UNIVERZITET U SARAJEVU- FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

II CIKLUS STUDIJA- KOMUNIKOLOGIJA

MEDIJSKA KULTURA

ANALIZA FILMA „ PROSTOR“

STUDENT: Azra Sinanbašić 986 MENTOR: Prof.dr. Fahira Fejzić-Čengić

Sarajevo, April 2020
Prvi dio zadatka je analiza dijahronije i sinhronija u filmu vezano za bh. kulturu. Prije svega
da se podsjetimo šta su to dijahronija i sinhronija. Oba pojma se prvenstveno vežu za
lingvistiku, pa tako dijahronija predstavlja jezičku nadogradnju, a sinhronija se odnosi na
jezičko stanje u određenom momentu. U općem smislu dijahronija je dešavanje nekih pojava
kroz različita vremena, a sinhronija stanje u sadašnjem vremenu.

Film koji smo trebali obraditi kroz ovaj kontekst je nazvan „Prostor“. Film počinje tekstom sa
stećka: „ I molju vas ne nastupajte na me, ja sam bil kako vi jeste, vi ćete bit kako ja sam“,
što odmah ukazuje na dijahroniju, a dijahronijski vršimo analizu kroz vrijeme, dakle kroz
kakve promjene je prošlo ono što analiziramo. Natpis kojim počinje film, simbolički
predstavlja i početak razvoja našeg jezika. Vidimo kakav je bio u svojoj osnovi, a tako
možemo i uporediti sa onim kakav je danas. Uočit ćemo značajne promjene. Dalje, film se
nastavlja metaforički gdje narator govori u ime muškarca iz Ilirskog perioda, dakle kao da je
to on te nas time vraća u taj period i to je dijahronija. Međutim, način govora je sinhronijski
jer se narator obraća na jeziku kakvog ga poznajemo i kakvog ga upotrebljavamo danas,
zanimljiva mješavina dijahronije i sinhronije. I dok slike koje vidimo na filmu pokazuju kako
je danas, autor nas vraća u prošlost u formi monologa, kao što sam već i rekla muškarca Ilira,
a potom nam se obraća i kao posljednji bosanski kralj u trenucima predaje, što također čini
mješavinu dijahronije i sinhronije. Nakon nekoliko dijahronijskih odjeljaka gdje autor
prikazuje različite aspekte bosanskohercegovačke kulture, ali i historije, sinhronijski se vraća
u sadašnjost, te nam pokazuje kako moderni čovjek ne cijeni sve ono što mu je ostavljeno.
Pouka je da smo prolazni, jer ono što danas možemo da vidimo o prošlosti je samo
svjedočanstvo o prolaznosti svake civilizacije, u čemu se u konačnosti ogleda dijahronijsko-
sinhronijski odnos.

Tekst i muzika se isprepliću i zajedno daju jednu notu dramatičnosti, koju je autor namjenski
želio da postigne kako bi naglasio dubinu emocije koja je prisutna kroz cijeli film. To je ono
što je subjektivno, autorov lični odnos prema ovoj temi izražen kroz muziku sa mističnom
notom i tekstom koji prikazuje bol i radost postojanja, u konačnici prolaznost. Pri tom
subjektivnom izražaju, autor prikazuje objektivnost događaja koji su se odvijali kroz historiju
i sadržajnost i raznolikost na ovim prostorima i kroz muziku i tekst nam prenosi objektivnu
snagu koju sve to nosi sa sobom. Objektivna svrha je upravo to isticanje mješovitosti i
pokazivanje kulturoloških i kulturnih sadržaja koje obuhvata ovaj mali prostor.
Zaključak

Za kraj, odgovor na pitanje zašto ovakvih sadržaja nema na bosanskim masovnim medijima.
Film je napravljen tako da nosi snažnu pouku i emociju i obuhvata kulturnu pozadinu BiH
tako da nam je mnogo toga jasno i zaista bi bilo lijepo da se ovakvi sadržaji objavljuju i na
masovnim medijima. Ne mogu se složiti da se nešto ovako nikako ne prikazuje, ali je istina da
nije dovoljno prikazano. Možda ne možemo tražiti krivca samo u masovnim medijima, možda
i u ovom slučaju radi princip ponude-potražnje. Mogući su-krivac su ljudi koji ne pokazuju
dovoljno interesovanja za ovakve sadržaje, pa stoga mediji to i ne prikazuju u tolikoj mjeri.
Danas je sve oko zabave i skretanja misli, ali sigurno je da kada bi se ovakvi filmovi počeli
prikazivati na masovnim medijima, ljudi bi počeli više razmišljati o sebi i kulturi u kojoj žive.