Anton Disclafani

JEDNO LJETO
U INTERNATU
Prevela s engleskoga
Zrinka Pavlić

Znanje
 Naslov izvornika
Anton Disclafani
The Yonahlosee Riding Camp for Girls

Copyright © 2013 by Anton DiSclafani

Copyright © za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2014.

Sva prava pridrţana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u

bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.
 1.

Bilo mi je petnaest godina kada su me roditelji poslali u djevojački jahački

kamp Yonahlossee. Nalazio se u mjestu Blowing Rock u Sjevernoj
Karolini, sakriven meĎu obroncima planinskog masiva Blue Ridge. Mogli
ste se bez problema provesti pokraj ulaza i uopće ga ne primijetiti. Valjalo
se dobro zagledati. Moj ga je otac četiri puta promašio prije nego što sam
mu napokon pokazala da smo stigli.
Otac me s Floride dovezao zato što mi roditelji nisu dovoljno
vjerovali kako bi me pustili da putujem sama vlakom.
Zadnjega smo se dana putovanja uspeli u više planinske predjele i
ondje se voţnja osjetno usporila. Cesta je bila tek napola dovršena, uska i
obrasla raslinjem te je oštro vijugala.
Otac nije sa mnom mnogo razgovarao tijekom voţnje. Oduvijek je
smatrao da se čovjek mora koncentrirati na voţnju i cestu. Svoj prvi
automobil — Chrysler Roadster — kupio je prije samo pet godina, 1925.,
pa se još nije bio naviknuo na voţnju. Prve smo noći stali u Atlanti i nakon
što smo uzeli sobe u hotelu, rekao mi je da se lijepo odjenem. Odabrala
sam svilenu haljinu boje lavande sa spuštenim strukom i izvezenim
ukrasima te preko ramena prebacila majčinu stolu od nerca, koju sam uzela
sa sobom, iako mi je ona to izričito zabranila. Stolu sam kao dijete nosila u
svim posebnim prigodama — na boţićne večere i uskršnje ručkove — pa
sam je smatrala svojom, ali taj put, prvi put što sam je nosila sama,
odjednom mi je postala teret i doimala mi se preotmjenom. I haljina mi se
činila preozbiljnom za mene, premda je zapravo problem bio u mojem
tijelu. Grudi su mi još bile osjetljive, tek izrasle, još sam se drţala poput
nezrele djevojčice. Moj otac, pak, nije izgledao mnogo drugačije nego
inače. Odjenuo je sivo odijelo na pruge koje je taj put nadopunio
svijetlozelenim rupčićem u dţepu kaputa. Rupčić nije bio ţarke
svijetlozelene boje kakva se danas viĎa u fluorescentnim inačicama. Tada
nije bilo takvih boja. Bio je boje prave, zrele limete.
Na ulazu u restoran primila sam ga pod ruku kao što je to obično
činila moja majka, a on me iznenaĎeno pogledao. Nasmiješila sam se, svim
silama suzbijajući suze. I dalje sam se nadala da me neće ostaviti u
Sjevernoj Karolini i da ima nekakve druge planove. Oči su mi bile otečene
od dvotjednog plakanja, ali znala sam da mi otac teško podnosi bilo čije
suze.
Moju obitelj tada još nije bila pogodila velika ekonomska kriza koja
je u to doba harala zemljom. Otac mi je bio liječnik, a ljudi su uvijek bili
spremni izdvojiti novac za liječenje. Imali smo i nešto obiteljskog
nasljedstva, u koje su moji roditelji naposljetku morali zagrabiti jer su s
vremenom očevi pacijenti postali toliko siromašni da mu u zamjenu za
liječenje više nisu mogli plaćati ni povrćem uzgojenim u vrtu. No to sam
sve shvatila tek kada sam se vratila iz Yonahlosseeja. Dok sam odlazila
onamo, depresija mi je značila nešto sasvim drugo.
Dotad sam rijetko izbivala iz obiteljskog doma. Ţivjeli smo u malom
gradu u središnjoj Floridi koji je nosio naziv po mrtvome indijanskom
poglavici i u kojemu je ljeti — posebice zbog toga što tada još nismo imali
klimatizacije — bilo nepodnošljivo vruće, a zimi svjeţe i ugodno. Rijetko
smo viĎali susjede, ali na imanju sam imala sve što mi je bilo potrebno.
Ţivjeli smo na vlastitih tisuću hektara pa bih znala ujutro izjahati na
svojem poniju Sasi s ručkom u torbici i vratiti se kući o zalasku sunca, na
večeru, a da u meĎuvremenu ne bih naišla ni na ţivu dušu.
Sjetila sam se i svojeg brata blizanca, Sama. On mi je značio više od
svega ostalog.
Otac i ja u hotelskom smo restoranu naručili biftek i pečenu ciklu.
Visoki stakleni prozori bili su glavni ukras restorana, a kada sam kroz njih
pokušala razabrati ulicu, ugledala sam samo vlastiti odraz — sav u boji
lavande i pomalo ukočen. Bili smo jedini u restoranu i otac mi je dvaput
pohvalio haljinu.
»Lijepo izgledaš, Thea.«
Puno mi je ime Tehodora, ime koje se u našoj obitelji prenosi s
koljena na koljeno. Sam ga je, kaţu, skratio na Thea kada su nam bile dvije
godine. Dok sam ţvakala bljutavu i zrnatu ciklu, nastojala sam ne
razmišljati što radi u tom trenutku.
Otac mi je još jedanput ponovio da ću u kampu jahati svakoga dana
osim nedjelje i ja sam mu zahvalila. Sasi je ostao na Floridi, ali ionako sam
ga već bila prerasla i udarala bih ga u koljena pri uzjahivanju. Ipak,
pomisao na mojeg predivnog ponija u tom mi je trenutku bila izuzetno
bolna. Moja je majka uvijek govorila da je Sasijeva dlaka nevjerojatno
lijepa, ravnomjerno prekrivena crnim i bijelim mrljama. Sjetila sam se i
njegovih očiju — jednoga plavog, a drugog smeĎeg, što je česta pojava u
konja. Oko okruţeno bijelom dlakom često je plavo, a ono okruţeno crnom
— smeĎe.
Moj i očev zadnji zajednički obrok u godinu dana uglavnom je
protekao u tišini. Nikada prije nisam sjela za stol samo s njim. S majkom
jesam, nekoliko puta i sa Samom, naravno. No nisam znala što bih rekla
ocu, a zbog svih nevolja kod kuće, i bojala sam se bilo što kazati.
»Začas ćeš opet doći kući«, rekao mi je nad kavom i desertom. »Čim
se raščisti cijela ova neugodna situacija«, dodao je, a ja sam bila
iznenaĎena njegovim ponašanjem. Brzo sam otpila gutljaj kave i sprţila
usnice. Kod kuće su mi dopuštali samo otpiti malo iz mamine šalice. Moj
je otac rijetko govorio o neugodnostima, bile one osobne ili opće prirode.
Vjerojatno sam zbog toga tako malo znala o ekonomskoj krizi i depresiji.
Nasmiješio mi se svojim ljubaznim, jedva primjetnim smiješkom i
odmah mi je postalo toplije oko srca. Moja se majka smijala čitavim licem
i pokazivala je sve zube, ali očev je smiješak valjalo znati prepoznati. U
tom mi je trenutku taj smiješak značio da me otac i dalje voli, unatoč
svemu što sam učinila. Htjela sam da mi kaţe kako će sve biti u redu, ali
otac mi nikada nije lagao. Više ništa neće biti u redu, ništa više neće biti
kao nekad.
Nikada više u ţivotu nijedno mjesto neću tako voljeti kao svoj
roditeljski dom, dom u kojemu sam roĎena i u kojemu sam ţivjela do svih
nevolja koje su se dogodile. Mnogi bi rekli da nisam istinski voljela to
mjesto, već ljude koji su na njemu ţivjeli i bili bi u pravu. Sve sam ih
voljela, ali svoje se obitelji nikako drugačije i ne sjećam nego kao osoba
koje su šetale kroz naše vrtove, koje su čitale na trjemovima i koje su se
odmarale u svojim sobama. Voljela sam tu kuću, dobro sam je poznavala i
ona je poznavala mene. Jedna smo u drugoj pronalazile utjehu. Znam da
zvuči apsurdno, ali to je mjesto za mene bilo čarobno.
Stoga priznajem da sam bila jednako tuţna zbog napuštanja kuće i
zbog odlaska od obitelji. Nikada prije nisam izvan kuće provela više od
nekoliko noći i znala sam, osjećala sam duboko u sebi, da pri povratku
kuća više neće biti ono što je nekada bila.
I ja ću se promijeniti. Na ţeljezničkoj postaji u Orlandu pred moje će
roditelje nakon mnogo vremena provedenog izvan doma istupiti jedna
sasvim druga osoba.
Iz svojega sam predivnog doma otišla u djevojački jahački kamp
Yonahlossee, enklavu za bogate djevojke koju su vodile prijašnje, još
uvijek neudate polaznice kampa.
 U djevojačkom jahačkom kampu Yonahlossee zapravo sam i odrasla.
***
U to vrijeme, meĎutim, nisam još ništa znala o svojoj novoj školi,
osim da je riječ o mjestu na koje me roditelji šalju zato da me više ne bi
morali gledati. Stigli smo u suton, sjetno doba koje mi je oduvijek bilo
mrsko. Dovezli smo se naizgled beskrajnim šljunčanim prilazom
natkrivenim golemim hrastovima i u tom mi je trenutku palo na pamet da
se još tjednima neću ponovno provesti onuda.
Otac je čvrsto primio volan i zaškiljio, pomno dovršavajući svoj
vozački zadatak, kao što je to činio sa svime u ţivotu. Zaustavili smo se na
trgu, koji su u školi, kako ću poslije saznati, doista i nazivali Trgom. Otac
je isključio automobil na prostoru izmeĎu drvenih koliba, a ja se osvrnula,
ne bih li negdje u blizini spazila još koju djevojku, no nigdje nije bilo
nikoga. Otvorila sam vrata. »Thea«, zazvao me otac, ali nisam obraćala
pozornost na njega. Istupila sam na glineno tlo, potpuno drugačije od
ljetnom ţegom sprţenog floridskog tla. Zrak je mirisao na vlagu, ali ne onu
morsku, s oceana. Na Floridi ste uvijek bili blizu mora, čak i kada ste, kao
mi, ţivjeli na mjestima od kojih je valjalo satima voziti do obale. Ovdje si
sa svih strana bio zaklonjen planinama.
Zagledala sam se u zgradu pred sobom dok je otac nešto petljao po
automobilu, kao i uvijek provjeravajući je li sve dobro isključeno prije no
što bi iz njega izašao. Nikada prije nisam vidjela takvu zgradu, napola
ugraĎenu u planinu. Stupovi na kojima je stajala podsjećali su me na
konjske noge — bili su visoki i pomalo nestabilni, a kao takve nije ih
trebalo opterećivati većom teţinom. Uvijek sam imala osjećaj da će se
zgrada srušiti, da će se stupovi pod njom slomiti. Nakon dosta vremena,
ravnatelj će mi reći da je to ustvari najsigurniji način gradnje u planinama.
Nisam mu povjerovala.
Bila je nedjelja, pa su polaznici i osoblje kampa već bili večerali, no
ja to tada još nisam znala i preplavio me strašan osjećaj strepnje i čeţnje.
Ovo nije moj dom. Moja je obitelj negdje drugdje.
Gotovo niotkuda pojavio se jedan muškarac, pruţajući ruku na
pozdrav iako su ga od mojega oca dijelila još tri-četiri metra. Na trenutak
me podsjetio na mojega brata.
»Ja sam Henry Holmes«, predstavio se. »Ravnatelj.«
Prvo što mi je palo na pamet bilo je da Henry Holmes ima neobičnu
titulu. Nisam znala da ljetni kampovi imaju ravnatelje. No tada je prišao
mojem ocu i stisnuo mu ruku, a zatim me primio za vrhove prstiju i lagano
se naklonio. I ja sam kimnula glavom.
»Ovo je Thea«, rekao je moj otac. »Theodora, ali zovite je Thea.«
Još sam jedanput kimnula glavom i zacrvenila se. Nisam bila navikla
na neznance, a gospodin Holmes bio je zgodan čovjek tamne, sjajne i
poluduge smeĎe kose. Rukavi na košulji bili su mu uredno podignuti, a
izbliza sam shvatila kako ne nalikuje na Sama. Sam je imao veselo,
otvoreno lice s okruglim očima boje lješnjaka, baš poput moje majke.
Uvijek je izgledao smireno i blago. Lice gospodina Holmesa bilo je
pomalo napeto, a usnice zabrinuto stisnute. Bio je i muškarac, s blago
izraslom bradom. Moj je brat bio dječak.
U tom bi mi se trenutku, meĎutim, Samovo lice ukazalo u svim
ljudima. Sa sobom sam ponijela jedan od njegovih rupčića s monogramom
jer sam u nekoj knjizi pročitala da se rupčići daju osobama koje voliš, kao
uspomena. Sam mi, naravno, ništa nije dao, rupčić sam uzela sama. Stajao
mi je prilijepljen uz koţu pod haljinom i nitko na svijetu nije znao da ga
nosim uza se. Poloţila sam ruku na trbuh i pogledala gospodina Holmesa u
oči, točno onako kako me majka naučila da se trebam ponašati pred
neznancima. U tom se trenutku nisam mogla sjetiti jesam li ikada upoznala
ikoga tko mi nije bio u rodu, premda vjerojatno jesam.
»Drago nam je što si odlučila biti dio ovoga društva«, rekao je,
obraćajući mi se tihim, blagim glasom, kao da je tonom nastojao izraziti
suosjećanje. Odvratila sam mu da je i meni drago što sam tu. Vjerojatno je
pretpostavio zašto sam se kampu pridruţila tako kasno. Stigla sam usred
ljeta i pitala sam se kojim je to izgovorom opravdao moj otac.
Gospodin Holmes nas je strmim stubištem poveo u Dvorac. Iako sam
tek poslije saznala da svi tu graĎevinu nazivaju upravo tako, već mi je tada,
toliko otmjena i impozantna, nalikovala tvrĎavi. Stubište nije bilo
natkriveno i vjerojatno je nedugo prije našeg dolaska kišilo jer su drveni
gazovi bili skliski, pa sam po njima gacala vrlo oprezno. Ulaz na vrhu
osvjetljavale su dvije plinske svjetiljke narančastim i crvenim
plamenovima. Gospodin Holmes otvorio je modro obojena i ţutim crtama
obrubljena teška vrata od hrastovine — modra i ţuta bile su zaštitne boje
kampa — te nas je proveo kroz prednju prostoriju koja je istodobno sluţila
kao blagovaonica i mjesto za molitvu.
Zastao je uz udubljenje s prozorom.
 »Prilično drugačije od Floride«, rekao je moj otac i nasmiješio se.
Vidjela sam da mu nije lako. U zadnjih su mu se godinu dana na
sljepoočnicama pojavile sjedine i u tom sam trenutku shvatila da mi otac
stari.
Gospodin Holmes pokretom nas je ruke pozvao u svoj ured, pa sam
ondje neko vrijeme sjedila na ţutome divanu, dok su moj otac i on
obavljali nuţne formalnosti. Osjetila sam da me gospodin Holmes gleda,
ali svoj pogled nisam podizala prema njemu.
Zakašljala sam, pa se otac okrenuo prema meni.
»Pričekaj malo vani, Thea«, rekao mi je, stoga sam izašla i neko
vrijeme lutala po hodniku pred uredom. S mjesta na kojemu sam stajala
vidjela sam stolove već postavljene za sljedeći obrok — tamo će sutradan
ujutro zacijelo sjediti djevojke. Stotine djevojaka. Ţarko sam poţeljela otići
na neko drugo mjesto.
Ponovno sam se okrenula prema uredu gospodina Holmesa te spazila
zid prepun fotografija koji mi je nekako promakao pri prvom prolasku.
Konji i na njima jahačice, mlade djevojke. Pribliţila sam se i stala čitati
sitne natpise pod svakom fotografijom. Doticala sam mjedene obrube, pod
prstima osjećajući svaku ugraviranu riječ. Na pločicama su stajala imena
konja, pa imena jahačica, a zatim prvo mjesto, proljetno natjecanje, pa
godina. Bilo je i fotografija iz devetnaestog stoljeća. Konji se nisu mnogo
mijenjali, ali djevojke s najstarijih fotografija jahale su postrance, s objema
nogama obješenima u stranu, gdje su bile posve beskorisne. Protok
vremena jasno se vidio po kvaliteti fotografija, po imenima djevojaka,
njihovoj odjeći i frizurama. Posljednje fotografije frizura i odjeće
prikazivale su kraće varijante. Kamp je pohaĎala sva sila djevojaka. Na
najnovijoj je fotografiji bila visoka djevojka platinasto plave kose i
plemićkih crta lica, na golemome konju. Uz nju i konja, neki je čovjek
dodjeljivao nagradu — izgledao je kao patuljak. Leona Keller, pisalo je na
pločici, King’s Dominion, prvo mjesto, proljetna utrka, 1930.
Primijetila sam i omanji mramorni stolić pokraj vrata ureda
gospodina Holmesa, na kojemu su stajale dvije uredne hrpice s brošurama.
Djevojački jahački kamp Yonahlossee, stajalo je na naslovnici prve, ljetni
jahački kamp za mlade dame od 1876. Ispod nakošenih slova stajala je
slika nasmiješenih djevojaka u bijelim bluzama i suknjama. Svaka je
stajala uz po jednog konja. Uši svih konja naćulile su se unaprijed — očito
im je pozornost privuklo nešto iza fotoaparata.
 Isprva sam mislila da su brošure u drugoj hrpici tek starije verzije.
Na njihovim je naslovnicama stajala fotografija s vjerojatno svim
polaznicama, gomilom djevojaka ozbiljnih izraza lica, poslušno
postrojenih u red radi slikanja. Djevojačka jahačka škola Yonahlossee,
stajalo je iznad fotografije istim nakošenim slovima. Obrazovna ustanova
za mlade dame od 1902. godine.
Za vratima ureda gospodina Holmesa začula sam glas, pa sam se
brzo odmakla prema prozoru. Poloţila sam dlan na staklo, palcem
prekrivajući polovicu planinskoga lanca. Prizor je bio predivan. Nikada
prije nisam vidjela ništa slično. Za razliku od vruće floridske ravnice, s
prozora uz koji sam stajala pucao je beskrajan pogled na sivkaste planinske
vrhunce ispresijecane drvećem. Probijali su oblake koji su se spuštali
toliko nisko da sigurno nisu bili obični oblaci. Oblaci na kakve sam dotad
bila navikla plutali su visoko, visoko na nebu.
Iako uznemirena okolnostima u kojima sam se našla, nikako nisam
mogla zanemariti toliku ljepotu.
***
Smjestili su me u dom Augusta. Sve su kolibe, naime, nosile nazive
po imenima članova obitelji osnivača škole. Jedna se zvala dom Mary,
druga Spivey, treća Minerva i tako dalje. Gospodin Holmes poveo je oca i
mene preko trga, a ja sam namjerno zaostala zato da ne bih morala
razgovarati s njima. Koraci gospodina Holmesa bili su vrlo dugački. Bio je
vitak i visinom je osjetno nadmašivao mojega oca, koji je oduvijek bio
sitan. Sam, koji je u zadnjih nekoliko mjeseci izrastao poput korova, već je
tada bio viši od njega. Moţda je u tom trenutku upravo večerao, a moţda je
večera već bila gotova. Moţda je još bio u dnevnoj odjeći: kratkim
hlačama i lanenoj košulji u kojima je lakše podnosio ţegu. Ljeti smo uvijek
hodali u odjeći bez rukava, no u Atlanti je ama baš svaki muškarac na
kojega sam naišla, usprkos vrućini, nosio odijelo. I gospodin Holmes je u
tom trenutku nosio odijelo — iz ureda je s mojim ocem izašao u sakou.
Moj se pak otac svim silama trudio odrţati korak s gospodinom
Holmesom, hodajući brţe nego inače i svako malo vadeći ruke iz dţepova
ne bi li povratio ravnoteţu.
Pitala sam se bih li mu prepoznala potiljak u gomili. Samov bih
prepoznala bilo gdje, nikada mi ne bi promakla njegova oštra, gusta kosa
koju je majka pokušavala izravnati svaki put kada bi joj se pribliţio, već
mu iz čiste navike prelazeći dlanom preko glave.
 Gospodin Holmes otvorio je vrata doma Augusta i prije ulaska se
okrenuo prema meni, dobacujući mi smiješak. Djevojkama je objavio da
imaju gošću. Kad smo trenutak nakon toga otac i ja ušli kroz vrata, pet je
djevojaka nepomično stajalo uz krevete na kat s rukama na leĎima. Već se
bilo gotovo potpuno smračilo i jedina je svjetlost dopirala sa zidnog
svijećnjaka. Bilo mi je čudno što gospodin Holmes, odrastao muškarac,
samo tako i bez kucanja upada u djevojačku kolibu, ali djevojke su očito
znale da će doći. Pitala sam se što su još znale.
»Ovo je Theodora Atwell. Dolazi nam s Floride.«
Djevojke su kimnule glavama u tandemu i zbog toga me obuzela
panika. Čine li sve u tandemu? Odakle sam mogla znati?
»A ovo su«, počeo mi je predstavljati djevojke s lijeva na desno,
»Elisabeth Gilliam, Gates Weeks, Mary Abbot McClellan, Victoria Harpen
i Eva Louise Crayton.«
»Drago mi je«, rekla sam, a sve su se djevojke lagano naklonile. Prva
se iz ukočenog poloţaja pomaknula Elisabeth, djevojka koju mi je ravnatelj
prvu predstavio i bilo mi je neizmjerno drago zbog toga. Shvatila sam da je
riječ o djevojkama baš poput mene. Zataknula je pramen sivosmeĎe kose
za uho i vragolasto se nasmiješila. Izgledala mi je simpatično. SviĎale su
mi se njezine plave oči — široko postavljene, baš kao u konja. Ona će
postati moja Sissy.
U kolibi kojom se širio jak miris drveta zapitala sam se kako je koja
od tih djevojaka dospjela onamo. I tko ih je doveo u ovu školu.
Svakoj je dodijeljena po jedna polovica kreveta na kat, majušan
ormar, stalak s lavorom, pisaći stol i komoda s ogledalom. Gazdarice su
stanovale jedna s drugom u potpuno odvojenoj kolibi, pa su djevojke
stanovale same. Uhvatila sam očevu ruku i ponadala se da me druge
djevojke zbog toga neće smatrati djetinjastom. Iznenadio me njegov stisak.
Zbog njega sam shvatila da me doista namjerava ostaviti ondje. Izvukla
sam dlan iz njegova i istupila.
»Drago mi je što sam s vama.«
Otac me poljubio u obraz i privio me u nespretan zagrljaj. Više se
nisam uspijevala ni rastuţiti — samo mi je bilo neugodno pred svim tim
djevojkama. Gospodin Holmes je iz pristojnosti odvratio pogled. Potom su
otišli i ostala sam sama u sobi punoj djevojaka. Obuzeo me strah, ali ne
onakav strah na kakav sam bila navikla i koji bih osjećala svaki put kada
bih na konju preskakala višu preponu. Taj je strah, naime, dolazio u paru s
ushitom.
U tom sam trenutku, pak, zurila u nepoznata lica svih tih djevojaka, u
lica koja su gledala mene i osjetila sam strah kakav nikada prije nisam
upoznala. Nisam nikamo mogla otići, nikome se obratiti za utjehu, osim
samu sebe tješiti. Počela sam svijati ruke na prsima, ali sam se i nagonski
zaustavila. Nisam htjela da primijete moj strah.
»Theodora?« oprezno je upitala ljepuškasta djevojka punijega stasa
za koju mi je rečeno da se zove Eva.
»Thea«, promrmljala sam i pročistila grlo. »Thea. To mi je
nadimak.«
»No da, tako već moţe«, rekla je Eva i nasmiješila se. »Theodora je
prekomplicirano.«
Zastala sam. Ruga li se to ona mojem imenu? No onda je potapšala
krevet za svojim leĎima. »Ovaj je tvoj. Spavaš poda mnom.«
Sissy se nasmijala. Zvuk smijeha me prvo zapanjio, a zatim opustio.
»Jesi li ikada spavala u krevetima na kat?« upitala me. »I ja spavam na
donjem. Odvratno je, ali zbilja si kasno došla.«
Prstom sam pokazala na svoj kovčeg koji je stajao uz dno mojega
donjeg kreveta. Pokazivanje prstom nije pristojno i djevojke će zacijelo
pomisliti da sam neodgojena, ali loše ponašanje bilo mi je draţe od
objašnjavanja zašto u školu stiţem tako kasno.
»Kovčeg mi je već ovdje«, rekla sam.
»Donio ga je jedan od radnika«, objasnila je Mary Abbott. Glas joj je
zvučao krhko.
»Ali ne onaj zgodan«, dodala je Eva, a Sissy se nasmijala.
Gates se okrenula od stola za kojim je nešto pisala. Moţda pismo?
Upitala sam se kome, a na njezinom licu sam vidjela da joj zbog Evine
napomene nije drago.
»Ma, daj, Gates«, rekla je Eva. »Nemoj sve shvaćati tako ozbiljno.
Samo čavrljamo.« Potom se lijeno, bezbriţno okrenula prema meni.
»Dva su radnika što obavljaju teške poslove«, rekla je. »Jedan je jako
zgodan, a drugi… vidjet ćeš.«
Osjetila sam navalu krvi u lice, pa sam brzo pristupila krevetu da
druge djevojke ne bi primijetile. Vrlo sam se lako zarumenjela. Spetljala
sam se oko kovčega, a ubrzo sam shvatila i da se sve djevojke presvlače u
spavaćice. I ja sam se brzo presvukla. Nikada se prije ni pred jednom
djevojkom nisam skinula do gola. Samo pred mamom, a ona više nije bila
djevojka. Dok sam se svlačila, paţljivo sam skrivala rupčić. Druge bi
djevojke vjerojatno pomislile da je to što čuvam komadić tkanine koji je
pripadao mojem bratu — djetinjasto. Ili još gore — čudno.
Sve smo imale iste spavaćice. I mene je moja dočekala na krevetu.
Široke noćne oprave od mekanog pamuka oko vrata su bile izrezane u
obliku slova V, dosezale su do polovice listova, a s lijeve strane prsa na
njima je bilo izvezeno YRC. Točno na srcu. Spavaćica koju sam ponijela
sa sobom imala je visoki okovratnik, dosezala mi je do gleţnjeva i na
svakome je zglavku imala ukrasne manšete. Odmah bi me odala. Majka mi
je rekla da ću u kampu nositi odoru i to me tada bilo silno razgnjevilo.
Zamisao da će se prema meni odnositi kao prema bilo kome drugome bila
mi je nezamisliva. No sada mi je bilo drago. Nisam ni znala da je moja
spavaćica sasvim neprikladna.
Djevojke su potom nekamo otišle u parovima: Eva i Sissy, Gates i
Victoria, sve dok u prostoriji nismo ostale samo Mary Abbott i ja. Nije mi
bilo druge nego slijediti njihov primjer. Nisam ţeljela pitati kamo idemo,
ali ipak jesam.
»Idemo na zahod«, rekla je Mary Abbott, pa dodala: »Sigurno se
pitaš zašto nemamo zahod u kolibi.« Konspirativno je spustila glas i
objasnila: »Smatraju da je tako bolje za nas.« Govorila je teškim
juţnjačkim naglaskom. Naglasak sam primijetila i u gospodina Holmesa,
ali ga nisam uspijevala točno prepoznati. Govorio je odrješito, sasvim
drugačije od svih ostalih u domu Augusta. Ja sam pak govorila bez
naglaska, barem u usporedbi s ostalim djevojkama. »No barem imamo
vodu u kolibi«, dodala je Mary Abbott. »Moţemo se kupati.«
Kimnula sam glavom jer nisam znala što bih joj rekla. Odrasla sam u
kući u kojoj je oduvijek postojao zahod i voda.
Eva i Sissy prošle su pokraj nas na povratku u kolibu, a susrele smo i
nekoliko djevojaka iz drugih domova. U svojim smo bijelim spavaćicama
bile poput duhova i u tom sam trenutku shvatila da mrzim to mjesto i da
mrzim sve te djevojke. Bio je to prvi jasan, lako prepoznatljiv osjećaj koji
me proţeo otkad sam stigla. Čvršće sam se umotala u šal i osjetila ugriz
mrţnje prema vlastitoj majci.
 Zahodi su bili besprijekorno čisti i zbog toga sam osjetila olakšanje.
Nisam čekala Mary Abbot, nego sam poţurila natrag prema kolibi,
odvraćajući pogled od svih drugih djevojaka koje sam susrela putem. Već
sam leţala u krevetu kada se Mary Abbott vratila. Jedan me dugi trenutak
čeznutljivo promatrala, a to je bilo besmisleno jer me poznavala samo sat
vremena. Potom je u kolibu ušla osoba premlada da bi bila ţena, a prestara
da bi bila djevojka te nas ovlaš okrznula pogledom. »Theodora Atwell«,
rekla je kada me spazila. »Drago mi je što si se već smjestila«, a zatim je
ugasila svjetla.
»Laku noć, djevojke«, doviknula je na odlasku.
»Laku noć, Henny«, jednoglasno su joj odgovorile.
Potom su djevojke meĎusobno šapatom jedna drugoj zaţeljele laku
noć i kada sam već pomislila da su gotove, oglasila se Eva.
»Laku noć, Thea«, prošaptala je i sve su se djevojke povele za njom.
Slušajući svoje ime izgovoreno šapatom, nisam mogla ne osjetiti divljenje
nad činjenicom što sam točno znala koji glas pripada kojoj djevojci.
Nevjerojatno, ali istinito — djevojke su me već bile prihvatile kao dio
grupe.
Zadnja djevojka koju sam upoznala prije njih bila je Milly, susjeda
koja se odselila prije mnogo godina. Uvijek je uza se nosila lutku i bila mi
je dosadna, što je u našoj obitelji smrtni grijeh. Druge su obitelji mogle biti
dosadne, ali Atwellovi su uvijek bili zanimljivi.
MeĎutim, Sam je volio Milly. Promatrala ga je dok se bavio svojim
terarijima, zajedno su rezbarili granje i pozorno bi ga slušala dok bi joj
objašnjavao kako golema krastača koju je uzgajao moţe štrcnuti otrov iz
očiju. Jedino je Sam mogao podići tu krastaču svojim rukama. Kada bih je
ja uhvatila, napuhnula bi se na dvostruku veličinu. Bio je oprezan i
ţivotinje su mu zbog toga vjerovale. Ljudi takoĎer.
Nije mi se svidjelo što sam nakon jahanja pronalazila Milly u
Samovu društvu — zbog toga sam joj ukrala lutku i zakopala je iza štale.
Nikada nam više nije došla u posjet.
Sam je znao da sam to učinila. Bila sam okrutna, a on je mrzio
okrutnost. Mislim da uopće nije mogao shvatiti potrebu da naudiš drugome
ţivome biću i zbog toga nikada nije naučio jahati. Sama pomisao da zabije
pete u konjske slabine ili podigne bič na bespomoćnu ţivotinju bila mu je
nezamisliva.
 Stidio se onoga što sam učinila, a i ja sam se stidjela same sebe. Ipak,
brzo smo zaboravili Milly, zakopavši je u prašinu uspomena iz djetinjstva.
Jedna je djevojka nešto nerazgovjetno promrmljala u snu.
»Pssst«, siknula je Gates, a mumljanje je odmah prestalo.
Otac i ja u Atlanti smo spavali u odvojenim sobama. Nikada prije
nismo putovali sami te nisam znala kako to protumačiti, no u svojoj sam
golemoj sobi plakala, a zatim samu sebe ošamarila zbog takve ludosti.
Pokušala sam se uvjeriti da to nije ništa — potrebna je tek staloţenost.
Zaspala sam osluškujući zvuk automobila pod prozorom, pitajući se čuje li
i moj otac iste zvukove u sobi s druge strane hodnika. Je li uopće budan ili
spava kao zaklan?
Zbog automobila pod prozorom osjećala sam se manje usamljenom,
iako je to bilo blesavo — muškarci i ţene u tim automobilima meni su bili
nitko i ništa.
Pitala sam se je li Sam u tom trenutku takoĎer budan i sluša li
zrikavce. Što je još danas čuo, što je radio? Majka je sigurno još budna,
čita i sluša radio, a pretpostavljam da otac još vozi po zavojitim gorskim
cestama.
Sjetila sam se i bratića Georgieja te umalo zaplakala, ali sam se
suzdrţala. Dovoljno sam jecala. Dovoljno za čitav ţivot. Moţda i za dva ili
tri ţivota.
Sljedećeg me jutra probudilo zvono. Brzo sam se pridigla i glavom
udarila u gornji krevet. Uz mene se odmah stvorilo Evino lice, koje je
visjelo odozgo.
»Izgledaš poput šišmiša«, rekla sam, a ona me pospano pogledala.
Imala je prekrasan ten i okrugle obraščiće.
Protrljala sam tjeme i pričekala da druge djevojke ustanu, no
nekoliko minuta nijedna se nije ni pomakla. Samo su leţale u krevetima,
zijevale i protezale se. Nikada još nisam provela toliko vremena s
ovolikom hrpom djevojaka. Sam i ja tek smo dva tjedna pohaĎali školu u
Emathli, nakon čega je majka zaključila da je to ispod naše razine. Razlika
izmeĎu nas i djece u toj školi, sinova i kćeri seljaka, bila je i više nego
očita. Ovdje nisam bila sigurna na čemu sam.
Sve su mi djevojke, tada još u krevetima, izgledale ošamućeno. Eva
je bila najviša, Mary Abbott najniţa. Victoria je bila najmršavija, čak i
premršava, s ključnim kostima koje su joj se oštro probijale ispod brade i
zbog kojih je izgledala izgladnjelo. Moja kosa nije bila ni tamna ni svijetla,
nisam bila ni visoka ni niska. Kod kuće se gotovo nikada nisam susretala s
drugom djecom. Otac bi nam drţao nastavu, a kada bismo se Sam i ja
susreli s drugim dječacima i djevojčicama u gradu, ta bi nas djeca u čudu
promatrala jer smo, kao blizanci, bili veoma nalik jedno drugome. Oboje
smo od oca naslijedili jak nos i visoke, široko postavljene jagodice zbog
kojih je majka naša lica nazivala izraţajnima. Tamnu kosu smo pak
naslijedili od majke — kosu jaku i kovrčavu, kestenjastu. Ljudi su nas
primjećivali zbog meĎusobne sličnosti, a ovdje, bez Sama, nisam se mnogo
razlikovala od ostalih, osim moţda po tome što mi je koţa zbog
floridskoga sunca bila nešto tamnija.
U sobu je ušla još jedna osoba — zaključila sam po odori da je
spremačica.
»Dobro jutro, Docey«, pozdravila ju je Eva, a Docey joj se
nasmiješila i potom nalila vodu u lavore. Sve su djevojke na to ustale i
prišle običnim, drvenim stalcima u kojima su stajali ţivopisno obojeni
lavori. Rub mojega lavora bio je okrhnut. Docey je bila niţa od svih nas,
sigurno ne mnogo viša od 150 centimetara, ali ujedno i krupne graĎe, s
mišje smeĎom kosom svijenom u urednu punĎu — bila je i pomalo
razroka. U govoru joj se čuo grub i odrješit juţnjački naglasak, mnogo teţe
razumljiv negoli i u jedne od djevojaka. Poslije sam saznala da potječe iz
najsiromašnijih predjela Apalačkog gorja.
Oprale smo se i odjenule pa preko Trga otišle do iste zgrade u koju
smo sinoć ušli otac i ja. Spavala sam sa Samovim rupčićem pod jastukom i
najradije bih ga bila opet sakrila pod odjeću, ali bojala sam se da će ga
primijetiti Eva ili Sissy, djevojke kojima sam se najviše ţeljela svidjeti.
Kada smo istupile van, zapanjila me gomila djevojaka. Sve su bile
odjevene u bijele suknje i bluze s bubi-okovratnicima i svima su ponad
srca stajala izvezena slova YRC. Otac mi je, u ţelji da izbjegnem
iznenaĎenja, bio rekao da će nas biti dvjestotinjak, ali ništa me nije moglo
pripremiti na prizor čitave vojske. Jedino po čemu su se razlikovale bila je
kosa. Jedna je djevojka kovrčave kose pogledala prema meni i zatim nešto
šapnula prijateljici. Shvatila sam da zurim. Zakoračila sam u gomilu i
pokušala uhvatiti korak s drugim djevojkama. Očiju uprtih prema dolje,
shvatila sam da nijedna na nogama ne nosi čarape. Od struka nadolje
izgledale smo kao djeca.
Ubrzo me dostigla Sissy. SmeĎa joj je kosa bila podšišana u tada vrlo
moderan bob pa sam nagonski dotakla vlastitu kosu, koja je prilično
prelazila razinu ramena. I ja sam se svojedobno htjela ošišati na bob, ali mi
majka to nije dopustila.
»Brzo hodaš«, rekla je.
»Da«, lagano sam usporila.
»Na Floridi je dosta vruće«, rekla je hrapavim glasom, sasvim
suprotnim njeţnim crtama njezina lica.
»Odakle si ti?« upitala sam je.
»Monroeville.«
Ponašala se kao da sigurno znam gdje je to, pa sam se pretvarala da
tako uistinu i jest.
»Što ti je otac po zanimanju?« nastavila je s ispitivanjem.
»Liječnik je. I ima plantaţu naranča.« Ovo s narančama nije baš bilo
sasvim istinito. Naranče su bile vlasništvo obitelji moje majke, ali učinilo
mi se da ću spominjanjem zemljoposjedništva steći nešto bolji ugled.
»Oboţavam naranče«, nestašno se nasmijala, a meni je njezino
oduševljenje bilo zabavno. Nisam naranče smatrala nikakvom poslasticom.
Bile su mi obična, svakodnevna stvar.
»A što je tvoj otac po zanimanju?« upitala sam.
»Upravlja djedovim poslovima. I jaše konje. Zato me i poslao ovamo
— da naučim jahati, ali bojim se da nisam najuspješnija u tome.«
»Ne?«
»Previše prljavštine«, odvratila je. Brzo je nastavila: »Ali nisam
razmaţena, ne boj se«, pogledala me iskosa, »samo više volim raditi neke
druge stvari.«
Naglas sam se nasmijala i to me iznenadilo. Nisam se smijala već
tjednima.
Ušle smo u blagovaonicu i druge su se djevojke uzvrzmale oko nas.
Okupljale su se za stolovima prekrivenim oslikanim stolnjacima i čavrljale.
Vidjelo se da uţivaju. Osjećale su se kao kod kuće.
Sissy mi je pokazala moj stol za kojim su, izmeĎu ostalih, već sjedile
Mary Abbott, Victoria i Henny. Mary Abbot mi se oduševljeno nasmiješila
kada me spazila. I ja sam se nasmiješila njoj, a zatim odabrala stolac što
dalje od njezina.
 »Zdravo, Theodora«, obratila mi se Henny. Već sam joj htjela reći za
nadimak kada se ubacila Mary Abbott.
»Svi je zovu Thea.«
Henny je potpuno zanemarila njezinu upadicu te mi predstavila
ostale za stolom: neke mlaĎe, neke starije djevojke i jednu učiteljicu,
gospoĎicu Metcalfe, ţenu veoma glatke koţe i sitnih, bisernih zubi.
Pred nama su stajali pladnjevi prepuni slasnih pečenih jaja, slanine,
šunke, muffina od malina, griza te svega i svačega, ali nisam imala teka.
Većina ostalih nije obraćala pozornost na mene i to mi je odgovaralo.
Sjetila sam se Sama — oduševio bi ga ovakav doručak jer je zadnjih
mjeseci jeo kao lud. Točno sam znala što radi u tom trenutku: njeguje
unesrećene ţivotinje, hrani insekte u terariju ili namješta granu da bi se
gušter na njoj mogao bolje sunčati. Nije uvijek imao unesrećene ţivotinje,
ali zadnjih se nekoliko tjedana brinuo za gnijezdo mladunaca vjeverica čija
je majka nestala.
»Mogu li ti postaviti jedno pitanje?« u pola mi se doručka obratila
Molly. Imala je isturene sjekutiće zbog kojih je izgledala poput djeteta, a
tanka joj je smeĎa kosa dosezala nekoliko centimetara ispod struka — bilo
je to već vrijeme za šišanje.
»Kaţe se smijem li…«, ispravila ju je Henny, debeljuškasta djevojka
s podbratkom i madeţom nezgodno smještenim na lijevu sljepoočnicu.
Nije bila ruţna, ali taj je madeţ bio doista problematičan. Nije mi se
svidjela, ali mi je bilo drago što je s nama i da, kao netko gotovo odrastao,
uz gospoĎicu Metcalfe odrţava red i disciplinu.
»Zašto si ovamo stigla tako kasno?« nastavila je Molly.
»Molim?«
»Zašto nisi došla na početku, kao i ostali?«
Očekivala sam da će Henny intervenirati, ali nije. Samo je šuteći
sjedila i zurila u mene, baš kao i svi ostali za stolom. Alice Hunt Morgan iz
Memphisa u Tennesseeju prstom je prešla preko ruba svoje čaše. Nije
voljela da ju se zove Alice — kada sam to pokušala, ispravila me i rekla da
joj je ime Alice Hunt. I ona je, zajedno sa svima ostalima, čekala odgovor.
Bile su znatiţeljne. Nikakvo čudo — meĎu njima sam se našla kao uljez.
»Zakašnjeli roĎendanski poklon«, rekla sam. »Bili smo na ljetovanju
u Europi zato što je ljeti na Floridi tako vruće.«
 Zastala sam, a sve su djevojke čekale, radoznalo nagnutih glava.
Molly se poigravala čuperkom kose.
»Idemo svake godine pa nisam to htjela propustiti, ali je moj otac
htio da doĎem i ovamo, stoga je dogovorio kasniji dolazak«, slegnula sam
ramenima kao da ţelim reći kako je cijela priča u rukama velikodušne i
odgovorne odrasle osobe.
»A gdje ste bili u Europi?« upitala me Molly, iako su druge djevojke
već izgubile zanimanje za mene i vratile se meĎusobnom čavrljanju.
»U Parizu«, rekla sam. »Oboţavam Pariz ljeti.«
Molly je kimnula glavom i odvratila pogled, očito zadovoljna
odgovorom. Rukom sam opipala tjeme ne bih li na njemu pronašla mjesto
kojim sam jutros udarila u gornji krevet, ali više me ništa nije boljelo. Na
drugome kraju prostorije uhvatila sam pogled Sissy. Nasmiješila mi se i ja
sam se nasmiješila njoj.
»Thea«, obratila mi se Henny, koja je očito ipak čula napomenu
Mary Abbott, ali ova nije bila jedna od djevojaka na koje Henny obraća
pozornost. »Popij to«, kimnula je prema čaši mlijeka preda mnom.
Zagledala sam se u čašu. Kod kuće smo za doručak pili sok od naranče ili
grejpa, ovisno o godišnjem dobu, ali nikada mlijeko — majka ga nije
voljela, pa bismo ga tek ponekad dodavali u čaj ili bismo ga Sam i ja pili
uz kolače. U Yonahlosseeju se, ubrzo sam saznala, uz ručak pio slatki
ledeni čaj. Stakleni vrč pun jantarno ţućkaste tekućine s komadićima leda
dočekao bi nas na stolu uz Hennyn tanjur i ona bi ga rastočila po čašama.
Čaj je bio gust, gotovo poput sirupa i, moram priznati, baš izvrstan.
Godinama nakon odlaska iz škole čeznula sam za tim čajem, za njegovim
ledenim dodirom na jeziku, za gorčinom jakoga čaja ublaţenom golemim
količinama šećera. Nakon odlaska iz škole saznat ću i da je čeţnja za tim
čajem svojevrsna tradicija meĎu bivšim polaznicama Yonahlosseeja.
No sve će se to dogoditi tek mnogo kasnije. U tom sam trenutku
zurila u čašu mlijeka i jedva susprezala suze.
»Thea«, još jedanput mi se obratila Henny, ovaj put još dubljim
glasom, ali nisam se usudila pogledati ju jer sam znala da ću, učinim li to,
zaplakati. No onda sam osjetila da je skrenula pogled s mene i sve su se
djevojke za stolom okrenule na stolcima. Najprije sam pomislila da je to
neki neobičan način ustajanja od stola nakon doručka, ali onda sam začula
muški glas.
 »Dobro jutro, djevojke«, oglasio se gospodin Holmes.
»Dobro jutro, gospodine Holmes«, jednoglasno su odgovorile sve
djevojke osim mene i činilo se da je gospodin Holmes vrlo zadovoljan
takvim pozdravom, iako ga je vjerojatno slušao svakoga jutra.
Uslijedilo je nekoliko obavijesti pa je gospodin Holmes poveo
jutarnju molitvu, a kada je završio, pristupila mi je jedna ţena. Bila je
niska, zdepasta i lijepoga lica, mnogo starija od kućnih nadstojnica.
»Ja sam gospoĎa Holmes, ravnateljica«, predstavila se, a zatim
rukom pokazala prema stubištu u kutu prostorije. »PoĎi sa mnom.«
Nastojala sam neuspješno sakriti iznenaĎenje, stoga me nekoliko
sekundi fiksirala prijekornim pogledom, ali bila sam sigurna da nisam prva
koju je iznenadila činjenica da je riječ o supruzi gospodina Holmesa. Kada
sam je spazila ranije toga jutra, mislila sam da je glavna domaćica ili
pripadnica kampskog osoblja jer mi je izgledala upravo tako —
pokroviteljski i nametljivo. No sada sam na njezinu licu primijetila
nestrpljenje pa sam poslušno krenula za njom, usporavajući korak da ju ne
bih prestigla. Njezin mi je struk izgledao neprirodno uskim, kao da ga je
nečim utegnula — shvatila sam da vjerojatno nosi korzet. Čak ga ni moja
majka nije nosila, no majka mi je bila toliko mršava da joj i ne bi bio
potreban.
Ured gospoĎe Holmes nalazio se na trećem katu i do trenutka kada
smo se uspele, ravnateljica se poprilično uspuhala. Dok je otvarala vrata, iz
blizine sam zamijetila da joj je kosa, čvrsto stegnuta u punĎu, počela
sijedjeti, što se nije primijetilo iz daljine.
Ured joj je bio otmjeno namješten, a maleni divan na koji sam po
njezinoj uputi sjela presvučen modernom kariranom tkaninom.
»Theodora Atwell«, zaustila je. »Sjediš za Hennynim stolom?«
Nastavila je prije nego što sam uspjela odgovoriti: »Dobro poznajem
Henny, vrlo je sposobna.« Izgovorila je to kao da je riječ o upozorenju, a
zatim se zagledala u papire na stolu. »Dolaziš nam iz Emathle na Floridi.
Volim vrtlarstvo i oduvijek mi se činilo da bi moj ţivot na Floridi bio
divan jer tamo uspijeva sve što posadiš.«
Moja je majka vrlo često govorila točno istu stvar, ali nisam u tom
trenutku htjela razmišljati o majci.
»Svi me zovu Thea«, rekla sam.
 »Ma, znam«, nasmiješila se. Palo mi je na pamet da vjerojatno s
muţem često razgovara o djevojkama iz škole i da joj je on već rekao za
moj nadimak.
»Reci mi, Thea«, nastavila je spuštajući se u sjajnu drvenu stolicu
pred stolom izraĎenim od istoga drveta, uglačanim do visokoga sjaja,
»kako ti se zasad sviĎa ovdje?«
»Jako mi se sviĎa«, odvratila sam jer sam znala da je to jedini
ispravan odgovor.
»Osnivači Yonahlosseeja bili su veoma napredni ljudi. Osnovali su
ovaj kamp 1876. godine, jedanaest godina nakon GraĎanskog rata. Znaš li,
Thea, zašto je to bilo vaţno razdoblje u povijesti naše zemlje?«
To sam, naravno, znala jer sam mnogo puta čula priču o svojem
djedu, koji je dezertirao iz GraĎanskog rata.
»Zato što su juţnjačke drţave u to doba bile nevjerojatno
siromašne«, odvratila sam, »i zato što je to bilo iznimno teško vrijeme za
ovaj dio Amerike. Sve se preko noći promijenilo i nitko nije znao što će
biti s američkim jugom u budućnosti.«
Moj ju je odgovor zadivio. »Tako je«, kimnula je glavom. Zatim je
započela priču o Louisi i Hanesu Bellu, bračnome paru koji nikada nije
imao vlastite djece, ali si je postavio ţivotni zadatak da stvori ljetni kamp
za djevojke u tom svijetu, koji se — kako sam joj ja maločas rekla —
promijenio preko noći. Mladići i djevojke na sjeveru Amerike već su
pohaĎali takve kampove, a postojali su i na jugu, za dječake. No Bellovi su
vidjeli da postoji potreba za takvom ustanovom za djevojke i zato su je
osnovali.
»A onda je jednoga dana, kada se stvorila potreba za tim, ljetni kamp
postao škola, internat.« Do tog mi je trenutka zvučala kao da se zaplela u
digresiju, odlutala od uobičajenoga govora koji je već mnogo puta
izrecitirala pred novim polaznicama, i baš me tada značajno pogledala.
Nisam znala zašto.
»Zato je danas Yonahlossee za neke djevojke ljetni kamp, a za neke
škola, ali je u oba slučaja mjesto na kojemu mlade ţene uče kako postati
dame. Jer, Thea, damom se ne postaje samo tako, nekom čarolijom«,
pucnula je prstima i odmahnula glavom. »Upravo suprotno. Postati damom
jest lekcija koju valja naučiti.«
»U današnjem svijetu prepunom neizvjesnosti«, zaključila je,
»damstvo je moţda vaţnije nego ikada prije.«
Shvatila sam jedino da pod izrazom svijet prepun neizvjesnosti misli
na aktualnu financijsku krizu. Što se Bellovih tiče, bilo mi ih je ţao što
nikada nisu uspjeli dobiti dijete, posebice zbog toga što su posvetili ţivot
mladima. Vjerojatno nešto nije štimalo s Louisinim organima. No sve
ostalo što mi je upravo izgovorila gospoĎa Holmes bilo mi je potpuno
nejasno. O čemu govori? Zašto je damstvo danas vaţnije nego ikada prije?
»A odakle naziv?« upitala sam samo zato što me gospoĎa Holmes
promatrala kao da to očekuje. »Odakle naziv Yonahlossee?«
»Ah«, uzdahnula je i blago odmahnula rukom, »staro indijansko ime.
Nema zapravo nikakve veze s kampom. Bilo je to ime konja gospoĎe
Bell.«
Očekivala sam da će mi nakon toga reći još nešto o konjičkom sportu
u školi, a blago sam se, samo za sebe, nasmiješila jer je i Sasi, ime mojega
konja, potjecalo iz jezika indijanskog plemena Muskogee. Nadjenula mu
ga je moja majka jer se ja nisam mogla sjetiti ničega drugog, a značilo je
»ovdje je«, kao u rečenici: »Cvijet je ovdje.« Majka mi je to točno tako
objasnila. Njezin mi je glas još odzvanjao u ušima.
»Nadam se da će ti se svidjeti kod nas«, rekla je gospoĎa Holmes,
naslanjajući se laktovima na stol i gledajući me ravno u oči, malenih ruku
isprepletenih pred laktovima.
»Sigurna sam da hoće«, odgovorila sam i u tom sam trenutku tako i
mislila. Svidjela mi se priča o Louisi Bell i Yonahlossee mi je postao draţi
čim sam saznala da je dobio ime po konju. No teško su mi pale uspomene
na majku i Sasija.
»I tvoja me majka uvjeravala da će ti se svidjeti.«
Njezine su me riječi zbunile. Zar mi čita misli?
»Tvoja majka i ja smo prijateljice. Stare prijateljice.«
Nemoguće. Moja majka nije imala starih prijateljica, mi smo bili sve
što joj je bilo potrebno. Bezbroj sam je puta čula kako govori da su tata i
ona u floridskoj divljini pronašli svoju malu, privatnu utopiju.
»Imaš istu kosu kao majka«, dodala je gospoĎa Holmes i zbog toga
sam shvatila da je doista poznavala moju majku.
»Zajedno smo pohaĎale školu za mlade dame u Raleighu«, nastavila
je. »Škola se zvala Miss Petit.«
 Oči su mi se zamutile i na trenutak sam pomislila da imam alergijsku
reakciju, kao pacijenti koji su obilazili mojega oca. Ubola bi ih pčela ili bi
pojeli bobicu koju nisu smjeli.
Zagrizla sam usnicu jer više nisam mogla disati, a onda sam briznula
u plač.
»Jao, Thea, nisam te htjela uzrujati. Majka ti nije rekla da se
poznajemo?«
Odmahnula sam glavom.
»Da, i znam sve o tebi. Tvoja me majka na neki način zamolila da se
pobrinem za tebe. Neko drugo mjesto moţda ti ne bi odgovaralo.«
»Razumijemo li se, Thea?« ponovno je progovorila nakon nekoliko
trenutaka.
Kimnula sam glavom.
»Pogledaj me, molim te.«
Učinila sam kako je zatraţila. Imala je bademaste oči. Činilo mi se
nemogućim da su ikada gledale moju majku.
»I još nešto. Ako primijetiš bilo što neobično, bilo što… tjelesno,
molim te, odmah doĎi k meni i reci mi.«
»Tjelesno?« ponovila sam.
»Tjelesno. Pretpostavljam da znaš na što mislim. Ako se takvo što
dogodi.«
Rekla sam joj da znam, iako nisam razumjela.
***
Razmišljala sam o njezinim riječima na putu do konjušnica, gdje sam
trebala proći testove, i pitala samu sebe je li moţda mislila na moj mjesečni
ciklus. No već sam imala menstruaciju i znala sam što mi je činiti.
Bilo mi je drago što nijedna djevojka nije vidjela moje uplakane,
crvene oči i što sam se tijekom šetnje do štala mogla sabrati. Do razgovora
s gospoĎom Holmes mislila sam, naime, da sam u Yonahlossee stigla
slučajno, zbog okolnosti.
Puteljak je vodio uz nuţnike, a zatim se toliko suzio da su njime
mogle koračati samo dvije osobe jedna uz drugu, a uza nj raslo je drveće
koje je zaklanjalo sunce pa sam zadrhtala od hladnoće. Kada sam
odjednom izašla na veliku čistinu okruţenu planinama, laknulo mi je.
 Ostala sam bez daha. Bila sam samoj sebi obećala da se neću šokirati
svim novostima u Yonahlosseeju, ali nikada prije nisam vidjela ništa
slično. Nisam ni znala da takvo što postoji. Preda mnom su stajale tri
kamene staje — bile su mnogo, mnogo veće od staje koju smo imali kod
kuće, dovoljno velike da se u njima smjesti čitava vojska konja. U
usporedbi s ovim, shvatila sam, moja staja kod kuće uopće nije staja. Iz
otvora na odjeljcima provirivale su konjske glave i spazila sam konja rase
Appaloosa s pjegavom glavom o kakvima sam dotad samo čitala, ali ih
nikada prije nisam vidjela.
Uokolo su se vrzmali konjušari. Vodili su konje ili gurali tačke, a
jedan me spazio dok sam zapanjeno zurila pa sam postiĎeno skrenula
pogled. Izgledao je kao muška verzija Docey — sav mršav, ţilav i okretan.
Spazila sam i pet jahačkih terena od kojih je jedan imao prepreke, a
sve mi je izgledalo novo i savršeno. Tereni su bili svjeţe izgrabljani,
ograde savršeno obojene pa sam se morala zapitati odakle kampu
Yonahlossee novac za sve to. Onih nekoliko gradića kroz koje smo se
provezli na putu ovamo izgledalo mi je strašno siromašno: ruševne zgrade i
prljavi stanovnici, ali znala sam da se nalazimo u apalačkoj regiji, koja je
bila siromašna i prije financijske krize. Otac mi je spomenuo da je područje
zahvatila strašna suša, što je bilo neobično za njega jer mi nikada prije nije
pričao o nevoljama i neugodnostima, no već sam se tada bila počela
navikavati na niz ţivotnih iznenaĎenja.
»Čovjek ovo baš i ne očekuje, zar ne?« oglasio se netko uz mene, pa
sam se okrenula i našla pred visokim muškarcem koji mi je stajao slijeva.
Uz njega je stajao već sputan i osedlan konj.
»Iznenadili ste me«, rekla sam ruke poloţene preko srca, kao što sam
uvijek činila kad bi me netko iznenadio. Nadala sam se da me crvene oči
ne odaju.
Muškarac se nasmijao. Govorio je njemačkim naglaskom. Već sam
prije bila upoznala Nijemca, gospodina Bucha, koji je jedanput godišnje
posjećivao mojega oca zbog posla u vezi s plantaţom naranča.
»Nijemac ste?«
»Jesam. Ja sam gospodin Albrecht.«
»Ja sam Thea Atwell, drago mi je«, blago sam se naklonila da bih
nadoknadila svoje prijašnje nepristojno ponašanje. Prepoznala sam
gospodina Albrechta sa fotografija na zidu škole — na njima je uvijek
dodjeljivao nagrade. Bio je strahovito mršav i plosnate brade, što me
iznenadilo jer sam mislila da svi Nijemci imaju četvrtastu čeljust. Koţa mu
je, barem za muškarca, bila iznimno glatka i imao je ravne zube. Moţda
nije bio osobito pristao, ali nije bio ni neugodne vanjštine. Činilo se da je
otprilike dobi mojega oca.
»A ovo je Luther«, rekao je, gladeći Luthera po vratu. Konj je
spustio glavu i pogledao me — bio je ruţnjikav, nezanimljivo smeĎe boje,
prevelike glave i malih ušiju, ali su mu oči bile tople i drage.
»Svi koji doĎu ovamo prvo jašu njega. Tvoj otac kaţe da si već
iskusna jahačica.«
»Jesam.«
»Ne bi onda trebala imati nikakvih problema s Lutherom. Lupni ga
pri skokovima i čvrsto ga drţi u kasu. Preskočit će sve što ţeliš, ali
ponekad zastane ako se jahač nećka.«
Gospodin Albrecht pomogao mi je da se uspnem na sedlo i podesio
mi stremene. Srce mi je snaţno udaralo, djelomično od šoka koji sam
doţivjela kod gospoĎe Holmes, a djelomično zbog uzbuĎenja što ću jahati
pred nepoznatim čovjekom. Luther je bio golem — viši od šesnaest ruku,
moţda čak sedamnaest. Nikada nisam jahala tolikog konja. No to nije
vaţno, rekla sam sama sebi. Kontrola je kontrola. Gospodin Albrecht
naznačio mi je rutu pa sam ga slijedila do najdaljeg terena. Dao mi je deset
minuta za zagrijavanje pa sam jahala ukrug, iskušavajući Luthera. Kada
bih povukla lijevu uzdu, on bi je povukao natrag pa bih je snaţno trznula.
Gospodin Albrecht stajao je uz ogradu i promatrao. Izgledao je istodobno
opušteno i uštogljeno: stajao je s rukama u dţepovima i nagnute glave, u
poput snijega bijeloj, besprijekornoj košulji i savršeno izglačanim hlačama.
Nastojala sam zanemariti činjenicu da me promatra, ali kada mi je
rekao da je vrijeme za procjenu, zaustavila sam Luthera pa ga iz hoda
potjerala u lagani galop. Htjela sam mu izoštriti reflekse. Uz gospodina
Albrechta stvorio se još jedan muškarac. Zaškiljila sam i prepoznala
gospodina Holmesa. Mahnuo mi je, a ja sam mu odvratila naklonom glave.
Čekali su me skokovi od gotovo jednog metra visine, ali u to se vrijeme
ničega nisam bojala. Nisam ni bila svjesna da se ičega treba bojati.
Prošla sam terenom u svojevrsnom bunilu. Nikada se nisam sjećala
jahačkih nastupa kada bih ih dovršila, uvijek bi mi netko morao reći jesam
li srušila kakvu pregradu ili se okrenula u pogrešnom smjeru. Kada sam
preskočila zadnju kombinaciju, potjerala sam Luthera u lagani galop u krug
sve dok se oboje nismo malo opustili. Potom smo polako otišli do
gospodina Albrechta. Gospodin Holmes već je bio otišao.
Gospodin Albrecht je kimnuo glavom i potapšao Luthera po vratu.
»Ohladi ga malo. Dobro si jahala.«
U daljini sam razabirala gospodina Holmesa jer još nije bio
zamaknuo za drvećem zaklonjen puteljak. Pitala sam se kada će Sam
izrasti do njegove visine. U tom je trenutku još bio dijete. Ili barem napola
dijete, a napola odrastao, baš kao i ja.
Popustila sam uzde i dopustila Lutheru da objesi glavu, a zatim smo
polako prošetali terenom. Spoznaja da moji roditelji nisu slučajno odabrali
Yonahlossee prilično me uznemiravala, ali i potvrdila sumnje da roditelji
sa mnom imaju planove koje nisam razumjela. Moja je majka za mene
odabrala školu koja je, barem kada je o jahanju riječ, bila pravi mali raj, pa
sam barem s time mogla biti zadovoljna, ali činjenica da je bila prijateljica
sa ţenom kao što je gospoĎa Holmes činila mi se gotovo nevjerojatnom.
Ipak, morala sam vjerovati u to. Majka je posljednjih tjedana prema meni
bila veoma okrutna. Iako sam znala da to zasluţujem, teško sam podnosila
takav odnos. Roditelji me nisu poslali potpunim strancima, već su me
stavili pod nadzor ţene koja je barem dijelom znala moju strašnu tajnu. No
koji joj je dio ispričala moja majka? Sigurno nije rekla sve.
Gospodin Albrecht nestao je u konjušnici, pa sam zaustavila Luthera
i sjahala. Potom sam učinila nešto doista djetinjasto. Zaronila sam lice u
njegovo vruće, od soli slano rame i zajecala. Po prvi put u nekoliko tjedana
u tome sam pronašla utjehu.
 2.

Šumski tunel koji se prostirao od konjušnica do Trga bio je mračan pa sam

poţurila, iako se nikada nisam bojala samoće. Sve su druge djevojke bile
na nastavi, a ja nisam znala kakve se divlje ţivotinje kriju po šumama
Sjeverne Karoline ni na kakve bih otrovne biljke mogla nabasati. Sve mi je
to bilo vrlo dobro poznato na Floridi, ali ovdje sam bila potpuna neznalica.
Nisam još znala da se tu nemam čega bojati, barem ne što se tiče
prirode. Svake bi godine jaka zima desetkovala i ţivotinjski i biljni svijet, a
to se na Floridi nije dogaĎalo. Ništa na Floridi nije umiralo, ništa se nije
povlačilo.
Kada ne bi bilo suviše vruće, Sam i ja lutali bismo krajolikom,
prolazeći plantaţe naranča i udaljavajući se miljama daleko od kuće.
Jednom, kad nam je bilo jedanaest godina, povela sam i Sasija jer sam ga
htjela izvesti dok još ne nastupe ljetne ţege. I Sasi je tada još bio mlad,
moglo ga se jahati satima i ne bi se umorio. Sam je hodao preda mnom i
traţio kupine, a ja sam polako jahala za njim. Bio je tek travanj i bilo je
prerano za kupine, ali Sam je mislio da bi nam se moglo posrećiti.
»Je li Sasi umoran?« doviknuo mi je.
»Nije«, odvratila sam, »sviĎa mu se ovdje.«
»SviĎa li ti se ovdje, Sasi?« upitao je Sam, toboţe otmjenim
britanskim naglaskom i ja sam se zahihotala.
Još smo neko vrijeme hodali, a zatim je Sam nestao u grmlju.
»Čak i ako pronaĎemo kupine, bit će prekisele«, rekla sam.
On je izašao iz grmlja, nije ništa ubrao.
»Još je prerano«, objasnila sam.
»Shvatio sam i kada si rekla prvi put«, nasmijao se.
Okrenula sam se i posegnula u bisage za čuturicom s vodom, a onda
sam osjetila kako je tlo pod Sasijevim kopitima lagano propalo, nakratko
sam izgubila ravnoteţu, a zatim začula zujanje. Isprva nisam shvatila
odakle taj zvuk, ali onda sam shvatila da je Sasi ugazio u podzemnu
košnicu šumskih osa.
»Sam!« vrisnula sam i skočila sa Sasija, koji je udarao kopitima o tlo
i sa njega podizao velike oblake prašine. »Sam!«
 »Thea«, oglasio se i mirnoća me njegova glasa razgnjevila.
»Upomoć!« vikala sam, lupajući se po obrazima. »Poţuri!«
»Thea, slušaj me«, govorio je dok mi je prilazio.
Sumanuto sam odmahivala glavom. Obrazi su mi oticali, grlo mi se
stezalo, a na rukama mi nicali crveni plikovi. Osjećala sam ubode i na
vratu, na jeziku sam osjećala okus ţuči.
»Thea«, govorio je Sam, prilazeći mi i hvatajući me za podlakticu.
»Pogledaj me.«
No nisam ga mogla pogledati. Pogledala sam Sasija, koji je bijesno
grizao vlastitu nogu i ujede na njoj, zagledala sam se Samu iza leĎa, u
nepregledne milje grmlja i hrastova drveća, pogledala sam prema plavome
nebu bez ijednog oblačka i čula sam otkucaje vlastitog srca. Osjećala sam i
vonj vlastitog znoja.
»Nije cijela košnica«, rekao je Sam, ali zvučao mi je kao da govori
odnekud iz daljine. »Nema ih tako puno, ali ako se ne smiriš, samo ćeš
pogoršati stvar. Razumiješ li, Thea? Pogledaj«, dodao je, »već su otišle.«
Napokon sam ga pogledala. »A Sasi?« upitala sam.
»Nije mu ništa. On je velik«, rekao je Sam i shvatila sam da zapravo
ţeli reći kako ja nisam tako velika. Moje teško disanje, uţareno lice koje
me svrbjelo — sve je to bio dokaz toga koliko sam malena.
»Koliko imam uboda?« upitala sam povišenim glasom.
»Ne tako puno.« Znala sam da laţe. Nikada mi nije znao lagati.
»Ahhhh«, panično sam udahnula, osjećajući kako mi se grlo sve jače
steţe, »aaaaaahhhhh.« Bili smo miljama udaljeni od kuće, a znala sam što
se dogaĎa kada te šumske ose previše izujedaju. Grlo ti se stegne, prestaneš
disati i sve se to, da stvar bude gora, dogaĎa veoma brzo.
Počela sam plakati i noktima grepsti vrat. Znala sam da ću umrijeti.
»Thea!« ovaj je put gotovo podviknuo Sam. »Prestani, samo
pogoršavaš stvar. Pogledaj me.« Poloţio mi je hladan dlan na upaljeni
obraz pa mi rukama okrenuo lice prema svojem, gledao me u oči i nije mi
dao da svratim pogled. Disanje mi se postupno smirilo. Baš si kao krotitelj
zmija, prošaptala sam ispod glasa.
»Samo me slušaj«, rekao je i pomogao mi da uzjašem Sasija. Vodio
ga je za uzde cijelim putem i hodao uz nas, čitavo vrijeme razgovarajući sa
mnom — o ranorodnim kupinama, novom skoku koji bismo Sasi i ja
trebali iskušati, o mami i tati, Georgieju i zapravo ni o čemu posebnom.
Bilo je samo vaţno da mu čujem glas.
Kada smo napokon prilično kasno stigli kući jer smo hodali polako,
majka me ugledala i vrisnula. Lice, usnice i vjeĎe bili su mi strahovito
natekli. Sam je podigao dlan da bi odmaknuo kosu s čela i tek sam tada
primijetila da mu ruka drhti. Shvatila sam da se i on bojao, da sam bila u
opasnosti i da me njegova sabranost spasila. Uvijek je bio takav — miran u
trenucima u kojima bih ja gubila glavu.
Ovdje, meĎutim, nikada neću odlutati miljama od kampa. Uvijek će
me netko motriti, i to onako kako me dotad nitko nije nadzirao.
Pokucala sam na vrata prije ulaska u kolibu. Ubrzo sam se odviknula
od toga. Naša koliba nikada nije bila zaključana, kao ni većina drugih
zgrada u kampu, s moţebitnom iznimkom ravnateljeve kolibe nad Trgom.
Moţda je i negdje u Zamku postojao sef s vrijednim stvarima. Ionako mi je
bilo svejedno. Docey ili bilo tko drugi mogao je mirne duše uzeti što god je
htio od mojih stvari, nisam sa sobom donijela ništa što je mnogo vrijedilo.
»Zdravo«, poviknula sam izuvajući čizme uz vrata, ali dočekao me
samo lagani vihor zrnaca prašine u zraci sunca koja se probijala kroz
kolibu. Sve je bilo u savršenom redu, očito zahvaljujući Doceynoj ruci. U
kampu nisam morala ni namještati vlastiti krevet.
Izula sam čizme i ostala u tankim soknama natopljenim znojem — na
stopalima i listovima osjetila sam ugodnu hladnoću. Morat ću u čizme
usipati pudera, pomislila sam. Sigurno ga imaju u konjušnici, ali nisam se
sjetila potraţiti takve stvari. Od vremena koje se provodi s konjem, jahanje
je zapravo najmanji dio posla.
Prvo sam otvorila Sissyn ormar, ali ondje sam pronašla samo odjeću.
S polovice vješalica visjele su moderne svečane haljine od fine, meke svile.
Mislila sam da ja imam mnogo odjeće, ali Sissy je imala triput više. Osim
toga, majka u zadnjih godinu dana nije uopće kupovala novu odjeću za
sebe i mene, tvrdeći da bi to bilo neukusno s obzirom na to koliko su svi
oko nas osiromašili.
U Sissynom sam radnom stolu pronašla nekoliko olovaka i pismo od
majke s nekoliko pravopisnih pogrešaka. Pismo je bilo kratko, majka joj je
samo javila da protekloga tjedna ni ona ni Sissyn otac nisu radili više-
manje ništa. Na stolu je stajala knjiga naslova Umjetnost prijateljstva s
izvezenim ljiljanom na crvenim koricama — izgledom je bila sasvim nova.
Majka bi takvo što prozvala blentavim. Na Sissynom toaletnom stoliću
stajala je četka za kosu prepuna njezinih smeĎih vlasi, u ladici je drţala tri
pune bočice francuskih parfema, iako na njoj nisam namirisala ništa.
Pronašla sam i svinutu baršunastu vrećicu s odjeljcima za nakit iz koje sam
izvukla i svjetlu prinijela dvije naušnice od rubina. Oba su kamena bila
istovjetna, besprijekorna i tamnoruţičaste boje. Imala je i ovalni medaljon
s ugraviranim inicijalima koji nisu bili njezini te s pramenom kose iza
stakla. Netko joj je umro. Ja nisam imala takav lijep nakit. Majka mi je
uvijek govorila da ću jednoga dana dobiti njezin, ali nisam više bila
sigurna u to. Drţala ga je u sefu, kao da bi ga itko, tamo gdje smo ţivjeli,
uopće i mogao ukrasti.
Stavila sam naušnice u uši i to me zaboljelo. U oba sam uha naišla na
otpor, posebice u lijevom, koje je bilo izbušeno malo ukoso. Uši su mi
svojedobno izbušile majka i Idella pomoću vruće igle i malo konca. Stavila
sam ih više zbog toga da bih otvorila rupice negoli da bih vidjela kako mi
pristaju, ali sam svejedno odmah zaključila da mi ne pristaju. Bile su
prevelike i napadne. Majka bi mi vjerojatno rekla da ističu moju
kestenjastu kosu. Iako smo ţivjeli daleko izvan grada, uvijek je bila dobro
upućena u modu. U dnevnom boravku u prizemlju drţala je časopise, ali
čitala je i knjige, iste one koje je čitao moj otac. No unatoč njezinu
praćenju mode, nisam imala haljine poput Sissy i nikada mi nije dala tako
lijep nakit.
Što je Sissyna majka rekla kada joj je dala naušnice? Moţda joj ih je
uručila prije kakve zabave, utisnula joj ih u dlan i preko njega poloţila
svoj. Dodir iglica zacijelo ju je malo zabolio, ali osjećaj vjerojatno nije bio
sasvim neugodan. Ja nikada nisam bila na zabavama, samo u restoranima.
Točno sam mogla zamisliti Sissy na plesu, u plavoj svilenoj haljini iz
ormara, s rubinima koji joj sjaje oko smeĎe kose i odraţavaju se u njezinoj
glatkoj koţi, blago obojenoj ljetnim suncem. Razgovarala je s momcima i
očijukala svojim hrapavim glasom. Obuzela me ljutnja na roditelje zbog
toga što su me u Yonahlossee poslali tako nepripremljenu. Čitavog su me
ţivota drţali pod staklenim zvonom, a zatim me poslali ovamo kao
potpunu neznalicu.
Odmah uz Sissyn nalazio se i Evin radni stol, tik pod prozorom. Na
Trgu još nije bilo nikoga. U Evinoj je ladici bio velik snop fotografija.
Otac joj je bio vrlo debeo, a postajao je sve deblji kako su se fotografije
nizale, dok joj je majka takoĎer bila debeljuškasta. Eva će morati pripaziti,
ali to je sigurno već i sama znala. Mogla bi nakon poroda potpuno izgubiti
liniju, kao što se to vjerojatno dogodilo gospoĎi Holmes. Nekim se ţenama
to dogaĎa, majka mi je tako rekla. Slike u Evinoj ladici bile su zavezane
vrpcom, ali ostatak je ladice bio u neredu: listovi papira, nakit, kutije s
kremom i rumenilom. Na nekim su papirima bile ispisane rečenice na
francuskom, a limene kutijice sa šminkom bile su izdubljene u sredini.
Zapitala sam se nije li Eva moţda laka djevojka u svijetu u kojemu se
djevojke petljaju s momcima. Znala sam za lake djevojke iz knjiga.
U ladici koja je pripadala Mary Abbott nije bilo gotovo ničega.
Gotovo da mi se nije dalo baviti njome. Ormar joj je bio poluprazan, s tek
nekoliko bezveznih haljina i školskih odora. Pisma koja je drţala u ladici
potjecala su od njezina oca, s poštanskim ţigom Raleigha, koji nije bio
daleko od Yonahlosseeja. Mary Abbot u školi se odijevala isto kao i sve
djevojke, pa se bez zavirivanja u njezin ormar nije moglo zaključiti da
nema tako lijepe stvari kao ostale. Obitelj joj je očito imala dovoljno novca
da bi je poslala u kamp, pa sam zaključila da je oskudnost njezine
garderobe vjerojatno posljedica vjerske predanosti. Pregledala sam njezina
pisma i doista, u njima se dosta spominjalo Boga. SviĎalo mi se tako
otkrivati pojedinosti o djevojkama. Vratila sam pisma u ladicu i otvorila
malu, okruglu kutijicu za puder. U njoj je uz ogledalce bila prilijepljena
slika bebe. Odmah sam prepoznala crte lica Mary Abbott: tanke usnice i
razrogačene oči. Njeţno sam dodirnula fotografiju i nasmiješila se. Bila je
lijepa beba.
Odjednom me nešto prestrašilo, iako nisam znala što. Vjerojatno sam
krajičkom oka spazila sjenu. Okrenula sam se i kroz prozor ugledala
gospodina Holmesa. I on se okrenuo i pogledao prema meni. Bio je
zgodan, zgodniji od bilo kojeg filmskog glumca što sam ga vidjela,
istaknute vilice, tamnih očiju, trepavica i obrva. Zurila sam u njega dobrih
deset, moţda čak petnaest sekundi dok je prolazio uz kolibu i izgledao mi
je tako lijepo da sam umalo pomislila: »Da me bar spazi. Neka me uhvati.
Sigurno bi shvatio.« No nije se zaustavio i već mi je sljedećeg trenutka bilo
drago što je sunce prejako udaralo u prozor da bi išta mogao vidjeti kroz
njegova okna. Naravno da ne bi razumio. Ispala bih kradljivica ili još gore
— njuškalo.
Brzo sam zatvorila ladicu stola Mary Abbott i čim sam to učinila,
začula sam korake na ulazu.
»Dobar dan?«
Bila je to Docey s ručnicima. Ništa nije rekla, a ja pak nisam znala
gleda li me ili ne zbog razrokosti.
»Traţila sam puder«, rekla sam, pristupila krevetu i podigla čizme.
»Htjela bih ga nasuti u čizme.« Lice mi je gorjelo dok sam uz prsa privijala
još tople čizme. Nekoliko me trenutaka samo promatrala i već sam vidjela
kako će sve završiti. Tuţit će me. Djevojke će me odbaciti.
»U redu«, rekla je, ali bio mi je potreban trenutak da kroz njezin
teţak naglasak razaberem značenje. Okrenula mi se leĎima te počela
otvarati ormare, iz svakoga vadeći prljavo rublje i u njih umećući čiste
ručnike. Na kraju su joj ruke bile pune rublja. Kada je završila, već sam
mislila da će otići bez riječi. Promatrala sam je — izgledala je kao da je
otprilike moje dobi, ali lice joj je bilo blijedo i na njemu je bilo teško
razabrati godine. Ispod odore joj se nije naziralo nimalo oblina. Bila je
mršava i sitna. Baš sam glupa, pomislila sam. Kako sam mogla dopustiti da
me uhvati?
Pred mojim je ormarom zastala kao da traţi dopuštenje, pa sam
kimnula glavom i dok mi je na policu postavljala ručnik, progovorila je:
»Sad ću te ostaviti da radiš što si već radila.« Na vratima se nakratko
okrenula i jedva zamjetnim pokretom dotakla vlastito uho. I ja sam dotakla
svoje te shvatila da sam iz njega zaboravila izvaditi Sissyne naušnice. Tada
sam znala. Neće me tuţiti.
***
Eva i ja pred kolibom smo u ogrtačima čekale Sissy.
»Uvijek kasni«, promrmljala je Eva, »to joj je jedina mana.«
Napomena mi se učinila neobičnom jer mi se Eva nije činila kao osoba
koja mnogo kritizira druge. No onda se nestašno nasmiješila. Kada je Sissy
konačno došla, pošle smo zajedno. Sunce je zašlo prije sat vremena i bilo
je hladno, no ogrtač mi je bio debeo i mek.
»Snalaziš li se?« upitala me Sissy.
Nasmijala sam se. »I gospodin Holmes mi je jučer postavio isto
pitanje.«
»I što si mu rekla?«
»Rekla sam mu da se snalazim. Što sam mu drugo uopće mogla
reći?«
»Eh, da. Gospodin Holmes moţe te natjerati da kaţeš što god ţeli«,
rekla je, pa mi na uho još došapnula: »Henry.«
 Zahihotala sam.
»Ah, te njegove oči«, sanjivo je rekla, »ali moraš znati da taj čovjek
nikad ne očijuka. Ponaša se kao da nam je otac.«
»GospoĎa Holmes bi te opalila ravnalom po prstima da čuje što
govoriš«, rekla je Eva. »Je li ti već odrţala govor o osnivačima? O tome
kako bismo sve trebale biti zahvalne na obrazovanju za ţene?«
»Rekla mi je samo da je Yonahlossee dobio naziv po konju«,
odvratila sam. SviĎala mi se ta šetnja u grupici. Druge su nas djevojke
radoznalo i s divljenjem promatrale.
»Stvarno? Ona inače ne voli konje«, rekla je Sissy. »Zapravo, ne voli
ona ništa.«
Voljela je, izgleda, moju majku, ali to pred djevojkama ne bih bila
priznala ni za ţivu glavu.
»U Yonahlosseeju je isprva teško«, rekla je Eva. »Ja sam imala
problema s buĎenjem. Nikako se nisam uspijevala probuditi kada bi ujutro
zazvonilo. Propustila bih doručak, čak i prvi sat nastave. Kod kuće sam
svaki dan spavala do podneva.«
Nisam mogla zamisliti spavanje do podneva. Sam bi me svakoga
jutra budio prije svitanja, dovoljno bi bilo da me potapša po ramenu i
odmah bih ustala, nestrpljivo iščekujući još jedan dan. Sama je moje
nestrpljenje zabavljalo. Uvijek bih jahala rano ujutro jer bi poslije bilo
prevruće, a Sasi se budio s izlaskom sunca. »Zar nisi ništa trebala raditi
kod kuće?« upitala sam.
»Ne. Kod kuće se uistinu nisam imala čime baviti, zato su me i
poslali ovamo. No nije mi to smetalo. Bilo mi je sasvim u redu da ne radim
ništa.« Eva je bila najviša od nas tri i kretala se sporo. Koţa joj je uvijek
izgledala pomalo vlaţno, ali na lijep način, kao da se upravo okupala, a
doimala se i lijenom.
»Nisu li te kaznili zbog toga što u početku nisi ustajala na vrijeme?«
upitala sam.
Lijeno je slegnula ramenima. »Ovdje te baš i ne kaţnjavaju, Thea.
Gospodin Holmes je razgovarao sa mnom, pa sam se s vremenom navikla
na rano ustajanje.«
»Nije istina da te ne kaţnjavaju. I ovdje moţeš upasti u nevolju«,
ubacila se Sissy. »Nastoj ne razljutiti gospoĎu Holmes.«
 »Zbog kakvih te stvari kaţnjavaju?« upitala sam.
»Prošli su mjesec Gatesinu sestru i još jednu djevojku uhvatili da
puše, a lani se jedna djevojka u šumi sastajala s momkom iz Ashevillea.
Pušačice su dobile ukor, a onu drugu djevojku su odmah idućega dana
otpremili iz škole. Nitko nije znao što joj se dogodilo sve dok gospoĎa
Holmes to nije objavila nakon jutarnje molitve. Kao da je nestala.«
Došli smo do kuće s kupaonicom, koja se sastojala samo od jedne
velike prostorije s kadama, meĎusobno razmaknutima oko metar i pol.
Docey je hodala od jedne do druge gole djevojke i svakoj dodavala ručnik.
»Nitko nikoga ne gleda«, prošaptala je Sissy dok smo ulazile,
igrajući se s majušnom dijamantnom potkovom koju je nosila na ogrlici
oko vrata. Nije govorila istinu. Ja sam gledala. Svi su gledali. Vrijeme za
kupanje bilo je poput vjeţbe u tome kako da vas ne uhvate da gledate.
Mary Abbot bila je najţgoljavija, izgledala je kao da bi je vjetar otpuhnuo,
laka poput pera. I ja sam bila tanka, ali ruke i noge bile su mi jake od
jahanja. S uţitkom sam uronila u vruću vodu i potopila glavu, trljajući
tjeme, pogotovo masnu točku na vrhu. Prostorijom se širila para iz kupelji,
mirisna od raznih sapuna i losiona.
Dok smo se kupale, sve smo šutjele, pretvarajući se da smo same u
kupaonici, ali onda je uz mene stala Docey s ručnikom i to je bio znak da je
gotovo.
»Hvala«, rekla sam, ali ona je već otišla do druge djevojke.
Primijetila sam da joj nijedna druga djevojka nije zahvalila. Pokušala sam
se uvući u spavaćicu tako da pritom otkrijem što manje gologa tijela, ali to
se ispostavila nemogućim. U kutu sam spazila djevojku plave, gotovo
bijele kose, a zbog načina na koji joj je glava provirivala točno iznad vode,
sva sam se najeţila.
Docey je upravo pomagala Mary Abbot, a Gates i Victoria jedna su
drugu zaklanjale ručnicima dok su se oblačile, ali su im se obrisi tijela
jasno nazirali. Ovo je bizarno, pomislila sam. Najčudnija stvar koja mi se
dogodila u dosad najčudnijem tjednu koji sam proţivjela. Znala sam da
smo na sigurnom, ali ipak se činilo pomalo nesmotrenim sve nas ovako
okupiti u jednu prostoriju, potpuno gole.
Victoria je projurila pokraj nas prema kolibama i Sissy ju je
promatrala dok je odlazila. Victoria je imala vrlo blizu postavljene oči i
dugo, usko lice, no bila je lijepa.
 »Victoria«, rekla je Sissy.
»Izgleda kao vrlo lijep, vrlo mršav majmun«, rekla sam.
Sissy je prasnula u smijeh i toliko se smijala da se morala uhvatiti za
drvo kako ne bi pala. Jedina druga osoba koju sam mogla tako nasmijati
bio je Sam. Stajala sam uz Sissy i nervozno razmišljala što bih trebala reći
kada se prestane smijati. Imale smo još nekoliko minuta do kolibe.
»Ma stvarno tako i izgleda!« napokon je uzviknula Sissy.
»Ne smijemo se kupati kada to same ţelimo?« upitala sam nakon
nekoliko trenutaka.
Odmahnula je glavom. »Moţda bi se nešto dalo potajno izvesti«,
dodala je, »ali onda bismo bili banditi iz kupaonice.« Nasmiješila se i
stisnula plave oči. I ja sam se morala nasmiješiti. Bila je tako opuštena.
»Stani i ne miči se«, odjednom je rekla i stala mi za leĎa. Osjetila
sam kako mi je podigla kosu s vrata.
»Što je…?« iznenaĎeno sam zaustila, ali ona ju je samo zavrnula i
iscijedila vodu iz nje. Po drugi put te večeri.
»Evo, sad je bolje«, promrmljala je, i dalje stojeći iza mene, i dalje
me drţeći za kosu. »Zašto si tako kasno došla ovamo, Thea?«
Ručnikom mi je brisala vrat i iznenadila sam se koliko mi to godi.
Majka me jedva zagrlila kada sam odlazila od kuće, Sam me jedva
uspijevao pogledati u oči i bilo je to prvi put u nekoliko tjedana da me
netko dodirnuo, a da pritom nije bio ljut. Osjećala sam se iznenaĎujuće
voljeno. Htjela sam zato Sissy nešto ponuditi zauzvrat.
»Poslali su me od kuće«, rekla sam i odmah zaţalila. Zašto sam to
rekla? Što sam očekivala? Da će me ova djevojka utješiti? Pa, jedva je
poznajem.
Sissy mi je svila kosu i spustila je na moj vrat. Imala sam dojam kao
da se ne moţe odlučiti što bi rekla.
»Aha«, napokon je progovorila. »Pa, i mene su poslali od kuće.
Barem na neki način. Poslali su me ovamo da naučim postati dama.«
Zadnje je riječi izgovorila dramatično produbljenim glasom i sve pretvorila
u šalu. Bila sam joj zahvalna na tome. S obrazima rumenim od pare iz
kupaonice, uz vlaţnu kosu na ramenima, nije izgledala poput djevojke koja
u stolu drţi sav onaj nakit i parfeme. Bila je dobra gotovo sa svim
djevojkama, uvijek bi joj netko domahivao, prilazio joj u povjerenju
ispričati kakvu novost i morala sam se zapitati zašto je odabrala baš mene.
Nadala sam se da razlog nije samo taj što sam nova. Činilo mi se da i nije.
»Otišla sam kao djevojka, a vratila se kao dama«, nastavila je s
pretjeranom i smiješnom teatralnošću sve do kolibe, gdje sam je u
grčevitom smijehu počela preklinjati da prestane. Osjećala sam se kao da
hodam po oblacima i nisam mogla vjerovati da sam se zabrinjavala zbog
ispunjavanja šetnje izmeĎu kupaonice i kolibe nekakvim razgovorom. Sa
Sissy se zbilja nisam trebala ni zbog čega zabrinjavati.
U kuću Augusta ušle smo zajedno. Kreveti su nas već dočekali
spremni za spavanje. Docey ih je pripremila, poput sobarice u hotelu. Eva
nam se bezbriţno nasmiješila, ali na licu Mary Abbott vidjela sam da joj se
ne sviĎa što se Sissy i ja druţimo. Stale smo se pripremati za spavanje.
Sissy je na lice nanijela kremu, Victoria je četkala kosu, a Eva mi je uz lice
s gornjeg kreveta lamatala nogama s nalakiranim noktima. Čitala je knjigu
uzetu sa stola Sissy.
Gates je za radnim stolom vjeţbala krasopis i išlo joj je teško jer je
pisala grozna, jedva čitljiva i okrugla slova. GospoĎica Lee, koja nas je
podučavala elokvenciji i bontonu, toga je dana s neodobravanjem
odmahnula glavom nad njezinim radom. Gates je zastala nad biljeţnicom i
teatralno zamahnula rukom. »Ovo je gnjavaţa!« zaviknula je.
Pepeljastoplava kosa bila joj je podrezana u bob koji je iznad svakog uha
učvrstila malom ukosnicom s biserom. Činilo se kako ne voli da joj kosa
pada po licu.
»Čekaj samo da počne nastava«, rekla je Sissy. »Tada ćemo tek
nadrapati.«
Gates je napravila grimasu i svi su se nasmijali, čak i Mary Abbott.
»Koje će još predmete imati?« upitala sam. »Mislim na djevojke koje
idu u ovu školu.« To sam dodala kada me Sissy blijedo pogledala. Naš se
raspored u kampu, naime, sastojao od jutarnje nastave lijepog izraţavanja,
bontona, francuskog jezika i sviranja instrumenata (ja sam svirala
glasovir). Nakon ručka slijedio je sat odmora, a zatim jahanje i slobodne
aktivnosti poput promatranja ptica, botanike te slikanja. Nakon slobodnih
aktivnosti imale smo slobodno vrijeme do večere, koje bismo obično
provodile u Sobi u Dvorcu. Soba je bio skraćeni naziv sobe za učenje, iako
nitko tamo nikada nije učio. Promatranje ptica nije mi išlo osobito dobro.
Uspijevala sam ugledati tek sokole i kolibriće, kojih je bilo napretek.
»Djevojke koje idu u ovu školu?« upitala me Sissy.
 Gates je spustila knjigu, paţljivo označivši stranicu na kojoj je stala
srebrnom knjiţnom oznakom za koju sam, zahvaljujući svojem
prethodnom njuškanju, znala da na sebi ima njezin monogram.
»Neke djevojke nakon ljeta odlaze«, polako je počela objašnjavati,
»ali većina nas ostaje.« Glas joj je bio visok, pomalo uzbuĎen i vrlo me
prodorno promatrala. Osjetila sam kako mi se uz vrata penje vrućina —
pouzdan znak da ću se zacrvenjeti.
»Znam«, rekla sam.
»Da«, ubacila se Sissy, »ali mi sve ovdje idemo u školu. Ova je
koliba za djevojke koje ovdje borave cijelu godinu.« Još me trenutak
pozorno promatrala, a onda sam se nasmijala. Očito nije shvaćala da ja
nisam ovdje zato da bih pohaĎala školu. Očito su me u kabinu za učenice
smjestili zato što drugdje nije bilo mjesta.
Gates se vratila pisanju, toliko snaţno pritišćući olovkom da je u
jednom trenutku poderala papir pa je ponovno zaviknula od
nezadovoljstva. Sissy je legla na jastuk i podigla goblen s lijepom slikom
planinskog potoka. Promatrala sam je kako strpljivo veze plavim koncem i
razmišljala o tome kako se nalazim na vrlo neobičnom mjestu. Neki dan,
desetak nas se našlo vani, za štafelajima i pred planinama koje su nam
naredili slikati. Henny je šetala iza naših leĎa i s odobravanjem mrmljala
kada bi vidjela nešto što bi joj se svidjelo ili nezadovoljno coktala kada bi
spazila nešto loše. I za mojim je leĎima, naravno, coknula jezikom. Nije mi
išlo promatranje ptica, vezenje u ravnoj crti ni slikanje lista koji bi izgledao
kao list. Sve su to bile aktivnosti za koje nisam mogla zamisliti da bih se
njima bavila nakon odlaska iz Yonahlosseeja.
Mjesto na kojem sam se nalazila zvalo se djevojački jahački kamp
Yonahlossee, ali nije bilo ni kamp, niti je bilo namijenjeno djevojkama.
Trebalo nas je pretvoriti u dame i ja nisam bila sigurna u kakav to poloţaj
stavlja mene. I dalje sam se smatrala djevojkom, ali bila sam drugačija od
svojih cimerica. Nikada više neću biti takva djevojka.
Jesam li ikada uopće bila takva djevojka? Kod kuće sam bila jedna
od onih što odrastaju meĎu dječacima i muškarcima. Nije bilo nijedne
ljepše, bogatije ili na bilo koji drugi način bolje djevojke od mene. S
vremena na vrijeme, naravno, zapitala bih se postoji li takva djevojka i
znala sam da vjerojatno postoji, ali brzo bih prestala o tome razmišljati.
Moje je mjesto u mojoj obitelji bilo tako dobro odreĎeno da se još dugo
vremena nisam morala pitati kakvo će biti u budućnosti.
 Mjerilo ljepote bila mi je majka. Nikada nisam naučila ništa o
svijanju kose u uvojke jer je majka svoju nosila podignutu. I nikada nije
lakirala nokte — sama pomisao na to bila mi je pomalo smiješna. Oduvijek
sam mislila da je bezvremena, poput ţena koje nam je otac na nastavi
pokazivao na slikama. Sada sam, meĎutim, shvatila da je bila staromodna,
da je pripadala drugome svijetu. Nije bila ništa manje lijepa od današnjih
ţena, ali bila je ponešto neuglednija.
Henny je upala u kolibu, ugasila sva svjetla i zaţeljela nam laku noć.
Gates je upalila svijeću da bi uz nju mogla čitati, a ja sam dotakla
rupčić pod jastukom.
 3.

Pismo od oca stiglo je sedmoga dana mojega boravka u Yonahlosseeju, s

poštanskim ţigom Atlante. Prislonila sam pismo usnicama. Rukopis mu je
bio ukošen i kitnjast, poput ţenskoga. Nikada prije nisam primila pismo.
Moţda tu i tamo koju razglednicu od Georgieja, kada je u Missouriju
posjećivao obitelj svoje majke. No razglednicu je bilo tko mogao pročitati,
kao što je to i činila moja majka prije nego što bi mi je predala. Nitko na
čitavom svijetu nije znao što piše u pismu koje sam primila. Osim,
naravno, mojega oca i mene.

Draga Thea,
bilo mi je veoma teško ostaviti te u kampu, iako moram priznati da je
ondje vrlo lijepo i da ćeš sigurno uţivati. Tvoja je majka, prije nego što
smo se upoznali, jako voljela provoditi vrijeme u društvu drugih ljudi, a
njezino je sluţbeno uvoĎenje u društvo trajalo gotovo godinu dana. Ti joj
veoma nalikuješ.
Svi te jako volimo. Čuvaj se u kampu. Shvati to kao priliku da još
mnogo toga naučiš od drugih (moţda čak i boljih) učitelja. Čini mi se
vrijednim da te još jednom podsjetim kako je tvoja obitelj tvoje pleme. Ovo
je samo jedan mali prekid u našim ţivotima. Kod kuće smo te drţali suviše
izoliranom od vanjskoga svijeta, trebali smo te vjerojatno poslati nekamo
još prije. U kampu ćeš se naučiti druţiti s drugom djecom, Thea. Nadam se
da ti to nije previše. Znamo što je najbolje za tebe, iako se ti u ovome
trenutku moţda nikako ne slaţeš s time. Tako je uvijek s roditeljima i
djecom.

Volim te,
tvoj otac

Yonahlossee je nazvao kampom, ne školom. Ovdje sam, dakle, samo

do kraja ljeta, ne dulje. Vratila sam pismo u omotnicu i poloţila ga pod
jastuk, tik uz Samov rupčić. Nisam dijete, pomislila sam. Ovo jest kazna,
iako su mi i on i majka tvrdili drugačije. U pismu je to umalo i priznao, a
sve ostalo ionako je samo bilo ponavljanje onoga što mi je na odlasku rekla
i majka. Ona je uvijek odlučivala što će biti s nama, djecom.
No ipak, otac mi je silno nedostajao. Kao da sam svaku riječ iz očeva
pisma mogla čuti izgovorenu njegovim tihim glasom. GospoĎica Lee
vjerojatno bi mu bila rekla da govori glasnije.
Moje su cimerice šaputale o vijesti koju nam je gospodin Holmes
objavio za ručkom. Sissy mi je rekla da imam sreće — tek sam tjedan dana
ovdje, a već ću prisustvovati plesu. Većina je djevojaka mjesecima
iščekivala plesove, jedinu svijetlu točku koja bi duge zimske mjesece
učinila podnošljivijima.
Zatvorila sam oči, iako nijedna od djevojaka nije spavala tijekom
sata odmora. MeĎutim, bila sam iscrpljena. Prethodne sam večeri dugo
ostala budna, nastojeći napamet naučiti pjesmu Roberta Frosta Krava u
vrijeme jabuka, koju smo dobili za zadaću na satu lijepog izraţavanja. I
prije sam, kod kuće, čitala Frosta, ali gospoĎicu Lee samo je zanimalo
kako izgovaramo svaku riječ, kako odmjeravamo glas. Uopće ju nije
zanimalo značenje pjesme.
Iako mi je Yonahlossee bio neobičan, brzo sam se navikavala. Isprva
mi je pomisao na to da mi dom neće nedostajati bila potpuno nevjerojatna,
ali sada sam shvatila da je ljudsko srce prevrtljivo i inatljivo.
***
RoĎena sam u kući iz koje su me roditelji poslali u kamp, a kuću je
izgradio moj otac na poklon svojoj mladenki, mojoj majci. Obitelj moje
majke bila je jedna od ´novih floridskih´ obitelji, kako su u toj drţavi
nazivali one koji su se doselili nakon GraĎanskog rata. Prije su ţivjeli u
Georgiji, ali nakon rata im je tamo postalo neizdrţivo. Moj pradjed,
Theodore Fisk, po kojemu sam dobila ime, odlučio se za Floridu zato što je
bila blizu, ali i zato što je čuo da moţe besplatno dobiti zemljište, koje se u
to doba na Floridi smatralo bezvrijednim.
On i njegova ţena isprva su bili crackeri, kako se na Jugu nazivaju
siromašni bijelci, a poslije su postali bogati zemljoposjednici. Kada je na
Floridi izgraĎena ţeljeznica, u njihovu je kuću kao gost navodno došao
Henry Flagler, bogati industrijalac i vlasnik tvrtke Standard Oil koji je
izgradio ţeljeznicu, i imovina obitelji moje majke se nemjerljivo povećala.
GospoĎa Fisk navodno je gospodinu Flagleru servirala pitu od limete,
poslasticu koju taj bogati sjevernjak nikada dotad nije kušao i od tada su se
agrumi — naranče, limuni, limete, grejp — transportirali ţeljeznicom; tako
je roĎena industrija.
 Obitelj mojega oca bila je, pak, stara floridska obitelj španjolskoga
podrijetla. Nisu bili tako bogati kao majčina obitelj. Bavili su se uzgojem
stoke na zemlji koja nije pripadala nikome prije nego što ju je drţava
Florida počela prodavati, a kada se to dogodilo, više nisu mogli tjerati
stoku na jug preko svih novouzdignutih ograda i farmi. Prije bi stoku tjerali
do obale, odakle ju se prevozilo na Kubu.
Florida je u to doba bila potpuno drugačije mjesto, pa su moj otac i
njegov stariji brat George zaključili da moraju za sebe stvoriti drugačiji
ţivot. Moj otac Felix otišao je na studij medicine u Atlanti, gdje je dobio
stipendiju, a George je otišao na studij prava u Illinois. Obojica su se
vratila, obojica netom oţenjena. Moja majka Elizabeth bila je na drugoj
godini studija na koledţu Agnes Scott i od nje se očekivalo da pronaĎe
muţa u Georgiji kada je na poluformalnom plesu upoznala mojega oca.
Bilo joj je dvadeset godina, a ocu pet godina više. Bili su savršen spoj.
George se sa svojom ţenom Carrie naselio u Gainesvilleu, mjestu tik
uz Emathlu. Otac mi je mogao otvoriti ordinaciju bilo gdje, ali htio je
pomoći ljudima pa se naselio ondje gdje je bio jedini liječnik u krugu od
mnogo milja. Tako su to, naime, oduvijek objašnjavali meni i Samu: mogli
smo ţivjeti bilo gdje, ali ţivimo ovdje zbog očeve dobrote. Majka je isprva
mislila da će biti usamljena u seoskoj osami jer je bila navikla na vrevu
grada Miamija, u kojemu je odrasla. No naš je dom bio čaroban —
jednostavno je poništavao samoću. Svakih nekoliko tjedana sastajala se i s
drugim ljudima. Pila bi čaj sa susjedima, odlazila na sastanke društva
Camellia, ali zbog tih sastanaka i drugih ljudi samo bi još više voljela svoj
dom i svoju obitelj.
Moja su obitelj bili Sam, moja majka i otac, stric George i strina
Carrie te njihov sin, moj bratić Georgie.
To je bila prva priča koju sam naučila o obitelji, priča o tome kako
smo se smjestili u tom malom djeliću raja otetom divljini Floride. Veliku je
ulogu u tome igrala sreća, ali i ljubav. Majka i otac zaručili su se dva tjedna
nakon što su se upoznali. George, Carrie i Georgie takoĎer su bili dio naše
priče. Moţda ne baš središnji dio, ali priča bi se bez njih raspala. Bili su
nam potrebni u obliţnjem Gainesvilleu da bi rasvijetlili naše ţivote.
***
Zvono je označilo kraj sata odmora i trgnulo me iz sna.
»Napokon!« uzviknula je Gates. Voljela je jahati gotovo jednako kao
i ja. Svi su već navlačili jahaće hlače i čizme. Toga sam dana prvi put
trebala jahati sa svima ostalima, zbog čega sam bila nervozna, ali i
uzbuĎena. Voljela sam taj osjećaj. Dok sam navlačila čizme, krajičkom
sam oka primijetila da me Sissy promatra. Nasmiješila mi se i ja sam se
nasmiješila njoj. Silno sam joj se htjela svidjeti.
Ugurala sam košulju u jahaće hlače, a one koje smo nosile bile su
bijele — čak je i samt na koljenima bio bijele boje. Odjeću su nam prale
sluţavke pa nije bilo vaţno koliko ćemo se uprljati, ali svejedno mi se
činilo glupim da nas odijevaju samo u bijelo.
Kada sam iz kolibe izašla na sunce i miris borova, primijetila sam da
me Sissy čeka.
»Pismo?«
»Od majke.«
Sjetila sam se da sam, dok sam njuškala po njihovim stvarima,
primijetila da Evi i Sissy nikada ne pišu očevi, nego samo majke.
»Majka mi piše«, rekla je Sissy, »tri puta tjedno. Ali pisma su joj
tako dosadna. Ponekad mi se javi sestra, iako vrlo rijetko, samo kada je
natjeraju.«
Oko nas su se okupile i druge djevojke, sve potpuno jednako
odjevene. Mahale su Sissy, ali i meni, zato što sam bila s njom. Smješkala
sam im se. Nikada se dotad u ţivotu nisam nasmiješila tolikim ljudima.
»Mrzim pisati pisma«, rekla sam, »toliko je vremena potrebno da
napišeš ono što bi se moglo reći u upola kraćem roku.« Trbuhom su mi
treperili leptirići i bilo mi je drago što mi je Sissy razgovorom skretala
pozornost.
Još je jedna djevojka prošla uz mene, ovaj put toliko blizu da mi se
okrznula o ruku. Zaustila sam da nešto kaţem, ali onda sam se zaustavila.
Bila je to djevojka gotovo bijele kose koju sam primijetila u kupaonici, a u
tom sam trenutku s blagim zadovoljstvom i iznenaĎenjem shvatila da je
prepoznajem i s fotografija u Dvorcu. Znala sam joj ime i prije nego što ga
je Sissy izgovorila.
»To je Leona.«
Promatrale smo je dok je nestajala iza zavoja, a zatim prošle pokraj
nuţnika i sasvim se pribliţile konjušnicama. Leona je bila iznimno visoka,
koracima je zahvaćala gotovo dvostruko veću duljinu od mene, bijela joj je
kosa bila zavezana u urednu punĎu, a na nogama je nosila tamnoplave
čizme. Jedino njezine čizme nisu bile crne.
»Rodom je iz Forth Wortha«, rekla je Sissy, pri čemu je Forth Worth
izgovorila kao da spominje neko drugo, nevjerojatno mjesto, poput
Konstantinopola ili Port-au-Princea. Glas je utišala do šapata, iako nam je
Leona nestala iz vidokruga. »Otac joj je strahovito uspješan trgovac
naftom, a majka joj je kraljevskog roda. Ima i vlastitog konja, kojeg su
ovamo dopremili vlakom. Trenirala je s najvećim majstorima, a troškovi
dopreme konja bili su veći od cijene njezina boravka ovdje.« Leona uopće
nije pozdravila Sissy, a ja sam se pitala je li Leonina majka doista
kraljevskog roda ili je to Sissy samo tako rekla. Nisam baš previše znala o
svijetu, ali činilo mi se da Teksas baš ne vrvi kraljevnama, stoga sam
zaključila da vjerojatno nije kraljevskog roda. »Leona obično ne obraća
pozornost ni na koga«, dodala je Sissy.
Leona iz Forth Wortha, Thea iz Emathle. Od svih mjesta na svijetu,
našla sam se baš u djevojačkom jahačkom kampu Yonahlossee. Bilo je
jedan i trideset poslijepodne i s desetak sam se djevojaka bila uputila na
nastavu jahanja. Sissy me uhvatila pod ruku i doticala me svojom mekom
koţom, mirišući blago po ruţinoj vodici. Kod kuće bi u ovo doba majka
obavljala poslove u vrtu s ručnikom oko vrata da bi upio znoj i sa starim
šeširom na glavi da bi je zaštitio od jakoga sunca. Otac bi u to vrijeme
obično radio. Četvrtkom bi obilazio pacijente i vjerojatno bio u nečijoj
tuĎoj kući, davao injekcije i slušao tegobe bolesnika. A Sam?
Sam bi vjerojatno hranio vjeverice. Trebalo ih je često hraniti,
mnogo češće nego ljudsku mladunčad, a majka je često govorila da se Sam
svojim ţivotinjama bavi s većom predanošću nego što se većina roditelja
brine za svoju djecu. Takav je bio moj brat, predan i dobar. To mu nije bilo
prvo leglo vjeverica koje je uzgojio. Rakuni su im često ubijali majke, a
gnijezda su obično bila sakrivena na mjestima koja je jedino Sam
uspijevao pronaći.
Kada sam se pozdravljala i odlazila od kuće, nakon svega što se
dogodilo, Sam je stajao na trijemu i u rukama drţao jednu vjevericu.
»Izrasla joj je dlaka«, rekla sam jer nisam znala što bih mu drugo
rekla. Bilo je rano jutro, ali već je bilo vruće. Majušna je vjeverica bila
nešto ljepša od ruţnoga mladunčeta koje sam zadnji put vidjela tjedan dana
prije toga. Izgledala je tako krhko i njeţno. Bilo mi je jasno zašto je Sam
toliko voli.
Bio je u istoj odjeći kao i dan prije, a kosa mu je bila raščupana.
Izgledao je pomalo zastrašujuće. Htjela sam mu zagladiti čuperke, ali znala
sam kako mi je bolje da ga ne dodirujem. Oči su mu u rubovima bile
ruţičaste iako su inače bile boje lješnjaka, a u tom su trenutku bile toliko
tamne da su se gotovo činile tamnosmeĎima. Znala sam da će na suncu
ponovno posvijetliti i postati gotovo prozirne. Imali smo različite oči, Sam
i ja. Moje su bile obične smeĎe boje, kao očeve.
»Jesi li spavao?« upitala sam ga, iako sam znala odgovor. Ni ja
nisam spavala, čak sam tijekom noći otišla do Samove sobe, nadajući se da
ću ga pronaći ondje. No u mraku sam razabrala samo njegov netaknut
krevet pa sam briznula u plač, iako nisam točno znala zašto. Silno me
uzrujao prizor Samova urednog kreveta, koji je prvo namjestio sam, a
zatim ga je još majka poravnala nakon njega. Električni ventilator bio je
okrenut prema mjestu na kojemu je obično spavao i muklo je brujao,
hladeći u prazno.
Isključila sam ga i prišla prozoru, s kojega je pucao pogled na naše
straţnje dvorište. Ustvari, pogrešno je reći da je to bilo dvorište. Nije bilo
ni ograda ni granica, a prostiralo se na tisuću hektara. Majčin se vrt nakon
nekog vremena pretvarao u voćnjak s narančama koji nije bio dio plantaţe.
Te naranče nisu bile za prodaju, nego za moju majku, koja ih je oboţavala i
tvrdila da ne moţe ţivjeti bez njih.
Sam je sjedio u travi pokraj majčina ruţičnjaka koji je u tome
trenutku bio u punome cvatu. Do mene nije dopirao miris ruţa, ali znala
sam da do Sama dopire. Dugo sam ga promatrala. Sjedio je nepomično,
poput kipa. Oduvijek je to mogao — mirno sjediti. Ja nisam. Vječito sam
se meškoljila.
Nisam mu vidjela lice. Samo uska leĎa i mršave ruke. Glas mu se u
posljednje vrijem počeo mijenjati. Znala sam da se to dogaĎa dječacima.
Georgie je bio dvije godine stariji, glas mu se već bio promijenio. Samov
glas i sada mi odzvanja u ušima — onaj dječji, visoki i lijepi glas. Da sam
ga barem mogla snimiti i ponijeti sa sobom.
Da se Sam u tom trenutku okrenuo, vidjela bih da na oku ima
masnicu i iznad nje malu posjekotinu. Manje ozljede, brzo su zacijelile,
otac ih je nazvao površinskim ozljedama. Tada sam prvi put Sama vidjela
ozlijeĎenog. Pokušala sam se sjetiti je li ikada prije imao kakve ogrebotine
ili modrice, no nisam uspjela. Ja sam dvaput slomila ruku, a modrice više
nitko nije ni brojao. Bilo je to uobičajeno za jahače. No Sam se nije
bespotrebno izlagao opasnosti. To mu nije bilo u naravi.
 Odjednom je okrenuo glavu kao da je nešto čuo — i vjerojatno jest,
ţivotinje su stalno šuškale po grmlju. S prozora sam mu sada mogla
razabrati profil osvijetljen mjesečinom. Oboje smo od oca naslijedili nos
— jak, ali lijepo oblikovan. U jednom sam trenutku pomislila da osjeća
moj pogled s prozora, pa sam poloţila ruku na okno.
»Sam«, promrmljala sam.
Pognuo je glavu i pogledao u nešto. Odmah sam znala da u naručju
drţi jedno od mladunčadi vjeverice. To mi je samo potvrdilo koliko je
potresen i koliko sam ga povrijedila. Bezbroj mi je puta, naime, rekao da
ne smijem dirati mladunčad divljih ţivotinja jer ako ih dodirnem, naviknut
će se na miris ljudskih bića i kada ih ponovno pustimo u divljinu, više se
neće bojati ljudi. A divlje nas se ţivotinje moraju bojati da bi preţivjele.
»Thea?« zazvala me Sissy. »Kamo si odlutala?«
Pogledala sam je postrance. Ona ne zna te tamne kutke mojega srca.
Sam sigurno na mene misli jednako često kao što i ja mislim na njega,
pomisao na mene vjerojatno ga proganja i prijeti njegovoj svakodnevnoj
ravnoteţi i miru. No koliko god mislio na mene, ne moţe zamisliti moj
ţivot ovdje, bio on prokletstvo ili blagoslov. Još nisam znala što će postati.
Ubrzo smo stigle do konjušnica i otišle svaka na svoju stranu.
Duboko sam udahnula. Vonj konjušnice uvijek je bio isti: sijeno
pomiješano s konjskom balegom. Neki su ga voljeli, a neki nisu. Konjušar
— zgodan mladić kojeg je Eva spomenula prve noći koju sam provela u
Yonahlosseeju — pokazao mi je moga konja. Bila je to Naari, pjegava siva
kobila ruţičaste njuške.
»Hvala«, odvratila sam konjušaru. »Sama ću je pripremiti.«
Coknula sam jezikom i Naari je podigla glavu sa sijena. Tijelom joj
se prosulo stotinu smeĎih pjega — oduvijek su mi se sviĎali takvi konji.
Bila sam uzbuĎena, ali sam se nastojala smiriti. Nisam se htjela previše
vezati uz Naari jer sam znala da ću se od nje morati rastati na odlasku.
Kada sam pripremila Naari, stala sam s njom u vrstu, uz druge
djevojke iz svoje grupe. Konji su stajali toliko blizu jedan iza drugoga da je
Naari njuškom gotovo doticala crvenkasti rep kestenjastoga konja što se
nalazio pred njom. Leona je stajala na čelu vrste, kao neformalna
predvodnica grupe. Konj joj je bio golem, baš kao i ona, predivan dorat
bijelih nogu i s velikom bijelom mrljom na licu. I njega sam prepoznala sa
slika.
 Sissy je bila u srednje naprednoj grupi. Spazila sam je na terenu do
našega na mršavome konju. SmeĎi su joj pramenovi lupkali po licu dok je
kaskala. Ja sam bila u naprednoj grupi s još dvadesetak djevojaka, meĎu
kojima su bile Gates, Leona i djevojka po imenu Jettie, koja je sjedila za
mojim stolom u blagovaonici. Napredna je grupa bila najmanja i bila je
velika čast pripadati joj. Jedino ondje niste morali dijeliti konja s drugim
jahačicama. Djevojke iz ostalih skupina dijelile su konje s drugima.
Sissy je bila najslabija jahačica u svojoj grupi. Shvatila sam da ćemo
se lakše sprijateljiti zbog toga što sam toliko bolja jahačica od nje.
Promatrala sam gospodina Albrechta kako izvikuje naredbe svojim
tihim, ali odlučnim glasom. SviĎao mi se. Majka me, kako su godine
prolazile, sve manje podučavala jahanju, a iako bi mi s vremena na vrijeme
dala pokoji savjet, uglavnom sam trenirala sama. Gospodin Albrecht bio je
konjički majstor koji je trenirao u Njemačkoj, osvojio je brončanu medalju
u pojedinačnoj konkurenciji i srebrnu u grupnoj na Olimpijskim igrama u
Belgiji 1920. godine. Već sam od njega naučila nešto novo — naučio me
kako lakše i bolje sjesti u sedlo. Svi su konji u Yonahlosseeju bili
čistokrvni, sve je terene projektirao savjetnik za konjički sport i prijatelj
gospodina Albrechta iz Njemačke, a konjušnice su bile jednako lijepe, ako
ne i ljepše od naših koliba. Svi su hodnici u stajama bili obloţeni ciglama,
svaki je odjeljak za konje imao barem dva prozora radi boljeg
provjetravanja, a na svakome su prozoru bili teški, solidni kapci za zaštitu
od hladnoće zimi. Unatoč svim nastojanjima gospoĎe Holmes, ostatak
našega obrazovanja uvijek je nekako bio na drugome mjestu nakon jahanja,
što sam saznala već prvoga dana, kada nisam otišla na jutarnju nastavu radi
procjene mojega jahačkog umijeća.
Kod kuće nam je otac drţao nastavu od sedam ujutro do deset, kada
bi odlazio u ordinaciju. Idella, naša sluţavka, servirala bi nam doručak dok
bi nam on objašnjavao ono što je pisalo u knjigama. Djevojke iz moje
kolibe mislile su da je to što nikada nisam išla u pravu školu vrlo čudno, ali
nisu znale da je moj otac briljantan čovjek i da smo Sam i ja imali sreće što
nas moţe podučavati. Bio je sigurno pametniji od seoskog učitelja u
Emathli. Svakoga bih poslijepodneva jahala, Sam bi igrao tenis, odbijajući
lopticu o zid garaţe, a brinuo se i za terarije i ţivotinje.
»Napredna grupa!« zazvao je gospodin Albrecht i pljesnuo rukama.
»Hajdemo!«
Leona je zajahala i na trenutak su ona i njezin konj izgledali poput
kentaura: napola konj, napola djevojka. Potom smo i mi uzjahale na svoje
konje. Gates je na konju izgledala vrlo lijepo, vitke figure i uspravna
drţanja, a Jettie, koja je bila niska i pomalo zdepasta, u sedlu je djelovala
snaţno.
Nekoliko smo trenutaka stajale na konjima dok je prva grupa
prolazila pokraj nas. Prsa njihovih konja bila su puna bijelih mrlja od sline.
Bilo je rano ljetno poslijepodne, doba koje smo u Emathli provodili u kući,
izbjegavajući jako sunce po kojemu je bilo vrlo opasno jahati jer bi to
moglo ubiti konja. Ljeti bih ustajala prije svih i jahala u samu zoru, prije
nastave s ocem, a i tada bih morala uza se nositi stari rupčić kojim bih
brisala Sasijev znoj s uzda. Sam i ja povremeno bismo pobjegli tijekom
poslijepodneva i tada bismo bili silno uzbuĎeni zbog opasnosti. Majka bi
poludjela od bijesa da je znala. Mozak bi nam zakuhao u glavama od sunca
koje je bilo toliko snaţno da nas je gotovo osvjetljavalo iznutra. Penjali
bismo se po hrastovima, izazivala bih Sama da se popne sve više i više, a
zatim bismo satima leţali u hladu visokih grana, zureći prema tlu i traţeći
bilo kakav znak ţivota. Pokazivali su se samo gmizavci: debele, crne,
bezopasne zmije i ţarko zeleni gušteri kojima vrućina nije smetala.
U kampu sigurno nikada nije bilo tako vruće i ove djevojke zacijelo
ne bi znale kako to preţivjeti. Dok sam razmišljala o tome, pokrenuo se
Leonin golemi konj, visok više od osamnaest ruku, a i Naari se pokrenula
poda mnom. Jedna za drugom neko smo vrijeme jahale u krug manjeţom,
a zatim su se, kao na zapovijed, konji rastrčali svaki na svoju stranu. Ja
sam se uputila prema udaljenom dijelu manjeţa, onom koji je bio najbliţi
planinama. Bila sam djevojka s Floride, navikla na mutno nebo i ravnicu,
planine su mi bile poput oblaka — toliko velike i izraţajne da su izgledale
kao da ih mogu dohvatiti.
Naari je bila brza i nemirna, znala sam da će mi se svidjeti. Bila je i
vrlo pametna, odmah me počela iskušavati i okretati se u trku tako da joj
teţina bude neravnomjerno rasporeĎena. Povukla me ulijevo da vidim hoću
li to primijetiti, pa sam je odmah snaţno ispravila, povlačeći lijevu uzdu i
zabijajući noge u njezine slabine da bih je ubrzala i ispravila. Bila je
inteligentna, ali ju je bilo lako uplašiti — te su dvije osobine vrlo često u
konja dolazile u paketu. Kada je spazila vjevericu koja se popela na jedan
od stupova uz rub manjeţa, poskočila je u stranu.
Pomislila sam na tjedne koji mi predstoje i u kojima ću se bolje
upoznati s Naari — od uzbuĎenja koje me preplavilo zbog iščekivanja
skoro sam iskočila sa sedla. Ponekad je iščekivanje na mene djelovalo tako
jako da sam ga osjećala u venama. To mi je vjerojatno bila jedna od
tipičnih djevojačkih navada.
Promatrala sam Leonu kako na Kralju jaše na putanji u obliku broja
osam. Često bi spuštao rame u dijagonali pa bi ga ona ispravljala, gledajući
ravno pred sebe, kako je i mene majka uvijek učila. Gledaj onamo kamo
ţeliš ići i Sasi će slijediti tu putanju. Ja sam se, pak, teško odvikavala od
toga da si gledam u ruke, a nije mi ni uspijevalo uspravno se drţati, baš
kao da mi je uz ruke privezana metla. Leona je još jednom prošla kroz
dijagonalu i ovaj je put s Kraljem sve bilo u redu. Potom ga je naglo
okrenula i kratko me pogledala, a ja sam usporila Naari i zastala,
posramljena zbog toga što me uhvatila u zurenju.
Kada je sat jahanja završio, u vrsti smo se uputile k izlazu s terena.
Leona je i ovaj put predvodila vrstu, ali to mi nije smetalo. Bila je tehnički
vještija od mene, trenirali su je najveći majstori, ali nije bila bolja. Nisam
bila tako fizički jaka kao Jettie ni tako lijepa kao Gates, ali znala sam s
konjima. Mogla sam ih natjerati da učine sve što poţelim. Osjećala sam se
veoma moćno. Bilo mi je tek petnaest godina, nalazila sam se u planinskoj
zabiti okruţena neznancima, no znala sam da će sve biti u redu. Snaći ću se
ovdje.
***
Prčkala sam po knjigama dok je gospodin Holmes vodio jutarnju
molitvu i krajičkom oka vidjela da me Henny promatra. S vremena na
vrijeme pogledala bih prema gore i stala proučavati strop, iako se od mene
očekivalo da se predam molitvi. Nikada prije nisam vidjela takav strop —
izraĎen od lima i izrezbaren finim uzorkom cvijeća. Rododendron, rekla mi
je Sissy pa mi poslije pokazala grmlje s lijepim ruţičastim cvijećem koje je
raslo uz put do konjušnice. Pitala sam se tko je izradio taj strop i koliko je
toj osobi bilo potrebno vremena da ga dovrši, i dok sam o tome razmišljala,
glas gospodina Holmesa gubio se u daljini. Ionako je, koliko sam uspjela
čuti, od Boga molio isto kao i svakog jutra: zdravlje, sreću i napredak.
Teško sam se navikavala na neprestano sjedenje — prvo za doručkom, pa
ovdje, a onda tijekom nastave. Do ručka sam se već osjećala kao lav u
kavezu.
Iako mi je i dalje nedostajao dom, počela sam se navikavati na novo
stanje stvari. Polako sam učila. Primjerice, saznala sam da Yonahlossee,
iako mi se isprva činio golem, ustvari nije velik čak ni kao naša farma.
Prostirao se na tek tristo hektara, od čega je većina bila u planinskim
predjelima i stoga nenaseljiva.
Gospodin Holmes zašuškao je sveţnjem papira na svojemu pultu i
svi smo — ili barem gotovo svi — obratili pozornost na njega. GospoĎa
Holmes već me u nekoliko trenutaka uhvatila kako vrludam mislima i ne
koncentriram se na njegov govor. Sjedila je uz supruga i njihove tri kćeri.
Kada nisam promatrala strop, promatrala sam Holmesove kćeri, koje su mi
bile vrlo zanimljive. Upravo u tom trenutku Sarabeth je poloţila ruku na
Deccinu, ne bi li je umirila jer se ova meškoljila. Sarabeth je bilo jedanaest
godina i bila je najstarija te je nalikovala na svoju majku. Rachel je bila
sljedeća — bilo joj je deset godina i često je bila mrzovoljna, s mračnim
oblakom koji bi joj zasjenjivao lice dok je njezin otac drţao govore. Bila
sam ljubomorna na njih jer je razlika izmeĎu nas i Holmesovih kćeri bila
vrlo jasna: one ovdje nisu bile same.
Decca je bila visoka i crnomanjasta, baš kao i njezin otac i već se
sada, iako joj je bilo tek sedam godina, vidjelo da će takva i ostati te da će
gotovo sigurno postati ljepotica. Priroda očito nije bila pravedna prema
Holmesovim kćerima jer je svako sljedeće dijete bilo ljepše od prethodnog.
Sarabeth se rodila kao prvi pokušaj, a Decca je bila savršena.
Decca mi je uhvatila pogled i brzo sam okrenula glavu, ali uspjela
sam primijetiti da se nasmiješila. Pitala sam se što misli o meni. Misli li da
sam lijepa? Misle li druge djevojke da sam lijepa? Nisam bila sigurna kako
kotiram u tom kontekstu. Znala sam da mi je majka lijepa — vidjela sam to
sama, ali se to ujedno i smatralo neoborivom činjenicom u našoj obitelji.
Neko je vrijeme, prije nego što je upoznala oca, čak i radila kao model za
jednu modisticu. Ja sam sličila majci, ali sam oduvijek znala da nisam
ljepotica. Naslijedila sam njezinu divlju, valovitu, kestenjastu kosu, a što se
ostatka izgleda tiče — jednom sam u nekom časopisu vidjela sliku Amelije
Earhart pod kojom je pisalo da je ona »pristala ţena«. Taj bi se opis,
smatrala sam, mogao primijeniti i na mene. Bila sam »pristala«.
»I još nešto«, rekao je gospodin Holmes i zastao, usmjerivši pogled u
gomilu pred sobom. Stajao je pred prozorom s kojega je pucao savršeni
pogled na planine i kada bi nam se ovako obratio, činilo se kao da
prostorija oko njega nestaje i kao da nam se obraća s gorskoga vrhunca.
Alice Hunt naglo se uspravila u stolcu pokraj mojega, a i ostali su reagirali
na ozbiljnost trenutka. »Nešto vrlo ozbiljno«, dodao je Holmes i sve su se
glave podigle prema njemu. »Svi znate Herberta Hoovera?« upitao je i
prostorijom se proširio hihot. »Naravno, ne osobno«, nasmiješio se
Holmes. Uhvatila sam i vlastiti smiješak usmjeren k njemu. »Doduše, neki
od vas moţda ga i jesu osobno upoznali«, dodao je, a ja sam krajičkom oka
promotrila Leonu, pitajući se je li ona jedna od djevojaka koja je upoznala
američkog predsjednika. »Naš je predsjednik nedavno govorio o tome da
vjeruje kako će se naša zemlja oporaviti od ove financijske krize«, podigao
je novine, iako smo sve sjedile predaleko da bi iz njih nešto razabrale.
Djevojka preda mnom čak je i zijevnula. »Naravno, ovo su malo starije
novine«, dodao je i zastao, očekujući smijeh, koji se i prolomio dvoranom.
Svi časopisi i novine u Yonahlosseeju bili su u najboljem slučaju »malo
stariji«, a većinom su bili od prije nekoliko mjeseci. Slale bi nam ih naše
majke i sestre.
»Ovdje naš predsjednik proglašava veliku depresiju završenom«,
lagano je prstom lupnuo po novinama, »i od nas traţi da nastavimo
podupirati gospodarstvo.«
Gates, koja je sjedila jedan red ispred mene, podigla je ruku.
»Izvoli, Gates?« obratio joj se Holmes i uredno savinuo novine.
»A kako mi moţemo pomoći gospodarstvu?« upitala je. Pitanje mi se
učinilo drskim, ali gospodin Holmes očito ga nije smatrao takvim.
»Dobro pitanje«, odvratio je, »i na njega će najbolje odgovoriti vaši
očevi. Bit ću otvoren — novac raĎa novac.« Čak se i gospoĎa Holmes
malo zasmijuljila za leĎima svojega supruga. »Potaknite svoje očeve da
ulaţu novac, da troše, da vjeruju bankama.«
Isprva nisam shvatila zbog čega su se svi nasmijali odgovoru
gospodina Holmesa. Sissy je hihotala pokraj mene i dok sam je promatrala
kako prstima prekriva usta, napokon sam shvatila: mi nikako ne moţemo
pomoći gospodarstvu. Mi smo samo kćeri muškaraca s novcem i sama
pomisao da bismo svojim očevima mogle ponuditi financijski savjet bila je
smiješna. I ja sam se nasmijala, ali ne zato što me Holmesova napomena
zabavila. Nasmiješila sam se zato da se ne razlikujem od ostalih djevojaka.
»Pomolimo se za to da, kada odete iz Yonahlosseeja, uĎete u sretniji
svijet«, rekao je gospodin Holmes i odstupio te pustio svoju suprugu prema
pultu.
Prezime predsjednika Hoovera nisam čula otkad sam otišla od kuće i
podsjetilo me na strica Georgea, koji je, kada se zadnji put vratio iz
Miamija, rekao da je sve bilo uzalud i da banka moţe uzeti sve što ţeli.
Način na koji je predsjednik Hoover rješavao krizu bila je točka neslaganja
izmeĎu mojega oca i njegova brata. Moj je otac mislio da predsjednik
postupa ispravno, a stric George da je potrebno učiniti više, i to odmah.
Ovdje su mi pak svi izgledali kao bogati juţnjaci kojima nevolje
vanjskoga svijeta ne mogu ništa, a ja sam meĎu njima bila pridošlica koju
je majka naučila jahati na poniju bez rodoslovlja. Nisam nosila srednje ime
koje je potjecalo od nekog vaţnog člana obitelji, roditelji mi nisu imali pet
kuća diljem drţave niti smo provodili boţićne blagdane u Veneciji. Ţivjeli
smo dobro zahvaljujući plantaţi agruma, ali otac mi je bio liječnik, a ne
naftni magnat ni plantaţer pamuka.
Vaţni su juţnjaci svoje kćeri slali u Yonahlossee. Tek ću poslije
saznati koliko su uistinu bili vaţni. Godinu dana prije nego što sam stigla
onamo, u toj školi je maturirala djevojka iz ugledne obitelji Astor, u
srodstvu s Langhorneovima iz Virginije. Jednoj je djevojci neki od predaka
bio juţnjački vojskovoĎa Robert E. Lee, a obitelj joj je posjedovala
tvornicu gume u Maleziji. Postojali su i drugi djevojački internati, ali
Yonahlossee je bio najstariji i moćni su ga juţnjaci smatrali sigurnim
mjestom. Nitko u tim nedostupnim planinama nije mogao ništa njihovim
kćerima. Nitko ih nije mogao dodirnuti. Nakon Drugoga svjetskog rata, ti
će isti muškarci svoje kćeri početi slati u škole na sjeveru SAD-a, gdje će
ih učiti kako da postanu svjetske ţene, no u tom trenutku nitko nije htio da
postanemo svjetske ţene. Jug je tada još bio svijet za sebe, na neki način i
svijet koji je pregazilo vrijeme. U toj sam školi čak upoznala djevojke koje
su odbijale povjerovati da je Sjever pobijedio u GraĎanskom ratu.
»Hvala vam, gospodine Holmes«, započela je gospoĎa Holmes, a
negdje iz zadnjih redova još je odjekivalo hihotanje. GospoĎa Holmes
naglo je zastala i poviknula: »Djevojke!« Hihotanje je odmah prestalo.
»Da se nadoveţem, ali moţda malo konkretnije«, jedva se primjetno
nasmiješila ravnateljeva supruga, »dopustite da vam svratim pozornost na
to kako moţete učiniti nešto više od same molitve za one koji imaju manje
nego što imate vi.« Izgovor joj je bio savršen. GospoĎica Lee bila bi
zadovoljna. »U duhu kršćanskog milosrĎa, razmislite o milodaru Fondu za
djevojke iz Milla, koje ţive tek nekoliko sati od nas, a nemaju nijednu
pogodnost koju imamo mi.«
Jettie i Henny ustale su i prišle prednjem dijelu prostorije, noseći
kutiju na kojoj je stajao papir s crvenim natpisom Fond za djevojke iz
Milla. Jettie je pokraj kutije postavila sveţanj papirića te čašu s olovkama,
pa su djevojke počele ustajati i pisati brojke na papiriće, zatim ih savijati i
ubacivati u kutiju. Sve mi je to nalikovalo na kutiju koju bi majka donosila
kući iz Crvenog kriţa, za koji je volontirala dok smo još bili mali.
»Unaprijed vam zahvaljujem na dareţljivosti«, rekla je gospoĎa
Holmes. Ja nisam imala ni prebijenog novčića. Nikada nisam imala novca,
barem ne uza se. »U redu, djevojke«, rekla je Holmesova. Uvijek bi tako
označavala da je nešto gotovo. U školi je sve bilo podloţno takvim
rutinama. GospoĎa je Holmes bila ljubazna, ali ne preljubazna. Znala sam
da se tako čovjek treba ponašati ako ţeli da ga slušaju. I ja sam se tako
ponašala dok sam jahala.
Henny je ustala, što je bio znak da poĎemo na nastavu. Imala sam
lijepo izraţavanje pa zatim bonton, što su mi bila dva najdosadnija
predmeta u kampu. Mojim roditeljima nikada nije bilo vaţno da im kći ima
savršen rukopis ni da zna prepoznati razliku izmeĎu vilice za masline i
vilice za limun (vilica za masline ima dva šiljka, a ona za limune tri), no
sada mi se činilo da majka više ne mari za to kakvo ću obrazovanje dobiti.
Netko me u tom trenutku uštipnuo za ruku.
»Jao«, poviknula sam. Bila je to Eva.
»Oprosti«, hihotala je, »ali uvijek mi izgledaš kao da si izgubljena u
vlastitom svijetu. Jao, kako sam se prejela! Oboţavam kada nam za
doručak daju prţeni ribani krumpir.« Prešla je rukom preko trbuha.
Nasmiješila sam se. »Ja se za svaki obrok prejedem«, rekla sam, i to
je bila istina. Nakon nekoliko početnih dana, apetit mi se vratio na velika
vrata.
»Eva«, rekla sam joj dok smo se uspinjale stubama do učionice,
»nisam ponijela novac sa sobom.«
Loše sam se osjećala izgovarajući riječ novac, kao da govorim kakvu
prostotu, ali Evi to, čini se, uopće nije smetalo.
»Ah, to«, rekla je, »pa samo traţi od oca.«
Kimnula sam glavom, ali sam znala da nikada neću traţiti novac od
oca. Time bih priznala da mi je stalo do ovoga mjesta.
»Moj otac«, nastavila je Eva, »kaţe da daje dovoljno u školarini, a
gospoĎa Holmes svake mu zime doĎe osobno na vrata traţiti donacije za
školu. Otac kaţe da je vrlo uvjerljiva.« Nasmijala se, a primijetila sam da
je na lice nanijela puder i na obraze rumenilo, iako vrlo diskretno.
»Vjerojatno će posjetiti i tvoje roditelje. Premda moţda i neće jer si s
Floride.« Nakratko je zastala i ugrizla se za usnicu. »Nisam time mislila
ništa…«
»Ma, sve je u redu«, odvratila sam. Došle smo do učionice i spazila
sam široka leĎa gospoĎice Lee dok je pisala nešto na ploču. »Znam da je
Florida…«, započela sam pa zastala, ali Eva me radoznalo promatrala.
»Čudno mjesto«, dovršila sam. »Nije za svakoga.«
 4.

Na dan kada se odrţavao ples stiglo mi je još jedno pismo, ovaj put od
majke. Bilo je dugo — više od dvije stranice majčina debelog papira
kremaste boje za pisma s mirisom ruţa i utisnutim inicijalima pri vrhu.
EAC, stajalo je u zaglavlju. Elizabeth Collins Atwell.
Majka mi je imala neobičan rukopis, pomalo neuredan i okrugao.
Draga Thea, započela je i onda mi pisala o vrtu, povrću i začinskom bilju
koje je sadila, o rojevima pčela i leptira koje je ono privlačilo, da bi tek na
kraju napisala:

Sam je dobro, s obzirom na okolnosti, iako nitko ne zna što nas čeka.
Ništa još nismo odlučili i tako će vjerojatno još neko vrijeme ostati.
Ponekad sam silno ljuta na tebe, a ponekad te ţalim. Sve je to tako strašno.
Nadam se da će Bog i njima i nama dati mira.
Svima nam nedostaješ. Osjećaš li se malenom meĎu svim tim
golemim planinama, Thea?

Osvrnula sam se po sobi i shvatila da me Mary Abbott netremice

promatra. Uzvratila sam joj napadnim pogledom. Njezine su me oči
uznemiravale, tako blijede, gotovo bezbojne. Svratila je pogled, slegnula
ramenima i nečujno mi dobacila oprosti, iako sam znala da joj nije
neugodno zbog zurenja.
Legla sam na tanak jastuk na svojem krevetu (jastuci na kojima sam
spavala kod kuće bili su debeli i savršeni, stalno sam priţeljkivala da sam
barem jedan ponijela sa sobom) i prstima prešla preko drvenih dasaka na
podu, izrezbarenih bezbrojnim ogrebotinama. Nastale su zbog djevojačkih
koraka u jahaćim čizmama, zbog Doceyna povlačenja kreveta kada bi ih
namještala, zbog ispuštenih knjiga. Kod kuće nitko nije smio ući u kuću u
cipelama, samo gosti, a ako bi nam nešto ispalo na pod i ako bi majka to
čula, slijedila je kazna.
Sissy se vrtjela po sobi, pjevušeći melodiju u ritmu valcera. Kada se
pribliţila našem krevetu, Eva joj se poklonila i ispruţila ruku pa su počele
plesati. Eva je vodila i glumila dječaka. Obje su bile odjevene u bijele
suknje. Eva je bila viša i krupnija, činilo se da je samo njezina kosa teţa od
cijele Sissy. Izgledale su kao majka i kći koje plešu zajedno. Čak sam i ja
znala da je valcer staromodan ples, ali u Yonahlosseeju su jazz-glazba i
plesovi bili zabranjeni. Mary Abbot mi je objasnila da je to zato što imaju
hipnotički učinak.
I Sissy i Eva dolazile su iz obitelji s bogatim društvenim ţivotima.
Eva je potjecala iz carstva pamuka Sjeverne Karoline, a Sissy iz
Monroevillea — o tome mjestu je govorila kao da je središte svemira u
kojemu je njezin otac radio nešto neodreĎeno u obiteljskoj tvrtki, te usput
još i obnašao duţnost gradonačelnika. Sav je nakit dobila od majke, a
pretpostavljala sam da i novac dolazi odande.
Jedino Mary Abbott i ja nismo bile uzbuĎene zbog predstojeće
večeri, kada će nam u posjet doći momci iz internata u Ashevilleu i kada će
se od nas očekivati da s njima plešemo od osam navečer do dugo u noć. Ja
sam se barem pretvarala da me to raduje. Mary Abbott se nije znala
pretvarati.
»Još jedan«, rekla je Mary Abbott kada se na kraju valcera Eva
poklonila, a Sissy klecnula. Sve nas je prenuo zvuk njezina glasa. Poštivale
smo pravila Yonahlosseeja i iako je bilo malo vjerojatno da će nas tijekom
sata odmora obići nadzornica, znale smo da bi mogla.
Mary Abbott je ustala i zapljeskala rukama poput djeteta koje nešto
zahtijeva. Oči su joj se caklile. Eva mi je rekla da je otac Mary Abbott
metodistički svećenik, a da joj je majka umrla dok je još bila beba.
»Pssst«, prosiktala je Victoria s prstom na usnicama.
Eva se podbočila i zabavljeno odmjerila Mary Abbott.
»Vidjet ćeš dosta plesa večeras«, prošaptala je Sissy, »budi bez
brige.«
Mary Abbott je legla na krevet i prekriţila ruke na prsima. Pitala sam
se što misli da propušta sada, kada su Eva i Sissy prestale plesati. Meni su
izgledale tek kao dvije nevine djevojčice koje se vrte po sobi.
***
Jedina priča koju je moja majka voljela pričati više negoli onu o
tome kako je upoznala oca, bila je ona o roĎenju mene i Sama. Uvijek bi je
pričala poput bajke o majci koja je nosila blizance, a nije to znala. Moj brat
i ja roĎeni smo tijekom zimske oluje — padao je snijeg, ptice su padale s
neba, smrznute od nenadane studeni, a sve su se biljke u majčinu vrtu
smeţurale te od zelenih postale hrĎave, zagasite boje. Majka i otac
očekivali su roĎenje velikog dječaka jer je majka nosila vrlo nisko. Ja sam
im bila iznenaĎenje. Mene nitko nije očekivao.
U našoj obitelji prije Sama i mene nije bilo blizanaca, pa nas je cijela
obitelj pozorno promatrala kada smo se rodili, a pogotovo mene.
Pretpostavljali su da sam ili ja snaţniji blizanac koji je oslabio Sama, ili
obratno — da je Sam oslabio mene. Mene su smatrali sebičnom ili
beskorisnom djevojčicom iako je moj otac nastojao odagnati takve priče,
tvrdeći da nema dokaza za takve pretpostavke. No čak je i on bio zabrinut.
Djevojčica i dječak roĎeni zajedno — to jednostavno nije bilo uobičajeno.
Bili smo cendrava, zahtjevna novoroĎenčad. Majka je nakon poroda
još tjednima bila u krevetu, a otac se brinuo za nju, kao i za svoje ostale
pacijente jer je bio jedini liječnik u Emathli. Za nas se brinula jedna ţena iz
grada. Majka je tek bila počela slikati prizore iz Grimmovih bajki na
zidove dječje sobe kada smo se rodili. Slap Matovilkine kose prostirao se
zidovima, ali samo je dio bio obojen u zlatnu boju. Slika već odavno nije
na zidu te sobe, prebojili su je prije mnogo godina, ali i dalje se sjećam
prizora. Silno sam to voljela.
Ja sam prva progovorila, s devet mjeseci, a Samu je trebalo još pet,
iako je već prije počeo govoriti meni, u mraku i izjutra, dok su svi drugi još
spavali. Moja je prva riječ bila naranča. Izgovorila sam je iskrivljeno, ali
majka i otac ipak su je prepoznali. Majka je tvrdila kako to znači da sam s
njezine strane naslijedila ljubav prema agrumima. I Sam i ja kasno smo
dobili zube, oboje smo do druge godine bili ćelavi, oboje smo mrzili
spavati te oboje voljeli kruh i marmeladu od naranči.
No mračni strahovi vezani uz naše prve dane pratili su nas još mnogo
vremena. Naši se roditelji još dugo nisu otarasili iznenaĎenja zbog toga što
nas je stiglo dvoje, kao ni trauma zbog majčina dugog oporavka. Bojali su
se smrti u porodu ili smrti od posljedica poroda, što je u to doba bila
neizbjeţna opasnost. Čak i prije nego što je majka dobila trudove, postojala
je mogućnost da neće dobro podnijeti porod. Bila je tu i ta zimska oluja,
snijeg koji se uhvatio za tlo prvi put u više od deset godina, jaki trudovi
zbog kojih je majka pala u krevet… sve je to, mislili su, moralo nešto
značiti. Kako to da su im se djeca rodila baš na taj dan, a ni na jedan drugi
dan, baš kada nije bilo snijega.
Prvo sam se rodila ja. Djevojčica! uzviknuo je otac da bi ga majka
bolje čula. Svima bi bilo draţe da sam bila dječak jer su ţeljeli prvo muško
dijete koje bi sve naslijedilo, ali dok me otac brisao i rezao pupčanu vrpcu,
majka je počela raĎati drugo dijete. Pojavila se druga glavica i druga se
beba rodila mnogo brţe nego prva. Dječak. Otac ovaj put nije uzviknuo.
Bio je zbunjen i pomalo postiĎen. Htio je sina, a dobio kćer, a sada je
dobio i sina? Nešto nije bilo u redu. Bogovi ne ispunjavaju ţelje samo
tako, ili ih ne ispunjavaju a da pritom nešto ne traţe zauzvrat, neku ţrtvu
zahvalnicu.
Majka je trpjela prejake bolove da bi nas mogla primiti kako je
trebalo, pa nas je ţena iz grada očistila, izgladila nam čuperke kose s
kojima smo se rodili, savila komadiće vate i očistila nam sluz iz nosa, usta
i ušiju. Bili smo sićušni. Otac nas je jedno za drugim poloţio na majčina
prsa. Nezainteresirano smo sisali dok se majka svijala od bolova. Majka je
još za trudnoće odlučila da će dojiti svoje dijete, iako je u to doba bilo
uobičajeno unajmiti dojilju. No tko bi joj iz Emathle odgovarao? Tko bi
mogao prehraniti njezino dijete jednako dobro kao ona sama?
Tratina pred kućom bila je prepuna mrtvih, smrznutih ptica. Otac ih
je kasnije skupio u tačke uz svjetlost mjesečine te ih spalio zajedno s
otpadom, promatrajući kako u dimu leprša njihovo spaljeno perje plave,
grimizne, smeĎe i bijele boje. Gledao je plamen i razmišljao. Bio je
neodreĎeno optimističan, razdragan mjesečinom i parom vlastitoga daha,
svojom novoroĎenčadi tako malom i blijedom, ali koliko je ljudskome oku
vidljivo, zdravom.
Majka nam je poslije govorila da su nas voljeli i prije nego što smo
se rodili, ali to baš i nije bila istina. Jedno su od nas dvoje voljeli, za drugo
nisu znali.
Nikada nas nisu namjeravali poslati od kuće. Čula sam za školu Miss
Petit koju je pohaĎala majka, ali nisu me namjeravali poslati onamo. Nije
bilo potrebe. Trebali su me u skorijoj budućnosti poslati u školu za mlade
djevojke u Orlando, ali samo na nekoliko tjedana, tek toliko da se upoznam
s djevojkama svoje dobi i vidim kako se ponašaju. Majka me uvjeravala da
ću vrlo brzo naučiti sve što mi je potrebno. Tamo će me pripremiti za
ulazak u društvo, koji će mi organizirati kada diplomiram i završim
fakultet. Već je bilo odlučeno da ću studirati na Agnes Scott koledţu, a
Sam će ići na Sveučilište Emory. Bilo je vaţno da dobijemo dobro
obrazovanje. Smatrali su nas pametnima, naš im je intelekt bio vaţan.
Atwellov intelekt.
Sam je trebao postati liječnik ili odvjetnik. Svejedno. To bi mu
ionako bio posao koji bi obavljao sa strane, dok bi mu glavno zanimanje
bilo upravljanje imanjem. Naš je pravi imetak dolazio s plantaţa agruma
koje su se nalazile juţnije od Emathle, a kojima je zasad upravljao majčin
brat. Sam i ja trebali smo ih naslijediti, ali sada je našim dijelom upravljao
on.
Ja sam trebala ţivjeti s muţem, ali negdje u blizini, moţda u
Gainsevilleu. Nisu svi imali sreće da ţive na tako izoliranom mjestu. Nisu
svi imali sreće da mogu zaraĎivati za ţivot kao moj otac, koji je to činio
pod vlastitim uvjetima. A on je imao takvu sreću zahvaljujući novcu moje
majke. Bio je filantrop, tako ga je barem nazivala moja majka. Pomagao je
ljudima, a mnogi ljudi kojima je pomagao nisu mu mogli platiti.
Bila je to priča o našoj budućnosti, i tu smo budućnost uvijek trebali
provesti zajedno. Naša je budućnost trebala biti zajednički poduhvat.
No kada nam je majka pričala o svim tim stvarima, nismo je doista
razumjeli. Nismo razumjeli što točno znači kada nam je govorila o tome
kako će se Sam oţeniti, a ja udati i da ćemo ţivjeti svaki u svojoj kući.
Nikada nismo bili juţnije od Orlanda ni sjevernije od Gainesvillea. Ja
nikada nisam vidjela kako izgleda koledţ ili sveučilište. Kada sam ih
pokušavala zamisliti, izgledali su kao naša kuća, samo s mnogo više ljudi.
Tako sam i zamišljala Yonahlossee prije nego što sam stigla u školu — kao
svoj voljeni dom, ali s nizom djevojaka. Naravno da sam znala da to ne
moţe doista biti tako. Znala sam to razumom, ali ne i srcem.
A Georgie? I on je trebao ţivjeti negdje u blizini, premda njegova
budućnost nije bila tako pomno isplanirana kao naša. On, naime, nije bio
dijete moje majke. Mogla bih reći da mi je Georgie bio kao brat, ali nije
tako. Jasnije sam ga vidjela jer nije bio dio mene.
Ljudi vam mogu svašta ispričati o svojemu djetinjstvu, izmisliti
kojekakve laţi, i vi im morate vjerovati, osim ako niste bili s njima, ako to
djetinjstvo niste proveli zajedno. Ako jeste, onda se poznajete vrlo, vrlo
dobro. A kada nekoga tako dobro poznajete, to je teret. Ponekad i dar, ali
uvijek teret.
***
Moja je haljina boje lavande, ona ista koju sam nosila za večerom s
ocem, na sreću bila dovoljno elegantna.
Drhtala sam. Bilo je gotovo osam sati navečer, ali sunce je još sjalo.
Bacalo je, doduše, nešto drugačiju svjetlost od one dnevne. Ta je svjetlost
bila mekša, plavičasta. Ranije toga dana je kišilo pa je zrak mirisao po
vlazi, a tlo nam je pod nogama omekšalo. Oko djevojaka su letjeli rojevi
krijesnica koje su me očaravale jer ih nikada prije nisam vidjela. Na Floridi
je bilo prevruće za njih. Ondje su oko nas zujali samo komarci i golemi,
bučni vilin-konjici.
Nisam znala bih li ogrnula majčinu krznenu stolu jer sam se bojala
da je preotmjena za tu priliku, ali oko mene su se gotovo sve djevojke
šepurile krznom. Alice Hunt upravo je u tom trenutku prošla pokraj mene s
mrtvom lisicom oko vrata.
Podigla sam ruku da bih joj mahnula, ali nije me htjela ni pogledati.
Bila je jedna od onih djevojaka koje ni na koga ne obraćaju pozornost.
Obrazi su mi se zaţarili. Nikako nisam uspijevala zapamtiti s kim valja biti
ljubazan, a koga treba nonšalantno ignorirati.
»Alice Hunt«, zazvala ju je Sissy i Alice Hunt je zastala te se polako
okrenula. Sissy nitko nije ignorirao.
»Sissy«, kimnula joj je, a zatim i meni dobacila kratak pogled.
»Thea.«
Potom se okrenula i pošla dalje, ne bi li se pridruţila drugim
djevojkama iz Memphisa, koje su se sve ponašale slično — govorile su
tiho, tek nešto glasnije od šapata i gotovo nikada nikoga nisu gledale u oči.
Znale su, doduše, gledati kroz druge ljude i svi su ih smatrali
najsnobovskijom klikom u školi.
»U Memphisu, čini se, sunce nikad ne zalazi«, ispod glasa je
promrmljala Sissy i ja sam se zahihotala, iako prvi put kada je izgovorila tu
rečenicu nisam imala pojma na što točno misli. Uvijek je koristila izraze za
koje prvo ne bih znala što znače. Za gospoĎu Holmes je, primjerice,
govorila da ima metlu u kičmi, a za Leoninu obitelj da je puna perja.
»Misliš, puna nafte?« zbunjeno sam prokomentirala kada je to prvi put
rekla i Sissy je umrla od smijeha.
Oko Sissy i mene okupljale su se djevojke u ţivopisnim svilenim
haljinama, krznenim pelerinama, sjajnim šalovima i s dijamantnim
ukosnicama u kosi. Spazila sam Katherine Hayes iz Atlante, najveću
tračericu u kampu, koja je bila okruţena svojom sljedbom drugih
djevojaka, takoĎer iz Atlante. Sve su se glasno smijale i svima je, činilo mi
se, ime takoĎer bilo Katherine, ali samo su Katherine Hayes zvali punim
imenom. Druge su zvali Kate. Katherine je imala divlje kovrčavu smeĎu
kosu i odjenula je tamnoplavu haljinu bez rukava, haljinu koja je od svih
haljina na plesu nijansom bila najbliţa crnoj boji. Znala sam iz časopisa da
zvijezde često nose crno i da je to strahovito šik, ali to je bilo u
Hollywoodu. Juţnjaci su crno u to doba nosili samo na sprovode.
Katherine je imala i crveno nalakirane nokte. Djevojke iz Atlante bile
su gradske djevojke koje su po kampu hodale kose ošišane na kratki bob i s
nalakiranim noktima (kada bi ih primijetila, gospoĎa Holmes naredila bi
skidanje tog laka). Uvijek su napadno gestikulirale i smijale se kao da ih
netko promatra, a netko ih je, ruku na srce, uvijek i promatrao, baš kao i
sada. Na naredbu gospoĎe Holmes uvijek bi doista i skinule lak s noktiju,
zatim pustile da proĎe nekoliko dana i da ravnateljeva ţena zaboravi na
incident, te ih ponovno nalakirale. Sve su nosile istu boju, kao jato ptica s
egzotičnim kandţama.
Sve smo nosile svilene čarape pa su nam se noge sjajile, a naše su
haljine, uključujući i moju, bile pristojne duljine, no ako bi Eva sjela na
odreĎeni način, diskretno bi otkrila koljena.
Toliko još toga u ţivotu nismo bile iskusile, većina nas se nikada nije
ni drţala za ruku s momkom, iako smo čeznule za tim da nam učine i
mnogo više. Ţudjele smo za tim da nas zagrle svojim jakim rukama i da
nam svoje jake, ali njeţne prste zariju u svilenkaste kovrče.
No ništa od toga nismo smjele dopustiti. Ništa se od toga nije smjelo
dogoditi dobrim kćerima bogatih i moćnih muškaraca koje su nosile vaţna
prezimena, koje su imale obiteljske veze i obiteljske duţnosti. Naša je
budućnost bila odreĎena — prvo ćemo biti debitantice, zatim supruge. Sve
smo se jednoga dana morale udati, po mogućnosti nakon osamnaeste, ali
prije nego što navršimo dvadeset jednu, iako je rijetko koja od nas brak
povezivala sa strašću. Vidjele smo svoje roditelje, svoje tete i stričeve,
svoje sestre i njihove muţeve. Nismo bile glupe. Shvaćale smo da je
ţudnja opasna stvar s kojom valja oprezno postupati, kao s bočicama
majčina skupocjenog parfema koje su se prenosile najstarijoj kćeri kada bi
navršila šesnaest godina.
Ja se, meĎutim, nisam izlagala tolikoj opasnosti kao druge djevojke
iz Yonahlosseeja. To mi je tek sada postalo jasno. Moja se obitelj nikada
nije pojavljivala u tračerskim rubrikama u novinama, moje pogreške nisu
mogle naštetiti poslovnim vezama mojega oca. Jedino što sam mogla
ugroziti bili su odnosi unutar moje obitelji.
»Vidim momke«, prošaptala je Sissy.
»Dobro, pa neće nas ugristi«, prošaptala sam i ja.
 Već smo gotovo bile pred Dvorcem, a momci su ondje stajali u vrsti,
leĎa okrenutih prema prozorima. Svi su bili odjeveni u svijetla ljetna
odijela i leptir-kravate, kao da su se zaigrali s odjećom svojih očeva. Nisam
se mogla sjetiti kada sam zadnji put vidjela Sama ili Georgieja u odijelu,
iako su moji roditelji Georgieju poklonili odijelu za njegov zadnji
roĎendan. Rekli su da će se uskoro prijaviti za koledţ. Tada se takvo što
još činilo mogućim.
Sissy se zahihotala. Bila je sva vrckasta večeras i bilo mi je drago što
mi time odvlači pozornost. Lijepo je i što nemam vremena razmišljati o
Georgieju te o odijelu koje još nije nosio, barem ne preda mnom.
Stubište do Dvorca bilo je usko — uz njega su se u jednome redu
mogle penjati najviše tri djevojke. Na najniţoj nas je stubi dočekala Mary
Abbot, kose podignute u visoku, staromodnu punĎu. Sissy i ja drţale smo
se ruku pod ruku, pa sam lijevu ponudila Mary Abbot. Nije me primila pod
ruku, nego za dlan.
»Ruka ti je hladna«, rekla je, glasa mnogo višeg nego inače i
razrogačenih očiju.
»Tvoja je vlaţna«, odvratila sam. Osjećala sam se kao da u dlanu
drţim vlaţnu crkotinu.
»Hoćeš li večeras sebi naći udvarača, Mary Abbott?« zadirkivala ju
je Sissy. Sissy je odjenula blijedo zelenu haljinu četvrtastog izreza
obrubljenog srebrnom trakom koja joj je naglašavala dug, tanak vrat. Toga
je poslijepodneva uvinula kosu, baš kao i ja, ali za razliku od moje, njezina
kosa nikako nije htjela ostati svijena u uvojke. Eva nam je svima, osim
Mary Abbott, napudrala lica, pa se Sissyjine pjegice više nisu primjećivale,
a svima nam je i namazala usta sjajilom, no vrlo diskretno, tako da
gospoĎa Holmes ne primijeti. Šminka je u načelu bila zabranjena, ali to je
očito bilo jedno od fleksibilnijih pravila u Yonahlosseeju jer je većina
djevojaka na koje sam naišla te večeri izgledala nešto ţivopisnije,
istaknutih crta lica. GospoĎa Holmes to je sigurno primjećivala. Nije bila
glupa. Vjerojatno je zaključila da će nam u nekim slučajevima progledati
kroz prste.
Sissy je oko vrata nosila nisku bisera s kopčom od sjajnoga rubina te
prsten s tirkiznim kamenom veličine kovanice uz koji su stajala dva
okrugla dijamanta. Nosila je i naušnice s rubinima — pristajale su uz
ogrlicu. Nikada ni na kome, čak ni na majci nisam vidjela takav nakit, a
Sissy je još k tome bila toliko mršava da je izgledalo kao da kitnjast nakit
nosi nju. Mnogo joj je bolje pristajala ogrlica koju je nosila svaki dan —
ona s dijamantnim privjeskom u obliku potkove, no čak i ako večeras nije
bila najljepša djevojka na plesu, Sissy je zračila. Zbog široko je
postavljenih očiju — da su bile imalo razmaknutije, izgledala bi čudno —
djelovala poput nadnaravnog bića sličnog vilama iz »Sna Ivanjske noći«.
Svojim je, pitanjem, meĎutim, prenerazila Mary Abbott. »Ne, neću
naći udvarača. Nijedna ga od nas neće naći. Premlade smo.«
»A koliko bismo trebale biti stare?« upitala sam je.
»Dovoljno da ţelimo udvarača«, odgovorila je Mary Abbott i
ispustila moju ruku, prije toga je stisnuvši dovoljno da sam se namrštila.
Zatim je podigla predugu haljinu do polovice listova i poţurila naprijed,
preskačući po dvije stube, sve dok nije zaglavila iza druge tri djevojke koje
su se drţale pod ruke. Pogledala sam Sissy.
»Baš je čudna.«
»Ne budi zločesta«, odvratila mi je, »ne pristaje ti.«
Njezin me odgovor iznenadio i htjela sam je pitati što točno ţeli reći,
ali već smo gotovo došle do vrha stubišta i bile smo vrlo uzbuĎene. Pred
vratima su gorjele plinske svjetiljke, kao i uvijek, danju i noću — premda
ih se danju jedva primjećivalo — a zatim je vrata otvorio gospodin
Holmes, koji nam se smiješio. Otvarao je vrata svakoj skupini djevojaka
koja bi se pojavila pred njima, zatim ih zatvarao i ponovno otvarao, iako ih
je mogao jednostavno otvoriti i ostaviti tako, kao što se činilo kada smo u
Dvorac dolazile jesti ili na nastavu. No time bi pokvario iznenaĎenje.
Unaprijed bismo vidjele ono što su nam pripremili.
Naša se blagovaonica, naime, preobrazila. Izgledala je kao da je
netko ubrao sve cvijeće iz vrtova Yonahlosseeja i njime ukrasio dvoranu.
Cvijeće je bilo posvuda, sloţeno u vaze po bojama, od krvavo crvene,
tamnonarančaste, blijedo ţute, jarko ruţičaste, snjeţno bijele do pirgavo
kremaste. Od manjih je ruţa ispleten debeo vijenac koji je visio sa stropa,
tako visoko da ga ni najviša djevojka nije mogla dohvatiti, a ja sam se
čudila jer nikada nisam vidjela toliko cvijeća izvan cvjetnjaka. Majka je
uvijek govorila da joj je ţao brati cvijeće iz vrta, a kada bi ga i ubrala,
nikada ga nije slagala po bojama. Jaka električna rasvjeta te je večeri bila
isključena, a umjesto nje postavljeni su golemi svijećnjaci sa svijećama
debelim poput moje podlaktice. Svijećnjaci su bili viši od mene i bili su
lijepi na isti način kao što je lijepo antikno oruţje. Drţala sam se podalje
od njih, strahujući da bi njihov snaţan plamen mogao zahvatiti moju
haljinu.
Na drugom je kraju blagovaonice sjedila skupina sjedokosih
muškaraca, djelomično zaklonjena orijentalnom pregradom na rasklapanje.
Vjerojatno se smatralo neprimjerenim da gledaju mlade djevojke. Sjedili su
na stolcima i svaki je u rukama drţao svoj instrument. Bio je to orkestar.
Momci su stajali u savršenoj vrsti koja se prostirala s jednoga kraja
blagovaonice do drugog, a razlikovali su se tek po neposlušnom bljesku
kakvog ukrasnog dragog kamena kada bi ga obasjala svjetlost svijeće.
Djevojke su se, za razliku od njihove savršene vrste, okupile u pomalo
kaotičnoj gomilici nasuprot njima. Pitala sam se skrivaju li momci u
dţepovima pljoske, kao što mi je Eva rekla da često skrivaju, iako sam
znala da je gospodin Holmes izraziti prohibicionist kada je riječ o
alkoholu. Smatrao ga je velikim zlom koje vodi u nemoral. Uz momke je
stajala gospoĎica Brooks, kao da pazi kako neki od njih ne bi odlutao na
drugu stranu prije nego što za to bude vrijeme. GospoĎica Brooks vodila
nas je u botaničke ekspedicije i na promatranje ptica svakoga
poslijepodneva, a tijekom školske godine predavala je povijest. Bila je
malo dosadna, ali i draga. SviĎala mi se, za razliku od gospoĎice Lee, koja
nas je sve drţala na oku poput sokola.
Docey i druge sluţavke posluţivale su nam punč iz goleme kristalne
zdjele. Kimnula sam glavom prema Docey, ali nije mi uzvratila. Bila je
odjevena u svečanu odoru za posluţitelje, nalik na onu kakvu nose
spremačice u hotelima, a sastojala se od uštirkane crne kecelje i snjeţno
bijele bluze.
»Docey se uredila«, šapnula sam Sissy kada smo obje dobile čašu
punča.
»Pogledaj«, rekla mi je Sissy, a zatim odmah dodala: »Ne, ne, nemoj
gledati, vidjet će nas.«
Bio je to prvi put da primjećujem uznemirenost na Sissy i prvi put da
stojim tako blizu skupini dječaka. Znala sam što očekuju od nas, a znala
sam i što bismo mi trebale očekivati od njih. Trebali su s nama plesati,
vrtjeti nas po prostoriji pod budnim okom odraslih, a ţeljele smo se svidjeti
nekom zgodnom dječaku i barem za jednu večer postati dio para. No nakon
toga, moţda više od svega, ţeljele smo da odu pa da moţemo čeznuti za
njima.
Nisam ništa odgovorila Sissy. I ja sam bila uznemirena, ali iz drugih
razloga. Koliko god to glupo zvučalo, nikada nisam bila u društvu momka
koji mi nije bio u rodu. Majka i otac zacijelo nisu znali da će nam u
Yonahlosseeju prirediti ples s gomilom dječaka.
Henny, Jettie i još jedna maturantica, Martha Ladue, ušle su u
blagovaonicu, i odmah sam primijetila da se na Henny nešto promijenilo.
Isprva nisam uspijevala razabrati što, ali onda sam shvatila da je puderom
prekrila madeţ. Martha je pak bila najljepša djevojka u cijelome kampu.
Nalikovala je na Louise Brooks, ali je bila još ljepša i mnogo mirnija.
Sissy me lupnula laktom u rebra jer se na vratima pojavila Leona,
odjevena u tamnosivu svilenu haljinu, s ogrlicom od dijamanata i bisera
obavijenom oko vrata. Cijela ju je prostorija promatrala jer je bilo
nemoguće skrenuti pogled s nje. Leona je bila tip djevojke što vladala
svakom prostorijom u kojoj bi se našla. Bila je visoka — nekih 180
centimetara, a gotovo bijela kosa dosezala joj je do struka, što je bila
frizura kakvu su obično nosile mlaĎe djevojčice. Pitala sam se je li je ikada
uopće i ošišala.
U tom se trenutku oglasio gospodin Holmes i zatraţio da obratimo
pozornost na ono što nam ţeli kazati. Stao je pred nas, a uz njega je stala
gospoĎa Holmes s ukrasom od bijelih i crvenih ruţa oko zglavka.
Gospodin Holmes uvelike je nadvisivao svoju suprugu i bio je napadno
vitak, pogotovo u usporedbi s njezinom punačkom figurom. Ona je pak
bila odjevena u istu staromodnu dugu suknju i na ušima je nosila iste
biserne naušnice kao i svakoga dana.
»Neka ples započne«, rekao je gospodin Holmes i mahnuo prema
orkestru, koji je započeo s prvom pjesmom. Razišle smo se svaka na svoju
stranu kako bi nam momci mogli pristupiti, a da se pritom ne moramo
pitati prilaze li baš nama ili našoj cimerici, djevojci s kojom razgovaramo,
najboljoj prijateljici. Momci su poţurili prema nama, a ja sam nagonski
ustuknula, zabijajući se u Leonu.
»Ispričavam se.«
»Isprika prihvaćena«, odvratila je. Istoga sam trenutka zaboravila na
momke i zagledala se u Leonu, koja je gledala pred sebe, vjerojatno se
nadajući da će joj pristupiti kakav visok momak. Ovako mi je, izbliza,
izgledala još viša, a kada sam pogledala prema dolje, vidjela sam da nosi
cipele bez potpetice, srebrne boje, u potpunom skladu s haljinom. Većina
je ostalih djevojaka uz svečane haljine nosila cipele s potpeticama, no
Leona je očito bila dovoljno bogata da su joj mogli izraditi bilo kakve
cipele po mjeri i u boji koju bi poţeljela.
 »Thea«, začula sam i pogledala prema gore, prema Leoni,
iznenaĎena činjenicom što je izgovorila moje ime. Mislila sam da i ne zna
tko sam. »Netko te treba«, rekla je nestrpljivo, pa sam se okrenula na drugu
stranu. Preda mnom je stajao mršav, blijed dječak.
»Mogu li zamoliti za ples?« upitao je i ja sam prihvatila njegovu
ruku, shvaćajući dok smo hodali prema podiju da svira polagana pjesma,
što je značilo da ću mu se morati pribliţiti tijekom plesa. Govorio je
nesigurnim glasom, a ja sam se još jedanput okrenula i pogledala prema
Leoni. Gledala me dok me momak pratio prema podiju i zbog nekog sam
razloga uţivala u njezinu pogledu.
»Ja sam Thea, drago mi je«, rekla sam momku, kimajući glavom jer
nisam mogla klecnuti u hodu. Nadala sam se da ne kršim nijedno od
naučenih bontonskih pravila.
»Ja sam Harry, drago mi je«, odvratio je momak.
Nisam se još ni snašla, a već smo plesali u vrtlogu drugih parova.
Prepoznala sam pjesmu koja je svirala čak i u samo instrumentalnoj verziji.
Carolina Moon, bila je to najdraţa pjesma moje majke i u tom sam
trenutku pomislila kako je čudno to što sam dotad samo mislila da je riječ o
lijepoj melodiji, a nikada pjesmu nisam povezala s mjestom o kojemu
govori. No evo me sada ovdje, u drţavi Karolini, plešem uz njezinu
polaganu, tuţnu himnu.
»Odakle si?« upitala sam Harryja.
»Uglavnom odavde«, odvratio je. Nije baš najbolje plesao. Vodio je,
ali jedva, no mirisao je poput Sama i Georgieja. Već sam bila zaboravila
miris dječaka, toliko oštriji i nametljiviji od mirisa djevojaka.
»A odakle si kada nisi ovdje?«
»Iz Louisiane. Obitelj mi se bavi preradom drveta.« Bilo je očito da
mi se Harry nastoji svidjeti i da je nesiguran. Svi su mu odgovori zvučali
kao pitanja. Uglavnom odavde? Iz Louisiane? Preradom drveta?
Na plesu je bilo momaka koji su mi se mogli svidjeti — primjerice,
jedan visoki, crnokosi dječak u svjetloplavom sakou ili zgodan crvenokosi
momak s kojim je plesala Sissy. No Harry nije bio jedan od njih. Molly,
učenica prvog razreda koja je sjedila za mojim stolom u blagovaonici,
upravo se zavrtjela pokraj mene plešući s jednim momkom. Sissy mi je
rekla da su plesovi u Yonahlosseeju sada vrlo napredni. Prije dolaska
Holmesovih, svakoj je djevojci bio dodijeljen momak s kojim je morala
plesati cijelu večer i koji bi je dopratio do Dvorca, noseći njezine bijele
satenske cipele za ples pod miškom. Brojni su se članovi upravnog odbora
škole — meĎu njima i Sissyn djed — ţustro borili protiv promjena koje su
uveli Holmesovi. Smatrali su da bi plesovi u Yonahlosseeju trebali sličiti
starim, predratnim debitantskim balovima.
Kada je valcer završio, klecnula sam koljenima, a Harry se naklonio
pa sam otišla do stola sa zakuskom i pićima, gdje mi je Docey dala još
jednu čašu punča. Ovaj su nam se put oči nakratko susrele.
Osjetila sam da me netko prima za lakat i prvo sam pomislila da je
riječ o momku pa sam se zacrvenjela, no kada sam se okrenula, spazila sam
Sissy.
»Već si gotova?« upitala je.
»Malo sam ţedna«, podigla sam polupraznu čašu. »A ti? Ne plešeš?«
»Jesi li vidjela momka s kojim sam plesala?« upitala me i ja sam
kimnula glavom. »Zove se Boone. SviĎa mi se«, rekla je, a zatim spustila
glas, »jako mi se sviĎa.«
Osjetila sam neobičan ujed ljubomore. Neko smo vrijeme samo
stajale, opčinjene čarolijom glazbe, i ja sam proučavala punč u svojoj čaši.
Bio je neobične plave boje, gotovo crn, a površinom su plutale nabubrene
kupine koje su dan prije ubrale mlaĎe učenice s gospoĎom Holmes tijekom
sata lijepog izraţavanja. Majka je uvijek radila punč od agruma po starom
obiteljskom receptu i taj je punč bio svjetloruţičaste boje, osvjeţavajućeg
okusa, sladak i samo malo gorkast.
Sissy je prekinula šutnju. »Vidjela sam da si razgovarala s Leonom.«
»Ne baš. Samo na sekundu. Zna mi ime.«
»Moram priznati da sam iznenaĎena. Mislila sam da zna jedino ime
svojega konja.«
»Ne voliš Leonu?«
Sissy je nestrpljivo slegnula ramenima. »To je u Leoninu slučaju
sasvim svejedno. Voljela je ili mrzila, njoj nije stalo ni do koga osim do
konja. Leona je silno bogata, Thea«, pogledala me Sissy. »Moţe raditi sve
što poţeli. Ne mora se obazirati ni na koga.«
Iako je Sissy tvrdila da su Leona i Martha Ladue najbogatije djevojke
u školi, znala sam da je i sama Sissy bogata. Svi su to znali. Osim toga,
bogatstvo Sissyne obitelji nije bilo novostečeno, kao Leonino, i s
vremenom je izgubilo prljavi sjaj. Eva mi je rekla da su novi jahački tereni
izgraĎeni novcem koji je školi poklonio Sissyn djed, a majka i teta Sissy
takoĎer su pohaĎale Yonahlossee — njezin otac i djed sjedili su upravnom
odboru.
No Sissyno pretvaranje da ne potječe iz bogate obitelji bilo je
zapravo dio društvene igre u Yonahlosseeju. Sissy je tu igru igrala vrlo
graciozno i vješto te se vrlo lako i prirodno kretala kroz sve slojeve u školi.
Znala je tko je ovdje na stipendiji (deset djevojaka svake godine, meĎu
kojima je bila i naša cimerica Mary Abbott), koje su djevojke pametne
(rekla mi je da ću upravo ja steći ugled pametne djevojke, što mi je
istodobno laskalo i plašilo me) i koje su djevojke meĎusobno u rodu (vrlo
mnogo njih). Znala je koje bi djevojke uskoro mogle otići iz škole zbog
financijskih problema, unatoč uvjeravanjima gospodina Holmesa da se
situacija u zemlji poboljšava (Victoria je svakog trenutka mogla otići iz
Yonahlosseeja), znala je tko je vaţan, a tko nije, no usprkos tome, bila je
ljubazna i prema jednima i prema drugima. Djevojke iz Kentuckyja,
primjerice, nisu bile osobito vaţne, svi su ih smatrali priprostima, iako
nisam shvaćala zašto. Molly mi je izgledala isto kao i sve druge učenice
prvog razreda. Ustvari, kad bi se zanemarile moderne frizure djevojaka iz
Atlante i zlatni medaljoni djevojaka iz Memphisa na kojima su bili
ugravirani njihovi inicijali — sve smo izgledale više-manje isto.
Sissyne su plave oči bile iskrene, tople i savršeno okrugle. Bile su to
dječje oči. Od svih je djevojaka odabrala baš mene i bila sam joj zahvalna
na tome. Zaključila sam da ću je sigurno pamtiti i kada odem odavde.
Moţda ćemo se čak i posjećivati.
Odjednom mi je postalo jasno da je moja majka u Emathli vjerojatno
bila vrlo usamljena. Jedina joj je prijateljica bila moja teta. Istodobno,
preplavila me ljutnja zbog toga što mi nikada nije dopustila da imam
vlastite prijateljice. Zbog toga što nikada nikoga nije pustila u naš svijet.
Jedan za drugim, redali su se valceri. Plesala sam s još trojicom
momaka. Jedan mi je rekao da mu se sviĎa moja bakrena kosa — nazvao ju
je upravo tako, bakrenom — a drugome su ruke bile tako vlaţne i ljigave
da sam se osjećala kao da dodirujem zmiju. Kada je pjesma koju sam
otplesala s njim utihnula, ispričala sam se i odlučila da više te večeri neću
plesati. Zbog toga sam se povukla na stolce koji su postavljeni uz rub
dvorane upravo za tu namjenu. Već sam prije primijetila da momci ne
smiju ili ne ţele prići djevojkama koje sjede. Sjela sam i počela čavrljati s
Henny, koja je vedro kritizirala haljine prisutnih djevojaka. Upustila sam
se i u sanjarenje. Zamišljala sam da će se svakoga trenutka pojaviti moj
otac. Nakon ovoga plesa. Prije sljedećeg. Ne, baš sada, usred ovog
dosadnog valcera. Sad će doći, neće se obazirati na to da nas prekida jer će
silno ţeljeti doći do mene. Moţda će se pojaviti i moj brat, pa će sve
djevojke vidjeti koliko je zgodan, a moţda će doći baš troje njih — majka i
otac uz Sama. Svima ću im odmah oprostiti i cijela će priča s
Yonahlosseejem zauvijek završiti.
Mary Abbott stajala je pokraj vrata i nervozno tapkala iznošenom
crnom cipelom o pod, kao da bi najradije pobjegla. Bilo mi ju je ţao, ali
znala sam da ću, priĎem li joj i započnem razgovor s njom, ubrzo zaţaliti.
Bila je to još jedna kušnja, još jedan pokazatelj toga kakva sam zapravo
osoba, ali duboko u duši znala sam da je svejedno. Nije uopće vaţno hoću
li ustati i prići Mary Abbott. Već sam ionako podbacila kod kuće, i to tako
da mi nitko nije mogao oprostiti.
Nada koja me preplavila dok sam zamišljala kako otac dolazi po
mene odjednom je iščeznula. Snuţdila sam se gledajući Mary Abbott i
shvaćajući da je moja neodlučnost oko toga bih li joj prišla i pomogla ili ne
zapravo ista stvar kao i maštanje o tome da otac prekida ples i odvodi me
odavde. Sve su to bile samo fantazije, samo proizvodi moje iskrivljene
mašte.
Pogledala sam još jedanput prema dolje i odmjerila svoje lijepe
cipele — njih sam prije ovoga plesa nosila samo jedanput, na uskršnjoj
večeri tijekom koje sam sjedila izmeĎu Georgieja i Sama. Kada sam
podigla pogled, odlučila sam ustati, prijeći na drugi kraj prostorije uz
plesače i sprijateljiti se s Mary Abbott.
No ispalo je da ne moram to činiti. Uz nju je stajao gospodin Holmes
i smiješeći se pokazivao prema plesnom podiju. Mary Abbott mu je nešto
rekla i on ju je pozorno slušao, tako zgodan s gustim crnim obrvama,
kosom i nosom malo zakrivljenim ulijevo. Pitala sam se nije li ga moţda
slomio baveći se sportom.
Mary Abbott mu se nasmiješila i gospodin Holmes je pokazao na red
stolaca te joj ponudio ruku. Prihvatila ju je i pošla za njim do stolca, gdje je
on prvo pričekao da ona sjedne, a zatim sjeo do nje. U tom sam trenutku
shvatila da je Holmes dobar čovjek — i on je, baš poput mene, primijetio
da se Mary Abbott osjeća nelagodno, ali je ipak nešto učinio ne bi li joj
olakšao situaciju. Zapitala sam se kako bi reagirao da je bio na mjestu
mojega oca. Bi li se njegova ljubaznost slomila pod teretom lošeg
ponašanja kćeri?
Zbog njegove me ljubaznosti preplavila nostalgija za domom. Sjetila
sam se da su nekoć svi prema meni stalno bili dobri i dragi. Gledala sam
kako gospodin Holmes nešto govori Mary Abbott i pitala se o čemu
razgovaraju. Iz prve sam ruke znala da Mary Abbott nije baš vješta u
čavrljanju i ţarko sam ţeljela biti na njezinu mjestu. Htjela sam da
gospodin Holmes nešto mrmlja meni, a ne njoj.
»Slaţeš li se, Thea?«
Nevoljko sam se okrenula prema Henny. »Molim?«
»Misliš li i ti da je ova haljina malo previše za Sissy? Uvijek to radi
— paradira u odjeći koja je prefina za nju. Izgleda budalasto.« Glas joj je
postao hladniji.
Sve izgledamo budalasto, pomislila smo. Pravimo se da nismo
djevojke na plesu u ljetnome kampu, nego dame na balu. Htjela sam kazati
Henny da mi Sissy izgleda prelijepo, ali riječi su mi zastale u grlu. Henny
me pozorno promatrala, kao da me pokušava procijeniti. Do toga sam
trenutka mislila da je Sissy svima draga, dapače, da je svi vole. Što Henny
ima protiv nje? Upravo u tom trenutku, kao da smo je zazvali, Sissy se
zavrtjela pred nama, i dalje plešući sa zgodnim crvenokosim momkom.
Primijetila je da ju gledam te mi se široko nasmiješila, poput najsretnije
djevojke na svijetu.
»Ponaša se kao budala«, promrmljala je Henny i u tom se trenutku
preda mnom pojavio zgodni crnokosi momak, pa sam se sjetila gdje se
nalazim. Henny je bila ljubomorna na Sissy, to sam shvatila. Tko ne bi
bio?
***
»Thea?« upitao je momak i pruţio ruku. Odveo me na plesni podij i
moja je odluka da te večeri više ne plešem netragom nestala. Odlučno je
vodio ples i snaţno me drţao. Bilo mi je drago što me odabrao, ali sam se
iznenadila. Prekršio je nepisano pravilo vezano uz stolce. Znači li to da se
sviĎam momcima?
»Zovem se David«, predstavio se.
»Ti već znaš kako se ja zovem.«
Nasmiješio se. Ramena su mu bila toliko široka da se sako nad njima
napinjao, a gustu je crnu kosu kremom zagladio unatrag, kao što je to tada
bilo moderno. Kada se nasmijao, usta su mu bila puna sjajnih, velikih,
ravnih i bijelih zubi. Bio je gotovo prezgodan.
»Koliko imaš godina?« upitala sam. IzmeĎu mojeg pitanja i njegova
odgovora prošlo je nekoliko sekundi pa sam se već bila zacrvenjela,
misleći da sam postavila pogrešno pitanje. No onda mi je ipak odgovorio.
»Sedamnaest.«
»I baviš se sportom?«
»Nogometom. I atletikom. Doduše, bolji sam u snazi nego u brzini.
Evo, probaj«, rekao je šaleći se, pa sam dotaknula mišić koji mi je
ponudio.
Glazba se usporila pa me David privio bliţe. Blago je mirisao po
kolonjskoj vodi i u drugim bih okolnostima bila presretna što me odabrao.
Osjećala sam da me druge djevojke promatraju s divljenjem i zavišću, no
znala sam i zašto me David odabrao. Zato što sam izgledala kao da ne
ţelim da me itko odabere. Pravila igre s momcima bila su sasvim izvrnuta.
Osim toga, uopće nisam ţeljela Davida. Bilo mi je dosta svega toga. Nisam
više ţeljela da me itko uzima u naručje. Nikad više.
Netko me potapšao po ramenu pa sam otvorila oči i spazila gospoĎu
Holmes, a zatim i parove za njezinim leĎima. Prestali su plesati, gledali su
mene i Davida.
»Preblizu, Thea«, rekla je, iako mi se činilo da ne plešemo ništa bliţe
jedno drugome nego drugi parovi. No u tom mi je trenutku palo na pamet
da moţda ipak jesmo plesali bliţe, ali ja to nisam primijetila. Pomisao da
ne znam koliko blizu je preblizu istinski me prestravila.
»Ţao mi je«, tiho sam rekla. Nisam znala kako bih se trebala ponašati
u takvoj situaciji. Trebam li otići ili ostati i podnijeti prijekor svih
prisutnih? Glazba je i dalje svirala, ali jedva da je itko još plesao. David je
pognuo glavu i to me podsjetilo na oca. Nije me branio. Htio je da ostanem
kod kuće, znam da je htio, no pobjedu u toj bitki prepustio je majci. Svijet
se ipak nije srušio, iako se u tom trenutku činilo kao da bi mogao.
GospoĎa Holmes netremice me promatrala. Očito se stvari ipak nisu
mnogo promijenile od vremena bijelih satenskih cipelica koje nisu smjele
doći u dodir sa zemljom. Nije mi naredila da odem, ali ni da ostanem.
Stoga sam kimnula glavom Davidu i samoinicijativno se povukla, gurajući
se uz topla tijela. Kada sam došla do ruba plesnog podija, shvatila sam da
nas ipak nisu svi gledali. Parovi su opet plesali, a Henny je razgovarala sa
skupinom djevojaka, moţda o meni, ali moţda i ne. Još se mogu izvući iz
ovoga, pomislila sam. Moram se izvući jer nemam kamo, barem ne sada.
Nisam bila onakva kakva sam trebala biti. Nitko mi to nikada nije
rekao, ali znala sam. Moţda sam doista neprilično plesala i vjerojatno više
nisam znala dobro procijeniti što se pristoji, a što ne. Što je tebi? pitala me
majka. I doista, što je meni? Čelo mi se zaţarilo i na njega su počeli izbijati
grašci znoja. A onda sam se okrenula da bih pogledala tko me to promatra.
TuĎe su mi oči palile koţu poput baklji.
Gospodin Holmes. Slabašno mi se nasmiješio. Znala sam da
pokušava biti ljubazan, kao ranije prema Mary Abbott. To mi se prvo
smučilo jer nisam ţeljela saţaljenje, no onda se u meni probudio tračak
nade. Gospodin Holmes ne misli da sam loša osoba. Promatrao me još koji
trenutak, a onda pristojno skrenuo pogled, no znala sam da me ne gleda
kao svi ostali odrasli, kao moji roditelji ili kao gospoĎa Holmes. On nije
dječak, kao David. Ne privlačim ga zato što sam ljepuškasta i dostupna
djevojka s plesa. Shvatila sam da mu se sviĎam. I on se sviĎa meni.
U to sam vrijeme bila više dijete nego odrasla osoba. Nisam bila
čudovište, nego zbunjena djevojka kojoj je načinjena nepravda. Proći će,
meĎutim, još mnogo godina prije nego što to napokon shvatim. Zadnja dva
tjedna koja sam provela kod kuće majka je bila ljuta na mene, a otac je
zanijemio, kao da mi nema što kazati. Okrivljavali su me zbog onoga što se
dogodilo i zato sam u Yonahlossee došla kao osoba koja zasluţuje osudu.
 5.

Dom u kojem sam odrasla uglavnom je bio vrlo miran i tih, a moje
djetinjstvo sretno. Majka bi Sama i mene jedanput zimi i jedanput ljeti
vodila u Orlando, gdje bismo kupovali, jeli u restoranima, pogledali koji
film u kinu te prespavali u hotelu. Voljela sam te izlete, iako mi nije bilo
drago što propuštam jahanje, ali sve je to bio dio naših obiteljskih običaja.
Jedanput mjesečno Sam i ja bismo s majkom otišli u grad te je pratili
od trgovine do trgovine, gdje je kupovala i obavljala poslove. Ljudi su nas
poznavali — ona je bila liječnikova supruga, a mi liječnikova djeca. Majka
je bila vrlo šarmantna i u trgovinama je pričala zanimljive priče ili se šalila
dok bi opipavala tkanine koje nikada ne bi kupila jer smo svu svoju odjeću
kupovali u Orlandu ili putem kataloga.
Bilo kakvo ogovaranje smatrala je groznim pa nikada nije rekla da su
stanovnici Emathle ispod naše razine, ali znali smo da to misli. Danas mi je
jasno da je poloţaj moje majke bio sloţen. Suprug joj je bio seoski liječnik
i nije bilo druge ţene koja je zauzimala isti poloţaj kao ona. U
Gainesvilleu, gdje je bilo drugih liječnika i odvjetnika, kao što je bio moj
stric, majka bi moţda imala prijateljica. No nikada nisam shvatila što je
moja majka doista ţeljela. Čini mi se, naime, nemogućim da je tako
šarmantna i lijepa ţena svu svoju ţivotnu sreću pronašla u samo troje ljudi:
meni, Samu i mojem ocu. Jednom u nekoliko tjedana tu su bili i moja
strina, stric i bratić.
U to doba, meĎutim, nisam mnogo razmišljala o sreći svoje majke.
Bila sam dijete. Razmišljala sam samo o tome kada ćemo napokon izaći iz
automobila pa da mogu do Sasija.
Jahala bih ga barem jedanput dnevno, a ponekad i dvaput. Nikada ne
bih propustila nijedan dan. Jahala sam i kad bih bila bolesna i kad bi kišilo
i svakoga bih dana provodila sate u štali, od kojih bi tek jedan mali dio
otpadao na samo jahanje. Ostatak sam vremena obavljala teške poslove
vezane uz konja, iako meni nisu bili teški, ne kao plijevljenje majčina vrta
sa Samom ili laštenje srebrnine s Idellom. Svakoga sam dana čistila uzde,
svakoga tjedna sedlo i četkala Sasija dok mu dlaka ne bi sjajila. Čistila sam
zemlju iz njegovih kopita i štrcala jod na usjek u kopitu da ne bi dobio
upalu. Skupljala sam balegu i donosila mu svjeţe sijeno u štalu, mijenjala
mu vodu te ga hranila mješavinom slatke hrane i zobi svakoga jutra u
osam, a lakšom porcijom ţitarica u četiri poslijepodne. Sve sam to činila
svakoga dana i uţivala sam u tome. Nitko me nije morao podsjećati.
I majka je jahala kao mlada. Tada su ţene još jahale postrance, za što
mi je majka tvrdila da joj nije smetalo. I ja sam pokušala jedanput ili
dvaput, ali bilo mi je grozno. Sasi ne bi načinio ni koraka bez moje
naredbe, a jahanje postrance, s jednom nogom zakačenom na sedlu, učinilo
me nemoćnom.
I Sam je dosta vremena provodio u štali sa mnom, posebice
poslijepodne. Nije jahao, ali volio je Sasija, a često nam je i slagao terene s
kompliciranim kombinacijama i točnim razdaljinama izmeĎu skokova.
Sama je samo trebalo nagovoriti da obavi neki zadatak i kada bih u tome
uspjela, sasvim bi se udubio u posao. Mjerio bi nam vrijeme i u biljeţnicu
zapisivao rezultate koje bismo postigli te koliko smo prepreka porušili pri
skokovima. Dopisivao bi i posebnu ocjenu izmeĎu jedan i deset, kojom bi
označavao koliko smo sve to dobro učinili.
Ponekad bismo, iako nismo smjeli jer je majka to smatrala opasnim,
otišli nešto dalje od kuće sa Sasijem, pa bih mu skinula sedlo i posjela
Sama sebi iza leĎa. Voljela sam jahati bez sedla. Pomalo je bolno, ali u
tome ima i neke ljepote. IzmeĎu mene i Sasija tada ne bi bilo ničega —
tako su jahali i Indijanci. Osjetila bih svaki trzaj njegovih mišića, svako
njegovo oklijevanja i svaku navalu zanimanja. Sasi nije razmišljao —
samo je djelovao, a takvo što je potrebno i da bi se dobro jahalo. Moraš
prestati razmišljati, moraš djelovati prema nagonu, a meni je to oduvijek
išlo jako dobro.
Sam bi se morao vrlo čvrsto uhvatiti za mene da bi ostao na konju jer
bi Sasi, uzbuĎen zbog novoga tereta na leĎima, počeo koračati u stranu,
izvijati se i galopirati. Znao je što slijedi — da ću ga pustiti u galop dok se
ne umori. Je li čuo kako mi uplašeni Sam šapuće u kosu i preklinje me da
stanemo? Je li osjetio kako odmahujem glavom i pravim se da ne čujem
brata? I je li na kraju osjetio kako se Sam opušta i kako, dok naglo
skrećemo u desno da bismo izbjegli granu s drveta, tiho podvikuje od
straha, ali i od uţitka?
Konji zbog straha trče brţe pa sam se voljela posluţiti Samovim
strahom na Sasijevim leĎima. Bilo je to, osim toga, dobro i za Sama, barem
sam ja tako mislila. Strah mu je s vremena na vrijeme bio potreban da bi
osjetio uţitak koji dolazi uz opasnost.
Oca obično ne bi bilo kod kuće do večeri, a majka bi većinu dana
provela brinući se za vrt i kuću.
I Sam i ja uvijek bismo se veoma radovali posjetima našega bratića i
njegove obitelji. Majka i otac u tim bi se prilikama ponašali mnogo
opuštenije, a mi bismo provodili sate s Georgijem. No bilo bi mi drago i
kada bi na kraju vikenda otišli jer bih tada opet imala svoju obitelj samo za
sebe, a i mogla sam više vremena provoditi u konjušnici, kamo sam za
Georgijevih posjeta odlazila mnogo rjeĎe jer se moj bratić bojao konja.
Otac je svakoga dana primao pacijente, ali zapravo nije baš jako
volio ljude. Naravno, volio ih je utoliko koliko mu je doista bilo iskreno
stalo da ih liječi i da odrţava njihovo zdravlje, ali to je bilo to. Atwellovi
su na svojih tisuću hektara bili gotovo otok, često bih se šalila sa Samom.
No to zapravo i nije bila šala, jer smo ţivjeli kao da nas okruţuje
nepregledni ocean.
»Thea?«
Polako sam otvorila oči. Nada mnom je stajao Georgie. Jučer je
stigao u posjet s roditeljima.
»Probudi se, Thea«, prošaptao je.
Sam je tiho hrkao, a mene je bolio trbuh. Bila sam pospana i nisam
se ţeljela probuditi. Spavali smo u mojoj sobi, Georgie u drugom krevetu
koji se nalazio u mojoj sobi, a Sam na podu. Primijetila sam, meĎutim, da
je majka ovaj put malo zastala nad takvim rasporedom spavanja.
»Thea«, ponovno je progovorio, »još malo pa će jutro.«
»Da«, sloţila sam se, »a sad se vrati u krevet.«
»A što ako mi se ne spava?«
Zatvorila sam oči. Nisam ga više htjela slušati.
»PoĎi sa mnom dolje«, šaptao je, vukući me za ruku, »molim te.«
»Spava mi se.«
»Daj, ipak doĎi.« Crte lica pri slabom su mu svjetlu bile mekše.
Gledao me pogledom prepunim nade i poloţio je dlan na moj obraz,
neobično njeţno. Svidjelo mi se to i srce mi je odmah brţe zakucalo.
Zbacila sam pokrivač i htjela probuditi Sama, ali Georgie je odmahnuo
glavom, a Sam i ja uvijek smo činili ono što bi nam Georgie rekao jer je
bio stariji i snaţniji od oboje.
»Hajde, doĎi«, rekao je, pa smo prošli kroz uspavanu kuću kojom je
vladala grobna tišina.
»Trebala sam još nešto obući«, rekla sam kada smo izašli na
prohladan zrak. Bila je jesen i bliţio se Dan zahvalnosti, ali na Floridi lišće
nije ţutjelo, samo bi jednog dana brzo palo s drveća. Jesen je imala svoje
dobre i loše strane: mogla sam jahati tijekom dana jer su temperature bile
niţe, no morala sam se ranije vraćati kući jer je prije padao mrak.
»Zar ti se ne spava?«
Georgie je odmahnuo glavom. »Ne mogu spavati. DoĎi«, sjeo je na
tlo i potapšao mjesto do sebe. »Sjedni.«
Oklijevala sam. »Mogla bih skočiti do Sasija.«
»Nemoj. Vjerojatno spava.«
Nasmijala sam se i sjela do njega, prevlačeći spavaćicu preko nogu.
»Konji spavaju samo sat vremena dnevno.«
»Moţda sam onda ja nalik na konja.«
»Spavaju stojeći«, nastavila sam, »tako da mogu potrčati u svakom
trenutku.«
»Govore li konji tako kao ti? U svakom trenutku?«
»Meni da. Sasi meni govori svašta.«
Georgie je kimnuo glavom, ali nije se nasmiješio. Vidjelo se da je
odsutan duhom, da je zamišljen. Primijetila sam to jer inače nije bio takav.
Obično je bio veseo, uvijek dobro raspoloţen.
»Što misliš, hoćeš li zauvijek ţivjeti ovdje?« upitao me. Sjedili smo u
straţnjem dvorištu, okrenuti prema kući i dobro mi poznatom prizoru.
Veranda na kojoj ćemo poslije svi sjediti i na kojoj će odrasli ispijati svoja
pića, veliki francuski prozori koji su se otvarali prema obiteljskom
dnevnom boravku, u kojem smo sjedili kada ne bismo imali goste.
»Nisam o tome razmišljala«, legla sam na travu, i dalje pospana,
»vjerojatno ću ţivjeti tamo gdje mi bude ţivio muţ.« Osjećala sam se
čudno izgovarajući te riječi, ali znala sam da će biti tako. Ţivjet ću tamo
gdje mi bude ţivio muţ.
»Što ako te odvede na Mjesec?« upitao je Georgie i namignuo mi. To
je već bilo više slično njemu.
Nasmijala sam se. »Onda ću povesti tebe i Sama da i vi vidite kako je
na Mjesecu. No prvo ću malo odspavati.«
 »Onda ću i ja tako«, rekao je i legao uz mene. »Lijepo sanjaj«,
nastavio je, baš kao što je to uvijek činila strina Carrie. Primio me za ruku.
Iako sam očekivala da će je pustiti nakon nekoliko trenutaka, kao što je to
običavao činiti, ovaj je put nije pustio.
»Hvala«, promrmljala sam i zatvorila oči. Već sam bila napola
zaspala kada sam osjetila Georgijeve prste na svojoj ruci kako lagano
prelaze njezinom čitavom duljinom. Pogledala sam ga i on mi se smiješio.
Zatvorila sam oči i nastojala ne zaspati, nego ostati u tom divnome stanju
izmeĎu sna i jave. Uţitak zbog bratićeva dodira bio je prejak, ali nisam
htjela da prestane.
Probudilo me sunce koje nas je prţilo u visini. Bedra su mi već bila
ljepljiva od znoja. Čak i kada je zrak bio svjeţ, kao sada, sunce nas je
danju uvijek pratilo.
»Georgie«, zazvala sam, tresući ga za beţivotno rame, »zaspali
smo.«
Moj otac i stric sjedili su za stolom na verandi i premetali neke
papire, iako je otac u to doba obično išao u kućne posjete pacijentima.
Spazili smo ih prije nego što su oni spazili nas — moj je otac bio vitak, s
njeţnim, liječničkim rukama, a stric je bio oble figure. Obojica su imala
sinove koji su im nalikovali.
Stric George blijedo me pogledao kada sam mu pristupila, no ipak
sam ga poljubila u obraz.
»Što radiš tu vani?« upitao me otac, iz dţepa izvukavši sat svojega
oca koji je uvijek nosio sa sobom. Stric George zadirkivao ga je zbog toga
i govorio mu da je nostalgičan, što je bila istina jer su gotovo svi drugi
muškarci koje sam vidjela — iako ih nisam vidjela mnogo — nosili ručne
satove. »Još je prerano.«
»Zaspali smo«, rekao je Georgie.
Htjela sam objasniti, ali shvatila sam da moj otac ne mari za to. Kad
bih ga pitala što je stric George dobio od djeda ako je on dobio dţepni sat,
samo bi se nasmiješio.
»Hajde, poĎite unutra«, rekao je, »još je rano. Nemojte probuditi
majku.«
Otac mi je tog lipnja bio navršio četrdeset godina i kosa mu je počela
sijedjeti, iz smeĎe se pretvarajući u boju papra. Stric George je, pak, počeo
ćelavjeti. Obojica su starjela, ali otac na ljepši način.
 Kada sam se popela na kat, shvatila sam da mi je donje rublje
umrljano krvlju. Sjela sam na rub kade i opipala gaćice rukom. Prste mi je
prekrila crvenkastosmeĎa tekućina. Krv, ali drugačija od one na kakvu sam
bila navikla — bila je gusta i zgrušavala se.
Začula sam kako s druge strane vrata škripi pod. Sam je ustao. Od
bratića, koji je ponovno zaspao u krevetu te brata, koji se upravo probudio,
dijelila su me samo vrata, i na tim vratima nije bilo ključa, zbog čega sam u
tom trenutku gorko ţalila. Sam bi uvijek prvo pokucao prije nego što bi
ušao u kupaonicu, ali ipak — ta mi tanka vrata u tom trenutku nisu bila
dovoljna. Uz donje sam rublje pritisnula stari ručnik. Poslije ću ga spaliti.
Poslije ću i reći majci. Moji su roditelji u nekim stvarima bili napredni pa
sam znala za ovakvo krvarenje, očekivala sam ga. No ipak, zbog same sam
pomisli da bi Georgie ili Sam mogli saznati htjela propasti u zemlju.
***
Nešto kasnije toga dana, Georgie, Sam i ja pošli smo u lov na zmiju
za jedan od Samovih terarija. Pod odjeću sam učvrstila majčin posebni
pojas za stanje u kakvom sam se nalazila i iako bih za takvih izleta u
prirodu obično jahala, toga sam dana za doručkom objavila da Sasi šepa.
Majka me začuĎeno pogledala jer je znala da je Sasi vrlo zdrav poni, ali
skrenula sam pogled s njezinoga. Navlačenje jahaćih hlača preko svega što
sam učvrstila meĎu noge činilo mi se nemogućim. Prije odlaska u kući smo
se pozdravili s majkom i strinom Carrie, koje su nam rekle da budemo
oprezni. Uvijek su nam davale taj isti savjet, čime god da bismo se bavili,
pa nam to zapravo nije značilo ništa.
»Što ste radili sinoć?« upitao je Sam i odmah sam shvatila da je malo
povrijeĎen zbog toga što ga nismo poveli sa sobom.
»Kako to misliš?« šaljivim je tonom odvratio Georgie.
»Probudio sam se i nije bilo ni tebe ni Thee.«
»Georgie nije mogao spavati«, rekla sam, »pa me probudio! Nisam
mu dopustila da probudi i tebe.«
»Što točno traţimo?« upitao je Georgie, uopće ne primjećujući
Samovo razočaranje, no činilo se da je moj brat prihvatio objašnjenje koje
sam mu ponudila.
»Zmije«, odgovorio je Sam.
»A, onda ću sigurno pronaći barem jednu«, rekao je Georgie i
nestašno se nasmiješio, »znam gdje se skrivaju.«
 »Samo upamti«, upozorio ga je Sam, »nemoj je ubiti.«
Georgie je poloţio ruku na srce: »Časna riječ!«
Sam se nasmijao. Georgie je prošloga mjeseca slučajno zgnječio
jednu od Samovih ţaba i uvijek bi na pogrešan način hvatao guštere,
otkidajući im pritom rep. Sam je bio mnogo njeţniji — znao je kako
navesti guštera da mu sam doĎe u ruke i kako uštipnuti zmiju za vrat tako
da mu se savije oko zglavka.
»Jadna zmija«, promrmljala sam, »misliš li da doista ţeli ţivjeti s
tobom?«
Sam se nasmiješio. »Bolje joj je to nego da je pojede veća zmija ili
neka ptica.«
Georgie je zastao i odvrnuo čep s čuturice te je nagnuo prema
usnicama. Svaki od nas troje imao je po čuturicu na leĎima, pa sam i ja
potegnula iz svoje. Godila mi je hladna voda s blagim okusom metala.
Strina Carrie dopuštala je Georgieju da pušta kosu nešto dulje nego što je
moja majka dopuštala Samu, pa je moj bratić u tom trenutku izgledao
pomalo divlje, s raščupanom smeĎom kosom koja je na mjestima
izblijedjela od sunca. Sam je kleknuo na tlo i stao proučavati zemlju. Dok
je stajao pokraj mojega brata, primijetila sam da se Georgie mijenja. Kada
bi podigao ruku, ispod pazuha su mu se nazirale dlake, a i znoj mu je
mirisao drugačije — zrelo i mošusno. Uz mojega je brata izgledao gotovo
kao muškarac — sav mišićav i jak. Sam je pak još bio nevjerojatno mršav,
kao što to dječaci njegove dobi znaju biti, a svaki mu se kraljeţak ocrtavao
na koţi kada bi se sagnuo.
»Ako budemo imali sreće«, rekao je ustajući, »naći ćemo koraljnu
zmiju. Prekrasne su. Pronašao sam neke tragove zmija, ali ne znam o kojoj
je vrsti riječ. No blizu smo vodi.«
Od Sama sam naučila da koraljne zmije ţive blizu vode, iako sam
moţda to oduvijek znala.
»Nadam se da nam se neće baš tako posrećiti«, rekao je Georgie, »jer
su koraljne zmije smrtonosne.«
Sam i ja samo smo ga odmjerili. Istina, koraljne su zmije
smrtonosne, ali su i silno stidljive. Osim toga, morale bi te gristi vrlo, vrlo
dugo prije nego što bi prenijele imalo otrova. Znali smo čega se treba
bojati u floridskoj divljini, ali znali smo i pred čim nije potrebno strepiti.
Što su ţivotinje manje, to nas se više boje, a još kada bih jahala ponija —
kako mi je rekao otac — za njih sam bila zastrašujuća spodoba. Zmije su
osjetile naše korake miljama nadaleko, a medvjedi i pantere namirisali bi
nas i prije nego što bi nas spazili.
Povrh toga, Sam je volio prirodu, ali je bio vrlo oprezan. U terarije je
smještao samo one gmizavce koji nisu bili otrovni. Samo je htio vidjeti
koraljnu zmiju, nije ju htio smjestiti onamo.
»Baš si pravi gradski dečko«, rekla sam Georgieju, »veće su ti šanse
da ćeš se ugušiti tom vodom negoli da će te ujesti koraljna zmija.«
»Riskirat ću onda s čuturicom«, rekao je Georgie i nestašno se
nasmiješio, otpivši još jedan gutljaj.
Sam je počeo pričati o ugrizu koraljne zmije, usporeĎujući je s
patuljastom čegrtušom, a ja sam pošla dalje, nadajući se da ću ubrzati našu
šetnju. Nisam htjela predugo ostati vani jer nisam znala koliko će dugo moj
pojas izdrţati.
»Tiho«, šapnula sam kada sam spazila lagano gibanje u travi i
pokazala prstom prema mjestu s kojega je potjecalo.
»Moţda je gušter«, tiho je napomenuo Sam. Spustio se na koljena i
otpuzao do ruba travnatog busena koji nam je dosezao do struka.
Georgie i ja nepomično smo ga promatrali. Sam se znao kretati
nečujno poput Indijanaca, što nas dvoje nikada nismo naučili. Zadrţala
sam dah, a moj je brat zavukao ruku u travu te iz nje izvukao dugačku,
crnu zmiju s narančastom prugom oko vrata. Nakratko me obuzeo ponos
— Sam je zbilja bio brz.
»Dobro si to primijetila, Thea«, rekao je i pokazao nam zmijin trbuh,
prekrasne cinober boje. »Dugačka je najmanje trideset centimetara.«
Promatrali smo je kako se svija u Samovoj mreţici.
»Diadophis p. punctatus«, rekao nam je.
»Eh, Diadophise moj«, kazao je Georgie, »danas baš nisi imao
sreće.«
»Ali ja jesam«, sretno je dodao Sam.
Promatrala sam zmiju u mreţici, koja je sada leţala nepomično, kao
da se pomirila sa sudbinom. Bila je to odrasla zmija pune veličine i nije
bila nigdje ozlijeĎena. Ta je zmija zapravo imala sreće. Sam je neće
zauvijek drţati u staklenoj kućici, iako to u ovome trenutku nije mogla
znati.
 ***
Kada sam se vratila kući, u svojoj sam sobi pronašla majku. Sjedila
je na rubu mojega kreveta.
»Pokrivači su ti zakrvavljeni«, rekla mi je i pogledala sam na mjesto
koje je pokazivala.
»Htjela sam ti reći kasnije danas.«
Ustala je i kada sam već mislila da će otići iz sobe, prišla mi je i
izvukla mi bluzu iz pojasa prije nego što sam se uspjela snaći.
»Gdje si ovo našla?« upitala je s rukom na pojasu. Skrenula sam
pogled prema prozoru i velikome hrastu koji se nad našu kuću nadvijao
poput briţnoga roditelja. Otac je uvijek govorio da nas ljeti hladi, a zimi
grije.
»Oprosti«, brzo sam rekla, »oprosti.«
Kimnula je glavom i prekrila mi ruku dlanovima, kao da me
preklinje. No bila mi je majka, nije me morala preklinjati. »Znaš li što to
znači?« upitala me.
»Znači da ne mogu jahati.«
Nasmijala se. »Ne. To znači da sada moţeš raĎati djecu.«
Prestravila sam se. Majka mi se smješkala, iako bih više voljela da se
naljutila na mene. Sve bi mi bilo draţe od ove njeţnosti. Pod normalnim
sam okolnostima objeručke prihvaćala majčine izraze ljubavi, ali taj put
nisam htjela nikakvu dodatnu pozornost posvećenu onome što mi se
dogodilo. Nisam to htjela, nisam to traţila.
»Naravno, ne baš sada«, nastavila je, »ali jednoga dana. Zar ti nije
drago zbog toga, Thea?«
Odmahnula sam glavom, pa me majka privila na grudi.
»Nemoj plakati. Nisam te htjela prestrašiti. Samo ti ţelim reći da to
nije ništa čega bi se trebala stidjeti.«
Naglo sam joj se izvukla iz zagrljaja.
»Nećeš nikome reći?«
»Naravno da neću. Ostat će izmeĎu nas dvije. To su ţenske stvari«,
blago se nasmiješila, »ali doista se nemaš čega stidjeti, Thea. Baš ničega.«
Kimnula sam glavom, zahvalila joj i ona mi je ljubazno odgovorila:
»Nema na čemu«, te otišla iz moje sobe.
 Bila sam vrlo vješta u fokusiranju. Tako je to barem nazivao moj
otac. Majka je to nazivala zanemarivanjem posljedica. Bila sam krvarila
već dvaput prije toga, prvi put prije više od godinu dana, no tajila sam to
jer me zbunjivalo. Nisam shvaćala zašto se toliko stidim zbog nečega što
sam očekivala, ali sam znala da ako ikome kaţem — to će postati
stvarnost. Bacila sam se na svoj namješteni krevet, što mi inače nije bilo
dopušteno, zarila sam lice u jastuk i poţeljela čuti bilo čiji glas —
Georgijev, Samov, čak i glas strine Carrie — tek neki znak da se ţivot
nastavlja i bez mene i da moje krvarenje nije nikakav velik ni uzbudljiv
dogaĎaj. Bila sam djevojka, jedina djevojka u tom svijetu. Majka mi je
objasnila po čemu se razlikujem od Georgieja i Sama, ali prvi sam se put u
ţivotu osjećala izdvojenom, kao na oblaku. Kao plutajuća djevojka.
Shvatila sam i odakle jedva primjetan izraz olakšanja na majčinu
licu. Laknulo joj je jer je dobila dokaz da sam normalna. Već se vjerojatno
bila zabrinula jer joj je kći imala četrnaest, gotovo petnaest godina, a još
nije imala menstruaciju. Samo malo kasnije sazrijeva, sigurno joj je rekao
otac — moţda točno tim riječima ili nekim sličnim — i majka se
vjerojatno sloţila s njime. Ili nije, ali jedno je bilo sigurno — nakon toga je
i dalje bila zabrinuta.
Otac je toga dana došao kuća kasnije nego što je obećao i majka ga je
čekala uz ulazna vrata. Bojala sam se da će mu reći za moju prvu
menstruaciju pa sam sjela na verandu, odakle sam ih mogla čuti kako
razgovaraju.
»Čekaju te vani«, rekla je majka i otac je kimnuo glavom.
»Kako su?« spustio je crnu liječničku torbu koju je uvijek nosio uza
se. »Kako ti se čine?«
»U redu«, rekla je i pomogla mu pri svlačenju bijeloga ogrtača.
»U redu?«
»Da, u redu, Felixe«, rekla je blago, ali odlučno. Razgovori odraslih
često su mi zvučali kao da su šifrirani, sasvim nerazumljivi i iako najčešće
nisam marila za ono o čemu bi majka i otac razgovarali, taj sam put
shvatila da govore o mojem stricu i strini, pa samim time i o Georgieju. A
Georgieja sam jako voljela.
Pričekala sam nekoliko trenutaka, a zatim pošla za njima do straţnje
verande, gdje su odrasli obično ispijali koktele prije večere. I samu me to
iznenadilo, ali bila sam blago razočarana činjenicom da me majka nije ni
spomenula ocu. Na trijemu su svi sjedili na zelenim metalnim stolcima, a
na stolu pred njima stajali su maleni sendviči, boca šampanjca za dame i
bokal viskija za gospodu. Iako su alkoholna pića u to doba bila izvan
zakona, njihova je nabava odraslima bila poput igre koju su svi igrali i u
kojoj su svi pobjeĎivali. Stric George poznavao je nekoga u Gainsevilleu
koji je njemu i našoj obitelji dobavljao sve što smo poţeljeli. Bio je to dio
dana kojemu sam se, za posjeta svojih roĎaka, najviše radovala. Odrasli su,
naime, uvijek u to doba bili najsretniji.
Prišla sam ocu s leĎa i poljubila ga u tjeme, na što mi se on
nasmiješio. Stric George mi je namignuo, a Georgie i Sam sjedili su na
zemlji podalje od ostalih, promatrajući zmiju. Sam je napunio terarij
zemljom, mahovinom i kamenjem te tako stvorio minijaturu bivšega
zmijina doma. Sjela sam uz njih.
Strina Carrie me s osmijehom pogledala i upitala: »Je li ti poni bolje,
Thea?«
Prvo sam je blijedo pogledala, a onda sam se sjetila. »Oh, da«, rekla
sam. »Samo mu je potrebno nekoliko dana odmora.«
»Odlično«, nasmiješila se i izravnala suknju preko podbuhloga
trbuha.
Otac je promatrao majku kako naginje bocu šampanjca nad svoju
čašu i podiţe je taman u trenutku kada su mjehurići zaprijetili da će se
preliti preko ruba. Svi smo je promatrali i u tom sam se trenutku sjetila da
mi je ranije rekla što znači biti ţena. To što su je svi gledali činilo mi se
vrlo ţenstvenim.
»No dakle«, progovorio je stric George, a onda zastao. U ruci je
drţao lulu iz koje se prema nebu izvijao tanak dim. SviĎao mi se miris toga
dima. Idella je iskoračila na trijem s pladnjem prepunim sitnih keksića s
vlascem i Sam je ustao te zgrabio punu šaku prije nego što ih je uspjela
spustiti na stol.
»Sam«, tiho ga je prekorila majka, ali činilo se da joj nešto drugo
zaokuplja pozornost. Svi su odrasli, činilo se, bili zaokupljeni nečim
drugim.
»Gledajte, jede«, rekao je Sam, potpuno zanemarujući majčinu
primjedbu i pokazujući zmiju u terariju, »nije joj dugo trebalo. Zadnja nije
jela danima.« Zmija je doista jela kišnu glistu. Najeţila sam se od prizora.
»Moraš joj uloviti sve što jede?« upitao ga je Georgie. »To mi se čini
prilično napornim.«
Sam je progutao zadnji keksić. Pokazala sam prstom na obraz, gdje
mu se zadrţala jedna mrvica, ali nije primijetio. Potpuno se izgubio u
svijetu zmija. Često se poistovjećivao sa ţivotinjama. I meni se to znalo
dogoditi sa Sasijem, ali to je bilo drugačije. Sasi je toplokrvna ţivotinja,
baš kao i ja.
Njeţno je podigao zmiju iz terarija i pogladio je po glavi. Zmija je
izgledala smireno, čak raznjeţeno. Majka je uvijek govorila da Sam ima
dar za umirivanje ţivotinja kojih se većina ljudi boji. Poloţio je zmiju na
tlo i ona je počela polako gmizati. »Mora se malo razgibati«, promrmljao
je te stao na rukama i koljenima puzati za njom.
Georgie me pogledao i zakolutao očima, a ja sam se nasmiješila. Ni
ja nisam mogla zamisliti da toliko volim zmiju.
»On je pravi krotitelj zmija«, rekla sam i Georgie mi je htio nešto
odgovoriti, ali onda smo se oboje okrenuli jer smo začuli dobro nam
poznat zvuk jecaja. Moja strina. Prošli su me ţmarci. Mislim da je nikada
prije toga nisam vidjela uplakanu. Čak sam i vlastitu majku samo jedanput
vidjela da plače, kada su joj morali ubiti konja. Oca nikada nisam vidjela u
suzama.
Okrenula sam se prema Georgieju, ali on je promatrao svoju majku.
»I sada više nema nikakvu vrijednost?« tiho ju je pitala moja majka.
»Ništa?«
Strina je sklopila oči i pritisnula prste na usnice, a stric je zurio u
lulu, paţljivo je drţeći palcem i kaţiprstom. Kao da moju majku nije
mogao pogledati u oči. Nitko nije govorio ništa. Ponovno sam pogledala
bratića i spazila da su mu se na obrazima i čelu stvorile crvene mrlje. Očito
je znao o čemu je riječ.
»Miami«, ţalosno je rekla strina Carrie i odmahnula glavom,
»Miami.«
Stric George već je godinama odlazio u Miami, otkad sam znala za
sebe. Jednom je mjesečno odlazio onamo da bi se pozabavio tamošnjim
imanjem koje je jednoga dana planirao prodati.
Moj otac nije rekao ništa. Samo je vrlo mirno sjedio s rukama na
koljenima i bezizraţajnog lica. Bilo mi je, meĎutim, jasno da ta
bezizraţajnost nešto znači. Otac mi je bio ljut.
 »Reci joj, George«, oglasila se strina Carrie, »reci joj.«
Stric George pogledao je svoju suprugu i ona mu je kimnula glavom.
»Hajde.«
»Kao što sam jutros rekao svojem bratu, situacija je jasna. Dugujem
banci više nego ono što imam vrijedi. Bila je to od samog početka loša
investicija«, napokon je izgovorio, »ali činilo se kao sigurna stvar. Sam je
Bryan to nazvao ›Boţjim Suncem‹. Svi su htjeli sudjelovati, Elizabeth,
mnogi su ljudi htjeli ţivjeti ondje…« Na trenutak se izgubio, a zatim
dodao: »Činilo se kao sigurna stvar.«
Kada je moj otac napokon progovorio, glas mu je bio tih, ali vrlo
jasan. »Ništa u ţivotu nije sigurno, George.« Na ogradu trijema u tom je
trenutku sletio jarko crveni kardinal i kratko zacvrkutao. Otac se okrenuo u
smjeru zvuka, letimično promotrio pticu, a zatim ponovno pogledao
svojega brata. »Baš ništa.«
»Posebice mešetarenje sa zemljištem«, nadovezao se stric i nervozno
se nasmijao.
Osjetila sam mučninu u ţelucu. Zrak je bio gust, odrasli tako
zaokupljeni da uopće nisu obraćali pozornost na mene i Georgieja, a Sam
je još pratio svoju zmiju.
Georgie je ustao i otišao s trijema ne traţeći dopuštenje. Nekoliko
sam trenutaka čekala da ga netko od odraslih zazove, ali oni su ga samo
nijemo promatrali, namrštenih čela. Obuzela me strahovita srdţba. Bila
sam ljuta na sve — na svojega glupoga brata, svoje glupe roditelje, svoju
glupu strinu i strica.
Potrčala sam za Georgijem. Majka me zazvala: »Thea!« ali nisam se
obazirala.
Primila sam ga za rame kad sam ga dostigla.
»Što hoćeš?« okrenuo se.
Nisam znala što odgovoriti, pa nisam ništa rekla. Njegova me
okrutnost iznenadila. Georgie nikada prije nije bio takav prema meni.
»Hajdemo do štale«, samo sam tiho predloţila. Znala sam da će poći
za mnom. Sasi je zanjištao kada me začuo te gurnuo glavu kroz otvor pred
svojom pregradom. I njemu je bilo vrijeme za večeru. Potapšala sam ga po
čelu i pričekala. Znala sam da će Georgie progovoriti kada bude spreman.
Mrmljala sam Sasiju da je dobar dečko i gladila ga, nadajući se da
krvarenje ovaj put neće trajati predugo. Silno mi je smetalo što ne mogu
jahati, mrzila sam činjenicu što ću opet sa Sasijem morati proći kroz neke
pripreme prije nego što nastavimo tamo gdje smo stali.
»Moj je otac mislio da ćemo se obogatiti«, za leĎima mi je
progovorio Georgie, »mislio je da ćemo postati bogati kao vi.«
Sasi mi je lagano grickao ruku jer je bio gladan.
»Ali mi nismo bogati«, rekla sam.
Georgie se kratko, ali glasno nasmijao. »Imate te naranče«, rekao je.
Istina. Imali smo naranče.
»Znaš li što znači staviti kuću pod hipoteku, Thea?« upitao je i
pribliţio mi se. Dotaknuo mi je vrh pletenice i ja sam zadrhtala. »To znači
da je moj otac posudio novac iz banke, a kao zalog dao našu kuću.«
»Zašto?« upitala sam, iako sam jedva disala. Georgie mi je prstom
prelazio preko leĎa, igrajući se s mojom kosom.
»Da bi kupio još zemljišta u Miamiju«, odvratio je, »mislio je da će
ga ubrzo dobro prodati.« Glas mu se spustio do šapata: »Sada je loša
situacija u zemlji, vrlo loša, moj otac ne moţe vratiti pozajmicu pa je novac
zatraţio od tvojega oca.«
Osjećala sam Georgijev dah na svojem vratu. Mogla sam ga i
namirisati: bio je to snaţan miris, kao toga dana u šumi.
Vrlo loša situacija. Bile su to riječi naših roditelja. Otac je na sličan
način opisao situaciju u zemlji prošli tjedan. No svijet naših roditelja bio je
zaseban svijet, nije imao nikakve veze s našim svijetom. Georgie se nije
trebao zabrinjavati zbog problema koje su imali odrasli. Okrenula sam se i
našla se licem u lice s bratićem čiji je sumoran i tuţan izraz bio sasvim
suprotan od onoga na kakav sam bila navikla. Primila sam ga za ruku.
»Već će oni sve to srediti, vidjet ćeš.«
Vidjela sam da mi Georgie ţeli vjerovati.
»Vjeruj mi«, dodala sam.
Htjela sam Georgieju pokazati da se ne bojim. Novac mi u to vrijeme
nije značio baš ništa. Ako stric George treba posuditi novac od mojih
roditelja, neka ga posudi. U obitelji se ionako sve treba dijeliti, a osim
toga, novca će uvijek biti. Uvijek su negdje postojale još jedne svilene
zavjese iz Orlanda, uvijek je postojao još jedan poni, još jedan noţ s
drškom od bjelokosti.
»U redu«, napokon je progovorio i vidjela sam da mi se vratio moj
stari Georgie, »u redu, vjerujem ti, Thea.«
Poljubio me u obraz i zacrvenjela sam se, no bilo mi je drago što sam
oraspoloţila bratića, što sam ga razveselila i pokazala mu da novac nije
vaţan.
Toga sam dana vjerovala u stvari koje sam mu rekla. Svi i sve što
sam voljela bili su mi na dohvat ruke — roditelji, strina i stric, brat, bratić i
poni. Mislila sam da u potpunosti razumijem cijeli svijet.
 6.

Kiša je lijevala kao iz kabla, a Naari i ja stajale smo na vrhu manjeţa

pokraj gospodina Albrechta, gledajući Leonu kako dovršava zadanu rutu.
Toga joj dana nije išlo — moţda ju je kiša dekoncentrirala pa je s Kraljem
zapela u nekoliko skokova, a dvije prepreke je potpuno srušila.
»Drţi mu glavu!« vikao je gospodin Albrecht, ali glas mu se gubio u
vjetru. Imao je kišobran koji je Naari sumnjičavo promatrala, a ja sam
čekala svoj red za ocjenjivanje. Danas nas je pojedinačno ocjenjivao i meni
je to bilo prvi put, ali nisam se bojala.
Kada je Leona završila, potjerala sam Naari u kas. Oluja je i nju
dekoncentrirala pa je stalno trzala ušima, stoga sam je pokušavala umiriti
tihim glasom; dvaput sam je udarila i na trenutak me poslušala. Prošle smo
pokraj Leone, koja je nešto bijesno mrmljala Kralju.
»Koljena, Thea«, doviknuo mi je gospodin Albrecht. Često sam u
skokovima povlačila koljena prema gore.
»Imaš jednu minutu.« Gospodin Albrecht mjerio nam je vrijeme
potrebno za čitavu stazu, baš kao što se to čini na pravim natjecanjima.
Povukla sam desnu petu unatrag i potjerala Naari u lagani galop.
»Kreni«, viknuo je gospodin Albrecht i u tom smo trenutku bile
gotovo u ravnini prvoga skoka, premda ne baš sasvim. Još sam prije
treninga s gospodinom Albrechtom naučila da moram zaboraviti svoje
pogreške u jahanju jer bih si zbog njihova pamćenja mogla uništiti uspjeh u
čitavoj stazi.
»Sada«, prosiktala sam Naari nakon što smo jedva izvele prvi skok.
Kiša je još jače zabubnjala po nama, premda je to moţda bilo samo zbog
toga što smo se kretale brţe. Vjetar nas je šibao iako nije bilo munja i
gromova — u tom smo se slučaju zbog pravila kampa morali povući s
terena — a čula sam i kako se uokolo lome grane na hrastovima.
Odjednom su nas zapljusnuli komadići španjolske mahovine, pa je
Naari počela poskakivati. Lupnula sam je bičem po ramenima i zategnula
uzde.
Začula sam da gospodin Albrecht viče: »Ravnoteţa!« ali zvuk se
jedva probijao do nas.
 »Dva, dva, dva«, ponavljala sam u sebi jer je izmeĎu skokova bilo
taman mjesta za dva konjska koraka. Ni manje ni više.
»Tako je, gut!« vikao je gospodin Albrecht, ali jedva sam ga čula.
»Sada«, doviknuo je i skočile smo prvi put. Jedan, dva — Naari je poletjela
u drugi skok. Jedva sam je osjetila pod sobom, bila je poput opruge meĎu
mojim nogama.
A onda je došlo vrijeme za zadnji skok. Bile smo skoro gotove.
Vjetar je zapuhao jače i prema nama je poletio kišobran gospodina
Albrechta. Naari je zastranila udesno i izgubila sam desni stremen, a onda
sam začula zlokobno pucketanje koţe. Sedlo mi je kliznulo ulijevo. Pukao
mi je kolan, pomislila sam u nevjerici i pogledala prema gospodinu
Albrechtu, kao da mu ţelim reći: »Vidite li vi ovo?«
No tada je sedlo kliznulo još više ulijevo i u tom sam trenutku
shvatila da me sreća sasvim napustila. Kako da se sada uspravim,
pomaknem sedlo udesno, kada više nemam desnoga stremena. Takvo što
više jednostavno nije bilo moguće. Zavrtjelo mi se u glavi. Jahala sam
nagnuta u stranu, gotovo paralelno s tlom.
»Skreni u krug«, vikao je gospodin Albrecht, »u krug!«
Bila sam, meĎutim, toliko dezorijentirana da više nisam znala koja
mi je uzda lijeva, a koja desna. Svom sam snagom pritisnula desnu nogu uz
Naarine slabine jer me jedino to moglo spriječiti od pada. A znala sam da
ako padnem, neću pasti nimalo njeţno. Iz svojega sam poloţaja vidjela
kako kolan nije do kraja puknuo i da ću pri padu vjerojatno ostati
zapetljana pod Naari, zaglavljena u onom stremenu koji mi nije ispao.
»Učini nešto!« očajnički je viknuo gospodin Albrecht. »Bilo što!«
Naari je u tom trenutku već bila u punom galopu. U prolazu sam
spazila Leonu. Gledala je kroz raširene prste u plavoj rukavici, a niz
podlakticu joj se slijevala plava boja.
Nekako sam skupila snage i prebacila ruku preko Naarina vrata,
podiţući se napokon u uspravan poloţaj. Sve se oko mene vratilo u
normalu i uspjela sam okrenuti Naari u krug sve dok nije usporila.
Gospodin Albrecht nam je prišao ruke ispruţene prema Naari, koja
ga je promatrala sa strepnjom. »Dobro je, dobro«, mrmljao je. Zatim me
upitao: »Je li sve u redu, Thea?«
Kimnula sam glavom. Osjećala sam se neobično dobro. Znala sam da
bih trebala osjećati olakšanje ili strah, ali nisam osjećala ništa. Čak sam
bila opuštena. Upravo sam za dlaku izbjegla nezgodu, ali nije li tomu
uvijek bilo tako, svaki put kada bih uzjahala konja?
Leona je i dalje stajala na istome mjestu kao i prije. Promatrala sam
je i u tom sam trenutku shvatila da svjedočim momentu njezine slabosti.
Ruku je podigla pred lice jer nije mogla gledati ono što mi se dogaĎalo.
Bila je uplašena.
»Zastrašujuća je«, rekla mi je poslije u štali, dok smo toplom vodom
i spuţvom prale svaka svojeg konja i nad nama se uzdizala para. »Kralj
nije takav. Priglup je. Takav bi konj i trebao biti. Glup i poslušan.«
»Ja volim pametne konje«, nehajno sam dobacila.
»Voliš li i opasno pametne konje?« upitala je. »Pa, izgubila si
stremen, zamalo si pala. Da si pala, bila bi te vukla po cijelome terenu.«
»Ali nisam pala.«
Naari je bila iscrpljena i stajala je savršeno mirno.
»Da, ali mogla si«, rekla je Leona. Već sam zaustila da joj
proturječim, ali ona je nastavila: »Što je konj gluplji, to bolje.« Potapšala je
Kralja po vratu. »Ljudi pogibaju u takvim nezgodama, Thea«, rekla je i
otkopčala uzde. Naari je malo ustuknula zbog zvuka metala na betonskome
podu. »Trebala bi traţiti da ti daju drugoga konja.«
»No znam da nećeš«, dodala je odvodeći Kralja. »Nećeš jer si
ponosna. A konj je oruţje.«
Zastala sam i odmjerila je, u tom trenutku shvaćajući da imam nešto
što Leona nema. Nisam se bojala, i to je nešto značilo.
»Pametni konji suraĎuju s tobom«, rekla sam. »SuraĎivat će kada ih
pridobiješ. Glupi konji«, značajno sam pogledala Kralja, »njima nije
dovoljno stalo.« Leona je nekoliko trenutaka zurila u mene, a zatim se
naglo okrenula. Platinasta joj je pletenica presjekla zrak poput biča. Obje
smo znale da sam u pravu.
Baš sam zaglaĎivala udubine od sedla na Naarinim leĎima kada se
ponovno pojavila.
»Nešto bih ti htjela reći«, prozborila je neodreĎenim tonom. »Ja
potječem iz jahačke obitelji.«
Lupnula sam češagijom o zid i iz nje je ispala gruda konjske dlake.
»Znam«, odvratila sam Leoni. Svi su to znali.
 »Da«, nastavila je, »svi u mojoj obitelji jašu.« Na trenutak je zastala,
a onda dodala: »Moja je sestra tako hodala za konjem. Preblizu. Udario ju
je u glavu. Umrla je.«
Nisam joj ništa odgovorila.
»To je bilo davno. Ja sam se rodila tek poslije. Ali ona je umrla tri
dana nakon što ju je konj udario«, podigla je u zrak tri prsta. »I nije konj
bio kriv za to. Krivnja je bila njezina. Hodala je tamo gdje nije trebala.
Nikada konj nije kriv, Thea.«
Potom se okrenula i pošla niz hodnik točno odmjerenim koracima.
»Leona«, zazvala sam je.
»Da?« okrenula se.
»Ţao mi je zbog tvoje sestre.« Zakoračila sam prema njoj, a iako sam
od nje bila udaljena više od šest metara, ta je predivna, golema djevojka
ustuknula.
Odmahnula je glavom i rekla: »Bilo je to prije nego što sam se
rodila.«
Dok sam je promatrala kako odlazi, shvatila sam da ono što mi je
otkrila o sebi ne znači nikakvo zbliţavanje, kao što bi značilo da mi je
takvo što ispričala Sissy. Unatoč zapovjedničkom stavu, bez obzira na sve
što je o njoj govorila Sissy, Leona mi je bila draga. Nešto nas je
povezivalo. Bile smo najbolje jahačice u školi.
Mary Abbott kleknula je uz moj krevet i prošaptala: »Thea. Thea!«
Otvorila sam oči. Bez svjetla mjesečine u našoj je kolibi bilo mračno
kao u rovu, a od Mary Abbott vidjela sam samo odsjaj blijede koţe. Nešto
me stezalo u prsima.
Htjela sam se oglasiti, ali nisam mogla.
»Dišeš čudno«, rekla je. »Probudila si me.«
Prebrzo sam sjela u krevetu i udarila glavom o gornju pregradu, što
nisam učinila od prvoga jutra u kampu. Kosa mi se zaplela u metalnu
mreţu pod Evinim madracem i tjeme me zapeklo. Ponovno sam nešto
pokušala reći, ali glas mi je zvučao kao kreštanje.
»Ne zvučiš baš najbolje.«
Odmahnula sam glavom i zaplakala. Nisam mogla govoriti. Jedva
sam disala. Kada sam otišla na počinak, bila sam samo prehlaĎena. Imala
sam blage bolove, ali bila sam dobro.
Prišla nam je Sissy, koja je odgurnula Mary Abbott, primila me za
ruku i opipala mi čelo.
»Idi po Henny«, naredila je i Mary Abbott je smjesta nestala.
Sissy mi je otpetljala kosu iz metalne mreţe na gornjem krevetu i
šapatom mi naredila:
»Sada, lezi.«
»Thea?« s gornjeg je kreveta provirila Evina glava.
I opet sam pokušala nešto reći, ali Sissy je odmahnula glavom.
»Tiho, nemoj govoriti.«
Nisu dopustili Sissy da ode sa mnom u Dvorac, gdje sam provela noć
u stacionaru bez prozora. GospoĎa Holmes obilazila me svakih sat
vremena, a ja sam nemirno spavala, prvi put u nekoliko mjeseci potpuno
sama. Tonula sam u san tek uz zvuk vjetra koji je šumio meĎu granama
drveća. Bila sam se već navikla na zvukove drugih djevojaka u spavaonici.
Gates bi tiho hrkala, Sissy povremeno govorila u snu sve dok je Victoria ne
bi potapšala s gornjega kreveta, a kada bih se probudila i razočarano
shvatila da nisam kod kuće u svojoj sobi, uvijek bi me pomalo umirilo
pravilno i teško disanje drugih uspavanih djevojaka.
Pala sam u bunilo. GospoĎa Holmes oprezno mi je, pazeći da me ne
dodiruje, umetnula toplomjer u usta i vrhom ga prsta drţala na mjestu, dok
sam ga ja uporno gurkala jezikom.
»Ne guraj ga, Thea«, upozoravala me, ali i dalje sam ga gurkala, kao
da se opirem.
»Mama«, zazvala sam.
»Nema je tu, Thea«, tiho mi je odvratila.
Kako je noć odmicala, sve sam teţe disala i groznica mi je sve više
rasla. Pri svakom buĎenju, mislila bih da sam kod kuće.
GospoĎa Holmes ušla je u prostoriju, a za njom i još netko. Moţda
sam u tom trenutku već doista bila u bunilu, ali spazila sam oštar obris
visokoga i vitkog muškarca.
»Sam«, zazvala sam brata.
»Tišina«, tiho je rekla gospoĎa Holmes.
Majka će sigurno doći kada sazna da sam bolesna, pomislila sam.
Sigurno.
***
Kada sam sljedeći put otvorila oči, nada mnom su stajali gospoĎa
Holmes i jedan muškarac. Taj sam put shvatila da je riječ o liječniku.
»Mogu li te pregledati, Thea?« upitao je.
Poloţila sam ruku preko srca. Bilo mi je neugodno. Pitala sam se je li
mi već podizao spavaćicu da bi mi poslušao pluća. Iako mi je nos bio
začepljen, osjetila sam njegov ustajali vonj, a nije mi se sviĎalo ni to što
nije odjeven u bijeli ogrtač, kao moj otac kada bi posjećivao pacijente,
nego u obično odijelo. Bila je, doduše, nedjelja i došao je samo zato da bi
me pregledao. Bio je nizak i debeo, i bolje je pristajao uz gospoĎu Holmes
nego njezin suprug. Njegova je supruga zacijelo bila visoka i vitka. Takve
su kombinacije bile vrlo česte.
Uhvatio me rukom za zglavak i opipao bilo.
»Prošloga je tjedna satima jahala po kiši«, rekla je gospoĎa Holmes,
»nahladila se do kostiju.«
»Osim toga«, dodala je spuštajući glas, »strašno joj nedostaje
obitelj.«
»Jahačica, znači?« upitao je liječnik.
»Da«, odgovorila sam. GospoĎa Holmes pristupila je ormaru i iz
njega izvukla nekoliko čistih ručnika. Dok je zatvarala vrata, spazila sam
svoj odraz u zrcalu. Bila sam veoma blijeda.
»Sve djevojke jašu«, rekla je gospoĎa Holmes, kao da se radi o
neizbjeţnoj, ali uglavnom nepotrebnoj aktivnosti.
Pitala sam se je li ljuta na gospodina Albrechta, onoga istoga
gospodina Albrechta s kojim je inače bila u dobrim odnosima i koji je
uvijek sjedio za glavnim stolom s obitelji Holmes. Pitala sam se ljuti li se
na njega zbog toga što mi je dopustio jahanje po kiši.
»Nisam se namjerno razboljela«, rekla sam. Nisam bila takva.
GospoĎa Holmes nije mi na to ništa odgovorila. Do tada sam već bila
naučila tumačiti izraze lica gospodina Holmesa, a to i nije bilo teško. Na
njegovu se licu lako raspoznavala reakcija na ono što su djevojke govorile
ili činile — zadovoljstvo, očaj, zbunjenost. No gospoĎa Holmes bila je
nešto sasvim drugo — oličenje sabranosti. Čak sam se i protiv svoje volje
divila toj osobini. Odijevala se silno staromodno, kao da dolazi iz drugoga
vremena: suknja joj je dosezala pod, a bluzu je zakopčavala brošem koji je
sprečavao pokazivanje i najmanjeg djelića koţe. Holmesove su smatrali
naprednima. Ukinuli su jahanje u sedlu postrance, na čemu sam im bila
iskreno zahvalna, a pod njihovim su se ravnateljstvom brojne polaznice
tijekom zadnje godine prijavljivale na ţenske koledţe, iako bi se mnoge
udale prije nego što bi dospjele na fakultet — svejedno, druge su doista i
otišle na studij. Sve je to bilo točno, ali ipak, gospoĎa je Holmes sjedila
pokraj mene u stacionaru i izgledala mi je poput zaostatka iz prošlih
vremena.
Liječnik mi je opipao vrat. »Bolest je tajanstvena i ponekad
neobjašnjiva stvar, gospoĎo Holmes«, rekao je. »Kad bismo znali što je
uzrokuje, znali bismo više od Boga, gospoĎo Holmes. Znali bismo više od
same znanosti.«
Holmesova je nešto promrmljala, ali po njezinu je mrmljanju bilo
teško zaključiti izraţava li slaganje ili negodovanje. Doktor se zasmijuljio i
namignuo mi, a zatim me zamolio da sjednem kako bi me s leĎa mogao
preslušati hladnim stetoskopom koji je grijao blagim huktanjem. Na sebi
sam imala samo spavaćicu, bez donjeg rublja.
Bila sam gotovo naga pred tim čovjekom. Prsa su me boljela i jedva
sam disala, ali svejedno sam se stidjela.
Sklopila sam oči i duboko udahnula svaki put kada bi mi to naredio.
Bilo mi je drago što nisam kod kuće jer bi me tada pregledavao otac i vidio
me bez odjeće. No da sam bila kod kuće, ne bih se razboljela.
»Ipak je to samo viroza. Vrlo jaka viroza«, napokon je objavio
liječnik. Svidio mi se. Bio je na mojoj strani.
***
Netko je pokucao na vrata, pa sam spustila knjigu.
»Naprijed«, zazvala sam.
Kroz vrata je ušao gospodin Holmes u odijelu. Bila je srijeda, ţivot u
kampu nastavljao se i bez mene, a svi su se učitelji oblačili vrlo formalno.
Gospodin Albrecht je, primjerice, preko jahaćih hlača nosio crni
natjecateljski kaput, a sve su učiteljice nosile elegantne, iako pomalo
dosadne haljine. Poravnala sam pokrivač na krilu.
Ugurao se u stolac pokraj mojega kreveta, iako je jedva stao u njega.
»Zdravo«, rekao je i nasmiješio se. Bio je previsok za jahanje, ne bi
mogao odrţavati ravnoteţu. Da je jahao od djetinjstva, to bi još nekako
išlo, ali visoke je odrasle osobe bilo gotovo nemoguće podučiti jahanju.
Znala sam da bih se nasamo s muškarce koji mi nije u rodu trebala osjećati
čudno, ali osjećala sam se sasvim normalno.
»Zdravo«, rekla sam. »Kako ste danas?«
»Dobro sam. Ali to bih ja trebao pitati tebe. Je li ti bolje?«
Kimnula sam glavom.
»Što to čitaš?« pokazao je na moju knjigu.
»Howards End.«
»Voliš čitati?«
»Oboţavam knjige.«
Podigao je knjigu i proučio korice. »I ja ih volim. Forster piše tako
dobro, a opet, tako okrutno. No ne ţelim ti pokvariti uţitak, vidim da si tek
na pola knjige.«
»To bi se moglo reći za bilo koju knjigu«, stidljivo sam napomenula,
iako sam znala da sam u pravu. »Barem ako su likovi u njoj prikazani
realistično.«
»Da, moglo bi se.«
Vidjela sam da sam ga ugodno iznenadila. Nekoliko smo trenutaka
samo šutjeli.
»Malo sam zabrinut, Thea«, napokon je rekao. »GospoĎa Holmes
misli da patiš za domom…«
Htjela sam mu protusloviti, ali je podigao ruku.
»Ne moraš se toga stidjeti, Thea. Mnogim djevojkama nedostaju
roditelji. To je normalno. No ovdje si već dva mjeseca.«
Počela sam se igrati pramenom kose. Nisam je oprala gotovo čitav
tjedan i pomislila sam da mu izgledam kao divljakuša — blijeda i
raskuštrana.
»Ali ja ne patim za domom«, rekla sam. »Ionako uskoro idem kući.«
Nagnuo je glavu i primijetila sam da se trudi ne pokazati
iznenaĎenje.
»Kada završi ljetni kamp«, dodala sam. »Sljedeći tjedan.«
Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što mi je napokon odgovorio.
 »Thea«, prozborio je, »nećeš sljedeći tjedan otići iz Yonahlosseeja.«
»Ali hoću«, rekla sam. »Vjerojatno je došlo do nekakvog
nesporazuma.«
Moja se majka izrazila upravo tim riječima prošle godine u Emathli,
kada je trgovac naručio pogrešan tonik za kosu kojim se koristio moj otac.
No iako sam protuslovila gospodinu Holmesu, znala sam da mi ne bi lagao.
Prešla sam prstima preko korica knjige i zapitala: »Koliko dugo ostajem?«
Sigurno će me pozvati kući za Dan zahvalnosti, pomislila sam. Sve
smo blagdane uvijek provodili zajedno.
»Otac ti je rezervirao mjesto na godinu dana.«
»Godinu dana«, ponovila sam, »godinu dana.« Korice knjige
zamaglile su mi se pred očima. Nisam to nikako mogla razumjeti. Zašto mi
otac nije sam rekao? Zašto je dopustio da mi to priopći potpuni neznanac?
Otac mi je slabić, shvatila sam. U ovome mi je trenutku to bilo kristalno
jasno.
Gospodin Holmes ponovno se oglasio. »Ljudi te ovdje vole, Thea.
Nisi ovdje po kazni, bez obzira na namjere tvojih roditelja. Velika je
povlastica biti ovdje.« Zastao je, a s njegovom šutnjom nestalo je i
zadovoljstva koje mi je pričinjao njegov glas. Pogledala sam ga i blago se
nasmiješila, potičući ga da nastavi. »Sama ćeš odlučiti što ti ova škola
znači i što ćeš ovdje naučiti, ali molim te, nemoj mrziti Yonahlossee.
Mislim da bi ga čak mogla zavoljeti.«
Nisam mu ništa odgovorila. Bojala sam se da bi me glas mogao
izdati. Ustao je i spremio se za odlazak. Vjerojatno je mislio da ţelim ostati
sama, iako to nikako nisam ţeljela.
»Znaju li da sam bolesna?« upitala sam.
Nije mi htio odgovoriti, točno sam vidjela da to ne ţeli, ali kimnuo je
glavom i stisnuo usnice. Sve mi je bilo jasno. Mislio je da su mi roditelji
loši ljudi. Pomislio je na svoje kćeri i koliko bi im brzo priskočio da se
razbole, a ja sam mu htjela reći da je u pravu, da su mi roditelji grozni, ali
sam mu htjela reći i da me svejedno vole i da ih ne moţe osuĎivati jer ne
zna što sam ja napravila. Htjela sam mu reći i da ne zna kako bi se on
ponašao pod odreĎenim okolnostima. Nitko ne zna kako bi se ponašao, pa
ni on.
»Zabrinuti su«, rekao je oklijevajući.
 Zvuk mojega smijeha nemalo ga je iznenadio, pa me radoznalo
pogledao.
»Zar mislite da sam maloumna?« upitala sam prije nego što je uspio
bilo što kazati. »Da sam glupača?« Kod kuće mi nikada ne bi dopustili
izgovoriti tako priprostu, ţargonsku riječ kao što je glupača.
»Joj, Thea«, rekao je, odmahujući glavom. Bio mi je toliko blizu da
sam vidjela sjenu na mjestu gdje su mu probijale dlake na bradi. »Nikada,
ni u djeliću sekunde ne bih pomislio da si glupa. Neću se pretvarati da
razumijem pojedinosti tuĎeg obiteljskog ţivota«, zastao je i odmahnuo
glavom. »Oprosti, bit ću direktan. Ne poznajem tvoje roditelje, Thea. Ne
znam kako tvoja obitelj funkcionira. No znam da se stvari prije ili kasnije
nekako riješe.«
Prije nego što je otišao, rekao mi je još nešto. »Oduvijek mi je
pruţalo utjehu to što u bilo kojoj situaciji i na bilo koje mjesto mogu
ponijeti knjigu. Drago mi je da i ti pronalaziš mir u čitanju.«
Kada je izašao i kada sam ostala sama u prostoriji, zajecala sam u
jastuk. Nisam tako plakala još od odlaska od kuće. Zar im doista tako malo
značim da mi nisu mogli reći u lice? Prsa su me pekla, borila sam se za dah
i jedva sam stigla do kante za otpatke prije no što sam počela povraćati.
Usta mi je preplavila gorčina. Nisam ništa jela, ali u ţelucu je ipak bilo
nečega za izbacivanje.
Otvorila sam vrata ormara s potrepštinama i zagledala se u svoj odraz
u zrcalu. Već sam otprije poruţnjela zbog bolesti — bila sam blijeda,
prljava i mršava do samih kosti. Sada su mi, povrh svega, i oči bile
natečene i krvave, a usnice ispucane — ukratko, izgledala sam poput
kakvog čudovišta. Roditelji me vjerojatno uopće ne bi prepoznali. Nikada
prije nisam provela više od jedne noći izvan obiteljskog doma, a i tu jednu
noć provodila bih samo u Gainesvilleu, kod Georgijevih.
Jedna se ţena u Emathli ubila kada je Samu i meni bilo deset godina.
Bili smo još premali da bi nam se takve stvari izravno prepričavale, ali i
dovoljno razumni da sami sastavimo djeliće priče koju smo čuli u prolazu.
Imala je dijete, novoroĎenče, koje je poloţila na spavanje jedne hladne
noći i pokrila ga poplunom, a ujutro je dijete bilo mrtvo, lica ugurana u
poplun. Htjela ga je zaštititi od hladnoće, a zapravo ga je ugušila. Mojeg su
oca pozvali da pregleda mrtvo tijelo, a kada je pokopala dijete, kada su
prošle karmine i kada su se izredali svi ţalobnici, nesretna je ţena popila
bocu amonijaka. Njezina je obitelj i opet pozvala mojega oca, ali kada je
stigao, već je bila mrtva. Sam i ja čuli smo kada je otac majci rekao da joj
je grlo bilo tako strašno spaljeno da je nitko ne bi mogao spasiti. Rekao je i
da se kaznila načinom kojim se odlučila ubiti.
Sam mi je sve to ispričao u štali, dok sam se bavila sedlima i ostalom
opremom za konja. Ispričao mi je cijelu priču vrlo uzbuĎeno, ni sam ne
znajući što bi mislio o svemu. Ja sam znala. Malo sam se čega bojala, ali to
me uţasnulo. Uţasnulo me da ljudi mogu sami prema sebi biti tako
okrutni.
Čula sam i druge priče o ljudima koji su si pokušali oduzeti ţivot,
neki uspješno, neki neuspješno. Preda mnom je stajao pun ormar
potrepština za zdravstveni stacionar: oštre škare, razne tablete, čitav niz
bočica s alkoholom i drugim sredstvima za dezinfekciju. Tko zna zašto
gospoĎa Holmes nije zaključala ormar. Takva joj nesmotrenost nije bila
svojstvena.
Ţena koja je popila amonijak bila je vrlo mlada, tek se bila udala,
vjerojatno joj nije bilo mnogo više od dvadeset godina. Nije, dakle, bila
mnogo starija od mene. Promatrala sam se u ogledalu i počela zaglaĎivati
kosu. Promatrala sam i ruku kojom sam to činila, kako se lako steţe i
otpušta, pa sve iznova, a onda sam zastala. Dosta je, pomislila sam. Sada
ću zatvoriti vrata tog ormara i vratiti se u krevet. Vratit ću se u krevet i
nastaviti čitati tamo gdje sam stala.
Htjela sam ţivjeti. Htjela sam nastaviti sa ţivotom. Nisam bila slabić.
Da bih nastavila ţivjeti, pak, moram se naviknuti na to da je moj novi dom
— ovdje. Stvorit ću si svoj vlastiti dom. Bez roditelja.
***
Zraka svjetlosti pala mi je na pokrivač i osjetila sam da se netko
nadvija nad moj krevet. Sam, pomislila sam, još napola u snu. Došao me
izvući iz kreveta, kao što je to činio gotovo svakoga jutra.
»Thea?«
»Sissy«, rekla sam i uspravila se.
»Što si se tako uplašila? Pa nisam duh!«
»Samo si me iznenadila«, odvratila sam, čvršće zateţući pokrivače.
Sissy je, doduše, tako blijeda i gotovo u potpunom mraku, doista bila poput
duha.
»GospoĎa Holmes mi je dopustila da te posjetim. Ja sam joj nova
miljenica«, rekla je i rukama uokvirila lice, nastojeći me nasmijati. Nisam
se nasmijala.
Nekoliko smo trenutaka samo šutjele, a onda sam škljocnula
prekidačem na svjetiljci uz krevet i obje nas osvijetlila.
»Vjerojatno misli da ćeš dobro utjecati na mene«, napokon sam
progovorila, izbjegavajući njezin upitni pogled.
»Što ti je, Thea?«
Kratko sam je promotrila. Izgledala je prilično uznemireno, vrlo
zabrinuto za mene.
»Roditelji ne dolaze po mene«, odgovorila sam. To nju, izgleda, nije
iznenadilo.
»Znači, znala si«, zaključila sam.
»Pretpostavljala sam«, rekla je, »i nadala sam se.«
»Hoću kući.« Bilo mi je neugodno zbog tona glasa kojim sam to
izrekla. Hrapavo i napeto. Prekrila sam lice rukama.
»Ali, zašto?« njeţno mi je uklonila ruke s lica. »Što ti se tamo toliko
sviĎa?«
Pogledala sam je u šoku i nevjerici. »Nedostaje mi«, rekla sam, »moj
brat.«
»Onaj isti brat koji ti otkad si došla ovamo nije napisao ni jedne
jedine riječi?«
»Ali«, promucala sam, »nije on kriv. Ne znaš što sam učinila, Sissy.«
Nije mogla razumjeti i zbog toga sam ju ţalila. Nikada nije voljela
svoju sestru tako kao što ja volim Sama.
»Onda mi reci«, pogledala me odlučno. Nikada još na njezinu licu
nisam vidjela takav izraz.
»Ali ne ţelim ti ništa govoriti«, očajnički sam odgovorila i prekrila
vrat rukom, »ţelim ići kući.«
Nakratko je zastala, a onda progovorila: »Priča se da su te od kuće
poslali zbog nekog momka.«
»Priča se?« ponovila sam.
Kratko se nasmijala.
»Da, pa uvijek se nešto priča. Jedna djevojka poznaje nekoga tko
poznaje nekoga drugoga, a taj neki drugi poznaje tvoje roditelje. Nešto u
tom stilu.«
Nagnula je glavu u stranu. »I onda? Je li to istina?«
»Da«, rekla sam. Riječi koje su istodobno bile istina i laţ vrlo su mi
se lako skotrljale s usnica. »Da, poslali su me od kuće zbog momka.«
»Vjeruj mi, nisi jedina«, uhvatila me za ruku pod pokrivačem.
Iznenadila sam se zbog snage njezina stiska. »Ţao mi je što ne moţeš kući,
ali pogledaj što sve imaš ovdje. Mene!«
Morala sam se nasmiješiti.
»Imaš i ljude koji ti šalju bombonijere«, podigla je kutiju s noćnog
ormarića. »Što bi uostalom radila kod kuće? Ionako bi te odande otpremili
za koju godinu, kad bi se udala.« Počela se igrati s mašnicom na kutiji
bombonijere i odjednom mi je izgledala neodlučno.
»Sissy?«
Podigla je pogled i rekla: »Trebam tvoju pomoć.«
Neke je ljude bilo tako lako prozreti. Što bi bilo da sam takva, toliko
otvorena kao Sissy? Moţda bi mi ţivot bio bolji da nisam bila tako
zatvorena, da nisam toliko skrivala osjećaje.
»Trebaš pomoć u vezi s Booneom?« upitala sam. Sve su djevojke u
kolibi znale da Boone piše Sissy i da mu ona odgovara. Bila mi je čak
pokazala neke dijelove i već sam znala prepoznati Booneov muški, krupan
rukopis.
»Zaljubljena sam«, rekla mi je ozbiljno, a ja sam skoro prasnula u
smijeh.
»Kako moţeš već biti zaljubljena u njega?« upitala sam je. »Proveli
ste zajedno samo jednu večer.« Čim sam to izgovorila, palo mi je na pamet
da to moţda i nije točno. »Je li tako, Sissy?« upitala sam.
Sissy je okrenula glavu i primijetila sam da uz uho ima sitan oţiljak,
vjerojatno od vodenih kozica. Palo mi je na pamet i pismo koje sam ja
dobila od Davida, vrlo kratko i pristojno, pismo kakvome sam se moţda
trebala i obradovati. No znala sam da momci znače nevolju. Ne znaju se
ponašati. Ponijela sam pismo sa sobom u Dvorac i bacila ga u vatru u
trenutku kada me nitko nije mogao vidjeti. Znala sam — tako su mi barem
rekle druge djevojke — da mi više neće pisati ako mu ne odgovorim. Bilo
bi krajnje neprilično dami poslati još jedno pismo ako ti ne odgovori na
prvo.
Potapšala sam Sissy po ruci. »Sissy?«
»Samo jedanput«, napokon je priznala.
»Sissy«, uzdahnula sam. Čak je i mene iznenadilo razočaranje koje
mi se čulo u glasu.
»Nemoj me prekoravati«, primila me za ruku, »ne mogu si pomoći.«
»Ali ako te uhvate, poslat će te kući.«
»Ah, to bi mi bio najmanji problem. Puno bi gore bilo to što bi me
djed ubio i udao me za nekog dosadnog tipa iz Monroevillea u tren oka«,
pucnula je prstima, a zatim zastala. Kada je ponovno progovorila, glas joj
je bio mnogo tiši. »Ne bi uopće oklijevao«, stresla se od nelagode. »Ako
budem oprezna, moći ću sama odlučiti za koga ću se udati. I neće me
uhvatiti na djelu. Neće ako mi pomogneš.« Stisnula mi je ruku, kao da me
preklinje, kao da to hoće li ona i Boone biti zajedno ovisi samo o meni.
Znala sam da je Sissy dobra osoba, da se nekako naučila snalaziti u ovome
svijetu i pritom voljeti ljude, dopustiti im da i oni vole nju, vidjela sam i da
ne voli prestrastveno, kao ja, ali da se i ne boji voljeti, kao Leona.
»Naravno«, rekla sam, »naravno da ću ti pomoći.«
Bila joj je potrebna moja pomoć da bi se s Booneom sastajala noću u
šumi, nakon što bi svi u kampu zaspali. Moj je krevet bio uz prozor na koji
je Boone mogao tiho pokucati i dati joj znak da je stigao, a ja sam se
trebala premjestiti u Sissyn krevet nakon što bi ona otišla jer se Mary
Abbott vrlo lako budila, a njezin je krevet bio okrenut prema Sissy.
Posljednje je bila moja zamisao i Sissy se sloţila, čak mi je rekla da sam se
toga dobro dosjetila. Ja sam joj pak još više ţeljela pomoći zato što sam
vidjela da nije sasvim svjesna opasnosti kojoj se izlaţe. Bio je dovoljan
samo jedan pogrešan korak i Sissy bi nestala iz Yonahlosseeja, kao da
ondje nikada nije ni bila.
Pitala sam se, meĎutim, imam li ja neku osobinu koja je drugim
ljudima vidljiva i koja im govori da sam sklona sudjelovanju u takvim
stvarima? Ponašam li se tako? Jesam li po nečemu, čega nisam sasvim
svjesna, vrlo zločesta? Cijela je ta priča Sissy bila baš zabavna i ja sam joj
htjela pomoći da takva i ostane, jer moje je iskustvo bilo drugačije.
Sjetila sam se ţene iz Emathle koja je prevelikom brigom ugušila
svoje dijete. Sjetila sam se majke koja nas je drţala u potpunoj izolaciji, a
onda se okrenula protiv mene, bacila me vukovima. Znala je da sam
bolesna, a nije ni nazvala. Sjetila sam se i oca, koji je sve vezano uz djecu
potpuno prepustio majci. No zbog toga saznanja i zbog toga što se otac čak
nije mogao prisiliti da mi kaţe koliko će me dugo ostaviti u Yonahlosseeju
— boravak u kampu postao mi je lakši. Zašto bih sada uopće i išla kući?
Kakav bi to dom uopće bio? Bih li ga i dalje doţivljavala domom? Dan
prije gospoĎa Holmes rekla mi je da se mogu posluţiti telefonom. Saţalila
se nada mnom. Nekoliko sam trenutaka razmišljala o ponudi, o glasovima
članova svoje obitelji koje nikada prije nisam čula putem telefonske linije,
samo uţivo, a onda sam odmahnula glavom. Ne, nisam ih htjela nazvati.
Zadrţali su Sama jer nije učinio ništa loše. No moj siroti brat
blizanac nije ništa znao o svijetu koji postoji izvan roditeljskoga doma.
Ništa nije znao o drugim ljudima.
 7.

Kada sam nakon tri tjedna izašla iz stacionara na kojemu nije bilo prozora,
odmah sam primijetila drveće. Bilo je prekriveno čitavom paletom crvenih
i narančastih boja, ţarkih i ţivopisnih, gotovo neopisivih. To su te boje,
pomislila sam. Na Floridi lišće nikada nije mijenjalo boju, uglavnom nije
ni venulo pa se činilo zimzelenim. Čitala sam o jeseni na drugim mjestima
i Eva mi je spomenula boje, ali pojavile su se tako brzo, a sve to dok mene
nije bilo. Čitav se svijet pretvorio u umjetničku sliku. Od gledanja su me
zamalo zaboljele oči.
Zaţmirila sam pred eksplozijom boja. Zašto me toliko čudilo što sva
ta ljepota zapravo znači smrt? Eva mi je ispričala indijansku legendu o
četiri lovca koji su za medvjedom otišli sve do neba i ondje ga ubili.
Grimizna je krv medvjeda potekla s nebesa i dok je umirao, sve se lišće od
nje zarumenilo.
Prije nego što sam ozdravila neko mi je vrijeme bilo još gore i
gospoĎa me Holmes drţala podalje od ostalih jer nije htjela ugroziti
zdravlje drugih djevojaka. Hvala ti, Boţe, na zdravlju i sreći, svi su
govorili, mrmljali, čak i uzvikivali, ovisno o djevojci koja se zahvaljivala.
Svi su mi ponavljali taj refren prvih dana nakon povratka u ţivot u kampu
dok bih iz svoje kolibe odlazila u Dvorac, oslanjajući se na Sissyn lakat
zbog slabosti, ali i zbog stidljivosti. Djevojke su se promijenile dok me nije
bilo. Henny se zaručila za momka iz svojega rodnoga grada, stric
Katherine Hayes ubio je vlastitu suprugu pa potom sam sebe ustrijelio u
glavu kada je saznao da mu je posao sa ţeljeznicom propao, a jednu je
učiteljicu ujeo bijesni rakun. Gospodin Holmes čuo ju je kako vrišti i na
vrijeme ustrijelio ţivotinju. Jettie su pak otkrili kako pije, pri čemu je prava
vijest zapravo bila to što se ispostavilo da pije sama, kao muškarac. Na
tjedan su joj dana zabranili jahanje, što je u Yonahlosseeju bila još gora
kazna od prisilnog vezenja rupčića. Kampom se širila gomila tračeva, a
naša koliba, kuća Augusta, izgubila je jednu članicu. Victoria je otišla,
vratila se u Jackson u Mississippiju. Trgovine odjećom koje je posjedovala
njezina obitelj propale su sve odjednom, poput kuće od karata. Krevet
iznad Sissyna sada je bio prazan, ali ona se ipak nije preselila s donjega.
Tvrdila je da se boji pada.
Cijeli se kamp smanjio, i to za trećinu. Djevojke koje su ovdje
provodile ljetne praznike otišle su kući.
GospoĎa Holmes svake bi zime na tri tjedna odlazila iz škole te
obilazila bivše učenice diljem Juga. Gospodin Holmes nije se navodno
mogao upuštati u takav pothvat jer sam nije bio Juţnjak, a kao što mi je
rekla Sissy, Juţnjaci su novac davali samo drugim Juţnjacima. Sissy je od
djeda, koji je sjedio u upravnom odboru Yonahlosseeja, saznala da će
gospoĎa Holmes ove godine dvostruko dulje obilaziti donatore, ali to se
drţalo u tajnosti. Nisu htjeli otkriti da i Yonahlossee upada u novčane
nevolje.
»Zar neće svi primijetiti kada otputuje?« upitala sam.
»Iznenadila bi se koliko stvari ostaje nezapaţeno meĎu djevojkama u
školi«, odgovorila mi je Sissy, »a i svima će biti drago što je nema.
Gospodin Holmes je mnogo manje strog nego ona.«
I meni je bilo drago što odlazi jer je znala sve o meni.
Jahanje mi još nije bilo dopušteno. Mišići na listovima oslabjeli su
mi tijekom bolesti, ruke su mi omlitavjele, a ramena se pretvorila u
koščice. Kada bih jako udahnula, mogla sam rukama obaviti vlastiti struk.
Silno sam oslabjela, prvi put otkad sam znala za sebe. Zadnji sam put tako
slaba bila kao novoroĎenče.
Jednog sam se poslijepodneva iskrala do konjušnice dok su ostale
djevojke učile u Dvorcu. Sada smo umjesto promatranja ptica, botanike i
slikanja imale satove povijesti, knjiţevnosti i domaćinstva. Matematika i
prirodne znanosti očito nisu postojale u ovoj gorskoj enklavi. Nisu nam ni
zadavali mnogo domaćeg rada niti smo morale mnogo vremena provoditi
učeći, a meni je, naravno, najdraţi predmet bila knjiţevnost. Predavala
nam ju je prilično dosadna učiteljica, gospoĎica Brooks, koja bi naglo
ţivnula kada bi počela govoriti o knjigama koje voli. Promatrala sam je i
zaključila da je to uvijek tako — dosadne djevojke postaju zanimljivije
kada ih očara dobra knjiga.
Djevojke su većinu vremena provodile meĎusobno se ogovarajući u
dnevnom boravku Dvorca ili čitajući časopise. Naari me nije prepoznala
niti mi se obradovala kao što bi to bio slučaj sa Sasijem. Nije me još
dovoljno dobro poznavala. Ipak, ja sam se obradovala mirisu konja i s
uţitkom sam je pomilovala po mekanoj njušci te joj zagladila čuperak
grive nad čelom. Njuška joj je bila glatka poput svile, pomislila sam, no
bila je zapravo još njeţnija.
 Kada sam za leĎima začula korake, isprva sam mislila da mi se
pribliţava konjušar, no kada sam se okrenula, spazila sam Deccu Holmes.
Djevojčica je u ruci nosila kratak bič i pruţala ga prema meni.
»Pronašla sam ovo«, rekla je. Bila je umrljana zemljom po obrazu,
ali inače je bila vrlo lijepo dijete. Od majke je naslijedila bademaste oči, a
na oca je bila crnomanjasta. Kosa joj je uvijek bila uredno spletena u
pletenice, ali sada su se one djelomično rasplele i pramenovi tamnosmeĎe,
gotovo crne kose padali su joj po licu.
Uzela sam bič iz njezine ruke. »Hvala«, rekla sam, a onda nisam
znala što bih dalje.
»Kako se to zove?« upitala me.
»Bič«, odgovorila sam, a onda mi se učinilo da bih joj trebala reći još
nešto, pa sam slovkala riječ: B-I-Č. No samo me upitno pogledala.
»Bič«, ponovila je, a zatim ispruţila ruku i još jedanput rekla: »Bič!«
Vratila sam joj ga. »Za što se koristi?« upitala je.
»Za poticanje konja kada je lijen«, rekla sam, a ona me opet upitno
pogledala. »Time ga se udara da ide brţe.«
»Kao kad djeca dobiju po guzi?« upitala je Decca.
»Točno tako.«
Zgodni je konjušar ušao u štalu i Naari je na zvuk njegovih koraka
odmah gurnula glavu kroz otvor na odjeljku. Bilo je vrijeme hranjenja.
Decca je poskočila unatrag i plašljivo odmjerila Naari.
»Ne boj se«, rekla sam, »samo je gladna. Raduje se, kao što se ti
raduješ slatkišima.« Bilo mi je čudno što se djevojčica koja odrasta uz
konje toliko boji tih ţivotinja, najnjeţnijih stvorenja na kugli zemaljskoj.
No nijednu Holmesovu kćer nikada nisam vidjela na konju.
»Ţeliš li joj dati kockicu šećera?« zapitala sam je. Decca je
odmaknula kosu s očiju i kimnula glavom.
Pokazala sam joj kako da ravno ispruţi dlan, da je Naari ne bi
slučajno ujela za prst, a kobila je njeţno polizala kockicu s Deccine ruke te
je potom pregrizla straţnjim zubima.
Decca se zahihotala. »Škaklja me.«
Zajedno smo se vratile do Dvorca. Decca je svoju malenu, ljepljivu
ruku ugurala u moju jer me, čini se, sada smatrala prijateljicom. Zbog
druţenja s djevojčicom moja mi vlastita obitelj nije još više nedostajala,
kao što sam mislila da će biti — uz nju mi je, ustvari, moja obitelj
nedostajala mnogo manje. Podsjećala me na Sama, na njegovu radoznalost
i tihu strast. Sve je primjećivala, dobro je zapaţala, a točno je takav bio i
Sam. Takav je i sada. Sve promatra, svakoga vidi.
GospoĎa Holmes iznenadila se kada smo zajedno ušle u
blagovaonicu, ali onda se nasmiješila svojoj najmlaĎoj kćeri, koja joj je
potrčala u susret. Dok joj je Decca pričala gdje je bila i što je radila, majka
joj je izravnala raspletenu kosu. Činila je ono što čine sve majke — nije to
bilo tek slušanje. ZaglaĎivala joj je kosu, popravljala pletenice, ispravljala
njezine izgovorene riječi. Bila je vrlo vješta u tome, baš kao i moja majka.
Djevojčica nije ni primijetila, a za večeru je sjela sasvim uredna.
***
Sljedećeg sam dana rekla gospodinu Holmesu da bih htjela
razgovarati s njime, pa me poveo do svojega ureda, u kojemu sam zadnji
put bila s ocem. Putem smo prošli pokraj Jettie, koja mi se nasmiješila.
SviĎala mi se Jettie, doţivljavala sam je kao neusiljenu osobu.
Ured gospodina Holmesa bio je pun koţe i pokućstva obloţenog
mjedi, a ondje je bio i divan presvučen smeĎim baršunom na kojemu sam
sjedila one večeri kada sam stigla ovamo. Ondje su, pretpostavljala sam,
sjedile sve dame i djeca, za leĎima svojih supruga i očeva. Pitala sam se je
li moj otac išta od toga primijetio ili je bio suviše zaokupljen
prebacivanjem odgovornosti za vlastitu kćer na potpuno nepoznatog
čovjeka, pa mu prostorija u kojoj se nalazio nije značila ništa.
»Oporavljaš li se, Thea?«
»Da, hvala na pitanju.«
Dlanom je podbočio bradu. Izgledao mi je suviše krhko za čovjeka
koji je junački ustrijelio rakuna.
»Imam jednu zamisao«, započela sam, ali onda mi se takav početak
učinio djetinjastim pa sam se ispravila: »Zapravo, imam prijedlog.«
»Izvoli«, kimnuo je glavom, »samo nastavi.« Činilo se da ga
zabavljam.
»Vaše kćeri. Htjela bih ih podučavati.«
»Čemu bi ih podučavala, Thea?«
U kosi mu nije bilo sijedih vlasi, kao u očevoj, ni na licu bora. Bilo
mu je trideset, moţda trideset jedna godina, nitko u kampu nije bio sasvim
siguran, a njegovoj najstarijoj kćeri, Sarabeth, bilo je jedanaest, što je
značilo da je postao otac u vrlo mladoj dobi, tek nekoliko godina stariji
negoli što sam ja bila u tom trenutku. Djevojke iz kampa govorkale su o
tome da je gospoĎa Holmes starija od svojega supruga, ali jedino sam ja
znala točan podatak. Imala je otprilike jednako godina koliko i moja majka
— trideset šest. U to je doba bilo veoma neobično da muškarci stupe u
brak sa ţenama starijima od sebe — moj je otac, primjerice, bio pet godina
stariji od moje majke — pa mi se gospodin Holmes još više svidio zbog
toga. Činio mi se velikodušnim. Zbog toga su vjerojatno i imali djecu čim
su se vjenčali. Ţene su starjele brţe od muškaraca.
»Podučavala bih djecu jahanju«, rekla sam nešto hrabrije. Ohrabrilo
me nešto u načinu na koji me gledao, neko nestrpljenje koje sam
primijetila na njegovu licu. Rukom sam pokazala na uokvirenu sliku na
njegovom radnom stolu, na njegove kćeri odjevene u bijelo. »Decca mi je
rekla da ni ona ni njezine sestre ne znaju jahati, a ţeljele bi to naučiti.«
»Stvarno ti je to rekla?« upitao je.
Kimnula sam glavom. »Naravno, zatraţila bih pomoć od gospodina
Albrechta. Ne bih bila sama s njima.«
»Ne brine me to što bi bila sama s njima«, pogledao je fotografiju. »I
doista bi trebale naučiti jahati, i njihova majka i ja to mislimo. Posebice
Sarabeth i Rachel. No Decca mi se čini premalenom.«
Odmahnula sam glavom i pomakla se prema rubu stolca. »Ma, nije«,
rekla sam, »što mlaĎa, to bolje. Ako sada počne učiti, jahanje će joj ubrzo
postati najprirodnija stvar na svijetu.«
Pogledao je neke papire na stolu i nasmijao se, kao da se sjetio šale
koju samo on zna. Čekala sam. Silno sam ţeljela pozitivan odgovor i
nastojala sam iskoristiti ljubaznost gospodina Holmesa — ili sam, ljepše
rečeno, računala na nju. Ako mi itko dopusti ostvariti zamisao, to će biti
on.
»Molim vas«, rekla sam. »Doista se ţelim baviti konjima, a ne
smijem jahati dok ne ojačam.« Nadala sam se da mi glas ne zvuči suviše
očajnički, premda je vjerojatno zvučao upravo tako. Očaj mi je potpuno
obuzeo mozak. Ono što mu nisam rekla jest da se ne ţelim samo baviti
konjima, nego da se ţelim druţiti s njegovim kćerima. One su obitelj, a ja
na tome mjestu obitelj nisam imala. Nisam mu rekla ni da se osjećam
ugodno u njegovu društvu te mi zbliţavanje s njegovim kćerima znači
zbliţavanje s njim. Nikada mu to ne bih priznala.
»U redu, Thea«, rekao je nakon nekoliko trenutaka, »uvjerila si me.
Ja ću pak uvjeriti gospoĎu Holmes.«
Je li proniknuo moje dvojake razloge? Konji i djevojčice, djevojčice i
konji? Ţeljela sam se druţiti s djecom koja se druţe s konjima. Ţeljela sam
promatrati Holmesove kćeri kako se zaljubljuju u te ţivotinje. I ţeljela sam
da njihov otac promatra mene.
Na satu se povijesti nisam uspijevala koncentrirati i nisam se mogla
sjetiti mjesta na kojemu je Grant doţivio veliki poraz u GraĎanskom ratu.
»Shiloh«, odgovorila je Leona umjesto mene. Sam bi me se stidio.
Napamet je znao sve datume svih tih bitaka.
Nakon povijesti imali smo francuski, pa je napokon došlo vrijeme
ručka.
»Vidjet ćemo se poslije«, rekla sam Sissy, koja je čavrljala s Evom i
potrčala prema Leoni.
»Nema trčanja«, doviknula mi je nadglednica čiji je glas zvučao
poput Hennyna, ali nisam se okrenula. Usporila sam i stala zaobilaziti
djevojke koje su hodale prema blagovaonici. Bilo ih je tako mnogo. Već
sam bila zaboravila kolika se masa djevojaka kreće izmeĎu učionica i
blagovaonice. Malo sam se pregrubo okrznula o Alice Hunt i ona me
prijekorno pogledala, pa sam joj se ispričala.
Leona se nije okrenula, ničime mi nije dala do znanja da me čula.
Ponestajalo mi je daha, boljele su me noge i osjećala sam da mi se na
gornjoj usnici stvaraju kapljice znoja. Bila sam već pomalo očajna i nije mi
bilo dobro.
»Thea«, mirno mi se obratila Leona kada sam je napokon dostigla.
»Zdravo«, rekla sam i uskladila ritam koraka s njezinim. »Htjela sam
ti zahvaliti na bombonijeri«, dodala sam, »bila je izvrsna.« Skoro sam rekla
predivna. Bila je to riječ kojom je moja majka izraţavala najveću hvalu, a
činila je to iznimno rijetko.
»Nema na čemu, sitnica«, odvratila je, »rekla sam majci i ona je to
sredila.«
»Poslala je bombonijeru iz Teksasa?«
Leona se nasmijala. »Da, poslala ju je s drugog kraja zemlje.« Bila
sam joj toliko blizu da sam primijetila sitne platinaste dlačice nad njezinom
gornjom usnicom, jedini znak nesavršenstva na inače besprijekornom licu.
Okrenula se prema meni i pogledala me, a u tom sam trenutku imala
osjećaj kao da me uhvatila u zurenju, pa sam se zacrvenjela.
»Ne, nije ju poslala iz Teksasa«, rekla je zabavljeno. »Čokolada bi se
rastopila. No bila je švicarska. Jesi li osjetila razliku u okusu?«
»Naravno da jesam.«
Došle smo do ulaza u blagovaonicu pa je Leona zastala, primila vrata
i rukom mi pokazala da uĎem, kao da je kavalir.
Sjela sam na svoje mjesto za stolom i promotrila hranu: prţenu
piletinu, jelo koje je većina djevojaka u kampu oboţavala. Uz nju su nam
servirali grašak i pečeni krumpir. Nisam imala teka, ali ledeni mi je čaj i
dalje prijao. Netko je Henny — sada s golemim zaručničkim rubinom i
dijamantom na debeljuškastom prstu — očito bio rekao da pripazi jedem li
dovoljno, pa mi je njezino neprekidno pogledavanje u mojem smjeru išlo
na ţivce. Uzela sam najmanji komad piletine koji sam pronašla — krilo —
i nešto više pečenoga krumpira da bih nadoknadila malu porciju mesa. Od
pomisli na meso sada mi se preokretao ţeludac. Dok sam boravila u
stacionaru, počela sam zamišljati vlastita pluća kao goleme komade
crvenoga mesa što je na rubovima pocrnjelo. Kada bih se osjećala lošije,
zamišljala sam kako se crnilo širi prema središtu pluća, a kada mi je bilo
bolje, zamišljala sam kako se povlači.
Molly je za stolom stalno gnjavila Henny pitanjima o rakunu, a na
drugom sam kraju prostorije vidjela da Sissy suosjećajno kima glavom i
nešto mrmlja vitkoj Katherine Hayes, koju sam prepoznala po kovrčama.
Pitala sam se je li i njezin stric imao slične kovrče i bilo mi ju je ţao, iako
nisam znala je li svojega strica voljela onoliko koliko sam ja voljela
svojeg. Bila sam i malo ljubomorna na nju — za razliku od mene, ona nije
ni za što bila kriva.
Okrenula sam se natrag prema tanjuru. Henny mi je dobacila pogled i
ja sam joj se nasmiješila. Za samo tjedan dana opet ću postati obična
djevojka iz Yonahlosseeja. U redu, bila sam bolesna, ali sad sam se
oporavila. Sve će opet biti po starom.
 8.

Draga Thea,
javili su nam da si bolje. Planinski je zrak sada zacijelo pogodniji za
tebe negoli zrak ovdje, kao i sve tvoje prijateljice i sva ta gomila konja.
Jesu li ti učitelji dobri?
Nisi nam pisala gotovo mjesec dana. Nadam se da je ta tišina tek
znak da imaš mnogo posla u kampu.
Ništa se bitno nije promijenilo — i dalje drţim nastavu Samu, a tvoja
je majka po cijeli dan u vrtu, gdje svoje ljubljene biljke priprema za zimu.
Sjeti se katkad svojih roditelja, Thea, i pošalji nam koje pismo. Budi
milosrdna, Thea, to je osobina koju je Bog dao jedino ljudima.
Samo je još tjedan dana do tvojeg roĎendana. Sretan ti roĎendan!
(Isto ću, dakako, zaţeljeti i Samu.) Nisi valjda mislila da ću zaboraviti.
Dan kada si se rodila bio je najsretniji dan u mojem ţivotu, u ţivotu sviju
nas.

Volim te,
tvoj otac

Istina, nisam im pisala još od stacionara, otkad sam saznala da se ne

vraćam kući krajem ljeta. Bila sam ljuta — znali su da sam bolesna, a nisu
došli po mene — no srdţba mi je već bila oslabila. Jednostavno sam
shvatila da ću ovdje lakše ţivjeti ne budem li razmišljala o njima. Naviknut
ću se da ih nema, naučit ću samu sebe da ne čeznem za njima. Svoj ţivot u
Yonahlosseeju morala sam naučiti ţivjeti bez razmišljanja o tome kako ću
ga uobličiti u pismu.
Očevo sam pismo spremila u ladicu toaletnog stolića, zajedno sa
Samovim rupčićem, koji nisam mogla ponijeti u stacionar. Isprva mi je
nedostajao, ali onda sam se navikla.
Da sam bila jača, ne bih bila ni otvarala njihova pisma, koja su
stizala jedanput tjedno. Majka i otac pisali su mi naizmjence i svako bi me
njihovo pismo oneraspoloţilo. Sissy je to primijetila. No nisam ih imala
snage ostaviti i ne pročitati. Kopkalo me ima li u njima kakvih novosti o
Samu, moţda čak i o Georgieju.
***
Dan zahvalnosti u Yonahlosseeju nije se posebno slavio, izgledao je
tek kao nešto svečanija varijanta nedjeljne večere. Sissy je otišla kući na
tjedan dana i u Monroevilleu čeznula za tjednim susretima s Booneom, koji
bi je obilazio svakoga četvrtka. Mary Abbott bila je, osim mene, jedina
djevojka iz kuće Augusta koja nije otišla kući, a atmosfera u blagovaonici
bila je gotovo svečana.
»Thea!« zazvala me Decca kada sam ušla u blagovaonicu s Mary
Abbott. Osvrnula sam se po prostoriji i shvatila da djevojke ne sjede na
svojim mjestima. Bilo mi je ţao Mary Abbott, za koju sam znala da bi
jedva dočekala da poĎe za mnom, ali nije mogla sjesti za glavni stol bez
poziva, a Decca me uhvatila za ruku potpuno ignorirajući moju kolegicu,
kao što to djeca već znaju činiti.
Odvela me do glavnoga stola, za kojim je sjedilo nekoliko učitelja i
Alice Hunt, koju je očito netko takoĎer pozvao onamo. GospoĎica Brooks
mi se nasmiješila i ja sam joj uzvratila, a gospoĎa i gospodin Holmes
sjedili su jedno nasuprot drugome, svaki na jednome čelu stola, kao da su
domaćini blagdanske večere. Na neki su način to i bili. Gospodin Albrecht
sjedio je do gospoĎe Holmes i takoĎer mi se nasmiješio. Sissy mi je rekla
da su on i gospoĎa Holmes bliski prijatelji, ali nitko u tome nije vidio ništa
zanimljivo jer gospodin Albrecht nije bio pristao muškarac, niti je gospoĎa
Holmes bila lijepa ţena.
»Sjedni ovamo«, rekla mi je Decca i pokazala na stolac pokraj
svojega. Nije ţeljela sjesti prije nego što sam se i ja smjestila, čak je i
podigla ubrus s mojega tanjura i rasprostrla mi ga na krilo. Gospodin
Holmes zabavljeno ju je promatrao.
»Thea«, obratio mi se, »drago mi je što si nam se pridruţila. Velika
si zvijezda u našoj kući, a Decca je tvoja najveća oboţavateljica.« Decca je
na to ozbiljno kimnula glavom, Sarabeth mi se veselo nasmiješila, ali
Rachel je izgledala kao da je do maločas plakala. Obrazi su joj bili natečeni
i išarani ruţičastim mrljama.
»To mi dosta laska«, rekla sam i govorila sam istinu.
Kao i uvijek, Alice Hunt nije me ni pogledala. Promatrala sam
djevojke koje su ulazile u blagovaonicu i spazila Leonu, koja je kosu
čvrsto svezala u punĎu i pogledala me ravno u oči, kao da je shvatila da
razmišljam o njoj, ali izraz njezina lica nije otkrivao baš ništa. Po školi se
govorkalo da i njezina obitelj pati od financijskih problema, barem mi je
tako rekla Sissy, i upravo takvim riječima — pate, kao da je nedostatak
novca kakva rana ili bolest. Što je najgore, opis joj je bio točan. Ipak, Sissy
nije vjerovala glasinama, a nisam im vjerovala ni ja. Leona se i dalje drţala
kao bogataška kći, izgledala je kao bogataška kći, ali sada sam se zapitala
zašto nije otišla kući za Dan zahvalnosti.
GospoĎa Holmes bluzu je na vratu učvrstila staromodnim ţalobnim
brošem iza čijega je stakla bila ispletena kosa mrtvih. No morali ste ga
pogledati izbliza da biste shvatili kako je riječ o kosi, izdaleka je izgledala
kao komadić hrapave tkanine. Ja sam pak već prije bila čitala o ţalobnom
nakitu koji su Viktorijanci jednostavno oboţavali. Bio je to, uz spiritističke
seanse, još jedan od njihovih neuspješnih pokušaja da se poveţu s
mrtvima. Doduše, moţda ti pokušaji i nisu bili sasvim neuspješni. Moj otac
nije vjerovao u duhove, ali nije nam mogao sa sigurnošću dokazati da ne
postoje.
I moja je majka imala ţalobni medaljon, koji je naslijedila od
prabake. Bio je načinjen od čistoga zlata, a izraĎen je u spomen na njezina
sina, koji je umro s pet godina. I moji bi roditelji, što se mene tiče, mogli
biti mrtvi, u glavu mi se ušuljala nepozvana misao koje sam se odmah
postidjela. Još jedna potvrda da sam zla osoba kojoj se glavom vrzmaju zle
misli.
GospoĎa Holmes primijetila je moj pogled i nagonski rukom
posegnula prema vratu. Vidjelo se da je nekada bila lijepa, prije nego što je
izgubila liniju.
Pitala sam se koga je izgubila, ali moţda pak nosi broš samo za
ukras. Pitala sam se i kako je upoznala gospodina Holmesa. U kampu se
pričalo da je gospodin Holmes prebjegao sa Sjevera na Jug, a iako nitko
nije znao zašto, u maštovitijim su se pričama spominjali kockarski dugovi i
nesretna ljubav (ne gospoĎa Holmes).
Mislila sam da će nam za Dan zahvalnosti dopustiti da se odjenemo u
vlastitu odjeću, ali čak su i Holmesove kćeri bile odjevene u uštirkane
bijele suknje. Sarabeth je već bila dovoljno stara za prvi razred u kampu,
ali nekako mi se činilo da nikada neće ţivjeti s djevojkama po kolibama.
Zavoljela sam sestre Holmes, posebice Deccu, koja je i mene silno
voljela, ali s vremenom mi se počela sviĎati i Sarabeth — njezinu sam
bucmastu figuru počela doţivljavati simpatičnom, čak i lijepom. Rachel je
bila tiha i plaha, svega se bojala, a ja sam se nadala da ću je naučiti
neustrašivosti, barem kada je o konjima riječ. Naposljetku, tu je bila Decca,
dijete čiji je ţivot, činilo se, bio obasjan sretnom zvijezdom. Bila je
najdarovitija jahačica od sve tri sestre i moţda sam je zbog toga najviše
voljela.
Bila sam im potrebna i sviĎao mi se taj osjećaj — sada netko treba
mene, umjesto da ja stalno trebam nekoga drugog. Decca je ispruţila ruku i
na njezinu sam tanašnom zglavku primijetila narukvicu s dijamantima i
smaragdima.
»Prekrasna je«, rekla sam i prstom prešla preko pravokutnih
smaragda i sjajnih, okruglih dijamanata. Narukvica je bila prefina za
djevojčicu Deccine dobi, čak ju je i Alice Hunt pozorno promotrila.
»Djevojke su se jutros dokopale mojega nakita«, objasnila je
gospoĎa Holmes, »i Decca si je odabrala najljepši.« Uzdahnula je, ali
dobronamjerno. Blagdan ju je očito udobrovoljio. S iznenaĎenjem sam
ustanovila da je gospoĎa Holmes popustljivija nego moja majka, barem
kada je o nakitu riječ. Moja je majka svoj najljepši nakit drţala zaključan u
sefu.
Decca se ponosno nasmiješila. »Ja sam najljepša!« poviknula je, a
Sarabeth joj je preko usnica poloţila prst.
Prostorijom je zavladala tišina, kao i uvijek u takvim prilikama, ali
nikada prije nisam imala šansu izbliza promatrati kako funkcionira taj
ritual. I prije nego što je gospodin Holmes do kraja ustao sa stolca, svi su
zašutjeli.
»Pruţi ruke«, došapnula mi je Decca jer sam, ne znajući za običaje
glavnoga stola, drţala ruke presavijene u krilu. Za glavnim su se stolom
tijekom molitve očito drţali za ruke.
Gospodin Holmes pognuo je glavu, ali glas mu je svejedno
odjekivao, dubok i melodiozan. Promatrala sam ga onoliko pozorno koliko
sam mogla svijena vrata. Zahvalio je Bogu na svemu na čemu je i inače
zahvaljivao: na nama, na zdravlju i sreći, te s obzirom na to da je bio Dan
zahvalnosti, na duhu dareţljivosti.
»Nemojte, molim vas, zaboraviti ni one koji nemaju toliko sreće kao
mi. Neka njih, kao i nas, blagoslovi dragi Bog.« Zastao je i činilo se kao da
ţeli još nešto kazati, no neko je vrijeme samo šutio. Nekoliko se djevojaka
počelo meškoljiti. Bilo nam je teško na dulje vrijeme odrţati pozornost.
»Ni mi u zadnje vrijeme nismo ostali otporni na tragedije. Pomolimo se
zato za one djevojke koje su se morale vratiti kući«, rekao je i odjednom su
se svi prestali meškoljiti. Imao je našu pozornost. Nitko nikada prije, ni on
ni gospoĎa Holmes, nije rekao da su djevojke koje su otišle iz škole to
morale učiniti zato što im očevi više nisu mogli plaćati školarinu. Znali
smo to, naravno, ali ne sluţbeno. GospoĎa Holmes se na to namrštila, ali
nije mi bilo posve jasno izraţava li nezadovoljstvo zato što je njezin muţ
javno priznao tu činjenicu ili je pak tuţna zbog odlaska tih djevojaka.
»Amen«, izgovorili smo svi u zboru. Decca je zadrţala ruku u mojoj
i nasmiješila mi se. Dva su joj prednja zuba bila blago razmaknuta, pa iako
sam znala da će taj razmak vjerojatno nestati kada joj ispadnu mliječni
zubi, napola sam se nadala da neće. Povukla me za ruku i bez vidljivog se
razloga nasmijala, a zatim je ispustila. Vječito je smišljala neke igre,
najčešće poznate samo njoj. Djeca su doista bila nesmotrena i
nepredvidljiva, kao što sam se i bojala, ali bio je to dio njihova šarma.
»Kakav nadjev za pečenku radi tvoja majka?« odjednom me upitala
Sarabeth, dok su nam još servirali hranu. Skriveno je značenje tog pitanja
bilo prilično jasno. Zašto si ovdje, a ne sa svojom obitelji? Sarabeth je od
majke, čini se, naslijedila lukavost.
»Ne radi nikakav nadjev«, odvratila sam.
»Naša majka radi nadjev od kukuruznoga kruha«, ubacila se Decca,
»za naš vlastiti Dan zahvalnosti.«
»Makni laktove sa stola, Decca«, upozorila ju je gospoĎa Holmes.
»Vaš vlastiti Dan zahvalnosti?« upitala sam.
»Sutra«, odgovorila mi je gospoĎa Holmes. »Djevojke se moraju
naučiti kuhati i postavljati stol. Neće ih cijeli ţivot netko posluţivati,
barem mislim da neće.« Dok je to govorila, kutljačom je prelijevala umak
po tanjuru, a pogled joj je lutao od jedne kćeri do druge. Bila bih je
najradije pitala gdje će onda sve ostale djevojke naučiti kuhati i postavljati
stol. Ja sam, primjerice, znala umijesiti ne tako loše tijesto za pitu i očistiti
pile, a ove me godine Idella trebala naučiti kako pripremiti zimnicu. No
kuhanje me nije zanimalo, baš kao ni ostali kućanski poslovi.
»Jedete li na Floridi zmije?« upitala me Rachel. »I aligatore?«
Zacrvenjela sam se. Eva mi je rekla da je rumenilo u obrazima
prokletstvo crvenokosih, iako moja kosa nije baš bila crvena. Eva je
odvratila kako je ipak dovoljno crvena.
 GospoĎa Holmes prijekorno je odmjerila Rachel.
»Rachel«, rekla je, »to nije pristojno pitanje, pogotovo ne za
stolom.« Rachel je kimnula glavom. Nije ţeljela biti nepristojna, samo joj
je ponekad bilo teško procijeniti što jest, a što nije prikladno trenutku.
»Ne, u redu je«, nasmiješila sam se. »Ne jedemo zmije, ali jela sam
puno raka.«
»Rakova«, ispravio me gospodin Holmes i namignuo djevojčicama.
»Govori kao prava Juţnjakinja, zar ne?«
Alice Hunt na tu je napomenu odmah naćulila uši. Bila bi najradije,
pretpostavljam, uzviknula da je ona prava Juţnjakinja.
Ja sam se, pak, samo nasmijala.
»Nisam baš prava Juţnjakinja«, odgovorila sam. Njegove su kćeri,
meĎutim, bile prave male Juţnjakinje, sa ţabicama i volančićima na
haljinama, juţnjačkim naglaskom i velikim mašnama u kosi.
»Ali dolaziš iz najjuţnije američke drţave. Što bi drugo bila nego
Juţnjakinja?«
»Ja sam FloriĎanka. A mi, FloriĎani, druga smo sorta.«
»Sorta koja prkosi društvenim normama i pravilima civilizacije?
Sorta za sebe?«
Od svih ljudi za stolom, jedino smo on i ja govorili i zbog toga sam
imala osjećaj kao da me netko upravo postavio na pozornicu. Privukla sam
previše pozornosti na sebe. Alice Hunt vrlo si je njeţno tapkala ubrusom
po kutovima usnica.
»Ne mogu govoriti u ime svih stanovnika te drţave«, rekla sam
nonšalantno, ali glas mi je svejedno zvučao hladno i ozbiljno, »ali Florida
je doista drugačija. Osim toga, mislim da nismo dovoljno Juţnjaci po
mjerilima ostatka Juga.«
Alice Hunt je kimnula glavom. Imala sam osjećaj da je to prvi i
zadnji put da će se u bilo čemu sloţiti sa mnom. Gospodin Holmes
nekoliko me sekundi pozorno promatrao, a onda je Rachel, koja do tog
trenutka nije pojela ni zalogaja, počela plakati. Ruke je prekriţila na prsima
i netremice zurila u tanjur. Svi smo je neko vrijeme glupo promatrali, a
onda je gospodin Holmes prekinuo šutnju.
»Joj, Rachel«, promrmljao je.
 GospoĎa Holmes na to je ustala. »PoĎi sa mnom, dušo.«
Kada su otišle, za stolom je zavladao muk. »Rachel je imala teţak
tjedan«, objavio je gospodin Holmes, ali nitko nije ništa odgovorio.
Kimnula sam glavom i činilo se kao da je zahvalan na tome. »Vrlo je
osjetljiva.«
Nakon večere, dok sam polako napuštala blagovaonicu, pristupila mi
je Leona.
»Thea«, obratila mi se i uhvatila me pod ruku. Zapanjeno sam je
pogledala. »Večeras je pun mjesec«, rekla je dok smo silazile niza stube,
pa sam pogledala u vis. Mjesec je doista bio pun.
Očekivala sam da će reći još nešto — nije li prekrasan, kad ga
gledam, poţelim otići kući — bilo što, bilo kakvo objašnjenje prisnosti
koju je ostvarila kada me primila pod ruku i iščekivanja u tonu njezina
glasa koji je gotovo drhtao, što se s Leonom inače nikada nije dogaĎalo.
Nju je krasio čvrsti stoicizam i po tome se uvelike razlikovala od drugih
djevojaka u Yonahlosseeju, koje su često plakale, hihotale i mahale glavom
zbog oduševljenja, histerije ili već neke druge kombinacije osjećaja.
»Vrijeme je savršeno za jedno noćno jahanje«, rekla je i pogledala
me očima prepunim nade. Shvatila sam kako me poziva da poĎem s njom.
Konjušnica je bila prazna, ali za svaki smo slučaj bile vrlo tihe.
Gospodin Holmes bio bi vrlo nezadovoljan kada bi saznao da sam se
oglušila o liječničke naputke, no bilo je vrlo malo vjerojatno da će se te
večeri spustiti do štale. Bilo je i uzbudljivo pretvarati se da bi nas netko
mogao uhvatiti, da se izlaţemo nekakvoj opasnosti — inače smo se u
Yonahlosseeju rijetko izlagale opasnostima. Mogle smo pasti na ispitima,
pušiti u šumi, bezobrazno se ponašati prema učiteljima, a zauzvrat bismo
dobile samo upozorenje ili ukor. Jedino je petljanje s momcima moglo
ugroziti poloţaj učenice u Yonahlosseeju, jedino su joj momci mogli
uništiti ugled. GospoĎa Holmes često je govorila o obrazovanju i o
stvaranju mjesta za ţene u svijetu, ali prava je istina bila sljedeća —
najgora stvar koju smo u školi mogle učiniti bila je da se prelako predamo
muškarcu.
Leona i ja hodale smo na prstima, ne dopuštajući tvrdim potplatima
naših jahaćih čizama da se preglasno sastanu s tlom, iako nas osim konja
ionako nitko ne bi čuo. Konji su nas pak začuĎeno promatrali, razrogačenih
očiju i ušiju okrenutih unaprijed, svi do jednoga s glavama izbačenim kroz
otvore pregrada. Zauzdala sam Naari i povela je cijelom duţinom štale, a
ona mi je nervozno dahtala u rame. Umirivala sam je njeţnim mrmljanjem.
Bila je puna energije i kada sam je zajahala, poda mnom je zaplesala poput
kakvoga golemog duha, nespretno udarajući kopitima jedno o drugo. I ona
je, kao i ja, ispala iz forme.
Leona nas je povela stazom koja je bila dovoljno široka samo za
jednoga konja. Naari se to nije sviĎalo i stalno je pokušavala prestići
Kralja, ali ja sam je zadrţavala, povlačeći uzde i premještajući teţište da bi
joj svratila pozornost.
Nakon kraćega jahanja po stazi izbile smo na veliku čistinu, gdje
smo obje, bez ijedne riječi, potjerale konje u galop. Ustale smo sa sedla,
oslonjene o stremene i pustile ih da lete pod nama. Jahale smo toliko blizu
da su nam se u trenutku čizme okrznule jedna o drugu, jer tako se konji i
utrkuju — vrat uz vrat. Mjesec je nad nama blistao poput sjajne kugle i
osvjetljavao nam put te se na trenutak učinilo kao da se pred nama prostire
beskrajno prazno polje, dokle god nam pogled seţe. Dopustila sam Naari
kontrolu nad glavom te se prepustila ugrizima hladnoga zraka u ušima,
toplini u listovima koji su se doticali Naarinih slabina te šibanju kose, koju
nisam dospjela isplesti, po obrazima. Htjela sam tako jahati zauvijek. Što
se drugo uopće moţe reći o galopu? Osjećaj je to vrlo blizak strahu jer
Naari bi od samo jednog pogrešnog koraka mogla slomiti nogu i ja bih pala
te se razbila na tlu zapanjujućom brzinom.
No dok jašete konja koji galopira, ne ţelite nikada prestati. Znala
sam da se Leona osjeća kao i ja. Naari se poda mnom kretala toliko brzo da
sam jedva osjećala njezine pokrete. Otac nam je jednom rekao da je
povijest lekcija, način na koji učimo da nikada ne smijemo zaboraviti ono
što se dogodilo prije nas. Znala sam i iz vlastitog iskustva da prošlost
nikada ne moţeš potpuno ostaviti za sobom. No u galopu u koji sam se
dala te noći na Dan zahvalnosti, prvi Dan zahvalnosti koji sam provela bez
svoje obitelji, ostavljala sam prošlost za sobom. I koliko god taj osjećaj
moţda bio varljiv, što smo se brţe kretale, udaljenost se povećavala.
Naari i ja povele smo u utrci — bila je manja i okretnija, po prirodi
brţa od Kralja, ali osjetila sam Leonu na njezinu boku i shvatila da nas
pokušava prestići. Do toga sam trenutka jednostavno puštala Naari da se
rastrči, ali u jednome sam času stisnula noge oko njezinih slabina i lagano
je dodirnula mamuzama. Bilo je to sasvim dovoljno. Poletjela je pred
Kraljem. Za leĎima sam čula tek njegovo bijesno dahtanje.
Poslije smo se Leona i ja vratile preko polja laganim hodom na
svojim umornim konjima. Nikada se prije nisam utrkivala, jedino sam
samostalno galopirala na poniju.
»Brza je«, rekla je Leona i bio je to samo napola kompliment.
Napola mi je htjela reći i da Naarina brzina nema nikakve veze sa mnom,
no ja sam znala da se na utrkama konji ne natječu bez dţokeja.
Zatim je ponovno progovorila. »Druge me djevojke ne vole«, rekla je
i zastala. »Misle da sam hladna.« Znala sam da govori o Sissy, koja ju je
opisala upravo tim riječima. »Ali baš me briga što misle o meni. Stalo mi
je jedino do konja.« Promatrala sam je dok je govorila — njezin savršeni
profil, savršenu kombinaciju četvrtaste brade i dugačkoga nosa. Skrenula
sam pogled prema svojim rukama, ispucalim i crvenim od stezanja uzda na
hladnoći.
»Znam…«, započela sam i htjela reći još nešto, ali nisam pronalazila
riječi. Glas mi se samo izgubio u noći. Znala sam što znači voljeti konje,
ali znala sam i što znači voljeti ljude. Znala sam što je ţelja, što je ţudnja,
tako jaka da si zbog nje spreman sve drugo baciti u njezinu vatru. Postojao
je razlog iz kojega taj Dan zahvalnosti nisam provela kod kuće, ali što je
bilo s Leonom? Jesu li govorkanja istinita? Činilo se da nisu jer se
ponašala isto kao i uvijek. Bila je tiha, jaka, nitko joj ništa nije mogao.
***
Te sam večeri još dugo leţala u krevetu razmišljajući o majci. Prvi
sam put zajahala kao novoroĎenče, smješteno u sedlo pred majku, na
njezinom starom konju, Chikeeju. Uginuo je kada mi je bilo sedam godina
i majka nakon toga više nikada nije zajahala. Dugo sam je ţalila. Mislila
sam da joj jahanje sigurno nedostaje. Smatrala sam to nedvojbenim
gubitkom.
Ne sjećam se da mi je itko ikada točno rekao zašto je majka prestala
jahati, ali maglovito sam to povezivala s bolovima od kojih je povremeno
trpjela, a koji su bili posljedica našega roĎenja. No nije se nikada ţalila.
Majka je Chikeeja dovela sa sobom u brak i bila mu je gotovo
dvadeset jedna godina kada je uginuo, što je vrlo visoka dob za konja.
Pokopan je tamo gdje je pao mrtav, na pašnjaku. Otac je morao uposliti
nekoliko radnika da bi iskopali dovoljno velik grob. Na slikama mi je
uvijek izgledao lijepo — taman i s njeţnim, velikim očima. Majka ga je
voljela. Lako je voljeti konje.
Majka je uvijek govorila da jašem glavom, a ne srcem, što je dobro u
mnogim pogledima, ali je i tvrdila kako mi neće osigurati Sasijevu trajnu
odanost. Tu sam njezinu tvrdnju smatrala romantičnom zabludom.
Okrenula sam se prema prozoru s kojega se nije vidjelo ništa — noć
je bila toliko tamna. Silno sam ţeljela da je majka te večeri ovdje sa mnom.
Htjela sam joj pokazati kako sam letjela na konju. Bi li me onda voljela?
Bi li se duboko u duši prisjetila da sam njezina kći, ona koja tako divno
jaše, koja sjedi u sedlu i ne miješa se u kretanje konja koji trči najbrţe što
mu vrijeme i prostor dopuštaju? Majko, osjećala sam se kao da lebdimo.
Majko, ako me ne moţeš voljeti srcem, voli me barem glavom.
U tom se trenutku preda mnom pojavilo lice. Na trenutak sam
pomislila da sam uspjela prizvati majku, ali onda sam shvatila da je preda
mnom momak. Uspravila sam se u krevetu. Srce mi je snaţno lupalo, iako
sam do tog trenutka već shvatila da s druge strane prozora stoji Boone.
Poţurila sam van, umirena zvukom hrkanja Mary Abbott.
Boone me gledao s iščekivanjem pa sam shvatila da očito nije dobio
Sissyno pismo. »Nije ovdje«, objasnila sam mu. »U Monroevilleu je.«
Nikada mu još nisam bila ovoliko blizu. Obično bih ga vidjela samo
nakratko prepoznavši njegov čuperak crvene kose, a zatim bih probudila
Sissy.
No sada mi je bio toliko blizu da sam vidjela kako se snuţdio kada
sam mu priopćila novosti. Znala sam da je morao posuditi auto i voziti više
od sat vremena da bi došao ovamo. Stajali smo na rubu šume i on je iz
dţepa izvukao tanku kutiju te mi ponudio cigaretu, kao da je siguran da ću
je uzeti. Uzela sam je. Savio je dlanove oko vrha cigarete dok mi ju je
pripaljivao srebrnim upaljačem i u tom sam trenutku shvatila zašto se Sissy
toliko sviĎa. Bio je tih, miran i prilično siguran u sebe.
Naslonio se na stablo i stao me mirno proučavati. Ja sam pak shvatila
da mi se cigareta gasi pa sam pokušala povući dugi dim, kao što sam
vidjela u glumaca na filmovima. U mojoj obitelji, naime, nitko nije pušio
cigarete.
Boone se nasmiješio. »Nikada još nisi pušila?« njeţno me upitao.
Odmahnula sam glavom. Bilo mi je neugodno.
»To ti je isto kao i disanje«, rekao je i pokazao.
»Ali s cigaretom«, odvratila sam i on se nasmijao. Bio je odjeven
lijepo, ali nonšalantno. Košulja mu je bila izglačana, ali ne i uštirkana;
hlače mu je uredno pridrţavao remen, ali nije bio suviše stegnut.
 Odjednom mi je palo na pamet kako ovo izgleda kao da nešto činimo
iza Sissynih leĎa. Ovo joj se ne bi svidjelo. Ne bi joj se svidjelo što sam
ovdje s njim.
»Moram poći«, rekla sam i bacila cigaretu na tlo. Boone se nagnuo
prema meni i na trenutak sam pomislila da me ţeli poljubiti. No on je samo
nagazio cipelom na opušak meĎu lišćem i ugasio ga, a zatim se povukao.
Osjećala sam se budalasto. Očito sam vidjela znakove tamo gdje ih nije
bilo i umišljala da sam predmet svačije ţudnje.
»Thea«, obratio mi se i ja sam se iznenadila što mi zna ime.
»Sissy…«, započeo je, ali onda smo spazili dvije djevojke koje su prolazile
pokraj kuće Augusta. Prepoznala sam Jettiein glas.
Okrenula sam se natrag prema Booneu. »Što si htio pitati o Sissy?«
»Je li ti nešto pričala?«
»Svašta mi je pričala«, rekla sam i Boone se nasmiješio. Činio se
iskrenim.
»SviĎaš joj se«, rekla sam, »a ona tebi?«
Polako je kimnuo glavom. »Ţelim sve učiniti onako kako treba«,
rekao je.
Nasmiješila sam se. Teţio je nemogućem. »Ne bih se zabrinjavala na
tvojem mjestu… Ali sada moraš poći. Netko bi nas mogao vidjeti.«
Već sam se okrenula, ali on me ponovno zazvao. Pogledala sam ga.
»David?« upitao me, a zatim dodao: »Prijatelj mi je.«
Nisam nikada mislila da momci o nama razgovaraju kao što mi
razgovaramo o njima. No naravno da su to činili. Slegnula sam ramenima.
»Vidjet ćemo.«
Boone nije bio vrsta dječaka koji bi navaljivali s daljnjim pitanjima.
Činilo se da je vrlo drag i ljubazan. U što god su se Boone i Sissy upleli —
a nitko nije mogao znati kako će to završiti — barem je našla dobroga
momka. Moţda neće zaţaliti.

Dragi Sam,
pišem ti u mraku, iako nada mnom mjesec sjaji poput sunca,
blistaviji nego što nam se ikada ukazuje na Floridi. Sve druge djevojke
spavaju.
 Jesi li za roĎendan dobio tortu od naranče? Je li bila sa svjećicama?

Rado bih ti opisala kako je ovdje, koliko je drugačije od svijeta kod

kuće, ali ne znam odakle da počnem. Ovo je mjesto potpuna suprotnost
našem domu. Oko mene je gomila djevojaka.
Prošli sam tjedan bila na noćnom jahanju. Bio je to čisti uţitak, Sam.
S vremena na vrijeme zaboravljam zašto sam ovdje, ponekad sve to pada u
zaborav.
Nikada ti prije nisam pisala pismo, ali nisam ni dobila tvoje pismo.
Baš nijedno. Prepoznaješ li me po mojim riječima, Sam? Pitam se bih li ja
prepoznala tebe. Moţda čak i ovo ne čitaš. Moţda se praviš da ne
postojim, da se više nikada neću vratiti kući i ne mogu reći da te krivim
zbog toga, Sam. Zbilja to ne mogu reći.
Često razmišljam o tebi i pitam se radiš li iste stvari koje si radio dok
sam bila kod kuće. Pitam se imate li ti, mama i tata neke nove šale i je li
Idella počela kuhati kakva nova jela. Nikada to nećeš iskusiti ako ne odeš
od kuće, ali nemoguće je zamisliti da se ţivot kod vas normalno nastavlja
bez mene. Zvučim li oholo? Nije mi namjera. Mislim da ćeš razumjeti.
Kada odeš od kuće, vidjet ćeš da na svijetu postoje i drugi ljudi osim
mene, mame i tate. Ovdje je, recimo, baš puno djevojaka. Stotine
djevojaka. Neke nose imena kakva nikada prije nisam čula: Harper,
Roberta, Mary Abbott, Leona. SviĎaju mi se. Ne sve, ali mnoge. Mislim da
me, kada jednom upoznaš druge ljude, kada vidiš koliko je različitih ljudi
na svijetu, više nećeš toliko mrziti. Znam, znam — ne mrziš me. Vrlo si mi
jasno to rekao. Mrziš ono što sam učinila. No postoji li doista razlika,
Sam?
Podučavam tri djevojčice jahanju. Jedna od njih zapravo više i nije
djevojčica, nego djevojka jer je upravo navršila dvanaest godina, ali meĎu
njima mi je najdraţa Decca, kojoj je sedam godina. Podsjeća me na tebe
— zna sa ţivotinjama, svi je konji odmah vole. Vrlo je mlada. Ne zna ništa
ni o čemu i postavlja svakojaka neobična pitanja. Jučer me pitala zašto
sam djevojka, a ne momak, kao da sam to sama odabrala. Ne sjećam se
mnogo stvari iz doba dok je tebi i meni bilo šest godina, ali sjećam se tebe.
Ne moţeš ni zamisliti koliko sam ponekad usamljena.
Sada ću završiti pismo, prije nego što se previše rastuţim. No prije
nego što završim, pitat ću te još samo jednu stvar — oporavlja li nam se
bratić?

Tvoja sestra,
Thea

Znala sam da će majka vjerojatno pročitati svako pismo koje

pošaljem kući. Moţda ga čak i neće predati Samu. Nadala sam se da hoće,
ali nisam mogla biti sigurna. Oduvijek nam je davala prostora za privatnost
i to nazivala našom autonomijom, kao da smo znali što to znači. Čitala je
knjige o odgoju djece i u njima označavala poglavlja za koja je htjela da ih
pročita i naš otac — smatrala se naprednom. Jedan od dokaza njezine
naprednosti bilo je to što nam je dopuštala da cijeli dan lutamo uokolo.
Time je dokazivala da ţeli odgojiti djecu koja samostalno razmišljaju i
donose neovisne odluke.
Majka mi je za roĎendan poslala poklone od cijele obitelji, iako sam
sumnjala da je Sam s time imao ikakve veze, a jedino mi je do njegova
javljanja bilo stalo. Poslala mi je viseće biserne naušnice s dijamantnim
ukrasima — malene, ali lijepe. Pohranila sam ih u ladicu toaletnog stolića i
nisam ih nikome pokazala. Bile su to njezine naušnice, nosila ih je u
posebnim prigodama i nije mi bilo jasno zbog čega baš njih šalje meni. Je
li moţda mislila da ću u kampu imati više prilike da ih nosim? Vjerojatno
sam ih mogla nositi na ples, ali ona nije znala za plesove. Poklon mi se
više činio kao gesta, raskošna gesta, ali sam ga i prozrela. Bio je to njezin
način da se ne mora baviti mnome. Bile su to samo naušnice. Ionako ih
nikada nije nosila.
»Sretan vam vaš dan!« uzviknula bi svake godine za naš roĎendan
čim bi nas ugledala za doručkom. Poljubila bi Sama i mene u sljepoočnicu
te rekla: »Sretan roĎendan tebi i tebi.«
Prošle nam je godine Idella ispekla pikantnu tortu s kremom od
naranče. Svake je godine sama spravljala ekstrakt naranče po receptu moje
prabake. Na poklon sam dobila novu haljinu i dvije knjige od oca. Ţeljela
sam parfem iz Pariza koji sam vidjela u časopisu, ali nisam ga dobila i to
me razočaralo. Ma za koga bi ga uostalom i nosila, zabavljeno me pitala
majka. Za Sasija?
Prošle su godine u ovo doba stvari tek počinjale. Sam je za roĎendan
dobio lovačku pušku, a istu su takvu dali i Georgieju, iako njemu nije bio
roĎendan. Sam je pak za roĎendan htio opremu za kemijski laboratorij i bio
je vrlo razočaran kada su mu uručili dugačku kutiju u kojoj je očito stajala
puška.
Moji su roditelji uvijek za Samov i moj roĎendan Georgieju davali
isti poklon kao i Samu, a moj bratić, strina i stric uvijek su nas dolazili
posjetiti toga dana. I mi smo s njima slavili Georgiejev roĎendan, no te su
se proslave takoĎer odrţavale u našoj kući. I njemu bi Idella pekla tortu,
iako je moja strina Carrie bila sjajna kuharica. Nikome se to nije činilo
čudnim jer su svi, naravno, voljeli boraviti u našoj kući. Samo postojanje
susjeda pokraj kuće strica Georgea i strine Carrie djelovalo nam je kao
ugroţavanje privatnosti, a kod nas se oko kuće zemlja prostirala do u
nedogled i mogli smo se igrati gdje smo htjeli.
Ove godine nikome nisam rekla da mi je roĎendan, čak ni Sissy,
kojoj je bilo drago što mi je Boone priznao koliko mu se ona sviĎa.
»Vidiš?« rekla je. »Voli me.« Morala sam se sloţiti. Tako je doista i
izgledalo.
Pitala sam se što je Sam dobio za roĎendan i pomislila da sam mu
moţda uz pismo trebala poslati knjigu gdje glavni lik načini pogrešku pa
zbog toga trpi posljedice. U to su se, doduše, ubrajale gotovo sve knjige
koje sam voljela — Portret dame, Kuća veselja i Doba nevinosti. Sam,
osim toga, vjerojatno ne bi pročitao knjigu koju bih mu ja poslala.
U Yonahlosseeju bi se roĎendani slavili poslije večere, kada bi svaka
djevojka dobila krišku goleme torte, no srećom, moj je roĎendan prošao
neopaţeno. Moţda su ga zaboravili zbog priprema za Dan zahvalnosti, a
moţda mi gospoĎa Holmes nije htjela priuštiti roĎendansku proslavu.
Svejedno, bilo mi je drago.
 9.

Posljednjeg sam Dana zahvalnosti čitavo jutro provela u gostinjskoj sobi

strica Georgea i strine Carrie, spavajući i trčeći na zahod da bih povraćala.
Čula sam majku i strinu Carrie kako kuhaju u kuhinji, Sama i Georgieja
kako trče gore-dolje po stubama — sve sami zvukovi kaotičnih
blagdanskih priprema koje sam inače toliko voljela. Proklinjala sam bolest
što me zadesila i svojega oca, koji me nije mogao izliječiti iako je liječnik.
Drijemala sam, napola budna i u jednom trenutku otvorila oči,
spazivši Georgieja, koji je sjedio uz mene, na rubu kreveta.
»Došao si me posjetiti?«
»Jesam«, nestašno se nasmiješio. »Došao sam te posjetiti.«
Moţda je to bilo zato što sam spavala, moţda mi se mozak još nije
bio sasvim probudio, moţda zbog bolesti koja je pomalo jenjavala — ne
znam točno zbog čega, ali činjenica da bratić sjedi pokraj mene ispunila me
silnim zadovoljstvom. Osjećala sam se kao da lebdim i rukama su mi
prolazili trnci. Njegov mi je osmjeh izgledao poput puta u neki drugi svijet.
»Baš mi je drago«, rekla sam i vlastiti mi je glas zvučao neobično.
Poloţila sam dlan na njegov. »Hvala ti.«
»Sam je takoĎer ovdje«, rekao je i tek sam tada shvatila da moj brat
sjedi u kutu sobe. Obojica su me došla probuditi iz drijemeţa, a potom je
na vrata pokucao moj stric George, pozivajući nas da siĎemo u prizemlje.
Troje nas je sišlo i znam da sam lunjala uokolo kao u izmaglici, ne
shvaćajući sasvim odakle taj silni uţitak zbog Georgiejeve prisutnosti, ali
jednako snaţno priţeljkujući taj osjećaj, nikako ne ţeleći da nestane.
***
Strina Carrie izvrsno je kuhala i moj joj je otac to stalno ponavljao.
Moja majka nije bila takva kuharica. Nije joj dovoljno bilo stalo do hrane
— uvijek bi premetala po tanjuru i na kraju pojela moţda tek polovicu —
pa joj zbog toga nije bilo stalo ni do kuhanja. Bila je mršava, i to je bio dio
njezine ljepote. Oštrim je crtama svoga tijela i lica svugdje kamo bi pošla
privlačila pozornost. Njezina je ljepota bila fina, krhka — labuĎi vrat,
visoke jagodice, oči koje su mijenjale boju od ţućkaste do zelene.
Strina Carrie, s druge strane, bila je obična. U mladosti je,
pretpostavljam, bila kršna djevojka sa srednjeg zapada — kose boje sijena,
tamnoplavih očiju i snaţne figure. Otkad sam je ja poznavala, meĎutim,
bila je ono što je moja majka nazivala zdepastim — stalno u borbi s
viškom kilograma i poslije svega što nas je snašlo, često sam se pitala što
se dogodilo na tom polju. Je li od tuge prestala jesti i omršavjela ili se
okrenula hrani kao jedinoj vrsti utjehe. Zato bih je u Yonahlosseeju
zamišljala na dva načina — kao ispijenu sjenu strine Carrie s upalim
obrazima ili kao pretilu, neurednu ţenu s nekoliko podbradaka i ruku
oteţalih kolutima sala. Činilo mi se nemogućim da izgleda isto kao kada
sam je zadnji put sama vidjela.
Dan poslije Dana zahvalnosti probudila sam se sasvim odmorena, ne
znajući točno koliko je sati, kao što to često biva kada je čovjek bolestan.
Osjećala sam se dobro, kao da sam se potpuno oporavila. Spavala sam u
krevetu, a Sam i Georgie na podu. Uspravila sam se i vidjela da Georgieja
nema. Sam se sklupčao pod starim plavim poplunom na podu.
Strina Carrie imala je čudan ukus za ureĎenje prostora. Gostinjska bi
soba vjerojatno bolje izgledala da ju je uredila jednostavno, ali bila je
prepuna ţivahnih cvjetnih uzoraka, a presvlaka za poplun pod kojim sam
leţala bila je tamnocrvena s izvezenim zlatnim medaljonima. Cijela je soba
bila ruţna i naizgled zagušljiva, a njome je prevladavala tamnocrvena boja
— na zastorima, stolcima, orijentalnom sagu. Krevet na kojem sam spavala
bio je izraĎen od mahagonija, a djelovao je teško i sumorno. Majka je u to
doba kupovala sve više art deco pokućstva, koje je bilo u čistim linijama i
jednostavnoj geometriji dok je kuća strine Carrie izgledala poput zaostatka
iz prošloga stoljeća.
Ipak, ta je kuća odisala jedinstvenim šarmom. Ondje su ţivjeli
članovi moje obitelji.
U tom su se trenutku otvorila vrata, kroz zastore se probila zraka
svjetlosti i osvijetlila lice mojega bratića. Priţeljkivala sam da se pojavi i to
se uistinu dogodilo. Odjednom me obuzeo nemir — promatrala sam ga
kako ulazi u sobu i zatvara vrata moţda malo prečvrsto. Bila sam sigurna
da će zbog njihova tupog udarca majka odmah doći da provjeri kako sam,
ali nitko nije došao.
Georgie je u to doba taman bio izgubio svoje dječačke naslage sala
pod koţom i razvio se u sportski graĎenog mladića. Odjednom je bio
krupan i širok, nimalo šeprtljav. Ja sam još bila kost i koţa.
»Jesi li budna?« upitao je.
 »Skoro.«
Podigla sam pokrivač i legao je u krevet uz mene.
»Jeo sam pitu za doručak.«
»Nisi mogao pričekati da svi ustanu?«
»Jest ću opet sa svima«, odvratio je, »bez brige.«
Okrenuo se na bok prema meni i osjetila sam njegov pogled. Sklopila
sam oči. Poplun se pomaknuo i Georgie je stavio prst na korijen mojega
nosa, povlačeći ga sve do vrha.
»Tako lijep nosić«, rekao je napola ozbiljno.
Zahihotala sam i povukla poplun preko lica, hvatajući tako
Georgiejevu ruku. Pomaknuo ju je prema mojem vratu i disanje mi se zbog
toga odmah ubrzalo, iako to nije bio prvi put da smo se Georgie i ja našli u
intimnom poloţaju. Oduvijek smo bili dosta slobodni jedno uz drugo —
bila je to posljedica zajednički provedenog djetinjstva. No čak sam i ja
znala da je ono što se dogaĎa u tom trenutku — drugačije. Nisam vidjela
Georgieja, a njegova me ruka grijala na vratu. Prsti su mu se lagano
pomaknuli i zadrhtala sam. Okrenula sam se na bok prema njemu te nas
oboje prekrila poplunom. Ruka mu je sada bila pod mojim obrazom, a oči
su mu bile sklopljene. Bili smo toliko blizu da sam osjećala njegov dah na
svojem licu, vlaţan i vruć. Čula sam svaki njegov udisaj. Stavila sam mu
ruku na rame, a on se nije pomaknuo. Promeškoljila sam se i osjetila da su
mi se pod spavaćicom ukrutile bradavice pa sam se izvila u leĎima da bih
mu se pribliţila, ali u tom je trenutku netko pokucao na vrata i u sobu je
ušla majka.
»Hajde, ustajte«, zazvala nas je i ja sam se naglo uspravila u krevetu,
otkrivajući usput i Georgieja, koji se sklupčao uz mene i pravio se da
spava.
Majka je zastala pri dnu kreveta i odmjerila najprije mene pa
Georgieja, a ja sam prekriţila ruke na prsima, iako sam znala da ništa ne
vidi kroz spavaćicu.
»Je li ti bolje, Thea?« upitala me, a po izrazu joj lica nisam mogla
ništa zaključiti.
Georgie i ja mnogo smo puta spavali u istom krevetu, zadnji put prije
mjesec dana. Ni sada nismo učinili ništa loše.
»Jesam, hvala, bolje sam. Spremna sam za doručak.«
 »U redu«, odgovorila je. »Georgie, probudi se i poĎi sa mnom dolje.
Mislim da te majka treba.«
Majka mi je oduvijek loše lagala. Glas bi joj se povisio i sve je
rečenice izgovarala kao pitanja.
Kada su otišli, još sam neko vrijeme sjedila na krevetu, pomalo
ošamućena.
»Dobro jutro«, odjednom se oglasio Sam i od zvuka sam njegova
glasa poskočila. Bila sam posve zaboravila da je i on u sobi. Leţao je na
slamnjači podbočen o ruku svijenu u laktu.
»Budan si?«
»Očito.« Glas mu je bio čudan i nije me htio pogledati u oči, nego je
zurio u neku točku uz vrata. S mjesta na kojem je leţao pucao je savršen
pogled na krevet pa sam se zapitala koliko je već dugo budan. Zbog tona
njegova glasa, koji je bio zlovoljan i zamišljen, osjećala sam se kao da su
me po drugi put uhvatili na djelu.
Za doručkom sam s olakšanjem primijetila da se Samovo loše
raspoloţenje popravlja dok se natjecao tko moţe pojesti više palačinki —
Georgie ili on. »Sam«, rekla mu je strina Carrie, »sada je na tebi red da
narasteš.«
Majka ju je zbog te napomene iskosa pogledala, ali to je bila jedina
napetost koju sam zamijetila. Nitko nije izgovorio riječ Miami i bilo mi je
iznimno drago zbog toga. Prije sam o Miamiju razmišljala tek kao o mjestu
na kojemu rastu naše plantaţe naranča i na kojemu nikada nisam bila, ali
sada je Miami postao poprište nesmotrenosti mojega strica Georgea.
Otac me nagovorio da popijem gutljaj šampanjca iz njegove čaše,
uvjeravajući me da ću se od toga osjećati bolje i na odlasku sam mahala
Georgieju kroz straţnji prozor automobila. Prestala sam tek kada me Sam
povukao za rukav pa sam sjela uz njega. Osjećala sam se krivom, iako
nisam znala zbog čega; osjećala sam se kao da sam učinila nešto loše, iako
nisam znala što.
***
Dan poslije Dana zahvalnosti majka je s Idellom otišla u podrum,
odakle su donijele naše boţićne ukrase: krhke staklene kuglice koje nam
majka nije dopuštala doticati, četiri ručno izrezbarena drvena jelena koje je
naručila iz kataloga, a bio je tu i visok, vitak Djed Mraz izraĎen od jednog
komada drveta te srebrne jaslice koje su se u obitelji mojega oca prenosile
s koljena na koljeno. Ispod svake je figurice stajalo njezino ime na
španjolskom: José, María, Jesús.
Kada smo sljedećeg tjedna s ocem sjeli na ostakljeni trijem, gdje nam
je drţao nastavu, začuli smo lupanje i nabijanje. Majka i Idella postavljale
su ukrase.
»Misliš da bismo im trebali pomoći?« upitao je Sam, prstom
označavajući mjesto na kojemu je stao u knjizi.
Otac se nije obazirao na njegovo pitanje, nego je nastavio s čitanjem.
Upravo smo se bavili mitologijom — oboţavala sam priče o bogovima na
njihovim nebesima. Nismo smjeli govoriti dok čitamo, bilo je to jedno od
pravila do kojih je otac drţao i u vezi s kojima je bio onoliko strog koliko
je po prirodi mogao biti.
Podigla sam pogled i sastala se sa Samovim — gledao me hladno,
nekako bezizraţajno. Spustila sam pogled natrag na knjigu i nastavila čitati
priču o Narcisu.
Na sebi sam toga dana imala majčinu staru pamučnu haljinu s
četvrtastim izrezom. Haljina je na meni visjela. Bila sam prosječne visine
za djevojku mojih godina, ali malo premršava. Budući da se gotovo nikada
nisam susretala s djevojkama svoje dobi, mogla sam se usporeĎivati samo s
majkom i nisam znala da djevojčice u odreĎenoj dobi ne postanu ţene
odjednom i preko noći, nego da najprije prolaze kroz nezgodno prijelazno
razdoblje. Moţda sam se zato osjećala sasvim ugodno u vlastitoj koţi i
moţda sam zbog toga nosila majčine stare haljine — jer sam se tako
osjećala odraslije.
Otac je zatvorio knjigu, dajući nam tako do znanja da je nastava
gotova.
»U redu«, rekao je, »moţete se sada posvetiti drugim, vaţnijim
poslovima, kao što je pomaganje majci.« Nasmiješio nam se, a Sam i ja
smo ustali. Prije odlaska prišla sam ocu i poljubila ga u čelo, dlanom
pridrţavajući izrez na haljini dok sam se naginjala nad njim. Bila sam
napola djevojka, a napola ţena.
***
Nešto kasnije pomogla sam majci provući vijenac od borovih grana
kroz rukohvat uza stube na prednjem trijemu, a zatim smo slične vijence
postavile nad prozore. Sunce je toga dana bilo nemilosrdno, prţilo nam je
ravno u glavu. Čelo i pazuha bili su mi okupani znojem. Majka je radila
naporno i brzo — otac je u mnogo navrata rekao da je učinkovitija od bilo
kojeg muškarca, a u zadnje me vrijeme sve češće traţila da joj pomaţem u
takvim poslovima. Kada bih se poţalila, rekla bi mi da moram učiti i da je
odrţavanje kućanstva prava umjetnost. Moji su prigovori, naravno, bili
zaobilazni. Rijetko smo se izravno suprotstavljali majci i ocu. Majci se,
zapravo, gotovo nikada nismo suprotstavljali.
Kada smo završile s ukrašavanjem, stale smo pred kuću da bismo se
divile rezultatu svojega rada. Majka je uvijek uţivala u tome. Kada bi,
primjerice, postavila blagdansku trpezu, uvijek bi nekoliko minuta stajala
nad stolom i divila se krhkome porculanu i uštirkanim stolnjacima.
»Izgledaju kao obrve«, rekla sam, misleći na vijenac iznad prozora.
»Debele obrve. Kao da nas kuća promatra.«
Nisam bila dobro raspoloţena. Išlo mi je na ţivce što moram s
majkom obavljati te zamorne poslove dok Sam radi sve što poţeli.
Čekala sam da majka završi sa svojim trenutkom divljenja vlastitom
radu, a onda je ona nešto zaustila, no nije rekla ništa, kao da je oklijevala.
Bilo je to vrlo neobično. Moja majka nikada nije oklijevala.
»Georgie će neko vrijeme ţivjeti s nama«, napokon je izustila.
Nisam joj ništa odgovorila. Georgie je često dolazio u posjete i
ostajao neko vrijeme, no osjetila sam da je ovaj put drugačije i da joj je
nelagodno. Mislila sam da će nešto reći o novcu, za koji me nije bilo briga,
iako sam čula da joj je otac, kada je mislio da ga nitko ne sluša, rekao: »To
mi je zbilja bilo strahovito blesavo.« No čuli smo ga i Sam i ja. Bilo ih je
veoma lako prisluškivati — nikada nisu shvatili da vrata njihove spavaće
sobe ne prigušuju zvukove — no najčešće to nismo činili jer nas njihovi
večernji razgovori nisu zanimali.
»Majka strine Carrie se razboljela. Odlazi onamo da bi se brinula za
nju.«
Onamo je značilo da odlazi nekamo u Missouri, u majušan gradić na
američkom srednjem zapadu koji mi je oduvijek zvučao kao grozna,
ravničarska, dosadna zabit.
»Georgie će zbog toga ţivjeti s nama nekoliko tjedana«, nastavila je
majka, »i ovog će puta spavati u Samovoj sobi.«
»Zašto ne moţe ostati kod kuće sa stricem Georgeom?« upitala sam.
Iako mi je bilo drago što ću vidjeti Georgieja, bila sam ljuta. Kako to
misli? Zašto će Georgie i Sam spavati odvojeno od mene? Uvijek smo
dotad spavali u istoj sobi. No nemoj se svaĎati, rekla sam samoj sebi, drago
ti je što Georgie dolazi.
Majka me nije prekorila zbog svadljivog tona. Izgledala mi je
zamišljeno, a onda se uozbiljila i ja sam se zagledala u tlo.
»Stric George mora u Miami.«
To je bilo dovoljno. Sve mi je bilo jasno. Nije mi više ništa trebala
objašnjavati, ali očito je ţeljela to učiniti.
»Stric mora na sastanak u banku pa će Georgie zato doći ovamo.
Ipak šesnaestogodišnji dječak ne moţe ostati sam kod kuće čitavih tjedan
dana. Ponijet će školske knjige.«
Podigla sam glavu i susrela se s majčinim strogim pogledom i licem.
Uvijek nas je tako gledala kada je od nas očekivala da se podčinimo
njezinoj volji. Da je Sam bio ovdje, negodovanje bi izrazio šutiranjem
komada zemlje, slijeganjem ramenima ili zabijanjem ruku u dţepove. Ja
sam, meĎutim, znala izdrţati majčin pogled.
Za leĎima joj je pucao predivan pogled na redove golemih hrastova
meĎu kojima su se nizali uredni voćnjaci s narančama uz milje gustog
zelenila. Ništa se nije činilo predaleko, nigdje nije bilo kraja horizontu. Ta
me prividna blizina svega oduvijek umirivala, još otkad sam bila dijete.
Sve mi se činilo nadohvat ruke, čak i onda kada nije bilo.
»Zašto ne smijem spavati u istoj sobi s njima?« upitala sam na rubu
suza.
Privukla me k sebi prije nego što sam se stigla oduprijeti. »Nemoj
plakati«, rekla je i pogladila me po kosi. Znala je da to volim, ali ovaj sam
joj se put izmakla.
»Thea«, promrmljala je, »pomalo odrastaš.«
»Ne odrastam.«
»To je normalno. Tako to ide. Shvaćaš li?« Prstima mi je uhvatila
bradu i podigla je prema gore.
»Osjećam se isto kao i prije.«
»Ali nisi ista. I dalje ćete biti bliski — ti, tvoj brat i Georgie. No neke
stvari više ne moţete raditi. Razumiješ li to?«
Kimnula sam glavom.
»Reci da razumiješ, molim te«, glas joj je bio ljubazan, ali odlučan.
 »Da.«
»Joj, Thea«, potapšala me po obrazu, »sve će biti u redu. To je samo
preko noći.«
Izvukla sam joj se iz ruke, okrenula se i otišla.
»Budi dobra«, doviknula mi je s leĎa. Toliko mi je to puta doviknula
da više ništa nije značilo.
***
Toga sam dana bila okrutna prema Sasiju. Već je tijekom
zagrijavanja bio spor u preskoku kriţnih prepreka pa sam isturila noţne
prste i mamuzama ga ubola u slabine. Već smo se nekoliko tjedana borili s
tom šeprtljavošću na kriţnim preprekama, ali to je bilo uobičajeno u
jahanju — uvijek je postojao neki problem, neka poteškoća, a zbog toga je
i potrebno toliko treniranje, stalna teţnja k poboljšanju. Uspjeh je,
meĎutim, jednako ovisio i o meni i konju, a na nekoj općenitijoj razini, o
našim karakterima. Mene je otac nazivao opsesivnom — u najmanju sam
ruku bila perfekcionistica, a konji su ipak samo ţivotinje. Nisu sposobni za
iste teţnje kao ljudi, no mogu se potruditi da vam udovolje. Toga dana,
meĎutim, u Sasija nije bilo toga truda. Ili ga ja barem nisam osjećala.
No onda me prošlo, kao što me ljutnja prema Sasiju uvijek prošla.
Naši su sukobi uvijek bili ţestoki i kratki.
Dok sam se okretala u sedlu i proučavala modrice koje je na
Sasijevim slabinama ostavio moj bič, spazila sam Sama kako sjedi na
ogradi, brade poloţene na podignuto koljeno. Pitala sam se koliko već
dugo sjedi ondje i je li vidio kako sam okrenula bič u ruci da bih mogla
jače zamahnuti njime. Je li uopće shvaćao da sam bila preokrutna? Majka
bi znala. Natjerala bi me da prestanem, odmah. Podigla bi glas — ne, ne,
ne!
Potjerala sam Sasija naprijed. Pognuo je glavu — bio je iscrpljen.
Brzo će zaboraviti koliko sam ga izmučila, moţda je već i zaboravio. No
nikada neće zaboraviti strah i sjećanje na strah zamijenit će nagonom
nepovjerenja. To je upravo najveći problem s konjima — ţivotinje su, ne
koriste razum, ali nešto pamte i s tim se pamćenjem teško izboriti.
»Sutra dolazi Georgie«, rekao mi je Sam.
»Znam«, odvratila sam i pokušala se nasmiješiti, ali nisam uspjela.
Gledala sam Sama kako sjedi s podignutim koljenom i razmišljala o tome
kako meni nije dopušteno sjediti na taj način. Nisam to smjela čak ni u
jahaćim hlačama, takav se poloţaj smatrao strašno nepriličnim za jednu
damu. Iz knjiga koje sam pročitala o blizancima naučila sam da postoji još
jedna vrsta blizanaca — jednojajčani, identični, i u tom sam se trenutku
zapitala kako bi bilo da smo Sam i ja takvi blizanci. Da je Sam djevojčica,
kao i ja. Prvi put sam takvo što pitala samu sebe. Tada bismo oboje morali
spavati odvojeno od Georgieja. Oboje bismo dobili menstruaciju.
Sam je nagnuo glavu u stranu i promotrio me kao da mi ţeli pročitati
misli. Nasmiješila sam se. Sam nikako nije mogao biti djevojčica. Ja sam
jedina djevojčica u našoj obitelji.
»Moram spavati odvojeno od tebe i Georgieja«, rekla sam
zaustavljajući Sasija.
Sam je kimnuo glavom. »Znam, majka mi je rekla.« Zatim je zastao i
dodao: »No samo ćemo spavati, Thea.«
Ponovno sam pokrenula Sasija u hod da mi Sam ne bi spazio
crvenilo na licu. Bila sam bijesna zbog toga što je majka rekla Samu. Ipak
nismo ista osoba.
»Thea?« zazvao me Sam, ali nisam se obazirala.
Sasi je umorno stajao u opremi za kros i ja sam spuţvom nanosila
toplu vodu preko njegovih napetih mišića te proučavala oţiljke koji su mu
na bedrima nastali zbog mojega biča. Stidjela sam se same sebe. Zagrlila
sam ga oko vrata i Sasi je pognuo glavu. Osjetila sam kako mu u prsima
kuca golemo srce. Moje su biljeţnice bile prepune crteţa njegova
prekrasnog lica. Oprosti mi, htjela sam mu prošaptati, ali znala sam da
nema nikakvog smisla.
Bilo mi je ţao i zbog Sama.
Obično sam u sedlu bila smirena i pravedna prema konju, čak i kada
bih bila ljuta. Obećala sam sama sebi da se ta epizoda više nikada neće
ponoviti. Da više nikada neću tako lako izgubiti kontrolu. Rekla sam sama
sebi da će sljedeći put sve biti drugačije, ali ta su silna obećanja, sročena
nakon što se bura stišala, bila sasvim beskorisna.
***
»Kreni!« rekao je Georgie i isprepletenim prstima prekrio oči. Sam i
ja potrčali smo svaki u svojem smjeru, trudeći se da budemo vrlo tihi dok
nam je svjeţina šibala lica pod zrakama sunca koje su se probijale kroz još
jedan savršeni, zimski dan na Floridi.
 Na prstima sam ušla u štalu, pazeći da petama ne lupim po
cementnom podu. Igrali smo se već satima i bila sam umorna, jedva sam
čekala večeru, ali nisam htjela biti ta koja će predloţiti da prestanemo.
»Zdravo«, šapnula sam Sasiju, koji je ravnodušno ţvakao slamu.
Mjesto koje sam odabrala za skrivanje nije bilo osobito maštovito i već
sam se prije skrivala ondje, no nadala sam se da je Georgie to zaboravio ili
da će, kao i zadnji put, tek na samom kraju potrage ući u štalu. Gubila sam
u toj igri. Poredak smo računali po vrlo sloţenom sustavu, koji je govorio
da se više vrijednosti pridaje mjestu za skrivanje koje je opasnije. Pravila
igre nikada nismo mijenjali, ali smo često dodavali nova, pa je tijekom
godina što smo je igrali čitava poanta postala da nikada nisi na sigurnom.
Bili smo prestari za tu igru. Georgieju je bilo gotovo sedamnaest
godina, a Sam i ja smo upravo bili navršili petnaest. No Georgie je
predloţio igru i Sam se sav ozario.
Čučnula sam u prednji kut odjeljka, pod korito za hranjenje. Za takvo
skrovište nisam mogla dobiti mnogo bodova, posebice uzme li se u obzir
da je Sam vjerojatno na vrhu hrasta. Promatrala sam Sasijeve vitke,
čvoraste noge. Svaki put kada bi progutao zalogaj, čitav bi mu se vrat
uzbibao poput vala.
U tom se trenutku na otvoru odjeljka pojavio Georgie. Toliko se tiho
šuljao štalom da nisam ni posumnjala u njegovu blizinu. LeĎima sam se
prilijepila uza zidove hladnoga kuta i molila Boga da se Sasi ne pomakne.
»Bok, mali«, rekao je Georgie i usnicama načinio zvuk sličan
poljupcu. Sasi je okrenuo glavu prema njemu.
Georgie je još nekoliko trenutaka stajao na tom mjestu, a zatim je
otišao. Polako sam se izvukla iz odjeljka te se na prstima vratila istim
putem kojim sam i došla. Pri samom kraju štale, provirila sam kroz vrata
umjesto da sam odmah potrčala prema cilju i to mi je bila taktička
pogreška.
Georgie, koji se šuljao uz vanjski zid štale, u tom me trenutku
primijetio i nasmiješio se.
»Znao sam da ćeš se tu sakriti«, rekao je.
Zakoračila sam unatrag, izvan njegova vidokruga.
»Da se nisi usudila«, doviknuo mi je, »ne da mi se trčati.«
Ipak sam potrčala prema drugom kraju štale, ali iako smo trčali
jednako brzo (bila sam brza za djevojčicu), Georgie je imao prednost sve
dok sam ja bila u štali, a on vani.
»Rekao sam ti da mi se ne da trčati«, rekao je uletjevši pred mene na
drugome kraju. Okrenula sam se u suprotnom pravcu, ali bilo je prekasno.
Zgrabio me za haljinu i ja sam se posrćući zaustavila. Mislila sam da će me
odmah pustiti i zatim poći u potragu za Samom, ali i dalje me drţao za
haljinu, pribijajući me uza zid.
»Što sam ti rekao?«
Pogledala sam ga. Nismo se tako prije igrali.
»Idi po Sama«, rekla sam.
»Rekao sam — da se nisi usudila to činiti«, kazao je.
Stavio mi je ruke na ramena i još me snaţnije pritisnuo uza zid. Sasi
je negdje u prikrajku ritmički ţvakao sijeno.
Opustila sam se pod Georgijevim rukama. Njegovo je lice bilo
sasvim blizu mojemu. Na gornjoj sam mu usnici vidjela točkice iz kojih su
nicale dlake nakon brijanja brkova. Nisam znala da se počeo brijati.
»Zločesta Thea«, rekao je i nasmiješio se. I ja sam se nasmiješila.
Zatim je otišao pronaći Sama.
***
Bila sam strahovito nemirna. Otišla sam na spavanje u isto vrijeme
kada su to učinili Sam i Georgie, te sam ih još nekoliko trenutaka kroz
vrata slušala kako razgovaraju. Potom su umuknuli, a ja sam i dalje bila
budna. Osjećala sam svoje zaobljene grudi pod spavaćicom, njihov
nabubrio vršak i glatku, vrlo glatku koţu.
Obično bih leţala u krevetu i čekala da me obuzme san, ali večeri
nisam mogla izdrţati. Došla sam pred vrata sobe u kojoj su spavali momci
i osluškivala hrče li itko. Spavaju li doista?
Dvostruka vrata kroz koja se s odmorišta u prizemlju ulazilo u
dnevni boravak bila su vrlo krhka, načinjena od staklenih četverokuta i
mjedenih okvira, no ja sam ih znala nečujno otvoriti. Unutra se boţićno
drvce uzdizalo do samoga stropa. Morali smo mu podrezati vrh da bismo
na njega smjestili anĎela, figuricu bez lica i kose, odjevenu u blistavu
zlatnu halju. Drvce bi nam svake godine nabavio Idellin roĎak. Čvršće sam
se umotala u pokrivač i zadrhtala.
I dan-danas, kada vidim boţićno drvce urešeno kojekakvim
različitim ukrasima, malo mi je neugodno. Drvca koja je kitila moja majka
bila su predivna, pa je takvo bilo i ovo. Na njemu su visjele ljubičaste i
crvene ručno izraĎene staklene kuglice, koje su zbog te ručne izrade bile
blago nepravilne. Na svakoj se vidjelo mjesto na kojemu je puhač stakla
savinuo vruće staklo i tako zatvorio kuglu. Ukrasi su bili toliko tanki da se,
kada bi se na drvcu zapalile svijeće, činilo kako se meĎusobno prelijevaju i
stapaju.
Majka je drvce osvjetljavala desetinama svijeća, od kojih je svaka
stajala u posebnom staklenom drţaču. Bio je to opasan način osvjetljavanja
jelke, ali bio je i prelijep. U to su doba ljudi taman bili počeli koristiti
električne svjetiljke za drvca i bilo je veoma popularno urešavati ih
šarenim lampicama, no majka je to prezirala. Šarene lampice na boţićnoj
jelci smatrala je vulgarnima.
Odjednom sam začula da netko hoda po gornjem odmorištu pa se
spušta po stubama. Kada je pod koracima te osobe zaškripala sedma stuba,
znala sam da je riječ o Georgieju. Svi su je drugi u kući preskakali.
»Pssst«, rekla sam mu kada je prošao kroz vrata, ali već je bokom
zahvatio bravu. Duboko sam i brzo udahnula — vrata su se bučno zatresla i
taj je zvuk vrlo lako mogao probuditi moju majku. A ako nas naĎe ovdje,
pomislit će da sam bila nevaljala. Neće mi vjerovati ako joj kaţem istinu
— da nisam učinila ništa, da sam samo sišla u prizemlje, a Georgie je
došao za mnom. Sve mi je to bilo potpuno jasno dok sam promatrala
Georgieja kako prolazi pokraj mene prema ulaznim vratima. Bila sam
prestravljena, ali i bijesna na svojega bratića.
»Stani«, prosiktala sam, ali Georgie je već jednom nogom bio
napolju. Okrenuo se prema meni i mahnuo rukom, dajući mi znak da
poĎem za njim. Potrčala sam prema vratima i prošla kroz njih, otimajući
mu kvaku iz ruke jer sam se bojala da će ih preglasno zatvoriti.
»Što to radiš?« prošaptala sam i za sobom tiho pritvorila vrata.
»Gledam mjesec«, odvratio mi je normalnim glasom.
»Gledaj ga iznutra.«
Slegnuo je ramenima i okrenuo se prema meni. »Neću«, odgovorio je
pospano. Kada me pogledao, oči su mu bile mutne i maglovite.
Stala sam pokraj njega i takoĎer promatrala mjesec. Bio je velik i
pun.
»Koliko ćeš dugo stajati ovdje?« upitala sam ga.
 »Zašto?«
»Hladno mi je.«
»Ti si me probudila«, rekao je. Otkad je došao k nama, bio je prilično
mrzovoljan i provodio je više vremena nego obično sasvim sam u Samovoj
sobi. Govorio je da čita, ali Georgie inače nikada nije čitao.
»Kako sam te probudila?«
Bila sam se posebno trudila da budem tiha.
»Uvijek znam gdje si, Thea«, rekao je.
»Samo Bog uvijek zna gdje sam«, tiho sam odvratila.
»Gleda li nas i sada?« upitao je, takoĎer tiho. Zakoračio je prema
meni, pa onda to učinio još jedanput. Njegovo je lice sada bilo tek nekoliko
centimetara od mojega. Dah mu je bio mliječno sladak i gust.
»Naravno«, rekla sam, ali već sam bila zaboravila o čemu smo
razgovarali.
Dodirnuo mi je kosu, a zatim dlan spustio na moj vrat.
Proučavali smo jedno drugo. Pokrivač mi je pao s ramena i stajala
sam pred njim samo u spavaćici, dok mi je golo tijelo pod njom drhtalo od
hladnoće. Oči su mi se razrogačile od iscrpljenosti, a Georgiejevo je lice
bilo natečeno od spavanja, pa je nalikovao na novoroĎenče. Draţesno.
Izgledao je draţesno. U odsutnosti strine Carrie kosa mu je još više izrasla
pa mu je sada padala preko očiju. Izgledao je kao dripac, ali stidljivi
dripac.
Licem se još više primaknuo mojem i zatim me poljubio u usta.
Dlanom mi je dodirnuo obraz pa me poljubio ponovno, usnicama
razmičući moje.
Znala sam da se ljubimo, ali nikada nisam nikoga vidjela da se tako
ljubi. Otac je majku pred nama ljubio u obraz, likovi u knjigama koje sam
čitala stalno su se ljubili, ali nitko nikada nije opisao ovo. Nitko nije opisao
neobičan osjećaj toploga Georgiejeva jezika u mojim ustima, nitko nije
opisao koliko je to divno i čudno i koliko je divno upravo zbog toga što je
čudno.
Nisam bila odgojena u kući u kojoj se uţitak smatrao grijehom, a ovo
— Georgiejev jezik u mojim ustima poput nekog ţivog bića, lice koje sam
znala od roĎenja tako blizu mojemu, bliţe nego ikada prije — bilo je to
čisto blaţenstvo.
 10.

Holmesove kćeri čekale su me pred vratima moje kolibe. »Zdravo«, gotovo

su jednoglasno pozdravile i uhvatile me za ruke. Trebalo im je tjedan dana
da se naviknu na to da mi se ne moraju klanjati. Uz njih je stajao gospodin
Holmes i zadovoljno ih promatrao, ruku zabijenih u dţepove. Nagnuo je
glavu u stranu kada sam mu se nasmiješila. Nismo razgovarali nekoliko
tjedana, još od Dana zahvalnosti.
Primijetila sam da nas druge djevojke pogledavaju. Vidi — Thea
Atwell s Holmesovim kćerima, a s njima je i gospodin Holmes.
Dok smo prolazili kampom, domahivale su mu brojne djevojke. S
nekima od njih nikada nisam progovorila ni riječi, kao s Robertom,
Laurom Bonnell i Hattie. Gospodin Holmes svima im je uzvraćao
kimanjem glave, ali nije vadio ruke iz dţepova.
U konjušnici sam pripremila Luthera i Brighta pa su ih djevojčice
stale četkati, zastajkujući samo u trenucima kada je valjalo očistiti češagiju
udarcem o zid. Bright je bio stari, crni poni mudrih očiju. Na njemu su
jahala mnoga, mnoga djeca. Promatrala sam ih i pokazivala im mjesta koja
su zaboravile iščetkati, a gospodin Holmes drţao se podalje, posebice od
Luthera. Poţeljela sam mu reći da to nema smisla — poniji su na lošem
glasu kao ćudljivi i okrutni, a konji nisu takvi, oni su dragi i njeţni.
Toga su dana svi bili u dobrome raspoloţenju. Decca je podigla
Brightovo kopito i pokazala usjek, pa zatim uputila oca kako očistiti
prljavštinu iz njega. Dio Brightove grive se zamrsio i Rachel ju je njeţno
odmrsila.
Kada smo osedlali konje, odveli smo ih do manjeţa i ondje smo
jahali. Gospodin Holmes stajao je s vanjske strane ograde i gledao nas iz
poloţaja koji su uz manjeţ, čini se, zauzimali sami muškarci: ruke je
poloţio na najgornju prečku ograde, a stopalo pod savijenim koljenom
oslonio na srednju.
Gospodin Holmes promatrao je Deccu kako uvjeţbava svoju rutinu,
onu istu koju sam i ja uvjeţbavala kada me majka kao djevojčicu učila
jahati, i pritom se naslanjao na ogradu terena kao da je njegova. Kao da se
zapravo ne boji konja.
»Noge su ti tako snaţne, Decca«, doviknuo joj je i Decca je
zadovoljno kimnula glavom.
Prijatelj mojega oca, gospodin Buch, koji je bio Nijemac, jednom mi
je rekao da iz profila izgledam kao Turkinja. To mi se svidjelo — ta ideja
da sličim stanovnicima nekog drugog mjesta. Nisam to, meĎutim, pokazala
jer bi Sam inače mislio da sam tašta. Od mene se, kao od djevojke,
očekivalo da budem zgodna, da budem lijepa, ali se isto tako očekivalo da
ne drţim previše do toga.
Pitala sam se što gospodin Holmes misli o mojem profilu. Je li ikada
vidio Turkinju? Vjerojatno nije.
»Promjena ritma«, doviknula sam Decci, koja je svladavala drţanje
na konju. »Dobro je«, dodala sam.
Razvile smo svoj vlastiti jezik ili, točnije rečeno, djevojčice su
naučile moj. Nijedna još nije pala, čak ni došla u opasnost da padne. Ja
sam kao dijete stalno padala s konja i, srećom, najgora mi je ozljeda bila
uganuće gleţnja. No ja sam padala zato što sam bila nestašna i zato što me
nitko nije nadzirao. Sestre Holmes uvijek je netko nadzirao.
Kada su sjahale s konja, gospodin Holmes ih je pohvalio. »Baš ste
bile dobre, djevojke«, rekao je. Deccino i Sarabethino lice se na to ozarilo,
a Rachel se ugurala izmeĎu Decce i oca i primila ga za ruku.
Deccu je to vidljivo razbjesnilo, ali onda je gospodin Holmes
podigao drugu ruku.
»Imam dvije«, rekao je i Decca ga je primila za drugu ruku, a ja sam
pomislila koliko su drugačije nego što smo bili Sam i ja. One su se
meĎusobno stalno natjecale i stalno su, barem koliko sam uspjela
primijetiti, pokušavale privući očevu pozornost i nekako se istaknuti od
preostale dvije.
Nakon jahanja djevojke su u hodniku s Brighta i Luthera četkale
utiske od sedla, a ja sam stajala u sobi s opremom, odakle sam ih mogla
drţati na oku, ali i istodobno čistiti potrebne stvari.
»Rade li i djevojke to?« upitao me gospodin Holmes.
Poskočila sam. »Molim?«
»Ispričavam se. Prišuljao sam ti se.« Primaknuo se bliţe i proučio
ono što sam radila. »Rade li i djevojke ovo što ti radiš?«
»Naučila sam ih kako i Sarabeth to već zna dobro raditi, ali Rachel i
Decca su još premale.«
 »Premale da bi čistile?«
»Nisu još dovoljno spretne.«
Gospodin Holmes kimnuo je glavom i počeo proučavati ono što
radim. Mirisao je na ulje. Oduvijek sam izvrsno čistila opremu za konje i
do visokog bih sjaja uglačala sve kopče na uzdama. Uzdahnuo je i sjeo na
jedan kovčeg dok sam ja utrljavala mast u uzde i čekala da kaţe nešto
drugo. No ni on ni ja nismo progovorili. Promatrala sam ga krajičkom oka.
Činilo se da i on mene pomno promatra pa sam počela uţivati u tišini, koja
je bila ugodna, ali ne sasvim bez napetosti. Bili smo svjesni jedno drugoga.
Majka me naučila kako čistiti opremu za konje, kako omekšati koţu
te produljiti trajanje svemu što je potrebno za jahanje — oduvijek sam se
dobro brinula za opremu, oduvijek sam bila ponosna na obavljeni posao, a
majka je bila ponosna na mene. Umnogome sam joj bila vrlo slična. Obje
smo voljele red.
Djevojke su ulazile u prostoriju sa svojim sedlima i izlazile iz nje.
Došla je Leona, s podlogom za sedlo mokrom od Kraljeva znoja
prebačenom preko ramena. Kimnula mi je na pozdrav — nakon našeg
zajedničkog noćnog jahanja bila je nešto ljubaznija prema meni, iako se to
jedva primjećivalo. Češće bi me pozdravljala, uzvraćala mi poglede, u
kupaonici mi je jednom čak nešto promrmljala o tome kako je noćno
jahanje godilo Kralju. Kada su djevojke završile s čišćenjem konja, a ja s
čišćenjem opreme, gospodin Holmes otpratio nas je natrag do Trga.
»Vidimo se uskoro«, rekao je, a djevojke su me jednoglasno
pozdravile. Počelo je lagano kišiti.
Mahnula sam im.
»Hvala ti na prilici«, rekao je dok sam se okretala, »da djevojke
nauče štošta o konjima.«
»Bilo mi je zadovoljstvo.« Sjetila sam se svojega prvog dana u
kampu s ocem, kada mi je gospodin Holmes još bio potpuni neznanac.
Nisam bila tako dobra učiteljica jahanja kao što je moja majka bila
meni. Uvijek je unaprijed znala što ću pokušati učiniti — kako ću se
okrenuti u sedlu, kada ću povući uzdu desno umjesto lijevo i kako će Sasi
reagirati. Takva ju je sposobnost predviĎanja činila nevjerojatno dobrom
učiteljicom, što sam shvaćala tek sada. Ja nisam tako dobro predviĎala što
se djevojčice spremaju učiniti. Nisam ih poznavala toliko dobro kao što je
majka poznavala mene. Osim toga, moja je majka predviĎala stvari i izvan
terena za jahanje. Znala je kada bi Sam brzopleto napisao zadaću iz
aritmetike i prozrela me kada sam se posluţila novim ručnikom da bih
očistila nešto što sam prolila. Znala je sve. No nije znala za Georgieja. Sve
s Georgiejem dogodilo joj se pred nosom, a ništa nije znala.
Kod kuće Masters — lijepe kolibe prekrivene pločama od brezina
drveta — pridruţila sam se koloni djevojaka koje su se vraćale s terena za
jahanje. Moţda me majka djelomično poslala ovamo i zato što je bila ljuta
na sebe jer nije shvatila što joj se dogaĎalo u vlastitoj kući, odnosno nije
me poznavala onoliko dobro koliko je mislila. Moţda je bila ljuta na sebe
zato što sve to nije uspjela zaustaviti.
Sissy je dotrčala do mene, jedva čekajući da joj ispričam kako je
prošao trening na kojemu me ravnatelj gledao kako podučavam njegove
kćeri. Nasmijala sam joj se u gomili djevojaka. Bila sam jedna od njih.
Imale smo dovoljno vremena da odemo do koliba i preodjenemo se, ali ne
dovoljno da sa sebe speremo miris konja.
***
Na Badnju sam večer bila jedina djevojka iz kuće Augusta koja je
ostala u školi. Čak je i obitelj Mary Abbott uspjela skucati dovoljno novca
da joj plati put kući. Većina ostalih djevojaka koje nisu otišle kući bile su
djevojke koje su školu pohaĎale uz pomoć školarine, a bilo je i onih koje
su svoj ostanak u kampu pravdale raznim izgovorima. Obitelj im je ove
godine nekamo otputovala ili je put do kuće bio predug za tako kratke
praznike. Potonjim sam se izgovorom i sama posluţila, i u mojem je
slučaju zvučao barem donekle uvjerljivo. Emathla i Florida bile su veoma
daleko od djevojačkog jahačkog kampa Yonahlossee.
Noćno se zvono oglasilo prije nekoliko sati, ali ja nikako nisam
mogla zaspati. Ovaj se put prije blagdana čak i nisam pitala hoće li poslati
po mene. Naravno da neće. Naravno da Boţić neću provesti kod kuće. Te
smo večeri u Dvorcu pjevali boţićne pjesme, ureĎivali golemo drvce i
nitko me nije ništa ispitivao o razlozima neodlaska kući, čak ni sestre
Holmes. Sve djevojke koje nisu otišle sjedile su za istim, velikim stolom s
obitelji Holmes, ali su Holmesovi sjedili na drugome kraju. Decca se,
doduše, do kraja večere nekako uspjela dokopati mojega krila, ali bila je
premala da bi je zanimalo zašto nisam otišla iz kampa.
S druge sam strane prozora začula neki zvuk i u prvi trenutak
pomislila da je to opet Boone i kako ne zna da je Sissy otišla kući, no
naravno da to nije bio on. Vjerojatno je bio kod kuće sa svojom savršenom
obitelji. Vjerojatno su razmjenjivali savršene poklone.
Netko se nasmijao, ali zvuk je bio jeziv. Povrh toga, činilo se kao da
se netko smije točno uz moj prozor.
Opet sam začula smijeh — isti piskutavi smijeh od čijega su me
zvuka ţmarci prošli do kostiju. Vrlo sam oprezno provirila kroz prozor i
spazila djevojačka leĎa u bijeloj spavaćici, bez kaputa. Djevojka se u tom
trenutku okrenula i iz profila sam prepoznala Jettie.
Prebacila sam nešto preko sebe i izjurila van, u ruci noseći jedan od
Sissynih kaputa.
»Jettie«, prošaptala sam, »što radiš ovdje?« Pruţila sam joj kaput, ali
odmahnula je glavom. Oči su joj bile staklene i pred lice je podigla bocu
jantarne boje.
»Već mi je toplo«, rekla je, »ne treba mi kaput.«
Prstom preko usta dala sam joj znak da se utiša.
»Zašto?« upitala me još glasnije. »Što bi mi se uopće moglo
dogoditi?«
Ogrnula sam je Sissynim kaputom i oduzela joj bocu. Bila je
prespora da bi me zaustavila.
»Ako te vidi gospoĎa Holmes«, rekla sam joj, »poludjet će.«
Jettie se nasmiješila. »Onda bih zamolila Henny da me spasi.
GospoĎa Holmes je oboţava. Iste su. Moţeš li mi, molim te, vratiti moju
bocu?«
Sjela sam uz nju. »Moţe, ali samo ako ostaneš u kaputu«, rekla sam.
»Dogovoreno.« Potegnula je iz boce kao muškarac. »Thea Atwell.
Bila si glavna vijest kada si stigla. Katherine Hayes svima je rekla da su te
poslali ovamo zbog neke nevolje s momkom.« Odmjerila me od glave do
pete pa sam se čvršće zavila u kaput. »Ali sada više nikoga nije briga za
tebe. Tako je to na ovome svijetu.«
»Pijana si«, rekla sam.
»Točno«, nasmijala se na svoj neobičan način. »Ja, dakle, znam zašto
ti nisi otišla kući, ali ti ne znaš zašto nisam ni ja. Reći ću ti«, nastavila je,
»ali samo ako znaš čuvati tajnu.«
»Znam«, oprezno sam rekla. Nisam bila sigurna ţelim li uopće
saznati Jettiene tajne.
 »Moj je otac ostao bez posla i sada se moram udati. A ne ţelim se
udati.« Kada je to izgovorila, glas joj je postao bijesan. »To je zadnja stvar
na svijetu koju ţelim! Majka mi kaţe da moram, a Henny da sam sebična.
Što ti misliš?« Unijela mi se u lice pa sam primijetila da na sljepoočnici
ima malen oţiljak.
»Momak za kojeg se trebaš udati — je li dobar?«
»Nije on nikakav momak«, rekla je, »nego muškarac. Star je. Bogat.
Obogatio se na duhanu. I nije on loš, dobar je. Ali ne volim ih. Ne volim
muškarce. Sa mnom nešto nije u redu. Radije sam sama.«
Izgledala je kao da će zaplakati. Uzela sam joj bocu iz ruke i nagnula
je prema svojim usnicama. Skoro sam ispljunula tekućinu koja mi je ušla u
usta. Bila je nevjerojatno jaka.
»Još ću ti nešto reći«, rekla je i zaplakala. »Ne ţelim otići odavde. Ne
ţelim otići od nje. Mislim, odavde. Ne razumijem. Nije da gladujemo.
Nismo sirotinja iz Apalačkog gorja.« Pogled joj je odlutao u daljinu.
Yonahlossee, oaza bogatih u moru siromaštva. Sjetila sam se Docey i
njezine obitelji. U školi smo napunili čitavu kutiju boţićnih poslastica za
djevojke iz Milla: šunke, pite, krumpiri. GospoĎa Holmes uvjeravala nas je
da će im biti isporučena na vrijeme za boţićnu večeru.
»Thea«, promrmljala je Jettie, »ţivot je tako teţak kada odrasteš.«
»A moţda je tako i bolje«, napokon sam rekla.
»Što?«
»Ne voljeti momke. Muškarce. Samo donose nevolje.«
Nekoliko me trenutaka promatrala, a onda progovorila: »Ne budi
blesava, Thea.«
Nasmiješila sam se, a onda pred njezinim očima izlila sadrţaj boce
na tlo. Alkohol bi je samo još više rastuţio. Ustala je i nesigurno pošla
prema svojoj kolibi. Izgledala je kao poni — niska i snaţna.
»Zapamti«, doviknula je, »ono je bila tajna.«
Prešla sam prstom preko usnica i odglumila da bacam ključ.
***
Kada sam se sljedećeg jutra probudila, svijet oko mene bio je zavijen
u bijelo.
Navukla sam čizme i izašla pred kolibu bez kaputa u trideset
centimetara snijega.
»Zdravo«, doviknuo mi je netko, pa sam spazila gospodina Holmesa
kako hoda preko Trga s francuskim ključem u rukama.
Mahnula sam mu i prekriţila ruke na prsima. Trebala sam se odjenuti
prije izlaska. Ruke su mi bile ispucale od hladnoće. Nisam imala rukavice,
a nisam htjela ni pisati majci da mi ih pošalje.
»Sretan Boţić«, rekao je. »Prsnula nam je jedna cijev«, pokazao mi
je ključ. »U Dvorcu nema vode, a majstor nam je otišao kući za blagdane.«
Došao je do mene i zastao. Za njim je ostao uzak trag u snijegu.
»Nikada prije nisam vidjela snijeg«, rekla sam, »barem ne ovako.«
»Ne?« osvrnuo se i pogledom obuhvatio nepreglednu bjelinu na
krovovima, drveću i planinama. »Oboţavam zimu«, rekao je.
Na sebi je nosio stari kaput bez gornjega gumba. »Zima vas
vjerojatno podsjeća na dom«, rekla sam.
»Ha, sjetila si se«, licem mu je prešao izraz zadovoljstva. »Da,
podsjeća me na Boston.«
»Ja sam dosad uvijek ţivjela u ljetnim vrućinama«, rekla sam, »ali
ovo… ovo je prelijepo.«
A Sam nije bio sa mnom da bi to vidio.
»Moja je majka često govorila da snijeg pada zato što se Bog ljuti, ali
ja to nikada nisam tako tumačio.«
»Što onda radi kada snijeţi? Mislim, ako se ne ljuti.«
Nasmijao se i iz usta mu je izletio bijeli oblačić. »Razmišlja«, rekao
je pa zastao. »Čini mi se da ti se Yonahlossee počinje sviĎati, Thea.«
Kimnula sam glavom. Bilo mi je sve hladnije, ali nisam htjela otići.
Zaustila sam da nešto kaţem, ali sam onda odustala.
»Što si htjela reći?« upitao me.
Nad usnicom je imao malu posjekotinu od brijanja. Njegova će
obitelj sama proslaviti Boţić prije nego što se svi okupimo na boţićnoj
večeri u Dvorcu. Silno sam ţeljela biti s njim na njihovoj proslavi. Htjela
sam da me pozove, ta me ţelja odjednom sasvim obuzela. Pozovi me,
ponavljala sam u sebi dok me promatrao. Pozovi me.
No naravno da nije to učinio. Nisam pripadala obitelji Holmes.
Razmišljala sam o tome je li ovo moj zadnji Boţić bez obitelji i u tom mi
je trenutku postalo jasno da nije. Pred očima mi se odvrtjelo toliko praznih,
usamljenih Boţića u budućnosti. Nisam znala gdje ću ih točno provesti, ali
znala sam da to neće biti s mojim roditeljima.
Gospodin Holmes i dalje je stajao preda mnom i radoznalo me
promatrao.
»SviĎa mi se ovdje«, rekla sam i zastala jer nisam znala hoće li me
glas izdati. »SviĎa mi se, ali mi i nedostaje dom.«
To ga, čini se, nije iznenadilo. »Naravno da ti nedostaje, Thea«,
rekao je. »Naravno.«
***
Boţićni poklon koji sam dobila od kuće: tamnocrveni kaput od
kašmira s gumbima obloţenim srebrom. Sretno, sretno, veselo, veselo,
pisalo je na priloţenoj čestitki. Rukopis mi je bio nepoznat, ali izraz je bio
majčin. U kutu je stajala oznaka trgovine odjećom u Ashevilleu. Kada sam
kaput prinijela licu i pogledala se u ogledalu, shvatila sam da dobro pristaje
uz moju boju kose. Kao da je još više sjajila uz tamnocrvenu tkaninu.
Rasplela sam pletenicu i uhvatila kosu šakom. Dosta je izrasla i zgusnula
se. Moj je odraz u zrcalu bio neobičan. Oči su mi bile još natekle od
spavanja, usnice suhe od hladnoće, a poda mnom se prostirao raskošan
kaput. Dotaknula sam zrcalo. Majka nikada nije vidjela taj kaput. Bio je to
skup poklon, nešto čemu nije bila sklona, nešto čemu ni ja nisam bila
sklona. Vjerojatno se osjećala krivom zbog toga što me nisu pozvali kući
za Boţić. Nije znala da ne bih bila otišla čak ni da jesu.
Ugurala sam kaput u jednu od praznih ladica.
***
Prošloga Boţića nije bilo poklona pod našom jelkom. Majka nam je
to najavila unaprijed, a iako sam gunĎala zbog toga, podsjetila me da je
Georgiejeva obitelj u nevoljama — točno se tako izrazila, u nevoljama —
te da im ne ţelimo oteţavati situaciju. Osim toga, dodala je, nisu nam
potrebni boţićni pokloni, već imamo sve, zar ne? Što sam drugo mogla
nego sloţiti se, iako su mi bile potrebne nove uzde i bolji par jahaćih hlača.
Nekoliko dana prije Boţića zapalili smo krjesove. Strina Carrie bila
se vratila iz Missourija jer se zdravstveno stanje njezine majke poboljšalo.
Dugo smo stajali vani i promatrali vatru. Otac mi je njeţno prebacio ruku
preko ramena, a majka i Idella iz kuće su nam donijele šalice s kakaom.
»Joj, ne bih smjela«, rekla je strina Carrie, rukom prelazeći preko
nabreklog trbuha.
Promatrala sam svojega bratića, iako sam se svim silama nastojala
pretvarati da ga ne gledam, zapravo da ne gledam ništa i da me ništa
posebno ne zanima. On se pak drţao uz Sama, kao da se više priklonio
njemu nego meni. Inače gotovo nikada nismo pili kakao. Bio je prilično
teţak, a tako sam se i ja osjećala dok sam ga pila pa sam nagnula šalicu i
izlila tekućinu u vatru. Osjetila sam majčin pogled pa sam se usredotočila
na vatru, dim i krjesove.
Nitko te večeri nije mnogo govorio i sada dolazim u napast pomisliti
da smo znali kako nam se nešto sprema.
Georgie mi se nije pribliţavao sve dok vatra nije počela gasnuti, a
nitko na ugarke više nije dodavao nove cjepanice. Bilo mi je vruće pa sam
sjela podalje od vatre i svih ostalih, a on se odvojio od majke i kleknuo uz
mene, ali nije ništa rekao, zbog čega mi je bilo drago. Poloţila sam ruke na
hladnu travu, a Georgie se nagnuo unatrag i poloţio svoj suhi dlan preko
moje ruke. Nitko nas nije mogao vidjeti, pa se gesta ne moţe nazvati
hrabrom i tako smo sjedili kojih deset, petnaest minuta. Osjećaji koji su se
u meni kovitlali — iščekivanje, uţitak, neobičan osjećaj blaţenstva — sve
mi je to bilo potpuno novo. U tjedan dana, koliko je prošlo od bratićeva
poljupca, pretvorila sam se u potpuno drugu osobu. Ustvari, moţda nisam
bila potpuno drugačija, ali počele su me zanimati posve druge stvari.
Nismo se bili ponovo poljubili nakon one večeri, nismo o tome ni
razgovarali. No Georgie me sada često dodirivao i drţao me za ruku u štali,
kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Stekli smo tu naviku s
nevjerojatnom lakoćom i odjednom sam ţeljela još više.
***
Sljedećeg sam dana sjedila sama na stubama prednje verande i
gledala prema dvorištu. Georgie je sada u mojim sanjarenjima zauzeo
Sasijevo mjesto i o njemu sam razmišljala češće nego što sam mislila da je
moguće. Drugim riječima, stalno sam razmišljala o njemu.
Za leĎima sam začula škripanje ulaznih vrata, pa sam se okrenula i u
dovratku spazila Georgieja. Bilo je to poput čarolije — nadala sam se da će
me naći i našao me. Uţivala sam u tome kako mi se udvara, kako me
uvijek pronalazi, a kada sam ga spazila u tom trenutku, dogodilo se još
nešto. Kad bi mi se pribliţio, nešto bi mi počelo pulsirati u meĎunoţju i
naglo bih se ovlaţila. Nasmiješio mi se s dovratka, ali zbog kuta pod kojim
je nagnuo glavu u stranu nisam uspijevala razabrati smiješi li se stidljivo ili
samozadovoljno.
Sjeo je uz mene i poloţio ruku preko moje.
»Ne bismo smjeli«, prošaptala sam.
»Svi su vani, s druge strane«, poljubio me u čelo, a ja sam se
odmaknula. Bila sam zaprepaštena — što mu je? Zašto me ljubi ovdje, gdje
nas bilo tko moţe vidjeti? Istodobno sam protrnula od uţitka zbog dodira
njegovih usnica na čelu.
»Georgie.«
»Zar ne smijem poljubiti sestričnu u čelo?« upitao je. Izazivao me.
Izgledao mi je tako golem i krupan. Da sam ga susrela kao neznanca u
gradu, mislila bih da je muškarac, a ne dječak.
Dodirnula sam mu obraz. SviĎalo mi se kako moj dlan izgleda malen
na njegovu licu.
»Jesi li se obrijao jutros?« upitala sam. Činjenica da ga imam pravo
to upitati neobično me ushićivala.
»Jesam«, odgovorio je i zaustavio mi ruku, pritišćući je uz svoj obraz
te me zatim ljubeći u palac. Pitala sam se gdje li je sve to naučio. Nisam
poznavala takvoga Georgieja.
Palcem sam mu prešla preko usnica i on ga je njeţno ugrizao, od
čega mi je zastao dah. Skrenula sam pogled jer mi je sve to odjednom
postalo previše privlačno, zavrtjelo mi se u glavi od uţitka. Pred očima mi
se mutio veliki grm bršljana u dvorištu, ali onda se jedna točka na njegovu
rubu polako izoštrila. Moj brat. Naglo sam povukla ruku, obrisala je o
suknju i ustala. Georgie je poskočio, a ja sam mahnula Samu, koji se uz
grm pojavio jer je upravo došao s druge strane kuće. Kimnuo nam je s
rukama u dţepovima.
Izvadi jednu ruku iz dţepa, pomislila sam. Izvadi jednu ruku iz
dţepa, mahni nam i daj nam do znanja da ništa nisi vidio.
Poloţila sam dlan preko usta i okrenula se prema Georgieju.
»Bez brige«, rekao mi je, »nije ništa vidio.« No samo je nagaĎao.
***
Na Badnjak sam za večerom sjedila izmeĎu Georgieja i Sama.
Odjenula sam zlatnu svilenu haljinu za koju je majka govorila da
ističe crveni odsjaj moje kose. Bio je to i zadnji put da nosim tu haljinu —
gornji mi je dio već tada bio postao preuzak, a kada sljedeći put doĎem u
priliku da odjenem svečanu haljinu, vjerojatno ću biti mnogo šira i viša. No
te sam je večeri htjela odjenuti još jedanput i zanemarila sam majčinu
napomenu da bih moţda ipak trebala odjenuti nešto drugo.
Nosila sam i majčinu krznenu stolu. Posudila mi ju je kao da sam
djevojčica koja se igra presvlačenja u majčinu odjeću, što je na neki način i
bilo tako, ali stola mi se sada činila više mojom nego njezinom. Za Boţić
prije toga imala sam samo četrnaest godina i za večerom su sjedili isti ljudi
kao i toga dana.
Otac je poveo molitvu, a Georgie me pod stolom uhvatio za ruku i ja
sam mu nakratko uzvratila stisak. Svi su, koliko sam uspjela vidjeti brzim
pogledom, i dalje sjedili pognutih glava. Otac je zaključio molitvu za
uspjeh plantaţa naranča, što je često činio, a majka je glasno uzdahnula.
»Amen«, dodao je stric George, »hvala ti, Boţe, na agrumima.«
Otac se zagledao u čašu s vinom i znala sam da razmišlja kako bi mu
odgovorio, da promatranjem čaše samo kupuje vrijeme. Često je to činio.
Znao je tisuću malih trikova pomoću kojih je dobivao na vremenu i
razmišljao o onome što će reći.
»Šališ li se?« upitao je. Izgovorio je to vrlo ukočeno, kao da čita
Shakespearea i odjednom mi je postalo silno neugodno.
Georgie je pomno promatrao odrasle i nije mi bilo drago zbog toga.
Htjela sam da gleda mene. Dodirnula sam mu ruku pod stolom.
»Čovjek se moţe moliti za što god ţeli, zar ne, Felixe?« odvratio je
stric George.
Stric mi je očito bio napet. Svi su te večeri bili napeti. Napetost u
zraku mogla se rezati noţem. Negdje sam čula tu frazu i ostala mi je u
mozgu.
Georgiejeva ruka odjednom mi se našla na koljenu. Bila je vruća,
osjetila sam to čak i kroz tkaninu.
»Molim vas«, oglasila se majka.
»Istina«, rekao je otac. »Pretpostavljam da je to istina.«
Georgiejevi su se prsti počeli ritmički pomicati uz moje koljeno i niz
njega. Umalo sam zastenjala. Dugo je to činio, moţda tri ili četiri minute, i
ja sam za to vrijeme potpuno zaboravila gdje se nalazim. Podizao je ruku
visoko po mojem bedru, zatim je spuštao niţe, zatim previsoko, pa ne
dovoljno visoko…
Poloţila sam dlan na njegov i zaustavila ga. Nismo se mogli tako
dodirivati, ne ovdje, ne pred svima, posebice ne pred mojim bratom. Bedra
su mi drhtala. Odrasli su razgovarali o boţićnoj priredbi u Gainesvilleu, o
nekom članku koji je moja majka pročitala o tome i svi su se ponašali kao
da neobavezno čavrljaju, nastojeći se odmaknuti od napetog raspoloţenja.
A iako im nije uspijevalo, iako je strina Carrie i dalje izgledala kao da će
svakoga trenutka briznuti u plač, zahvaljivala sam Bogu što im je
pozornost zaokupilo nešto drugo. Hvala ti, Boţe, na boţićnim priredbama,
promrmljala sam i Georgie se tiho nasmijao, ali Sam me čudno pogledao.
***
Nikada nisam obraćala suviše pozornosti na snove. Sam se znao
probuditi iz noćnih mora sav uspuhan i dok bih ga drţala za ruku, pričao bi
mi o tome kako je padao s litice i da se probudio trenutak prije nego što bi
udario o tlo.
Uvijek mi se činilo da malo pretjeruje jer nisam mogla zamisliti da
mu se takav osjećaj stvorio samo tako, u glavi, bez ičega stvarnoga na
čemu bi se utemeljio. No nakon krjesova sam otišla na počinak i sanjala o
Georgieju. U snu me dirao, zavlačio mi ruku u gaćice i zatim u mene
gurnuo jedan, pa dva prsta. Probudila sam se ne znajući gdje sam, s tako
snaţnim osjećajem uţitka da sam mislila kako još uvijek sanjam. Bila sam
na samome rubu vrhunca — stavila sam vlastite prste tamo gdje su bili
Georgiejevi. Iznenadilo me koliko sam čvrsta pod dodirom, a onda sam
dodirnula gaćice, tamo gdje me Georgie dirao. Bile su potpuno mokre.
Pred očima su mi zasjale iskre. Nastavila sam se dodirivati — još, sve više,
a onda odjednom nisam osjećala ništa osim snaţnog stezanja i pulsiranja u
meĎunoţju. Zglavkom ruke protrljala sam čelo. Morala sam oprati ruke.
Tada taj uţitak još nisam smatrala tajnom, kao što će to poslije
postati. Ne, tada je to za mene bilo nešto što prije uopće nije postojalo, pa
uza se nije donosilo nikakav osjećaj stida.
***
Sam me u boţićno jutro probudio njeţnim tapkanjem po ramenu.
Isprva sam mislila da je to Georgie.
»Ako ţeliš jahati«, rekao je, »bolje ti je da to učiniš sada.«
»U redu«, promrmljala sam.
»Sretan Boţić«, dodao je, kao da se tek tada sjetio blagdana.
 »Sretan Boţić«, rekla sam. Promatrao me dok sam se uspravljala u
krevetu i trljala oči. Nasmiješila sam se i on se nasmiješio meni, no
osmijeh mu je bio nekako čudan. Kao da mi je u tom trenutku pročitao
misli, kao da je znao za Georgieja. No onda je nagnuo glavu u stranu i
preplavilo me olakšanje. Naravno da ne zna za Georgieja.
Odmahnula sam glavom i ponovno mu se nasmiješila, kao da mu
ţelim dati do znanja da je sve u redu — kimnuo je glavom, ali znala sam
da mi ne vjeruje.
Toga sam jutra htjela isprobati preskakanje nove prepone koju sam
izgradila na polju. Na manjeţu naredbe koje sam davala konju bile su
gotovo nevidljive i tako je trebalo biti. Trebalo se činiti kao da izmeĎu
konja i jahača postoji prešutan i bespogovoran dogovor. No vani, na polju,
izvan konjičkog terena, Sasi bi me slušao samo ako bih ga snaţno
usmjeravala uzdama i naglo prebacivala vlastitu teţinu, samo kad bih
ţustro pribijala noge uz njegove slabine i vikala. Takvo je jahanje izgledalo
ruţno, ali osjećaj je bio stvarniji.
Mamuze sam ostavila u štali, a kada sam mu nogama stisnula
slabine, što je bila naredba na koju je inače jedva obraćao pozornost, Sasi
se dao u vrlo sloţen kas, izvijena vrata i ušiju usmjerenih unaprijed,
potpuno me zanemarujući.
Upravo sam stoga i izjahala u ovo jutro. Bila mi je potrebna moć,
htjela sam da preskoči najvišu preponu koju je ikada preskočio. Ne zbog
mene, nego zbog toga što je iza prepone stajalo nepoznato i tajanstveno
prostranstvo.
Čim sam se okrenula, shvatila sam da sam mu dala previše prostora,
da smo predugo jahali ravno naprijed, a on ima previše vremena i razloga
da pobjegne i da izgubim kontrolu nad njim. No osjetila sam kako skuplja
noge u iščekivanju skoka. »Da, da, da«, mrmljala sam u ritmu njegova
lakog galopa. Pletenica mi je udarala po leĎima, vidno polje mi se suzilo i
više nisam bila svjesna ničega drugoga osim karakterističnog zvuka
Sasijevih kopita pri srazu s tlom i udaljenosti do prepone, koja se sa
svakim korakom skraćivala. U tom se času sve svodilo samo na nagon —
trenutak prije nego što se konj otisne u zrak nešto je čemu vas nitko ne
moţe podučiti. »Sada«, rekla sam i poletjeli smo. Poţeljela sam da je
Georgie tamo i da nas gleda. No onda je Sasi spustio lijevo rame i izletjela
sam iz sedla, pala na vlaţnu travu, ali i dalje sam drţala uzde. Nisam ih
ispustila. »U redu je«, tješila sam ga, »u redu je.« Povukao me unatrag,
uplašen i svjestan prilike. Ako me se sada riješi, moţe pobjeći. Negdje
duboko u mozgu, neki mu je nagon govorio da pobjegne pod svaku cijenu.
No ja sam ga i dalje drţala. Voljela sam ga. Nikada ga ne bih pustila
da pobjegne. Kada se malo umirio, ponovno sam ga zajahala i po drugi ga
put usmjerila prema preponi. Sada smo je preskočili savršeno, bez ikakvih
pogrešaka, kao što sam i znala da moţemo. Tako sam uvijek razmišljala, to
je bio razlog što sam se opet hrabro popela na Sasija u situaciji u kojoj bi
drugi odustali. Šanse da još jedanput padnem, da Sasi opet izgubi
ravnoteţu, bile su gotovo nepostojeće. To se nije moglo dogoditi po drugi
put u istome danu. Tu i tamo moraš pasti — to je cijena koju plaćaš zato
što jašeš konja i od njega očekuješ da čini stvari koje nikada ne bi činio u
prirodi. No past ćeš jedanput na stotinu savršenih skokova.
Tiho sam se popela na kat u kući nakon što sam ohladila Sasija i
nahranila ga jutarnjom porcijom zobi. Stala sam pred vrata bratove sobe i
odškrinula ih.
Sam se vratio u krevet, a Georgie je spavao na slamnjači na podu.
Bila sam iznenaĎena što spavaju odvojeno — Samov je krevet bio i više
nego dovoljno velik za obojicu.
Samove su ruke i noge neobično stršale, a kosa mu se prilijepila uz
obraze od znoja. Plavi mu je poplun pao na pod, a pokrivač mu se sapleo
meĎu noge.
Prvo sam ga pogledala tek letimično. Vidjela sam ga samo zato što je
bio ondje. Zatim sam pogledala Georgieja, kojemu je Samov poplun pao
preko prsa. Nije se znojio — moţda je na podu bilo hladnije i spavao je
gotovo ukočeno, ruku ravno poloţenih uz tijelo i stopala jedno uz drugo, s
prstima ravno nagore.
Georgie se u tom trenutku pomaknuo i dok je sa sebe zbacivao
Samov poplun, u vidokrug mi je upalo nešto smeĎe. Nešto je promrmljao,
gotovo zastenjao, a onda sam spazila njegov penis kako izvire iz otvora na
pidţami u erekciji. Bio je tamniji od ostatka njegove koţe i imao je blago
ljubičasti ton. Nikada prije nisam vidjela gologa muškarca niti sam bilo s
kim razgovarala o anatomiji muškoga tijela, ali nekako sam znala da je
penis mojega bratića ukrućen.
Okrenula sam se i zatvorila vrata za sobom. Preplavio me neki teško
objašnjiv osjećaj stida. Nije mi to trebao pokazati, nisam to trebala vidjeti,
ali s druge strane — spavao je. Nije mi se namjerno razotkrio.
 No onda me preplavio i jedan drugi osjećaj, potpuno suprotan stidu.
Preplavio me osjećaj moći, otkrivanja neke tajne. Bio je to trenutak koji je
bio samo moj.
 11.

Boone dolazi večeras«, šapnula mi je Sissy. »Hoćeš li nam pomoći?«

»Naravno.« Opasnost je ionako bila mnogo manja sada, kada
gospoĎe Holmes nije bilo u kampu. Svi su znali da je ona ta koja uvodi
disciplinu meĎu djevojke, a otišla je prošle nedjelje nakon molitve. Trebala
je izbivati šest tjedana i vratiti se na proljeće. Proljeće mi je u tom trenutku
bilo nezamislivo. Sve je bilo mrtvo osim zimzelenog bilja.
Noć je s druge strane prozora bila vrlo mračna. Upravo smo bili ušli
u razdoblje koje je Sissy nazivala mrtvom sezonom — u veljaču. Sunce bi
zašlo već oko pet sati poslijepodne i na večeru bismo odlazile po potpunom
mraku. Sissy je tvrdila da je to najdosadniji dio godine, dio godine tijekom
kojeg se ništa ne dogaĎa. No meni su se sviĎali mir i tišina.
Ponovno sam jahala. Morala sam dobiti četiri kilograma prije nego
što mi je gospoĎa Holmes to ponovno dopustila. Moţda bih joj se bila
snaţnije suprotstavljala da već ionako nisam potajno jahala.
I dalje sam na vlastiti zahtjev podučavala kćeri Holmesovih, barem
zasad, dok se ne pridruţe gospoĎi Holmes u kući njezine majke u New
Orleansu. Gospodin Holmes rekao nam je da pišemo svojim majkama i
kaţemo im da odu na sastanke svojih vrtlarskih klubova i drugih društava
na kojima će govoriti njegova supruga tijekom svojeg putovanja po Jugu.
Pretpostavio je da su svima nama majke članice tih elitnih ţenskih
društava, ali moja majka to nije bila. Pripadala je jedino Društvu Camellia
u Emathli, a i njima se pridruţila samo zbog cvijeća.
Promatrajući gospodina Holmesa, zaključila sam da mi ne izgleda
kao da mu supruga osobito nedostaje.
Jedanput ili dvaput tjedno dolazio bi na moje jahačke satove s
njegovim kćerima. Nikada nisam znala kada će se pojaviti, ali pomalo sam
počela iščekivati njegovu pojavu oslonjenu na ogradu manjeţa.
Te sam večeri budna leţala u krevetu sve dok nisam začula
kamenčiće koje je na prozor bacio Boone. Bacao ih je lagano i precizno, a
činilo mi se kao da svaki put pogaĎa isto mjesto.
Ustala sam nakon trećeg kamenčića.
»Sissy«, šapnula sam i protresla je za mršavo rame. »Sissy«,
ponovila sam i stegnula joj podlakticu. Spavala je odjevena.
Polako je otvorila oči i iznenadila se kada me prepoznala.
»To sam samo ja«, rekla sam i poloţila prst preko usnica. Do nosnica
mi je dopro njezin topao noćni dah koji je blago vonjao po octu. Čovjek bi
pomislio da takva njeţna djevojka u tako osjetljivoj situaciji neće tako
čvrsto spavati ili da neće uopće zaspati. Ustala je i otišla.
Volimo se, rekla je kada mi je objašnjavala koliko je veza izmeĎu nje
i Boonea postala ozbiljna. Ne moţemo dugo jedno bez drugoga. Sjetila
sam se toga gledajući za njom. Čekala ju je ljubav njezina ţivota, a ona ga
je puštala da još malo pričeka. Ta je cura vječito kasnila.
»Sissy?« oglasio se netko.
Brzo sam se uvukla u Sissyn krevet. Te večeri nije bilo mjesečine.
»Što to radiš?« glas Mary Abbott bio je pospan pa sam se umirila i
pričekala da ponovno zaspe. Od svih djevojaka, ona bi je prva odala. Ne
zbog zlobe, nego zato što je bila čudna i na čudan je način doţivljavala
momke, muškarce, drugi spol, kako god ih ţelite nazvati.
Meni cijela situacija uopće nije bila tajanstvena. Zaspala sam
zamišljajući sebe na Sissynu mjestu. Zasad su se samo ljubili, no znala sam
da će ići dalje. Neće si moći pomoći. Naravno da će Boone to htjeti, što je i
razumljivo. Ipak je on momak, ima svoje nagone, ne moţe ih zatomiti.
Kada sam se probudila, uz mene je stajala Sissy potpuno mokre kose.
Po krovu je kolibe bubnjala kiša. Prešla sam u svoj krevet, ali nikako
nisam mogla ponovno zaspati. Nikako nisam mogla prestati zamišljati
Sissy i Boonea u zagrljaju.
Bila je to napeta, nemirna noć, ali opasnost se nije ostvarila. Mary
Abbott nije ništa čula, ili barem nije ništa spomenula.
***
Dok sam sljedećeg jutra hodala prema konjušnici s Holmesovim
kćerima, koje su sve nosile šal oko vrata, Sarabeth mi je radosno priopćila:
»Danas će doći naš otac da me vidi kako jašem.«
Drţala sam Deccu za ruku i u tom sam je trenutku stegnula, a
djevojčica me iznenaĎeno pogledala. Blago mi se vrtjelo od neispavanosti,
a u tom trenutku i od sreće. No morala sam pripaziti, pomislila sam, već
sljedećeg trenutka upitavši se — što je razlog mojim brigama? Nisam se
zagledala u njega. Pola djevojaka u kampu bacilo je oko na ravnatelja jer je
bio jedini muškarac u krugu od mnogo milja. Osim konjušara, dakako, ali
na njih nitko nije obraćao pozornost. No sviĎalo mi se što sa mnom
razgovara kao s odraslom osobom.
»Doći će da nas gleda kako jašemo«, brzo se ispravila Sarabeth, ali
Rachel se već bila uvrijedila i ljutito stisnutim očima promatrala sestru.
Sarabeth se ispravila samo zato da bi ispala pristojna nakon što je već
otkrila ono što je smatrala pravom namjerom svojega oca. Rachel mi se u
nekim trenucima činila okrutnom, ali sa Sarabeth nikada nisam znala na
čemu sam. Bile su, uostalom, djeca, sestre koje su se svaĎale oko
budalaština. Sam i ja nikada se nismo svaĎali, što je, prema mojoj majci,
bio samo još jedan u nizu dokaza koliko divnim ţivotom ţivimo. Ona se u
djetinjstvu uvijek svaĎala sa svojom braćom, i otac sa stricem Georgeom,
no Sam i ja bili smo blizanci — dvije strane istoga novčića.
Upravo sam Lutheru namještala oglavinu kada nam je gospodin
Albrecht rekao da se prošle noći tijekom oluje jedno stablo srušilo na teren
i razbilo ogradu. Na trenutak sam zastala i Lutheru su uzde zazveckale u
zubima. Zatresao je glavom.
»Ali u redu je«, uvjeravao me gospodin Albrecht, gladeći Luthera po
njušci, »stablo nije veliko. Moţete jahati većim dijelom manjeţa.«
Sarabeth je uz stablo povela Luthera, a Decca Brighta.
»Tapšaj ga po vratu«, rekla sam Decci dok smo prolazile pokraj
stabla, »pričaj mu nešto.«
Bright je odjednom zamahnuo glavom i uzde su zapucketale od
napinjanja.
»Ondje je ptica«, prstom je pokazala Rachel i na zglavku sam joj
primijetila svijetlu, crvenu ogrebotinu. »Mislim da je ozlijeĎena.«
Kleknula sam u pijesak te meĎu granama spazila sovu, neobično
oblikovane glave i toliko smeĎu da se gotovo stopila s lišćem. Bila je
vidljivo prestravljena, ali i potpuno mirna jer očito nije mogla letjeti. Da je
Sam bio ondje, znao bi što valja učiniti. Znao bi i moţe li se ozljeda krila
izliječiti. Meni se činilo da ne moţe.
»Što ćemo sada?« upitala je Rachel pomalo cendravim glasom.
»Ostavite je«, rekla sam, moţda pregrubo. Raspoloţenje mi se
pokvarilo. Gospodin Holmes je dolazio promatrati trening, a sada se
dogodilo ovo. Ako sova pokuša otići iz stabla, konji će se prestrašiti.
 Brzo sam razmislila i donijela odluku. Sarabeth se već penjala na
Luthera. Decca joj je izvlačila mamuze.
»Djevojke«, rekla sam, »nemojte se pribliţavati stablu. Ptica je
ozlijeĎena. Mogla bi preplašiti konje, pa se drţite podalje.« Sve su
poslušno kimnule glavama, čak i Rachel.
Stajala sam nasred manjeţa dok su se djeca ugrijavala. Krajičkom
sam oka promatrala Sarabeth, ali usredotočila sam se na Deccu, koja je
uvjeţbavala poloţaj.
Rachel je sjedila na ogradi, mršavih nogu provučenih kroz pregrade.
Isprva je sjedila mirno, bezizraţajnoga, blijedoga lica. Toga je dana kosu
splela u pletenice i zbog toga je izgledala mlaĎe. Sve su Holmesove kćeri
od oca naslijedile tamnu i sjajnu kosu.
U jednom trenutku, krajičkom oka vidjela sam da Rachel silazi s
ograde i obilazi teren. Činila je to plašljivo, kao i uvijek, ali i brzo.
»Rachel?« zazvala sam.
»Idem pogledati stablo«, rekla je, i ovaj put pomalo cendravo.
»Zar me nisi čula kada sam vam govorila? Preplašit ćeš konje.«
Odmahnula sam glavom u nevjerici.
»Samo hoću pogledati.«
Dala sam Decci znak da uspori Brighta u hod. »Rachel«, poviknula
sam, nastojeći prizvati zvuk upozorenja u glas.
Ponašala se kao da me ne čuje, samo je nastavila hodati prema
stablu. Sarabeth je zaustavila Luthera i samo sjedila u sedlu, promatrajući
sestru.
»Samo gledam«, rekla je Rachel. »Umirem od dosade.«
»Uskoro ćeš i ti doći na red.«
I dalje je hodala prema stablu.
»Rachel«, povisila sam glas. Pogledala me i nagnula glavu u stranu.
Shvatila sam da me izaziva. Vid mi se zamutio od hladnoće. »Rachel,
sjedni. Odmah.«
Nasmiješila se i na trenutak sam osjetila olakšanje. Mislila sam kako
će se pretvarati da se šalila. No onda je načinila još jedan korak prema
stablu.
»Otac dolazi«, promrmljala je Sarabeth i Rachel je skočila na ogradu,
brzo se vraćajući u poloţaj u kojem je čekala svoj red za jahanje. Gospodin
Holmes se nasmiješio. Razmišljao je o nečemu drugome i podigao je ruku,
kao da ţeli zaustaviti razgovor.
Okrenula sam se prema Decci. Raspoloţenje mi se sasvim pokvarilo.
Htjela sam usrećiti gospodina Holmesa.
»Potjeraj ga u kas«, rekla sam.
Decca je zamahnula nogama.
»Lagano«, podsjetila sam je. »Njeţno. Ono što traţiš od njega trebala
bi biti vaša mala tajna. Nitko drugi to ne bi smio primijetiti.«
»Dosadno mi je«, promrmljala je Rachel, ali tiho, tako da je otac ne
čuje. Decca je uspješno prolazila sve vjeţbe koje sam joj zadala pa sam se
okrenula prema Sarabeth. Već sam gotovo i zaboravila na Rachel.
»Jače stisni koljena«, doviknula sam Sarabeth, »i opusti laktove.«
»Decca samo tamo sjedi«, doviknula mi je Rachel.
»Rachel«, upozorio ju je gospodin Holmes, »prestani.« Rachel je
izgledala kao da će se svaki trenutak rasplakati, ali bilo mi je drago što se
gospodin Holmes razljutio. Zasluţila je.
»DoĎi, Decca«, pozvala sam je i povela Brighta uz gospodina
Holmesa do ruba terena, kako bi Sarabeth mogla vjeţbati u dijagonali.
»Rachel«, rekla sam joj dok sam prolazila pokraj nje, »pričekaj još
samo malo i dat ću ti dodatnih deset minuta. Hoću samo da tvoj otac vidi
ovo.«
Nije uopće obraćala pozornost na mene. Zločesto sam uţivala u tome
što još mora čekati.
»Uči mijenjanje glavne strane u galopu. Vidite kako pokreće noge?
Desna natrag, lijeva naprijed?« Mijenjanje glavne strane — lijevih ili
desnih nogu u konja — napredna je tehnika i Sarabeth još nije bila potpuno
spremna za nju, ali Luther je bio tako dobro utreniran konj, takav stari
školski majstor da bi ga i majmun uspio natjerati da učini ono što je trebao.
»I onda on koristi malo desne, a malo lijeve noge kao glavne?«
upitao me gospodin Holmes.
»Da«, odvratila sam.
»Izgleda kao da poskakuje«, gospodin Holmes zabubnjao je prstima
po ogradi u ritmu Lutherova lakog galopa. Promjena glavne strane u
galopu vrlo je efektna i sviĎa se čak i promatračima koji nemaju pojma o
konjima. Doista izgleda kao poskakivanje. Promotrila sam mu ruke i
primijetila da grize nokte. U to doba muškarci nisu nosili vjenčano
prstenje, stoga po njegovim rukama nisam mogla zaključiti ništa drugo.
Osim, naravno, da mu koţa na rukama nije ispucana od jahanja ili bilo
kakvog drugog teškog rada.
»Dobra je«, napomenula sam i gospodin Holmes je kimnuo glavom.
Htjela sam iz njega izvući malo više oduševljenja, da malo više uţiva u
onome što mu kći moţe na konju, ali bio je rastresen.
Otkopčala sam uzicu s Brightova oglavka.
»SiĎi«, rekla sam Decci.
I u tom je trenutku sve krenulo nizbrdo. Rekla sam Decci da siĎe s
Brighta i bilo je dobro što sam je već prije bila naučila da obje noge izvadi
iz stremena prije nego što jednu nogu prebaci preko sedla.
Istodobno dok sam ja njoj govorila da siĎe, gospodin Holmes
okrenuo se prema Rachel i viknuo: »Rachel! Sad je bilo dosta! Dosta!«
Bilo je jasno da su već otprije imali nekih problema.
Okrenula sam se i vidjela da je Rachel otišla sa svojeg mjesta na
ogradi i da gospodin Holmes brzo hoda prema njoj. Umalo sam prasnula u
smijeh — nikada prije nisam vidjela gospodina Holmesa ljutog i to me
pomalo plašilo. Rachel je unatrag zašla meĎu granje na stablu, gledajuću u
oca, a zatim je progovorila.
»Ne!« prvo je tiho uzviknula, a zatim je počela vikati glasnije, sve
dok joj glas nije postao nekontrolirani vrisak. »Ne, ne, ne, ne, ne, ne!«
Izgledala je kao da ju je nešto zaposjelo. Bila je, meĎutim, prestara za
djetinje histerične ispade.
»Ptica!« poviknula je Decca, a sova je uzletjela ravno u zrak iz stabla
te zatim posrnula, spuštajući se nesigurno prema Lutheru. Luther je brzo
ustuknuo izvijena vrata i ušiju usmjerenih unaprijed.
»Thea«, zazvala me Sarabeth drhtavoga glasa. Jedva sam je čula od
Rachelinih vrisaka. »Što da radim?« Ispustila sam Brightove uzde i
poţurila prema Lutheru, umirujući ga tihim mrmljanjem. Krajičkom oka
vidjela sam da je gospodin Holmes kleknuo uz Rachel i poloţio joj ruke na
ramena.
»U redu je«, mrmljala sam Lutheru, »sve je u redu.«
 No kad sam mu se pribliţila, sova je ponovno uzletjela i proletjela mi
toliko blizu da sam je gotovo dotaknula. Krilo joj je bilo svijeno.
»Thea!« Okrenula sam se i Sarabeth je pokazivala u suprotnom
smjeru, prema vratima na ogradi oko terena, koja sam ostavila otvorenima.
Bright je ustuknuo kroz njih. Čak sam iz te udaljenosti vidjela kako mu se
crvene raširene nozdrve i kako mu se bijele oči. Uši je sljubio uz glavu.
Uzmicao je sve brţe i Decca mu je pala na vrat.
»Spusti se!« viknula sam. »Klizni s njega!« Rachel je i dalje vrištala
pa sam morala vikati iz svega glasa da me Decca čuje, ali nisam vikala
dovoljno glasno.
Bright se tada dao u trk, što sam i predvidjela, te pojurio prema
konjušnici. Načinila sam najgoru moguću početničku pogrešku. Ostavila
sam vrata ograde otvorena. I u tom sam se trenutku sjetila točnoga trenutka
u kojemu sam ih zaboravila do kraja zatvoriti. Bio je to trenutak
nesmotrenosti, pogreška iz iste kategorije kao kada ne bih dobro učvrstila
kolan pod sedlom.
»Thea«, rekao je gospodin Holmes, gotovo mirnoga glasa, »zaustavi
ga.« Pojurila sam za Brightom, koji je nestao iza konjušnice, a kada sam
zamaknula za ugao, vidjela sam da juri punom brzinom, kao i svi
prestrašeni konji. Decca se nekako uspijevala odrţati u sedlu. Shvatila sam
da neće pasti osim ako to ne učini namjerno, ali sledila se od straha.
Sve su jahačke grupe zastale u pola koraka i gledale nas. Desetak je
konja stajalo na terenima, ušiju uperenih unaprijed, pokušavajući otkriti
uzrok tolikoj panici. Alice Hunt prestravljeno je zurila u mene, a ne u
Brighta i sama činjenica da sam uspjela izmamiti reakciju od Alice Hunt,
koja gotovo nikada nije pokazivala osjećaje, dodatno me prestrašila. Leona
me takoĎer gledala, blijedoga i bezizraţajnoga lica. Samo je jedanput
odmahnula glavom, kao da je znala kako će moje podučavanje Holmesovih
kćeri završiti katastrofom.
Gospodin Albrecht popeo se preko ograde i počeo vikati: »Okreni ga,
hajde, okreni ga!« sve dok mu se riječi nisu pretvorile u ritmično urlanje u
kojemu je njegov njemački naglasak zbog panike iskrivio uzvik — zvučalo
je kao da viče: »Okani ga, hajde, okani ga!«
»Zaustavi ga«, čula sam za svojim leĎima, »odmah ga zaustavi«, no
uputa je bila sasvim beskorisna. Decca je vrištala tako da mi se ledila krv u
ţilama pa sam poloţila ruke na uši i u tom je trenutku Bright naglo skrenuo
ulijevo. Decca je pala na drugu stranu, udesno. Nije ju, srećom, udario u
glavu. Malo je nedostajalo. Pala je čisto, gotovo spretno, samo je iskliznula
iz sedla.
Gospodin Holmes snaţno me okrznuo dok je jurio pokraj mene i pala
sam na tlo.
»Pozovi liječnika«, viknuo je u prolazu, »odmah!«
Decca je leţala sklopljenih očiju, kao da spava.
Ustala sam i istoga trenutka potrčala. Samo sam se jedanput okrenula
i pogledala djevojke koje su i dalje nepomično stajale na konjima. Sarabeth
je sjahala s Luthera i plakala, nije se čak ni okrenula kada je gospodin
Albrecht protrčao pokraj nje za Brightom, koji bi, ako ga odmah ne
zaustavi, mogao zauvijek nestati u planinama.
Kada sam iz šume istrčala na Trg, iz sveg sam glasa povikala:
»Henny!« i nastavila vikati sve dok se nije pojavila na vratima nadzorničke
kolibe, ljutitoga izraza na licu.
»Decca je ozlijeĎena«, uspjela sam procijediti i Henny je odmah
pozvala Docey, naredivši joj da pozove liječnika. Potrčale smo zajedno
kroz šumu natrag prema terenima i Henny me tako brzo prestigla da sam je
izgubila iz vidokruga. Bila sam iznenaĎena njezinom brzinom. Ja sam već
jedva disala, osjećala sam se kao da će mi prsni koš eksplodirati i grgljala
sam pri udisaju. Usporila sam iz trka u hod i pokušala doći do daha.
Poţeljela sam da počne kišiti, snijeţiti, da zapuše vjetar. Bilo što — samo
da više ne budem ovako usamljena. Obavila sam ruke oko same sebe.
Kada sam izašla iz šume, nitko me nije ni primijetio. Djevojaka na
konjima više nije bilo, gospodin Holmes je klečao uz Deccu, a gospodin
Albrecht je drţao ruku na njezinom čelu. Uz njega je stajao otvoren pribor
za prvu pomoć, a bočica s jodom bila je preokrenuta na tlu i iz nje se
izlijevao potočić tekućine. Nedaleko od njih čučala je Sarabeth, ljuljajući
se naprijed-natrag na petama.
Uprla sam oči u labirint koji je svojim izlijevanjem u prašnome tlu
načinio izliveni jod. Razlio se na sve strane, u desetak potočića, stvarajući
nasumičan i zamršen uzorak. Nisam, meĎutim, nigdje u blizini vidjela
tragove krvi.
Prišla sam Sarabeth, pogladila je po tamnoj kosi i uklonila list koji
joj se zapetljao u pletenicu. Netko je drugi već bio odveo Luthera u
konjušnicu, a njoj se na gornjoj usnici skupljala slina te je neprekidno
plakala. Nikada prije nisam tješila nikoga drugog osim Sama, a to mi je
bilo kao da tješim samu sebe, barem u doba dok smo bili djeca i dok smo
gotovo bili jedna osoba. Sada sam Sarabeth pristupila misleći na Sama i
zagrlila je. Iznenadilo me koliko je spremno prihvatila utjehu: poloţila je
obraz na moje rame i obgrlila me oko struka.
»Bit će sve u redu«, promrmljala sam, iako mislim da me nije čula,
no postojala je mogućnost da će joj te riječi poslije odjeknuti u pamćenju i
da će mi vjerovati. Bila je dijete. I ja sam vjerovala svojemu ocu kada mi je
govorio da će sve biti u redu.
Rachel nije bilo nigdje na vidiku. I ja bih se na njezinu mjestu bila
sakrila. Naudila je sestri kojoj nije htjela nauditi i sada je netko njoj trebao
reći da će sve biti u redu, da njezin svijet nije došao kraju i da joj se obitelj
nije raspala. No tko god joj to bude rekao, lagat će. I to neću biti ja. Ne bih
imala srca.
 12.

Kampom se vrlo brzo proširila glasina o najmlaĎoj Holmesovoj kćeri. Iza

ravnateljeve kuće stajao je nepoznat automobil, na mjestu gdje ga nitko ne
bi primijetio osim ako bi baš išao gledati. Znala sam da je riječ o
liječnikovu automobilu. Decca je bila ozlijeĎena, pitanje je samo bilo
koliko ozbiljno. No izgubila je svijest. Znala sam da to nije dobar znak.
Dok sam se vraćala iz kupaonice — bila sam prljava, sva prekrivena
zemljom i pijeskom — naišla sam na raskokodakanu grupu mlaĎih
učenica, meĎu kojima je najglasnija bila Molly. Srdačno mi je mahnula, a
kada sam joj nevoljko odvratila, pojurila je prema meni. Još je sva bila
koščata, same ruke i noge, poput ţdrebice, obrazi su joj se zarumenjeli od
hladnoće, a kosa se zapetljala u neku vrstu čvora. Da ju je vidjela gospoĎa
Holmes, odmah bi je poslala natrag u kolibu da se uredi.
»Thea! Kaţu da je Rachel sasvim poludjela! Da je pokušala ubiti
Deccu!« Glas joj je bio na granici s cvileţom.
Rijetki su bili ljudi od kojih sam ja bila viša, ali Molly sam ipak
nadvisivala. Sagnula sam se prema njoj i uhvatila je za zglavak. Zbog
njezine sam se tanke koščice pod koţom osjećala kao da grabim pticu.
»Molly«, rekla sam joj, »to su gluposti. Razumiješ li me?«
Molly je klimnula glavom, ali u očima sam joj zapazila sjaj kojega
prije nije bilo i shvatila sam da nisam dobro reagirala. Trebala sam se
nasmijati i odmahnuti rukom na glasinu koju mi je prepričala, odbaciti je
kao dosadan komadić pijeska.
Otpustila sam stisak oko Mollyna zglavka. Zurila je u mene, očiju
razrogačenih od iščekivanja. Što ću joj još reći? Što će ispričati
prijateljicama koje su je čekale? Molly nije pripadala krugu djevojaka koje
su bile vaţne u kampu, ali ipak — govorkanja su se ovdje brzo širila, bez
obzira odakle su potjecala. Katherine Hayes prošla je pokraj nas, naizgled
ne obraćajući pozornost, ali znala sam da sluša svaku riječ. Znala sam da
će odmah poţuriti u svoju kolibu i bez imalo obzira prenijeti sve što čuje.
Dobacila sam joj prijekoran pogled, a ona se sakrila iza svojih kovrča.
Upravo ona, koja je nedavno bila predmet kampovskih govorkanja, trebala
je imati suosjećanja za Rachel, no stric joj je bio mrtav već dva mjeseca i
priče o toj tragediji već su odavno bile zaboravljene. Na drugoj sam strani
Trga spazila gospoĎicu Brooks, ali ona je zabila nos u knjigu. Odrasli su u
Yonahlosseeju bili sasvim beskorisni.
U glasinama je, naravno, uvijek bio barem djelić istine, ma koliko taj
djelić bio sićušan. Svi su čuli Rachelino vrištanje. Što li će tek reći o meni,
koja sam ugrozila sigurnost djevojčice koju sam toliko voljela samo zato
što sam htjela da me njezin otac gleda? Ponovno sam se okrenula prema
Molly.
»Bila je to nezgoda, nesretan slučaj«, rekla sam glasno i posve
uzaludno.
I zadnji put kada mi se dogodilo nešto strašno, pokušala sam sve
objasniti glasno i uzaludno, no sada sam bila pametnija ili barem ne toliko
budalasta. Povukla sam se u kolibu Augusta i ondje se pravila da spavam,
ne obraćajući pozornost čak ni na Sissy, koja mi je nekoliko puta stala
pokraj kreveta, čekajući da se okrenem prema njoj ili joj dam bilo kakav
drugi znak. Naposljetku je otišla, baš kao i sve djevojke. Bilo je vrijeme za
večeru. Ţivot se nastavljao, uvijek se nastavljao. Decca je moţda bila na
samrti, ali Yonahlossee je svojim polaznicama uredno davao tri obroka na
dan. Kod kuće mi se to nastavljanje rutine činilo uţasno okrutnim. Majka
je i dalje ujutro namještala moj krevet, otac je i dalje nakon doručka
odlazio k pacijentima.
Nikako iz mozga nisam uspijevala otjerati sliku svojega bratića.
Inače sam postala vrlo dobra u tome — ţivjela sam svoj ţivot u
Yonahlosseeju tako da u njemu nije bilo mjesta ni za Georgieja, ni za Sama
ili koga drugoga. No sada mi je Georgie neprekidno bio pred očima, i kad
su bile otvorene, i kad su bile zatvorene. Nisam mogla prestati razmišljati o
njemu, i to ne o njemu kakvog sam ostavila kada sam otišla ovamo, nego o
njemu kakav je bio u najboljem izdanju. Majka bi bila vrlo razočarana.
Shvatila sam da je boravak u Yonahlosseeju za mene toliko utješan upravo
zbog toga što sam ondje ţivjela u svijetu potpuno odvojenom od bilo čega
što sam ostavila kod kuće, a sada su se ta dva svijeta odjednom spajala. A
zašto sve to? Zbog mene, Thee Atwell, djevojke koja je neprekidno
griješila.
»Thea«, čula sam kako mi neprekidno ponavlja Samov glas. »Thea,
Thea, Thea.«
Uspravila sam se u krevetu i zabila nokte u čelo. Poţeljela sam ih
zariti još dublje, sve do mozga, i odande ukloniti sve uspomene na
Georgieja, sva sjećanja na onaj dan, sve. No što će biti s mojom dušom?
Otac mi je odavno objasnio da mozak pohranjuje naša pamćenja, ali da je
duša uzrok što uopće išta pamtimo. A do duše ne mogu. Bol zbog uboda
noktiju, iako nije bila jaka, ipak mi je skrenula pozornost. Preplavilo me
olakšanje.
Još sam leţala u krevetu kada mi je Mary Abbott donijela pecivo s
večere i kleknula uz mene, odmotavajući ga iz izvezenog rupčića.
»Izvoli«, prošaptala je dok su u kolibu ulazile druge djevojke: Eva,
Gates, a zatim i Sissy, koja je iza leĎa Mary Abbott iznenaĎeno podigla
obrve.
»Hvala«, rekla sam. Pecivo je bilo hladno i tvrdo. Dok su bila topla,
ta su se peciva topila u ustima, ali boravak na zraku ih je uništavao.
»Nema na čemu.«
Mary Abbott nije se micala od mojega kreveta. Igrala se pramenom
kose oko prsta i izbjegavala me pogledati u oči. Na čelu je imala blag osip,
točno na mjestu do kojega joj je dopirala vunena kapa. Prizor njezina lika
pred očima, taj tako karakterističan prizor, odjednom me razbjesnio.
»Trebaš li nešto?«
Pogledala me, ali nije se činilo da je iznenaĎena. »Hoćeš li pojesti to
pecivo?« upitala je.
Odmahnula sam glavom.
»Dobro, nema veze«, promrmljala je. Druge su se djevojke
pripremale za počinak. Spazila sam Evina gola ramena, njezina leĎa
prošarana tamnim madeţima, Sissynu svilenkastu, svjeţe očetkanu kosu i
zlatnu narukvicu na njezinu zglavku, kojom je označavala da će je Boone
te večeri opet posjetiti, iako je bio i sinoć. Osjećala sam da će se dogoditi
nešto strašno. Mogla sam namirisati katastrofu.
»Gospodin Holmes nam je večeras odrţao govor. Mislila sam da bi
to voljela znati. Jesam li bila u pravu?« odjednom me hrabro upitala Mary
Abbott, polaţući hladnu i ljepljivu ruku na moju.
Izvukla sam ruku i kimnula glavom.
»Znala sam«, nasmiješila se, kao da je dobila kakvu okladu sama sa
sobom. »Došao je na molitvu i rekao nam da se pomolimo za Deccu i
njegovu obitelj, a onda nam je rekao neka se pomolimo i za tebe, Thea.«
Zastala je, a zatim ponovila: »Za tebe i Deccu.«
Sissy nas je gledala iz svojega kreveta, ali Mary Abbott potpuno me
prisvojila.
»Je li ti drago što nas je zatraţio da molimo za tebe?«
»Polaskana sam«, rekla sam i sklopila oči, »i umorna.« Iako nije bilo
neobično da gospodin Holmes nekoga poimence navede u molitvi, u tom
mi se trenutku učinilo kao izdaja. Mrzio me. Zašto mi je ikada dopustio da
se brinem za njegovu djecu? Znao je nešto o mojem ţivotu na Floridi.
Znao je dovoljno, nije mi trebao vjerovati. Eto, sada me mrzi, mora me
mrziti — naudila sam jednoj od njegovih kćeri, što drugo uostalom i
moţe?
»Mislila sam da će ti biti drago, samo sam o tome razmišljala dok
sam dolazila ovamo. Mislila sam da ćeš biti sretna«, zavjerenički mi je
šaptala Mary Abbott. Dah joj je bio vruć i suh. »Mislila sam da će ti biti
drago jer nije ljut.«
»Ostavi me na miru.« Izgovorila sam to najhladnijim mogućim
glasom, poput leda.
Mary Abbott je na to uzmakla, ali prvo se nagnula unaprijed, tako
brzo da se nisam uspjela obraniti. Okrenula sam se, a ona je prislonila
svoje usnice uz moje.
Spavala sam nemirno i bez snova, desetak se puta budila i svaki se
put bez razloga uplašila. Visoki kreveti na kat i djevojke u bijelim
spavaćicama odjednom su mi bili nepoznati, zastrašujući. Potom bih
umirivala samu sebe, što je ponekad bilo teško, ali nastojala sam se pribrati
u uvjerenju kako se čitav svijet nije urotio protiv mene. Pokušavala sam se
umiriti, no prava je istina bila da mi je um bio dovoljno sabran da sam ga
mogla kontrolirati. Nisam se potpuno izgubila, kao onih dana prije nego
što su me poslali u kamp, a kada sam plakala sve dok mi oči nisu postale
tek ruţne vrećice u lubanji.
»Thea«, zazvao me netko i naglo sam se uspravila u krevetu.
»Sve je u redu, u redu je«, umirila me Sissy, »ne boj se.«
»Vruće mi je.«
»Imaš li groznicu?« Opipala mi je čelo nadlanicom. »Nemaš.
Govorila si u snu.«
»Što sam govorila?«
»Ništa, besmislice. Jesi li dobro?«
Kimnula sam glavom. »Jesi li čula kakve novosti o Decci?«
 Odmahnula je glavom. »Molila sam se noćas. Već se tako dugo
nisam molila…« Glas joj se izgubio. »Što se dogodilo? Svi govore da je
Rachel poludjela i pokušala ubiti Deccu.«
»Sova«, prošaptala sam.
»Sova?« ponovila je, a kada joj na to ništa nisam odgovorila,
nastavila je: »Stigao je liječnik. Gospodin Holmes je vjerojatno strašno
zabrinut.«
»I još je sam«, promrmljala sam. Eva se okrenula na gornjem
krevetu. »Zaboravila sam to«, dodala sam, utišavajući glas. Prinijela sam
ruku ustima. Prsti su mi mirisali po koţi.
»Thea, moram ići. Boone je ovdje.«
»Nemoj ići«, rekla sam, »molim te.«
»Joj, Thea«, prošaptala je i poljubila me u čelo. »Moram. Ali vratit
ću se brzo.«
Ustala je. Kosa joj je bila uvučena u okovratnik kaputa, a iz dţepova
su joj, poput neobičnih dlanova, virile rukavice. Osjetila sam gorak ujed
ljubomore: najradije bih u tom trenutku bila na njezinu mjestu, tek
djevojka koja odlazi na sastanak sa zaljubljenim momkom.
Pričekala je nekoliko trenutaka, a zatim nestrpljivo pokazala prema
svojem krevetu.
»Ah, da«, prošaptala sam i otišla u njezin krevet, malo povrijeĎena.
Toga su mi se dana dogodile sve te grozne stvari, a momak joj je i dalje bio
vaţniji.
Kada je otišla, ustala sam, odjenula kaput i izašla. Zatim sam, u
strahu da sam probudila Mary Abbott, provirila kroz prozor, ali ova je,
činilo se, mirno spavala. Evina ruka i glava tromo su visjele preko ruba
kreveta. Gates nisam vidjela, ali znala sam da spava sklupčana, kao i
uvijek.
Nijedna se od mojih cimerica nije zabrinjavala zbog mogućih
opasnosti izvana. Koliko sam znala, u Yonahlosseeju nikada nije bilo čak
ni najobičnijih voajera. Opasnosti su, kao što su sve djevojke znale, vrebale
u samoj obitelji iz koje si potjecao: očeve ljubavnice, majčin buran odnos
sa svekrvom — tvojom bakom, bratić koji se pokušao ubiti. No bile smo
nitko i ništa bez naših obitelji.
Ako se nešto dogodi Decci, najmlaĎoj i najomiljenijoj članici
obitelji, Rachel neće uništiti samo njezin, nego i svoj ţivot.
S blagim sam zaprepaštenjem shvatila da iza Trga, s mjesta na kojem
se nalazi ravnateljeva kuća, dopire svjetlost. To je svjetlo, doduše, uvijek
gorjelo — za slučaj da se nešto dogodi ili za slučaj da nekoj djevojci nešto
zatreba.
Čizme su mi u hodu zapinjale u blato i svaki put kada bih ih podigla,
začuo bi se kratak zvuk usisavanja. Bio je to oduran zvuk, ali bio je i
jedino što mi je dopiralo do ušiju. Kroz noć se prostirala potpuna tišina,
potpuno mrtvilo. Toga na Floridi nikada nije bilo. Uvijek je odnekud
dopiralo cvrčanje, šuškanje, zavijanje.
Bilo je hladno, nije bilo ni daška vjetra i nebo je bilo tamno, gotovo
bez zvijezda. Dvije plinske svjetiljke koje su uvijek gorjele na ulazu u
Dvorac gorjele su i sada, ali nisu se uspijevale probiti kroz toliku tamu.
Svjetlo na prozoru kuće Holmesovih, ma koliko malo, zbog toga mi je
izgledalo poput kakvoga znaka ili putokaza, ono mi je aktiviralo drevni,
nagonski dio mozga i kretala sam se prema njemu s golemom ţeljom da
mu se pribliţim, da uĎem u tu kuću, taj dom. Ţelja je bila toliko snaţna da
me gušila.
Počela sam vrlo nespretno trčati kroz blato i zaustavila sam se kojih
pet-šest metara pred ulazom. Morala sam se suočiti s vlastitim namjerama.
Bila sam u bunilu. Znala sam da ne mogu vjerovati samoj sebi, ali znala
sam i da moram razgovarati s njim.
Okrenula sam se, sagnula i ispovraćala se u blato. Odjednom mi se
zavrtjelo u glavi, bila sam silno potresena. Iza ravnateljeve je kuće
počinjala šuma, a kroz šumu se dolazilo do planina. Mogla sam nestati u
toj šumi i kada bih otišla, nikome ne bih nedostajala. Ako i bih, koliko bi
vremena prošlo prije nego što bi moj odlazak za sve značio olakšanje? Već
me ionako uglavnom nije bilo u ţivotu članova moje obitelji — a sve zato
što sam već jedanput učinila istu stvar: bila sam nesmotrena. Dopustila sam
ţudnji da upravlja mnome. Sklopila sam oči i pokušala zaustaviti okretanje
svijeta oko sebe. Ako je Decca ozlijeĎena tako da joj nema pomoći, nestat
ću u šumi. Ako me gospodin Holmes mrzi, ako sam uspjela razoriti još
jednu obitelj, otići ću odavde.
»Mislila sam da se poznajemo«, rekla mi je majka kada sam otišla do
nje onoga drugoga strašnoga dana. Leţala je na svojem krevetu u spavaćoj
sobi i ţućkasto joj je svjetlo kasnoga poslijepodneva osvjetljavalo fine crte
lica. »Ali ti nisi ona djevojka za koju sam mislila da jesi.«
 Tko sam onda bila? Kada bi se Georgie privinuo uz mene, potpuno
sam gubila razum. Ponašala sam se opasno s njim i ne bi me bilo briga sve
da su nas s vrata gledale obje moje mrtve bake. Glavom su mi se i sad
rojile uspomene na sve načine kojima se stiskao uz mene, kojima se
njegovo tijelo privijalo uz moje: gnječenje momačkih ruku, lagani, ţivahni
dodir njegova jezika, gotovo neprimjetan dodir penisa koji se propinje kroz
tkaninu njegovih hlača.
»Dosta«, viknula sam na samu sebe. Još jedan trik pomoću kojega
sam se nastojala sabrati.
No zbog sklonosti opasnome ponašanju prešla sam udaljenost od
mjesta na kojemu sam stajala do ulaznih vrata u kuću Holmesovih,
primjećujući usput da je gospodin Holmes — ili je to bila jedna od
djevojčica — prekrio lončanice ruţmarina starim pokrivačima i učvrstio ih
uredno zavezanom vrpcom. Vrata su bila otključana, kao što sam i
očekivala. Polako sam ih otvorila i ušuljala se u unutrašnjost kojom je
prevladavala gusta, topla tama.
Stubište u kući Holmesovih bilo je besprijekorno uredno — srebrni
okviri oko obiteljskih fotografija na zidu sjajili su se bez zrnca prašine, a
prizori na tim slikama nemalo su me iznenadili. Holmesovi su za mene bili
obitelj izvan prostora i vremena te ljudi bez prošlosti. Naravno, znala sam
da svi imaju prošlosti, znala sam čak i neke pojedinosti iz njihove prošlosti
— gospoĎa Holmes poznavala je moju majku, gospodin Holmes bio je iz
Bostona.
S gornjeg je kata dopiralo svjetlo.
Prošlo je već nekoliko mjeseci, shvatila sam, otkad sam se zadnji put
popela stubama u obiteljskom domu i zaboravila sam koliko te stube mogu
biti bučne, posebice ako po njima hodaš u čizmama. Napola sam se nadala
da će me škripanje stuba najaviti, a kada sam došla do vrha, s ramena sam
zbacila kaput.
Svjetlost je dolazila s kraja hodnika, jasno se ocrtavala na podu od
borova drveta.
Prošla sam pokraj zatvorenih vrata i zapitala se iza kojih spava Decca
sa sestrama.
Zatim sam primijetila knjige. Toliko mnogo knjiga da me soba
podsjećala na knjiţnicu, mjesto koje sam posjetila samo jedanput u ţivotu,
sa Samom i Georgijem u Gainesvilleu. Ta su mi dvojica te večeri stalno
bila na pameti. Sve što bih spazila podsjećalo me na njih.
Gospodin Holmes stajao je pred stolom smještenim prema prozoru i
čitao novine. Okrenuo je stranicu i spazila sam zrnatu fotografiju, no nisam
razabirala što je na njoj. Radni mu je stol stajao na vrlo nezgodnom mjestu
— s njega nije vidio tko mu ulazi u sobu i sunce koje je danju dopiralo
kroz prozor sigurno mu je izbljeĎivalo knjige, pisma i fotografije. No
shvaćala sam zašto je stol smjestio upravo tamo — odande se prostirao
pogled prema svemu pod prozorom — na sve djevojke koje se kreću prema
Trgu i s njega, ali i na sve ostalo. Na planine. Sveprisutne planine.
Dotaknula sam dovratak.
»Tko je…«, okrenuo se i zastao u pola pokreta kada me ugledao. Bio
je potpuno odjeven, u bijeloj košulji i hlačama istkanim u uzorku riblje
kosti. Na nogama je imao papuče s monogramima.
»Ne bi trebala biti ovdje, Thea«, rekao je. Poloţio je novine na stol i
u tom sam trenutku shvatila koliko je drugačiji od mojega oca. Bio je
drugačiji i od Sama i od Georgieja. Nije me poznavao, zbog toga je bio
drugačiji.
»Kako je Decca?«
Nagnuo je glavu u stranu, kao da me proučava. Spustila sam pogled.
Već me dugo nitko nije tako promatrao.
»Zabrinuta si, Thea? Oprosti mi. Da sam to znao, bio bih ti već prije
javio. Decca je slomila ključnu kost. Druga je ozljeda sasvim površinska.
Porezala je ruku. Nije udarila glavom. Liječnik je bio vrlo zadovoljan zbog
toga.«
Jodom su joj, dakle, čistili ozljedu na ruci. Oči su mi se zamutile.
»Thea?«
Nisam ga imala snage pogledati. Njezina glava…
»Thea? Molim te, pogledaj me.«
Glas mu je bio odlučan. I dalje je bio moj ravnatelj, pa sam podigla
glavu i primijetila da u ruci drţi čašu. Viski.
»Nije joj se ništa poremetilo u glavi«, prošaptala sam.
Potvrdno je kimnuo glavom.
»Ostavila sam otvorena vrata na ogradi«, rekla sam. »Bila sam
rastresena.«
 Poloţio je čašu na stol i posjeo me na golemi naslonjač pokraj
radnoga stola. Dovukao je stolac i sjeo pred mene.
»Thea«, rekao je, »Decca će biti sasvim u redu. Malo smo se
prestrašili, ali nije joj se dogodilo ništa što se ne bi moglo lako izliječiti.«
»Mogla se ozbiljno ozlijediti«, rekla sam i odmah pomislila na
Rachel.
»Istina. Ali nije.«
Zaustila sam da još nešto kaţem, ali podigao je ruku.
»Nije ozbiljno ozlijeĎena«, ponovio je. »Bio je to splet okolnosti,
Thea. Hvala Bogu, sve je dobro završilo i to je to.«
U tom su mi se trenutku u mozgu neočekivano zatvorila jedna vrata i
odjednom mi se promijenio čitav pogled na svijet. Pomislila sam da je sve
bio samo splet okolnosti.
»Ne mogu nikako do Beth«, rekao je. »Negdje je u Alabami, ali ne
znam točno gdje. Dan je već i prije svega ovoga započeo loše. Pokrovitelji
nam više ne daju novac, donatori ne doniraju.« Nasmiješio se i otpio još
jedan gutljaj iz čaše. Bio je daleko manje rezerviran nego inače, vjerojatno
se inače tako ponašao pred suprugom, ali moţda i nije. Moţda se rijetko
ponašao tako opušteno.
»Najgore je to što ih uopće ne krivim«, odmahnuo je glavom i u
glasu sam mu začula trag gorčine. »Oprosti mi, Thea. Uvijek mi se činiš
starijom nego što jesi.«
»Što je s Rachel?« upitala sam.
»Rachel«, rekao je i zastao. »Rachel je izvan sebe.«
»Jeste li ljuti na nju?«
»Jesam«, odvratio je, »naravno da jesam.«
»Nemojte biti.«
»Ali kako će drugačije naučiti lekciju, Thea? Kako, ako se ne
naljutim?«
»Načinila je pogrešku«, rekla sam i nagnula se naprijed, prema
njemu. Osjetila sam kako mi se uz vrat i uz obraze penje vrućina. »Samo
jednu pogrešku!« Sjetila sam se brata i bratića u onom izdanju u kojemu
sam ih posljednji put vidjela. Sve je to bila pogreška. »Ako je sve bio samo
splet okolnosti, pustite je. Naučila je lekciju.«
 Gospodin Holmes izgledao je iznenaĎeno. Dokrajčio je piće i poloţio
čašu na pod, uz noge.
»Je li doista naučila lekciju?« upitao je. Glas mu je bio nešto
opušteniji, vjerojatno zbog alkohola i odsutnosti supruge. »Bilo bi mi
drago da jest. No kao roditelj, nikada nisi siguran što ti dijete uči, a što ne.«
U tom su se trenutku negdje zatvorila vrata i gospodin Holmes je
okrenuo glavu. Počeo je ustajati sa stolca, ali uhvatila sam ga za rub
rukava. Pogledao me.
»Nemojte je mrziti.«
»Nikada ne moţeš mrziti svoje dijete, Thea«, pogledao me i ja sam
mu hrabro uzvratila pogled.
Nije skretao pogled, pa sam ga na kraju skrenula ja. Ustala sam i
obukla kaput. Tek sam u tom trenutku shvatila koliko sam se neprilično
ponašala — stajala sam pred muškarcem s kojim nisam bila u rodu, a preko
spavaćice nisam navukla čak ni kućni ogrtač. Ipak, nisam još htjela otići.
Htjela sam ostati, biti u njegovu društvu, okruţiti se gospodinom
Holmesom i njegovim knjigama.
»Sad moram poći«, rekla sam. »Oprostite što sam ovako banula.«
Kimnuo je glavom i pribliţio mi se za jedan korak, prilazeći mi tako
blizu da sam mogla namirisati kremu kojom je premazivao kosu. Sjetila
sam se onoga dana kada me posjetio u stacionaru i kada mi je rekao da ću s
vremenom zavoljeti Yonahlossee. Bio je ljubazan. Tek sada, mjesecima
poslije, shvaćala sam koliko je bio ljubazan.
»Rachel nije loša djevojka«, rekao je. »Samo je pogriješila.
Postoji…«, zagledao se u strop, kao da razmišlja kako bi se izrazio.
»Postoji razlika.«
Potom je otišao, mrmljajući nešto o tome da mora provjeriti kako je
Decca, a ja sam ostala u njegovoj sobi, promatrajući uredno poslagane
knjige na policama i na njegovu radnom stolu, s malim komadićima papira
koji su virili izmeĎu nekih stranica. Jedna je stajala otvorena na kauču.
Podigla sam je s kauča i dodirnula stranice koje je i on dodirivao,
hrbat koji je i on dodirivao. Mogla sam točno zamisliti kako se gospodin
Holmes u toj sobi gubi u drugim svjetovima.
 13.

Draga Thea,
kako ti se svidio kaput? Kako si provela Boţić u školi? Tvoj mi otac
stalno govori da bismo trebali nekamo otputovati, ali zbilja ne znam kamo.
Ovo je jedino mjesto na kojemu ţelim biti. Nisam usamljena. Otac ti radi
više nego ikada. Čak i kada se sve ostalo mijenja, uvijek ima bolesnih i
umirućih, a i jednih i drugih u posljednje vrijeme ima sve više.
Tako bih te voljela vidjeti, Thea. Tako bih voljela da stvari nisu takve
kakve jesu. Trebala si još neko vrijeme biti moje dijete. Svi ste trebali još
neko vrijeme biti djeca. No neću sada o tome. Takve te misli sigurno
iznenaĎuju. Sigurno te iznenaĎuje i da ti je majka tako melodramatična.
Posjekla sam sve ruţe, prekopala sve gredice i iz njih izvukla sve što
je uvenulo. Danima sam to radila, moţda čak i previše. Sam mi je
pomogao. Tvoj je brat i dalje tvoj brat. Sigurno bih ti još štogod mogla reći
o tome, ali ne mogu se točno sjetiti što. Znam da si mu pisala i znam da ti
nije odgovorio. I dalje mu je teško, Thea. Nadam se da ti toliko mogu reći.
Ne ţelim ti povrijediti osjećaje, samo objašnjavam njegove.
Georgie je dobro. Sam kaţe da si pitala.
Dobro se utopli u tim planinama. Nemoj previše ni predugo jahati.
Misli na svoje zdravlje.

Volim te,
majka

***
Sjedila sam u dnevnom boravku u Dvorcu sa Sissy, na našem
uobičajenom mjestu na otrcanoj i crvenoj baršunastoj sofi, te čitala majčino
pismo. Bila sam iscrpljena. Loše sam spavala još od posjeta ravnateljevoj
kući prije tri dana.
Emathla i njezina vlaţna, vruća klima nisu bile pogodne za ruţe, ali
majka ih je voljela. Stalno je bdjela nad njima i kada bi u proljeće
procvjetale, bile su divne. Ni po čemu se nije moglo zaključiti da ne
pripadaju onamo.
 Bila sam povrijeĎena i znala je da će me još jače povrijediti. Osjećala
sam se kao da me netko ujeo i zgazio. Jedna je stvar bila razmišljati o tome
kako moja obitelj nastavlja sa svojim ţivotom bez mene, a sasvim druga
shvatiti da su se urotili protiv mene.
Katherine Hayes počela je svirati neku veselu melodiju na glasoviru.
Deccina je nesreća utišala Yonahlossee i djevojke su jedna drugoj plakale
na ramenu ili hodale uokolo s ozbiljnim izrazima na licima. No sve je to
trajalo samo jedan dan. Jettie je stajala za štafelajem i vodenim bojama
slikala prizor planina koji se nazirao kroz prozor. Vidjela sam da Martha
Ladue, koja je sjedila pokraj nje, dokono lista neki časopis, a vidjela sam i
da je Jettiena slika vrlo loša. Marthu Ladue zanimale su samo dvije stvari
— kako da bude što ljepša i kako da što bolje nauči govoriti francuski.
Dan nakon što sam posjetila ravnateljevu kuću, gospodin Holmes
svima je tijekom jutarnje molitve objavio da je Decca slomila ključnu kost
i da se dobro oporavlja. Izgledao je krajnje iscrpljeno dok nam je to
govorio, iz očiju mu je isijavao umor. Od tada se uglavnom pojavljivao na
svim obrocima u blagovaonici. Kada ga ne bi bilo, ravnateljsku je ulogu
preuzimala gospoĎica Metcalfe, učiteljica francuskog. Nikada dotad nisam
obraćala previše pozornosti na gospoĎicu Metcalfe. Svrstavala sam je u
kategoriju dosadnih, u koju sam svrstavala većinu učitelja i djevojaka. Bila
je obična, iako ne ruţna, ljubazna, ali nezanimljiva. No sada sam znala da
odlazi u ravnateljevu kuću i da razgovara s gospodinom Holmesom. Znala
sam da ga suosjećajno sluša, a ja sam to htjela činiti umjesto nje. Ja sam ga
htjela utješiti. Iz nekog sam razloga sada imala osjećaj da gospodin Holmes
pripada meni. U gluho me doba noći pustio da uĎem u njegovu radnu sobu,
tješio me i htjela sam to ponoviti. Htjela sam da me opet pusti k sebi, da
me opet utješi.
Henny je dan prije sa Sarabeth i Rachel otišla iz Yonahlosseeja da bi
ih ispratila na vlak za New Orleans, gdje su trebale posjetiti baku i sastati
se s majkom. Decca nije otišla s njima jer se još oporavljala. Prije nego što
su otišle, obje su djevojčice objedovale za glavnim stolom u blagovaonici,
s ocem, a iako sam pozorno traţila znakove uzrujanosti na Rachel, nisam
ih pronašla. Čak mi se činila veselom. Sada sam, meĎutim, znala da je
njezina radost rezultat spleta sretnih okolnosti. Sve je moglo ispasti mnogo
gore. Pokušala sam se natjerati da mi bude drago zbog sreće Holmesovih.
Pokušala sam progutati zavist koja mi se uz grlo penjala poput taloga od
katrana.
 Bilo mi je drago što su Sarabeth i Rachel otišle. Znala sam da je to
ruţno i nisko od mene, ali htjela sam biti što bliţe gospodinu Holmesu, što
mi je njihova odsutnost olakšavala. Mislio je da sam dobra djevojka ili
barem nije mislio da sam loša, a zbog toga sam i sama počela razmišljati o
tome jesam li doista toliko zlobna kao što mi se prije činilo.
Bilo je pravo olakšanje što djevojke oko mene nisu ništa znale o
mojem posjetu ravnateljevoj kući. Zbog toga mi je bilo lakše druţiti se s
njima. Nisu ništa znale ni o mojim grozničavim mislima koje su se pomalo
pretvarale u opsesiju.
»Dosadno mi je«, rekla je Sissy i iz školske torbe izvukla snop
Booneovih pisama, što je činila uvijek kada joj je bilo dosadno.
Neke su djevojke u dnevnom boravku doista i učile — iz naše je
kolibe meĎu takvima bila Gates, ali većina nas to nije činila. Gradivo koje
smo obraĎivali na nastavi nije bilo dovoljno zahtjevno. Znale smo da
momci u internatu dobivaju ocjene i da im to nešto znači u ţivotu, ali
nismo bile potpuno sigurne što im te ocjene znače. Na nastavi smo nešto
učile, govorili su nam o ratovima i pošastima, o drevnim kraljevima i
kraljicama, navikama raznih predsjednika, no sve su te lekcije bile vrlo
površne. Smatralo se da moramo znati neke stvari zato što smo dobro
odgojene kćeri muškaraca koji su si mogli priuštiti da nas obrazuju, ali nije
se smatralo potrebnim da nas se nauči išta o uzrocima dogaĎaja o kojima
su nam govorili. Ništa nam nisu objašnjavali. Ničime začinjavali priče o
kojima su nam govorili, čineći ih ne baš zanimljivima.
Ocjenjivali su nam samo jahačke vještine, ali nijedna se od nas u
budućnosti neće profesionalno natjecati niti činiti išta drugo osim tu i tamo
jahati iz razonode nakon odlaska iz Yonahlosseeja. Mnoge su se od nas
nakon kampa, osim toga, vraćale na mjesta na kojima ţenama još nije bilo
dopušteno normalno objahati konja.
Onih nekoliko djevojaka kojima je bilo stalo do učenja — iz naše je
kolibe to bila Gates — nisu baš uţivale veliku popularnost. Smatralo se da
teţe nečemu neprivlačnom i nejasnom. Od pameti i sklonosti knjigama
mnogo se više cijenio šarm i duhovitost, osobine koje su krasile Sissy.
Promatrala sam Sissy kako pisma primiče licu, a zatim ih odmiče,
kao da se ţeli pretvarati da ih vidi prvi put i pitala sam se u kakvu će ţenu
odrasti. Hoće li se i u odrasloj dobi činiti tako mladom? Sissyn šarm, tanki
zglavci, neposlušna kosa te dug i neobičan vrat činili su mi se krajnje
djetinjastima. Bila je divna, svi su to vidjeli. No bila je divna zato što je
bila potpuno bezazlena.
Kako bi mi bilo u Sissynoj koţi? Pomislila sam na Boonea, zamislila
ga kako njeţno, ali strastveno stišće njezine grudi, zamislila sam njegove
ruke i u utrobi mi se odmah stvorio poznat osjećaj. Skrenula sam pogled na
Jettienu izobličenu sliku planinskih vrhunaca i osjećaj je brzo nestao.
Sissy nikada ne bi otišla u kuću gospodina Holmesa usred noći.
Takvo joj što nikada ne bi palo na pamet. Odabrala je normalnog udvarača.
Boone je bio momak iz dobre obitelji, pri čemu je dobra značilo bogata.
Najveća im je prepreka bila to što su bili premladi i to što Boone nije bio
dovoljno velik Juţnjak — nije pripadao višoj klasi iz Alabame. Bio je iz
Ashevillea i Sissy mi je rekla da je to u redu, ali ne baš predivno, no
pretpostavljala sam da je imao dovoljno novca da bi mu se zbog te sitne
mane progledalo kroz prste. Sve mi se to činilo krajnje apsurdnim: sve te
nijanse u hijerarhiji, sve suptilnosti društvenog poloţaja, a iako se Sissy sa
mnom svemu tome izrugivala, znala sam da to zapravo doţivljava vrlo
ozbiljno.
***
Vani sam se obgrlila rukama da bih se zaštitila od hladnoće jer mi je
stari kaput bio premalen. Zaškiljila sam pred jarkim suncem sve dok nisam
zašla u šumu, a u šumi je bilo mračno, tek s pjegama svjetlosti na tlu. Bilo
je pomalo jezivo, ali prekrasno, poput nasumično ispletenog šarenog
uzorka.
Na terenu i oko njega više nije bilo nikakvih tragova Deccina pada.
Jod se odavno upio u zemlju, a Brighta su uspjeli vratiti u konjušnicu, gdje
je ţvakao sijeno — čak su i uklonili srušeno stablo. Zastala sam pokraj
Brightova odjeljka i on mi je znatiţeljno puhnuo u ruku. Nije se sjećao
onoga što se dogodilo, nije imao ni najblaţeg pojma. Zavidjela sam mu na
ţivotinjskom bezumlju, i to mi nije bilo prvi put u ţivotu.
Naizmjenično smo vjeţbale preskakivanje preko kombinacije greda
koju je izgradio gospodin Albrecht i bila sam pretposljednja u nizu.
Promatrala sam kako djevojkama nikako ne uspijeva preskočiti sve
prepreke. Jedna se kretala prebrzo, druga presporo, treća bi pogriješila
izmeĎu drugoga i trećeg skoka pa okrznula gredu i tako redom.
»Odlično, Thea«, pohvalio me gospodin Albrecht kada sam projahala
pokraj njega.
Tek sam tada opazila gospodina Holmesa, koji je šetao uz manjeţ i
pribliţavao mi se. Preplavile su me vrućina i panika, ali bilo mi je drago
što ga vidim.
»Zdravo, Thea«, rekao mi je i nasmiješio se.
»Gospodine Holmes«, kimnula sam glavom.
Oslonio se na ogradu na isti način kao i uvijek te rekao: »Decca se
osjeća mnogo bolje.« Zagledao mi se za leĎa, na drugi kraj, i znala sam da
je preda mnom zastao samo nakratko u svojem obilasku jahačkih terena te
da se za nekoliko trenutaka sprema krenuti dalje, gdje će takoĎer zastati i
proćaskati s drugim djevojkama. Ljubomora mi je još bila vrlo neobičan
osjećaj. Kod kuće nikome nisam imala na čemu zavidjeti, nije postojalo
ništa što sam ţeljela, a nisam već imala ili mogla dobiti kad god poţelim.
»Je li Decca usamljena?« brzo sam ga upitala, a onda se sabrala i
usporila. »Mislim, nedostaju li joj sestre?«
»Vjerojatno da. Ipak je najmlaĎa. Nikada prije nije bila sama.«
»Znam taj osjećaj«, rekla sam.
»Ti si najmlaĎa sestra u obitelji?« upitao je.
»Ne«, odmahnula sam glavom. Bilo mi je drago što o meni ne zna
onoliko koliko sam mislila, ali već sljedećeg mi je trenutka bilo ţao zbog
toga. Upitno me promatrao, očekujući objašnjenje.
»Imam brata blizanca«, rekla sam.
»Ah, tako«, rekao je. Na njegovu licu nisam primijetila ni
iznenaĎenje ni osobito zanimanje. Vjerojatno stalno sluša takve podatke o
djevojkama iz škole. Podigao je ruke s ograde i spremio se za polazak.
»Mogu li posjetiti Deccu?« brzo sam upitala, dok sam još imala
priliku. »Da joj malo pravim društvo…«
Zastao je, ali vidjela sam da mu se prijedlog svidio. Svim je
roditeljima drago kada netko pokaţe zanimanje za njihovu djecu.
Vjerojatno je i majci i ocu bilo drago kada bi netko rekao nešto lijepo o
meni i Samu, iako se to rijetko dogaĎalo, moţda samo za posjeta gradu.
»Mislim da bi joj bilo drago. Hvala ti, Thea«, kazao je i okrenuo se,
ali onda je stao. »Umalo sam zaboravio. Htio sam ti još reći da je Rachel
dobro. Svima je silno drago što se Decca nije ozbiljno ozlijedila.«
Tko zna čega se i kako sjeća od one noći, zapitala sam se. Bila sam
prilično drska, i to mu, čini se, nije smetalo.
 Promatrala sam ga kako odlazi i kako mu tanke, nemirne ruke
lamaću uz tijelo, kako ih potom svija na leĎima te ne kraju stavlja u
dţepove. Sada sam već znala prepoznati osjećaj koji mi se utisnuo u mozak
i zbog toga sam se prepoznavanja bolje osjećala. Dogodilo mi se ono što se
dogaĎalo mnogim djevojkama moje dobi — sviĎao mi se. Jednostavno i
posve bezopasno. Nikada mi se prije nitko nije sviĎao na taj način. S
Georgiejem je bilo drugačije. Stvari su se dogaĎale jedna za drugom
spontano, bez ikakve moje kontrole. Ovaj sam put imala kontrolu. Samo
mi se sviĎao.
Okrenula sam Naari i spazila Leonu kako me promatra nedaleko od
vrata na ogradi. Skinula sam glupavi osmijeh s lica.
***
Na vratima kuće Holmesovih dočekala me njihova domaćica. Bilo je
poslijepodne i sve su druge djevojke bile u dnevnom boravku, gdje su učile
ili se pretvarale da uče. Ušla sam u kuću i počela otkopčavati čizme.
»Nije potrebno«, rekla mi je. Bila je mlada, zlaćano plave kose
spletene u pletenicu i s pjegicama na licu. Kada je progovorila, vidjela sam
da su joj zubi prilično iskrivljeni, ali svejedno je bila lijepa. Tipična
djevojka iz Apalačkog gorja — mršava i blijeda. Gorštačke su obitelji
ovdje bile veoma velike i djeca su se često raĎala iz incestnih veza. Sissy
mi je često govorila o tome kako je u tom kraju bilo normalno da se bratići
i sestrične meĎusobno vjenčaju, a ja bih je najradije bila pitala s kim bi se
drugim trebali vjenčati kada su tako izolirani u usjecima i dolinama do
kojih je nemoguće doći automobilom ili vlakom. U ta su mjesta rijetko
dolazili neznanci — jedini momci koje su djevojke ondje poznavale bili su
im u rodu.
»Skinut ću ih jer ću inače sve uprljati«, ipak sam izula čizme i
predala joj ih. Vratila se nakon nekoliko trenutaka i povela me na kat.
U Deccinoj je sobi bilo hladno i bilo mi je drago da sam ostala u
jakni i što oko vrata imam zamotan šal. Opipala sam Sissyne rukavice u
dţepu. Posudila mi je to tijekom zime, ali nisam ih smjela obući. Bilo bi to
vrlo nepristojno, čak i samo u društvu domaćice i djeteta.
»Zar joj nije hladno?« upitala sam jer je Decca spavala.
Domaćica je na trenutak zastala, kao da razmišlja bi li mi odgovorila.
»Termofor«, napokon je izgovorila, a zatim otišla iz sobe.
Sjela sam na stolac koji je uz krevet postavljen očito upravo zbog
toga. Znala sam da je u tom istom stolcu sjedio i gospodin Holmes. Satima,
a ako se ti sati zbroje — vjerojatno i danima.
Decca je bila umotana u ruţičaste pokrivače. Dugačke su joj se
trepavice isticale na blijedoj koţi, a kosa joj je — tako tamna da je bila
gotovo crna — bila prilično masna. Pitala sam se zna li gospodin Holmes
išta o pranju kose djevojčicama i zna li uopće išta o njezi djeteta Deccine
dobi. Dodirnula sam joj mekano čelo, ali iako se promeškoljila, nije se
probudila.
Da je ušao u sobu dok sam sjedila uz njegovo dijete, bila bi to
slučajnost i nitko me ne bi mogao optuţiti da sam učinila išta loše. Nitko
me ne bi mogao optuţiti da sam preizravna, napadna. Bio bi to slučajan
susret, iako sam ga silno priţeljkivala. Htjela sam mu ponovno biti blizu,
razgovarati s njim, htjela sam da mi postavlja pitanja i da odgovara na
moja.
Vratit ću se i sutradan, i dan nakon toga. Navukla sam rukavice i
oslonila glavu na koţni naslon stolca. Stolac je bio velik i udoban,
namijenjen nekome mnogo krupnijem od mene — tipičan naslonjač za
muškarca. Ostalo je pokućstvo u sobi bilo isto kao i u našim kolibama —
stalak za lavor, pisaći stol, toaleti stol.
IzmeĎu kreveta je stajao ruţan sag sa zeleno izvezenim riječima
molitve Oče naš. Majci se ova soba uopće ne bi svidjela. Bila je čista,
besprijekorno uredna, ali nekako neugodna. Svukla sam rukavicu i opipala
Deccin pokrivač. Bio je istkan od gruboga lana i obrubljen tamnocrvenom
tkaninom. Soba je na neki način bila bezvremenska, vjerojatno zbog toga
što je bila skromna, a jedina je iznimka bila svjetiljka, koja je izgledala
poput svjetiljki izraĎenih prije stotinu godina. Je li ta kuća odraţavala
stvaran ukus gospoĎe Holmes ili je uvijek bila jednako ureĎena, a razne su
ravnateljske obitelji samo mijenjale sitnice, kao što bile slike, moţda i
posuĎe? Moju bi majku to dovelo do ludila — da mora ţivjeti u kući koja
nije sasvim njezina.
Nakon jednog sata domaćica me ispratila do ulaznih vrata i ondje mi
uručila čizme, čitavo me vrijeme ignorirajući. Decca je spavala tijekom
čitavog posjeta.
Na izlasku sam pogledala nagore, traţeći na kući bilo kakav trag
prisutnosti gospodina Holmesa. Sve su zavjese bile navučene zbog
hladnoće, ali čak i da nisu bile, kroz prozor osvijetljen danjim svjetlom ne
bi se ništa vidjelo.
 ***
Već sam treći dan za redom dolazila u posjet Decci, a gospodinu
Holmesu nijednom nije bilo ni traga. Upitala sam domaćicu gdje je, ali ona
je samo slegnula ramenima. »Morat ćete pitati gospodina Holmesa«, rekla
mi je i učinilo mi se da joj u glasu čujem tračak prkosa, moţda čak i
zadovoljstva. Naravno da ga nisam mogla ništa pitati jer ga nije bilo.
Nisam ga ništa mogla pitati jer se drţao na distanci kada bismo se susreli u
blagovaonici ili kada bismo izbjegli susret — o čemu je takoĎer vodio
računa. Izbjegavao me, nisam to samo umišljala, ali zbog toga mi se počelo
činiti da me zapravo ţeli vidjeti i da se meĎu nama nešto stvorilo. Nisam
još znala što i da sam bila bolja djevojka, barem po standardima moje
majke, odmah bih bila prekinula s takvim razmišljanjima, posvetila se
ţivotu u Yonahlosseeju i svakoga popodneva odlazila u dnevni boravak sa
Sissy, a ne ovamo. No više nisam znala kakva sam.
Igrala sam se s Deccom, čitala joj i pjevala. Za mojih narednih
posjeta više nije spavala. I ja sam leţala budna u krevetu noću kada je
Boone bacio kamen, pa sam grubo protresla Sissy da bih je probudila.
Boone — tako zgodan i drag, čekao je vani poput kakve klopke kojoj je
namjera da Sissy posrne. Leţala sam u Sissynu krevetu, slušala je kako se
pokušava išuljati, iako je bila vrlo glasna — i mrzila sam je. Mrzila sam i
Boonea jer je bio suučesnik u toj tajni.
Mrzila sam i djevojke u kući Augusta, koje su mislile da je to što
posjećujem Deccu vrlo čudno. »Samo sjediš tamo?« baš me te večeri
upitala Mary Abbott, hodajući uz mene do kupaonice. »Pa zašto?« Nije li
to bilo očito? Bolno bjelodano? Čini se da nije. Ili je takvo bilo samo meni.
Samo sam ja znala.
I tako sam u tom trenutku leţala budna u krevetu. Znala sam da neću
zaspati. Bilo mi je vruće. Bila sam spremna.
»Voliš li me?« zamišljala sam kako Sissy pita svojeg dragog. »Voliš
li me? Mene?«
I on bi pitao to isto mene.
»Zašto si me toliko izbjegavao?«
»Zato što te volim«, odgovorio bi. Zavukao bi mi ruku pod haljinu i
poloţio mi je na dojku. Zamišljala sam te duge, tanke prste kako prodiru u
mene, kako me dodiruju posvuda, osjećala sam taj neobičan pritisak, tu
bliskost.
 Ugrizla sam jastuk i pred očima su mi se pojavile iskrice. Kad bi to
barem trajalo malo dulje. Dulje, dulje. Kad bi barem — ali nikada nije.
Disala sam ubrzano, ali duboko. Udovi su mi oteţali na pokrivačima.
Obrisala sam se rupčićem izmeĎu nogu i ostavila ga ondje.
Sada sam mogla zaspati. Sklopila sam oči. Nisam osjećala ni trunke
stida. Gospodin Holmes, gospodin Holmes, gospodin Holmes. Kada bih
sklopila oči, vidjela bih samo njega.

Draga majko,
sviĎa mi se kaput, da. Hvala ti. Toliko je lijep da ne znam kamo bih
ga nosila. Ovdje je hladno, ali lijepo. Mislim da mi se hladnoća sada više
sviĎa nego vrućina. Na hladnoći moţeš mnogo dulje jahati. Da, ponovno
jašem, jesi li to znala? Ne znam što bih ti drugo javila. Zapravo ti nemam
što drugo javiti. Hladno je, ponovno jašem, a ţivot u kampu isti je kao i
uvijek. Svaki dan osim nedjelje protječe potpuno jednako, a onda su sve
nedjelje jednake jedna drugoj pa je sve u savršenom redu.
Mislim da ti se ne bi svidjelo ovdje. Nema zelenila zimi osim
zimzelenog drveća, ali to se ne računa, zar ne? Sve vene i svijet poprima
samo jednu boju — bijelu, i tako je sve do proljeća. Nikada prije nisam
znala ni za što drugo osim šarolike, vlaţne Floride pa sam mislila da mi se
takav okoliš najviše sviĎa, ali to je ustvari bilo samo zato što sam jedino
nju poznavala. Tko zna kako je u pustinji ili na sjeveru. Tko zna, moţda bi
mi se to još više svidjelo.
GospoĎa Holmes ti je bila prijateljica? Nisam to znala. Nisam znala
da si uopće imala prijateljice. Pisala bih ti još, ali ovdje imamo doista
mnogo posla. Ne brini se zbog mene. Nemoj o meni čak ni razmišljati.

»Moj je otac razgovarao telefonom«, rekla mi je Decca. »Razgovarao

je s mojom majkom.« Čitala sam joj knjigu Medvjedić Winnie. Morala je
mirovati, barem mi je tako rekla domaćica, ali inače je Decca već bila ona
stara. Jedini dokaz da joj se išta dogodilo bila je marama koja joj je
imobilizirala desnu ruku zato da bi joj ključna kost mogla zarasti. Nije bilo
potrebe da je ovako posjećujem, znala sam to, iako sam i sebi i svima
drugima govorila da dolazim radi Decce — ustvari sam dolazila zbog sebe.
Htjela sam ga vidjeti.
»Da?« upitala sam je.
 »Da. Zvučao je ljutito.«
Pokušala sam sakriti koliko sam iznenaĎena. Gospodin Holmes očito
je morao malo više pripaziti kako i što govori. Decca, meĎutim, nije znala
što sve to znači.
»Zašto je bio ljut, Decca?«
»Kad će mi se sestre vratiti?« tuţno je upitala. Nedostajale su joj.
Nije razumjela zašto ih nema. Ja jesam. Boone je rekao Sissy da je jedan
momak u internatu Harris od kuće donio kovčeg pun novca za koji su mu
rekli da ga mora sakriti. Pohranio je novac u madrac. Bilo je to glupo
mjesto za skrivanje iako nisam znala je li priča doista istinita, ali znala sam
da banke doista propadaju. Sve smo to znale. Ujak jedne djevojke bio je
predsjednik banke First National, banke koja se u gradu Charlotteu
zatvorila u prosincu. No obitelj momka iz internata Harris imala je novca
— sina su, na kraju krajeva poslali u Harris, a ne pod zemlju, da rinta u
rudniku. Njegov otac, meĎutim, nije znao što učiniti s tim novcem, kako ga
spremiti na sigurno i kako se pobrinuti za to da budu osigurani.
Na svijetu je bilo dovoljno novca za sve nas da budemo ovdje, da
jašemo konje, da nosimo svoje bijele odore. Pitala sam se je li i bogatstvo
moje majke, bogatstvo koje je potjecalo od agruma, takoĎer u banci.
Sigurno je bilo. Nisam mogla zamisliti majku kako skriva novac meĎu
pokućstvom i svojim stvarima, no s druge strane, doista ništa nisam znala o
financijskim poslovima svoje obitelji. Nikada o tome ništa nisam znala.
Bogatstvo stečeno na agrumima oduvijek je stajalo nad nama poput
dobrohotne sjene, čitav moj ţivot. Bilo je nemoguće zamisliti Atwellove
bez toga. Sada sam vidjela da nam je takvo bogatstvo davalo i odreĎenu
prednost pred drugim ljudima, mogućnost da se osjećamo nešto bolje u
usporedbi s ljudima koji nisu imali bogatstvo poteklo iz dalekog,
egzotičnog izvora.
Majka nikada ne bi rekla da smo bolji od drugih ljudi. Rekla bi da
smo drugačiji. Jedinstveni.
»Thea?«
Pogledala sam u Deccu koja me radoznalo promatrala.
»Brzo će se vratiti«, odgovorila sam joj na pitanje. Nije mi se sviĎalo
što joj odgovaram tako neodreĎeno, ali drugog odgovora nisam znala.
Gospodin Holmes ljutito je razgovarao telefonom. Bila bih dala
lijevu ruku da saznam zašto, ali Decca je bila samo dijete. Moţda je nešto
pogrešno razumjela. Moţda je gospodin Holmes bio samo uzrujan, ali ne i
ljutit.
Pitala sam se koliko se sjeća nezgode i zaključila da je sreća što je
premlada kako bi shvatila Rachelinu ulogu u svemu što se zbilo.
Podigla je lutku raščupane kose i umrljane odjeće. Vjerojatno je prvo
pripadala Sarabeth, pa Rachel, a zatim Decci. Nikada nisam ništa morala
dijeliti sa Samom. Nisam pretjerano voljela lutke, ali svejedno sam ih
imala na desetke.
Nešto je prošaptala lutki, a iako sam prvo naćulila uši da bih čula što,
odmah sam se i povukla. Postidjela sam se same sebe — djevojka koja
pokušava razabrati šaputanja malene djevojčice. Decca ipak ima pravo na
svoje tajne.
Što bi bilo da ţivot moje obitelji nije bio tako lijep? Što bi bilo da
nismo imali majčino bogatstvo? Što bi bilo… Nijedna mi od tih
mogućnosti nikada prije nije pala na pamet. Da nismo imali majčino
bogatstvo, otac bi morao ţivjeti u gradu, gdje je bilo mnogo više pacijenata
koji su mu mogli plaćati. Majka ni sebe ni nas ne bi mogla drţati toliko
odvojeno od svih ostalih. Moţda bismo ţivjeli mnogo dalje od
Gainesvillea. Moţda bismo rodbinu viĎali tek jedanput godišnje, za Boţić.
Ne bismo imali novca i ne bismo im mogli davati novac. Ne bismo
im mogli pomoći. Ne bismo bili bolji od ostalih. Ne bismo bili sretnici.
Misle li roditelji da su me podučili nečemu? Da sam naučila lekciju?
Mislili su da su me poslali na sigurno mjesto, daleko od muškaraca, daleko
od bratića. Georgie, on je vjerojatno… zaustavila sam se. Nisam htjela
ondje razmišljati o Georgieju. Ustala sam. Decca se još igrala s lutkom.
Soba je još bila ruţna i neudobna. I dalje sam bila sama u kući s tim
djetetom.
Mislila sam da se poznajemo, rekla mi je majka, a poslije mi je
tvrdila da će sve biti u redu. Sve će biti redu, učini kako ti je rečeno, učini
kako ti kaţemo, tako je najbolje za sve.
Da sam ostala kod kuće, s roditeljima, moţda bih bila naučila lekciju,
moţda bih im htjela udovoljiti više nego što sam htjela udovoljiti sebi.
Ovako, u glavu sam si utuvila da će sve biti u redu ako me gospodin
Holmes zavoli.
 14.

Kada smo sljedeći put otišli u Gainesville, bilo je vrlo hladno. Majci strine
Carrie naglo se pogoršalo i iznenada je umrla, pa smo išli u posjet da
bismo joj izrazili sućut. Omotala sam šal oko vrata, glave i lica, ostavivši
otkrivenima samo oči. Dok smo se vozili, promatrala sam krajolik s tu i
tamo pokojom kućom. Sve su mi izgledale isto — rascijepljeno drvo i
prozori poput crnih rupa bez stakala.
Od Boţića sam Georgieja vidjela samo triput, što je, činilo mi se,
bilo rjeĎe nego što smo se inače viĎali s Atwellovima iz Gainesvillea. No
nikada prije nisam vodila računa o tome koliko se često viĎamo. To mi je
postalo vaţno tek tada jer sam sada silno ţeljela što češće viĎati svojega
bratića. Ţeljela sam to više nego išta drugo ikada u ţivotu.
Majka se koncentrirala na voţnju. Tek je nedavno bila naučila voziti.
Većinu je stvari u ţivotu činila dobro, ali voţnja se nije ubrajala u to. Naš
je novi automobil imao straţnje sjedalo, što sam u to doba smatrala
vrhuncem luksuza pa sam se, dok je Sam sjedio naprijed pokraj majke,
ispruţila po sjedalu prekrivenom moherom. Sam je bio napet. Oduvijek se
bojao brzine kojom smo putovali u automobilu.
Toga sam jutra kopala po majčinoj torbici, traţeći malu bočicu
parfema koju je uvijek nosila uza se. Našla sam omotnicu bez adrese. Nije
bila zapečaćena, pa sam je otvorila i u njoj našla ček za Georgea Atwella.
Iznos na čeku bio je najveći iznos novca koji sam ikada vidjela u ţivotu.
Očev gotovo nečitljiv potpis utisnuo se u tanki papir.
Natapkala sam parfem iza ušiju, kao što je to majka uvijek činila.
Jednoga će dana Georgie biti George Atwell, više ga nitko neće zvati
Georgie, a što će učiniti tada? Hoću li mu ja biti supruga? Zbog te sam se
pomisli morala rukom uhvatiti za pult. Nisam se baš ţeljela udati za njega,
ali iz knjiga sam znala da ljudi to čine nakon što se poljube.
Uz posljednji dio ceste po kojoj smo se vozili nije bilo kuća jer bi ih
ondje progutala močvara. Okruţivala je cestu s obje strane i da smo stali, iz
šumaraka sabal palme i visoke mlade trske zacijelo bi istrčale ţivotinje.
Ondje su se skrivali risovi — gotovo ih nikada nismo viĎali, ali aligatori su
se često sunčali uz rub ceste za toploga vremena. Leţali bi ondje, a mi
bismo u prolazu promatrali njihovu čvornatu, blatnjavu, gotovo crnu koţu i
njihove nevjerojatno bijele zube koje bi pokazivali kada bi lijeno otvarali
čeljust kao da nas upozoravaju da im ne prilazimo.
Moţda sam to samo bila umislila, ali učinilo mi se da se majka kroz
taj dio provezla brţe nego po ostatku ceste, da se automobil dosta tresao i
da nije, kao inače, usporavala pred rupama u cesti. Otac je, s druge strane,
baš volio taj dio ceste. Mislio je da je krajolik u središnjoj Floridi najljepši
na svijetu — malo močvare, malo šume.
Kada smo stigli pred Georgiejevu kuću, izašli smo iz automobila i
pričekali da majka prikupi sve što je ponijela sa sobom: knjigu za strinu
Carrie i veliku košaru hrane. U njoj je bio grah, Idellin kruh i zimnica. Zar
je Georgiejevoj obitelji doista trebalo toliko hrane? Dotaknula sam vreću
graha i upitno pogledala majku.
»Ma, to je samo višak koji nama ne treba«, rekla je. Uputila sam se
prema kući. I opet, moţda sam umislila, ali izgledala mi je turobnije nego
inače, kao da joj je potrebna obnova. S prozorskih se okvira ljuštila boja,
oluk je visio kao da će svakoga trenutka pasti na tlo, ali ipak — neće se
valjda tako brzo raspasti?
»Georgie je kod susjeda«, rekla nam je strina Carrie kada nas je
uvela u dnevni boravak. »Brzo će se vratiti«, dodala je kada je vidjela izraz
na mojem licu. Prisilila sam se da izgledam veselije, ali bila sam očajna.
Čekala sam ovo tjednima!
»Moja sućut«, rekla sam kako me majka podučila i strina Carrie me
obgrlila oko ramena te privila k sebi. Bila je krupna i mekana, za razliku od
majke, koja se sastojala od samih oštrih kutova.
»Sada više nemam nijednog roditelja«, rekla je blago povišena glasa,
kao da mi postavlja pitanje. Bila je na rubu suza.
»Carrie«, rekla joj je moja majka i povela je k naslonjaču, »sve će
biti u redu.«
»Hoće li, Elizabeth?« slabašno se nasmiješila. »Zvučiš kao naš
predsjednik.«
U tom sam trenutku shvatila da je zbog svih nevolja koje su je snašle
strina Carrie postala pomalo neugodna.
Majka se nervozno nasmijala, a Sam i ja povukli smo se iz sobe.
»Hoćeš li da idemo van?« upitao me, ali nisam htjela. Toga dana
nisam htjela promatrati prirodu. Nisam htjela uokolo trčkarati za Samom.
»Umorna sam«, rekla sam mu, iako nisam bila. Nekoliko me sekundi
promatrao — inače sam uvijek išla s njim — ali nisam ga htjela pogledati u
oči.
»U redu«, rekao je i po glasu sam mu čula da je povrijeĎen. »Idem
onda sam.«
Bilo mi ga je ţao, ali ne dovoljno da bih pošla s njim. Otišla sam u
spavaću sobu svojega strica i strine jer sam ondje mogla nasamo
razmišljati. Krevet im je bio raspremljen. U mojem su svijetu kreveti bili
rijetko raspremljeni.
Prislonila sam čelo uz prozor i promatrala Sama sve dok nije nestao
u šumi. Prethodne smo noći ostali budni dugo nakon vremena kada smo
obično odlazili na spavanje i jedno drugome naizmjenično čitali
kriminalistički roman Agathe Christie koji smo već pročitali tisuću puta.
Gotovo sam sve svoje vrijeme provodila sa Samom — nije imao pravo biti
uvrijeĎen što sada nisam htjela poći s njim. Pogledala sam svoje ruke,
posebice nokte koje sam sinoć paţljivo podrezala i namazala uljem. Ruke
mi više nisu izgledale dječje. Stala sam i rukom podigla kosu. Tisuću sam
je puta iščetkala i na kraju se odlučila na razdjeljak u stranu.
Legla sam u krevet strica Georgea i strine Carrie te zaspala. Kada
sam otvorila oči, preda mnom je stajao Georgie i osjećala sam se kao da
sam ga prizvala u snu.
Ispruţila sam ruku prema njemu. Od spavanja sam se umirila. Prsti
su mi sjajili pod blagim svjetlom svjetiljke.
»Gdje je Sam?«
»Vani. Majka njemu i tvojoj majci pokazuje svoje prve azaleje.«
Potom je zastao. »Čut ćemo ih kada se vrate u kuću.«
Pogladio me po ruci. Promatrala sam ga, a on mi je palcem prelazio
preko dlana. Skoro sam zastenjala.
Prstom je lagano prešao preko moje obrve. »Tako si lijepa.«
»Misliš li da Sam zna?«
Odmahnuo je glavom. »Gotovo sam potpuno siguran da ne zna.«
To mi je u tom trenutku bilo dovoljno. Pogledala sam kroz prozor i
iznenadila se kada sam vidjela da se smračilo dok sam spavala.
»Izgledaš tako odraslo«, rekla sam mu i doista je tako izgledao dok je
stajao preda mnom s jednom rukom u dţepu hlača, a drugom na mojemu
dlanu koji je polako i uporno masirao. Ustala sam i poljubila ga. Nagnuo se
i otvorio usta, uvlačeći mi jezik meĎu usnice.
»Otvori usta, Thea. Ovako.«
Učinila sam što mi je rekao, a onda je okrenuo glavu i isprva nisam
shvatila što čini, no onda sam vidjela da skida jaknu. To me oduševilo.
Skidao se. Ostat će sa mnom.
Ponovno se okrenuo prema meni i nekoliko sam ga trenutaka
promatrala. Teško je disao, lice mu se zacrvenjelo. Ja sam bila mirna ili
barem mirnija od njega.
»DoĎi ovamo«, rekla sam mu.
»Da, da«, rekao je i popeo se povrh mene, podbočivši se laktovima,
ali htjela sam da mi se još više pribliţi, pa sam ga obuhvatila rukama i
pritisnula ga što sam snaţnije mogla. Isprva se opirao, ali onda je popustio
i privio se uz mene. Rukom sam posegnula izmeĎu naša dva tijela i
potraţila izbočinu njegova penisa. Znala sam da je ondje. Pod rukom mi je
bio drugačiji nego što sam zamišljala — nabrekao, ali i mekan. Posegnula
sam za njim, ali…
»Ne, ne«, prošaptao je, »ne još. Samo ga diraj izvana.« Učinila sam
to što je htio. Dodirivala sam ga najprije bojaţljivo, ali onda mi se počeo
sve jače gurati u ruku, pa sam ga počela i jače dodirivati. Prelazila sam
prstima njegovom čitavom duljinom, a Georgie je stenjao dok me ljubio.
Neprekidno je stenjao.
I ja sam osjetila svoju napetost. Pritisnula sam ga na mjesto svoje
napetosti, namjestila se tako da se dodirujemo sve jače i više, a kada se
napokon dogodilo ono što sam priţeljkivala, bilo je drugačije, brţe; kada je
završilo, Georgie se i dalje pomicao na mene, ljubeći me u usta, po vratu,
po prsima.
Glasno sam uzdahnula.
»Što je?« upitao je.
Odmahnula sam glavom. Očito mu nije bilo jasno što mi se dogodilo.
Naglo je ustao. Na meĎunoţju mu je bila vrlo vidljiva izbočina u hlačama.
Ja sam mu to učinila.
»Trebali bismo sići dolje«, prošaptao je, »inače će se početi pitati.«
Ustala sam i razmrsila kosu.
»Tako si lijepa«, rekao je i kleknuo pred mene, poloţivši mi glavu u
krilo. Provukla sam mu prste kroz kosu, ali u tom smo trenutku začuli kako
se zatvaraju ulazna vrata u prizemlju te potom korake. »Što ako nas
uhvate?«
»Mislila sam da te to ne zabrinjava«, rekla sam mu.
»Pa i ne zabrinjava me«, odgovorio je, »ne baš jako.«
»Ni mene.« I u tom se trenutku doista nisam zabrinjavala. Bila sam
potpuno sigurna da nas neće uhvatiti. Mislila sam da im to što činimo
nikako ne moţe pasti na pamet. Sama činjenica da sve to činimo u
spavaćoj sobi njegovih roditelja samo je dokazivala koliko je naša tajna
skrivena.
Istina, ni moja ni njegova majka ništa nisu posumnjale kada smo sišli
u prizemlje. Georgie je sišao prvi, a ja kojih desetak minuta nakon njega.
Naglas sam brojala sekunde u spavaćoj sobi jer sat koji je ondje stajao nije
bio navinut.
Kada sam napokon sišla u prizemlje, majka je već skupljala stvari i
spremala se za polazak. Sam se dosaĎivao, no kada sam ga pogledala i
nasmiješila mu se, i on se nasmiješio meni.
***
Na putu kući pretvarala sam se da spavam na straţnjem sjedalu kako
bih mogla u miru maštati o svojem bratiću.
»Je li sve u redu, Sam?« upitala je moja majka. I ona je, dakle,
primijetila. Sam je bio neobično tih toga dana.
»Sam?« ponovno ga je upitala i okrenula se da bi ga pogledala te
neoprezno trznula volanom, pa je automobil zavijugao na putanji. »Mrzim
taj stroj«, promrmljala je, a onda nastavila: »Zašto si tako tih, Sam? Ako
mi ne kaţeš, morat ću te još jedanput pogledati.«
Nasmiješila sam se, a kada je Sam progovorio, po glasu sam mu čula
da se i on smiješi.
»Georgie…«, započeo je i ugrizla sam se za usnicu. Ako sada nešto
kaţe majci o meni i Georgieju, sve će biti gotovo. No u tom trenutku, dok
smo majka i ja iščekivale Samov odgovor, gotovo sam priţeljkivala da joj
nešto kaţe. »Uopće na mene nije obraćao pozornost«, rekao je tuţno. Prvo
me preplavilo olakšanje jer nije ţalostan zbog mene. Zatim me obuzela
krivnja. Ni Georgie ni ja toga dana nismo obraćali pozornost na njega.
»Situacija u obitelji tvojega bratića trenutno je vrlo napeta«, napokon
mu je odgovorila majka. Primijetila sam da se paţljivo izrazila, pazeći da
je Sam što bolje razumije.
»Zašto?«
»Mogli bi izgubiti kuću, Sam.«
Naglo sam otvorila oči. Htjela sam nešto reći, ali nisam se htjela
uključiti u taj razgovor. Osjećala bih se kao da sam izdala Georgieja.
»Neće je izgubiti«, nastavila je majka, »jer je naša obitelj dareţljiva i
drago nam je što im moţemo pomoći. No tvojem stricu nije lako prihvatiti
milostinju. Ni Georgieju nije lako jer sve to zna. Ne bi te smio ignorirati,
ali pokušaj se zamisliti na njegovu mjestu. Vjerojatno mu je teško kada te
vidi.« Odjednom sam shvatila zašto se gotovo mjesec dana nismo vidjeli s
Georgiejevom obitelji.
Otkad sam znala za sebe, naša je obitelj imala više od obitelji mojega
bratića. Moji su roditelji imali dvoje djece, a njegovi jedno, što je u to doba
bilo neobično. Moj je otac bio pametniji, a moja je majka pobjeĎivala na
svim područjima u usporedbi s mojom strinom. Potjecala je iz bogate,
utjecajne obitelji i bila je lijepa, za razliku od neugledne strine Carrie. Sve
sam to nagonski znala, ali nisam o tome previše razmišljala. Isto tako,
nisam imala sestričnu s kojom bih se morala nadmetati. Nisam morala biti
ljepša, otmjenija i pametnija ni od koga.
No ipak, znala sam da mi majka griješi. Georgie nije ignorirao Sama
zato što mu je bilo neugodno ni zato što mu je bio zavidan, nego zato što
sam ga zanimala samo ja.
»Da, dobro«, rekao je Sam, »ali Theu nije ignorirao.«
Nasmiješila sam se. Sam je bio u pravu. No tada se ponovno oglasila
moja majka.
»Thea je djevojčica«, rekla je.
Na trenutak sam pomislila da time ţeli reći kako sam prelijepa da bi
me momak poput Georgieja ignorirao. No onda je ponovno progovorila.
»Nije tako vaţna kao ti.«
Osjećala sam se kao da mi je netko šakom izbio sav zrak iz prsa. Srce
mi je tako glasno zabubnjalo da sam bila sigurna da ga i majka čuje, no
uspjela sam se umiriti. Znala sam se prisilno umiriti, naučila sam to uz
Sasija jer su konji mogli namirisati strah.
Kuće uz koje smo prošli na putu do Gainesvillea sada su bile
osvijetljene vatrom iz ognjišta. Pokušavala sam na njima prepoznati neki
znak siromaštva, ali nisam znala kako bi ti znakovi trebali izgledati.
Odjednom me obuzela ljutnja — roditelji su me drţali pod staklenim
zvonom, podalje od bilo kakve stvarnosti.
Majka je u krivu, ponavljala sam sama sebi. Ja jesam vaţna.
Pokušala sam utonuti u san uz zvuk vjetra koji je šibao po vratima
automobila. Vaţna sam. Moje je ime Theodora Atwell i vaţna sam
Georgieju Atwellu.
 15.

Vijest je u kamp stigla preko nekadašnje nadzornice koja je ţivjela u

Dallasu i bila Hennyna prijateljica. Leonina je obitelj sve izgubila. Svi su
govorili o tome da je nafta njezina oca kisela, ali nitko nije znao što to
točno znači. Govorili su da sada vrijedi manje od vode za piće. Svi su znali
što to znači. Sve su izgubili. Sve, rekla je Henny, ali čak ni ona nije osobito
uţivala u tom traču.
»Gdje će sada ţivjeti?« upitala sam Sissy dok smo te večeri odlazile
u kupaonicu, obje ogrnute debelim, zimskim ogrtačima.
Pogledala me iskosa. »I dalje će imati kuću, Thea. Samo više neće
ţivjeti kao prije.«
Kada sam stigla u kupaonicu, osvrnula sam se traţeći Leonu, koju
sam katkad viĎala u tim prilikama. Ali nje nije bilo — oko mene se tek
skupila grupica učenica prvog razreda i meĎu njima Molly. Ljeti smo se
morale kupati svaki drugi dan, a zimi svaki treći. GospoĎa Holmes
odrţavala je visoke higijenske standarde.
Dok sam čekala da mi Docey napuni kadu, pitala sam se kakvim će
sada ţivotom ţivjeti Leona. Nije učinila ništa loše, ništa neoprostivo, a
morat će otići odavde. Morat će prestati jahati ili će barem morati prestati
jahati konje kao što je Kralj, a on je stajao čitavo bogatstvo. Vjerojatno
neće ni otići na ţenski koledţ.
Docey mi je dala znak da mogu ući u kadu i iz ruku mi uzela ogrtač
dok sam ulazila. Nakon prvih sam nekoliko tjedana u kampu potpuno
zaboravila na stid. Doceyna je ruka bila crvena od isprobavanja
temperature vode. Leonin će ţivot nakon obiteljskog gubitka sigurno biti
drugačiji, pomislila sam, mogućnosti će joj biti ograničene, ali sigurno
neće postati sluţavka, kao Docey. Leona nikada neće biti gladna. Sigurno
je imala bogate roĎake koji će joj pomoći.
Victoriji, Leoni i svim drugim djevojkama koje su morale otići iz
kampa ţivot će se promijeniti na mnogo suptilnije načine. Neće ih obilaziti
bogati udvarači, morat će biti opreznije pri odlukama. Ţenski časopisi koje
su nam majke slale u školu u zadnje su vrijeme sve češće donosili članke o
sitnim poslovima koje su ţene mogle obavljati da bi pridonijele odrţavanju
obitelji: pranje rublja i šivanje, na primjer. Pri pomisli na to skoro sam
prasnula u smijeh. Leonina majka sigurno nije mogla spasiti obiteljsko
bogatstvo. Strina Carrie sigurno nije mogla otplatiti dug banci tako da
poveća urod u svojemu povrtnjaku. Pomisao da bi supruge mogle zaraditi
čak i djelić onoga što su njihovi supruzi izgubili zbog krize — bila je čista
zabluda.
Pomalo sam uviĎala da su naše učiteljice — one iste učiteljice koje
smo nekada ţalile jer nisu imale sve povlastice kao mi — zapravo sretnice.
GospoĎica Brooks imala je plaću, smještaj i hranu te je cijeli dan pričala o
knjigama i nije morala razbijati glavu nad time kako uzdrţavati obitelj. U
ovakvim je okolnostima bila prednost to što nisi imao obitelj.
Tijekom dana koji su uslijedili svi su pomno promatrali Leonu i
traţili znakove posrnuća. No Leona se ponašala kao i dotad. Djevojke su
zbog toga, kao i uvijek, pomalo izgubile interes. Ako se na Leoni išta i
moglo primijetiti, bilo je to da joj je stav bio još nadmoćniji nego prije.
Dok smo je promatrali kako na Kralju kao od šale svladava sve prepreke, a
zatim odlazi s terena i pritom nikome ni ne kimne glavom — pitale smo se
jesu li glasine o njoj doista istinite. No ipak — Leona nas je podsjetila i na
vlastit nesiguran poloţaj u mreţi sudbine. Ako je Leonin otac mogao
izgubiti sve, što je s našim očevima? Što će biti s nama? Pitanje se sada
nad nas nadvijalo poput mračnoga oblaka.
***
Jedne je večeri u kući Augusta Eva pogasila sva svjetla, zapalila
svijeće i iznijela ploču za prizivanje duhova koju je posudila iz kolibe u
kojoj su stanovale učenice prvog razreda. Prvašice su bile opsjednute tom
pločom. Čitav smo taj dan provele zarobljene u zatvorenom. Nismo mogle
jahati jer je kišilo, i to tako snaţno da je sličilo uraganu.
»Te ploče«, rekla je Gates čim je ugledala jednu, »zabranjene su.
Osim toga, i glupe su.« Unatoč tome, pridruţila nam se u krugu te vršcima
prstiju lagano dotaknula komadić drveta u obliku srca. Sjedile smo na
izblijedjelom orijentalnom sagu koji je stajao nasred kolibe, a ja sam mu
odsutno prstima češljala resice. Orijentalni sagovi prekrivali su podove
svih koliba. Znala sam koliko su skupi. Gospodin Holmes trebao bi ih sve
prodati, pomislila sam, i platiti školarinu barem jednoj djevojci.
»Moj otac kaţe da je to Ďavolja naprava«, dobacila nam je Mary
Abbott s kreveta, »ne biste se trebale igrati s time.«
»Joj, Mary Abbott«, rekla joj je Eva, »ne budi tako ozbiljna. Samo se
zabavljamo.«
 »Koga zazivamo?« upitala je Sissy.
»Moju baku«, predloţila je Eva, »a moţda i ne. Bila je tako dosadna
za ţivota da vjerojatno nije postala mnogo zanimljivija ni kad je umrla.«
»Eva!« prekorila ju je Gates, a Eva je lijeno podigla obrve i
nasmiješila se. Prigušila sam smijeh.
»A što je s tobom, Thea?« upitala me Sissy. »Ţeliš li ti nekoga
zazvati? Znaš li nekoga tko je umro?«
Pitanje mi je u glavi zazvonilo poput zvona. Je li Georgie mrtav?
zapitala sam se i na oči su mi navrle suze. Dobro sam ih poznavala. Ali ne
— majka mi je rekla da je dobro.
»Ne«, odvratila sam i slabašno se nasmiješila, »ne mogu se nikoga
sjetiti.«
Sissy me pokušala pogledati u oči, ali izbjegavala sam njezin pogled.
»Zašto ne bismo prizvale neku bivšu polaznicu Yonahlosseeja?« predloţila
sam da bih prekinula tišinu.
»Koju?« upitala je Gates. Sjedila je ukočeno na petama, uredno
podvučenih nogu, točno onako kako su nas na satovima bontona učili da
sjedimo ako se ikada naĎemo u prostoriji bez stolaca.
»Lettie Sims«, rekla je Eva, »zbog nje se više ne smijemo kupati u
jezeru. Utopila se.«
»Kada?« upitala sam.
»U prošlom stoljeću«, rekla je Sissy, »Davno. Jako, jako davno.«
Ohrabrujuće mi se nasmiješila.
I ja sam se nasmiješila njoj, da joj pokaţem da nisam uplašena, no
Sissy je pod svjetlošću svijeća pomalo izgledala kao biće s drugoga svijeta.
Sve smo tako izgledale. Ipak, nisam bila tako strašljiva da bih se
uznemirila zbog utopljenice iz prošloga stoljeća.
Sve smo dodirnule drveno srce, a Mary Abbott je ugasila svu
električnu rasvjetu pa smo ostale samo pod svjetlošću svijeća. »Duhovi
tame«, započela je Eva, a Sissy se zahihotala. »Duhovi tame«, ponovila je,
»dopustite nam da se obratimo gospoĎici Lettie Sims, za koju znamo da su
je svi zvali Simsy. Htjeli bismo je nešto pitati. Uza sve duţno poštovanje.«
Srce se pomaknulo. Naravno da se pomaknulo, jedna od nas ga je
gurkala. Promatrala sam lica djevojaka i pitala se što bih pitala kada bih
mogla pitati bilo što i kada bi odgovor sigurno bio istinit.
 »P-I-T-A-J-S-A-M-O-J-E-D-N-O-P-I-T-A-NJ-E-A-K-O-B-A-Š-M-
O-R-A-Š-A-L-I-S-A-M-O-J-E-D-N-O.«
Odmah sam posumnjala da je odgovor djelo Gatesinih pjegavih
prstiju. Ona je bila ta koja je htjela što prije završiti s ovime.
Mary Abbott je zacendrala s kreveta: »Bojim se.«
»Pssst«, prošaptala je Eva, »neće nam ništa.«
Sissyne su ruke drhtale. Vjeruju li djevojke doista u ovo? S ocem
smo na nastavi čitali tekst o okultnim praksama i kako su se ljudi nakon
rata često utjecali prizivanju duhova jer se nisu mogli pomiriti s time da su
svi vojnici u njemu doista poginuli. Pokušala sam uhvatiti Gatesin pogled,
ali ona je netremice promatrala ploču.
»Ovo je glupo«, rekla sam. »Jedna od nas pomiče okvir.« Počela sam
podizati prst, ali Sissy je odmahnula glavom.
»Molim te, Thea«, prošaptala je, »pričekaj.«
»Dobro, ali poţurite. Pitajte što ţelite.«
Koliba se zatresla zbog vjetra, kao da je od papira, jedna je grana
udarila o prozorsko okno i Eva je glasno udahnula od straha. Sam se jedno
kraće vrijeme, kada nam je bilo sedam godina, bojao zvončarske vještice
Kate. Govorio mi je da se moţe prerušiti u bilo koga ili bilo što i da ju je
moguće prepoznati samo po zelenim očima. Mogla se pretvoriti u zmiju,
pticu ili djevojčicu. Priču o vještici Kate ispričao mu je Georgie i silno ga
preplašio. Majka se zbog toga jako naljutila — Georgie je u naše ţivote
donio vanjski svijet. Sam je još godinama pomno promatrao lica svih ljudi
koje bismo susreli, ali srećom, nismo ih susretali mnogo, i nitko od onih
koje jesmo nije imao zelene oči.
»Dakle, pitanje?« ponovila sam.
»Evo, ja imam pitanje«, rekla je Gates, što nas je sve iznenadilo.
Zatvorila je oči i duboko udahnula.
»Hoće li s nama biti sve u redu?« upitala je i glas joj je blago
zadrhtao. Nikada prije i nikada poslije glas joj nije tako zadrhtao. Barem ne
u mojoj prisutnosti.
***
Te sam zime uvelike napredovala u jahanju. Hladnoća mi je
odgovarala jer se, ako ništa drugo, moglo mnogo dulje jahati bez straha da
će se konj pregrijati. Bila sam sve brţa i jača, preskakala sam sve prepreke
koje bi nam postavio gospodin Albrecht, obično već isprva. Noge me
nakon treninga više nisu boljele, a ruke su mi postale mišićave. Eva me
ošišala i kosa mi je sada dosezala do ramena, pa više nisam izgledala tako
djetinjasto. SviĎao mi se odraz koji me gledao iz zrcala nad stalkom za
pranje svakoga jutra. I opet, moţda sam to umislila, ali dok bih se
promatrala, vidjela sam djevojku koja je po svemu bila bolja od negdašnje
Thee. Bila sam snaţnija i moćnija nego ikada.
Za većinom bih obroka pojela sve na tanjuru, a Henny bi me
promatrala, pijući tek jednu čašu vode za drugom. Nije još bila debela,
nikako, bila je samo obla i krupna, no svi smo vidjeli da će s godinama
postati debeljuca. To joj je jednostavno bilo suĎeno.
Povremeno bih joj postavila pokoje pitanje o predstojećem vjenčanju
i to bi joj se svaki put svidjelo. Bilo ju je tako lako pridobiti. Nije toliko
pričala o svojem zaručniku, ali je oboţavala govoriti o cvijeću, kolačima,
haljini koju je naručila iz New Yorka te o Marthi i Jettie, koje su joj trebale
biti djeveruše. Pitala sam se smeta li joj da će uz nju kraj oltara stajati
prelijepa Martha. GospoĎica Metcalfe nikada ne bi rekla ni riječi dok bi
Henny govorila o planovima za vjenčanje i ubrzo sam shvatila da je
ljubomorna.
Postavila sam joj pitanje o novoj kući u koju se s muţem trebala
useliti nakon vjenčanja i Henny se okrenula prema meni, zanemarujući sve
druge djevojke za stolom.
»Vidjet ćeš jednoga dana i sama, Thea. Vidjet ćeš kako je to lijepo i
koliko radosti donosi.« Dah joj je blago mirisao po čokoladi, a ja sam
pomislila koliko je rečenica koju mi je izgovorila neobična. Kao da mi je
htjela reći da na svijetu postoji neograničena količina radosti i da je
potrebno samo stati na pravo mjesto da bi ju se uhvatilo.
Kada se gospodin Holmes, tjedan dana nakon što sam počela
posjećivati Deccu, napokon pojavio, nije se dogodilo ništa posebno. Kao i
s mnogim drugim stvarima u ţivotu, i ta se dogodila nakon dugo čekanja, a
kada se napokon dogodila, ja sam i dalje bila ja. Nisam još znala jesam li
zbog toga razočarana ili mi je laknulo. Vjerojatno oboje.
Sjedile smo u prizemlju i igrale domino. Pila sam čaj i pazila na
Deccinu čašu mlijeka, koja je stajala preblizu rubu stola pa sam se bojala
da će je prevrnuti laktom. Već sam joj dvaput bila rekla da pazi, ali, kao što
sam već bila naučila iz boravaka s Deccom, postojala je granica do koje
moţeš upozoravati dijete.
 U toj je sobi bilo dosta skupih stvari — zbirka malenih kutija od
Limoges porculana u staklenoj vitrini, šest srebrnih kutija za posjetnice s
različitim ugraviranim inicijalima, ulje na platnu koje je prikazivalo
djevojku koja sjedi na polju s ovcama u daljini, a koja me podsjećala na
Tessu od D’Urbervillea. Nijedan mi predmet, meĎutim, nije djelovao
osobno — osim moţda srebrnih kutija s inicijalima — i ponovno sam se
zapitala pripada li išta od toga Holmesovima. Postoji li neki fond iz kojega
je ravnateljicama dopušteno podizati sredstva za kućanstvo? Ako i postoji,
razmišljala sam, taj je fond u svim ovim nevoljama zacijelo presušio. Čak i
ako nije, bilo bi veoma neukusno koristiti ga u ovoj situaciji.
»Ti si na redu.«
»Oprosti«, rekla sam, »da vidimo…« No nisam ništa vidjela. Nikada
prije nisam igrala domino, a Holmesove kćeri igrale su ga, izgleda, od
roĎenja. Bila je to beskrajna, dosadna igra.
Decca je bila odjenula ljetnu haljinu, što je bio dokaz očeve ruke.
Znala je biti tvrdoglava i izbirljiva glede odjeće pa sam pretpostavila da je
ustrajala na tome da odjene tu haljinu, a otac je popustio njezinim
hirovima, ma koliko neprikladni bili za godišnje doba.
Ja sam bila u odori Yonahlosseeja, ali to mi više nije smetalo.
Navikla sam se na prizor gomile jednako odjevenih djevojaka u kojoj se
nijedna nije posebno isticala. Nisam nosila nikakav nakit.
Decca je odjednom ustala, a ja sam se prestala poigravati s kosom.
Bila sam tašta, bilo mi je šesnaest godina i nikada poslije neću biti
toliko svjesna tuĎega pogleda.
»Otac je stigao«, objavila je i zavrtjela se u krug.
»Decca«, opomenula sam je. »Ponašanje!«
Njegov je dolazak uvijek pratila nekakva katastrofa — ovaj je put to
bilo proliveno mlijeko.
»Decca!« bila sam bijesna. Toliko sam čekala taj trenutak, toliko se
pripremala, a sada je ona prolila mlijeko, dok Emmy nije bilo u blizini i
nisam je mogla pozvati a da ne zazvučim osorno.
Decca je potrčala prema ocu, a ja sam se spustila na pod, brišući
proliveno mlijeko suknjom.
»Nezgoda?« upitao me gospodin Holmes noseći Deccu na boku te
prema meni pruţio slobodnu ruku. Prihvatila sam je i ustala.
 »Emmy«, zazvao je domaćicu i ona se tako brzo pojavila da sam
znala da je samo čekala taj trenutak.
»Samo smo se…«
»Igrale?«
Kimnula sam glavom i zagledala se udesno, kroz prozor. Vani je sve
bilo prazno, mirno i hladno. »Da, igrale smo se«, potvrdila sam. Osjećala
sam se slomljeno. Decca se sklupčala na očevu boku, a Emmy je brzinski
čistila sag.
»U redu je, Emmy«, rekao je iako je zvučao rastreseno, ali obratio joj
se njeţno. Ustala je, poklonila se i povukla iz sobe nijednom ga ne
pogledavši u oči.
Nisam htjela više ništa reći. Nakon toliko sam čekanja htjela da on
prvi nešto kaţe.
No prva je progovorila Decca: »PobjeĎujem u dominu.«
»Nemoj se hvalisati.«
»Ne hvališe se. Istina je«, nasmiješila sam se Decci i ona se
nasmiješila meni.
Gospodin Holmes spustio je djevojčicu na pod, ali ona se i dalje
drţala njegove noge. Njeţno joj je poloţio ruku na glavu i izvukao nogu iz
njezina stiska.
»Stvarno?« nasmiješio se.
Decca je nesigurno kimnula glavom. Odrasli su se smijali i znala je
da je to ponekad dobro, a ponekad nije.
»PoĎi sada gore«, rekao je Decci. »Molim te«, dodao je, očekujući da
će se pobuniti, »doći ću odmah za tobom.« Znači, trebali smo ostati
nasamo! Pitala sam se misli li da sam lijepa. Htjela sam da me pogleda, da
me primijeti, ali bio je rastresen.
Decca me poljubila u obraz i on se zaţario. Bila mi je toliko blizu da
sam je mogla namirisati i osjetiti dodir njezinih vitkih ramena.
Gospodin Holmes ju je potapšao po glavi dok je prolazila pokraj
njega i nasmiješio joj se. Da mu već i prije nije bila miljenica, znala sam da
bi to sada postala.
U toj je sobi postojalo nešto što u nju nije pripadalo, a to sam bila ja.
Bila sam uljez. Gospodin Holmes sigurno me smatrao uljezom, pomislila
sam. Nadzornice su se ponekad ovdje sastajale s gospoĎom Holmes, ali
kuća Holmesovih uglavnom je bila privatna, učenice u nju nisu bile
dobrodošle. Dok se gospodin Holmes smještao u stolac, znala sam da bi
najradije htio da odem.
»Dobro onda«, rekla sam, spremna poći. Što sam uostalom mislila?
Da će se gospodin Holmes zaljubiti u mene? Zaljubljene su djevojke
upravo ovako radile budale od sebe. Odlučila sam da se više nikada neću
zaljubiti, barem ne prije nego što se netko prvo ne zaljubi u mene.
Kontrolirat ću svoje srce.
»Sjedni, sjedni«, rekao je, a zatim dodao: »Molim te.« Pokazao je na
stolac i shvatila sam da sam se prevarila. Htio je da ostanem. Činio se
iskrenim. Dakle, nisam baš sve umislila.
Upravo u tom trenutku Emmy je ponovno ušla u sobu s pladnjem u
rukama. Poloţila ga je na stolić te mi pozorno, odmjereno dolila čaj u
šalicu. Podigla je čajnik, drţeći ga za podnoţje i ručku, zatim nagnula
zglavak, trudeći se da joj ruka ne drhti, pa nalila čaj u šalicu, brzo izravnala
zglavak da bi prekinula curenje čaja i da se ništa ne bi prolilo po
porculanskom pladnju, srebrnini ili meni.
Emmy nijednom nije podigla glavu i nijednom me nije pogledala.
Ruka joj je bila savršeno mirna. Očito je u kući Holmesovih bila s
razlogom.
Gospodinu Holmesu dodala je visoku, prozirnu čašu i otišla. U
ustima sam osjećala čudan okus zbog previše čaja. Nisam ga više ţeljela
piti.
Gospodin Holmes otpio je jedan dugačak gutljaj iz svoje čaše. Bio je
blijed, ali to je moţda bilo zbog toga što se tih dana dnevno svjetlo rano
povlačilo i brzo je padala noć.
Zazvonilo je zvono. Svi su još sigurno bili u dnevnom boravku u
Dvorcu. Pomislila sam na Sissy, koja me zacijelo čekala. Nisam imala
namjeru nikamo poći.
»Nastava«, rekao je gospodin Holmes, ali sasvim nesluţbeno i
opušteno, kao da mi ţeli reći da se ne moram zbog toga uzrujavati.
Progutao je ostatak iz čaše.
Začula sam da na katu Emmy puni kadu za Deccu.
»Ispričaj me na trenutak, Thea«, tiho je kazao i izašao iz sobe.
 Vratio se sa staklenim pokalom. Sličan smo i mi drţali u primaćoj
sobi.
Zamišljala sam da mi govori — odao sam se lošim navikama otkad
je gospoĎa Holmes otputovala.
Prilično daleko od mene, na drugome kraju sobe, nalijevao je piće u
čašu povrh glasovira, ne mareći što vlaţna čaša stoji na drvenoj površini i
što će iza nje ostati okrugao trag. No kada je završio s natakanjem, vidjela
sam da sam se ipak prevarila. Vlaţan je trag obrisao rukavom.
Sjeo je i stao proučavati čašu. S kata se začuo zvuk i oboje smo se
osvrnuli prema gore. Pogledala sam ga i nasmiješila se, pa se i on
nasmiješio meni. Bila sam opuštena i ponašala sam se prirodno. Još sam
jedanput pogledala prema gore, ali gospodin Holmes više nije. Gledao je u
čašu i prstom miješao piće.
»Thea«, započeo je pa zatim zastao. Otresao je prst kojim je miješao
piće, a zatim ga omirisao, zbog čega mi je odjednom postalo neugodno.
Bile su to očito njegove privatne geste i ja ih nisam trebala vidjeti. Zatim je
otpio još jedan dugi gutljaj iz čaše.
Zbog napetosti mi je iz usta izletjela prva stvar koja mi je poskočila
na umu, poput jedne od Samovih ţaba.
»GospoĎe Holmes još nema?« upitala sam i bila je to najgora stvar
koju sam mogla izgovoriti. Zvučalo je kao da je osuĎujem zbog odsutnosti,
a zapravo mi je bilo drago što je nema. Da je ona ovdje, ja sigurno ne bih
bila.
Polako je kimnuo glavom. »Najradije bih i Deccu poslao za njom,
bez obzira na ključnu kost, ali bojim se da bih bio suviše usamljen.«
Nasmiješila sam se, iako mi se činilo nemogućim da bi jedno dijete
moglo olakšati usamljenost odrasloj osobi. S druge strane, Sam i ja smo
olakšavali usamljenost svojoj majci.
»Vratit će se za nekih mjesec dana«, nastavio je. »Nadajmo se da ću
do njezina povratka uspjeti odrţati kamp na okupu.« Opet je otpio gutljaj i
napravio grimasu kakvu odrasli često rade kada piju ţestoka pića. Grimasa
je značila da im okus prija. Znala sam to zbog promatranja strica Georgea.
»Ima li kakvih donacija?«
IznenaĎeno me pogledao.
»Prije ste bili spomenuli«, objasnila sam, »da donatori ne daju
onoliko koliko ste se nadali.«
»Da, da. Imaš izvrsno pamćenje, Thea.«
»Ne baš«, rekla sam. »Moj brat ima mnogo bolje. Zna nazive svih
biljaka i ţivotinja, na stotine njih.«
»Tvoj brat blizanac«, rekao je. »Sad se sjećam.«
Zarumenjela sam se od zadovoljstva. Sjetio se jedne pojedinosti iz
mojega ţivota i to me toliko usrećilo da se nisam mogla sjetiti kada sam
zadnji put bila toliko sretna.
Iskapio je ostatak pića iz čaše i poloţio je u krilo.
»Beth je imala više uspjeha nego ja, tako je. Ja baš nisam dobar u
izvlačenju novca od ljudi. Znaš li zbog čega su nam donatori počeli davati
više novca?«
Odmahnula sam glavom.
»Konji«, nasmijao se u nevjerici. »Čini se da je to ţenama slaba
točka. Ovu školu pohaĎaju neke djevojke, djevojke koje su na stipendiji i
koje će morati otići kući ako im donatori ne budu plaćali školarinu. No
nijednoj ţeni nije ţao tih djevojaka, to ne. No spomeni konje u nevolji
i…«, pucketnuo je prstima, »odmah potpisuju čekove.«
»Konji u nevolji?« upitala sam. Nisam se htjela izjednačiti sa ţenama
koje je tako očito prezirao, ali nije mi bilo jasno što je htio reći. Ako ne
budem mogla jahati, nisam znala što ću.
»Ah. Nisam te mislio prestrašiti, Thea. Bez brige, neće konji
nikamo«, uzdahnuo je. »Nitko ih ionako ne bi kupio u ovakva vremena.
Riječ je o troškovima njihova uzdrţavanja. Cijene zobi skočile su do
nebesa, zahvaljujući suši. Nikada nisam mislio da ću biti toliko upućen u
poljoprivredno gospodarstvo. Konji mnogo jedu, kao što sigurno znaš.«
»Da. Veliki su.« Shvaćala sam potrebu da se zaštiti ţivotinju koja
nema glasa ni roditelja koji bi se za nju pobrinuli. I ja bih bila meĎu onima
koji bi radije donirali konjima nego učenicama.
»Ne bih ti trebao dosaĎivati takvim stvarima«, rekao je.
»Ne dosaĎujete mi«, odvratila sam. I doista mi nije dosaĎivao.
Nikada mi u ţivotu nije bilo manje dosadno. Svijet odraslih u koji me
upravo uvukao, svijet u kojemu nisam bila ničija kći ni nećakinja — takav
mi je svijet bio posve nov.
 »Thea Atwell s Floride. Tako ozbiljna. Jesi li i kao dijete bila tako
ozbiljna?«
»Ne znam.«
Gospodin Holmes inače je bio mnogo rezerviraniji. Njegova je
trenutačna druţeljubivost očito bila privremeni iskorak nadahnut
alkoholom.
Nasmijao se. »Ne znam što mi je. Slušaj«, rekao je i nagnuo se
naprijed, igrajući se praznom čašom. »Hvala ti za svu pomoć. Pravi si
blagoslov.«
»Blagoslov maskiran u nevolju«, rekla sam, ali nije se nasmijao, kao
što sam htjela, nego je kimnuo glavom, kao da se slaţe.
Vraćajući se do kolibe, uţivala sam u tišini kampa. Uţivala sam u
maštanju o njegovoj ruci koja se, dok sam odlazila, okrznula o moje rame i
ondje se — ili sam i to umislila? — zadrţala dulje no što je bilo potrebno.
Nagnuo se prema meni i zahvalio mi, i to me ushitilo. Osjećala sam se
blagoslovljeno.
***
Te večeri nakon večere — običnoga, gustoga variva za koje nisam
mogla vjerovati da je izašlo iz kuhinje Yonahlosseeja, ali sam ga svejedno
pojela — pred nas je stao gospodin Albrecht i rekao nam da se pridruţimo
svaka svojim jahačkim grupama. Upravo smo jele desert — običan biskvit
— a ja sam promatrala gospodina Holmesa koji je stajao do njega i upitala:
»Ali zašto?«
»Proljetno natjecanje«, odgovorila mi je Molly. »Uskoro će biti
proljetno natjecanje.«
»Ali tek je veljača.«
»Dugo ga pripremaju. A odmah nakon natjecanja je i proljetni ples.«
»Nisi čula za to?« upitala me Henny. »Svi se natječu, svi gledaju.
Predivno je. Ako si nadzornica kuće, pozovu te da pijuckaš šampanjac s
odraslima i gledaš natjecanje.«
»Zbilja je fantastično«, dodala je Molly, »za ručak imamo piknik, a
zatim se ureĎujemo za ples.«
Blagovaonicom su se uskomešale djevojke dok smo pokušavale
pronaći svoju jahačku grupu. Na drugom sam kraju prostorije spazila
Leonu. Hodala je ravno prema meni. Djevojke su joj se micale s puta kao
da je ona kombajn, a one pšenica. Zbog njezinih obiteljskih nevolja bila je
mnogo strašnija. Sjetila sam se Leonine slike na zidu pred uredom
gospodina Holmesa. Većina ljudi nije sličila sebi na fotografijama — zbog
kamere bi postali preozbiljni, usne bi im se stanjile, a crte lica postale
neprepoznatljive. Sam je često govorio da ljudi zure u fotoaparat kao da
gledaju nešto strašno. No Leona je upravo tako izgledala i uţivo. Prošla je
pokraj mene ni ne osvrnuvši se, a ja sam pošla za njom.
Pronašle smo stol i sjele za njega. Moja je napredna grupa dobila
zadatak projektiranja terena za srednju grupu. Gates je skicirala teren i sve
smo se nagnule nad nju dok joj je blijeda ruka bljeskala nad papirom. Jettie
joj se najviše pribliţila i mrmljala je s odobravanjem.
Situacija je za mene bila idealna. Gospodin Albrecht još je sjedio s
gospodinom Holmesom za glavnim stolom, a gospodin Holmes bio mi je
dovoljno blizu da na njemu vidim sve pojedinosti — uštirkani okovratnik,
ručni sat, kosu — no sjedila sam tako da on nije mogao primijetiti da ga
promatram.
Gospodin Albrecht nešto je iscrtao rukom u zraku, gospodin Holmes
je kimnuo glavom. Oslanjao se laktovima o raščišćeni stol — muškarci su
to katkad radili. Gospodin Albrecht prekriţio je ruke na prsima i slušao
gospodina Holmesa, a onda su završili s razgovorom. Gospodinu
Albrechtu čavrljanje nije išlo baš najbolje. Za razliku od naših, njihovi su
stolci imali naslone za ruke, jer mi smo bile djevojke, a oni muškarci.
Promatrala sam im lica, ali bila su poput maski — ni jedan ni drugi nisu
ništa posebno gledali, pogled im se samo gubio u daljini, negdje iznad
glava djevojaka iz kampa Yonahlossee.
Nije mi uopće padalo na pamet da je moţda teško biti odrastao
muškarac okruţen stotinama mladih djevojaka koje su im bile potpuno
nedostupne. Nije mi palo na pamet da je oko njih bilo očijukanja, da su
neke djevojke zaigrano znale uhvatiti gospodina Albrechta za lakat u sobi s
opremom, da bi se malo predugo oslanjale na njega kada bi im pomagao da
sjašu s konja, a da on ne bi smio ništa učiniti zauzvrat. Nisam o tome
razmišljala jer gospodina Albrechta nisam smatrala muškarcem. Nije ga
takvim smatrala nijedna druga djevojka — nije bio dovoljno zgodan, bogat
ni mlad. No očijukale smo s njim zato što je bio ondje s nama. Noću se
vjerojatno dodirivao, dok bi mi spavale u svojim kolibama, a on u svojoj
kući u gradu. Dodirivao bi se i zamišljao Leoninu platinastu kosu na
njezinim golim leĎima, zamišljao bi Evine oble grudi stegnute u bijelu
bluzu, zamišljao bi kako polaţe dlan na njezinu dojku, pa zatim na drugu,
zamišljao bi kako ona ţeli raskopčati bluzu, ali joj on ne dopušta jer mu se
sviĎa dodir njezinih krutih bradavica kroz pamuk. Naravno, ne bi nosila
grudnjak, izmeĎu njegove ruke i njezinih grudiju ne bi bilo ničega osim
pamuka.
»Thea?« zazvala me Leona.
»Da«, odvratila sam odlučno, iako nisam imala pojma što me pitala.
»Slaţeš li se s ovakvom postavom trostruke prepreke?«
Slegnula sam ramenima, a zatim ih opustila i kimnula glavom.
Prošloga sam tjedna imala poteškoća sa sličnom trostrukom preprekom.
»Slaţem se«, rekla sam i još se jedanput začudila njezinoj sabranosti.
Svijet joj se okrenuo naglavce, obitelj joj više nije bila što je bila nekada, a
nije to ničime pokazivala.
U tom je trenutku pokraj našega stola prošla Martha, u ruci drţeći
skicu koju je sastavila njezina grupa. Bila je u Sissynoj grupi — jahala je
bolje od Sissy, ali njezina joj mirnoća u sedlu ipak nije mnogo pomagala.
Te je večeri u ušima nosila sitne dijamantne naušnice i dok sam je
promatrala, učinilo mi se da se pretvorila u bljesak, zvijezdu, krijesnicu —
nešto sasvim izvanzemaljski.
I gospodin Holmes je, čini se, promatrao Marthu, veoma mirnoga i
sabranoga lica. Nisam si htjela priznati da je Martha ljepša od mene, iako
sam, naravno, znala da jest. Znala sam da bi mi svi u kampu, da sam ih
pitala, rekli kako je Martha najljepša djevojka u školi, ali isto sam tako
znala da ne postoji pravo mjerilo ljepote te da ja moţda na licu imam nešto
posebno što se baš sviĎa gospodinu Holmesu.
Gospodin Holmes je okrenuo glavu i prošao je trenutak prije nego što
sam shvatila da me uhvatio kako zurim u njega. Zacrvenjela sam se i brzo
svratila pogled.
»Kako ti sve to zvuči, Thea?« opet me upitala Leona.
»Zvuči mi«, rekla sam i pogledala skice na stolu, »zvuči mi
savršeno.«
Leona se nasmiješila. »Da te moţda nismo dekoncentrirale?«
Obrazi su mi se zaţarili. Svi su gledali u mene. Leona se okrenula na
stolcu i napadno pogledala prema stolu za kojim su sjedili gospodin
Holmes i gospodin Albrecht. Odmahnula sam glavom. Nisam se htjela
olako pokoriti Leoni, ali u tom trenutku nije bilo boljeg načina da je
zaustavim.
»No, pa dobro onda«, rekla je, »ne bismo ti htjele smetati.«
Gates je hodala nekoliko koraka iza mene dok smo skupljale svoje
stvari i odlazile. Mapu sa skicama uredno je umetnula pod mišku.
»Thea«, zazvala me dubokim glasom, a obrazi su joj se pod
pjegicama zarumenjeli. »Leona je prošle godine pobijedila. Bila je
najmlaĎa djevojka koja je ikada pobijedila na tom natjecanju.«
»Znam«, odgovorila sam. Zar to nisu svi znali?
Gates je polako kimnula glavom. »Onda sigurno znaš i koliko joj je
stalo da ove godine opet pobijedi«, rekla je i dotaknula mi ruku. »Samo
budi oprezna«, prošaptala je.
Iznenadilo me što je Gates dovoljno stalo da bi mi išta kazala.
Obično se nije uključivala u kampovske čarke.
Promatrale smo Leonu, koja je sjedila sama za stolom i pregledavala
Gatesine skice. Potpuno se skoncentrirala na papir, ali to je uvijek činila.
Čime god se bavila, potpuno se posvećivala tome.
»Tko zna hoće li uopće biti ovdje kada počne natjecanje«, rekla je
Gates i umjesto olakšanja, osjetila sam razočaranje. Leona mi je bila jedina
prava konkurentica.
Te sam večeri otvorila pismo koje je stiglo od majke. Sissy je bila
otišla na sastanak s Booneom. Znala sam da sam u zadnjem pismu bila
drska i da sam se majci obraćala kao da smo ravnopravne, iako nismo bile.

Draga Thea,
u zadnjem si mi pismu zvučala kao da se ljutiš. Naravno, razumijem
te. Da, bila sam prijateljica s Beth Holmes. Tada je još bila Beth
Babineaux, iz cijenjene i bogate obitelji u New Orleansu. Bili su strahovito
bogati. Pretpostavljam da više nisu, ali tko zna. Nisam ostala u kontaktu s
njom, kao ni sa drugim svojim prijateljima, a znaš li zašto? Ti, Sam i tvoj
otac bili ste sve što mi je bilo potrebno. Mogla sam imati dvadeset
prijateljica, trideset prijateljica, ali obitelj ti je uvijek najbolji prijatelj,
Thea. Prije tvojeg odlaska nisam ti rekla da poznajem Beth zato što mi je
na umu bilo stotinu drugih stvari, a ne zato što sam ti to htjela namjerno
sakriti. Nije mi čak ni palo na pamet da bi ti taj podatak mogao biti vaţan.
 Prodali smo kuću. Na moje ju je veliko čuĎenje netko htio kupiti.
Nisam mislila da će biti interesa, ali tvoj je otac bio u pravu — još ima
ljudi koji imaju novca. Srećom, i mi smo meĎu njima. Sada pakiram sve
naše stvari. Selimo u Orlandu, gdje će tvoj otac raditi. Moţda se nakon
nekog vremena preselimo još juţnije, u Miami. Sve je zasad otvoreno. No
morali smo Sama odvesti odavde. I nama je potreban novi početak, sličan
tvojemu u Yonahlosseeju.

Volim te,
majka

Čim sam ga pročitala, iskidala sam pismo u stotinu sitnih komadića.

Nije me iznenadilo što je netko htio kupiti našu kuću. Kako i ne bi? Bila je
predivna, savršena. Šokiralo me što su mi roditelji to učinili. Šokiralo me
što kuće više nema. Doista nisam mislila da će majka ikada otići odande.
Još dok sam kidala pismo znala sam da je to glupi potez; ionako
pismo nitko osim mene neće vidjeti. Sutradan ću morati puzati po podu da
bih pokupila sve rasipane komadiće ispod kreveta, a mogle bi ih primijetiti
i druge djevojke, zapitati se što to radim, pa bih im morala nešto izmisliti,
još jedanput lagati da bih svoju obitelj prikazala boljom nego što jest.
Odmah sam pomislila i na Sasija. Znala sam da ćemo ga prodati —
već sam ga odavno bila prerasla, ali nisam o tome htjela razmišljati. Hoće
li moja obitelj u Orlandu ţivjeti na farmi ili na nekome mjestu gdje iz svoje
kuće vidiš kuće svih susjeda? Hoće li Sasija prodati dječaku ili djevojčici?
Hoće li Sam u Orlandu pohaĎati školu? I misli li majka doista da sam
glupa? Misli li da ću joj povjerovati da je Yonahlossee bilo što drugo nego
mjesto na koje me poslala da bi me se riješila? Ako je to novi početak, ja
sam majmun.
Prije godinu dana ne bih mogla povjerovati ni u što od onoga što mi
je napisala. Otac napušta pacijente? Majka odlazi iz svoje kuće? No sada
mi to nije bilo nevjerojatno. Znala sam da je najgore što joj mogu učiniti,
ono što bi je najviše povrijedilo — da joj ne odgovorim na to pismo.
***
Bojala sam se da se više neće pojaviti tijekom mojih posjeta, ali
pojavio se, i to već sljedećeg dana. I ovaj je put poslao Deccu na kat, što
me istodobno obradovalo i uplašilo.
 »Decca je dobro?« upitao je.
Kimnula sam glavom. Osvrnuo se traţeći još jedno piće, ono u ruci
već je bio dokrajčio. Čekala sam da mu glas postane nesigurniji, da mu
geste postanu manje ukočene. Gospodin Holmes zbog alkohola se
pretvarao u dječaka.
Stvari koje sam na njemu primjećivala uţivo — oteklinu na malome
prstu, mrlju suhe koţe na podlaktici — nisam zamišljala na njemu u svojim
maštarijama. Tako je bilo i s Georgiejem. Sanjarila sam o blaţenstvu
njegova dodira, a kada bi me dodirnuo, primijetila bih neobične stvari —
koliko mu je lakat mršav i kako blago miriše po sijenu.
»Jesi li čula za Leoninu obitelj?« upitao me.
Iznenadio me. Nikada mi prije nije spomenuo nijednu drugu
djevojku iz Yonahlosseeja. Prekršio je pravilo.
»Jesam«, odgovorila sam, »svi su čuli.«
»Stvarno?« nasmiješio se i počeo se igrati s gumbom na manšeti.
Izgledao je staro, kao da ga je naslijedio od oca ili djeda. »A što su to svi
čuli?«
Nije mi se sviĎao njegov ton.
»Ne tiče me se to«, odvratila sam. Nisam htjela da me smatra
osobom koja zabada nos u tuĎa posla.
»Je li to ikada ikoga spriječilo? Na mjestu kao što je ovo bilo bi
nenormalno da se ljudi ne bave tuĎim problemima.« Prijelaz iz ugodnog
druţenja u vrlo neugodnu situaciju zbivao se prebrzo za moj ukus.
»Ne znam točno na što mislite«, rekla sam, iako sam znala. Nastojala
sam zvučati nehajno, nadala sam se da ćemo tako uspjeti promijeniti temu,
ali takav ga je moj ton razdraţio i odmahnuo je glavom.
»Naravno da znaš. Uvijek sve promatraš, zar ne? Stalno promatraš
sve te budalaste djevojke, zar ne? One ti pričaju o svojim brigama, ti ih
slušaš i ništa im ne govoriš.«
»Pa, i ne dolaze mi tako često.«
»Znam da ih promatraš. Znam to jer ja ponekad promatram tebe.
Vidim kako se neprimjetno krećeš, kako se šuljaš oko drugih djevojaka i
kako primjećuješ stvari…«, nakratko je zastao. »Lice ti je nepomično,
Thea. Stalno se drţiš podalje od svih. Tko zna što druge djevojke misle o
tebi.«
 Jedva sam se suzdrţavala da ne briznem u plač.
»Vjerojatno ne razmišljaju o meni baš previše«, rekla sam. Bila sam
veoma osjetljiva u tom trenutku. Majčino sam pismo bila pročitala prije
tjedan dana, ali još mi je vrlo glasno odjekivalo u glavi. Ako ikada
ponovno i vidim svoju kuću, vidjet ću je kao gost, kao neznanka. Zauvijek
sam izgubila i njega. Hoće li sljedeći vlasnik voljeti Sasija kao što sam ga
ja voljela? To mi se činilo nemogućim. Sa Sasijem sam provela više
vremena nego sa Samom. Po načinu na koji je svijao uši znala sam je li
uplašen ili samo uzbuĎen, po načinu na koji mi je grickao rame znala sam
je li ljut ili se samo htio igrati.
»Ne vjerujem da to doista misliš«, rekao je Holmes.
Da mi je bio prijatelj, upitala bih ga zašto je odjednom tako okrutan.
No nije mi bio prijatelj.
Ustala sam i rekla: »Moram poći.« Nisam mogla vjerovati koliko
sam bila glupa. Nisam s gospodinom Holmesom razgovarala u povjerenju.
Nije me smatrao bliskom osobom. Nisam mu značila ništa više i ništa
manje od najobičnije učenice Yonahlosseeja koja voli ogovarati. Ustvari,
bila sam još manje od toga, bila sam gora. Gospodin Holmes je mislio da
se smatram boljom od ostalih. Ništa nije moglo biti dalje od istine — to mi
je barem bila prva pomisao. Sljedeća, koja se pojavila odmah nakon nje,
bila je ona u kojoj sam se zapitala nije li me moţda ipak pročitao. Nije li
prava istina da doista jesam bolja od ostalih. Nisam se htjela previše
uplitati u kampovske aktivnosti jer sam duboko u sebi doista vjerovala da
sam bolja od ostalih djevojaka. Vjerovala sam da znam više, da razumijem
više i da mi je suĎen drugačiji ţivot nego njima.
Prošla sam pokraj njega i prišla ormaru za kapute te se uspetljala oko
kvake. Nikada ga prije nisam sama otvarala. Gdje li je Emmy, pomislila
sam, zašto je nema? Trebala nas je prekinuti, trebala je prekinuti gospodina
Holmesa. Htjela sam mu reći da drugačiji ţivot koji mi je suĎen nije nuţno
i bolji ţivot. Htjela sam mu reći da bih u nekim mračnijim trenucima dala
sve samo da mogu poništiti ono što sam učinila.
Šumilo mi je u ušima i nisam čula da mi prilazi sve dok mi se nije
našao tik uz leĎa. Kada mi je prišao, nisam se okretala. Ne bih se bila
okrenula ni za ţivu glavu. Prstom mi je prešao po kraljeţnici.
»Uvijek savršeno ravno drţanje, čak i kada se šuljaš. Jesam li ti ikada
rekao da je to bila prva stvar koju sam na tebi primijetio kada si došla
ovamo s ocem? Savršeno drţanje.« Klizio mi je prstom niz leĎa i zaustavio
mi se na trtici. »Naravno da ti to nisam rekao, nikada ne govorim takve
stvari. Nemam prilike. Leona će morati otići, Thea. Sve se raspalo. Ili se
raspada. Ne znam više koje bih glagolsko vrijeme upotrijebio.« Glas mu se
smekšao.
Okrenula sam se prema njemu i on me dodirnuo po obrazu. »Oprosti
mi, Thea. Ponekad sam, čini se, okrutan. Nisam trebao biti takav«, rekao je
i onda otišao.
Nisam otvorila ormar s kaputima sve dok ga nisam čula na katu, u
Deccinoj sobi. Pokušala sam se zakopčati, ali ruke su mi se tresle, što mi se
inače nikada nije dogaĎalo.
Izašla sam iz kuće Holmesovih i pošla prema svojoj kolibi. Bila sam
sama, a iako sam i prije znala da će svi biti u dnevnom boravku u Dvorcu,
laknulo mi je što je tako. Sve je bilo u savršenom redu — naše su
spavaćice bile uredno sloţene i smještene u ladice, naši su losioni i parfemi
stajali u ravnoj vrsti na stalcima za pranje, naši su kreveti bili namješteni, a
Docey ih je dodatno izravnala nakon sata odmora. Po kolibi je bilo i
osobnih predmeta: uokvirenih fotografija, slika iz časopisa, kutija za nakit
presvučenih ljubičastim baršunom. Ovdje su ţivjeli duhovi, mi smo
nastanjivale tu kolibu, ali nikada nam nije do kraja postala dom.
Osjećala sam se kao da me netko prevario nekim trikom. Prije mi se
bila sviĎala njegova ljubaznost, a sada, kada je ljubaznosti nestalo, i dalje
sam ga ţeljela. Ako je to bilo moguće, ţeljela sam ga još više.
Nisam se ni potrudila povući pokrivače. Nije bilo nikoga, nitko nije
mogao vidjeti da sam podigla suknju iznad struka, popela se na prekrivač u
prljavim cipelama, pomicala ruku u gaćicama tako brzo da me poslije
boljelo. Nitko me nije čuo. Nitko nije vidio trag krvi, nitko me nije pitao
zašto tako dugo zurim kroz pozor, što li uopće tamo gledam? Nije bilo
ničega. Baš ničega.
***
Kada sam sjela za toaletni stolić, opkoračila sam stolac kao da jašem
na konju. Na neki sam način i jahala. Čak i kada nisam, konji su mi stalno
bili na pameti. Svaki sam dan najviše dva sata provodila u sedlu, a ostatak
na tlu, kao i sve ostale djevojke, no čak i tako mi je korak uvijek bio
pomalo nesiguran, kao da sam upravo s broda zakoračila na kopno.
Sjajno mi je išlo posljednjih dana. Sve sam prepreke preskočila tako
dobro da mi je ostajalo još pet do deset centimetara slobodnog prostora.
Gospodin Albrecht angaţirao me kao demonstratoricu za druge grupe. Evo,
ovako trebate jahati, govorio je drugim djevojkama. Meni je pak rekao da
ne jašem lijepo, da nisam graciozna, ali da sam tehnički savršena.
Silno sam ţeljela pobijediti na natjecanju. Leona mi je i davala
razloga da je još više ţelim pobijediti. U posljednje sam vrijeme počela
shvaćati da je njezina ljubaznost prema meni iščezla nakon što sam se
potpuno oporavila od bolesti. Sada, kada sam joj postala prijetnja, jedina
prava rivalka, više na mene nije obraćala pozornost u Dvorcu. Prošloga
sam je tjedna u dnevnom boravku vidjela kako nešto šapuće i hihoće se s
Jettie. Nasmiješila sam se Jettie, ali ona mi je okrenula leĎa, a Leona mi je
preko njezina ramena dobacila jedan dugačak pogled, kao da me
procjenjuje, a onda je još nešto došapnula Jettie. Jettiena su se krupna leĎa
zatresla od smijeha. Pogledala sam prema dolje i provjerila je li nešto na
meni pogrešno ili smiješno, ali nisam primijetila ništa. Obrazi su mi se
zaţarili i okrenula sam se prema Evi te joj postavila neko glupo pitanje
samo zato da bih ostavila dojam kako me nije briga.
Znala sam da se druge djevojke stalno pitaju što drugi govore o
njima, ali nikada prije nisam osobno iskusila taj neobičan osjećaj kada
istodobno ţeliš znati i nikako ne ţeliš otkriti što netko drugi misli o tebi.
Prijateljstvo sa Sissy bilo mi je korisno — djevojke su me voljele
zato što su voljele i nju. Upijala sam dio njezina šarma i predstavljala ga
kao dio svojega. No uglavnom nisam bila osobito popularna.
Molly me za večerom zadirkivala da sam preozbiljna. Kada sam
jedanput u dnevnom boravku rekla nešto smiješno, skupina djevojčica s
kojima smo Sissy i ja sjedile prasnula je u smijeh, ali onda se začuĎeno
zagledala u mene, kao da se čude što imam smisla za humor. Sada mi je još
i gospodin Holmes rekao da se šuljam uokolo. Tko se još šulja? Ţivotinje i
kriminalci.
Jesu li mi se Leona i Jettie rugale zbog pretjerane ozbiljnosti? Misle
li da sam ohola?
Leona mi je dvaput tijekom treninga presjekla put, a onda sam
jedanput i ja učinila nešto neobično. S Naari sam prokaskala točno ispred
Kralja, prolazeći tako blizu da me Kralj očešao po čizmi. Poslije sam
očistila čizmu od njegove sline, ali sam bila iskreno iznenaĎena sama
sobom.
Bilo je neobično da se dvije učenice trećeg razreda natječu za titulu
najbolje jahačice. Bilo je još neobičnije prošle godine, kada je Leona bila
najbolja, a išla je u drugi razred. Osim mene, Gates i Leone, većina ostalih
djevojaka u našoj naprednoj grupi išla je u četvrti razred, a iako je Gates
bila vrlo otmjena jahačica, nije nikada bila dovoljno sigurna u sedlu da bi
postala izvrsna.
No sada sam se silno ţeljela upisati u povijest Yonahlosseeja. Htjela
sam da mi se dive, htjela sam da mi fotografiju objese na zid pokraj ureda
gospodina Holmesa. Htjela sam da svakoga dana desetak puta proĎe pokraj
moje slike, svaki put kada doĎe u ured ili ode iz njega. Htjela sam da ljudi
vide moju sliku i pomisle da sam lijepa, ali htjela sam da pomisle i kako
sam više od ljepotice — da sam dobra u nečemu.
Jesam li ţeljela previše? Je li bilo previše što sam ţeljela i njega? Da,
jest. Negdje duboko u mozgu stalno mi se rojila neugodna misao kako bih
bila sretnija da nisam toliko toga ţeljela.
 16.

Kada ćemo opet u Gainesville?« upitala sam majku dok smo presvlačile
moj krevet.
»Ne znam. Daj malo brţe s tim pokrivačima, moţe?«
Naglo sam povukla pokrivač iz majčinih ruku i bacila ga na pod, s
ostalim prljavim rubljem.
»U redu«, rekla sam, »misliš li da bismo mogli ići uskoro?«
Majka mi je dobacila jedan kratak pogled, ali nešto joj se drugo
motalo glavom.
»Moţda bi Georgie mogao doći do nas?«
Rasprostrla je pokrivač, podmetnula ga pod bradu i dlanom izgladila
nabore. Sve je to učinila samo jednim pokretom. Bila je vrlo vješta u
obavljanju kućanskih poslova, u samo bi jednoj sekundi sloţila bluzu, za
samo minutu izglačala očevu košulju. S Georgiejem i njegovom obitelji
nismo se bili vidjeli već tri tjedna, gotovo mjesec dana. Znala sam da
postoji razlog što se više ne viĎamo toliko često — majka je to vrlo jasno
rekla Samu. No ţeljela sam vidjeti bratića. Silno sam ga ţeljela vidjeti.
»Zašto to ne prepustimo Idelli?« upitala sam je. Išli su mi na ţivce
njezini brzi, spretni pokreti po površini mojega kreveta. Išlo mi je na ţivce
što tako vješto ravna kutove i skuplja nevidljive komadiće prašine.
Nije mi odgovorila na pitanje.
»Evo. Gotovo.«
»Hoće li otac večeras jesti kod kuće.«
Okrenula se od zastora koje je upravo istresla. Zrnca prašine
kovitlala su se u zraku.
»Ni to ne znam.«
»Izgleda da se nitko ne ţeli druţiti s nama.«
Pogledala me. »Kako to misliš?«
»Usamljena sam.«
Sjela je na krevet uz mene. Dah joj je mirisao na kavu i pastu od
lavande kojom je prala zube. Ogledala se po mojoj sobi, a zatim napokon
progovorila.
»Ova je kuća očaravajuća. Uvijek sam je tako doţivljavala. Tako je
lijepa, tako draţesna. Nikada više nećeš ţivjeti na mjestu poput ovoga.
Trebala bi ga voljeti.«
»Pa i volim ga«, rekla sam.
»Jednoga ćeš dana upoznati muškarca u kojega ćeš se zaljubiti i poći
ćeš za njim«, rekla mi je, kao da mi čita bajku i kao da me uopće nije
slušala, »a onda ćeš morati stvoriti vlastiti dom.«
»Majko!« počupala sam se za kosu. Mrzila sam kada je to činila,
kada bi izvrtala moje riječi. Na umu su mi bile samo krupne ruke mojega
bratića. To sam ţeljela. Ne muţa. No ona je i dalje pričala, kao da je u
transu.
»Upoznat ćeš muškarca koji će ti postati muţ, Thea«, ustala je i
vidjela sam joj bore oko očiju, kao i na čelu. Nisam joj više ništa rekla.
Nisam joj smjela ništa otkriti.
»I morat ćeš dobro odabrati. To će ti se činiti zabavnim, ali nije.
Uopće nije u tome stvar.«
»Je li tako bilo i tebi?« upitala sam. »Nezabavno?«
Nasmiješila se i odmahnula glavom. »Ne postoji riječ nezabavno,
Thea. Meni je bilo dobro. Uostalom, rezultati se vide.«
Širokom je kretnjom prošla po sobi te na kraju pokazala na mene,
kao da mi ţeli reći: evo, tu si ti. Tebe sam dobila iz svega toga. I govorila
je istinu.
***
Georgie i njegova obitelj ipak su nam sljedećeg tjedna došli u posjet.
Majka nas je o tome obavijestila za doručkom, kao da se ne radi ni o čemu
posebnom. Moţda doista i nije bilo. Novcem koji je od nas posudio stric
George riješio je sve što je trebao riješiti i popravio sve što je trebao
popraviti. Taj je novac, čini se, bio poput gipsa ili poput sijena što sam
gurala u pukotine na zidovima štale.
Pozdravili smo se na prednjem trijemu. Ljubili su me i oduševljeno
me pozdravljali.
»Vrijeme je savršeno«, izjavila je majka i bila je u pravu. Vrijeme je
doista bilo savršeno — kratko razdoblje proljeća prije neizbjeţnog,
prevrućeg ljeta. No majka inače nikada nije govorila o vremenu, smatrala
je to dosadnim, pa sam u tom trenutku shvatila da pokušava oraspoloţiti
sve prisutne, da im s nečega svraća pozornost.
Trudila sam se ne gledati u Georgieja dok sam razgovarala sa stricem
i strinom, ali onda su odrasli otišli i ostalo je samo nas troje, kao i uvijek.
Rukom sam prešla po straţnjici da bih se uvjerila kako ne krvarim. Nisam
imala menstruaciju, ali u to mi je doba, kako je rekla majka, još dolazila u
nepravilnim razmacima pa je mogla početi bilo kada. Pitala sam se prate li
i druge majke tako pomno tjelesne promjene na svojim kćerima, a ja sam
zbog svega toga taj pokret pretvorila gotovo u tik.
»Hajdemo van«, predloţio je Sam, »ponijet ću šator, Idella nam
moţe spakirati ručak i…« Dok je Sam izlagao svoj plan, prvi sam put
Georgieja pogledala u oči. Zapravo, on je prvi pogledao mene. U njegovim
sam očima traţila sjaj ili znak nečega.
Ludjela sam od ţudnje. Trebam li to tako nazvati? Je li to bila
poţuda? Bila je to vrlo konkretna čeţnja koju dotada nisam poznavala.
»Sam«, rekao je Georgie i okrenuo se prema mojem bratu, »ne. Ne
bih to danas. Ostat ću u kući i pisat ću zadaću.«
Glas mu je bio okrutno nonšalantan i u tom sam trenutku sve
poţalila. Htjela sam da bude ljubazan, da ne povrijedi Sama, htjela sam da
se sve vrati na staro.
»Zašto?« pokunjeno je upitao Sam. Pogledao je mene, zatim
Georgieja, kao da pokušava sastaviti sloţenu slagalicu. Nisam, meĎutim,
htjela biti dio te slagalice. Odjednom sam se silno razbjesnjela na
Georgieja. Nije smio podbadati Sama. Nije ga smio ostavljati u takvoj
neizvjesnosti.
I Sam i ja čekali smo Georgiejev odgovor. Nisam htjela ništa reći jer
bi svaka moja riječ značila da sam stala na nečiju stranu. A na čiju bih
stranu stala? Pogledala sam Sama. Majka ga je baš dan prije bila ošišala.
Potom sam pogledala Georgieja, koji je hladno promatrao Sama.
»Zašto?« ponovio je Georgie, oponašajući Sama. Ţeludac mi se
preokrenuo, i to doslovno, osjetila sam ga pod koţom. »Zato što se ne
ţelim pretvarati da smo na kampiranju. Danas se uopće ne ţelim
pretvarati.«
»Georgie!« prijekorno sam poviknula i oboje su me pogledali, i brat i
bratić. Odmahnula sam glavom. »Ma, ništa«, rekla sam. »Ja ću poći s
tobom, Sam.« Ustala sam.
 Sam je odmahnuo glavom. Prekasno sam to rekla. »Ne«, odbio je,
»ići ću sam.«
»Thea«, oslovio me Georgie kada je Sam otišao u kuću, ali bila sam
toliko ljuta da mi je bilo zlo.
»Zašto si to učinio?« upitala sam. »Zašto?«
Počeo mi je odgovarati, ali nisam ga htjela slušati. Tiho sam se
ušuljala u kuću da me odrasli ne čuju. Htjela sam potraţiti Sama, ali on je
nekamo nestao. Mogla sam ga pronaći da sam htjela, znala sam sva mjesta
na kojima se skrivao, ali ako nije htio da ga pronaĎem, nije ni imalo smisla
truditi se.
***
Za posjeta sam odraslih pijuckala šampanjac iz majčine čaše. Stric
George je rekao da je četiri poslijepodne i da je negdje na svijetu zacijelo
vrijeme za koktele. Jedna sestra strine Carrie, pričali su, teško je podnijela
majčinu smrt, a druga se snašla bolje nego što je itko očekivao. Nije li to
uvijek iznenaĎenje, rekla je moja majka. Nikad ne znamo kako će se ljudi
ponašati nakon što nekoga izgube.
»Gdje su momci?« upitao je stric George.
»Mislim da su vani«, rekla sam, iako nisam točno znala. Obojica su
nestala nakon jutrošnje prepirke.
»U lovu su«, rekao je otac. Pogledao je u čašu koju je drţao s oba
dlana, poput djeteta.
»Osakaćuju nemoćne i nevine«, rekao je stric George, a onda mu je
iz ruke ispao čep sa staklene boce kojim se poigravao na stoliću od
mahagonija, onome koji je bilo vrlo teško ulaštiti. To, meĎutim, nije bilo
ono na što je moj otac mislio. Htio je reći da Georgie i Sam love ţivotinje
za Samove terarije, ne da love ţivotinje koje će ubiti. No Georgie i Sam
nisu činili ni jedno ni drugo.
»Opa!« uzviknuo je stric George, a zatim prolio malo viskija po
sagu. Majka je već bila ustala da mu pomogne, ali rukom joj je dao znak da
sjedne. Brzo je izvadio ubrus i njime upio proliveni alkohol. Nije trljao,
time bi razmazao boje u tkanini.
»Dobro ti to ide«, rekla sam mu.
»Thea«, prekorio me otac pa sam okrenula glavu od njega. Bila sam
prilično izvan sebe i bilo mi je teško biti ljubazna prema stricu Georgeu,
koji je toliko sličio svojem sinu. Nisam baš ozbiljno mislila da će se to
dogoditi, ali negdje u skrovitom krajičku mozga rodila mi se zamisao da je
Georgie potraţio Sama, da će mu sve ispričati i da će sve biti gotovo.
Stric George se nasmijao. »Ma, u redu je. Mogao bih si i natočiti još
jedno kad sam već ovdje«, rekao je i ulio čisti viski u čašu.
Neko smo vrijeme svi šutjeli. Otac je zurio u svoju čašu, majka u sag
— znala sam da ga u tom trenutku silno ţeli pošteno očistiti — a ja sam
razmišljala o nagonu za samoodrţanjem. Dobro sam ga upoznala, najviše
kroz promatranje Samovih ţivotinja i zbog toga sam znala da Georgie neće
nikome ništa ispričati. Kad bi ispričao, time bi ugrozio i sebe.
»Thea«, rekao je stric George, a čaša u ruci mojega oca zatresla se
kada je progovorio. »Thea, ti postaješ prava ljepotica.«
»Hvala.«
»Izgleda baš kao i njezina majka u tim godinama. Ista je. Slaţeš se?«
Otac mi je dobacio jedan kratak pogled, a zatim slegnuo ramenima.
»Ne, ne slaţem se. Zato što ne znam. Nisam poznavao Elizabeth kada je
bila te dobi, a nisi ni ti.«
»Jest, nalikuje na mene«, rekla je moja majka i dodirnula kraj moje
pletenice. Znala sam da pokušava svratiti pozornost mojemu ocu, ali nisam
htjela da me dodiruje. Osim toga, nisam joj sličila. Nikada neću biti tako
lijepa kao ona i to mi nije smetalo. Što je uopće ona postigla s tom svojom
silnom ljepotom? Samo je imala kuću u teško dostupnoj zabiti. »To je
uglavnom zbog toga što ima istu kosu kao ja«, nastavila je, »ali čelo joj sve
više sliči Felixovu.«
Otac se nasmiješio, kao da je izrekla neku njihovu internu šalu.
»Zanimljivo je«, zatim nastavi ona, »kad gledaš svoje fotografije i
vidiš kako se iz godine u godinu mijenjaš.«
»Zanimljivo?« zapitala je strina Carrie. »Oduvijek mi se činilo da je
gledanje vlastitih fotografija vrlo tašto. A i dosadno je.« Zapanjeno sam je
pogledala. Nikada prije nije tako razgovarala s mojom majkom.
Moja se majka namrštila i zagledala u rub svoje čaše kao da je riječ o
najzanimljivijem predmetu na svijetu. Bila je na rubu suza. Strina Carrie
netremice je zurila u kamin — u prazan i dobro očišćen kamin — a
muškarci nisu činili ništa.
Tišinu je napokon prekinuo moj otac. »Vrlo si lijepa, Thea«, rekao
je, »lijepa i pametna djevojka.«
»Cijeli je svijet pred njom«, dodao je stric George, nastojeći zvučati
veselo i pomoći bratu u razvedravanju teške atmosfere.
»Sigurno ćeš do sljedeće godine imati dvadeset udvarača«, dodao je,
»moţda i trideset!«
»Ne bih se kladio«, šaljivo je dodao moj otac, »ne u mojoj kući.«
»Ne ţelim udvarače«, rekla sam.
»To će se promijeniti«, rekla je strina Carrie. Glas joj je bio
neobičan. Tko zna koliko je popila.
»Hoće«, potvrdio je stric George, »naravno da hoće.«
Iz daljine sam začula kako se zatvaraju ulazna vrata.
Prvo je u sobu ušao Sam. Prišao je stoliću te s njega zgrabio šaku
slanih krekera sa sirom i zatim mi u prolazu prevrnuo pletenicu naopako, a
mene je preplavilo olakšanje. Osjećala sam kao da sam dobila drugu
priliku.
»Jedan po jedan«, dobacila mu je majka i Sam je kimnuo glavom, ali
je svejedno trpao krekere u sebe.
Potom je u sobu ušao Georgie, pogledao me i nasmiješio se, pa sjeo
do Samovih nogu jer više nije bilo slobodnih stolaca. Nastavili su razgovor
koji su započeli negdje drugdje — o jezeru u Gainesvilleu u kojemu ljudi
plivaju, a odrasli su se upleli u neki svoj razgovor, tko zna o čemu. Osjetila
sam toliko olakšanje zbog toga što Georgie nije ništa rekao Samu da sam
skoro zajecala od sreće.
Čavrljanje odraslih bilo je drugačije nego inače. Zvučali su napeto i
primijetila sam da Georgie, iako se pravio da sluša mojega brata, zapravo
pomno proučava odrasle. Uhvatio me kako zurim u njega i nestašno mi se
nasmiješio, zbog čega su me prošli ţmarci. Učinilo mi se kao da smo
povezani posebnom vezom zbog načina na koji je s odraslih svratio
pozornost na mene.
U tom sam trenutku shvatila da moja obitelj nikada ne smije saznati
moju tajnu. Novac — novac na mjestima gdje nije pripadao, skoro nas je
uništio. No shvatila sam da bi ljubav — ljubav na mjestima na koja nije
pripadala bila još gora. Ne, nikada to nisu smjeli saznati. No to nije značilo
da ću prestati.
***
 Nakon što sam na pokrivačima leţala sat vremena, a cijela kuća oko
mene spavala, nakon što sam prestala biti nestrpljiva i postala očajna,
otvorila su se vrata moje sobe i Georgie mi je dao znak da poĎem za njim.
Bio je odjeven u istu odjeću kao i tijekom dana, što je bilo nesmotreno jer
je moj brat mogao to primijetiti. Stube su nam pod nogama bile milostivo
tihe. Netko je iz blagovaonice u kuhinju premjestio ostatke pite od limete i
sada je na kuhinjskom stolu vladao strašan nered.
Georgie je umalo dopustio vratima da se zalupe za nama, što me na
trenutak strašno naljutilo. Uspjela sam ih na vrijeme uhvatiti i tiho ih
zatvoriti.
Na okoliš se bila spustila magla — svijet oko nas bio je potpuno
prekriven njome. Usporila sam hod i kretala se oprezno, ali Georgie je
marširao naprijed, gotovo nestajući u bjelini.
Oboje smo bili bosonogi i dok smo naslijepo hodali prema štali,
pribojavala sam se da ću stati na nešto oštro. Nisam se, meĎutim, bojala
dovoljno da bih se okrenula i vratila u kuću po cipele niti da bih na izlasku
zastala i obula ih. Nisam se bojala dovoljno da bih ostavila Georgieja da
me čeka.
Preda mnom je upadao u maglu i ispadao iz nje. Na trenutak bih mu
spazila ruku, zatim lakat, pa onda opet ništa. U tom mi je trenutku bio
neznanac — pa zbog njega sam i mogla tako lako osramotiti obitelj.
Kada sam došla do štale, prvo sam otišla do Sasija. Prije nego što mi
se mozak uskladio sa strahom koji sam osjetila u srcu, pomislila sam da je
pobjegao, ali onda sam vidjela da leţi i spava, nogu oprezno svijenih pod
truplo.
»Thea?«
Okrenula sam se i poloţila prst na usta, no Sasi je već ustajao, u
jednoj sekundi pokazujući koliko je konjsko tijelo nevjerojatno, koliko su
mu noge slabašne i samo naizgled nedovoljno stabilne.
»Zašto si ono učinio?« upitala sam ga.
»Što?«
»Ne pravi se glup«, rekla sam i poloţila mu dlanove na prsa.
Osjećala sam kako mu srce pod prsnim košem snaţno tjera krv.
»Ah, ono«, dodirnuo mi je prst i zapitala sam se osjeća li i on svoje
srce kroz moje ruke. »Ponekad je pravo dijete.« Zaustila sam da nešto
kaţem, ali poloţio mi je prst na usta, a zatim ga gurnuo u usta. Imao je
okus po zemlji. SviĎalo mi se to. »Bit ću dobar prema njemu, bez brige.«
Nisam bila zabrinuta. Druge su mi stvari bile na pameti. Sasi je
radoznalo našiljio uši prema nama, a Georgie me počeo ljubiti po vratu i
zatim ga lizati, na što je meni zašumjelo u ušima. Uhvatio me za grudi
snaţnim rukama i glasan se šum u ušima pretvorio u tiho zujanje. Zatim mi
je provukao prste kroz kosu i sjetila sam se majke, koja je dotad bila jedina
osoba koja mi je to činila.
»Ti si doista«, rekao je, a zatim zastao, otkopčavajući gumb na mojoj
spavaćici i zavlačeći ruku pod nju, »vrlo lijepa.«
Otvorio je vrata jednoga odjeljka i uvukao me unutra. Preko
prljavoga je poda već bio rasprostrt lijep pokrivač iz majčine zalihe.
Pokazala sam pokrivač i rekla: »Nemoj to ovdje ostaviti, majka će
primijetiti.«
Odmahnuo je glavom i zaključao vrata odjeljka uz poznat mi zvuk
metala o metal. Ponovno se okrenuo prema meni, a nabreklina meĎu
nogama napinjala mu je hlače poput tumora ili kakve druge izrasline.
Gurnuo me u kut i pribio se uza me. Nosio je zimske hlače, debele i
vunene, a moja je spavaćica bila od tankoga pamuka. Ja sam osjećala sve,
njegovi su osjeti bili zatomljeni. Sklopila sam oči i iz drugoga mu pokušaja
otkopčala hlače, posegnula u rasporak i ponovno se iznenadila koliko mu
je penis mek i njeţan.
Mozak su mi preuzeli sitni bljeskovi, kao da mi misli više nisu bile
potrebne. Leţali smo na pokrivaču, Georgie se popeo na mene, spavaćica
mi se podigla iznad struka, a Georgiejeve me penis dodirivao, sklizak jer
sam ja bila vlaţna, pa mi je raširio noge i prislonio penis uz najvlaţnije
dijelove. Ondje, meĎu mojim nogama, bio je vrlo velik, gotovo me bolno
dodirivao i nisam htjela da se sve odvije tako — ne još, ne sada, pa sam ga
jednim spretnim pokretom prebacila na leĎa. Iznenadila sam ga. Iznenadila
sam i sebe, ali obavila sam noge oko njegova bedra i počela se pomicati
istodobno brzo poteţući ruku po njegovu penisu. Pokušala sam postići isti
ritam u nogama i u ruci, ali nije mi baš uspijevalo. Činila sam dvije stvari
istodobno i nijednu nisam činila kako treba. Počela sam se pomicati brţe, a
snaţna napetost u meĎunoţju najprije se povukla, a zatim eksplodirala. Na
sekundu sam prestala dodirivati Georgieja. Sada sam ga vidjela nešto
jasnije i shvatila sam da me promatra. Leţao je ruku podvijenih pod
glavom, kao da je sunčan dan i kao da promatra nebo. Nasmiješila sam se i
nastavila tamo gdje sam stala.
Prvi put u ţivotu osjećala sam se vrlo odraslo.
***
Nakon što sam neko vrijeme vani s Georgiejem i Samom udarala
loptice za golf, negdje u vrijeme ručka vratila sam se u kuću i spazila
majku, koja je cijelo jutro bila na katu. Stric George otišao je van s ocem, a
strina Carrie nije se mnogo druţila s ostalima tijekom toga posjeta.
Majka mi se nasmiješila i vratila se čitanju novina, a naočale koje je
koristila za čitanje sitnih slova skliznule su joj niz nos. Uzela sam tri
sendviča s pladnja koji je Idella ostavila na stolu.
»Danas nećeš jahati?«
»Igramo golf«, rekla sam i majka je polako kimnula glavom. Nisam
joj htjela reći da sam toga jutra dobila menstruaciju, htjela sam to zadrţati
za sebe. »Ne ide nam baš najbolje«, dodala sam.
Posegnula je pod stol i nisam znala što se sprema učiniti sve dok
nisam spazila da u ruci drţi pokrivač.
»Ovo je bilo vani«, rekla je i podigla naočale. Mrzila ih je nositi, ali
otac ju je uvjerio da će bez njih previše umoriti oči.
»Bilo je u štali. Moţda su to Sam i Georgie uzeli kada su išli u lov?
Ti nisi? Sam bi trebao znati da za to ne smije koristiti lijepe pokrivače.
Ovo je stari prekrivač iz kočije, vrlo je star, stariji od tebe i Sama zajedno.«
Kimnula sam glavom i nakon što sam Samu i Georgieju odnijela
njihove sendviče, otišla sam do prednjeg trijema, mrmljajući nešto o pošti.
Sjela sam na stube i zagledala se u cestu po kojoj je samo jedna osoba
putovala svakoga dana. Moj otac — kad bi odlazio od kuće i kad bi se
vraćao. Razmišljala sam o tome koliko sam glupa. Glupa, glupa djevojka.
Obuzeo me očaj. Ovo je pravi očaj, prošaptala sam. Prestani s time.
Da je Sam nešto posumnjao i da je rekao majci, da je majka sama
nešto vidjela, provirila kroz jedan od stotinu, tisuću prozora na našoj kući
— otac je uvijek govorio da neće škrtariti na staklu jer majka voli svjetlo
— da je samo bacila pogled na moj i Georgiejev svijet i da je to bilo u
onome trenutku kada me dodirnuo po obrazu, poljubio me, ugrizao me za
palac… što bi bilo onda?
 17.

Kada smo se sljedeći put susreli, sve se odvijalo isto kao i prije toga.
Poslao je Deccu na kat i uzeo piće od Emmy. Nekoliko smo trenutaka
samo sjedili, a onda je progovorio.
»Neke se djevojke već prijavljuju za sljedeću godinu.«
»Je li postupak prijave vrlo strog?«
Nasmiješio se. »Ponekad jest.«
»Odabirete jednu od tisuću?«
»Tebe nismo«, rekao je, »ali da, ponekad je konkurencija velika.«
S kata smo začuli Emmyno strogo upozorenje, pa Deccino histerično
hihotanje. Često se poslijepodne ponašala upravo tako — kao konj koji je
danima bio zarobljen u svojem odjeljku u konjušnici. Nakon nekoliko
trenutaka začula sam kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Kroz prozor
sam vidjela da Emmy vodi Deccu preko Trga.
Gospodin Holmes sjeo je u svoj koţni stolac, a ja na kauč, moţda tek
koji metar od njega.
»Kako odabirete učenice?« poloţila sam ruku na naslon, smanjujući
tako udaljenost izmeĎu nas.
»Prema obiteljskim vezama. Ako ti je sestra pohaĎala školi, ili
sestrična, imaš prednost. Prednost je i obitelj iz koje potječeš. Nastojimo i
zastupiti većinu drţava, iako je najsjeverniji grad iz kojega smo primili
učenicu St. Louis. Nakon svega toga procjenjujemo i samu kandidatkinju.
Ono što njezini roditelji ţele da je naučimo dok je ovdje.«
»Ono što ţele njezini roditelji«, ponovila sam.
»Da. Pišu nam pisma, odgovaraju na pitanja na prijavnom obrascu.
Obično to čini otac. Mislila si da to ide nekako drugačije?«
Nisam mu ništa odgovorila.
»Prokletstvo je kada netko drugi umjesto tebe donosi sve odluke. No
pretpostavljam da ti je to dobro poznato«, rekao je kao da mi je pročitao
misli. Čak je to i bolje uobličio nego što bih ja. No i toga je dana djelovao
rastreseno.
»Sa mnom to nije uvijek bilo tako«, rekla sam i nasmiješila se zbog
činjenice da branim svojega oca. Nije mi bilo jasno zašto to činim. No
gospodin Holmes je radoznalo gledao pa sam nastavila. »Nikada se prije
nisam tako osjećala, kao da netko drugi donosi sve odluke vezane uz mene.
Tek nakon što su me poslali ovamo.«
»Ovamo«, ponovio je zadnju riječ, izgubljen u svojim mislima.
»SviĎa li vam se ovdje?« upitala sam ga. Bojala sam se da ću izgubiti
njegovu pozornost.
»Da«, napokon je odgovorio. »Kada se sve zbroji i oduzme, sviĎa mi
se. Stalno sam sebi govorim da se svijet mijenja, da obrazovanje ţena
postaje sve vaţnije. No istina je da sam slučajno došao na ovaj poloţaj i da
je ovo lijepo mjesto, da je ovdje djevojkama lijepo. Većinu bih vremena,
ipak, radije proveo čitajući.« Sklopio je oči i protrljao sljepoočnice.
»Kad si mlad, ne misliš da ćeš slučajno upasti u nekakav ţivot. Ne
misliš da će ti se ţivot tek tako dogoditi. No upravo to«, podigao je glavu i
pogledao me, »upravo je to ono što se dogaĎa.«
Ustala sam i pristupila mu što sam brţe mogla, prije nego što se
stignem predomisliti. Sjela sam pokraj njega na malen prostor u stolcu, a
zatim… Što me potaklo da učinim ono što sam učinila nakon toga? Da sam
se odmakla ili da nisam učinila ništa, gospodin Holmes sigurno me ne bi ni
dotaknuo. Dotaknuo me zadnji put, ali toga sam dana imala osjećaj da
neće. Toga se dana činilo da se trudimo izbrisati grijehe jučerašnjega dana,
a ja ih nisam htjela izbrisati. Da je izbrisao način na koji me jučer
dodirnuo, izbrisao bi i mene, Theu, moju sitnu ulogu u njegovu ţivotu.
Zato sam mu poloţila ruku na koljeno i zabila mu lice u kaput.
Nije se odmaknuo. Uţitak toga trenutka bio je tako izniman da se
činio gotovo nepodnošljivim, poput preraskošnog poklona. Isprva je bio
napet, ali onda se opustio. Da je u sobu ušla koja djevojka iz
Yonahlosseeja, sigurno bi isprva bila zaprepaštena, ali onda bi vjerojatno
pomislila da me gospodin Holmes tješi, da sam se zbog nečega uzrujala i
da me ravnatelj umiruje.
No moţda sam se i zavaravala. Moţda bi točno znala što se dogaĎa.
»Predivno je ovdje.«
»Da, Thea«, poloţio mi je dlan na obraz. Glas mu je drhtao. »Ne
smijemo«, rekao je.
»Moţemo, u redu je«, promrmljala sam u njegovu košulju. Imala
sam pravo, nisam umišljala da nešto osjeća prema meni.
 Ustao je i pogledao me. »U tebi sam našao nekakvu utjehu. Ne znam
zašto. Ali ovo ne bi smjelo biti tako. Znaš li koliko je situacija loša?« izraz
lica sada mu je bio prepun boli. »Ova bi se škola mogla zatvoriti, Thea. Svi
se nadamo da će gospoĎa Holmes nekom čarolijom spasiti situaciju, ali
istina je da od ljudi traţimo novac koji nemaju ili novac koji ţele zadrţati.«
Odmahnuo je glavom. »No nadajmo se da ipak neće doći do toga, nadajmo
se da je ovo samo najgora godina u ţivotima sviju nas. Ti si još i sretnica.
Tvoja je najgora godina u ţivotu došla tako rano. Pred tobom stoje samo
bolje godine.«
Nasmijala sam se i ustala. Sada smo stajali licem u lice, gospodin
Holmes i ja. Podigao je ruku i kada sam već mislila da će me dodirnuti,
samo je pomaknuo pramen kose s lica. Ruka mu je drhtala i bilo mi je
drago zbog toga. Bila sam i nemirna, ushićena — ruka mu je drhtala zbog
mene.
»Zašto se smiješ, Thea?« upitao me tiho. »Svima se ţivoti raspadaju.
Što hoćeš? Ja znam što ja ţelim u ovome trenutku. No da stvari nisu tako
loše, moţda to ne bih toliko ţelio. Ipak, muškarci u očaju čine očajničke
stvari. Nije li tako? Reci mi da je tako.«
Umjesto odgovora, poljubila sam ga. Čak sam i ja bila zaprepaštena
svojom izravnošću, ali bila sam i zahvalna na njoj. Bio je mnogo bolji od
Georgieja, tako čvrst i njeţan. Georgie je povremeno bio grub. Gospodin
Holmes tada je zastao i pogledao me, a zatim ustuknuo. Nisam znala
uzmiče li preda mnom ili mi daje znak da ga slijedim.
»Odvedite me nekamo«, prošaptala sam. Nekoliko me trenutaka
promatrao, a zatim pogledao kroz prozor. Znala sam da pokušava donijeti
odluku.
»Kamo bi htjela da te odvedem?« Glas mu je bio silno ozbiljan.
Nisam mu odgovorila jer na njegovo pitanje odgovor nije bio
potreban. Znala sam točno kamo ţelim poći. S njim, bilo kamo.
Na kraju, nakon stotinu, moţda dvije stotine sekundi, odveo me na
kat u svoju knjiţnicu. Kretao se brzo, gotovo nespretno, kao da ga je tijek
toga poslijepodneva uhvatio nespremnog. Zatvorio je vrata za nama i prije
nego što me poloţio na kauč, uspjela sam pogledom obuhvatiti knjige na
policama. Privukao me k sebi i zbog načina na koji je poloţio ruku na moja
leĎa gotovo sam eksplodirala. Zastenjala sam i on me poljubio. Legao je na
mene, ljubio me u usta, lice, vrat. Nitko me nikada prije nije tako ljubio.
Osjećala sam se bespomoćno, ruke su mi onemoćalo leţale uz tijelo,
pritisnute njegovom teţinom. No bio je to divan osjećaj bespomoćnosti.
U gospodinu Holmesu našla sam utjehu. No i ja sam je pruţila
njemu. MeĎusobno smo se tješili.
Leona me uhvatila dok sam iz ravnateljeve kuće brzala prema kući
Augusta. Pokušala sam je ignorirati, ali toga mi dana to nije dopustila.
»Vrijeme se mijenja«, rekla je i uhvatila korak sa mnom. Nisam joj
ništa odgovorila. »Idem posjetiti Kralja«, rekla je kada smo već gotovo
došle do moje kolibe. »Ţeliš li poći sa mnom?«
Sve su druge djevojke nestajale u kolibama, a ja sam na sebi imala
samo tanki dţemper koji sam sada stezala oko sebe zbog hladnoće. Nebo
se nadvijalo nad Yonahlosseejem čitavoga dana prijeteći olujom, ali oluja
nikako nije stizala. Bio je jedan od onih dana kada se u zraku osjećala
prijetnja.
I dalje sam osjećala punu teţinu gospodina Holmesa na sebi, čak i
dok sam hodala preko Trga te dok sam stajala pred Leonom, pokušavajući
odlučiti što da joj kaţem. Osjećala sam se kao da sam sa sobom ponijela
neki tračak onoga što smo učinili. Osjećala sam se kao druga osoba.
»Zašto?« upitala sam je.
»Zašto? Mislila sam da bi ti moţda bilo drago i…«
»Prestani. Barem ti, meĎu svim ovim djevojkama, inače nemaš
strpljenja za takva prenemaganja. Zato, molim te, prestani.«
U Leoninu se drţanju nešto promijenilo. »U redu«, rekla je mirno.
Odmjerila je skupinu djevojaka koja je prošla pokraj nas, a mene je
razbjesnilo što je toliko mirna usred takve rasprave. Opet sam osjetila poriv
da je dodirnem, da joj fizički naudim.
Nagnula je glavu u stranu. »Pretpostavljam da si sada zauzeta«,
zastala je, »drugim stvarima. Vrlo si zauzeta djevojka, Thea.« Ponovno je
zastala i znala sam da će mi u tom trenutku reći nešto najgore čega se
mogla dosjetiti. Znala sam da će mi otkriti razlog radi kojega je stala uz
mene. »Zbog čega su te ono poslali ovamo?«
Stajala sam pred njom bez riječi, osjećajući se glupo, svjesna koliko
se bespomoćno doimam.
Spazila sam Sissy kako silazi niza stube Dvorca i pošla sam, zapravo
napola potrčala pokraj Leone prema njoj. Uspjela me uzrujati. No Leona je
doviknula za mnom: »Oh, zaboravila sam i ovo. Ti više nisi djevojka. Sada
si odrasla ţena. U posljednje dane provodiš sve više vremena s odraslima.«
Ne odlaziš li ti uskoro iz škole? — zamalo sam je upitala. Bilo mi je
na vrhu jezika, ali nisam mogla. Bilo bi to previše čak i za mene.
Sissy i ja gledale smo za njom dok je nestajala u šumi.
»Odlazi vidjeti Kralja«, promrmljala sam.
»Jesi li čula?« upitala me Sissy.
»Što?« Već sam mislila kako će mi reći da se vraća gospoĎa Holmes.
»Za Leonu.«
»Ne«, odvratila sam i osjetila kako me preplavljuje olakšanje. Još
sam imala vremena.
»Odlazi početkom ljeta. A kada ode, Kralj ostaje ovdje.«
»Oh, ne«, rekla sam. Bila sam istinski uţasnuta. Morala je napustiti
vlastitog konja, a nije učinila ništa loše. I ja sam morala napustiti Sasija, ali
već sam ga ionako bila prerasla. Ipak, bila sam očajna zbog toga. Jednim
malim dijelom bilo mi je drago zbog Leonine nevolje. Bila je grozna,
moţda su joj se zato i dogaĎale grozne stvari. »To je strašno«, rekla sam
Sissy jer se činilo da od mene očekuje još nekakav odgovor.
»Ne tako strašno kao sve ostalo što se dogodilo njezinoj obitelji«,
rekla je i radoznalo me pogledala, a iako se nisam slagala s njom, nisam
ništa nadodala. Bila sam sigurna da je to najgora stvar koja se dogodila
Leoni. Naravno da je i bila.
Kada sam se sljedeći put sastala s gospodinom Holmesom, on me
opet odveo u knjiţnicu i zatvorio vrata za nama. Posegnula sam za njim, ali
zaustavio mi je ruku u pola pokreta. Čak sam i od tog dodira zadrhtala.
Znala sam da mi tim činom ţeli dati do znanja da prestanem, da me
zaustavlja kao što bi zaustavio dijete. Ali nisam htjela stati.
»Emmy je vani?« upitala sam.
»Da, vani je«, odvratio je, »s Deccom.«
Poljubila sam ga i sama pomisao da bismo trebali prestati, da se više
ne bismo trebali dodirivati, nestala je poput oblaka dima.
Poljubio me u vrat i otkopčao mi gumb na bluzi. Ruka mu se tresla
pa sam poloţila svoju preko nje.
»Tako si divna, Thea«, rekao je. Glas mu je bio zvučan i drhtao je.
 Poloţio je moju ruku uz svoj obraz te je tako drţao nekoliko
trenutaka pomno mi proučavajući lice. Nikada me prije nitko nije tako
promatrao, tako pozorno gledao svaku crtu na mojemu licu.
Povukla sam ruku i počela otkopčavati bluzu. Htjela sam mu se
razotkriti i trenutak u kojem sam to učinila bio je nevjerojatno njeţan,
potpuno drugačiji od svega što sam ikada prije iskusila. Dotaknuo mi je
grudi, privio me k sebi, a zatim kliznuo na pod, tako da je klečao preda
mnom.
S druge je strane prozora prolazio još jedan mračan, zimski dan, dan
kakav nikada nisam doţivjela na Floridi. Kroz okno sam nazirala samo
planine, ostatak mi je kampa bio izvan vidokruga.
»Thea«, rekao je i primio me za ruke, »doista ţeliš ovo?« Glas mu je
bio tako ljubazan, tako njeţan. Ţeljela sam mu udovoljiti, a ţeljela sam i da
on udovolji meni.
Kimnula sam glavom. »Da«, rekla sam, ali glas mi nije bio dovoljno
siguran, pa sam ponovila: »Da.«
Zavukao mi je ruku pod suknju i povukao je prema gore sve dok nije
došao do ruba mojih gaćica.
»Skini ih«, promrmljao je, a onda mi sam skinuo najprije čarape, a
zatim gaćice. Bila sam vrlo opuštena, pospana, ali ne i umorna. Milovao
me po unutarnjoj strani bedra.
Poloţila sam mu ruke na ramena da bih povratila ravnoteţu, a on me
pogledao. Sve se odigravalo vrlo velikom brzinom.
»Raširi noge«, rekao je, a to sam i učinila. Ugurao je jedan prst u
mene i zbog toga sam se nakratko ukočila.
»Boli li te?«
Odmahnula sam glavom.
»DoĎi«, rekao je i povukao me na sag pokraj sebe. Legao je na bok
uz mene i raskopčao hlače. Ponovno je gurnuo prst u mene, zatim još
jedan, pa mi podigao suknju.
»Evo«, rekao je. »Vidim te. Tako si…«, pomilovao me po čelu. Glas
mu je bio tih i opušten.
»Lijepa«, dovršila sam rečenicu.
Nasmiješio se. »Bi li trebala sama sebi tako dijeliti komplimente?
Htio sam ti reći nešto drugo. Tako si…«
Ovaj sam put pričekala. Gurnuo je prste dublje u mene i bio je to vrlo
čudan pritisak. SviĎao mi se.
»Tako si posebna«, rekao je. »Lijepa si, da, ali mnogo je lijepih
djevojaka. Budi još nešto osim toga, Thea.«
»U redu«, rekla sam, »pokušat ću.«
Izvukao je ud iz hlača i ja sam ga dodirnula, ali on je odmahnuo
glavom. »Ne, samo budi mirna te lezi.«
»I posebna.«
»Da«, drţao je prste u meni dok se dirao i gledao me sve dok nije
svršio, a tada mi je izgledao kao da ga je obuzela neka velika bol. Sklopio
je oči i opsovao.
Poslije smo leţali jedno pokraj drugoga na sagu.
»Mogu li vas nešto pitati?«
»Ništa preteško, molim te«, odvratio je i potapšao me po ruci.
Nasmiješila sam se. Sada je sve bilo lako. Da sam mogla, ostala bi tamo
leţati zauvijek, zauvijek bih zatvorila vrata svemu iz svojega ţivota. U tom
bih trenutku to doista bila učinila.
»Thea?« njeţno me zazvao.
»Gospodine Holmes…«
»Isuse, daj, molim te, zovi me Henry.«
Okrenula sam se prema njemu. Poloţio mi je ruku na prsa. »Tako si
snaţna.«
»Znaš li da je gospoĎa Holmes poznavala moju majku?«
»Da.«
Očekivala sam da će zbog spominjanja gospoĎe Holmes postati
napet, ali nije.
»Misliš li da ćeš ikada otići?«
Dugo mi vremena nije ništa odgovarao. »Oprosti«, napokon sam
rekla. »Ne bih nikad…«
»Ne, u redu je. Na neki način. Hoću li ikada otići iz Yonahlosseeja? I
sam si često postavljam to pitanje, naravno. Na neki mi se način sviĎa
ovdje. Kada sam bio mlad, samo sam htio otići iz Bostona. Mrzio sam
Boston, pa sam otišao.« Izgubio se u mislima.
»Kamo si otišao?« upitala sam ga.
»U New Orleans. A onda smo završili ovdje. Mislio sam da je Jug
drugačiji. I jest, bio je drugačiji. Ali ne dovoljno drugačiji.« Okrenuo se
prema meni. »No nikada ne moţeš otići s mjesta koje ti je dom, zar ne?«
»Ja nisam htjela otići iz svojega doma«, rekla sam. »Oboţavala sam
svoj dom.«
Podigao je pramen moje kose i proučio ga. »Imala si tako dugu kosu
kada si došla. A onda si je podšišala, kao i sve druge djevojke.« Nasmiješio
se. »Moraš zapamtiti da se grijesi iz mladosti čine strašno dalekima kada
više nisi mlad.«
Nisam mu ništa odgovorila. Razmišljala sam o majci, ocu, bratu i
Sasiju. Razmišljala sam i o svojem prvom poniju, prije Sasija, koji je sada
već godinama bio mrtav.
»ViĎaš li se ikada sa svojom obitelji?« upitala sam.
Odmahnuo je glavom. »Kada mi je umro otac, Beth i ja našli smo se
s mojom majkom u Philadelphiji. Sarabeth je tada još bila beba. No nakon
toga je više nisam vidio.«
»Pa, što si učinio?«
Vjerojatno sam zazvučala zapanjeno jer se podigao na lakat i
dodirnuo me po obrazu.
»Ah, Thea. Nisam učinio ništa. Moji su roditelji samo htjeli da
budem odreĎena vrsta čovjeka, a ja nisam takav čovjek. Bio sam im veliko
razočaranja. No i oni su meni bili veliko razočaranje, premda su mi bile
potrebne godine da to shvatim.«
Neko me vrijeme samo promatrao.
»Thea, ne znam što si učinila, ali ovamo si došla zato da bi tvoja
obitelj to mogla zaboraviti. I zato da bi ti mogla zaboraviti. Tako da, kada
odeš odavde, sve ono što se dogodilo ostane u prošlosti, nestane.«
»Uništila sam svoju obitelj.«
»Hm, sumnjam u to«, tiho je rekao. »Ako ti je obitelj uništena, nije
uništena zbog tebe.«
»Vjerovali su mi.«
»Tko?«
 »Moji roditelji, moj brat.«
»Tvoj ti je brat moţda vjerovao, ali roditelji nisu nikada. Roditelji
nikada ne vjeruju vlastitoj djeci. Ne znam što se točno dogodilo i ne moraš
mi kazati, ali i ja sam dugo vjerovao da sam osramotio obitelj. No često je
roditeljima u interesu da dijete u to povjeruje.« Govorio je tiho, ali
odlučno. Na Yonahlosseeju je predavao samo jedan predmet — napredni
tečaj knjiţevnosti za maturantice. Pitala sam se objašnjava li ovako i
postupke likova iz knjiga koje su čitali na nastavi. Činilo se da mu je jako
vaţno da razumijem što mi govori.
Kimnula sam glavom, ali nisam ništa rekla.
»Shvaćaš li me doista? Tebi je šesnaest godina. Ono što tvoja obitelj
misli o tebi sada ti se čini kao sve na svijetu, ali vjeruj mi, nije. I oni štite
neke svoje interese. Volio bih da sam to znao kada sam bio mlaĎi —
koliko se u jednoj obitelji stvari štite i koliko ponekad djeca narušavaju tu
zaštitu.«
»Sada to znaš.«
»Pitaš ili tvrdiš? Da, sada to znam«, zastao je. »Imaš brata, zar ne?
Jesu li i njega nekamo poslali?« Znala sam da su njegova pitanja samo
retorička.
»Imam i bratića«, rekla sam.
»A gdje je on?«
Odmahnula sam glavom. »Ne znam«, napokon sam rekla.
Svjetlo se za zastorima pomalo povlačilo. Gospodin Holmes poljubio
me u čelo i čvrsto me zagrlio. »Znači, tvoj je brat kod kuće, tvoj je bratić
na nekom nepoznatom mjestu, a ti si ovdje sa mnom«, prstom mi je prešao
preko usnica. »Zamijenili su te, Thea. Poslali su te ovamo, a zadrţali su
tvojega brata.« Zaustila sam da nešto kaţem, ali on je odmahnuo glavom.
»Nemoj im vjerovati«, vrlo je tiho rekao, »nemoj nikada vjerovati u ono
što govore o tebi.«
Zgrabila sam ga za ruku i stavila je meĎu svoje noge, a on me
nesigurno pogledao. No onda je shvatio. Prsti su mu isprva bili hladni, ali
znao je što treba činiti mnogo bolje nego Georgie. Znao je kako se
podbočiti laktom da bi me mogao promatrati. Polako je pomicao prste i
ovaj mi put, za razliku od svih ostalih prilika, nije bilo ni najmanje
neugodno gledati ga u oči.
 »Vrlo si vlaţna, Thea. I posebna.«
U njegovu je tonu bilo nešto što nisam mogla točno definirati. »Brţe,
molim te«, rekla sam.
»Naravno.«
Dodirnula sam vlastite grudi i sklopila oči. Znao je kako me povesti
na taj put, i činio je to vrlo oprezno — ni prebrzo ni presporo. Stenjala sam
i nije me utišavao — u kući nije bilo nikoga. Pokušala sam se izviti bliţe
uz njegovu ruku, ali njeţno me gurnuo natrag. Oči su mi bile sklopljene, ali
sve sam ipak jasno vidjela. Glavom su mi brzo prolazile slike — majke,
brata, Sasija, a zatim Georgieja, Georgieja, Georgieja. Henryjeva je ruka
nestala, sve je nestalo, pred očima su mi samo bljeskale iskrice i lice
mojega bratića.
Otvorila sam oči i zaustavila njegovu ruku. Vrlo me pozorno
promatrao. Privila sam mu glavu na prsa pa smo neko vrijeme samo tako
leţali, sve dok se nije začulo zvono. Pokušala sam u mislima zadrţati sliku
Georgiejeva lica. Bio je to prvi put nakon dugo vremena da sam mislila na
njega i da pritom nisam osjećala bol.
***
Znala sam da ta veza neće potrajati. Znala sam da će se gospoĎa
Holmes vratiti. Bio je kraj veljače, a ona se trebala vratiti do sredine
oţujka, no ja sam oduvijek bila stručnjak za zanemarivanje neizbjeţnoga.
Ponekad mi se činilo kao da me Bog promatrao, ali suzio vidokrug samo
na Yonahlossee, mjestašce ugnijeţĎeno meĎu planinama. Nešto sam silno
ţeljela, dobila sam to, i svakim je danom postajalo sve bolje.
Zima se pomalo povlačila. Svlačili smo je kao staru koţu. Docey je
iz kolibe odnijela poplune, iz ormara su nam nestali plavo-ţuti šalovi, a
nestajali su i dţemperi. I mi smo se otapale — sve su djevojke izgledale
ljepše i svjeţije na proljetnome zraku.
Svakog sam popodneva bila u ravnateljevoj kući i dani koje smo
provodili zajedno postali su poput godina. Imala sam osjećaj da se
poznajemo već jako dugo, a gospodin Holmes polako mi je otkrivao tajne
Yonahlosseeja koje mi Sissy nije mogla otkriti. Ona je ipak bila samo
učenica, nije imala njegovu perspektivu. Rekao mi je da svi već znaju za
Jettieno opijanje i kako bi je gospoĎa Holmes već odavno bila poslala kući,
ali Henny ju je stalno uvjeravala da je zadrţavanje Jettie u školi njihova
kršćanska duţnost. Rekao mi je i da Yonahlossee zadrţava Kralja u
zamjenu za Leoninu školarinu, koja nije bila plaćena više od godinu dana.
Rekao mi je da otac Katherine Hayes ne stoji onako dobro kako ona misli i
da joj je djed uskočio i platio članarinu. Rekao mi je i da joj se stric ubio
jer je trebao ići u zatvor. Na posljetku mi je rekao da mu se najviše sviĎaju
djevojke iz Kentuckyja jer su najmanje ukočene, najmanje opterećene
bontonom. I djevojke s Floride, rekao je i nestašno se nasmijao. One mi se
takoĎer sviĎaju.
***
Otišla sam ranije sa sata francuskog jer se nisam osjećala dobro.
Imala sam grčeve, dolazilo je moja doba u mjesecu.
Docey je brisala podove i bila mi je okrenuta leĎima, a ispod glasa je
pjevušila neku melodiju. Bila sam sigurna da me čula, ali nije se okretala.
Samo je brisala jedno te isto mjesto na podu. S leĎa je izgledala kao jedna
od nas.
»Docey?«
Okrenula se, ali nije mi ništa rekla.
»Malo ću prileći«, rekla sam, zamalo je pitajući smijem li.
Kimnula je glavom i gledala me dok sam svlačila čizme pa na
prstima prešla preko vlaţnoga poda. Nije mi ponudila pomoć. Čarape su
mi bile potpuno mokre. Legla sam na krevet i svukla ih, iznenaĎena
dodirom pokrivača na golim nogama. Sklopila sam oči i pravila se da
drijemam.
Dan prije ovoga, gospodin Holmes bio je vrlo melankoličan i rekao
mi je da ću vrlo brzo zaboraviti Yonahlossee. Nisam to mogla zamisliti.
Dah mu je mirisao na dţin i pričao mi je o smreci, čije je bobice
nazivao parfemom zimzelenog drveća. Da smo se vjenčali i da nas je netko
uslikao, ne bismo izgledali kao neobičan par. Bila mu je trideset jedna
godina, a ţene su se u to doba stalno udavale za dvostruko starije
muškarce. Kosa mu je bila gusta i sjajna — Eva se često šalila da bi umrla
samo da moţe imati takvu kosu — drţanje mu je bilo dječačko, usnice vrlo
rumene. Ja sam svoju mladost pokazivala načinom kretanja, govorom i
gestama, no kada sam mirno stajala, nisam izgledala tako mlado.
Zbog oštrog sam se zvuka uspravila u krevetu. Usta su mi bila suha.
»Govorila si u snu«, rekla mi je Docey. Čistila je pod stolom Mary
Abbott.
 »Jesam li?« ustala sam i natočila si čašu vode. »Što sam govorila?«
»Besmislice.«
Na trenutak sam se pobojala da sam buncanjem u snu nešto otkrila.
Prošlo je tjedan dana od susreta s Leonom na Trgu. Sada smo se
meĎusobno izbjegavale, kao da smo imale kakav prešutan dogovor.
Bezbroj sam puta u mislima analizirala svoje odlaske u ravnateljevu kuću
te iz nje i zaključila da nije mogla ništa saznati. Pomislila sam i na Emmy,
ali Leona nije bila tip djevojke koji bi ikada razgovarao sa sluţavkama.
Zaključila sam — ili mi se tako svidjelo razmišljati — da meĎu nama
doista postoji prešutan sporazum. Ona je znala da ja znam za Kralja i da
zna da je ţalim. No Leona nije ţeljela da je itko ţali.
»Poznaješ li Emmy, Docey? Iz ravnateljeve kuće?«
Nasmiješila se, gotovo frknula. Već sam je htjela ponovo upitati,
kada je rekla: »To mi je sestra.« Okrenula se i prvi me put toga dana
pogledala u oči. Lijeno joj se oko nekontrolirano trzalo.
»Nisam znala.«
Docey se vratila poslu. »Nisam znala«, ponovila sam. Trebala sam
znati. Gledala sam je kako krpom briše stol te paţljivo lašti čvorove i
ukrase. U tom mi je trenutku postalo jasno da sluţavke meĎu sobom
govore o nama.
»Ali tvoja je kosa smeĎa«, rekla sam i zastala. »Niste slične jedna
drugoj.« Bila je to istina. Emmy je bila lijepa, a Docey nije.
»Sličiš li ti svojoj sestri?« ton joj je bio oštar.
»Nemam sestru.«
»Nijednu?« iznenaĎeno je upitala.
Odmahnula sam glavom. »Imam brata. I nalikujemo jedno na drugo,
blizanci smo.«
»Blizanci?« upitala je. Bilo je to prvi puta da joj čujem zadovoljstvo
u glasu. »Kako je imati blizanca?«
Nasmiješila sam se. »Da, to je moj brat«, rekla sam. »A osjećaj je
kao da na svijetu postoji tvoje drugo ja.«
»Ne znam bi li mi se to svidjelo.«
»Da imaš blizanca, ne bi razmišljala o tome sviĎa li ti se to ili ne. To
bi ti bilo… uobičajeno.«
 Docey mi ništa nije odgovorila. Promatrala sam njezino lijeno oko i
pitala se moţe li se izliječiti, postoji li kakva korektivna metoda ili ljudi s
takvim očima jednostavno moraju naučiti ţivjeti s time. Pitala sam se i što
vidi — je li joj moje lice pred očima mirno ili se nekontrolirano pomiče?
No naravno da Docey nikada neće moći izliječiti oko.
Shvatila sam da zurim u nju. »Koliko braće i sestara imaš?« upitala
sam je.
»Dvanaest«, rekla je i onda još jedanput ponovila: »Dvanaest.«
To me zapanjilo. Ja nisam imala ni dvanaest roĎaka. U svojoj i
Georgiejevoj obitelji mogla sam nas nabrojati najviše sedam.
Docey je primijetila šok na mojemu licu pa se nasmijala.
»Što rade tvoja braća i sestre?« upitala sam je.
»Što rade?« ponovila je, a zatim slegnula ramenima, pa sam shvatila
da je Yonahlossee Docey i njezinoj sestri Emmy vjerojatno izgledao kao
pokvareno mjesto. Otac Mary Abbott, propovjednik, pisao je o dva dječaka
koji su ţivjeli nedaleko od škole, u planinama, i koji su umrli zato što su
pojeli otrovne šumske bobice. Sve su djevojke mislile da dječaci
jednostavno nisu znali da su bobice otrovne, ali naravno da su znali. Na
Floridi sam točno znala koje bobice mogu jesti, a koje će me odmah ubiti,
a ti su dječaci u šumi provodili jednako mnogo vremena kao i ja, ako ne i
više. Pojeli su ih jer su bili izgladnjeli. Htjela sam se ispričati Docey, ali za
što? Sreću, sudbinu, bogatstvo?
Ionako se već bila okrenula od mene i, sagnuvši se, savila sag u
čvrstu rolu pod jednim stolom. Malo je zastala. Ponekad sam majci
pomagala u čišćenju kuće i znala sam koliko je taj posao dosadan i
naporan. Bio je to entropijski sustav, rekao bi moj otac bacajući novčić.
»Voliš li čistiti?«
Docey je prasnula u smijeh. Pitanje je bilo glupo. Majka je voljela
čistiti zato što je voljela uvoditi red u svoj svijet. No ovo nije bio Doceyjin
svijet, bio je to naš svijet. Već sam se okrenula i počela navlačiti cipele, ali
onda je progovorila.
»Ne smeta mi«, rekla je. Ali znala sam da laţe. Obje smo to znale.
***
Toga je dana samo šutio i sjedio s čašom dţina u ruci. Košulja mu je
bila ukrivo zakopčana pa iako je izgledao tuţno, košulja mu je izgledala
razigrano.
»Hajdemo van, u straţnje dvorište«, ustala sam i pošao je za mnom.
Znala sam da će biti tako, on je u pasivnom raspoloţenju.
Osjetila sam blago ushićenje zbog toga što smo prolazili prostorijama
kuće kroz koje prije nikada nisam prošla. Blagovaonica, primaća soba, a tu
su i francuski prozori koji su se otvarali prema straţnjem trijemu. Uz
prozor je stajao stol prepun staklenih boca s uskim grlima. Prišla sam mu i
kada sam shvatila u što gledam, zadivila sam se. U bocama su rasle razne
egzotične biljke kakve nikada prije nisam vidjela. Sličile su maketama
brodova u boci.
»To je Bethino«, rekao je gospodin Holmes, koji mi je prišao s leĎa.
Sjetila sam se da gospoĎa Holmes voli vrtlarstvo. Podigao je jednu bocu.
»Naručuje sjemenje izdaleka.«
Zamislila sam se nad svom pozornošću koja je bila potrebna za uzgoj
tih biljaka — posebni alati, velika briga. Nisam znala da je gospoĎa
Holmes sposobna za takvu čaroliju.
Straţnji je trijem očito bio namijenjen primanju gostiju. U kutu je
stajao šank te nekoliko manjih stolova okruţenih stolicama. Zamislila sam
očeve djevojaka koje su pohaĎale školu kako dolaze ovamo s gospodinom
Holmesom da se dive pogledu i razgovaraju — o čemu? Vjerojatno o
namjeni ove škole. O cilju obrazovanja ţenske djece. O stvarima o kojima
nijedna djevojka u školi nikada nije razgovarala.
Nisam više htjela biti ondje, nisam htjela boraviti na mjestu na
kojemu su očevi s gospodinom Holmesom razgovarali o svojim kćerima.
»Hajdemo van«, rekla sam.
»Strašno me boli glava.«
»Svjeţi zrak će ti pomoći«, nadodala sam.
Otvorio je vratašca prema šumi koja je počinjala iza straţnjega
trijema. Put kojim smo kročili bio je kvrgav i kamenit, ali nije mi smetalo
jer je to značilo da me gospodin Holmes mora drţati za ruku, a toga me
dana baš i nije htio dodirivati.
»Ponekad ovuda jašem na Naari«, rekla sam mu, ali nije odgovorio
ništa. Još sam mu s oprezom spominjala konje. »Lakše je kada se ona
penje, a ne ja.«
Nasmijao se.
 »Osjećaš li se bolje?« upitala sam ga.
»Nije to najgora glavobolja koju sam imao u ţivotu. Dok sam bio
dječak, morao sam leţati u zamračenoj sobi na podu. Uvijek na podu, iz
nekog mi je razloga bilo lakše ako sam leţao na podu i čekao da proĎe.
Nije bilo nikakve logike u tim glavoboljama. Ponekad bi brzo prošle, a
ponekad bi trajale danima.«
»I onda bi danima leţao na podu?«
»Uglavnom da«, stao je i oslonio se na stablo. »Moja bi guvernanta
sjedila pred vratima moje sobe i ne bi nikoga puštala da uĎe. Nisam
podnosio nikakve zvukove.«
Sklopila sam oči i zamislila gospodina Holmesa kao dječaka kako
leţi na podu i kako njegova engleska guvernanta čuva straţu pred vratima.
»Imao si guvernantu?«
»Da. Zvučiš kao da te to iznenadilo. Roditelji su mi bili vrlo bogati.
Moja je obitelj i dalje bogata. Ne onoliko bogata kao nekada,
pretpostavljam, ali sigurno su preţivjeli krizu.« Gorko se nasmijao.
Nisam bila iznenaĎena. Znala sam da potječe iz bogate obitelji.
»Moji su roditelji bili vrlo bogati, majka i otac većinu su godine
provodili u Europi, a ja sam imao guvernantu. Dvaput sam bio izbačen s
Harvarda. A onda sam upoznao Beth.« Otvorila sam oči. »A sve ostalo je«,
nastavio je, »kao što kaţu — povijest.« Glas mu se promijenio, postao je
ukočen i dalek.
»Sve ostalo je, kao što kaţu…«, ponovila sam, ali ne do kraja.
»Povijest«, dovršio je gospodin Holmes. »Bio sam veliko
razočaranje svojim roditeljima.«
»I ja isto«, rekla sam.
»Da, ali ima i gorih stvari.«
Šutjela sam.
»Thea, kada si mlada, čini ti se da je razočaravanje roditelja najgora
stvar na svijetu. Ali nije. Vjeruj mi, nije.«
Kimnula sam glavom. Nekoliko smo trenutaka hodali u tišini. Zrak je
bio topao, osjećao se dolazak proljeća. Ponekad bi mi bilo krivo što moram
stalno nositi suknju — nikada se nisam mogla tako razigrati kao Sam i
Georgie, no sada mi je suknja odgovarala jer sam u njoj mogla raditi velike
korake i dostizati gospodina Holmesa. Hlače, pogotovo vunene, kakve je
nosio gospodin Holmes, vjerojatno bi me sputavala, u njima bi mi bilo
vruće i ne bih imala dovoljno zraka.
»Što je onda najgora stvar?« upitala sam oprezno. »Što je gore od
razočaravanja roditelja?«
»Najgore je razočarati samoga sebe«, brzo je odgovorio. »Da,
razočarati samoga sebe«, ponovio je. »A baš je to vrlo lako učiniti.«
Nekoliko sam puta u mislima ponovila njegov odgovor. Nikada mi
prije takvo što nije palo na pamet. Zašto bi moje razočaranje uopće bilo
vaţno? Moji su roditelje bili razočarani mnome. I moj brat, moja strina,
moj stric. Riječ mi je, meĎutim, odjednom počela zvučati besmisleno, kao
što riječi obično zvuče kada o njima predugo razmišljaš. Razočarati. Što to
uopće znači? I kako uopće moţeš razočarati sebe? Ja sam samo — ja.
Thea, djevojka, kći, sestrična, sestra, a sada i prijateljica.
»Jesi li ti razočarao samoga sebe?« upitala sam ga.
Nasmijao se. »Ni sam ne znam koliko puta.«
Promatrala sam mu zatiljak. Nekoliko trenutaka nije govorio ništa.
Bio je tako snaţan — penjali smo se po oštroj strmini, a uopće se nije
zadihao i korak mu je bio siguran.
Već sam mislila da smo završili s tom temom, ali onda je ponovno
progovorio. »Da se mogu ponovno vratiti u mladost, mnoge bih stvari
učinio drugačije. No svi bi to vjerojatno učinili. Glavno je da ne zaglaviš u
blatu.« Bio je to izraz kojim se sluţio i moj otac. Okrenuo se tako da sam
ga sada mogla promatrati iz profila. »Prošlost je prošlost, Thea. Nadam se
da ti je to već netko rekao, ali ako nije — sada zapamti.«
Zastao je uz jedan red stabala pa prošao kroz prolaz koji nikada prije
nisam vidjela. Tajni prolaz, pomislila sam dok sam ga pratila. Tajni prolaz
za našu tajnu vezu. Zamisao me oduševila. Stabla su se razmaknula i sada
sam nad sobom vidjela nebo. Pomislila sam da se barem pola prijestupa
ovdje dogaĎa zbog ovakvoga vremena, a druga polovica — zbog pamćenja
tih dogaĎaja. Dodirnula sam mu jaknu, bila mi je mekana pod prstima.
»Što Emmy misli — gdje smo mi?« upitala sam ga.
»Ne znam, Thea«, odmahnuo je glavom. »Ti bi trebala biti u
dnevnom boravku u Dvorcu s drugim djevojkama. Ne bi trebala biti ovdje
sa mnom.«
 »Ali ja ţelim biti ovdje.«
Nekoliko smo trenutaka šutjeli i znala sam kako postoji velika
vjerojatnost da će, kada ponovno progovori, prekinuti sve ovo i poslati me
natrag u kamp k drugim djevojkama.
No on se samo sagnuo i s tla podigao prozirnu zmijsku koţu. »Zmije
počinju izlaziti.«
Uzela sam mu koţu iz ruku. Bila je dugačka, prljava i prozirna. »To
je stara koţa.«
IznenaĎeno me pogledao.
»Na Floridi je gomila zmija.«
»I ne bojiš ih se?«
»Ne pretjerano. Ako ih ostaviš na miru, i one će tebe ostaviti na
miru.«
Podigla sam lice prema njegovu i poljubila ga. Poljubila sam ga
snaţno, ravno u usta, poigrala se njegovim jezikom, privukla ga bliţe k
sebi.
»Ovdje se moţemo pretvarati da smo potpuno sami«, rekla sam.
»Pa i jesmo.«
Poljubio me u vrat i odjednom smo se srušili na tlo. Leţao je na
meni, raskopčao mi je suknju i skinuo jaknu. Posegnula sam mu u hlače.
Nadvijao se nad mene uokviren najplavijim nebom koje sam dotada vidjela
i bila sam sretna što je sa mnom, što opet dobivam ono za što sam znala da
mi je zabranjeno.
»Ne«, prošaptao je i polizao mi grudi, pa trbuh i spustio se niţe.
Poloţio je usnice na moje gaćice te sam se uspravila, ali on je podigao
glavu i rukom me vratio u leţeći poloţaj. Htjela sam ga upitati što to radi,
ali bojala sam se da će, ako progovorim, prestati. Bedra su mi drhtala i
osjećala sam njegov jezik u sebi. Nemoguće, pomislila sam, ali svejedno
sam ga osjećala. Bio je velik i pomicao se, pa sam mu postavila ruke na
glavu kao znak blagoslova.
 18.

Dok sam se vraćala iz konjušnice, dostigla me Sissy. Obično bih je čekala,

ali u zadnje sam vrijeme prva izlazila iz kolibe nakon sata odmora, a nakon
jahanja bih na brzinu hladila Naari. Sissy je na taj način bilo lako izbjeći
jer je uvijek kasnila. Počela sam činiti što god mi se prohtjelo. Ponekad čak
i ne bih spustila glavu tijekom molitve, nego bih promatrala gospodina
Holmesa. Blago je gestikulirao rukama čak i kada bi govorio zatvorenih
očiju. I sama sam jedanput pokušala nešto slično u šumi — sklopila sam
oči i obratila se drveću. No osjećaj je bio čudan, kao da hodam zavezanih
očiju.
»Stalno ţuriš«, rekla mi je Sissy, »nikako da te uhvatim.« Zvučala je
razdraţeno i hrapav joj je glas bio viši nego inače.
Slegnula sam ramenima. Oko nas je sve bilo puno djevojaka.
Zaustila sam da joj nešto kaţem, ali onda sam odustala. Nisam joj zapravo
imala što kazati.
Sissy je takoĎer slegnula ramenima i odjednom sam zapanjeno
shvatila da me oponaša. Zastala sam i pogledala je.
»Što je?« ponovno je slegnula ramenima. »Nikada se ne viĎamo, a
tebi kao da i nije stalo. Već me tjednima nisi pitala za Boonea.«
Znači, u tome je stvar. Laknulo mi je, ali bila sam i malo razočarana.
»Znam da te i dalje posjećuje«, podsjetila sam je. »I dalje ti
pomaţem, zar ne? Još uvijek lijeţem u tvoj krevet.«
Odvukla me s puta u šumu. »Prestani, Thea«, glas joj je napuknuo.
»Hodaš po kampu s glavom u oblacima. Više uopće ne dolaziš u dnevni
boravak.«
»Tamo ionako nitko ne uči.«
»Nisam na to mislila«, odvratila je Sissy. »Previše odlaziš u
ravnateljevu kuću. Djevojke te ogovaraju.«
Pričekala sam da nastavi, ali nije. »O čemu govore?« upitala sam.
»Govore da si opsjednuta gospodinom Holmesom, da si poludjela od
ljubavi prema njemu.«
Nasmijala sam se, ali smijeh je čak i meni zazvučao neobično.
»Sissy«, rekla sam, nastojeći da zvučim kao da ne mogu vjerovati što je
izgovorila, »tamo odlazim zbog Decce. Traţila je da ju doĎem posjetiti.«
Govorila sam joj to kao da time nešto dokazujem, ali osjećala sam i
odreĎeno olakšanje. Ono što mi je Leona rekla bilo je, dakle, utemeljeno
samo na ogovaranju, ni na čemu drugome.
»Nemoj tako, Thea!« Sissyn se glas još povisio. »Ja sam ti najbolja
prijateljica. Nemoj.«
Čak me i u tom trenutku dirnulo što se smatra mojom najboljom
prijateljicom. Stajala je ukočeno, a ja sam je primila za ruku. »Volim
odlaziti onamo. Volim provoditi vrijeme s Deccom i s gospodinom
Holmesom. Puno razgovaramo. On me razumije.«
»U vezi s čim te tako dobro razumije?« Stegnula mi je ruku i ţalosno
me pogledala. »U vezi s time da su te ovamo poslali zbog momka?«
Kimnula sam glavom. Rekla sam joj to toliko davno da mi se činilo
kao da se zbilo u drugome ţivotu. Rekla sam joj to dok sam se još
pokušavala snaći u Yonahlosseeju i dok mi je očajnički trebala prijateljica.
»Gospodin Holmes nije dječak.«
Izvukla sam svoju ruku iz njezine. »Znam to.« Na trenutak sam
zastala. Da sam bila dovoljno hrabra i da sam dovoljno vjerovala Sissy,
moţda bih je bila pitala na što točno misli. Na što cilja?
»A što je s Davidom?« upitala me Sissy.
»David«, ponovila sam, prilično zbunjena. Gotovo sam zaboravila na
njega.
Sissy me promatrala. Uz nas su prošle Eva i Gates pa sam im se
nasmiješila preko Sissyna ramena. »On nije… Ţao mi je.«
»Ma, daj, nemoj se ispričavati. Samo sam ga spomenula jer bi bilo
tako lako… da ti se sviĎa. Tako zabavno. Samo bih htjela da se malo više
druţimo«, rekla je i glas joj se vratio u normalno stanje. »Moţe?« I prije
sam vidjela da Sissy tako okončava svaĎe, jednim kratkim potezom, kao da
gasi svijeću. Bio je to jedan od njezinih talenata — nikada ne biti u svaĎi.
No sa mnom se prije nije tako ponašala. Nikada joj to nije bilo potrebno.
Ostatak sam dana razmišljala o Davidu dok sam hodala s jednog
mjesta u kampu na drugo i kimala glavom prema raznim djevojkama,
čitavo vrijeme svjesna da se razlikujem od njih, da ne ţelim isto što i one,
da sam si bespotrebno oteţala ţivot i da ću to vjerojatno i dalje činiti. A
zašto? Zašto, Thea, zašto? U glavi mi je odzvanjao majčin glas.
 Doduše, znala sam odgovor. Bila sam pametna djevojka. David je
bio momak koji me podsjećao na Georgieja, kao što bi me bilo koji momak
podsjećao na Georgieja. A meni je bilo dosta momaka.
***
Yonahlossee je jednoga dana jednostavno eksplodirao od proljetnih
boja. Ognjice su prekrile livade izvan jahačkih terena poput ruţičastog
saga, uz Trg su procvali zumbuli, a tu su, napokon, bili i sunovrati, moje
omiljeno cvijeće, paţljivo posaĎeni uz ogradu manjeţa. GospoĎa Holmes
osobno je prije odlaska nadzirala njihovu sadnju. Ona je genij za cvijeće,
jedne mi je večeri rekla Henny i morala sam se sloţiti.
Ovo nema budućnosti. Svakoga sam dana očekivala da će mi
gospodin Holmes izgovoriti te riječi, ali on ih nije izgovarao. Znala sam da
će naša veza završiti. Znala sam i kada i kako. GospoĎa Holmes vratit će se
kući i jednostavno ćemo se prestati viĎati.
Gospodin Holmes mogao mi je baš i reći da naša veza nema
budućnosti i tako me pripremiti za neizbjeţno. No ja nisam bila naivna.
Moglo me se nazvati svakakvim pridjevima — sramotnom, podlom,
lukavom — ali ne i naivnom. Zašto sam onda sve to činila, prvo kod kuće,
a onda u Yonahlosseeju? Riskirala sam sve, iako sam bila dovoljno odrasla
da znam kako to nije dobro. No u grlu me neprekidno ţuljao krupan čvor
ţudnje. Nisam ga mogla progutati. Nisam ni htjela to napraviti.
Majka bi bila silno razočarana mojim ponašanjem. Mrzila bi me da je
znala što činim. No kad me već obitelj tako lako izopćila iz svojega doma i
svojih srdaca — zašto se ne bih opet jednako ponašala? Nisam bila slabić,
nije u tome bila stvar. U meni je jednostavno bilo toliko ţelje, toliko
ţudnje da sam mislila kako ću eksplodirati pod dodirom gospodina
Holmesa. Mislila sam da ću se raspasti.
Ţudnju sam osjetila već s Georgiejem, da, ali samo djelić onoga što
sam proţivljavala sada, s gospodinom Holmesom. Naučio me da se ţudnja
moţe podijeliti, da se mijenja s obzirom na ono na što se odnosi. Pitala sam
se zna li majka to. Pitala sam se zna li to i moj otac. Jer nitko nije mogao
shvatiti ako je u ţivotu ţelio samo jednu osobu, ako se drţao podalje od
svih ostalih.
Razmišljala sam o onome što mi je rekao gospodin Holmes — da su
me roditelji zamijenili za Sama. Nije ih poznavao, nije znao koliko mi je
otac njeţan, s koliko je ljubavi moja majka uredila naš dom. Nije znao
koliko smo se voljeli.
 19.

Georgie je bio u Missouriju s roditeljima. Majka mi je rekla da ćemo ih

moţda vidjeti sljedeći tjedan, ali nisam mogla traţiti potvrdu datuma i
pritom ne privući neţeljenu pozornost na sebe.
Probudila sam se bez daha — zrak je bio teţak, a u mojoj sobi
zagušljivo. Sat na noćnom ormariću pokazivao je tri i trideset. Za kojih sat
vremena će se razdaniti dovoljno da mogu izjahati.
Ljeti sam na Floridi imala još jednu koţu, sloj vlage i znoja koji me
nije napuštao, a ono što sam osjetila toga jutra bio je tek početak.
Vani je čitav svijet izgledao mrtvo i nezainteresirano. Nije bilo
povjetarca koji bi šumio travom ni zrikavca koji bi prekidali noćnu tišinu.
Sjela sam na stube i otkopčala gumb na spavaćici. Nije mi pomoglo.
Sklopila sam oči i počela maštati o bratiću, o načinu na koji me zadnji put
dodirivao, o načinu na koji sam ja dodirivala njega, o tome kako smo nešto
novo učili.
»Thea«, iza leĎa me zazvao Sam. I bez gledanja sam znala da sjedi u
stolici za ljuljanje.
»Sam.«
»Nisam te prestrašio?« upitao je. Zvučao je kao da je već neko
vrijeme budan. Oduvijek je volio iznenaditi ljude, skočiti iza vrata i čekati
u zasjedi u grmlju.
»A tko bi drugi uopće mogao biti ovdje?« Pitanje je neko vrijeme
visjelo u zraku, a onda sam ga upitala: »Ne moţeš spavati?«
»A tko moţe? Ovo je vjerojatno neka rekordna vrućina. Barem se
tako čini.«
»Nikad nije rekordna.«
»Ne«, sloţio se, »nikad nije.«
Nekoliko smo trenutaka šutjeli, a onda je Sam uzdahnuo.
»Sutra ćeš biti pospan«, rekla sam.
»Onda ću sutra spavati. Neću ništa propustiti.«
»Vjerojatno nećeš.«
»Htio bih nekamo otići, Thea. Htio bih putovati.« Glas mu je bio
neobičan, pa sam se okrenula i pogledala ga. Bosonog je sjedio u stolcu za
ljuljanje u odjeći koju je inače nosio danju, a glavu je okrenuo na drugu
stranu. Promatrala sam ga i shvatila da mi brat odrasta, da postaje zgodan
mladi muškarac. Bit će zgodniji kao muškarac nego što ću ja biti kao ţena
jer su naše crte lica bolje pristajale muškarcu, no odagnala sam tu pomisao
iz glave. Imala sam petnaest godina, htjela sam biti ljepotica, nisam htjela
da me bilo tko u tome nadmaši, čak ni moj blizanac. Posebice ne moj
blizanac.
»Ne ţeliš li to i ti?« upitao me i okrenuo se prema meni. Majka je
znala reći da blizanci prestaju sličiti jedno drugome kako odrastaju, ali to u
Samovu i mojem slučaju nije bilo tako.
»Kamo bi ti otputovala?« pitao je. Nikada prije nije govorio o
odlasku od kuće. Nikada.
»Ja mislim da bi ti rado otplovila nekamo na brodu«, rekao je, a ja si
nisam mogla pomoći. Nasmijala sam se.
Nije mi htio pogledati.
»Oprosti mi«, rekla sam, »samo mi je smiješno kad tebe zamislim na
brodu. Što bi bio? Mornar?«
Nije mi ništa odgovorio.
»Sam«, zaustila sam, »ţao mi je…«
»Ne, nije ti ţao. Osim toga, ne bi li ti bilo drago da odem?« Glas mu
je bio vrlo visok i u tom sam trenutku shvatila da ne ţeli nikamo
otputovati, da zapravo ne ţeli da se bilo što u našim ţivotima promijeni.
»Zašto bi mi bilo drago, Sam?« tiho sam ga upitala. »Ti si mi
potreban.«
»Potreban?« sada se on nasmijao. »Za što sam ti potreban? Čitav dan
provodiš na Sasiju. Nitko tebi nije potreban.«
»To nije istina«, rekla sam. Čudno, ali nije me povrijedio. Znala sam
da bih trebala biti povrijeĎena, očekivala sam ujed, ali nisam ga osjećala.
»Ne«, rekao je Sam, »nije istina, imaš pravo. Potreban ti je naš
bratić.«
Legla sam na čvrstu ciglu, odjednom iscrpljena. Osjetila sam da je
Sam stao iza mene. Mislila sam da će poći kući, ali nije. Sjeo je pokraj
mene. Promatrala sam mu leĎa — njegova su postala šira, a moja nešto
uţa.
 »Noćas nema mjeseca«, rekao je bezizraţajno.
Odmahnula sam glavom, iako me nije gledao.
»Sjećaš li se kada si mislio da na Mjesecu ţivi Indijanac?« upitala
sam ga.
»I ti si to mislila.«
Legao je pokraj mene i znala sam da i on osjeća olakšanje zbog
dodira hladne cigle.
»Thea?«
»Jesi li ikada razmišljala o tome kako je biti mrtav?«
Razmislila sam o pitanju, a on mi je dlanom lagano prešao preko
očiju.
»Zatvori ih.« To sam i učinila. »Ovako je bolje«, rekao je.
»Ma, nije.«
»Pokušaj zaspati. Kada spavaš, isto je kao da si mrtva.«
Pokušala sam iz glave odagnati sve misli. Pokušala sam ne misliti na
Georgieja. Pokušala sam otupjeti um. Htjela sam udovoljiti bratu.
»Mislim da neće ići«, rekla sam, ali Sam mi nije odgovorio. Znala
sam da ne spava, samo pokušava. »Pitam se tko će od nas dvoje prije
umrijeti.«
»Ja ću«, rekao je, »ja ću prvi umrijeti.«
Nisam ništa rekla. Ţivjeti bez Sama — bi li to uopće bio ikakav
ţivot, zapitala sam se. Znala sam da će majka i otac umrijeti prije mene,
iako nisam znala kojim redom. To mi je imalo smisla. Imali su ţivote prije
mene i ja ću imati ţivot nakon njih. No Sam i ja nikada nismo postojali
jedno bez drugoga i sada mi je takvo postojanje bilo jednako teret koliko i
zadovoljstvo. A moţda zapravo nije ni jedno ni drugo. Tako valjda mora
biti.
»Thea. Pokušaj ponovno.«
Slušala sam Sama. Sklopila sam oči. I što sam vidjela? Majčin stari
pokrivač za kočije kako joj oteţalo leţi u rukama. Pokušala sam razmišljati
o nečemu drugome, prekriti pokrivač drugim mislima: Sasijem,
Georgiejem, nekim drugim stvarima. No sve se na kraju vraćalo pokrivaču.
Obično sam iz misli lako blokirala ono o čemu nisam htjela razmišljati.
Gotovo sam usnula. Sunce je polako izlazilo i nisam ga htjela
pogledati. Pokušala sam otplutati u zaborav i onda sam odjednom osjetila
kako bi bilo sjediniti se s ništavilom. Bila je to takva praznina da je nisam
mogla pojmiti. Jednostavno me prestravila.
Otvorila sam oči, uspravila se i okrenula prema Samu, koji je mirno
spavao. Posegnula sam rukom prema njegovu ramenu jer sam ga htjela
probuditi, reći mu da se bojim. Pomogao bi mi da shvatim. No onda sam
spustila ruku na ciglu. Htjela sam postojati odvojeno od Sama. Htjela sam
iskusiti nešto što on nije iskusio. Ostala sam zato još kojih sat vremena na
trijemu, a sunce nas je sve jače grijalo kako je izlazilo.
Trebala sam probuditi Sama jer onda ne bi izgorio. Oboje smo bili
crveni čitav sljedeći tjedan. Koţa na podlakticama i na licima bila nam je
rumena, pa ruţičasta, pa se počela ljuštiti. No nisam probudila Sama. Moje
je lice bilo crvenije na lijevome obrazu, kao da sam ga premazala
rumenilom. Taj sam obraz bila okrenula prema suncu dok sam promatrala
svojega brata. Htio je da poĎem za njim na mjesto na koje je odlutao, a ja
ga nisam slijedila. Nisam ga mogla slijediti. Promatrala sam ga i tada mi je
postalo jasno da postoje mjesta na koja ne bih pošla za Samom i mjesta na
koja on ne bi pošao za mnom.
***
Ono što mi je Sam rekao neprekidno mi je odzvanjalo u glavi.
Potreban ti je naš bratić. Voljeli smo ga na različite načine. Sam je vidio
Georgieja, krupnog momka širokoga struka i širokih prsa. Nije znao da ima
dlakavu prugu ispod pupka, nije znao da mu je trbuh napet.
Voljeli smo ga na različite načine, ali u čemu je zapravo bila ta
razlika? Moji su se majka i otac voljeli i zajedno su spavali u istome
krevetu, ja sam voljela majku, otac je volio mene, oboje su voljeli Sama.
Brak je značio da nekoga trajno uključuješ u svoju obitelj. Takav je brak
imao smisla. Jakob se u Bibliji oţenio svojim dvjema sestričnama,
Rahelom i Leom, i bio je to radostan dogaĎaj. Ili radosni dogaĎaji. Nisam
htjela takvo nešto. Htjela sam tek jednu osobu, izdvojenu i samu.
No to je bilo tako davno. U pradavna vremena. Svi su u to doba
vjerojatno bili u rodu. Brak izmeĎu prvih roĎaka, tako se to tada nazivalo,
a sklopili su ga, primjerice, Charles Darwin i Emma Wedgwood. Otac nam
je o tome braku pričao kao da priča anegdotu, začinjavajući tako lekcije u
kojima nas je nečemu pokušavao podučiti. Pitala sam se je li Emma bila u
rodu s proizvoĎačem porculana Wedgwood, ali ni majka ni otac nisu znali
odgovor, a ja u to doba nisam mogla saznati takve stvari, bez obzira koliko
sam ţeljela to učiniti.
I tako se priča o Emmi i Charlesu urezala u moje mladenačko
pamćenje. Gospodin Darwin pomno je razmislio o svim prednostima i
nedostacima braka, a zatim se obećao gospoĎici Wedgwood do smrti. Brak
je značio manje novca za njegova istraţivanja, manje vremena za
prikupljanje podataka o ţivotinjskom i biljnom svijetu iz dalekih krajeva.
GospoĎicu Emmu Wedgwood već je poznavao i gospodin Darwin brzo je
gubio interes za stvari koje je odavno shvatio. U njegovom golemom,
neustrašivom umu sav je kapacitet za ljubav već bio ispunjen stanovnicima
planeta Zemlje.
Da je majka saznala što činim, vjerojatno bi htjela da se udam za
Georgieja. A ja se nisam htjela udati za svojega bratića. Nisam htjela
ţivjeti u Gainesvilleu. Nisam — iako sam se stidjela takvoga razmišljanja
— htjela biti siromašna. No svejedno sam ţudjela za bratićem. Silno sam
ţudjela za njim. Pokušala sam te dvije stvari odvojiti u mislima. Nikako mi
to nije imalo smisla. Zašto ţelim jedno, a ne ţelim drugo?
Georgie i ja prije toga nikada tako dugo nismo bili odvojeni. Tada o
tome nisam tako razmišljala, ali one večeri u odjeljku konjušnice nešto se
dogodilo u mojoj svijesti i odjednom sam vrlo jasno vidjela što činim te se
prestravila mogućnosti da bi netko mogao saznati. I dalje sam ţeĎala za
bratićem — htjela sam da me dodirne, čeznula sam za njegovim dodirom
— no moja je glad bila ublaţena oprezom. Stvar je vjerojatno bila vrlo lako
objašnjiva — bila sam nešto starija. Kada sam vidjela kako majka ispod
stola izvlači pokrivač za kočiju, u mislima su mi se prikazale sve moguće
posljedice. Ako dopustim da se stvari razviju još dalje, više neću biti
djevica. To je bila prva posljedica. Druga je bila ta da se više neću moći
udati. Mogla sam i začeti dijete. Mi smo mogli začeti dijete. I to je bilo
moguće. Kada bih pomislila što bi se dogodilo s mojim ţivotom da smo to
učinili, prošla bi me jeza.
Kada je moja majka ispod stola izvukla pokrivač, on mi se u
Georgiejevoj odsutnosti ukazao poput signalne rakete na noćnome nebu.
Zabljesnuo mi je pred očima naglo i zastrašujuće.
Onda se Georgie vratio, a majka i ja otišle smo u Gainesville na čaj.
Sam nije pošao s nama, imao je nekog drugog posla. Prije mjesec dana
njegovo bih izbivanje smatrala blagoslovom, ali sada mi je bilo ţao što nije
uz nas. Georgie je s nama pio čaj i vrlo očito piljio u mene, no majka i
strina Carrie ništa nisu primjećivala. Pojela sam pecivo koje mi se u ustima
pretvorilo u prašinu.
Poslije sam pošla za njim na kat. Potapšao je mjesto pokraj sebe na
raspremljenom krevetu i ja sam nevoljko sjela. Njegova mi se soba nikada
nije sviĎala.
»Jesam li ti nedostajao?«
»Jesi.«
»Moje sestrične u Missouriju nisu kao moja sestrična ovdje«, rekao
je, pa sam ga pogledala. Nagnuo se prema meni da bi me poljubio, već je
bio zatvorio oči, ali ja sam mu okrenula obraz.
»Zadnji si put ostavio pokrivač u štali.«
»Jesam li?«
»Majka ga je pronašla. Mogla nas je uhvatiti.«
Izravnao je pokrivač na krevetu izmeĎu nas, tako da me gotovo
dodirivao. Čula sam kako mi srce ubrzano lupa u grudima. Pomicao je
ruku po krevetu prvo nešto bliţe, a zatim dalje od mene.
»Georgie«, rekla sam, glasa toliko tihog da je bio na rubu šapta.
»Mojim roĎacima u Kansas Cityju ne ide baš najbolje. Svi su se
preselili u kuću moje bake.« Pogledao me iskosa i dodao: »Dobro što je
umrla.«
»Nemoj tako govoriti.«
»Zašto? To je istina. Oni su svi zemljoradnici, nemaju zanimanja na
koja se mogu osloniti, kao naši očevi. Zapravo, kao tvoj otac. Ljudi uvijek
pobolijevaju, zar ne? No tamo već mjesecima nije bilo kiše. Očajni su.«
Umirila sam mu ruku i uzela je meĎu svoje dlanove. Bio je to moj
Georgie, Georgie kojega nije vidio nitko osim mene.
»Tako mi je ţao.«
»Znaš li uopće koliko su svi trenutno siromašni? Moj otac kaţe da će
biti još gore, da će se situacija pogoršati prije nego što se poboljša. Sve
krave na pašnjacima su izgladnjele. Vide im se svi kralješci kroz koţu.«
Zadrhtala sam. »Trebali bi ih ustrijeliti, prikratiti im muke.«
»Ne mogu. To bi stvarno bio kraj. Razmisli malo, Thea — potrebne
su im te krave.«
»Opet će pasti kiša. Uvijek ponovno padne kiša.«
 »To samo Bog zna.«
»I ocean. Ocean odlučuje kada će kišiti.«
»Reci to mojim ujacima. Reci im da zamole ocean.«
Nisam ţeljela biti drska. »Sigurna sam da im je grozno.«
»Jest«, naslonio mi je glavu na rame, što nikada prije nije učinio.
Obično sam se ja oslanjala na njega. Gladila sam ga po podlaktici i
promatrala kako se njegove sitne dlačice uzdiţu pod mojim dodirom.
»Dok smo bili tamo, razmišljao sam samo o tebi. I o tome koliko
ţelim biti s tobom.«
»Pa, evo, tu sam.«
»Htio bih biti s tobom na onaj drugi način«, povukao je prst preko
mojega krila. »Ţeliš li i ti biti sa mnom na taj način?«
Ogledala sam se po sobi. Otrcani prekrivač za krevet leţao je na
podu, parket je bio neravan, njegov pisaći stol izlizan, a na njemu
uokvirena fotografija muškarca kojega nisam poznavala, vjerojatno nekoga
iz obitelji strine Carrie. Pokraj kreveta je drţao malen sef u kojemu su bile
njegove dragocjenosti: srebrni dolar, kamenčić s plaţe Ormond i
razglednica iz Toronta.
Bilo je to sve što je imao na ovome svijetu. A sada je imao i mene.
»Ne moraš mi odgovoriti«, promrmljao mi je u vrat, »samo ostani
ovdje sa mnom.«
***
U Yonahlossee sam stigla koncem srpnja, već gotovo pred sam kraj
ljeta. Na Floridi je to uvijek bio najgori mjesec, s tako strašnim vrućinama
da je svake godine od njih desetak ljudi umrlo. Posebno su nepodnošljive
bile bube, koje su stalno ujedale, zujale i pokušavale nas napasti na sve
moguće načine. Često bih pri razodijevanju u gaćicama pronašla komarce,
koji bi se ugnijezdili meĎu moje prepone.
Georgie nam je došao u posjet za Dan nezavisnosti, četvrtog srpnja.
Radovala sam se susretu s bratićem, ali osjećala sam posebnu mješavinu
ushićenja i strepnje.
Stric je na štandu u Gainesvilleu iz hira kupio kutiju naprava za
vatromet. Nikada prije nismo radili vatromet i vidjela sam izraz na očevu
licu kada mu je brat otkrio to iznenaĎenje. Nije mu bilo drago, svima je to
bilo jasno.
»To je poklon«, rekao je stric George, »poklon«, ali moj mu otac nije
ništa odgovorio. Bilo mi je ţao strica Georgea i ljutila sam se na oca zbog
njegove okrutnosti.
»Lijep je to poklon«, rekla je moja majka, prekidajući šutnju, »baš
lijep.« No bilo je prekasno.
Kada bih poslije razmišljala o tom vikendu — a često sam o njemu
razmišljala i ponovno u glavi vrtjela sve prizore, nije bio tako impresivan
kao što mi se činio tada. Sve ono što se dogodilo poslije, činilo mi se
moţda i ne baš normalno, ali svakako neizbjeţno. Nije bilo nikakvih
iznenaĎenja. Moja se obitelj nakon tog vikenda zauvijek promijenila, no to
bi se ionako bilo dogodilo. Sam i ja bismo otišli na koledţ, Georgie bi se
oţenio, djeca bi otišla.
No kada o tom vikendu razmišljam kao mlada neznanka, kao da ga
prvi put proţivljavam — tada mi se taj vikend čini posve nevjerojatnim.
***
Imala sam vrlo snaţan osjećaj da nas netko promatra i bila sam vrlo
oprezna, uporno sam ignorirala Georgieja kad god bismo bili u društvu još
nekoga, uključujući Sama. Kada bi Georgie ispričao kakvu šalu, a ja se ne
bih nasmijala, čak ni nasmiješila, Sam bi me pogledao kao da meĎu nama
postoji kakvo savezništvo. Bilo mi je tako lako udovoljiti.
Gledali smo vatromet kasno navečer, kada je bilo najmračnije. Stric
je iz šale molio mjesec da zaĎe, a Sam i Georgie odnijeli su kutiju do ruba
polja, iza štale. Georgie je poskočio i lupio petama uz vrisak. Sam se
nasmiješio, pa sam se i ja nasmiješila, iako to nisam ţeljela, ali brzo sam se
ohladila. Georgie nije bio uzbuĎen zbog vatrometa, uzbuĎivala ga je
pomisao na mene i na ono što je mislio da ćemo poslije činiti. Pogledala
sam majku, ali ona je oči usmjerila za mojim bratom, stricem i bratićem
koji su nestajali u tami.
»Nadam se da će biti oprezan«, rekla je, a ja nisam znala o kome
govori. Da je samo znala što se sprema. Onda bi meni rekla da budem
oprezna i moţda bi spriječila razvoj dogaĎaja prije nego što postane
prekasno. Izmakli su nam iz vidokruga, ali čula sam da Georgie nešto
dovikuje Samu, vjerojatno neke upute. Zvuk njegova glasa odjekivao mi je
u glavi i zbog toga sam osjetila ushićenje. Njegov mi je glas pojačao
ţudnju za koju nisam ni znala da postoji.
 »Već godinama nisam vidio vatromet«, tiho je rekao otac. Poloţila
sam ruku na njegovu, pa se on okrenuo i primio me za dlan. Bilo ga je tako
lako voljeti.
»Jeste li palili vatromet kao djeca?«
»Ne sjećam se.«
Njegov mi je odgovor bio čudan. Činilo mi se da bi čovjek trebao
zapamtiti je li u djetinjstvu vidio vatromet, no nisam ništa rekla. Samo sam
mirno sjedila jer sam osjetila da otac ţeli to isto. Palo mi je na pamet da ću
se tako moţda i ja sjećati te večeri. Jednoga će dana izblijedjeti u
maglovitu, jedva raspoznatljivu uspomenu. Ta mi je pomisao bila posve
nepodnošljiva — da će sve što doţivljavam jednoga dana nestati.
Začuli smo zvuk ispaljivanja, majka je prestravljeno ustala, a zatim
se začuo prasak i na nebu su eksplodirale boje.
»Sve je u redu, Elizabeth«, rekao je moj otac pa je sjela natrag na
stolac.
»SviĎa li ti se to, Thea?« upitala me.
Pogledala sam prema nebu. »Da.«
Strina Carrie sjedila je šuteći. Pogledala sam je i najradije bih bila
vrisnula. Trebala si znati! Trebala si spriječiti sina da se uplete u sve ovo!
Otišla sam prije nego što su se vratili s polja, htjela sam vidjeti kako
je Sasi, koji je, kako sam i pretpostavila, bio vrlo uplašen. Neko sam
vrijeme ostala s njime, ali nikako ga nisam uspijevala umiriti. Prošetala
sam ga po terenu, pustila ga da pase, ali trava ga nije zanimala. U zraku se
osjećao miris paljevine, a nisam mu mogla objasniti da je sve to bilo samo
zbog zabave, da nema prave opasnosti.
Kada sam se vratila, majka mi je rekla da priprema kuću za spavanje,
što je bio izraz koji nikada prije nije koristila. Vjerojatno ga je pročitala u
nekoj knjizi. Bila je u dnevnom boravku, navlačila je zastore, a ja sam joj
rekla da ću još neko vrijeme biti vani i brinuti se za Sasija. Rekla mi je da
ne ostanem predugo budna i ja sam joj to obećala, iako sam planirala
spavati napolju ako se Sasi ubrzo ne smiri. Georgie je moţda bio u
susjednoj prostoriji — kuhinji ili hodniku — pa je čuo dok sam joj to
govorila, a moţda i nije. Moţda me samo pošao potraţiti te točno
pretpostavio da ću biti u štali. Ondje smo se i prije sastajali. Bilo je prilično
logično zaključiti da ću opet ondje čekati.
 Drijemala sam u polusnu kada sam ga začula. Promatrala sam ga dok
me traţio. Sasi je bio iscrpljen i stajao je veoma mirno, s glavom iznad
mene. Toliko sam ga voljela da sam osjećala kako mi se taj osjećaj penje u
grlu.
Georgie je prošao pokraj odjeljka i primijetila sam da se znoji.
Nekoliko trenutaka poslije ponovno je prošao blizu, oslonio se na laktove
na otvor u vratima i nasmiješio se.
»Pronašao sam te.«
Sasi se trznuo, podigao glavu i pošao prema vratima. Georgie je
uzmaknuo.
»Nisam se skrivala«, stala sam uz Sasija i pogladila ga po vratu,
prošla mu prstima kroz zapetljanu grivu i shvatila da se u zadnje vrijeme
baš najbolje ne brinem za njega.
»Thea?«
Okrenula sam glavu i pogledala bratića. Vidjela sam da je silno
nestrpljiv. Mahnuo mi je da mu se pridruţim pa sam pošla prema njemu.
Očekivao je to od mene, smatrao je to normalnim nakon svega što smo
činili zajedno. Pošla sam za njim svojevoljno i čim sam izašla iz odjeljka,
pribio me uz hladni cigleni zid, što mi je godilo. Vonjao je po znoju i
ugrizao me za usnicu. Okrenula sam glavu, a on mi je počeo podizati
haljinu. Nabreklim se penisom nabio uz moju golu nogu, a kad sam se
okrenula, shvatila sam da se gleda, da ga prizor njegova uzdignuta penisa
uz moju nogu uzbuĎuje.
»Georgie«, rekla sam, »čekaj.«
»Zašto?« Primio me za ruku i poveo me u prazni odjeljak. Glas mu je
bio dublji nego prije. Odmaknula sam mu pramen kose s čela i nasmiješila
mu se.
»U redu.«
»Ti si«, rekao je, »ti si tako dobra.«
U tom bih trenutku bila učinila bilo što. Okrenula sam se od njega i
raskopčala opravu, a on mi je s leĎa povlačio haljinu s ramena. Ljubio me
u vrat i dirao me po grudima, a zatim me okrenuo prema sebi.
Stavio mi je prst pod bradu i podigao je. »Jesi li dobro?«
»Ne.«
 »Bit će ti bolje. Ja ću se pobrinuti za to.«
No htjela sam da me pita zašto mi nije dobro. Htjela sam i da on
osjeti kakvoj se opasnosti izlaţemo, barem napola koliko sam to ja
osjećala. Bio je tako nesmotren, nije uopće razmišljao ni o čemu. Nije me
prestajao gledati, a ja sam u sebi vrištala — pitaj me! Pitaj me, pitaj me,
pitaj me! No on to nije učinio. Stavio mi je ruku meĎu noge i dalje me
gledajući. Bio je njeţan. Na trenutak je prestao, nasmiješivši se kutkom
usnica, i znala sam da me podbada. Uspijevalo mu je.
»Nemoj prestati«, rekla sam dok je otkopčavao pojas. Sve mi je tako
godilo i ţeljela sam ga, trebala sam ga jer u tom trenutku nisam još
osjećala zadovoljstvo, nego tek nagovještaj zadovoljstva, nešto poput
svrbeţa kojemu je potrebno grebanje noktima. I moţda je to zasad
dovoljno, pomislila sam dok mi je razmicao bedra i prstom mi prelazio
preko bradavice. Moţda je u redu da sada radimo ovo, pomislila sam dok
je ulazio u mene, a poslije ću mu objasniti i on će me razumjeti. Moţda i
mora biti ovako — sada imamo potrebu, a kada završimo, potrebe više
neće biti.
»Opusti se«, rekao je i pokušala sam to učiniti. Boljelo me, ali ubrzo
sam shvatila da je bol dio zadovoljstva. Nisam ovo smjela učiniti, bila sam
vrlo loša i bol mi je kazna. Sve mi je u tom trenutku bilo jasno. Pogledala
sam kroz otvor na odjeljku u mračnu, crnu noć. Stavila sam ruke na
Georgiejeva ramena i privukla ga bliţe k sebi. Što ako se negdje zalupe
vrata, što ako me majka zazove imenom?
Pred očima mi je bljesnulo Samovo lice — ne onakvo kakvo je bilo
tih dana, ljutito i povrijeĎeno — nego lice malenog dječaka koji je
preduboko proţivljavao svijet oko sebe. »Trebali bismo vas zamijeniti«,
govorila bi majka, kao da ţeli reći da njegova osjećajnost bolje pristaje
djevojčici nego dječaku. Georgie se sagnuo i polizao mi dojku poput
gladnoga psa, a od toga me prošla jeza. Povukla sam ga prema gore.
Odjednom se više nisam osjećala kao dio onoga što je činio. Bio je u meni,
ali kao da je ostvarivao neku svoju privatnu maštariju za koju je moţda bila
potrebna moja nazočnost, ali ne i moja ljubav.
Majka je bila u pravu. Bila sam suviše nalik na dječake, preglupa da
bih vidjela posljedice. Sjetila sam se šatora koji smo Sam i ja kao djeca
podizali izmeĎu kreveta. Sam bi mi na lice poloţio svoje debele ručice i
govorio: »Thea, Thea!«
Georgie je stenjao uz mene, trzao se, jedanput, dvaput i osjećala sam
ga u sebi, bio je gotovo nemoguće velik. Potom je poloţio glavu na moja
prsa i duboko uzdahnuo. Bilo je gotovo. Vrlo brzo.
Što je Sam htio kada me je tako zazivao u šatoru? Nikako se nisam
mogla sjetiti.
Kliznula sam niz hladan zid sve dok nisam sjela na pod. Georgie je
stajao nada mnom, gurao košulju u hlače i zakopčavao remen. Zbog nečega
u načinu na koji je sve to činio, na koji je obavljao sve te svakodnevne
radnje — osjećala sam se silno usamljeno. Poloţila sam glavu meĎu ruke.
»Thea?«
»Što smo to učinili?«
»Zar ne znaš?«
Bila sam uţasnuta činjenicom da mu u glasu čujem naznaku smijeha.
»Nisam tako mislila.«
Sjeo je pokraj mene. »Sve je to sasvim prirodno«, rekao je.
»Nije mi se takvim činilo«, odmahnula sam glavom.
»Ne?«
»Trebali smo čekati«, odvratila sam pogled.
Nasmijao se. »Zašto?« upitao je. »Nije bilo razloga da čekamo, za
nas nije bilo tog razloga.«
Bila sam gola, a moj je bratić bio potpuno odjeven. Nešto je crtao u
piljevini na podu i kao da je razmišljao što da mi još kaţe. To sigurno nije
moj način. On nikada nije razmišljao prije nego što bi nešto rekao.
»To što smo učinili bilo je pogrešno«, rekla sam.
»Nisam te ni na što natjerao.«
Odmahnula sam glavom. Ništa nije razumio.
»Dodaj mi haljinu«, rekla sam i pokazala je.
Dohvatio je moju haljinu koja je leţala nasred odjeljka i dok je to
činio, izgledao mi je kao potpuni neznanac. Zatim je stao nad mene i
promatrao me.
»Zar nisi očekivala da će se to dogoditi?« Zvučao je istinski
radoznalo. Ţarko sam ţeljela da ode, da me ostavi nasamo.
Imala sam snaţan osjećaj da sam mu dala previše, a zauzvrat dobila
devedeset, moţda stotinjak sekundi. I u tih je minutu, moţda dvije minute,
za mene postojala samo bol. Uţitak je bio samo Georgiejev. Vrlo sam
jasno vidjela kako će se dalje razvijati naš odnos. Učinit ćemo to još
desetak, moţda dvadesetak puta, a onda će se Georgie mene zasititi, bit će
mu dosta naše veze. Momci mogu tako, shvatila sam to u trenutku dok sam
ga promatrala kako stoji nada mnom toliko bezbriţno i samouvjereno.
Momci su stvoreni baš po mjerama ovoga svijeta. »Mi ionako nismo ljudi
koji bi se vjenčali«, rekao je. »Thea? Zar si mislila da smo ljudi koji bi se
mogli vjenčati?«
»Ne znam što sam mislila«, rekla sam. »Sigurno ne ovo«, pokazala
sam na odjeljak i zidove prepune plijesni koje je valjalo ostrugati — to sam
obično činila ljeti. Georgie je pogledom pratio moju ruku, pratio ju je sve
do mjesta na kojemu se zaustavila — na njemu. Stajao je ondje u odjeći
koju su mu kupili moji roditelji, u jedinoj lijepoj odjeći koju je imao.
Obrazi su mi gorjeli. »Sve je to tako prljavo.«
Kleknuo je pokraj mene i dotaknuo mi obraz. »Nije tako.«
»Jest«, rekla sam i uklonila mu ruku. »Baš je tako. To vi tako činite u
vašoj obitelji.«
»U mojoj obitelji?«
U meni je bujala gomila riječi, prijetile su da će probiti branu i izliti
se. Privila sam haljinu uz prsa. U tom sam trenutku znala kako ću sve to
prekinuti. Bilo mi ga je ţao. Stajao je preda mnom s tupim izrazom na licu,
bio je sasvim zbunjen. Nisam ga htjela saţalijevati. Nisam htjela više ništa
imati s njim. Htjela sam oprati ruke od njega i u tom mi se trenutku to
učinilo mogućim. Mogu ga se zauvijek riješiti.
»Isti si kao i tvoj otac«, brzo sam izgovorila. Sjetila sam se svojega
dragog, njeţnog strica i osjećala sam se kao zla, nevaljala djevojka zbog
onoga što govorim, ali nisam imala izbora. »Došao si k meni kao što je tvoj
otac došao k mojemu. Moljakao si. Isti si kao on, sramotan.«
Privijala sam haljinu uz prsa i u tom sam se trenutku samo ţeljela
odjenuti. On je gledao kroz otvor na odjeljku, gledao je u noć, mračnu
poput ponora, gledao je u mrak do kojega se nisu probijala gradska svjetla.
Bilo mi je zlo od svega. Htjela sam da sve što brţe završi. No dok sam ga
promatrala kako gleda u noć, znala sam da se to nikada neće završiti. Bili
smo dio iste obitelji, nismo se mogli riješiti jedno drugoga.
Pognula sam pogled, a kada sam ga ponovno podigla, primijetila sam
okrutan izraz na Georgiejevom licu. Što je drugo mogao? Kojeg je drugog
izbora imao? No to si pitanje postavljam tek sada, mnogo godina poslije,
nakon što je već sve odavno uništeno. »Daj se pogledaj«, rekao je i očima
mi prešao preko tijela, tako nedostatno pokrivenog haljinom koju sam
stezala na prsima.
»Ako ne odeš«, rekla sam, »vrištat ću.«
»Vrištat ćeš?«
Moţda sam trebala malo pričekati prije nego što sam mu zaprijetila
da ću zavrištati. Ili još bolje — moţda sam ga trebala samo poljubiti,
zaţeljeti mu laku noć i ponašati se kao da je sve isto kao prije te pustiti da
naša veza umre prirodnim putem. Ponekad je bio grub, nespretan i zao, ali
bio je i drag, duhovit i iskren. Uostalom, ništa od toga nije bilo vaţno. Bio
je moj. Bio je moj bratić. Htjela sam povući sve što sam mu rekla i sve što
sam s njim učinila. Htjela sam i da on sve povuče. Prvi sam put u ţivotu
shvatila da su neke riječi poput ţigova koji ti se utiskuju u mozak.
»Tko će te čuti?«
»Svi.«
»Mislim da ti je bolje da te ne čuju baš svi.«
Gledali smo se. Bog zna što si mislila, Thea. Samo Bog zna što ti je
bilo na pameti. Majčine su mi riječi odzvanjale mozgom. Georgie me
promatrao, ali nisam ga htjela pogledati u oči. Napokon je otišao.
Spavala sam u štali. Osjećala sam se prljavo, ali ne dovoljno prljavo
da bih se oprala. Činilo mi se prirodnim da zaspim u tom praznom
odjeljku, da ostanem u štali do svitanja.
U zoru sam se došuljala na kat i okupala se, cijelo vrijeme
razmišljajući o Georgieju, koji je spavao u susjednoj sobi. Nisam ni morala
zatvoriti vrata — ionako me već vidio golu. No ipak, bio je tu i Sam, koji
nije imao prilike. Zarila sam si nokte u podlakticu. Iskoristio me vlastiti
bratić. Bila sam mlada ţena u doba kada mlade ţene nisu imale nikakva
prava, nikakve moći. Danas bi rekli da sam mogla predvidjeti što će se
dogoditi. No nikada se nisam osjećala nemoćnom u vlastitom domu. Nisam
znala da i ondje moram biti na oprezu.
Kada sam sišla u prizemlje na doručak, Georgieja nije bilo za stolom,
a nije bilo ni Sama. Pretpostavila sam da još spavaju. Bilo je rano, nešto
prije sedam sati.
»Tvoj se poni smirio?« upitala me majka.
 »Jest.«
»Jesi li dobro, Thea?«
Silno sam joj ţeljela sve ispričati. Bila mi je potrebna njezina utjeha.
Tako se stidim, majko, učinila sam nešto toliko strašno da mi nećeš
vjerovati.
Potapšala me po zglavku. »Thea?«
Glas joj je bio tih, tako njeţan i divan.
»Jesam, dobro sam«, odgovorila sam. »Jedino sam umorna.«
Pogledala me glave nagnute u stranu i znala sam da joj nikada neću moći
ništa reći o onome što se dogodilo. Nikada. Ne za ovoga ţivota.
Nakon doručka sam osedlala Sasija i odjahala u voćnjak. Jahala sam
cijelo jutro, a onda se okrenula i pustila Sasija da lagano galopira natrag
prema štali. Bila sam prilično nesmotrena, ali nije me bilo briga. Znala sam
da će uslijediti posljedice — Sasi će to pokušati učiniti i svaki sljedeći put
kada se budemo vraćali prema štali, ali te su mi se posljedice činile
sićušnima, a ja sam se osjećala kao velika i opaka osoba. Osjećala sam i
strah, iako sam ga pokušavala zatomiti, vratiti ga odakle je došao. Prije mi
je to jako dobro išlo. Cijelo sam jutro bila na rubu plača, a u tom me
trenutku lagani galop uljuljao u neku vrstu transa. Tresla sam se u sedlu
poput krpene lutke te sam počela plakati i ridati, poput maloga djeteta.
No onda je Sasi naglo skrenuo da bi nešto izbjegao — nisam vidjela
što — i ostala sam bez daha te ga zgrabila za grivu, uspravljajući se u
sedlu, baš u zadnji trenutak. Pokušala sam mu nešto umirujuće promrmljati
i povratiti kontrolu nad uzdama. Bila je to situacija tako tipična za jahanje
— stotinu stvari koje je potrebno učiniti odjednom, a sve nagonski.
»Oprosti«, za leĎima mi je doviknuo Sam i kada sam ga spazila,
poţeljela sam da sam ipak pala sa sedla. Onda bih mu time mogla objasniti
suze.
»Thea?« upitao je Sam. »Je li sve u redu?«
Ne, nije, htjela sam mu odgovoriti. Nije u redu, ja nisam u redu,
htjela sam reći i gorko zaplakati. Dopustila sam Georgieju da mi čini
nezamislive stvari, ja sam njemu činila stvari koje nikada nikome neću
smjeti priznati, ni majci, ni ocu, ni Samu… Tek mi je u tom trenutku, dok
sam jahala svojeg voljenog ponija usred voćnjaka s narančama kroz koji
sam projahala tisuću puta, palo na pamet da za ono što se sinoć dogodilo
nikada neću moći reći ni svojem budućem suprugu. Zavrtjelo mi se u glavi
i obuzela me mučnina.
»Thea?« zazvao me još netko — to je bio Georgiejev glas. Naravno.
Georgie je sada bio sa Samom, bio je dobar prema njemu jer mu ja više
nisam bila miljenica.
»Thea?« ponovio je, ali Sam je već bio uz mene, drţao je Sasija za
uzde i nešto mu tiho govorio. Sasi ga je blago ugrizao za košulju, ali zatim
se umirio. Sjetila sam se nečega što je majka uvijek govorila — da nam je
u krvi da volimo konje. Što nam je još u krvi, zapitala sam se.
»Zašto plačeš?« upitao me Sam, ali nisam mu mogla ništa
odgovoriti. Samo sam još jače zaplakala. Predivan dan koji me obasjavao
samo je još pojačavao moju bijedu. Da je kišilo, ne bih se osjećala tako
usamljeno, tako slomljeno.
Sasi je dahtao i nekoliko je trenutaka to bio jedini zvuk koji sam
čula. Ritmično, teško disanje.
»Thea?« opet me zazvao Sam i umalo sam vrisnula — prestani mi
izgovarati ime! Prestani. Okrenula sam se prema njemu i spazila da
Georgie sjedi na obliţnjem kamenu. Nije mi se pribliţavao. Tek sam tada
primijetila da i on i Sam imaju preko ramena prebačene puške pa sam se
zapitala je li Sam moţda što ustrijelio. Sigurno nije. Osoba koja njeguje
novoroĎenčad vjeverice neće ih ubijati kada odrastu.
»Ţao mi je«, rekla sam, »oprosti, oprosti, oprosti.« S lica sam
obrisala znoj, slinu i suze. Osjećala sam se kao sluzavo čudovište.
Georgie je ustao s kamena i prije nego što sam se uspjela snaći,
prišao mi je i poloţio ruku na moje bedro, ne usuĎujući se dotaknuti Sasija,
na kojemu sam i dalje sjedila. Poludjela sam. »Ne diraj me!« vrisnula sam.
Nikada prije nisam osjetila takvu paniku. Iako je bio vedar dan, pred očima
su mi sijevale munje i bilo mi je vruće, uţasno vruće. »Ne diraj me!«
neprekidno sam ponavljala vrišteći, sve dok mi glas nije pukao. Oba su me
momka u čudu promatrala.
Sam se okrenuo prema Georgieju. »Što si učinio?«
»Što smo mi učinili«, rekao je i glas mu je postao grub. »Što smo mi
učinili zajedno.« Zatim se okrenuo da nas napusti, ali Sam je potrčao za
njim i gurnuo ga na tlo. Georgie je bio toliko iznenaĎen da mu je trebalo
nekoliko trenutaka da ustane.
Sasi se uznemirio, zadrhtao ispod sedla i počeo kaskati, ali ja sam i
dalje gledala unatrag. Vidjela sam da Sam podiţe ruku i udara Georgieja
otvorenim dlanom, a vidjela sam i da Georgie šakom udara Sama te da iz
Samova nosa šiklja krv.
»Prestanite«, viknula sam i nagnula se naprijed. Sasi je blago
ustuknuo i ja sam udarila u oglavlje sedla jer nisam obraćala pozornost.
Sada me i meĎunoţje jako boljelo i gotovo da mi je zbog toga bilo drago
jer mi je sve ponovno postalo stvarno. Sam i Georgie više mi nisu bili
samo nadrealni likovi koji se u golemom voćnjaku s narančama nespretno
udaraju šakama.
»Prestanite«, još sam jedanput viknula i zamahnula rukom, kao da
bih time išta mogla postići. Kada sam se ponovno okrenula, vidjela sam da
Sam podiţe kundak puške i njima udara mojega bratića — svojega bratića,
našega bratića. Udario ga je u rame i Georgie je pao na leĎa, ali je odmah
ustao i navalio na Sama. Izgledao je poput djeteta koje pokušava srušiti
odraslog čovjeka. Sjetila sam se da se Georgie boji konja pa sam snaţno
udarila Sasija u slabine i natjerala ga u galop ravno prema bratu i bratiću.
Htjela sam zaustaviti tučnjavu i dok sam galopirala prema njima, nisam
uopće razmišljala o posljedicama onoga što sam učinila. Uopće nisam
razmišljala o tome da sam pokrenula slijed dogaĎaja nakon kojega će
barem jedno od nas biti teško ozlijeĎeno. Ne. Razmišljala sam samo o
tome kako nespretno jašem, kako ruţno izgledam na svojem uznemirenom,
pregrijanom poniju i stidjela sam se zbog toga što će me Georgie vidjeti
takvu.
Georgie je pogledao prema nama. Usta su mu bila krvava, a lice mu
se izobličilo od straha. Premjestila sam teţinu u sedlu zato da bih
progalopirala ravno izmeĎu brata i bratića. Sasi je letio, nikada prije nisam
na njemu tako brzo jahala, a voćnjak se oko mene pretvorio u izmaglicu. U
ustima sam osjećala gorak okus, moţda je to bio strah.
Nisam ih razdvojila kao što sam se nadala. Georgie se uspaničario i
potrčao prema Samu. Mislio je da ga ţelim pregaziti, mislio je da će sa
Samom biti sigurniji. Nije znao da mu konj to nikada ne bi učinio. Nije
znao da bi konj radije izgorio u štali nego pregazio ljudsko biće. Sasi se
spotaknuo, kopitom je udario u nešto tvrdo — shvatila sam da je riječ o
kamenu na kojemu je Georgie do maloprije sjedio — i u djeliću sekunde,
dok smo prolazili pokraj njih, vidjela sam da Sam podiţe pušku i
kundakom udara Georgieja u sljepoočnicu. No Sasi je povratio ravnoteţu i
galopirao je tako brzo da ga nisam uspjela usporiti. Povukla sam mu uzde
najjače što sam mogla, ali bio je poput električne ţice, ništa ga nije moglo
umiriti. Skliznula sam sa sedla dok još nije prešao u divljački galop i
snaţno udarila u tlo.
Ustala sam i okrenula se, odmah spazivši Georgieja. Sam ga je tresao
za ramena kao da je lutka. Vidjela sam da mu se glava beţivotno trese.
Vidjela sam da nije dobro.
»Sam«, viknula sam, »ubit ćeš ga.« Sam me zaprepašteno pogledao i
shvatila sam da je u potpunom šoku. Ja nisam bila u šoku. Čitavo je
Samovo lice bilo prekriveno krvlju, curila mu je niz obraze i vrat poput
boje. I Georgie je bio krvav, krvi je bilo i na tlu. Nikada nisam vidjela
toliko krvi, ali odmah mi je palo na pamet da otac zacijelo jest i da će on
znati što valja učiniti.
Rukom sam dozvala Sama i on je dotrčao najbrţe što je mogao,
razbacanih udova, poput djeteta. »Idi po oca«, rekla sam. Iz usta mu je
curila slina. »Idi po oca«, ponovila sam.
Ostala sam sama s Georgiejem dok je Sam trčao prema kući. Podigla
sam mu kosu s čela. Koţa mu je bila vruća, a kosa slijepljena od krvi. Sam
je našega bratića ozlijedio puškom, puškom koju nikada prije nije podigao
na ţivo biće.
Kleknula sam uz njega i malo ga uredila, očistila. Izravnala sam mu
prsluk i rupčićem mu obrisala krv s usnica. Usta su mi i dalje bila
precrvena pa sam mu nagnula glavu i obrisala krv s njegovih zuba.
Izgledao je malo bolje kada sam završila. Opet sam mu zagladila kosu na
čelu. Disao je i gotovo sam očekivala da otvori oči i nasmiješi mi se, kao
da se sve ovo nije ni dogodilo. No nije otvarao oči, nije mi se smiješio i
nisam mu mogla uzvratiti osmijeh. Nisam mogla zaboraviti što se
dogodilo.
Začula sam viku iz kuće — majka ili strina Carrie, nisam uspjela
razabrati — i u tom trenutku spazila Samovu pušku, koja je leţala pokraj
mene. Na kundaku je bilo nešto krvi. Nisam uopće razmišljala o tome,
obrisala sam pušku o svoje jahaće hlače, koje su već ionako bile prepune
krvi, a zatim sam je zavitlala i bacila što dalje od sebe, ne baš naročito
daleko.
I dalje je leţao kada se pojavio moj otac i ostali odrasli. Drţala sam
ga za ruku i otac me čudno pogledao, a onda su me izgurali iz kruga koji se
stvorio oko Georgieja — moja majka, otac, strina i stric.
Sam me pogledao i nagonski sam ga primila za ruku, ali on ju je
otresao. Oči su mu bile staklene. Ponašao se kao da me ne poznaje.
»Sam?« tiho sam ga zazvala. Pokušala sam zanemariti krug odraslih i
usredotočiti se samo na krvavo lice svojega brata.
Kratko me pogledao, zatim čučnuo na tlo, obavio ruke oko koljena i
počeo se polako njihati naprijed-natrag. Kleknula sam uz njega i obgrlila
ga oko ramena, a on me opet pogledao, i dalje izgledajući kao da me ne
prepoznaje. Htjela sam umrijeti odmah, tamo, na licu mjesta. Htjela sam da
Sam sada mene udari kundakom puške u lice.
Majka je izašla iz kruga oko Georgieja i prišla nam. Pogledala je
mene, pa Sama, pa opet mene, pa opet Sama, a zatim se sagnula i primila
svakoga za jednu mišku. To je često činila dok smo bili djeca, uhvatila bi
mene za desnu, a Sama za lijevu mišku, kao da smo jedna osoba, a zatim bi
se sagnula na našu razinu. Sve me to toliko podsjećalo na djetinjstvo.
»Idite svaki u svoju sobu«, prošaptala je i njezin nam je dah
zapuhnuo lica. Snaţno nam je stisnula miške, nokti su joj se zabijali u našu
koţu kroz tkaninu, ali nismo ništa rekli. Sam ju čak i nije primjećivao, a
majka nije primjećivala da je Sam vrlo čudan. »Idite«, ponovno je
prošaptala, a onda nas pustila, kimajući glavom prema kući.
Sam je ustao, a ja sam ga promatrala s razine tla. Protrljala sam
mjesto na nadlaktici za koje me majka zgrabila, a on je odlutao nesigurna
hoda, ubrzo se potom okrećući i zureći u mene. Svratila sam pogled.
»Thea«, rekao je, »Thea, Thea, Thea.« Uporno je ponavljao moje
ime, zvučao je kao da ga je nešto zaposjelo. Bio je potpuno izvan sebe.
»Prestani!« viknula sam. »Odmah prestani!« Začepila sam uši
dlanovima. Upravo je to činio dok smo bili djeca, kada me htio gnjaviti.
Mrzila sam to, mrzila sam kako je moje ime pretvarao u niz besmislenih
zvukova. Bila sam već gotovo zaboravila na to. Nije to činio već
godinama.
Prestao je vikati, ali usnice su mu još bile razmaknute. Silno sam
ţeljela reći nešto drugo, ali nisam znala što bih rekla. Pokazao je u smjeru
iza mojih leĎa, pa sam se okrenula i ugledala Sasija koji je stajao na ulazu
u štalu. Slabine su mu podrhtavale. Bila sam potpuno zaboravila na njega.
Prišla sam mu, primila uzde i zagladila mu vrat, a vitak lik mojega brata
izgubio se u daljini. Nisam Sasija mogla vratiti u štalu u takvome stanju.
Dobio bi grčeve i uginuo, pa sam ga vodila po terenu da se ohladi, kada
sam u daljini spazila strica Georgea. Za njim su hodali ostali odrasli, a on
je na rukama nosio svojeg nepomičnog, ozlijeĎenog sina.
»Je li mrtav?« vrisnula sam. »Je li mrtav?!« i majka je pojurila prema
meni, zaustavljajući se uz ogradu terena.
»Ne«, glasno je šapnula, »ne, nije mrtav, ali je ozlijeĎen. I što se
dogodilo, Thea?«
Nisam joj ništa odgovorila.
»Thea«, rekla je još jedanput i glas joj je bio silno suosjećajan.
Nisam to zasluţila i znala sam da je to zadnji put da mi pokazuje
suosjećanje. Kada mi se sljedeći put bude obratila, glas će joj biti mnogo
ruţniji.
Nije mogla dovijeka stajati tamo pa se pridruţila povorci odraslih, a
ja sam se okrenula prema Sasiju, zabila lice u njegov vrat i nastojala ne
gledati prema svojem bratiću.
 20.

Sjedila sam na krevetu s pismom u ruci. Gospodin Holmes me čekao i da

sam ga pustila još neko vrijeme, počeo bi se pitati što je sa mnom.
Dotaknula sam rukopis na omotnici. Theodora Atwell, djevojački
jahački kamp Yonahlossee. Pisma koja mi je slala majka bila su površna i
nikada me nije zvala Theodora. Napisala mi je da pakira sve naše stvari, da
će ona, Sam i otac neko vrijeme ţivjeti u hotelu, dok ne pronaĎu kuću, da
će otac otići ranije kako bi otvorio novu ordinaciju. Na neki mi je način
bilo drago što mi je sve to pisala, što me pripremala za novi ţivot, što mi je
dala priliku da zamišljam njihov ţivot dok sam ţivjela svoj u
Yonahlosseeju. Natuknula je, ali nikada izravno, da ću i ja ţivjeti s njima u
novoj kući u Orlandu.
No pismo koje sam drţala u ruci bilo je ispisano Samovim
rukopisom. Katkad mi se činilo da sam samo igračka u Boţjim rukama. Do
natjecanja je ostao tek jedan dan, a upravo mi je stiglo pismo od brata, koji
mi nije napisao ni riječi otkako sam došla ovamo.

Draga Thea,
znam da ţeliš da ti napišem pismo, ali ne znam zašto. Kada ovo
pročitaš, sve će vijesti već zastarjeti. Znaš da selimo. Ovdje je sve isto osim
što tebe nema, ali uskoro više ništa neće biti isto jer nas više neće biti
ovdje. Obitelj koja se doseljava u našu kuću ima petero djece. Petero.
Zamisli. Da imaš toliko braće i sestara, sigurno bi neke voljela više, a neke
manje. To je jednostavno tako. Otac mi je dao više posla nego inače.
Vjerojatno misli da ću se osjećati bolje ako budem imao više posla. Ne
znam što bih ti napisao, Thea. Napisala si da ţeliš pismo, ali što bi htjela
da ti kaţem?
Nešto nije u redu s Georgiejem. Majka i otac ne ţele mi ništa reći, ali
čuo sam njihove razgovore. Nije ih teško prisluškivati. Misle da sam glup i
da ne znam slušati kroz vrata, ali su u zabludi. Otac već mjesecima
ponavlja istu stvar o Georgieju — da ´nije baš sasvim svoj´. Što bi to
trebalo značiti? Znaš li da me ispitivala policija? Nisam se bojao, ali
majka i otac jesu. Strinu Carrie i strica Georgea nismo vidjeli otkad si
otišla. Mislim da se otac vidio sa stricem, ali nisam siguran. Plaćamo za
sve, toliko znam. Kuća u Orlandu bit će manja. Tako mi je barem rekla
majka. Ne ţele mi to priznati, ali mislim da trenutačno nemamo novca za
novu kuću. Mislim da moraju pričekati s kupnjom.
Dosadno mi je. Rado bih da imam nekog prijatelja.

Tvoj brat,
Sam

Stotinu sam puta preklopila pismo, sve dok ga više nisam mogla
preklapati. Potom sam ga otvorila i pročitala ga još toliko puta da sam ga
zapamtila napamet. Nisam to učinila namjerno — bilo bi mi draţe da mi
bratov glas nije odzvanjao mislima, da mi se u glavi ne vrti jedna te ista
ploča dok ne poţelim zavrištati da bih je utišala. No nisam zapravo ţeljela
vrištati. Htjela sam plakati. Htjela sam jecati, kao junakinje u knjigama.
Majka mi je lagala. Georgie nije dobro. No ţeljela sam joj vjerovati, pa
sam joj i povjerovala.
Nisam točno znala što bi Samovo pismo trebalo značiti, osim da je
usamljen i ljut. Nikada nije bio sklon ljutnji, a zbog svega je ovoga postao
ljutita osoba, promijenio se, postao je drugačiji. Uz njegovo sam se pismo
osjećala sebično, kao loša osoba. Poslali su me na mjesto na kojemu
nikako nisam mogla biti usamljena. A Sam — on je ostao kod kuće, ostao
je s roditeljima kao jedino dijete u tom svijetu. Zanimalo me i koliko već
dugo zna za Georgieja. Koliko se već dugo sam nosi s tim teretom?
Ovim pismom, na kraju sam zaključila, na svoj me način htio
zamoliti da se vratim. U početku sam se i htjela vratiti. No sada više nisam.
Kod kuće više nisam imala budućnosti.
Ustala sam i iz crvene baršunaste kutijice izvadila majčine naušnice.
Već mjesecima nisam nosila naušnice, još od onoga dana kada sam
isprobala Sissyne rubine. Potom sam preko Trga poţurila prema
ravnateljevoj kući. Znala sam da me gospodin Holmes čeka.
Htio me povesti u knjiţnicu, ali nisam ţeljela poći za njim.
»Hajdemo van«, rekla sam, »kao zadnji put.«
»U redu«, rekao je, »kako god ţeliš.«
Povela sam ga kroz kuću i preko straţnjega trijema. Bilo je sunčano,
baš kao i onoga strašnoga dana i nadala sam se da mi se sunce zbog svega
toga neće zauvijek zamjeriti. Nadala sam se da će jednoga dana sva
sjećanja postati manje jasna.
Penjali smo se uza strmu stazu i osjetila sam da mi gospodin Holmes
dodiruje straţnju stranu bedara. Okrenula sam se i nasmiješila mu se, ali
nastavila sam se penjati. Znala sam da ga moja šutnja zbunjuje. No za to
nije bilo potrebe. Znala sam kamo ţelim ići. Znala sam što ţelim učiniti.
S Georgiejem je sve na kraju ispalo slično nasilju i iskorištavanju,
nečemu što nismo smjeli učiniti. Nisam znala zašto sam to doţivjela kao
nasilje, ali znala sam da Georgie više nikada neće biti isti. Znala sam to
čitavo vrijeme, Samovo je pismo samo potvrdilo moje slutnje. Niz
dogaĎaja. Isprva sam mislila da sam moţda mogla nešto promijeniti,
spriječiti tragediju u obitelji Atwell, jer bilo je toliko trenutaka u kojima se
sve to moglo zaustaviti. Da barem toga dana nisam jahala, da sam jahala
drugim putem, da Sam nije htio otići u lov s Georgiejem, da nisam plakala
kao dijete…
No sada mi je postalo jasno da je sve počelo još prije nego što sam se
rodila. Počelo je s dva brata i s njihovim sinovima. Ja sam bila kći, jedna
djevojčica viška. Potom su se na nas sručile okolnosti koje isprva nisu
imale nikakve veze s našim ţivotima. Bile su to okolnosti na koje smo
reagirali loše, ali nismo ih mi stvorili. Zemljište u Miamiju za kojim se moj
stric pomamio, ekonomska kriza, zbog koje se osjećaj moje obitelj da smo
bolji od svih ostalih povećao.
Zato je samo Bog mogao reći da je sve moglo ispasti drugačije. Kada
bih ja to rekla, zvučalo je kao da govorim kako se nikada nisam trebala
roditi jer to bi bio jedini način, shvaćala sam sada, da se sve to izbjegne.
Jedno od nas troje moralo je otići: ja, Georgie ili Sam.
Zastala sam na čistini i okrenula se prema gospodinu Holmesu.
»Thea«, rekao je, »Thea.« Dodirnuo je moje naušnice, naušnice koje sam
dobila od majke. Činjenica da su i majka i gospodin Holmes dodirivali istu
stvar u tom mi se trenutku učinila skandaloznom, tuţnom, ali i utješnom.
Kada je prije gotovo godinu dana prišao automobilu pred školom, što
je vidio? Čekao nas je, čekao je mene. Gledao je mojega oca, koji je
oklijevao pri izlasku, gledao ga je kako nevoljko prolazi pokraj
automobila, sav prljav od putovanja, a zatim je spazio mene kako izlazim
iz vozila prije nego što mi je otac uspio otvoriti vrata. Je li mislio da sam
drska? Ohola? Theodora Atwell s Floride, djevojka koja se ponašala
nepristojno i loše, a zbog toga su je poslali od kuće. Prvo su iz automobila
izvirile moje noge, djevojačke noge. Zatim sam se pojavila ja, sitnija nego
što je mislio i zgodna, savršeno uspravna drţanja. Moţda i nije mislio da
sam zgodna, no svakako sam mu bila zanimljiva. Sve je to vidio kroz
sumrak, a onda je shvatio da nas već predugo promatra i poţurio je van.
»Thea«, ponovio je. Samo je to govorio. Sve sam učinila nekako
nagonski. Znala sam da ga imam. I prije sam činila slične stvari, naravno,
ali nikada s takvom sigurnošću, nikada tako lako. Jedno smo se prema
drugome odnosili s lakoćom, sada je sve meĎu nama djelovalo tako
ispravno i činilo mi se nemogućim da je bilo tko osim njega i mene ikada
prije osjećao bilo što slično. Nikada nisam tako ţeljela Georgieja.
Strastveno sam ga poljubila, drţeći ga objema rukama za obraze.
Zatim sam pokazala na tlo i shvatio je, znao je točno što ţelim.
Legao je na zemlju i otkopčala sam mu remen, pomaţući mu da se izvuče
iz hlača.
Spustila sam se na njega. Bio je golem i čvrst, osjećala sam ga u sebi
te nisam htjela da taj osjećaj prestane. Bio je to osjećaj zbog kojega sam
činila sve što sam učinila do tada, počevši s Georgiejem. Sve sam činila
zbog tog osjećaja, zbog tog osjećaja da nisam sama. I čak dok je taj osjećaj
u mojemu mozgu dosezao točku usijanja, bila sam tuţna jer znala sam da
to činimo prvi i posljednji put. I u tom mi se trenutku nije činilo mogućim
— u tom trenutku dok sam ga stezala za ramena, a on je podizao moju
bluzu i sisao mi dojke — nije se činilo mogućim da ću se ja ikada ponovno
osjećati tako. Na trenutak sam umirila bokove, nagnula se i poljubila ga. I
njegovo i moje tijelo bilo je prekriveno znojem.
»Nemoj prestati«, promrmljao je i obećala sam mu da neću.
Promatrala sam mu lice, njegove napola spuštene vjeĎe, i razmišljala
sam. Što je volio kao dijete? Je li drţao majku za ruku dok su hodali
zaleĎenim gradskim ulicama i je li mu pruţala utjehu? Je li volio zvuk
očeva glasa u molitvi? Sve mu to sada sigurno nedostaje, svi ti zvukovi i
dodiri koji tako lako nestaju iz pamćenja.
Počela sam se kretati sve brţe, a on je poloţio svoje ruke na moje
bokove te me počeo pritiskati prema dolje, na sebe; odjednom sam se
okrenula u neki drugi nagib i morala sam sklopiti oči od uţitka, od
golemog, jakog osjećaja nade.
Nisam to činila zato da bih zaboravila Georgieja. Nisam htjela
zaboraviti Georgieja. Htjela sam zaboraviti onu noć i sljedeći dan. A to je,
shvatila sam u tom trenutku, nemoguće. Bol je sastavni dio uţitka, a moja
uspomena na bratića sastojala se od jednoga i drugoga.
***
Na dan utrke osvanulo je predivno jutro, jutro kakvo obično prethodi
prekrasnome danu. Ako o danima u kampu često govorim kao o
predivnima, to je zato što su takvi uistinu i bili i ne mogu se sjetiti
nijednoga drugoga načina za točan opis. Zato ih nazivam prekrasnima i
predivnima, poput razglednica, slika, nečega nestvarnog.
Na šumski sam puteljak došla sa Sissy s jedne te s Mary Abbott s
druge strane. Potonjoj su jahaće hlače visjele na koljenima. Sissy je kosu
zavezala u čvrsti čvor, a meni je jahaći haljetak na ramenima postajao sve
uţi. Prerast ću ga za samo dva mjeseca, ali u onome trenutku nisam o tome
razmišljala. Nisam razmišljala o predstojećoj godini, nisam čak ni
razmišljala o predstojećem danu. Razmišljala sam samo o sljedećih sat
vremena, o sat vremena tijekom kojih ću jahati preko prepreka pred svim
djevojkama, gospodinom Albrechtom i gospodinom Holmesom.
Gospodin Holmes stajao je na vratima terena s Deccom. Moje je
tijelo sada reagiralo na njega, kao da mi je netko pod koţu ugradio magnet
koji me privlačio k njemu. No naravno, nisam to činila, nisam to smjela
učiniti. Podigla sam ruku i mahnula im, a zatim odvratila pogled. Spazila
sam Leoninu platinastu kosu spletenu u čvrstu pletenicu. Brojala je korake
izmeĎu dvostrukih prepreka.
Krenula sam istim putem kao i Leona, koja je već drugi put hodala
terenom. To mi je išlo na ţivce — jednostavna je pristojnost nalagala da
nekome drugome pruţi priliku. Brojala sam korake izmeĎu skokova i
pokušavala sagledati stazu iz Naarine perspektive. Pokušavala sam
predvidjeti što bi je moglo prestrašiti — lončanice na kraju svakoga skoka,
šatori na kraju terena koji su zaklanjali stolove za ručak, prisutnost drugih
ljudi — bilo je tu dosta mogućnosti.
MeĎunoţje me boljelo, ali znala sam od prošloga puta da će ta bol
brzo nestati te da će mi ostati samo uspomena koja će blijedjeti, sve dok mi
od nje ne ostane tek daleko sjećanje. Gospodin Holmes me promijenio.
Bila sam druga osoba zbog njega.
Pokušala sam se usredotočiti na skokove. Kros koji je sastavila
Sissyna grupa bio je doista impresivan. Najteţi su bili oni skokovi koji su
vodili preko vode do široke prepone, dva skoka jedan do drugoga, a zatim
trostruka kombinacija koja je završavala zidom od cigle. Zid je bio zadnji i
najviši skok na terenu, zamišljen kao finalni test. Cigle nisu bile prave,
načinjene su od lakoga drveta, no konji to nisu znali — za njih je to bila
čvrsta prepreka.
Gospodin Albrecht puhnuo je u zviţdaljku, pokraj mene je prošla
Leona i primijetila sam da su joj obrazi rumeniji nego inače. Bila sam
zapanjena — nije mi djelovala kao tip djevojke koja bi nanosila rumenilo.
Znala sam da bih joj trebala prepustiti pobjedu. Čak mi je i Sissy to
neizravno sugerirala. Svaki bih se put nasmijala i rekla joj da će me Leona
vjerojatno ionako pobijediti, no nadala sam se da to nije istina.
Kvalifikacijske su runde prošle vrlo brzo. Zagrijavala sam se na
susjednom terenu i promatrala kako čak tri djevojke — dvije učenice
trećeg razreda i Martha Ladue — ne uspijevaju preskočiti vodene prepreke.
Ja sam pak trebala nastupiti meĎu posljednjima. Gospodin Holmes i dalje
je drţao Deccu i nisam ih dobro vidjela, samo iz profila, pri čemu ga je
Decca zaklanjala. Na terenu je već bilo i padova — jednu je djevojku konj
zbacio iz sedla nakon što je odbio preskočiti preponu.
Na pola kvalifikacijskih runda bila je pauza. Nastojala sam ujednačiti
disanje i opustiti Naari. Nije mi predstojala brzinska utrka — morale smo
se usredotočiti na točnost. Zatvorila sam oči i zamišljala svaki skok,
brojeći korake izmeĎu njih.
Došao je red na mene i savršeno sam tempirala start. Kada je
gospodin Albrecht puhnuo u zviţdaljku, stigla sam taman u ravninu prvoga
skoka. Naari je nesigurno pogledala jednu lončanicu, ali stisnula sam je
nogama pa je skočila savršeno. Skokovima sam se posvetila kao i uvijek
— sve i svi su nestali. Ljudi koji su me gledali pretvorili su se u izmaglicu.
Usredotočila sam se samo na oštar vonj Naarina znoja i njezine drhtave
pokreta meĎu mojim bedrima.
Znala sam da imamo zadnji skok. Znala sam da ne moţemo
pogriješiti. No onda sam čula kako se za nama ruše cigle i ispod glasa sam
proklela Naari. Nije dovoljno podigla noge. Ali bile smo brze.
Leona je pokraj nas proletjela u kasu, tako blizu da je u prolazu
stvarala vlastiti povjetarac. I Naari je htjela zakaskati, bila je nervozna i
napeta. Htjela sam upitati gospodina Albrechta kakvo nam je bilo vrijeme,
ali kad sam ga spazila, bio mi je okrenut leĎima i mahao je rukama.
Shvatila sam da s nekim razgovara, ali nisam vidjela s kim. Tek kada sam
prošla pokraj njega, vidjela sam da razgovara s gospoĎom Holmes.
 Sa sigurne sam udaljenosti gledala Leonu. U glavi mi je bubnjalo i
usta su mi bila posve suha. Gotovo je, šaputala sam Naari dok smo stajale i
gledale, no čak ni tada nisam vjerovala u to. Moţda su me oči varale.
Moţda se moj um poigravao sa mnom. No duboko u sebi znala sam da nije
tako. Istina je bila jednostavna: gospoĎa Holmes vratila se kući dan ranije.
Ljudi su se često vraćali ranije kući.
Kralj je savršeno preskočio sve prepreke, uključujući i zadnju
kombinaciju. Preskakao ih je kao igračke. Noge su mu bile vrlo duge,
jedva da se i morao naprezati.
Sissy me pronašla u Naarinu odjeljku, gdje je Naari stajala pognute
glave, potpuno iscrpljena. Ušuljala se u odjeljak i zalupila vratima za
sobom. Potapšala sam Naari po zadnjici. Imala je nekoliko sati za odmor.
Napredna je grupa jednom nastupala prva, a potom zadnja, pa su naši konji
imali najviše vremena za oporavak.
»Zašto si ovdje?« upitala me Sissy. Obrazi su joj bili rumeni, a kosa
joj je ispala iz punĎe. Bila je odjevena sva u bijelo, kao i ostale djevojke.
Nisam se natjecala protiv nje, ali i da jesam, ne bi me nimalo ugrozila. Nije
ugroţavala nikoga. Nije dovoljno dobro jahala. Nije joj bilo stalo.
»Umorna sam.«
»Ali imamo ručak. Zar nisi gladna?«
Pogledom sam pratila Sissyn uzdignuti prst i vidjela sam da se
uokolo vrzmaju djevojke u bijelom. »Što je za ručak?« pitala sam, mrzeći
se zbog tuţnoga tona u glasu.
»Sendviči. Ali dobri su.«
»Vratila se gospoĎa Holmes.«
»Znam.«
Poloţila sam dlan preko bolnoga čela i nisam je htjela pogledati u
oči.
»Tuţna sam«, napokon sam prozborila.
»Ali znala si da će se vratiti«, rekla je tiho.
»Da«, rekla sam, »znala sam. No nije li uvijek tako? Znaš da će se
nešto dogoditi i ne moţeš to spriječiti?«
Privukla me u zagrljaj i primijetila sam da je to učinila vrlo snaţno,
kao da se boji da ću joj se izmaknuti. Nisam se izmaknula. Nitko me
tijekom protekle godine nije zagrlio, nitko nakon Georgieja. Nitko me nije
doticao.
***
Tri jahačice s najboljim rezultatima — ja, Jettie i Leona — nastupale
smo u finalu. Nastupala sam prva, što nitko nije volio, ali bilo mi je drago.
Morale smo biti brze. Znala sam da se pravo natjecanje odvija izmeĎu
mene i Leone. Oduvijek sam znala da će biti tako. Kralj je bio veći, bio je
sportski nadaren, ali Naari je bila brţa, kao što je dokazala one davne noći.
Osim toga, bila je pametnija. Kralj je bio tup, ništa ga nije zanimalo, a ako
Naari uspijem dovoljno potaknuti, ako je uspijem učiniti dovoljno
nemirnom, ići će brzo kao one noći i pobijedit ćemo.
U ringu za zagrijavanje nisam skidala pogleda s Naarinih ušiju i
šetala sam je u sve uţim krugovima, dok se praktički nije vrtjela oko svoje
osi. Nisam joj dopuštala da krene u kas — htjela sam uštedjeti što više
njezine energije. Nisam gledala prema gospodinu Holmesu, ali znala sam
da on promatra mene. Oh, itekako me promatrao. Osjetila sam to.
Gospodin Albrecht radoznalo me pogledao dok sam prolazila uz njega, a
znala sam i zašto. Trebala sam Naari ugrijavati polako, postupno je
uvodeći u kros, no na kraju krajeva, pravila su bila jasna. Sa svojim sam
konjem mogla raditi sve što sam htjela.
Omotala sam uzde oko ruku, što nikada prije nisam učinila, jedino
sam čula da neki ljudi to rade. Bio je to glup potez — ako Naari odbije
skok u zadnjem trenutku, svejedno bih pala preko nje, s tim da bih ovako
ostala privezana uz nju uzdama. U najboljem bih slučaju slomila obje ruke.
No povratila mi se stara neustrašivost, ista neustrašivost koju sam osjećala
svaki put prije teške staze. Osjećala sam je i svaki put kada bi me ljudi
promatrali. Sada je u publici bio i on i zbog toga sam postala još hrabrija.
Smiono sam omotala uzde oko ruku tako čvrsto da mi se koţa zabila u
nadlanice. Bila sam odvaţna kada sam začula zviţdaljku gospodina
Albrechta i kada sam Naari potjerala u galop.
SviĎala mi se sirova moć omotanih uzda. Savila sam laktove i Naari
je iznenada usporila, a zatim sam podigla noţne prste i zabila joj mamuze u
slabine. Uhvatila sam je u klopku — obuzdala sam svu njezinu snagu
izmeĎu svojih nogu i ruku. Nikada dotad nisam osjetila takvu energiju.
Nikada se poda mnom ništa tako nije kotrljalo, poput razornoga vala.
Kretale smo se prebrzo. Da smo bile na treningu, gospodin Albrecht
bi me glasno upozorio da smanjim brzinu napola. Sve su se djevojke u
bijelom pretvorile u izmaglicu koju bi svakih nekoliko metara prekinuo tek
šešir nadstojnice. Da sam u gomili htjela raspoznati gospodina Holmesa, ne
bih uspjela.
Preskočile smo vodenu prepreku i osjetila sam kako Naari mijenja
glavnu stranu. Dok se pripremala za preponu pred nama, osjetila sam,
znala sam da se razumijemo. Ja sam htjela pobijediti, a ona me se htjela
riješiti. Htjela se riješiti te zbunjujuće djevojke sa svojih leĎa, te djevojke
koja je izaziva na trk bolnim ubodima u slabine, a zatim je obuzdava
strašnim povlačenjem o kutove usta. U ustima je osjetila krv zbog stalnoga
pritiska takve igre, jezik joj se pribio uza zube i bilo joj je teško disati.
Frknula je od ljutnje i šapnula sam joj: »Dobro je.« Nastavila sam u
ritmu njezina lakog galopa: »Dobro je, tako, dobro je«, a kada smo se
pribliţile zadnjoj kombinaciji — postavljanje najteţeg skoka na kraju bio
je doista prljav trik — zamahnula sam nogama o njezine slabine i pomakla
ruke uz njezin vrat tako da je u ustima osjetila olakšanje — um joj se
razbistrio i skočila je poput vjetra.
Bila je to brzinska runda pa rušenje prepreka nije bilo vaţno, ali
morala sam čisto preskočiti tu prepreku. Htjela sam da me gospodin
Holmes vidi. Dok smo još letjele preko zadnje prepreke — moţda na jednu
ili dvije sekunde — sklopila sam oči i zamislila da sam opet na Sasiju, da
skačemo na polju iza naše kuće na Floridi, da jašemo prema velikoj i
neistraţenoj divljini.
Morala sam na Naari projahati još pet krugova prije nego što je
napokon usporila u hod. Iz publike nije dopirao nijedan jedini zvuk. Sve
sam savršeno preskočila.
Leona je na Kralju prokaskala pokraj mene, ni trzajem oka odajući da
me primijetila, no pogled mi je uhvatio gospodin Albrecht, a primijetila
sam i da sve djevojke uz ring gledaju mene, a ne Leonu. Udarila sam Naari
po vratu i ona se trznula.
»Dobro je ohladi«, promrmljao je gospodin Albrecht dok smo
prolazile pokraj njega.
Kimnula sam glavom. Nastojala sam ne obraćati pozornost na to da
svi zure u mene. Mary Abbott stajala je uz ulaz u ring i dok sam prolazila
kraj nje, uhvatila je jednu uzdu.
»Ne«, bijesno sam je upozorila, »pusti to.«
»Kako ste divno jahale«, rekla je pijevnim glasom, »jednostavno
predivno. Dobra cura«, obratila se Naari.
»Ne diraj je.«
Mary Abbott me pogledala bez iznenaĎenja u pogledu, otpuhnula
šiške s lica i promotrila me. »Bude li još jedno doigravanje, kladim se da
ćeš i u tome pobijediti. Danas ćeš u svemu pobijediti, ako mene pitaš.«
»Ostavi me na miru«, prošaptala sam i potjerala Naari u kas.
Usporila sam je tek kada sam izašla iz gomile, pa sam kliznula sa sedla i
počela je šetati u krug, opet gledajući Leonu sa sigurne udaljenosti.
»Dobro je, dobro je«, mrmljala sam Naari, ali nije reagirala. Samo je
pognula glavu gotovo do tla. Pokušala sam obrisati znoj s udubljenja koja
sam joj u slabinama načinila mamuzama, ali trzala se i povlačila pred
mojim dodirom. Odjednom sam poţalila sve što sam učinila. Baš sve.
Učenica prvog razreda kojoj nisam znala ime — moţda Holly? —
prošla je pokraj nas i razrogačenih se očiju zagledala u Naari. Kada sam joj
pokušala uzvratiti pogled, okrenula je glavu. Naari je zadrhtala kada nas je
zapuhnuo povjetarac, neugodno hladan na njezinoj vrućoj koţi. Svuda oko
nas tiho su šumile grane i odjednom sam osjetila kako me ispunjava
ugodan osjećaj mira, praznine, kako me napušta i zadnji tračak neobuzdane
sile koja me bila obuzela. Gladila sam Naari po vratu i ţarko priţeljkivala
neku čaroliju koja bi me toga trenutka prenijela u krevet i pokrila
poplunom do vrata.
Nisam mogla procijeniti kojom se brzinom kreću Leona i Kralj. Bio
je tako visok i vitak da se uvijek činilo kao da se kreće sporo, kao da
prolazi kroz vodu. Bili su prekrasan par, Leona i Kralj — morala sam im se
diviti, sjaj Leoninih tamnoplavih čizama u kontrastu s Kraljevim krznom
svakome je morao upasti u oči. Bili su poput plemića kampa Yonahlossee.
A uskoro više ovome mjestu neće značiti ništa. Postat će tek davno
zaboravljena djevojka i njezin konj.
Kralj je i ovaj put kao od šale preskočio zadnju kombinaciju.
***
Jettie, Leona i ja kao zadnje smo tri finalistice ušle na teren. Nitko
nije znao kakvi su nam rezultati. Tiho sam šaputala Naari, koja je skakutala
i izvijala vrat. Leona mi je dobacila prijekoran pogled kada je Naari
pokušala preteći Kralja.
»Obuzdaj je«, naredila je. S Leonom će sve biti u redu, znala sam to.
Dobro je podnosila sve ţivotne nedaće.
 »Ne moraš uvijek biti prva, dosta je toga«, odvratila sam joj. Dan se
polako penjao na ljestvici najgorih dana koje sam proţivjela, ali kratki
bljesak zaprepaštenja na Leoninu licu ipak mi je donio malo zadovoljstva.
Potjerala sam Naari pred Kralja.
Vidjela sam Henny kako uz vrata terena s nekim uzbuĎeno
razgovara, ali sve dok se nije okrenula, nisam razabirala s kim. Bila je to
gospoĎa Holmes. Sve je na njoj bilo kraće — kosa, koja je visjela u maloj,
labavoj punĎi, suknja, koja se više nije vukla po podu, ali i bluza, koja više
nije bila brošem prikopčana uz vrat, nego je otkrivala malo blijede koţe.
Zavrtjelo mi se u glavi i nagnula sam se naprijed u sedlu malo prebrzo, kao
da ću se onesvijestiti.
»Jesi li dobro, Thea?« upitala me gospoĎa Holmes. Pogledala sam je
otvorenih usta i nisam mogla sakriti iznenaĎenje. Izgledala je svjeţe, kao
da se vratila iz toplica. Sada se dobro vidjelo da je u mladosti bila lijepa.
Ne prekrasna, ali lijepa na ţivahan, okretan način. Ţeludac mi se podigao
od mučnine.
»Da, Thea«, ubacila se Henny, vrlo hladnoga glasa. »Jesi li dobro?«
Kimnula sam glavom i prošla pokraj njih, izbjegavajući pogled
gospoĎe Holmes i Hennyne napomene.
»Thea«, doviknula mi je, »zar si se zaboravila pristojno ponašati?«
Nisam se mogla okrenuti. Nisam se mogla suočiti s gospoĎom
Holmes. Nisam se mogla ni za što na svijetu pretvarati da mi je draga.
Naravno da sam zaboravila. Sve sam zaboravila. Zaboravila sam da
će se vratiti, da će ponovno preuzeti svojega supruga i da će nastaviti sa
svojim ţivotom ovdje. No ipak, dok sam ulazila u ring, i dalje sam htjela
pobijediti.
Sve smo okrenule konje prema gospodinu Albrechtu i Rachel, koja je
bila odabrana da našoj grupi dodjeljuje vijence. Nasmiješila mi se i
primijetila sam da joj je lice prekriveno pjegicama od sunca. Nje mjesec
dana nije bilo, ali kada si ravnateljeva kći, imaš neke povlastice. Gospodin
Albrecht obavio joj je ruku oko ramena, kao da je štiti. Svi su je u školi i
dalje voljeli. Obrazi su joj bili ruţičasti i izgledala je radosno, prepuna
nade. Naravno da je bila radosna, naravno da je bila prepuna nade.
Roditelji su joj ponovno bili zajedno i obitelj opet na okupu. Vidjela sam
kako Molly u prvome redu uzbuĎeno razgovara s nekom drugom učenicom
prvoga razreda. Sve su mi učenice prvoga razreda izgledale kao ţdrebice
— raskuštrane kose i dugih, tankih nogu. Činilo se kao da ne znaju kamo
bi s rukama i nogama u hodu, kao da ih ne znaju kontrolirati sada, kada su
tako naglo i tako mnogo narasle.
»Za nekoliko trenutaka«, oglasio se gospodin Albrecht i svi su u
gomili zašutjeli, »imat ćemo rezultate.«
Jettie si je nešto grozničavo mrmljala u bradu, pa sam se okrenula i
pogledala je.
»Stalno zuriš«, rekla je kada me primijetila, a to mi je i Henny
jedanput rekla. Nisam joj ništa uzvratila. Samo sam sklopila oči pred svim
tim ljudima.
Kada sam ih opet otvorila, pred njima mi se ukazala gomila lica i sva
su piljila u mene, ozbiljna i tiha. Svima nam je to tako mnogo značilo.
Vidjela sam da Martha tiho vijeća s Henny, da nas Alice Hunt pozorno
promatra, a Molly grize nokat. Ni o jednoj od njih nisam znala gotovo
ništa, osim o Sissy. Moţda sam još jedino o Evi znala dovoljno da bih je
nazvala prijateljicom.
Rachel me pogledala, a onda brzo skrenula pogled — u tom sam
kratkom trenutku znala da sam pobijedila.
»Ovo se još nikada nije dogodilo«, progovorio je gospodin Albrecht
pred nama, obraćajući se publici. Izgledao je kao bilo koji drugi muškarac,
jedino po čemu se isticao bio je iskrivljen engleski kojim je govorio.
»Nikada još nismo nagradu dodijelili novoj učenici.« Zastao je. Vidjela
sam da Henny nešto šapće gospoĎi Holmes i da ova odmahuje glavom. Svi
su sada znali da sam ja pobijedila. Mary Abbott blistala je od sreće, a
Katherine Hayes pozorno me promatrala. Gledala sam gospoĎu Holmes
zato da ne bih gledala njezina muţa, za kojega sam znala da stoji negdje u
gomili s Deccom u rukama. I gospoĎa Holmes je gledala mene, potpuno
mirnoga izraza lica.
»Jahanje je«, nastavio je gospodin Albrecht, »ako to mogu tako
kazati, pravo partnerstvo izmeĎu čovjeka i ţivotinje, zdruţeni napor
ljudskoga uma i čiste konjske snage.«
»Hajde, daj već jednom«, tiho je promrmljala Leona.
»I u jahačkom je ringu sve dopušteno, u jahačkome ringu nema
favorita, ondje su jedino vaţni vještina i brzina, točno tim redoslijedom.
Djevojke, ovdje se krije lekcija koja će vam dobro doći u ţivotu: dajte sve
od sebe u svemu što činite i ako to napravite, čeka vas velika nagrada.«
 Od Rachel je prvo uzeo najjednostavniji vijenac, ostavivši ostale da
joj vise oko ruke u urednome nizu. Pričvrstio je taj vijenac oko vrata
Jettiena konja, koji je spljoštio uši i iskesio zube. Potom je postavio vijenac
oko Kraljeva vrata, dok je ovaj strpljivo stajao, čekajući da gospodin
Albrecht učvrsti kopču.
»I naša pobjednica danas, Theodora Atwell iz Emathle na Floridi,
koja nas je sve zadivila svojom spretnošću i hrabrošću.« Gospodin Holmes
ušao je u ring, prošavši pokraj svoje supruge i Henny koje je pozdravio
naklonom glave.
Uštinuo je Rachel za obraz nakon što joj je s ruke uzeo vijenac, a ona
se zarumenjela od neugodnosti i okrenula glavu. Grlo mi je stegnula
panika. Nisam ţeljela da mi prilazi tako blizu, no ipak mi je prilazio, toliko
blizu da sam mu vidjela razdjeljak u kosi. Još jedna tradicija kampa
Yonahlossee.
»Thea«, promrmljao je. »Bravo.« Bojaţljivo je potapšao Naari kao
što to čine samo ljudi koji ne poznaju konje, a zatim joj je učvrstio vijenac
oko vrata. Bio je načinjen od prvih pupoljaka forzicije i puzajućeg
plamenca, koji su se savršeno slagali u predivan ukras. Tko bi se nadao da
će se te dvije vrste cvijeća — jedna napadna, a druga njeţna — tako dobro
nadopunjavati? GospoĎa Holmes, eto tko. Vratila se upravo na vrijeme da
se pozabavi vrtom.
Sada se bavila Deccom, svojom prelijepom, tamnokosom Deccom.
GospoĎa Holmes nije zasluţila ono što sam joj učinila.
King je odjednom uzmaknuo prestrašen vijencima i Leona mu je
zarila mamuze u slabine. Gospodin Holmes brzo se s Rachel odmaknuo
prema rubu ringa. Usta su mi bila vrlo suha. Kaţnjavala sam se time što
nisam pila vodu, bila je to najbolja kazna koje sam se u tom trenutku
mogla sjetiti.
»U redu je, Kralju«, rekao je Albrecht, a Kraljeve su se uši naćulile
prema njemu. Bilo mi ga je ţao. Gazdarica mu je odjednom postala
okrutna zbog gubitka koji on nije mogao razumjeti. Coknula sam jezikom i
Kralj je okrenuo glavu prema meni, očito traţeći utjehu, a izraz na Leoninu
licu prvi je put otkad sam je poznavala postao sasvim jasan. Nisam trebala
pobijediti. Znala sam da je sada sve gotovo.
U teoriji se takve stvari dogaĎaju postupno. Ljudi neke stvari
shvaćaju polako i bolno. No ja sam u samo jednoj sekundi shvatila da mi
Leona ţeli nauditi na bilo koji mogući način. Stala sam na put jednoj
jedinoj stvari do kojoj joj je bilo stalo. Upropastila sam joj zadnju priliku.
Da sam pak ja imala drugu priliku, i opet bih je nastojala pobijediti.
Radije bih bila umrla nego izgubila. Jahanje mi je išlo tako dobro zato što
sam bila neustrašiva. Ljudi su se uvijek divili mojoj spremnosti da
preskačem prepreke koje su bile previsoke i preširoke za tako malenu
djevojčicu. Stoga sam, oblizujući ispucane usnice, pogledom traţila
gospodina Holmesa. Stajao je uz rub ringa, drţeći Rachel za ruku. Svi su
gledali Leonu, koja im je privukla pozornost zato što je poticala Kralja na
divlje ponašanje. No gospodin Holmes gledao je mene. Znala sam da će
me gledati. Kada su nam se pogledi susreli, tuţno je odmahnuo glavom i
da sam si u tom trenutku mogla zabiti noţ u srce, bila bih ga zabila.
No čekala sam — mirno sam sjedila na konju poput prave i dobre,
poslušne djevojke te čekala da prvo Jettie, a zatim Leona objašu svoj
počasni krug, a onda sam i ja pojahala, praćena gromoglasnim pljeskom
koji mi je zvučao kao upozorenje. Pričekala sam da me fotograf uslika, da
gospodin Holmes sa svojom obitelji nestane u šumi i da mi stotina
djevojaka čestita, opraštajući mi ruţan način na koji sam jahala.
»Kako je lijepa«, govorile su i gladile Naari po vratu, jedna za
drugom.
Potom sam povela Naari izvan ringa, prošla pokraj konjušnice i pošla
uzbrdo, u planinu putem koji je nekoliko milja vijugao kroz šumu, a zatim
izlazio na čistinu. Bio je to jedini put koji se nije vraćao natrag do
konjušnice, a pričali su da vodi skroz do Ashevillea preko stare rudarske
ceste.
Pustila sam Naari da vodi i odvezala joj vijenac s vrata. Forzicija se
ionako već bila savila, a plamenac je bio zgnječen. Bacila sam ga negdje
usput, u šumu. Preokrutno sam jahala konja toga dana u ringu i nisam zbog
toga ţalila. Jahala sam preokrutno na tom natjecanju, ali pobijedila sam.
Došla sam do prve čistine i sišla sa sedla. Zrak je bio tako oštar i čist
da mi je pri dubokim udisajima štipao grlo. Naari je oslonila njušku o moj
dlan, što je za nju bila neobično njeţna gesta. Znala sam da ta njeţnost
potječe zbog iscrpljenosti i nesigurnosti — nije poznavala okoliš u kojem
smo se našle — no svejedno sam joj bila zahvalna na tome. Poloţila sam
joj dlan na čelo i prstom napravila krug oko njezina oka.
Bila sam neustrašiva. Bila je to osobina koja me dobro sluţila u
jahačkom ringu, a loše u ţivotu.
 Odabrala sam jednu haljinu iz Sissyna ormara, sašivenu od svile i
satena koji su upravo te sezone bili u modi. Majka joj je baš bila poslala
nove haljine i Sissy je bilo neugodno zbog sve te raskoši. Nije se trebala
osjećati loše. Zbog nove bi joj haljine zavidjeli, ali ne bi je prezirali. Nova
je haljina značila da je na sigurnom. Neće je poslati kući iz škole kao
Leonu. Haljina koju sam odabrala bila je svečana, dosezala mi je do
gleţnjeva.
»Ţeliš li ogrlicu?« upitala me Eva.
»Mislim da ne«, odgovorila sam promatrajući se u zrcalu koje je bilo
premaleno da bih se u njemu ogledala od glave do pete. Kosa mi je bila
prljava, nisam je bila oprala dulje od tjedan dana, ali izgledala je teško,
bujno i kestenjasto. Odstupila sam korak od ogledala i pogledala ostatak
tijela. Crveni mi se saten priljubljivao uz bokove — majka bi to smatrala
nepriličnim — a u prsima mi je haljina bila pomalo uska, pritiskala mi je
grudi. Nisam bila sigurna izgleda li mi to čudno ili privlačno. Naramenice
su bile sašivene tako da su se ukoso spuštale s ramena i nisam se mogla
otarasiti osjećaja da padaju.
Ponovno sam stavila majčine naušnice. Prvi sam put nosila nakit koji
je bio na razini nakita drugih djevojaka.
Otišla sam iz kolibe prije ostalih. Druge su djevojke još nanosile
diskretnu šminku za koju su se nadale da je gospoĎa Holmes neće
primijetiti. Malo rumenila i pudera, svijetli ruţevi i slično. Ja se nisam
htjela šminkati, a osim toga, izbjegavala sam Sissy. Imala sam sreće pa
sam uspjela neopaţeno izaći iz kolibe te sam plutala na tom osjećaju dok
sam hodala po Trgu, utapajući se u gomili djevojaka koje su pošle prema
Dvorcu. Bilo je sedam sati navečer i sumrak, pa smo sve u polumraku
izgledale nekako mekše. Holmesovi su stajali na ulazu ukrašenom plavim i
ţutim trakama, ali bila sam potpuno mirna. Djevojčice su takoĎer bile
ondje, nagurane oko oca.
Obuzimala me silna tuga koja nije imala nikakve veze s njim. U
Holmesovima sam vidjela obitelj koja je nastupala jedinstveno, čak i uz
sve svoje tajne podjele i patnje. Odjednom sam osjetila silnu čeţnju za
svojim bratom blizancem, umalo sam zaplakala od ljubomore, no onda sam
se sabrala, pa sam zagladila kosu i opipala te nesretne naramenice. Kako će
izgledati naš ponovni susret? Hoće li mu biti drago što me vidi? Takvo mi
se što činilo nemogućim.
»Evo i naše pobjednice«, na vratima me pozdravila gospoĎa Holmes.
Suprug joj je stajao iza leĎa pa nije mogla vidjeti kako mi napadno
izbjegava pogled.
»Hvala vam«, rekla sam, iako mi nije baš izravno čestitala. Pogledala
sam djevojčice — sve su me gledale, posebice Rachel.
»Je li vam drago što ste se vratile?« glas mi je bio iznenaĎujuće
miran. »Je li vam drago što ste opet s ocem?«
Sve su kimnule glavom. »Ali bilo nam je zabavno s djedom i
bakom«, rekla je Sarabeth.
»Jako zabavno«, dodala je Rachel.
»Sve su se odlično zabavile«, rekla je gospoĎa Holmes, »a ja sam se
susrela s mnogo bivših polaznica Yonahlosseeja.« Nasmiješila se. »Toliko
vas je diljem Juga!«
Nekoliko sam trenutaka razmišljala na koga to misli kada govori vas,
ali onda sam shvatila. Naravno. I ja sam sada bila polaznica Yonahlosseeja.
Susret s Holmesovima nije mi bio tako teţak kao što sam mislila da
će biti. Prizor njihova zajedništva čak me i ispunio olakšanjem. Nisam
razorila tu obitelj.
»No dobro«, rekla sam i okrenula se da vidim dolazi li za mnom još
koja djevojka, a zapravo sam silno ţeljela skrenuti pogled s gospodina
Holmesa, koji me hladno ignorirao. Molly i Henny upravo su stigle do dna
stubišta. Molly je brbljala, a Henny samo napola obraćala pozornost na nju.
Okrenula sam se natrag prema Holmesovima, poklonila se i prošla kroz
ulazna vrata, koja su mi otvorile Docey i Emmy. Prvi sam ih put vidjela
zajedno i sada sam primijetila da meĎu njima ipak postoji sličnost — nešto
u načinu drţanja, u načinu na koji im se glava stapala s vratom i u načinu
kojim su brzo gestikulirale. Docey mi se nasmiješila, a Emmy se pravila da
me ne primjećuje.
Blagovaonica je izgledala prekrasno — cvijeće s terena premješteno
je ovamo i vidjelo se da je gospoĎa Holmes, iako je kod kuće bila tek jedan
dan, već uspjela štošta organizirati i štošta vratiti na pravo mjesto.
Mladići su i ovaj put stajali na drugome kraju prostorije, odjeveni u
odijela i s raznobojnim leptir-mašnama oko vrata, pa sam zbog njihove
nazočnosti odjednom postala vrlo svjesna duljine i ozbiljnosti svoje
haljine. Sve su druge djevojke odjenule kraće, šire haljine, čak je i Sissy
podigla obrve kada sam odabrala baš ovu, ali ipak sam je odjenula. Zašto?
Zašto sam htjela da me svi gledaju? Osjećala sam njihove poglede dok sam
prelazila preko plesnog podija, u mene je bilo upereno barem stotinu očiju,
no osjećaj nije bio sasvim neugodan. Zamislila sam da meĎu momcima
stoji Sam, da čeka na ples s djevojkom i u tom sam trenutku shvatila da su
i njega roditelji trebali poslati od kuće. Zar nisu shvaćali koliko su
nepošteni kada mene puštaju da odem u svijet, a njega ne? Bili su u
zabludi, točno kako je Sam i napisao.
Sissy je kroz vrata ušla s Evom i odmah brzo pogledala prema
momcima. Poţeljela sam da nije tako prozirna, da toliko ne pokazuje
osjećaje, barem ne večeras.
»Je li sve u redu?« došla je do mene i upitala. Prepoznala sam
njezine naušnice. Bile su to one iste naušnice s rubinima koje sam pronašla
dok sam njuškala po kolibi prije gotovo godinu dana. Kako vrijeme leti.
Kimnula sam glavom i zagrizla sićušnu torticu od šumskog voća, tek
ispečenu. Jezikom mi se rastopio maslac. Oglasila se i glazba i počeli su
nam prilaziti momci. Stajale smo i čekale, Sissy me pozorno promatrala, a
ja sam se pretvarala da to ne zamjećujem. Zašto misli da tako lako mogu
prenijeti osjećaje na nekoga drugoga? U tom se trenutku, kao da sam ga
prizvala, preda mnom stvorio David, visok i zgodan, baš kao i zadnji put.
»Thea? Evo, opet se susrećemo.«
»Davide«, pozdravila sam ga. Bio je vrsta momka koji nije prihvaćao
odbijanje. »Znači, i ti si ovdje.« Bila je to vrlo glupa rečenica. Sigurno sam
mogla smisliti nešto bolje.
»Da, ovdje sam.«
Odveo me do plesnog podija, uzeo moju ruku u svoju i drugu mi
poloţio na leĎa. Bio je niţi od gospodina Holmesa. Primijetila sam
Katherine Hayes — odjenula je ţarko crvenu haljinu i usnice premazala
ruţem iste boje. Bio je to hrabar potez, ali Katherine je uvijek bila hrabra.
David nije govorio ništa, samo je plesao i vodio me po plesnome
podiju, a kada je pjesma završila i nakon nje počela druga, upitao me:
»SviĎa li ti se ova pjesma?«
»Nije loša«, odgovorila sam. Okrenuo je glavu i već sam pomislila
da sam se moţda prehladno izrazila, ali onda sam osjetila da mi prstima
prelazi preko leĎa.
»I, kakva ti je bila ova godina u školi?« upitao je.
»Hajdemo samo plesati«, kazala sam i nasmiješila se da bih ublaţila
svoje riječi.
Privukao me bliţe k sebi i bila bih mu najradije poloţila glavu na
rame, smanjila i tu malu udaljenost izmeĎu nas. Naposljetku sam to i
učinila. Poloţila sam glavu na rame tog neznanog dječaka i dopustila mu
da me vodi po blagovaonici Dvorca, po mjestu na kojemu sam pojela
stotine obroka, izrekla stotine molitvi. Nisam se bojala da će nas uhvatiti,
ne ovaj put. Bili smo okruţeni desecima drugih parova, nije bilo opasnosti.
Blago je mirisao po kolonjskoj vodi.
Kada je pjesma završila, još me neko vrijeme drţao za ruku, kao da
mi ne ţeli dopustiti da odem. Nasmiješila sam mu se kao da se ispričavam,
a zatim se okrenula prema mjestu na kojemu sam zadnji put vidjela
gospodina Holmesa. No umjesto njega, ondje je stajala gospoĎa Holmes.
Zurila je u mene i u pogledu joj nije bilo ni traga naklonosti. Morala sam
skrenuti pogled jer ona ga očito nije ţeljela skrenuti. Uhvatila sam Davida
za rukav sakoa.
»Još jedan ples?« upitala sam i to ga je iznenadilo. Bacila sam se na
ples te večeri, samo jednom načinivši stanku i otišavši s Davidom,
Booneom i Sissy u udaljeni kutak, gdje smo pijuckali viski iz pljoske.
Sissy je popila samo jedan gutljaj, ja sam popila onoliko koliko sam mogla
podnijeti. Nakon viskija sam se osjećala sjajno, osjećala sam se kao dobra
djevojka s divnim, rumenim usnicama. Osjećala sam da me David
promatra dok naginjem pljosku prema usnicama i bilo mi je drago što sam
odjenula Sissynu svečanu haljinu.
Leone nije bilo na plesu. Traţila sam ju i da je bila ondje, sigurno bih
je zamijetila. I moţda je to bilo zbog viskija, ali te sam se večeri osjećala
dovoljno smjelo da zaboravim na nju, da je potpuno prognam iz misli.
Moţda sam ionako tek bila umislila njezinu prijetnju. Sigurno nije znala
ništa, a da i jest, bi li doista supruzi gospodina Holmesa došla s glasinama
o meni i njemu? Morala bi imati dokaze.
»Što to radiš?« prošaptala mi je Sissy dok smo zamjenjivale plesne
partnere, ali nestašno se smiješila dok me to pitala.
»Ništa«, odgovorila sam joj. Pala sam u Booneov zagrljaj, a on me
povukao dalje od Sissy. I Boone i ja bili smo pripiti i izbliza mi je izgledao
zapanjujuće, posebice njegova kuštrava, crvena kosa. No još čudnija od
kose bila je njegova koţa, blijeda i prozirna kao što to često biva na
crvenokosima. Oko svakoga su mu se oka ispreplitale tanke zelene ţilice.
»Dobro se zabavljaš?«
 »Da«, odgovorio je i zavrtio me. Lijepo je plesao.
»Sissy je uhvatila baš dobroga momka.«
Nasmiješio se. »Je li? Zanimljivo, ja sam baš razmišljao o tome kako
sam ja uhvatio dobru djevojku.«
Osjećala sam se neobično — bila sam mu dovoljno blizu da sam
mogla namirisati kremu kojom je mazao kosu, ali sam znala da je taj
zagrljaj sasvim platonski. Smiješio se bezizraţajnim smiješkom koji je
očito namijenio djevojkama koje nisu Sissy, a ja sam mu promotrila
kremaste hlače, dovoljno tanke da sam točno vidjela na kojim se mjestima
guţvaju pa sam se zapitala tko ga odijeva. Kupuje li mu majka odjeću kada
ode u posjet kući? Odvodi li ga krojačici, čeka dok ga ova izmjeri, a zatim
pomno bira tkanine? Misli li da ga dobrim odijevanjem priprema za
odlazak u svijet?
»Voliš li je?«
Ozareno se nasmiješio i nabori oko očiju su mu se udvostručili.
»Da«, odgovorio je, a zatim zastao. »Je li sve u redu, Thea?«
Izgledao je zabrinuto. »Mislim, to je prilično čudno pitanje.«
Obrazi su mi se zaţarili. Boone je bio tako dobar da me srce boljelo
od njegove dobrote. Zagledao se na drugi kraj plesnoga podija, a kada sam
se okrenula u pravcu u kojemu je gledao, shvatila sam da promatra
gospodina Holmesa. Zajedno je s gospoĎom Holmes rezao krišku velike
torte ukrašene ušećerenim laticama ruţe. Prebacila je krišku s lopatice na
tanjur, a on je već pripremio drugi tanjur. Boone je pogled s njega svratio
na mene, a ja sam pognula glavu.
»Bit će sve u redu«, tiho mi je rekao, a ja mu ništa nisam odgovorila,
samo sam mu dopustila da me obgrli u prijateljski, nevini zagrljaj.
Vratio me Davidu pa sam plesala s njim sve dok ples nije završio.
Orkestar je svirao neku polaganu pjesmu melankolične melodije, David mi
je govorio da mu se sviĎam, a ja sam preko njegova ramena promatrala
druge parove.
Boone je Sissy pribio u kut i iznenadilo me da su tako hrabri. Sissy je
moţda bila pijanija nego što sam mislila jer inače ne bi tako nesmotreno
odbacila sve manire. No moţda je to bio učinak Yonahlosseeja, moţda su
svi ovdje nesmotreno odbacivali manire.
Osjetila sam da me gospodin Holmes promatra i prije nego što sam
se okrenula i pogledala ga. Stajao je u jedinom kutu prostorije koji još
nisam promotrila. Pogledala sam ga samo zato da bih provjerila ima li na
licu izraz koji sam zamišljala i stoji li nehajno kako sam zamišljala, no kad
sam se okrenula i ugledala ga, skrenuo je pogled i otišao iz blagovaonice.
To me povrijedilo. Pjesma još nije bila završila, ali promrmljala sam
Davidu nešto o tome da moram skupiti svoje stvari.
Drţao me za vrhove prstiju, stoga sam ih povukla, moţda snaţnije
nego što sam namjeravala, pa mu se izraz lica sledio.
»Zašto me vučeš za nos?« upitao me glasno i u tom sam trenutku
shvatila da je i ljut i pijan. Htjela sam mu se ispričati, ali onda mi je s
usnica sišlo nešto potpuno drugačije.
»Ti si samo budalasti dječak«, rekla sam i Davidovo se lice snuţdilo.
Doista je izgledao kao budalasti dječak, ali nisam se sada mogla brinuti još
i za njega. Poţurila sam što dalje od njega i shvatila da nemam nikakvih
stvari koje moram skupiti, da nema ničega što me zadrţava na plesu, ništa
zbog čega ne bih mogla izaći van, gdje me moţda čeka gospodin Holmes.
Ili me ne čeka. Još gore. Prostorija je u tom trenutku već izgledala grozno
— stol sa zakuskom bio je preplavljen prljavim tanjurima i čašama, a na
stalku su još stajali tek neuredni ostaci torte. Docey je čistila, njišući se u
ritmu tuţne pjesme.
»Zbogom, Docey«, rekla sam jer nisam znala što bih joj drugo rekla,
ali i zato što sam se osjećala glupo i neugodno.
Nasmiješila mi se i mahnula mi s čeznutljivim izrazom na licu.
Pojurila sam niza stube i bila bih već otišla, no onda me zazvao
gospodin Holmes. Bilo mi je, naravno, jasno da je gospoĎa Holmes otišla s
plesa. Povukao me u sjenu, podalje od svjetla koje je dopiralo s plinske
svjetiljke.
»Što hoćeš?«
Moja ga je reakcija iznenadila, ali brzo se sabrao te se postavio kao
da će odrţati kakav govor.
»Jesi li se večeras dobro zabavila?« Bio je to Henry Holmes kakav je
nastupao u javnosti, ne Henry Holmes kojega sam voljela. Kravata mu je
bila uredno svezana i kosa uredno začešljana. Primijetila sam da je i
podšišan, i od svega što se dogodilo toga dana, to mi je bilo najgore. Prizor
njegove uredno začešljane i podšišane kose, za koju sam točno znala tko ju
je uredio. Znala sam i da će proći još mjeseci prije nego što mu šiške
ponovno počnu padati u oči.
»A što ti misliš, jesam li se dobro zabavila?«
Odmahnuo je glavom. »Nisi.« Zatim je zastao i oslonio se rukom na
drvenu ploču za leĎima, pa je sada stajao u iskrivljenom poloţaju. Ţudjela
sam za njim, ali znala sam da ga više nikada neću imati.
Zaustio je da nešto kaţe, ali odmah sam ga zaustavila.
»Nema se tu što reći«, rekla sam, »doista nema.«
Nasmiješio se. »Mnogo ti toga ţelim reći, Thea. Previše.«
»Nemojmo onda reći ništa«, rekla sam i zagledala se u svoje ruke.
Još su bile crvene od današnjeg jahačkog natjecanja. Trebala sam nositi
rukavice, ali kroz njih sam slabije osjećala uzde. »Odlazim odavde«, rekla
sam. »Sada i moram.«
»Ne, ne moraš…«
»Ne«, prekinula sam ga i upravo u tom trenutku iz Dvorca je izašla
gospoĎica Brooks. Odmah nas je spazila. Gospodin Holmes joj je
domahnuo, ona nas je radoznalo odmjerila i ja sam se zapitala znaju li svi u
školi za nas ili je takvo što osobama poput gospoĎice Brooks nezamislivo.
Kada je nestala s Trga, ponovno sam se okrenula prema gospodinu
Holmesu.
»Bio si u pravu«, rekla sam mu. »Zavoljela sam ovo mjesto. Sada ga
volim. Prekrasno je.«
»Onda ostani, Thea. Neka ti i dalje bude prekrasno. Nemoj se
kaţnjavati odlaskom.«
»Ne kaţnjavam se. Mislim da sam dovoljno kaţnjena. Bila mi je
kazna kada su me poslali ovamo, ali to na kraju nije tako ispalo, zar ne?
Ovamo sam stigla pod strašnim okolnostima, a sada odlazim pod
dobrima.«
»Doista?«
»Da«, rekla sam i silno sam ga ţeljela dodirnuti, ali znala sam da ne
smijem, pa sam zato samo još jedanput ponovila svoj odgovor, nastojeći
zvučati suosjećajno, tako da zapamti da mi je pomogao: »Da.«
»A kamo ćeš otići?«
»Kući«, odgovorila sam, »kući.«
 21.

Kada sam se vratila sa zabave, ostale su djevojke u kolibi Augusta još bile
budne, u raznim fazama pripreme za počinak. Sissy nije bilo, te se večeri
odlučila ponašati neustrašivo. Zavukla sam se pod pokrivače još uvijek u
posuĎenoj haljini. Mary Abbott me promatrala, ali nitko drugi nije
primijetio.
»Jesi li se dobro zabavila?«
Kimnula sam glavom. Oči su mi bile zatvorene, ali pitanje je zvučalo
kao da je došlo iz Evine glave koja visi s gornjega kreveta. »Jesi li se ti
dobro zabavila?« upitala sam je.
»Jesam…«, odgovorila je i zamislila se. Mislila sam da je time
razgovor završio, ali onda se ponovno oglasila: »Kada odemo odavde,
najviše će mi nedostajati plesovi.«
»Mislim da ćeš se još naplesati po raznim plesovima u ţivotu.«
»Ali neće biti kao ovi.«
Što moţe biti i dobro i loše, pomislila sam.
»Ne, neće biti kao ovi«, rekla sam. »Takva si sanjalica, Eva. Uvijek
sanjaš o nekom drugom mjestu.« Nisam baš to ţeljela reći, ali nisam mogla
jasnije izraziti ono što osjećam. »Uvijek ćeš biti ovakva.«
»Kakva?« upitala je Mary Abbott.
»Mlada i lijepa«, rekla sam, a Eva se nasmijala. Svidjelo joj je što
sam to rekla. »Mlada i savršena.«
Nakon što su sve djevojke zaspale, otišla sam u Sissyn krevet i tamo
leţala kojih sat vremena. Naravno da nikoga nisam zavarala time.
Vjerojatno sam zaspala jer sam odjednom otvorila oči i iznenadila se, a
onda s olakšanjem utonula u tamu. Teškim sam korakom otišla na drugi
kraj sobe, nalila punu čašu vode, popila je i nalila još jednu.
Netom prije gašenja svjetala Mary Abbott upitala je gdje je Sissy i
trebamo li dojaviti kućnoj nadzornici da je nema. Eva se nasmijala i rekla
joj neka se ne zabrinjava. Nakratko sam se razljutila. Nakon svih mjera
opreza ispalo je da sam ja opreznija od Sissy. Bespotrebno se izlagala
opasnosti.
***
 Sljedećeg sam jutra u Dvorac stigla taman na završetak molitve i
probila se kroz gomilu djevojaka koje su pošle na nastavu. Kako sam
prolazila uz njih, djevojke su se razmicale kao da sam zmija, a one konji.
Katherine Hayes i jedna djevojka iz Atlante meĎusobno su si nešto
došaptavale i dok sam prolazila onuda, Katherine je podigla obrve na samo
sebi svojstven način. Jedino me Leona, koja je stajala sama na rubu
gomile, bezizraţajno promatrala. Nešto u načinu na koji se drţala dalo mi
je nadu — moţda ipak sve ovo umišljam.
Osjetila sam da me netko prima za ruku. Rachel.
»Zdravo«, prošaptala je i stisnula me za ruku. »Hoćeš li nas opet
podučavati?«
Zagrlila sam je i poljubila je u čelo. »Nedostajala si mi.«
Rachel mi se zbunjeno nasmiješila, a ja sam joj rekla da ćemo se još
dogovoriti za podučavanje. Otišla je, a zatim sam spazila da me s pulta
promatra gospodin Holmes.
Njegov je pogled bio tuţan i odjednom su sve djevojke i njihove oči
nestale. Nikada više neću biti nasamo s njim.
Osjetila sam da netko stoji pokraj mene. Sissy. Pratila je moj pogled,
vidjela što gledam, a zatim pogledala mene.
»Hajde«, rekla mi je. »Idemo na nastavu.«
Kasnije tog poslijepodneva Sissy je bila posebno vesela i nije mi bilo
teško pogoditi zašto.
»Boone i ja smo se zaručili«, rekla mi je dok smo šetale i dok sam
rukom zaklanjala oči od sunca. »Zaručili smo se u tajnosti.«
Stisnula sam joj ruku. »To je divno. Ţelim ti svu sreću ovoga
svijeta.« Doista sam joj to ţeljela. Sissyne su sjajne oči bile dokaz nečega.
Oko nas je bilo samo nekoliko djevojaka, ali shvatila sam da nisam
to umislila. Sissy ništa nije primjećivala — valjda je bila zaslijepljena
ljubavlju — ali sve su zurile u mene. Pokušavala sam ne obraćati
pozornost, ali to nije bilo moguće. Kada sam mahnula Molly, pobjegla je
od mene poput uplašenog miša. Skoro sam prasnula u smijeh — nisam
mogla vjerovati da se itko boji mene.
»Ljudi me gledaju«, rekla sam Sissy.
»Stvarno?« Osvrnula se po Trgu. »Mislim da ne gledaju. Moţda im
je samo drago što te vide.« No glas joj je bio neobičan. Očito je lagala.
 Kada smo se već sasvim pribliţile konjušnici, spazile smo Gates,
koja je svojega lijepog kestenjastog konja vodila prema terenu.
»Gates«, zazvala ju je Sissy i ova se okrenula. Kada nas je vidjela,
lice joj se zategnulo i izgledala je kao da ju je nešto pogodilo ili kao da je
ugledala sablast. I njezin nas je konj pozorno promotrio, ušiju ušiljenih
naprijed.
»Zdravo«, doviknula nam je treperava glasa. Konj joj je puhnuo u
rame i Gates se nasmiješila pa pošla dalje. No Sissy se ponovno oglasila.
»Čekaj«, poviknula je. »Hej, čekaj!«
»Sissy«, bijesno sam prošaptala. Sada su nas gledale i druge
djevojke. Vidjela sam da nas Henny pozorno odmjerava glave nagnute u
stranu, a Jettie stoji uz nju, kao i uvijek. Nekoliko sam ih sekundi
promatrala i onda shvatila da Jettie voli Henny. No zatim sam pojurila za
Sissy, koja je marširala prema Gates.
»Ţeliš li mi nešto reći, Gates?« pitala je čeličnim glasom. »Postoji li
neki razlog za ovo ignoriranje?«
Gates je odmahnula glavom i u tom mi ju je trenutku bilo ţao. Nije
ignorirala Sissy, ignorirala je mene. Gates je bila dobra djevojka. Zastala
je, nogom udarila komadić zemlje i izgledala je kao da će zaplakati.
Pogladila sam komadić grive njezina konja koji se spuštao prema očima, a
on me pogledao sa strepnjom. »U redu je«, promrmljala sam.
Zatim sam rekla Sissy: »Ne ignorira tebe. Ostavi je na miru.« Potom
sam joj došapnula: »Ignorira mene.«
»Ali mi bismo trebale stajati jedna uz drugu!« bijesno je viknula
Sissy i u tom mi je trenutku bilo drago što sam došla u taj kamp. Bilo mi je
drago što sam provela neko vrijeme zatočena u tom internatu ako je to bila
cijena toga da upoznam Sissy. Pogledala sam Gates i vidjela ono što je
Sissy vidjela — djevojku bez kičme.
»Poznajem te otkad ti je bilo dvanaest godina, Gates Weeks! Trebala
bi se stidjeti.«
Primijetila sam da nam se pribliţava gospodin Albrecht, pa sam
povukla Sissy u stranu. Umalo smo se zabile u Alice Hunt i njezina konja,
ali čak se i ona pravila da nas ne vidi.
»Sissy«, rekla sam joj nakon što sam je odvukla u Naarin odjeljak i
nakon što je ondje nekoliko minuta šuteći razmišljala. Raščešljavala sam
čvorove u Naarinu repu samo zato da bih se nečim bavila. Što god se
dogodilo, uvijek je bilo čvorova u konjskome repu. »Ja ću otići odavde, ali
ti ostaješ. Nemoj se sada zbog mene sa svima posvaĎati.«
»Ne moţeš otići«, rekla je. »A i zašto ţeliš otići?«
»Vrijeme je.«
Izgledala je kao da će se rasplakati, ali kada je progovorila, bila je
bijesna.
»Nije to tako jednostavno. Ne moţeš se samo tako pokupiti i otići.«
»Smislit ću već nešto«, rekla sam.
»Da barem nikada nisi upoznala gospodina Holmesa«, nastavila je, »i
da barem gospoĎa Holmes nikada nije otišla na put. Mrzim ga«, rekla je i
pogledala me zaţarenih obraza. »Znam da ga ti ne mrziš, ali zato ga ja
mrzim za nas obje, dvostruko više!«
»On je…«, zaustila sam, ali Sissy je odmahnula glavom.
»Molim te, nemoj«, rekla je, »uvijek ću ga mrziti. To što je učinio je
pogrešno. Potpuno pogrešno. Mogla si voljeti nekoga drugoga.«
Promatrala sam je nekoliko trenutaka, moju dragu i dobru prijateljicu,
smeĎe kose zataknute iza ušiju, grimiznih obraza i naborana čela od
srdţbe. Htjela je reći da sam mogla voljeti Davida, da sam mogla biti poput
nje.
»Voljela sam drugoga momka prije nego što sam došla ovamo.«
»Znam to«, nestrpljivo je rekla. Ali nije znala. Nikada joj nisam rekla
da imam bratića.
»Ne znaš da je taj momak bio moj bratić. I to ne bratić kojega nikada
nisam upoznala, ne bratić u trećem koljenu iz druge drţave«, brzo sam joj
govorila jer sam morala reći sve odjednom ili ne bih rekla ništa. »Bio mi je
kao brat.«
Sissy nije ništa govorila, samo me promatrala pa sam nastavila,
napola iz straha, a napola iz olakšanja jer je osjećaj da nekome napokon
sve govorim bio tako dobar da sam se, dok sam joj govorila, sjetila kako
pričanje ima svoju moć i da donosi osjećaj osloboĎenja koji već tako dugo
nisam iskusila. Kada sam bila još sasvim mala, od upale mi je uha puknuo
bubnjić, a iako su gnoj i krv koji su mi se slijevali niz vrat prestravili Sama
te je otrčao po majku, sjećam se da sam osjećala golemo olakšanje od boli
koja mi se prikrala tako postupno da nisam bila ni svjesna da me boli uho.
Sada sam se osjećala isto tako, samo što je sve curilo iz mojega srca.
»Moj je brat saznao.«
»Sam«, tiho je rekla Sissy.
»Da, Sam. Moj mu je bratić rekao. Potukli su se. Bila je to strašna
tučnjava«, glas mi se slomio. »Zbog toga su me poslali ovamo.«
»Jesu li i Sama nekamo poslali?«
Kada joj nisam odgovorila, podigla mi je bradu prstom, baš kao što
je to nekada činila majka.
Odmahnula sam glavom. »Ja nisam dobra djevojka.«
»Dobra djevojka«, rekla je tihim, hrapavim glasom. »Što je to uopće?
I gdje bismo je pronašli?«
»Ne razumiješ«, napokon sam rekla.
»Ne?« upitala me. »Mislim da razumijem sasvim dovoljno. Ne
biramo koga volimo, zar ne?« Nasmiješila se i znala sam da misli na
Boonea. »Ne biramo ni obitelji iz kojih potječemo. No moţeš barem
odabrati to da se razljutiš.« Uhvatila me za ruku i snaţno je stisnula.
»Au«, jauknula sam, ali nije me puštala.
»Nemoj svojoj obitelji dopustiti da ti odredi čitav ţivot.«
»To mi je rekao i gospodin Holmes.«
»Onda se on i ja barem u jednoj stvari slaţemo. Što ćeš sada
napraviti?« upitala me. »Ipak si ti samo djevojka.«
»Znam«, rekla sam tiho. »Ja sam samo djevojka, ali sam i njegova
sestra. Moram vidjeti brata. On nije učinio ništa loše.«
»Nisi ni ti.«
Ispustila mi je ruku i privukla me u zagrljaj. Mirisala je neobično, po
znoju i zemlji. »Dosad nisi imala sreće«, šapnula mi je na uho, »ali sreća se
mijenja, stalno se mijenja. Bog daje sreću samo onima koji je traţe.«
***
Mary Abbott vratila se u kolibu dok su još svi bili u dnevnom
boravku u Dvorcu. Te sam trenutke donedavno provodila kod gospodina
Holmesa, u ravnateljevoj kući. Znala sam da neće proći mnogo vremena
prije nego što gospoĎa Holmes primijeti moje izbivanje iz dnevnog
boravka te napomene da ne učim dovoljno. Morala sam otići iz škole prije
nego što se to dogodi.
Mary Abbott dosta me dugo promatrala glave nagnute u stranu, a
onda me upitala: »Što je tebi?«
»Što te briga?« otresla sam se.
Pogledala je u stranu, a ja sam ušutjela.
»Oprosti. Umorna sam. Spava mi se.«
»Ali samo to radiš u zadnje vrijeme. Samo spavaš. Prijateljice smo,
zar ne?«
»Jesmo, Mary Abbott.« Zašto je Mary Abbott odabrala mene. Zašto
se nije uhvatila Eve ili Gates? Zašto ne Sissy? Sissy bi sigurno bila
ljubaznija prema njoj. »Što ti treba?« upitala sam je, a zapravo sam
izazivala da mi kaţe kako svi znaju za mene i gospodina Holmesa, da cijeli
kamp priča o nama.
Spustila se na rub mojega kreveta. »Netko je sinoć vidio Sissy u
šumi«, prošaptala je iako smo bile same u kolibi. »Jesi li znala da je bila
tamo? Bila je s jednim momkom. Svi pričaju o tome. Govore da gospoĎa
Holmes zna.«
Uspravila sam se u krevetu tako da mi je lice došlo na svega nekoliko
centimetara od njezina.
»Tko, Mary Abbott? Tko je vidio Sissy?«
Pred očima mi se odvrtio cijeli protekli dan, sve djevojke koje su
okretale glavu, ali ne od mene, sve djevojke koje su zurile, ali ne u mene.
No Mary Abbott nije znala ili nije htjela reći. Izgledala je zabrinuto i
pitala sam se boji li se Leone. Jer znala sam tko je svima ispričao. Leona,
koja nije bila na plesu, koja je vjerojatno bila u konjušnici. Kada se
vraćala, vrlo je vjerojatno vidjela Sissy i Boonea. Bila je jedina djevojka u
kampu koja bi prokazala Sissy. Kome bi drugome palo na pamet da
povrijedi jednu djevojku samo zato da bi preko nje povrijedio mene?
No s druge strane, Sissy je sinoć mogao vidjeti bilo tko. Bila je tako
nesmotrena. I opet me na trenutak obuzela srdţba. Kako je mogla biti tako
neoprezna? Pogledala sam Mary Abbott, koja se igrala rubom mojega
pokrivača. Je li to moţda bila ona? Ne vjerujem — oduvijek se uglavnom
drţala mene, očiju uvijek uprtih u moja leĎa, kao prava mala pošast. Nju
sam zanimala ja, ne Sissy.
U doba večere, dok su svi bili u Dvorcu, izjahala sam na Naari u
planine. Tih je dana noć padala tek nakon osam sati, pa sam ostala vani sve
dok se na nebu nisu pojavile zvijezde.
Sklopivši oči, u sjećanje bih prizivala Sissynu tanku smeĎu kosu,
njezine široko postavljene oči. Njezino mi se lice ukazivalo jasnije nego
majčino, bratovo, očevo. Prije nego što odem, zamolit ću je neka mi da
svoju fotografiju. Mary Abbott mi je rekla da će Sissy sada, kada se glasina
počela širiti, poslati kući u roku od nekoliko dana, a iako nisam imala
previše povjerenja u Mary Abbott, znala sam da je u pravu. GospoĎa
Holmes će saznati — uvijek je bilo tako. A ako Sissy pošalju kući zbog
momka, neće joj nikada dopustiti da se uda za onoga koji joj je uništio
inače besprijekoran ugled. Svi njezini planovi, čitav će se njezin ţivot
raspasti na komadiće. I to će se dogoditi njoj, onoj istoj Sissy koja je još
jučer imala vrlo čvrsto mišljenje o tome kako se moja obitelj trebala
ponašati prema meni. Tko zna kako bi se ponašala njezina obitelj, što bi
mislili o njoj, bez obzira na to kako se branila? Sissy to očito nije znala.
Zabrana da se uda za Boonea mogla bi joj biti najmanji problem.
Dok sam silazila sa sedla u konjušnici, opazila sam gospodina
Albrechta. Bilo je prekasno da ponovno zajašem i napravim još nekoliko
krugova prije nego što ode.
»Thea«, rekao mi je i ja sam mu kimnula glavom.
»Zdravo.«
»Za tebe više nema treninga. Samo noćno jahanje.«
Slegnula sam ramenima. Zbog stranoga je naglaska govorio tako
neobičnim ritmom.
»Mislim da ti još nisam imao prilike čestitati na uspjehu«, rekao je i
ispruţio ruku. »Bravo.«
»Hvala«, odvratila sam dok je svojim velikim, hrapavim dlanom
stiskao moj malen i razmjerno mekan. Opet sam bila na rubu suza i opet
nisam znala zašto. Postavila sam drugi dlan na Naarino široko čelo. Kada
moj miris iščezne, kada popodne prestane iščekivati zvuk mojih čizama na
betonu, kada se navikne na miris i zvukove druge djevojke, bit će kao da
sam umrla. No ja ću se uvijek sjećati svojega konja prvaka. Nikada je neću
zaboraviti.
Gospodin Albrecht dosta me dugo promatrao, a onda progovorio.
»Vrlo si nadarena jahačica. Mogla bi se time nastaviti baviti.« Zbog
neobičnog je naglaska naglasio time.
 »I što bih onda radila?«
»Mogla bi raditi stvari koje još nitko prije nije radio«, rekao je i dalje
me drţeći za ruku.
Skrenula sam pogled. »Moţda.«
Na svijetu je još bilo dobrote. Bilo je dobrote čak i u Yonahlosseeju.
No sada mi se to više nije činilo vaţnim.
 22.

Sljedećeg sam jutra rano ustala i paţljivo se obukla, uredno uvlačeći bluzu
u suknju i čisteći mrlju s čizme. Pogledala sam Sissy koja je spavala na
leĎima, ruku raširenih u stranu. Nasmiješila sam se. Sinoć mi je rekla da
djevojke znaju za nju i Boonea, ali nije se doimala kao da je to zabrinjava.
Čak se i malo ponosila time. Pravila sam se da sam iznenaĎena. Očito nije
imala pojma koliko se daleko proširila glasina i kako je kroz kamp
dopuzala do ušiju gospoĎe Holmes.
Dok sam se ogledavala u zrcalu bila sam gotovo sigurna da me Mary
Abbott promatra, ali kada sam se okrenula, oči su joj bile sklopljene, a
usnice stisnute u tanku crtu.
U Dvorac sam stigla rano. Htjela sam uhvatiti gospoĎu Holmes prije
doručka. Blagovaonica je bila gotovo prazna, tek je nekoliko učenica
drugog razreda sjedilo za stolom. Zaobišla sam ih u širokom luku, a dok
sam prolazila pokraj kuhinje, netko je širom otvorio vrata.
»Zdravo«, rekla je Emmy pa se zagledala u neodreĎenu točku na
podu. Nosila je pladanj pun čaša, a preko ramena je prebacila kuhinjsku
krpu. Vrata su se za njom zatvorila.
Nisam joj ništa odgovorila i već sam pošla dalje kada se ponovno
oglasila.
»Zar me nećeš pozdraviti?«
»Zdravo«, rekla sam. »Zdravo, i opet zdravo. Pošla sam k gospoĎi
Holmes.«
Kratko se nasmijala. Nikada prije nismo razgovarale. Bila je nešto
otmjenija od sestre, nije bila razroka, ali glasovi su im bili isti, visoki, i
obje su govorile takvim naglaskom da sam se morala koncentrirati da bih
ih razumjela.
»Docey te ţali«, rekla je i prebacila pladanj iz jedne ruke u drugu.
»Molim?«
»Moja sestra. Ţali te.« Govorila je brzo, gotovo nestrpljivo.
»Aha«, rekla sam izgubljeno.
»No u tome se ne slaţemo«, nastavila je. »Ja sam bila tamo. Moţeš
reći što hoćeš o gospoĎi Holmes, i djevojke svašta govore, ali ona je dobra
duša. Dobra duša«, ponovila je čvrsto, gotovo ukočeno.
»Zna li?« upitala sam tiho. Okrenula sam se i učenice drugog razreda
zurile su u nas. Nitko ovdje nije razgovarao s poslugom. No s tim sam
stolom mogla izaći na kraj. Bile su to djevojke iz Kentuckyja i brzo su
skrenule pogled.
»Trebala si o tome mislit’ prije«, ponovo je premjestila pladanj.
Ruke su joj drhtale i skoro sam joj uzela pladanj.
Neko je vrijeme šutjela, kao da čeka na odgovor, a ja sam podigla
pogled s pladnja na njezino lice. Bahato me promatrala.
»Mislit’?« upitala sam i Emmy je spustila pogled. Postidjela sam ju.
Bilo je tako lako. »To se tebe ne tiče.«
Kada sam po drugi put zakoračila da je obiĎem, Emmy je slegnula
ramenima. »Od mene bo’me nije«, rekla je. »Saznala«, brzo je dodala.
Bilo mi je drago što me nitko nije čuo kako se rugam govoru
sluţavke Emmy, siromašne djevojke koja se rodila bez ijedne povlastice
koje su meni bile normalne od roĎenja. Nikada o njoj nisam razmišljala
kao o osobi koja je mogla biti zajedljiva, ali bilo bi poštenije da sam se u
verbalni dvoboj upustila s Leonom ili Katherine Hayes.
Prije uspinjanja stubištem još sam se jedanput okrenula i vidjela da
Emmy postavlja čaše na stol za kojim su sjedile učenice drugog razreda.
Gledala je prema dolje, lice joj je bilo bezizraţajno. Zatim sam spazila
Henny za našim stolom. Čitala je knjigu. Ugledala me pa sam nagonski
podigla ruku da bih joj mahnula, a onda sam se sjetila da to neće ići. Samo
je podigla obrve.
Iako sam imala većih problema od Hennyna prezira, to me svejedno
pogodilo. Ako me Yonahlossee ičemu naučio, naučio me da je nemoguće
ostati ravnodušan, da je nemoguće ne razbijati glavu nad tajnovitim
putovima naklonosti drugih djevojaka, koje su se ovdje teško stjecale, a
lako gubile. Ako nitko nije znao za mene i gospodina Holmesa, zašto se
onda Henny ponaša tako hladno?
To me pitanje sasvim zaokupilo dok sam se penjala stubama, napola
se nadajući da gospoĎu Holmes neću pronaći u uredu. No onda bih se samo
morala još jedanput vratiti.
»Thea«, rekla je gospoĎa Holmes i podigla pogled s radnoga stola
kada sam prošla kroz njezina vrata. Pokazala mi je stolac kao da me
očekivala. Gospodin Holmes stajao joj je za leĎima i gledao kroz prozor, s
rukama u dţepovima, kao i uvijek. Začuvši moje ime, naglo se okrenuo,
lica izobličena zbunjenom grimasom. Neko sam vrijeme stajala na vratima,
a zatim sam primijetila da mi drhte ruke, pa sam ih sklopila na leĎima i
pošla prema stolcu.
»Htjela si razgovarati s nama?« upitala me gospoĎa Holmes,
rastreseno čisteći lončanicu na svojemu stolu od suhoga lišća.
S vama, htjela sam je ispraviti. Htjela sam razgovarati samo s vama,
gospoĎo Holmes. No samo sam podigla glavu i rekla: »Da.«
»O čemu?«
»O Sissy.«
IznenaĎeno je i sasvim kratko udahnula, ali bilo mi je drago što sam
je uspjela šokirati. On me pak samo bezizraţajno promatrao. Je li me tako
dobro poznavao da je predvidio što će se dogoditi? Je li toga jutra imao
osjećaj da će se nešto slično dogoditi, pa je zbog toga sa suprugom došao u
njezin ured? To bi značilo da me poznavao bolje nego što sam ja poznavala
samu sebe, jer čak ni ja nisam znala da ću otići tako daleko. A nitko me
nije tako dobro poznavao.
»Znam da je netko rekao da je vidio Sissy u šumi. S Booneom
Robertsom iz internata Harris?« Glas mi je i protiv vlastite volje drugu
rečenicu pretvorio u pitanje. GospoĎa Holmes prestala se baviti biljkom i
zastala je u pola pokreta s listom u ruci i rastvorenih usta. »No to nije bila
ona«, nastavila sam, »bila sam to ja.«
Potpuno sam je zbunila. Nikada prije na njezinu licu nisam vidjela
takav izraz. Ništa joj nije bilo jasno, ali onda se sabrala. Ona je trebala biti
ravnatelj škole, a ne njezin muţ. U praksi je to zapravo i bila.
»Da?« upitala me. »I? Reci nam.«
Nisam bila sigurna da ću moći učiniti ono što sam potom učinila, ali
kada je gospoĎa Holmes zaustila reci nam i kada je na mene pokazala kao
da sam sasvim bezazlena djevojka, u tom trenutku me gospodin Holmes
pogledao i odjednom sam osjetila strašnu iscrpljenost. Sve je to bilo tako
nesmotreno.
Pogledala sam gospoĎu Holmes u oči i rekla: »Pitajte Evu. Nije me
bilo u krevetu.« Zatim sam zastala. Glas mi je drhtao te sam duboko
udahnula pa nastavila mirnije. »Svi vole Sissy. Svi vole njezinu obitelj.
Nikome neće biti drago ako ode, a najmanje od svih njezinom ocu i
njezinom djedu.« Nisam joj morala posebno objašnjavati na što mislim,
gospoĎa Holmes bila je mudra ţena. »A posebice im to neće biti drago ako
budu mislili da je izbačena zbog pogreške. Ljudima neće biti toliko ţao ako
kući pošaljete mene.« Odmahnula sam glavom. »Shvaćate li što vam
pokušavam reći? Kaţnjavanje Sissy neće vas nikamo odvesti.«
»Jasno mi je«, rekla je gospoĎa Holmes. »Savršeno mi je jasno. I sve
mi je to vrlo zanimljivo. No dopusti da ti postavim jedno pitanje. Jesi li
razmišljala o onome zbog čega si ti došla ovamo? Jesi li moţda razmišljala
o tome da bi za Sissy bilo bolje kada bi ju se poslalo na neko mjesto gdje
ne bi dolazila u takvo iskušenje?«
ZačuĎeno sam je pogledala. »A gdje bi to bilo? Ovdje se nalazimo na
vrhu zabačene planine.«
GospoĎa Holmes nakratko se okrenula prema suprugu, kao da mu
ţeli reći — vidiš li ti ovo? Vidiš li ovu djevojku preda mnom, tako drsku,
tako arogantnu. Odmahnula je glavom i gorko se nasmijala. Gospodin
Holmes samo je gledao kroz prozor i znala sam da ne se ne ţeli miješati.
Nikada mi ne bi pomogao, nije bio sposoban za to. GospoĎa Holmes
oduvijek je bila zaduţena za disciplinu djevojaka, za neugodan dio
odrţavanja reda u kampu.
»Tako si divna, Thea, baš kao što je bila tvoja majka. Divna
djevojka. No misliš li doista da je čitav svijet tvoj? Misliš li doista da imaš
ikakvog utjecaja na to što će svijet učiniti s tobom? Tako si divna, ali tako
naivna.«
»Beth«, oglasio se gospodin Holmes kao da je upozorava, ali
ponašala se kao da ga uopće nije čula.
Smrvila je suhi list u ruci i bacila mrvice u koš za smeće.
»Nikako ne uspijevam shvatiti tvoj način razmišljanja, Thea. Obično
razumijem svoje učenice, ali tebe nipošto. Moţda mi pokušavaš nešto reći?
Pretvarat ćeš se da si Sissy iza leĎa petljala s njezinim zaručnikom?«
Vjerojatno sam izgledala iznenaĎeno — i bila sam iznenaĎena — jer
je gospoĎa Holmes odmah nastavila.
»Da, znam da su se zaručili. Ja znam sve, Thea«, nasmiješila se i
pritisnula prst na usnice. »Nisam baš sigurna da ţeliš otići kući.«
Sjetila sam se svoje roditeljske kuće i kako je kraljevski izgledala za
oblačnih dana, kako ju je pepeljasto nebo otmjeno osvjetljavalo. Htjela sam
se vratiti toj kući, kući svojega djetinjstva, kući u kojoj je postojao
Georgie, kući u kojoj su me roditelji voljeli bez zadrške. No te kuće više
nije bilo, prodana je neznancima.
»Zašto bi se uopće htjela vratiti kući?« upitala me nešto tiše. »Znaš li
zašto su te poslali ovamo?«
Gospodin Holmes primio je suprugu za nadlakticu, sasvim njeţno,
kao da dodiruje dijete. »Bilo bi dosta, Beth.«
No naravno da sam znala zašto su me poslali ovamo. Skoro sam
prasnula u smijeh.
GospoĎa Holmes, meĎutim, nije obraćala pozornost na supruga.
»Mislili su da si moţda u drugom stanju«, rekla je. Zurila je u mene, ali
ona je izgledala iznenaĎeno, ne ja. »I sami bi uskoro saznali jesi li ili nisi,
ali tvoja je majka oduvijek bila sklona pretjeranoj brizi«, rekla je, a zatim
se naglo okrenula prema muţu. »Henry. Prejako me stišćeš. Boli me.«
I sama sam vidjela koliko ju je snaţno stisnuo za nadlakticu. »Bilo bi
dosta«, rekao je tiho, »od toga nema nikakve koristi.«
»Valjda se nije htjela baviti jadnim djetetom, pa te radije prepustila
meni. Ja sam za vrijeme našeg prijateljstva uvijek bila ona koja je rješavala
probleme, znaš. I nekada sam mislila da se lijepe djevojke poput nje ne
moraju zamarati svakodnevnim ţivotnim tehnikalijama, jednostavnim
postupcima. No tvoj otac… što je njemu? Liječnik je, valjda je on mogao
provjeriti nosiš li dijete svojega bratića.« Zastala je kada je to izgovorila i
poloţila ruku preko usta. Gospodin Holmes tek ju je tada pustio, pa je
počela trljati mišku na mjestu koje je do maločas drţao, s izgubljenim
pogledom u očima. Izraz lica joj se smekšao. Sjetila sam se svih njezinih
biljaka u staklenim bocama. Mislila sam da ta ţena prema meni nema
nikakvog suosjećanja. Bilo je tako lako zavarati ljude.
»Trebala je sve to saznati«, rekla je suprugu, a zatim se okrenula k
meni. »Treba znati što je čeka kod kuće.«
Odmahnula sam glavom, iako se od mene nije očekivao nikakav
odgovor. Sjetila sam se da je majka svaki dan prije mojeg odlaska
provjeravala moje pokrivače. Sjetila sam i što mi je gospoĎa Holmes rekla
kada sam došla u kamp — da joj se obratim ako primijetim bilo što na
svojem tijelu. Naravno.
»Nisam iznenaĎena«, rekla sam tiho. Bila bih iznenaĎena da mi je
gospoĎa Holmes rekla da je Georgie ozdravio, da mi je majka oprostila.
Sama činjenica da su mi roditelji razmišljali o najgorem mogućem ishodu i
da su poduzeli mjere za slučaj da se on i obistini — to me uopće nije
iznenadilo.
»Morat ću svima objaviti da si bila u šumi, znaš. Morat ću od tebe
načiniti primjer.«
»Znam«, rekla sam tiho.
GospoĎa Holmes ponovno se oglasila, ovaj put vrlo tiho. Morala sam
se naprezati da bih je čula. »Znaš li zašto se tvoja majka sprijateljila s
osobom poput mene? Nismo se baš kretale u istim krugovima, to ti je
valjda jasno. Nikada nisi ni čula za mene prije nego što si došla ovamo…«
Glas joj se nakratko izgubio, a onda je odmahnula glavom i nastavila.
»Tvoja je majka u školi Miss Petit bila na lošem glasu. Voljela je momke,
baš kao i ti. Pratio ju je glas lake djevojke. Ja sam pak bila miljenica
gospoĎice Petit. Tvojoj je majci dala sljedeći izbor — otići iz škole
osramoćena ili se sprijateljiti sa mnom. A majka ti nije bila glupa. Sredila
se. No i danas ţelim vjerovati da smo doista bile prijateljice. Ţelim
vjerovati da je na kraju ona voljela mene kao što sam ja voljela nju.«
Sada sam bila sigurna da nije znala za mene i gospodina Holmesa.
Bio je to jedan mali blagoslov u cijeloj situaciji.
»Moja je majka dakle…«, upitala sam, »voljela momke i zabavu?«
»Joj«, oglasila se gospoĎa Holmes sjetnim glasom. »Voljela ih je kao
nitko.«
***
U blagovaonici je posluga još namještala stolove. Docey me
pogledala i nasmiješila sam joj se. Silno sam prema nekome ţeljela biti
ljubazna. Emmy nije bilo na vidiku. Sjela sam na klupu podalje od svih, a
miris prţene slanine bio je tako jak da mi je postalo mučno. Djevojke su
pomalo navirale kroz vrata, očiju natečenih od sna. Nijedna me nije ni
pogledala i osjetila sam blagi ujed razočaranja. Nisam im više bila vaţna.
Bacila sam pogled na sat. U uredu gospoĎe Holmes provela sam samo
deset minuta. To mi se činilo nevjerojatnim.
Što li su gospodin i gospoĎa Holmes sada radili u njezinu uredu?
Moţda su okrivljavali jedno drugo, pokušavali otkriti zbog koga je od njih
dvoje jedna djevojka — ustvari, dvije, ako se ubroji i Sissy — toliko lako
izmaknula nadzoru. No moţda je i gospodin Holmes tješio svoju suprugu,
moţda ju je privio u zagrljaj i govorio joj da će se ova čudna stvar koja se
upravo dogodila s Theom Atwell s Floride — već nekako razriješiti.
Sklopila sam oči da bih se isključila iz vreve blagovaonice i poloţila
sam glavu meĎu ruke. Vrat me bolio na spoju s leĎima.
Razorila sam jednu obitelj, a zatim umalo uništila još jednu. Glava
me još jače zaboljela. Nisam znala kako ću se pridići na noge kada Sissy
doĎe ovamo.
Kasnila je, naravno, no odlučila sam je čekati. Vidjela sam da
Katherine Hayes ulazi u blagovaonicu i brblja s Leonom, što je bilo
neobično. Alice Hunt je razrogačila oči prema njima. Skoro sam prasnula u
smijeh — nikada nisam nikoga vidjela toliko silno zaprepaštenog.
GospoĎa Holmes jurnula je stubištem, sva crvena u licu. Slijedio ju
je gospodin Holmes, koji joj je nešto brzo govorio ispod glasa. Sve su se
djevojke okrenule u stolcima. Leona i Katherine zastale su u pola koraka.
Nikada prije nismo vidjeli da su gospodin i gospoĎa Holmes meĎusobno
razmijenili ijednu oštriju riječ, a prizor njihove svaĎe bio nam je
nezamisliv. Svi su odjednom počeli šaputati, i jedva sam uspijevala
podnijeti brujanje svih tih glasova. Zatvorila sam oči i poloţila ruke preko
ušiju.
»Thea?« netko me potapšao po ramenu. Otvorila sam oči. Bila je to
razroka Docey. »Jesi li dobro?« prošaptala je.
Iza Doceynih leĎa spazila sam kako kroz vrata Dvorca ulazi Sissy s
Evom. Svi su se okrenuli prema njima, a šaputanje je utihnulo. Sissy je to
primijetila, polako se ogledala po prostoriji, a zatim podigla ruku prema
vratu. I ja sam podigla ruku prema vratu. Nikada prije nisam vidjela Sissy
tako uplašenu. Henny je nešto šapnula Jettie. Tako tipično. U tom mi je
trenutku postalo jasno zašto mi je oduvijek bila tako antipatična. Naravno
da se drţala samozadovoljno. Bila je predosadna da bi bila drugačija.
GospoĎa Holmes podigla je glas na drugom kraju prostorije i svi su
se pogledi sa Sissy usmjerili prema njoj.
»Thea«, s blagom mi je panikom rekla Docey, »idi odavde. Idi!«
Pokušala me podići s klupe.
Vrijeme se odjednom usporilo. GospoĎa Holmes promatrala je
gospodina Holmesa kako se probija uza stolove na kojima se već pušila
vruća hrana. Nešto je traţio i u hodu brzo pregledavao prostoriju, a
djevojke su jedna za drugom odvraćale pogled od njegova. Zaustavio se za
mojim stolom, a Mary Abbott pokazala je prstom iza njegovih leĎa.
Gospodin Holmes pogledom je pratio njezin prst i onda spazio mene.
Prostorijom je zavladala mrtvačka tišina, sve je brujanje prestalo.
Glavom mi je pokazao u pravcu vrata, kao da smo sami u njegovoj
knjiţnici, okruţeni njegovim knjigama. »Jesi li ih sve pročitao?« pitala sam
ga. »Većinu«, odgovorio je. »Star sam, imao sam dosta vremena za
čitanje.« Nasmiješila sam se jer sam znala da je još uvijek vrlo mlad. Oboje
smo to znali. A onda sam ga primila za ruku i on me povukao s kauča.
Sada, u ovoj blagovaonici, u prostoriji u kojoj sam pojela stotinu
obroka, gospodin Holmes i dalje mi je izgledao kao mladić, ako
mladolikost znači da te svijet još nije dodirnuo. On nije bio netaknut, znala
sam to bolje od ikoga, ali nije djelovao kao da ga nešto progoni, u
njegovim očima još nije bilo sablasnoga pogleda. Izgledao mi je poput
besmrtnika.
Pokazao mi je palcem prema vratima i Martha Ladue, koja je sjedila
za stolom do mojega, glasno je udahnula i blijedom joj se koţom razlilo
crvenilo.
PoĎi sa mnom, rekao mi je tog poslijepodneva, ali te su riječi bile
samo formalnost, nešto što je govorio tek tako. Bila bih ga slijedila bilo
kamo, ali poveo me na kat, u sobu u kojoj nikada prije nisam bila.
Sarabethina soba. Nisam shvaćala zašto me odveo onamo, ali iz njezine je
komode nešto izvadio i rekao: »Pogledaj.« Odjednom mi je izgledao
stidljivo, poput dječaka. Kosa mu je padala preko očiju.
No sada, u blagovaonici, znala sam da su se stvari promijenile. Više
ga ne bih slijedila bilo kamo. Postojao je trenutak u kojemu sam na to bila
spremna, kao i s Georgiejem, ali taj je trenutak prošao.
Zato sam odmahnula glavom, a on me još neko vrijeme prodorno
gledao, kao da mi pogledom čita samu dušu. Zatim je otišao. Svratila sam
pogled prema glavnome stolu — njegove djece nije bilo. Da su bila ondje,
odveo bi ih. Bila sam sigurna da sada odlazi k njima. Ondje će i ostati. Ja
odlazim, ali on ne moţe.
»Djevojke«, rekla je gospoĎa Holmes i stala za ravnateljevu
govornicu, gdje je gospodin Holmes obično drţao jutarnju molitvu,
»molim vas za trenutak vaše pozornosti. Imam jednu obavijest.« Bila je
usplahirena, nemirnoga glasa i ruke su joj drhtale, a činjenica da sam je
uzrujala nije mi pričinjala baš nikakvo zadovoljstvo.
No iza svega je stajao pogled, taj bezvremenski pogled. Bila je pred
prozorom, pred istim prozorom koji sam dodirnula prije gotovo godinu
dana, kada me otac zamolio da odem iz ureda gospodina Holmesa. Za
leĎima su joj se uzdizale planine i, unatoč svemu, čak sam im se sada
morala diviti.
»Theodora Atwell nas napušta. Sutra ujutro. To je vrlo naglo,
naravno«, djevojke su ponovno počele šaputati, kao što sam i predvidjela, a
predvidjela sam i što će gospoĎa Holmes reći kada stane za govornicu. Sve
me to na neki čudan način umirivalo — sve sam znala, a više se nijednoga
od tih dogaĎaja nisam bojala.
»Odlazi zbog prekršaja vezanog uz mladića.« Graja je postala
glasnija, ali gospoĎa Holmes je podigla glas. »Od vas očekujem da više ne
razgovarate o tom dogaĎaju. Dame ste, a dame ne ogovaraju.« Potom je
pogledala prema meni.
U Sarabethinoj sam sobi razgledavala predmet što mi ga je pruţio.
Bila je to fotografija mnogo mlaĎega Henryja Holmesa u srebrnom okviru
kojemu je bilo potrebno laštenje, po čemu se vidjelo da gospoĎe Holmes
već dulje vrijeme nema kod kuće. To sam ja, rekao je. Ja u tvojim
godinama. Stajao je pred jezerom, drţao veslo i gledao ravno u objektiv,
kao što su to muškarci običavali. Izgledao je isto, samo mu je lice bilo
malo punije, bez oštrih crta zbog kojih je sada bio tako zgodan. Dodirnula
sam staklo. Tako si zgodan, rekla sam, ali zapravo sam mislila — tako si
mlad.
»I neka vam to svima bude lekcija, djevojke. Ponašajte se u skladu sa
svojim godinama. Poštujte pravila.«
Sissy me pogledala s drugoga kraja blagovaonice, a to su učinili i svi
ostali, ali na njezinu sam licu vidjela kako odjednom shvaća. Znala je.
Skrenula je pogled prema prozoru i dodirnula dijamantnu potkovu na
vratu. Na trenutak sam pomislila da će se obistiniti predviĎanje gospoĎe
Holmes i da će Sissy povjerovati da sam je izdala. Ustuknula je prema
vratima i izašla. Svi su je gledali.
GospoĎa Holmes je gledala mene, a onda sam na ramenu osjetila
Doceynu ruku. Poloţila sam svoju preko njezine, a iako se Doceyna ruka
isprva ukočila, nije ju pomakla. Po opipu sam shvatila da imamo slične
ţuljeve, samo što su moji bili od jahanja, a njezini od čišćenja. No ruke su
nam na dodir bile jednake.
***
Sissy sam pronašla u šumi, na istome mjestu na kojemu se sastajala s
Booneom. Sjedila je na srušenom deblu i plakala lica uronjena u dlanove.
Ispričala sam joj što sam učinila i postupno je prestala plakati.
Sjedila sam joj toliko blizu da sam je mogla namirisati. Bila je to
posljedica toliko prospavanih noći u njezinu krevetu. Sada sam umjela
prepoznati miris koji je ostavljala na jastuku. Bio je iznenaĎujuće snaţan.
»Noćas ćeš spavati u stacionaru. Tamo te smjeste prije nego što te
izbace iz škole.« I dalje me nije gledala u oči. Potapšala sam je po ramenu
pa se okrenula prema meni i vidjela sam da su joj oči natečene.
»Hvala ti«, rekla je, glasa još hrapavijega nego inače, zbog plakanja.
»Učinila si vrlo hrabru stvar.«
»Postoji i dokaz. Eva je primijetila da me te večeri nije bilo. Rekla
sam gospoĎi Holmes da je pita.«
»Eva joj neće htjeti kazati.«
Naravno da će joj kazati, pomislila sam. Ako je bila riječ o izboru
izmeĎu mene i Sissy, reći će. »Nije ni vaţno«, rekla sam, »ionako je neće
pitati.«
»Ne«, rekla je Sissy, »vjeruje ti, kao i svi ostali.« Glas joj se slomio.
»GospoĎa Holmes mi ne vjeruje. Odmah me prozrela.« Primila sam
Sissy za ruku. »Ţao mi je.«
»Znam«, rekla je i odmahnula rukom, kao da mi ţeli reći — nadišle
smo ispričavanja. Nikada neću zaboraviti taj njezin pokret. Kada budem
najtuţnija, sjetit ću se tog mahanja rukom, izvući ću ga iz najdubljeg kutka
pamćenja.
»Ali s kim ću sada razgovarati, kada ti odeš?«
Tada sam mislila da se uvijek u ţivotu moraš odlučiti za jednu stvar i
pritom izgubiti drugu. Da moraš izgubiti jednu ljubav kako bi dobio novu.
»I zašto ţeliš ići kući, Thea? Ne razumijem.«
Nasmiješila sam se. S punim je pravom postavila to pitanje. Zašto
sam htjela poći kući? Moja me obitelj nije ţeljela.
»Ţelim pomoći tebi, a i ţelim vidjeti brata.«
Kimnula je glavom.
»Ali što će biti s tvojim ugledom. Što će ti reći roditelji?«
Skrenula sam pogled u stranu. Toga sam se najviše bojala, ali nisam
to mogla reći Sissy. Iz kampa ću otići osramoćena, a upravo ga na taj način
nisam ţeljela napustiti. Htjela sam da me roditelji vole, htjela sam im se
opet svidjeti — ma oni me zacijelo i vole, njihovo sam dijete. A napuštanje
škole zbog skandala — to im se sigurno neće svidjeti. No bolje ja nego
Sissy, koja je još imala šanse. MeĎutim, duboko u sebi znala sam da me
majka već smatra djevojkom uništenoga ugleda, bez obzira jesam li bila
umiješana u jedan ili dvadeset skandala. Thea koja je nekada postojala za
nju je ionako odavno nestala, pretvorila se u oblačić dima.
»Mislim da me roditelji smatraju izgubljenim slučajem«, rekla sam.
Sissyno se lice zgrčilo kao da će opet zaplakati. Uhvatila me za ruku.
»To je grozno,Thea. To je najgora stvar koju sam ikada čula.«
»Ali to nije najgora stvar koju sam ja ikada čula«, rekla sam.
»Postoje i gore. Moram učiniti ono što je ispravno, Sissy. Moram pomoći
bratu i biti dobra djevojka.«
***
Zadnjeg poslijepodneva prije odlaska iz Yonahlosseeja lunjala sam
Dvorcem jer sam se iskrala iz stacionara. Nije uopće bilo teško. Nitko me
nije nadzirao. Po zvonima sam znala da upravo traje sat odmora. Sam je
već, znači, znao da dolazim kući. Majka mu je sigurno rekla. Vjerojatno
mu je drago što će me vidjeti — barem u srcu, ako ne i u mislima.
Bila sam ostavila knjigu u jednoj od učionica, ali nije mi toliko bilo
do knjige koliko do toga da još jednom proĎem tom školom, mjestom koje
sam zavoljela. Htjela sam još jedanput otići onamo kamo sam stigla prije
gotovo godinu dana. Htjela sam još jedanput vidjeti sve prije nego što se
vratim na Floridu.
Znala sam i što me čeka — ubrzani proces u kojemu će mi
Yonahlossee postati stran.
Blagovaonica je bila raščišćena od kaosa toga jutra, a ja sam
nastojala upiti svaku pojedinost: stol za kojim sam pojela stotine obroka,
prostor na kojemu je gospodin Holmes stajao i govorio nam o Bogu.
Popela sam se stubama na treći kat da ga obiĎem po posljednji put,
ali moţda sam po nečemu i znala da će gospoĎa Holmes biti u svojoj
učionici.
Stajala je u neobičnom poloţaju, čelom oslonjena na prozorsko
staklo i dlana pritisnuta na zid, kao da se ţeli probiti kroz njega. Dobro sam
poznavala taj pogled — mislima je bila u planinama, od njih ju je dijelilo
samo prozorsko staklo. Učinilo mi se da plače.
Onda se okrenula i ja sam se povukla, sigurna da me opazila. No ona
je samo pristupila stolu za kojim je sjedila Decca i crtala. GospoĎa Holmes
joj se nasmiješila i pokazala nešto na papiru. Decca je kimnula glavom.
Predugo sam ih promatrala; i Deccu koja je sasvim utonula u crtanje te
stalno pogledavala prema prozoru — očito je crtala planine — i gospoĎu
Holmes s izrazom lica koji se stalno mijenjao, kao da reagira na Deccin
crteţ što ga je promatrala. Izgledala mi je zadovoljno. Obje su izgledale
zadovoljno.
Kada sam otišla, oprezno sam skrenula iza koliba. Trebala sam se
sastati sa Sissy, a tako me gospoĎa Holmes nije mogla opaziti s prozora.
***
Djevojka iz kuhinje kojoj nisam znala ime donijela mi je večeru u
stacionar. Cijelu sam se noć prevrtala po tvrdome madracu. Uskoro ću opet
vidjeti roditelje. I brata. Što su im rekli? Sada sam bila još dvostruko
neposlušnija nego prije. Vraćala sam im se zbog istoga grijeha zbog kojega
su me poslali od kuće.
Odjednom su se vrata stacionara otvorila. Nisu bila zaključana i na
trenutak sam pomislila da me gospodin Holmes došao obići po posljednji
put. Ta me pomisao nevjerojatno obradovala.
No po obrisu lika shvatila sam da u stacionar ulazi djevojka.
Uspravila sam se i upalila svjetiljku. Mary Abbott.
»Zašto odlaziš?« upitala me poprilično smirenim glasom.
»Pssst«, utišala sam je. »Zato što sam bila nevaljala.« Zatim sam
uzdahnula: »Ne bi trebala biti ovdje.«
»Ali nisi bila nevaljala!« kleknula je uz moj krevet. »Znam tko je bio
nevaljao.«
Ţeludac mi je poskočio. Sjetila sam se noći kada sam leţala u
Sissynu krevetu i kada ju je Mary Abbott zazvala.
»Nije to smjela napraviti. Nije se smjela stalno iskradati noću«,
zastala je. »Ali nemoj se ljutiti na mene.«
»Neću«, rekla sam, »obećavam. Ali reci mi sve.«
»Nisam rekla gospoĎi Holmes.«
»Kome si rekla?« polako sam prošaptala, kao da razgovaram s malim
djetetom.
»Henny«, šapnula je razrogačenih očiju. »Rekla sam Henny.«
 »Aha«, uzdahnula sam i naslonila se na metalno zaglavlje. »Tako
dakle.«
»Pitala me!« branila se Mary Abbott. »Čula je glasine, djevojke su
već dulje vrijeme pričale o tome, a onda sam vidjela Sissy.«
»Onu večer kada je bio ples«, rekla sam.
Slegnula je ramenima. »I mnogih drugih večeri. Znam kamo odlaze.
Već dugo znam. Ponekad ih pratim.« Rekla je to kao da se ponosi svojim
pothvatom.
»I gledaš ih?« upitala sam je s nevjericom.
Brzo je odmahnula glavom. »Samo na sekundu-dvije. Samo kako bih
se uvjerila da je Sissy na sigurnom. I nju volim«, rekla je, »kao i tebe.«
Kimnula sam glavom, nastojeći u slagalicu posloţiti sve te
novoprikupljene podatke. Ništa me zapravo nije iznenadilo. Nije me
začudilo što je Mary Abbott pratila Sissy i Boonea, nije me iznenadilo ni
što je uzrokovala Sissyn pad u nemilost, ali bez zloće kakva je očito pratila
takva prokazivanja. Bila je usamljena. To je bilo sve.
»Bila si nevaljala kod kuće, zar ne?«
»Da«, odvratila sam joj bez razmišljanja, »vrlo nevaljala.« Oči su mi
se zaţarile.
»Joj, Thea«, rekla je Mary Abbott, a zatim me čvrsto zagrlila i u uho
mi prošaptala: »Sve je u redu.« Čarolija kojom me dotad bila začarala u
tom se trenutku prekinula i snaţno sam je odgurnula od sebe.
»Jao«, zastenjala je i protrljala rame te privukla ruke k prsima, kao da
se brani. Nije se morala braniti. U njoj sam nešto prepoznala, odreĎenu
iskrivljenost, odreĎenu potrebu. Čeţnju za koju je znala da je mora
skrivati, iako nije znala kako. Nije imala pojma. Bila je previše slična
meni, nisam mogla biti dobra prema njoj. Jedina je razlika izmeĎu nas bila
ta što se ja, površinski gledano, nisam ponašala tako čudno.
»Uvijek je bolje«, rekla sam joj, »uklopiti se. Ne odstupati. Ne biti
primijećen.«
Mary Abbott izgledala je povrijeĎeno, ali kimnula je glavom.
Posegnula je za mojom rukom i taj sam joj je put pruţila. Uvijek je
posezala za mojom rukom, ali ovo joj je bio posljednji put.
»Čuvaj se«, rekla sam joj, »i pazi na sebe.«
 ***
Potraţila sam Sama one noći nakon što sam majci priznala sve — ili
gotovo sve. Nisam joj rekla da sam spavala s bratićem, to joj nisam nikada
htjela reći. Mislila sam da je time štedim, nije mi uopće palo na pamet da
mi ne vjeruje i da ima svoju vlastitu verziju onoga što se dogodilo. No na
kraju je ipak bila u pravu — nije mi ni trebala vjerovati.
Dok sam je traţila po kući i kada sam je napokon našla u straţnjem
dvorištu, gdje je podrezivala ruţe, vjerovala sam da će mi biti lakše kada
joj sve ispričam. Bila sam u zabludi.
Sama sam pronašla u našoj staroj, dječjoj sobi. Čitao je časopis i
sjedio prekriţenih nogu na golome podu. Zatresao je glavom kada sam
ušla. Oči su mu bile staklene, a svjetlo u sobi prigušeno.
»Hoćeš da pojačam svjetlo?« upitala sam s jednom rukom na
prekidaču.
»Ostavi ga.«
Okrenuo je stranicu i spazila sam reklamu za koturaljke, koje ni on ni
ja nikada nismo isprobali.
»Što to čitaš?« upitala sam.
»Čitam članak o ljudima s neprirodnim ţeljama.«
»Ţao mi je.« Lice mi je bilo otečeno od plača, osjećala sam se kao da
mi se pod vjeĎe zavukla gomila pijeska.
»Trebao sam te zaustaviti.« Izgledao je jadno, i njemu su oči bile
natečene i crvene, a na njima su se pojavile ţilice koje nikada prije nisam
vidjela. Lijevo mu je oko, osim toga, bilo crno od modrice.
»Nisi me mogao zaustaviti«, rekla sam tiho. »Nisi ti bio taj koji me
trebao zaustaviti.«
»Poslat će te nekamo.«
Ostala sam zapanjena. »Tko?«
»A što misliš tko? Majka i otac.«
»A kamo?« Prvo mi je na pamet pao majčin brat na juţnoj Floridi.
Bilo je to jedino mjesto na koje su me mogli poslati.
»Na neko mjesto za koje nikada nisam čuo. Ima indijanski naziv.«
»Ne ţelim otići, Sam«, rekla sam podiţući glas. Nisam uopće
razmišljala odakle mu ta informacija. Vjerojatno je nešto načuo. »Nemoj
im dopustiti da me odvedu.«
»Zašto, Thea?« upitao me. »Zašto si to učinila?« Počeo je jecati.
»Poslat će te nekamo, a ja ću ostati sam. Jesi li ikada razmišljala o tome?
Jesi li? Je li ti ikada palo na pamet da ću, kada odeš, ja ostati potpuno
sam?«
Bacila sam se na njega. Prvo mi se odupirao, ali onda je popustio i
zagrlio me. Zbog tog mi je zagrljaja sve što je uslijedilo u sljedeća dva
tjedna, prije nego što su me poslali u Yonahlossee, bilo podnošljivije.
Strašna neugodnost, roditelji koji su od mene okretali glavu, svijest da sam
ih duboko iznevjerila — sve mi je to bilo lakše samo zbog toga što me brat
u tom trenutku zagrlio.
»Trebao sam znati«, promrmljao mi je u kosu. Jedva sam ga
razumjela.
Drţala sam mu lice meĎu dlanovima. Obrazi su mu bili vrući i
znojni.
»Znao si«, rekla sam.
***
Otac je bio u svojoj radnoj sobi i kada sam pokucala, oglasio se istim
glasom kao i uvijek. Pozvao me da uĎem. Tiho i odlučno.
»Thea.«
»Oče.«
Upravo je pisao neko pismo i lupkao se olovkom po bradi te čekao.
»Kako je Georgie?« izlanula sam jer sam znala da ga to moram pitati
odmah i brzo ili ga neću uopće pitati.
»Georgie je u bolnici. Jesi li to znala?«
Odmahnula sam glavom. »Kada sam ga zadnji put vidjela, još je
disao.«
»Da. Naţalost, i ljudi koji dišu mogu biti teško ozlijeĎeni. Izgleda da
ima oštećenje mozga.« Zastao je, pa zatim nastavio: »Kada mi je tvoja
majka rekla što si joj priznala, bio sam siguran da je pogriješila.« Glas mu
je bio potpuno miran. »Je li tako?«
Odmahnula sam glavom.
»Od sveg bih srca ţelio da jest.« Moj je otac vrlo rijetko u govoru
koristio takve sentimentalne izraze. Od sveg srca. »No i tvoj je brat
umiješan u sve to. Georgiejeva rana…«, poloţio je olovku na stol i rukama
načinio pokret kao da u zraku drţi lubenicu, »Georgiejeva rana izgleda kao
posljedica nasilnog udarca. Razumiješ li to, Thea?«
Kimnula sam glavom, iako nisam sasvim shvaćala.
»Georgieja je ili udario tvoj brat, ili je pao. U oba je slučaja ishod
isti. No ipak postoji velika razlika, kao što ti je vjerojatno poznato.«
Nisam rekla ništa.
»Čini se vjerojatnim da je Georgie pao na velik, tup predmet. U
bolnici sam rekao da je pao na kamen i to su prenijeli policiji — da je tvoj
bratić pao i udario glavom o kamen.«
»U redu«, rekla sam jer mi se činilo da od mene očekuje odgovor, »u
redu.«
»Tvoj me brat nije prepoznao kada sam ga poslije pronašao. Satima
je sjedio pod jednim drvetom. Pomokrio se u gaćice. Pamćenje vezano uz
ono što se dogodilo u najboljem mu je slučaju manjkavo.«
Izgovorivši to, otac me pogledao kao da se čudi što sam još ondje.
»Samo sam htjela pitati kako je Georgie«, prošaptala sam. Činilo se
pogrešnim što uopće izgovaram njegovo ime.
»No, pa sada znaš. Nije dobro.«
»A hoće li mu ikada biti dobro?«
To očito nisam trebala pitati.
Otac je slabašno slegnuo ramenima. »Ako Bog da.«
Već sam krenula prema vratima, ali onda je moj otac ponovno
progovorio.
»Jesi li nešto vidjela, Thea? Moţeš li mi reći što se dogodilo? Moţeš
li mi iskreno reći što se dogodilo?«
Lice mu je bilo prepuno boli, bio je tako izgubljen. Najgornji gumb
na košulji bio mu je otkopčan, kao nikada prije.
»Udario je u kamen«, rekla sam, »ozlijedio ga je kamen, ne Sam.«
Bilo je to lako — uvjeriti oca da je ono što tako ţarko ţeli vjerovati
doista istina. Bilo je to najmanje što sam mogla učiniti za njega.
Majka me pronašla nešto kasnije u štali. Upravo sam raščešljavala
čvorove u Sasijevu repu.
 »Thea.«
»Majko.«
Još sam labavo drţala Sasijev rep u ruci. Nisam ga htjela do kraja
ispustiti.
»Bila sam u šetnji«, pokazala je prema polju. Inače nikada nije šetala.
Boravila bi u vrtu ili u kući. U proteklih je tjedan dana sa mnom
razgovarala točno tri puta. Jednom me zamolila da pometem prednju
verandu, što sam već bila učinila dvaput, iako nije bilo potrebno.
Oslonila je čelo o vrata Sasijeva odjeljka. Izgledala je umorno,
krhko. Moţda ima kakve vijesti o mojem bratiću.
»Odlučili smo te poslati nekamo. Da odeš od svega ovoga.«
»Ne ţelim ići«, pogledala sam je u oči, a iako je bila iznenaĎena, sva
pravila prema kojima smo se prije ponašali jedni prema drugima odjednom
su nestala, isparila s vrućinom.
Zatvorila je oči. »Nemaš izbora. Bolje je za tebe da odeš.«
»Nije. Ovdje mi je dobro. Svima ću vam se micati s puta. Vidjet ćeš.
Spavat ću ovdje. Nikome neću smetati. Molim te, neće mi biti bolje ako me
pošaljete drugdje.«
Nasmijala se. »Spavat ćeš u štali? Pa nisi ţivotinja, Thea.«
Odmahnula je glavom. »Otići ćeš.«
»Aha«, zamotala sam Sasijev rep oko zglavka, »tako dakle.«
Majka me nekoliko trenutaka promatrala, a onda progovorila.
»Zašto, Thea? Zašto si to učinila?«
Usnice su joj se iskrivile u maleni, ruţni čvor. U tom trenutku nije
više bila ljepotica. Izgledala je kao iznevjerena osoba.
»Zašto je to toliko loše?« upitala sam je i glas mi je napuknuo. »Pa i
ti voliš Georgieja.«
Kao da se već bila pripremila za to pitanje. Kao da si ga je već i sama
bila postavila.
»Ali za tebe sam ţeljela nešto više«, viknula je. »Zar ne vidiš da
Georgie nije dovoljno dobar? Sve i da jest, ovo je sada prava noćna mora.
Georgie je u bolnici, a tvoj ga je brat strpao onamo. Stric George i strina
Carrie ne mogu nam to oprostiti. A ja sam tako ljuta na Georgieja… i na
tebe.« Pokazala je rukom prema izlazu iz štale, na naših tisuću hektara.
»Imali smo sve, Thea. Sve. A sada je sve ovo uništeno.«
»Molim te«, zavapila sam, »kamo me šaljete? Molim te, nemoj.«
Uhvatila sam je za ruku. »Molim te, dopusti mi da ostanem ovdje. Bit ću
dobra.«
Pogledala je mjesto na podlaktici gdje sam je dodirnula, a zatim
podigla pogled prema meni.
»Bojim se da je sada prekasno za to«, mirno mi je rekla.
***
Tijekom mojega zadnjega tjedna kod kuće uspjeli smo uspostaviti
kakvu-takvu rutinu. Ustala bih rano svakoga jutra i zatim jahala sve dok ne
bih iscrpila Sasija. Iskušavala sam sve više skokove, a Sasi ih je uspješno
izvodio jer je osjećao koliko sam ludo hrabra. Majka se zaokupila
kućanskim poslovima i ja sam joj pomagala tako da sam joj se sklanjala s
puta. Znala sam da me najradije uopće ne bi gledala. Sam bi odlazio u
divljinu i ne bi ga bilo satima. Pretpostavljam da je lovio ţivotinje za
terarij. Otac je odlazio od kuće prije nego što bih ustala, a vraćao se kad
bih već bila u krevetu. Kad smo se jedanput susreli u hodniku, spomenuo
mi je bolesno novoroĎenče koje ne moţe jesti. Nisam više pitala za bratića.
Pretpostavljala sam da bi mi otac rekao da mu se stanje pogoršalo. Bila
sam naivna — mislila sam kako šutnja mojih roditelja znači da je
Georgieju bolje.
Trebala sam se spakirati, ali majka mi nije jasno rekla što trebam
ponijeti, pa je jedini napredak koji sam postigla na tom polju bio taj da sam
sve svoje ladice ispraznila na pod. Potom sam pregledavala svu svoju
lijepu odjeću — sjajne haljine, krute pamučne suknje, glatke svilene
šalove. Nisam ih zavrijedila. Nisam mogla zamisliti budućnost u kojoj ću
ih opet nositi.
Dok sam tako jednoga dana pregledavala odjeću, netko mi je
pokucao na vrata. Zatvarala sam vrata svoje sobe da bih roditelje
poštedjela toga da me gledaju.
»Naprijed.«
Ugledala sam Idellinu smeĎu ruku. Vratila sam se odjeći.
Razočaranje je bilo gotovo nepodnošljivo.
»Poslala me tvoja majka. Rekla mi je da ti pomognem s pakiranjem.«
Pokazala sam hrpe na podu. »Napravila sam strašan nered.«
 »Pusti mene.«
Promatrala sam ju dok je odjeću slagala u urednije hrpe — suknje na
suknje, jahaće hlače uz jahaće košulje. Uredno je slagala sve ono što sam ja
razbacala.
»Tvoja je majka rekla da ne trebamo spakirati previše stvari«, rekla
je i dobacila mi jedan kratak pogled. »Kaţe da ćeš tamo imati odoru.«
»Odoru«, ponovila sam. »Znaš li zašto odlazim?«
Idella je poravnala okovratnik jedne bluze. Slabo sam je poznavala.
Znala sam samo da nije udana, da ţivi s majkom i dvije sestre i da su sve
četiri velike vjernice.
»Sigurna sam da je sve u redu«, rekla je.
Kimnula sam glavom, na rubu suza. »Ali nije«, rekla sam.
»Sve po Boţjoj volji«, rekla je Idella, »sve po Boţjoj volji.«
 23.

Vlak od Ashevillea do Orlanda bio je poluprazan. U prvoj klasi bila je još

jedna djevojka moje dobi — vidjela sam je u vagon-restoranu za vrijeme
ručka, gdje smo jele svaka za svojim stolom. Pomno sam je proučila. Nije
gledala konobara dok je naručivala, a kada joj je donio obrok, jela je brzo i
stidljivo, kao da će nekoga uvrijediti samo zato što objeduje. Na ušima je
nosila prekrasne naušnice sa smaragdima u obliku suza i stalno ih je
dodirivala, baš kao što je to Sissy činila sa svojim privjeskom u obliku
potkove. Taj je privjesak sada visio oko mojega vrata i ja sam ga takoĎer
stalno dodirivala, ali ne iz istih razloga kao Sissy. Dodirivala sam ga zato
što mi je nedostajala moja prijateljica.
Nisam se mogla prisiliti da pojedem juhu od rajčice koju je konobar
donio pred mene. Nije baš bila ukusna, ali trebala sam biti gladna jer već
danima nisam pošteno jela. Uspjela sam se prisiliti da pojedem pecivo.
Dok sam sjedila u tom vlaku pred tom bezukusnom hranom, odjednom mi
je sve ponovno postalo stvarno. Moja se odlučnost raspršila poput
sjemenki maslačka. Uz prozor vlaka promicao je zelen i ţivopisan krajolik
Sjeverne Karoline. U daljini su se nazirale planine, tako hladne i tako
nedostiţne. Kada smo prešli granicu prema Floridi, sve je nekako postalo
bliţe i ţivlje. Znala sam da će me, čim siĎem s vlaka, vrućina pozdraviti
kao staru prijateljicu, iako je bilo tek proljeće.
Bila sam ljubomorna na djevojku iz vlaka, djevojku kojoj uopće
nisam znala ime i koju više nikada u ţivotu neću vidjeti. Nijednom nisam
toliko ţeljela biti netko drugi kao za tog putovanja vlakom. Bila bih
najradije sve počela iznova: ponovno bih se rodila, ali ovaj put bez
blizanca i bez bratića koji bi mi bio blizak poput brata.
»Znaš li koja je sljedeća stanica?« upitala me djevojka. Nisam ni
primijetila da je ustala od stola, a već je i stajala preda mnom. Na trenutak
se nisam mogla sjetiti naziva postaje.
»Church Street«, rekla sam, »Orlando.«
Izgledala mi je nervozno i bila bih je najradije uhvatila za ramena,
protresla je i rekla joj — smiri se, nemaš zbog čega biti nervozna, ali nisam
joj to mogla reći, prije svega zato što nisam znala je li to istina. Nisam
znala s kim će se ili s čim susresti kada siĎe s vlaka koji je polako
usporavao. Već sam vidjela postaju na kojoj ćemo se uskoro zaustaviti i u
tom mi se trenutku činilo nemogućim da sam sada u tome vlaku, a za pet,
deset minuta više neću biti. I ništa se od toga neće dogoditi mojom voljom.
Zašto, Thea, zašto? Zašto sam se toliko ţeljela vratiti svemu ovome? Zašto
sam se htjela vratiti bratu koji mi mjesecima nije napisao ni riječi, majci i
ocu koji su me tako brzo poslali od kuće da se činilo kao da su oduvijek
imali plan za takvu vrstu krize ili tragedije, neplaniranog dogaĎaja?
Djevojčicu pošalji od kuće, dječaka zadrţi?
A onda sam svoje roditelje spazila na peronu — oca u odijelu, a
majku u šeširu širokog oboda. I u tom sam trenutku znala zašto sam se
htjela vratiti kući. Ipak, nisam ih još bila spremna vidjeti. Poloţila sam
glavu u ruke.
Kada sam ponovno podigla pogled, shvatila sam da me druga
djevojka iz vlaka promatra. Ne bi bila popularna u Yonahlosseeju,
zaključila sam. Bila je prenervozna, previše je čeznula za paţnjom.
»Tko će te dočekati?« upitala me.
»Roditelji«, pogledala sam kroz prozor. Majka je stajala pred ocem,
otac je ruke prekriţio na leĎima, a ona je izgledala nemirno. Moja majka,
djevojka koja je u mladosti voljela momke i zabavu, ţena koja je nekada
bila lijepa i besramna. Izgledala je mršavije. Sama nije bilo.
Promatrala sam ih dok se vlak zaustavljao i ostala sam u sjedalu kad
su se drugi putnici iskrcavali i dok je moja majka nervozno svakoga
zagledavala u lice.
Ustala sam. Već sam osjetila da mi noge postaju slabije, da mi mišići
postaju opušteni jer već danima nisam jahala. Kada sam napokon, kao
zadnja putnica, izašla iz vlaka, na licu svoje majke zapazila sam vidljivo
olakšanje.
»Thea«, zazvala me povišenim glasom. Promotrila me od glave do
pete, a onda se pogledom zaustavila na ogrlici i pogled joj se sledio. Ne
moţe si pomoći, znala sam. Vidjelo se da se trudila biti ljubazna.
Moj je otac podigao glavu i s čuĎenjem sam primijetila da je ostario.
Za mojeg je izbivanja potpuno posijedio, čak i u obrvama. Čekali smo dok
je nosač skupljao moju prtljagu, dok mu je moj otac davao napojnicu i dok
je moja majka omatala kosu šalom radi predstojeće voţnje. Oko nas su se
vrzmali putnici sljedećega vlaka i bilo mi je drago zbog toga. Bili su netko
drugi. Ţene su bile odjevene u ruţičasto, ljubičasto i zeleno, prizor na koji
moje oči nisu bile navikle nakon sve one bjeline. I nitko ih nije nadzirao.
Nitko nije vodio računa o tome da na vrijeme stignu na nastavu, nitko im
nije u devet gasio svjetla i nitko ih nije budio u sedam. Nitko nije mario.
Majka i otac okrenuli su se i spremili za polazak, očekujući da
poĎem za njima. Prvo se okrenula majka, zatim otac, a ja sam čekala da
nešto kaţu.
»Hajdemo«, rekao je moj otac. »DoĎi.«
Otac je ispruţio ruke, a majka me očajnički promatrala.
»Da«, rekla sam, »hajdemo kući.«
No nisam se pomakla. Pogrešno sam se izrazila. Nismo odlazili kući.
Osvrnula sam se i spazila da moj vlak odlazi, a na njegovo mjesto dolazi
drugi golemi stroj. Bit će još vlakova. Nasmiješila sam se i dopustila ocu
da me primi za ruku. Prije gotovo godinu dana očajnički sam ga drţala za
ruku i nisam je htjela ispustiti, a sada sam se morala prisiliti da je uhvatim.
Svi smo bili vrlo hrabri.
Otac mi je otvorio vrata automobila i pričekao da se smjestim, pa ih
tek onda zatvorio. Šutjeli smo dok je vozio prema cesti kroz vrevu
Orlanda. Već dugo nisam vidjela automobile, ceste i bilo kakve zgrade
osim Dvorca. No onda se moja majka okrenula dovoljno da sam je mogla
promotriti iz profila i u tom sam trenutku znala da se neću morati truditi
ponovno ih zavoljeti. Zaboravila sam koliko je to lako. Moje je srce bilo
nevidljivim nitima povezano s njima i znala sam da će tako biti sve dok ne
umru. Tek ću tada biti potpuno slobodna od svih, osim od Sama. No to je
bila jedna nit, a ne tri.
Promatrala sam majčin profil, taj dobro mi poznat prizor. Bio je
nešto oštriji nego prije. Znala sam da sam joj to ja učinila. Čekala sam da
progovori.
»Thea«, započela je i mogla sam je namirisati, čak i sa straţnjeg
sjedala. Bio mi je to dobro poznati, stari miris. Nagnula sam se naprijed.
»Da?«
Okrenula se i pogledala me, a zatim zatvorila oči, lagano prstima
dodirujući čelo. Bio je to novi pokret, nisam ga otprije poznavala. »Ova
glavobolja«, rekla je, »ne da mi mira.«
Prije nego što je progovorila, htjela sam joj nešto reći o tome kako se
čudno osjećam, kako mi je sve neobično. Toliko se toga dogodilo u
posljednjih godinu dana, bila je to najdinamičnija godina u mojem mladom
ţivotu i sada sam se osjećala mnogo starijom, mnogo odraslijom. Htjela
sam joj reći, i ocu takoĎer, da su mi sve djevojke u školi isprva bile čudne,
a kako su mi onda postale bliske i poznate. Htjela sam im reći da su mi
sada oni čudni, moji roditelji, da su mi neobični iako ih volim, iako im
ţelim udovoljiti. Htjela sam reći svašta — ali teško je zamisliti taj trenutak.
Čekaš ga, čini ti se da nikada neće doći, a onda ipak doĎe i eto te, ovdje si,
Thea Atwell iz Emathle na Floridi, ista djevojka.
»Thea«, rekla mi je majka, »zadnjih mjesec dana ţivimo u hotelu, ali
selimo sljedeći tjedan. Kupili smo kuću. Ovdje ima mnogo, mnogo
napuštenih kuća.«
»Sasi?« upitala sam. Nisam se još mogla nositi s punim rečenicama, i
riječi sam jedva izgovarala.
»Prodali smo ga, Thea. Ionako bi ga vrlo brzo prerasla.« Glas joj je
bio tih. Pokušavala je biti ljubazna.
»Tko ga je kupio?«
»Jedna djevojčica«, odgovorio je otac. »Jako ga voli. Istina je,
Thea…«, moja je majka na to ispustila tihi zvuk negodovanja, ali on ju je
ušutkao, što me iznenadilo, a još me više šokiralo što ga je majka
poslušala. »Istina je da si trenutačno ne moţemo priuštiti vlastitoga konja
za tebe.«
»On je bio poni«, tiho sam rekla.
»Molim, Thea?«
»Ništa«, rekla sam, »nije vaţno.«
Pogledala sam u svoje ruke, ruke za koje me drţao gospodin Holmes.
Majka se opet okrenula naprijed i naslonila glavu na prozor. »Ova
glavobolja«, rekla je, »ubit će me.«
Nije bilo baš tako strašno, nije plakala. Majka mi je, na kraju krajeva,
bila laţljivica. Laţljivica koju sam voljela, ali ipak laţljivica. Bila mi je
obećala da će Georgie ozdraviti, da će mi pisati ako mu bude gore. Bila
sam u zabludi kada sam joj vjerovala, ali htjela sam joj vjerovati. Kroz
prozor sam gledala na ulicu i na njoj spazila prljavu malu djevojčicu. Tko
zna je li siromašna, jesu li joj roditelji napustili kuću ili je samo djevojčica
koja se uprljala za igre u dvorištu. Haljina joj je izgledala pristojno. Nikada
neću saznati.
Hotel u kojem smo odsjeli izgledao mi je veličanstveno, sav u
crvenim baršunastim tepisima i s liftom. Nosač je mene i majku otpratio do
moje sobe — čim sam ušla u nju, znala sam da će biti samo moja jer od
Sama nije bilo ni traga. Soba je vonjala po vlazi, ali sobe na Floridi često
su bile takve.
Nosač je bio mlad i zgodan, s gustom smeĎom kosom i dugim,
vitkim udovima. Naravno, pomislila sam, naravno da ću dobiti mladog i
zgodnog nosača, a ne starog i smeţuranog. Uputila sam ga kamo da odloţi
moje stvari i kada je završio, stao je uz nas i čekao.
»To bi bilo sve«, rekla je majka.
»Majko«, pogledala sam u njezinu torbicu.
»Ah, da«, rekla je, »oprostite, baš mi je ţao.« Bila je nervozna, a
znala sam i zašto je nervozna. Uskoro će ostati nasamo sa mnom, a to što
sam upravo razgovarala s muškarcem i još joj onda rekla kako se ona treba
ponašati pred muškarcem — to sigurno nije pomoglo. Vjerojatno bi joj bilo
draţe da sam se sakrila u kut dok nosač ne ode, moţda čak i nakon što ode.
E pa, ja nisam imala namjeru učiniti ništa slično.
Zatvorio je vrata za sobom i ja sam se okrenula prema majci,
pogledala je ravno u oči i pričekala da progovori.
»No, Thea«, rekla je, »kamp ti je očito godio. Izgledaš dobro.«
»Nije to bio nikakav kamp, majko«, rekla sam, a ona se ukočila.
Odlučila sam da ipak neću ulaziti u to. »Ne, u redu je«, dodala sam, »drago
mi je što sam tamo ostala toliko vremena.«
Dugo me promatrala. Jedini zvuk u sobi bilo je brujanje električnog
ventilatora. Odjenula je haljinu koju sam već vidjela stotinu puta i još
uvijek je bila lijepa — nosač je više pozornosti obraćao na nju nego na
mene. Osjetila sam kako me polako napušta hrabrost. Ona mi je majka, ja
sam njezino dijete i to je nepromjenjiva činjenica, pa sam se počela
pripremati na prijekor, na to da će mi reći koliko je razočarana i koliko sam
se loše ponašala. Čekala sam da mi to kaţe po drugi put u ţivotu.
»Dakle«, rekla je napokon i primila me za ruku. »Što ćemo s tobom,
Thea?«
Zaustila sam da joj nešto kaţem, ali me ušutkala.
»Nemoj, molim te. Poslije ćemo o tome. Sada sam umorna.«
»Sam?«
»Sam je u sobi do tvoje. Na tvojem bih mjestu pričekala da on doĎe k
tebi, ali ti ćeš, sigurna sam, učiniti onako kako ti ţeliš.«
Kimnula sam glavom. Imala je pravo.
***
Zadnju sam noć u Yonahlosseeju htjela ostati u stacionaru, ali nisam
mogla. Nakon sati prevrtanja u krevetu poslije posjeta Mary Abbott,
napokon sam ustala. Ţeljela sam spavati, skloniti se u kratak predah sna,
ali san mi nije dolazio na oči pa sam se uznemirila i postalo mi je vruće.
Tjeme mi je gorjelo povrh mozga ili sam barem imala takav osjećaj — da
mi se mozgom vrzma previše uznemirujućih misli i da se zapalio. Nadala
sam se da neću poţaliti što odlazim. Nadala sam se da će Samu biti drago
što me vidi. Nadala sam se da će Sissyn ţivot biti upravo onakav kakav je
priţeljkivala.
Trg je bio potpuno prazan i osvjetljavao ga je predivan puni mjesec.
Na ravnateljevoj kući nije bilo nijednog upaljenog svjetla, a i u kolibi
Augusta vladao je mir — sve su moje prijateljice čvrsto spavale. Boone
više neće dolaziti. Bilo je preopasno sada, nakon što je Sissy skoro
uhvaćena. Njegov identitet, meĎutim, nije bio otkriven, što je bila jedna
mala sreća u nesreći. Natjerala sam Sissy da mi obeća kako će mu odsad
pisati pisma i da će biti opreznija.
Dok sam išla prema konjušnici, zbog tamnih sam se šuma koje su me
okruţivale sjetila zvončarske vještice Kate. Mogla sam tako lako zakoračiti
u njih i nestati.
Većina konja nije proturila glavu kroz otvor na odjeljku. Bilo je
kasno i nije im bilo vrijeme hranjenja. No Naari je provirila. Prepoznala mi
je korake. Znala sam da će ih ubrzo zaboraviti i da više neće ni znati da ih
je zaboravila.
Privila sam njezinu njušku uz svoje lice, duboko udahnula njezin
blago smrdljiv vonj i pustila je da i ona udiše moj. Tko zna kako sam ja
njoj mirisala. Kao djevojka. Kao Thea.
Za leĎima sam začula škljocaj metala o metal i poskočila sam,
misleći da su me uhvatili. No što su mi mogli? Nisam više imala što
izgubiti, ništa im nisam mogla dati.
Bila je to Leona. Izlazila je iz Kraljeva odjeljka i zatvarala vrata. Bila
je odjevena samo u spavaćicu koja joj je dosezala do koljena. Meni je moja
sezala do polovice potkoljenica, ali sam se bila odjenula prije no što sam
došla u konjušnicu. Primijetila sam da je bosonoga, što je bila čista ludost.
Uz konja je vrlo opasno hodati bez cipela. Kosa joj je bila raskuštrana
koliko je Leonina kosa to uopće mogla biti. Kralj je gurnuo golemu glavu
kroz otvor na odjeljku i pogledao me. Leona je ispruţila ruku unatrag i
odsutno ga potapšala po njušci. Mislila sam da je ona bila odgovorna za
izdaju i širenje glasina po kampu, a moj prvi dojam o njoj bio je točan.
Nije marila ni za što drugo osim za konje.
»Thea Atwell«, rekla je. »Pobijedila si me. Nitko me nikad prije nije
pobijedio.«
»Ţao mi je«, rekla sam i u tom mi je trenutku doista bilo ţao. Moţda
sam trebala biti bolja prema njoj. Moţda sam je ipak trebala pustiti da
pobijedi.
»Neka ti ne bude ţao. I ja bih učinila isto na tvojem mjestu. U tvojem
sedlu.« Nasmiješila se i ja sam joj uzvratila osmijeh.
»Ţao mi je zbog Kralja«, rekla sam i pokazala na njegovo veliko,
lijepo lice. Leona se okrenula i zarila lice u njegov vrat, a on se opustio u
njezinu zagrljaju, kao dijete. Na terenu je bio opasan, a u konjušnici
njeţan. Mislila sam da plače, znam da bih ja plakala na njezinu mjestu, ali
kada me opet pogledala, lice joj je bilo potpuno suho.
»Bit će drugih konja«, rekla je, »ali ne ovakvih. I još ih dugo neće
biti.«
Kimnula sam glavom. Vjerovala sam joj. Ako je itko mogao pronaći
put natrag do sedla, bila je to Leona.
»I ti moraš ostaviti nju«, rekla je, ali u njezinu glasu nije bilo ni
trunke zlobe.
»Da«, pogledala sam Naarino majušno, njeţno lice, »ali ona nikada i
nije bila moja.«
***
Sam mi nije pokucao na vrata. Satima sam leţala u krevetu, zaspala
sam, a kada sam se probudila, prozor mi je bio osvijetljen uličnom
rasvjetom, iako sam vidjela da je već skoro zora. Usta su mi bila suha. Nije
bilo Docey da mi natoči čašu vode ni drugih djevojaka da mi kaţu koliko
je sati.
Sama sam se pobrinula za čašu vode iz slavine na umivaoniku i brzo
je popila, pa zatim natočila još jednu te popila i tu. Oko mi je zapelo za
nešto bijelo na podu i shvatila sam da mi je netko pod vrata gurnuo poruku.
Srce mi je poskočilo: Sam! No prevarila sam se. Bila je to poruka od
majke, u kojoj mi je napisala da me nisu htjeli buditi za večeru. Nisu. Oni.
Je li Sam bio s njima? Odjednom sam shvatila da je situacija u kojoj se
nalazimo prilično tuţna. Obitelj smo, a ţivimo svaki u svojoj sobi u hotelu.
Začula sam nešto s druge strane vrata, ali nisam dovoljno poznavala hotel
da bih znala prepoznati što.
Polako sam otvorila vrata i ugledala ga. Moj brat. Vidjela sam ga
samo s leĎa, ali znala sam da je to on. Prepoznala sam ga isto kao što bih
prepoznala vlastitu ruku.
Okrenuo se i na blještavom sam svjetlu hodnika vidjela da se
obistinilo ono što sam predvidjela. Postao je vrlo zgodan. Bio je zgodniji
kao muškarac nego što sam ja bila kao ţena. Ramena su mu se proširila i
nadvisivao me za glavu, a moţda i više. Ostala sam zapanjena pred snagom
ţivota. Ţivot je uzeo osobu koju sam poznavala kao samu sebe i pretvorio
je u neznanca.
»Sam.«
»Thea.« Glas mu je bio dubok. Više nikada neću čuti glas koji sam
ostavila kada sam otišla u kamp — tih i mekan. Sada je imao glas koji se
nametao, koji je izdavao naredbe, upućivao, koji se čuo i kroz gomilu.
Imao je muški glas.
Poloţila sam dlan na vrat. »Koliko je sati?«
»Kasno je«, rekao je.
»Nisi mogao spavati?«
Nije mi ništa odgovorio. Nije me htio pogledati u oči.
»UĎi«, rekla sam mu, »molim te.«
Oklijevao je. »Molim te«, ponovila sam, »nemoj da te moram
preklinjati.« Ušao je bez riječi i sjeo na krevet, a ja sam sjela do njega.
Krevet mi je bio raspremljen i odjednom mi je postalo neugodno. Pustila
sam momka u sobu, a nisam namjestila krevet — kako vulgarno! No onda
sam se sjetila da Sam nije momak, nego moj brat.
Dugo smo sjedili u tišini, ali nije mi bilo neugodno. Čak mi se tišina
više sviĎala od našeg pokušaja razgovora, koji je bio ukočen i čudan. Kada
je sjeo, nije mi izgledao tako visok. Ponovno je bio moj brat.
»Toliko se toga promijenilo…«, započela sam, ali Sam me prekinuo.
»Tebi«, rekao je. »Tebi mnogo više nego meni. Ja nisam nikamo
otišao.«
»Vratila sam se«, rekla sam, »vratila sam se zbog tebe.«
Tek me tada pogledao i vidjela sam da je zapanjen. Kada sam otišla,
lice mu je bilo ozlijeĎeno, imao je modrice, no sada je bilo savršeno. Počeo
se smijati.
»Zbog mene?« upitao je. »Zbog mene?«
»Da, zbog tebe«, rekla sam, ali glas mi je postao nesiguran.
»Nemojmo se pretvarati da je bilo što od ovoga zbog mene, u redu?
Moţemo li se prestati pretvarati, Thea?« Glas mu je postao tuţan.
Odmahnula sam glavom.
»Ali mislila sam da ţeliš da se vratim. Toliko sam ti puta rekla da mi
je ţao.« Dotaknula sam ogrlicu i Sam ju je odmah pogledao. Shvatila sam
da je on jedva čekao da me vidi kao i ja njega, da i on ţeli saznati koliko se
njegova sestra blizanka promijenila, jednako kao što sam ja sve to htjela
vidjeti na njemu.
»Ostavila si me.«
Znala sam da to misli dvojako. Ostavila sam ga zbog Georgieja i
ostavila sam ga kad sam otišla u Yonahlossee.
Tuţno mi se nasmiješio i tako sam ga ţarko ţeljela dodirnuti. Samo
po ruci ili ramenu.
»Joj, Sam«, rekla sam i znala da taj trenutak neću zaboraviti sve dok
sam ţiva. Da i doţivim stotinu godina, taj me trenutak nikada neće
napustiti. »Ţao mi je«, rekla sam, »tako mi je ţao.« I doista mi je bilo ţao
zbog svega, a posebno zbog nas, sada zauvijek razdvojenih blizanaca. Kroz
grlo mi se probio jecaj i to je bilo dovoljno. Sam se okrenuo, snaţno me
zagrlio i u tom sam trenutku shvatila da su nam se ţivoti razvili u
nemogućim pravcima. Nismo spominjali Georgieja, ne imenom, ne
riječima, ali nismo ni morali. Bio je ondje, s nama, jednako stvaran u
odsutnosti kao što je bio u stvarnosti.
Sam se nakon nekog vremena izvukao iz mojega zagrljaja te ustao i
otišao do prozora. Bila sam malo hrabrija u trenutku kada mi je bio okrenut
leĎima.
»Gdje su sada?«
Samo je gledao u noć. »Preselili su se u Missouri.«
 »A što je s kućom u Gainesvilleu?«
»Banka ju je zaplijenila. Stric George prepustio je tu kuću. Htjeli su
otići.« Prstom je lupnuo po staklu. »Nisam ih vidio od…«, nije dovršio
rečenicu. »Samo otac razgovara sa stricem Georgeom i svakog im mjeseca
šalje ček. To nam je kršćanska duţnost«, rekao je oponašajući oca, ali
zapravo ga i nije morao oponašati. Ionako je zvučao kao on.
»To su ti rekli?« upitala sam. Moji roditelji rijetko su kad bili toliko
iskreni.
»Nešto su mi morali reći, Thea. Morali smo prodati kuću. Osim toga,
mislim da su mi htjeli dati do znanja kako nam ţivot sada više nije isti.
Mislim da su me htjeli pripremiti.«
Okrenuo se i pogledao me, nastojeći s mojega lica pročitati o čemu
razmišljam. Zatim se ponovno usmjerio prema prozoru.
»I dalje imamo dovoljno novca, bez brige.«
»Nisam se ni zabrinjavala.«
»Samo ga nema toliko kao prije. I nitko ne zna do kada će ovo
trajati.«
Mislio je na Depresiju, o kojoj nije znao ništa kada sam otišla. Sada
je znao toliko stvari. Više nije bio dijete.
»Sjećaš li se onoga što se dogodilo, Sam?«
Uporno je zurio kroz prozor. Noć u gradu bila je toliko drugačija od
noći u Yonahlosseeju. Tako je dugo šuteći zurio da sam već mislila kako je
zaboravio što sam ga pitala, ali onda se ipak oglasio.
»Da«, rekao je, »sjećam se kao što se sjećam snova. Majka i otac
kaţu da je udario glavom o kamen.« Promatrala sam mu leĎa. Postavio je
dlan na prozor. »Sjećaš li se kako je majka znala govoriti da su nam ţivoti
blagoslovljeni i da imamo svoj vlastiti djelić raja?«
Kimnula sam glavom i pogledala u odraz njegovih očiju u prozoru.
»Sada više to ne govori«, kratko se nasmijao. »A ja sam stvarno
mislio da nas Bog gleda.« Nekoliko je trenutaka šutio i jedva sam se
suzdrţala da ga ne prekinem. Nikada mi to prije nije rekao i nisam mu baš
potpuno vjerovala. »Znam da je glupo, ali mislio sam da Bog zna da smo
posebni«, nasmiješio se. »Nisam ga htio ozlijediti, Thea. Bilo bi mu bolje
da je mrtav.«
 »Nemoj tako«, rekla sam. »Uostalom, tko to moţe reći sa
sigurnošću?«
»Ja to mogu reći«, gotovo je viknuo. »Ja!« Odmahnuo je glavom, a
zatim nešto tiše dodao: »Ja to mogu reći jer sam bio tamo i sve sam vidio.
Sve, Thea.«
»Sve«, ponovila sam, iznenaĎena zvukom vlastitoga glasa. »Trebao
bi otići odavde, Sam. To nisu tvoji problemi.«
»A čiji su to problemi?«
»Ničiji. Samo splet okolnosti. Niz dogaĎaja.«
»Ne, Thea, to su naši problemi.«
»Moji nisu«, ustala sam i prišla prozoru, vireći mu preko ramena.
Sunce je izlazilo, a čistači ulica pometali su pločnike. »Na svijetu postoji
toliko ljudi, a ti i ja smo tek dvoje. Majka i otac mislili su da me kaţnjavaju
kada su me poslali u kamp. Nagrada je bila ostati ovdje. Potpuno su
pogriješili. Odlazak u kamp nije bio kazna.«
»Mnogo si naučila u kampu«, rekao je i osjetila sam miris njegova
daha, specifično kiselkast vonj koji je poprimao svaki put kada ne bi
dovoljno spavao.
»Dosta sam naučila«, rekla sam, pa ga primila za ruku i stisnula je. »I
ti bi trebao otići. Naši su ţivoti drugdje.«
Nasmijao se. »A kamo da odem?«
Slegnula sam ramenima. »Tko zna? Ali Bog daje sreću samo onima
koji je traţe.«
***
Sutradan mi je oko podneva netko pokucao na vrata. Bila sam budna
— zaspala sam u svitanje, no nisam se još bila odjenula. Otvorila sam vrata
— bila je to moja majka. Sam joj je stajao za leĎima, a izgledao je svjeţe i
ţivahno, pa sam se zapitala kada je uopće imao prilike za spavanje nakon
što je otišao iz moje sobe. Pogledao me, a onda skrenuo pogled, što je
nakon njega učinila i moja majka. Shvatila sam da me ni ona ni on ne ţele
gledati u spavaćici. Naravno.
»Hoćemo li na ručak?« skrenuta je pogleda upitala majka, pa sam im
rekla da ću se odjenuti za petnaest minuta, iako mi je bilo dovoljno i pet.
Čekala sam ih sjedeći na rubu kreveta, odjevena u haljinu koju sam
prerasla, koja mi je jedva prekrivala koljena i stezala me pod rukama. Bila
je, doduše, lijepa — smeĎa s bijelim točkicama. Odabrala sam je iz
kataloga prošloga proljeća, a stigla je nakon što sam već bila otišla u kamp.
Potpuno sam zaboravila da uopće postoji, ali majka mi ju je objesila u
ormar, gdje me dočekala nakon godinu dana izbivanja. Sjetila sam se i da
je bila skupa te da sam je silno ţeljela zbog Georgieja. Htjela sam da me
vidi u njoj jer sam tada stalno razmišljala o njemu, stalno mu prizivala lice
u pamćenje. Sve se to dogodilo u nekom drugom ţivotu, pomislila sam
sjedeći na rubu kreveta. Sjedila sam ondje jer sam znala da je mojoj majci
tako draţe, da bi radije da je pričekam ovdje nego da je traţim po hotelu.
Sve je to neki drugi ţivot.
»Tvoja kosa«, rekla mi je u liftu pa ispruţila dlan vodoravno i
dodirnula oštar, ravan rub po kojemu mi je Eva podrezala kosu. »Vrlo
lijepo izgleda, Thea. Jako mi se sviĎa.« Nisam to htjela, ali obrazi su mi se
zaţarili. Okrenula sam glavu da prikrijem crvenilo, ali već je vidjela.
Majka i Sam uglavnom su šuteći jeli u hotelskom restoranu, gotovo
potpuno praznom, poput pećine. Sam mi se činio rastresenim i stalno je
pogledavao prema drugom gostu u restoranu, starijem muškarcu u odijelu
koji je iznova pregledavao jelovnik. Majka mi se činila tihom i plahom.
Nije mi se takvom činila u pismima.
Jedva je pojela i zalogaja, ali je natjerala Sama da pojede ono što je
ostavila jer se bojala da će je osoblje restorana smatrati rastrošnom i
oholom. Nikada je prije nisam doţivljavala kao osobu koja vodi računa o
onome što neznanci misle o njoj i u tom sam trenutku shvatila da prije to
nije ni morala. Bila je to jedna od povlastica koju je imala dok se skrivala
od ostatka svijeta. TuĎe mišljenje jednostavno nije dopiralo do nje. Voditi
računa o tuĎem mišljenju vrlo je naporno. To sam znala i naviknula se da
mora biti tako u Yonahlosseeju. To moţe biti ugodan teret, u slučajevima
kada te netko voli ili ti se divi. Majka nam je to bila uskraćivala.
Pijuckala sam ledeni čaj, ne onako ukusan kao ledeni čaj iz
Yonahlosseeja koji majka i Sam nikada nisu i nikada neće okusiti. Majka
je pomno promatrala Sama dok je jeo njezin sendvič — apetit mu se za
mojega izbivanja udvostručio — povremeno pogledavajući konobara, a
zatim opet sina. Cijela mi je situacija izgledala potpuno nevjerojatno. Da je
kakva gatara prije godinu dana mojoj majci prorekla ovakav ţivot, ona bi
se vjerojatno grohotom nasmijala, a zatim ponovno zatvorila vrata prema
vanjskome svijetu i potpuno nas odvojila od njega. No eto, bili smo ovdje,
daleko od doma u kojemu smo prije ţivjeli, i mojoj je majci bilo stalo, bilo
joj je strahovito stalo do toga što o njoj misli konobar, čovjek kojemu
nikada neće saznati ni ime.
»Dobro smo se najeli«, rekla je kada je posluga raščistila stol, »a
sada se idem malo odmoriti.« Shvatila sam u tom trenutku da se majka
zabrinjava zbog malih stvari zato što je bolesna od brige zbog krupnijih.
Palo mi je na pamet da bi mi to moglo pogodovati. Nitko još, naime, nije
spomenuo način na koji sam otpuštena iz kampa.
Poslije ručka tiho sam pokucala na Samova vrata, ali nije mi otvorio.
Vjerojatno je spavao. Nadala sam se da spava, nisam htjela vjerovati da me
izbjegava, iako je za ručkom bio pristojno rezerviran. Poslijepodne sam
provela pišući pisma. Pisala sam Sissy, Evi, čak sam i jedno kratko pismo
poslala Mary Abbott. Trudila sam se biti ljubazna prema njoj, kao što je
toliko djevojaka u Yonahlosseeju bilo ljubazno prema meni.
Otac mi je na vrata pokucao baš u šest sati, u trenutku kada su
zazvonila zvona na crkvi, i njegova me točnost podsjetila na Yonahlossee.
I ondje smo jeli točno u šest sati, iako to nije mogao znati.
Sam je i ovaj put stajao iza njega.
»Majci nije dobro«, rekao je otac i odmaknuo se da bih mogla proći
pokraj njega, kao da sam dama. Pogledala sam Sama i shvatila da naši
roditelji i inače tako naizmjenično provode vrijeme sa svojom djecom.
Kada smo naručili, otac me upitao što sam naučila u kampu.
»Naučila?«
»Da. Što si čitala? Što ste proučavali?«
Nasmijala sam se i otac me čudno pogledao. »Naučila sam se druţiti
s drugim djevojkama«, rekla sam i on je kimnuo glavom. To su, uostalom,
i ţeljeli. Barem mi je tako bio napisao u svojem prvom pismu. U kampu
ćeš se naučiti druţiti s drugom djecom, Thea. Nadam se da ti to nije
previše. Nikada neću zaboraviti tu rečenicu, no otac je se više nije sjećao.
Čak se blago uzrujao, doţivljavajući moju napomenu podrugljivom. Na
neki je način to i bila, ali ne onako kako je mislio.
»Je li ti se svidjelo ondje?« upitao je. »Mislim, nakon što si se
snašla.« I Sam me upitno pogledao. Doista ih je zanimalo. Htjeli su da im
pričam priče. No nisam im htjela pričati priče. Yonahlossee je bio samo
moj.
»S vremenom sam zavoljela Yonahlossee«, rekla sam.
 Sljedećeg su mi se jutra na vratima pojavili i majka i otac. Sam im je
opet stajao iza leĎa.
»PoĎi s nama da se provozamo«, rekao je otac smiješeći se. »Da
pogledamo našu novu kuću.«
Majka je čitavim putem iz hotela čvrsto drţala oca pod ruku i drugim
dlanom zaklanjala oči od sunca. Sam je kroz prozor promatrao trgovine uz
postaju Church Street, a zatim plantaţe naranči koje će s vremenom
preuzeti neke dijelove grada. Vozili smo se nekamo izvan grada, i to mi je
bilo logično. Majka ne podnosi ţivot u gradu. Nitko u automobilu nije
progovorio ni riječi, nitko nije ni pokušao započeti razgovor, čak ni ja, iako
sam, navikla na neprekidan šum djevojačkih glasova, umalo eksplodirala
od silne tišine.
Otac je nakon nekog vremena skrenuo na usku cestu, a zatim, nakon
kojih pet minuta, na još jednu i ubrzo se pred nama ukazalo mjesto na koje
mi se obitelj trebala doseliti. Kuća je bila lijepa, izgraĎena u španjolskom
stilu s bijelom fasadom i crvenim crjepovima na krovu, a oko nje su u
gustom, pravilnom četverokutu, rasle palme. Bila je upola manja od kuće u
kojoj smo dotad ţivjeli, ali naša je stara kuća, ruku na srce, bila ogromna,
čak i prevelika za četveročlanu obitelj.
»Imamo li i štalu?« upitala sam, iako zapravo nije bilo vaţno.
»Ne«, odgovorio je otac i poveo nas uza stube prema ulaznim
vratima što su bila zaključana. Na staroj kući nikada, baš nikada nismo
zaključavali vrata, ali od tog trenutka nadalje, vrata će se na novoj kući
zaključavati. Ušli smo u praznu kuću i praznu prostoriju s blistavo bijelim
zidovima, te sam odmah vidjela da će pod majčinom rukom postati lijepa.
Stropovi su bili visoki, stubište izraĎeno od kovanog ţeljeza, a drveni
podovi uglačani i tamnosmeĎi.
»Lijepa kuća«, rekla sam i okrenula sam se prema ocu, po njegovu
izrazu lica shvativši da mi još uvijek ţeli udovoljiti, da se nada kako će
kuća postati neka vrsta melema za našu obitelj.
»Da, lijepa je«, rekao je. »Zar ne?«
Moja majka uopće nije shvatila da pitanje postavlja njoj.
»Da«, ipak je na kraju rekla. »Poprilično je lijepa.«
Sam i otac otišli su pogledati garaţu, a majka je izašla van.
Pretpostavila sam da se vraća u automobil, da se ondje ţeli odmoriti.
Pričekala sam nekoliko trenutaka i pokušala se sabrati. Nije bilo lako.
Nikada mi neće postati lako i čekanjem se ništa nije mijenjalo. Prišla sam
prozoru i vidjela da se majka nije vratila u auto. Sjedila je na prednjem
stubištu nogu uredno poloţenih u stranu.
Izgledala je bijedno i to me ljutilo jer ju nikako nisam htjela
saţalijevati. Saţaljenje je mojoj majci bio najgori osjećaj, oduvijek je bila
jaka, iznad nečega takvoga. Otac mi se činio istim kao prije — tih i
ljubazan, Sam se drţao rezervirano, ali način na koji se ponašao te
nesputanost kojom se odnosio prema svijetu oko sebe su ostali
nepromijenjeni. Majka je, meĎutim, bila ruševina. Uništilo ju je to što je
morala otići iz svojega doma, jer bila je osoba koja pripada mjestu, a ne
ljudima.
Sjetila sam se jedne ţene, prijateljice strica Georgea i strine Carrie
koja je jedanput došla u Emathlu da bi pogledala našu kuću. Muţ i ona
spremali su se izgraditi vlastitu kuću, a čuli su da je naša veličanstvena. I
bila je takva. Bila je veličanstvena, ali i tako krhka. Lako je mogla stradati
u vatri, uraganu, hrastu koji bi joj pao na krov, a mogla ju je uništiti i kći
svojim lošim ponašanjem.
Sjećam se da joj je majka pokazivala sve sobe, čak i moju i Samovu,
a ţena, koja je bila vrlo visoka i mršava te slična ptici, stalno je ponavljala:
»Izvanredno.« Jasno sam je se sjećala jer smo rijetko imali goste. Strina
Carrie hodala je za njima i morala sam sklopiti oči zbog jasne slike nje
kako hoda po kući za mojom majkom. Poloţila sam glavu u dlanove —
mislima mi se rojilo previše toga: uspomena na našu staru kuću prije svih
nevolja, uspomena na Yonahlossee — od njihova mi se kovitlaca vrtjelo u
glavi.
»Izvanredno«, ponavljala je mršava ţena, i naš je dom doista bio
izvanredan. Nikada, meĎutim, o njemu nisam tako razmišljala, već kao o
kući u kojoj ţivim. Majci je na kraju mršava gošća dojadila. Bila je
dosadna, stalno je ponavljala jednu te istu stvar, a majci je još dodatno išlo
na ţivce što govori nešto toliko očito da to zapravo nije morala ni
izgovoriti. Kao kada su za moju majku govorili da je lijepa. Ili za nas da
smo sretna obitelj.
Stajale smo na prednjoj verandi sve dok auto mršave ţene nije nestao
u oblaku prašine i majka me primila za ruku.
»U redu«, rekla je, »vratimo se onda svojoj izvanrednosti, moţe?«
A sada sjedi na stubištu pred ulaznim vratima kuće koja nikada neće
biti doista njezina i pretvara se da promatra dvorište koje nikada neće
voljeti. Njezina je kuća bila njezino dijete, pomislila sam, ali onda sam se
odmah i ispravila. Kuća joj je bila majka, kuća joj je bila otac, u njoj je
pronalazila utjehu, ona ju je štitila od svih ţivotnih nedaća.
Tiho sam izašla kroz vrata i odmah me zapljusnuo vrući zrak. U
dvorištu nije bilo boja, samo palme i grmlje, ali znala sam da će majka već
nešto zasaditi.
»Lijepo dvorište«, rekla sam joj iza leĎa i kimnula je glavom, ali nije
ništa komentirala. Sjela sam uz nju i blago me potapšala po koljenu.
»Majko«, rekla sam, »htjela bih opet otići.«
Lijeno, kao da se kreće pod vodom, okrenula se prema meni. U tom
mi je trenutku palo na pamet da je moţda ošamućena od lijekova koje joj
otac daje protiv glavobolje.
»Pa, zašto ne«, odgovorila je, »zašto ne?«
Njezin mi je odgovor bio poput šake u trbuh. Očekivala sam otpor ili,
točnije, ţeljela sam otpor, neki znak da sam joj potrebna. No s druge
strane, doista sam ţeljela otići, i otišla bih, bez obzira na njezinu reakciju.
Nisu li onda moji osjećaji bili budalasti? Dobila sam ono što sam ţeljela i
dobila sam to lakše nego što sam mislila.
Suze su mi navrle na oči, ali onda se ona ponovno oglasila, čvršćim
glasom, glasom kakav sam pamtila. »I mislila sam da ćeš htjeti ponovno
otići kada vidiš kako je drugdje.«
»Imala si pravo«, rekla sam i rasplakala se. Mrzila sam se zbog tih
suza.
»Joj, Thea«, promrmljala je i privukla me k sebi. Da sam u tom
trenutku mogla zaustaviti vrijeme, sve satove na svijetu, učinila bih to —
ali nije bilo moguće. Bila sam samo djevojka. Moja je majka bila samo
ţena. »Beth mi je nešto spomenula, da si se ondje sastajala s nekim
momkom.« Nasmijala se. »Mislila sam da tamo nema momaka, ali
naravno, svugdje ima momaka. Otići ćeš na neko drugo mjesto.
Savjetovala bih ti samo jedno, ako me ţeliš poslušati. NaĎi nekog dragog
momka.« Pogladila me po kosi i opet mi je zvučala kao majka koju sam
poznavala. »NaĎi dobrog momka, nekog dobrog kao što je otac. I ja sam
jednom upala u nevolju s momkom.« Pokušala sam podići glavu i
pogledati je, ali čvrsto me privila uz prsa. »Bilo je to davno prije tvojeg
oca. I to je tako divna nevolja, znam. Sve dok se iz nje moţeš izvući. A ti
se nisi mogla izvući.« Zastala je. »Nisi, zar ne?«
 Pustila me iz zagrljaja, pa sam se uspravila i pokušala razabrati svijet
oko sebe kroz oči zamućene suzama.
»Nisam otišla zbog momka. Moţda mi nećeš vjerovati, ali
jednostavno sam htjela doći kući. Htjela sam vidjeti svojega brata.«
»I onda ponovno otići?«
»Ali ovdje nema ničega za mene«, rekla sam. »Nema čak ni konja.«
Majka je neko vrijeme samo šuteći gledala pred sebe.
»Istina«, napokon je nastavila, »ovdje za tebe nema ničega, barem ne
sada. Drugačije sam zamišljala tvoju i Samovu budućnost«, dodala je,
ponovno tihim glasom. »Ali to je bila moja pogreška. Mislila sam da vas
mogu promijeniti, da se mogu poigrati s vašom prirodom.«
***
Tjedan prije Dana nezavisnosti bio je zadnji tjedan koji smo Sam i ja
proveli zajedno prije nego što se otkrilo što sam učinila. MeĎu nama je,
meĎutim, već tada postojala čudna napetost i oboje smo to nekako
neodreĎeno znali.
Vani je kišilo kao iz kabla pa sam se premještala sa stolca na stolac u
kući i umirala od dosade. U jednom sam trenutku tako dolutala do bratove
sobe i otvorila vrata bez kucanja. Prvo se prestrašio, a zatim se vratio
onome što je činio, shvativši da sam to samo ja, a ne majka.
»Gnijezdo«, objasnio je dok sam stajala nad njim, »mladunčad
vjeverice.«
»Samo dvije?« Sam je već prije uzgajao vjeverice, ali obično ih je
bilo više. Bile su vrlo ruţne, male poput miševa, bezdlake i ruţičaste,
zatvorenih očiju. Sam ih je poloţio u stari pokrivač i u tom se trenutku
činilo nemogućim da će ikada izrasti u vjeverice.
»Rakun je sredio ostale.«
Jedno se mladunče pomaknulo, pa sam ispruţila ruku da ga
dodirnem.
»Thea!«
»Oprosti«, rekla sam, »uvijek zaboravim.«
»Majka bi te ubila«, nastavila sam nakon nekoliko trenutaka. Nije
mu dopuštala da u kuću unosi ţivotinje.
Nasmiješio se. »Ne bi«, odmahnuo je glavom. »Da ih vidi, ne bi
vjerovala vlastitim očima.«
No vjerojatnost da majka toga dana ponovno uĎe u Samovu sobu bila
je doista nikakva. Već je bila namjestila krevete i pospremila sve sobe na
katu.
Promatrala sam Sama kako pokušava nahraniti jedno mladunče
očevom špricom za injekcije, ali bez igle.
»Mlijeko?« upitala sam.
Odmahnuo je glavom. »Kravlje bi ih mlijeko ubilo. Zagrijana
šećerna voda. Mislim da im je sada bolje.« Mladunče je otvorilo usta i
počelo sisati. Čak sam se i ja poveselila.
»Tako je«, rekao je Sam, »tako je.«
Još sam ga neko vrijeme promatrala. Stalno je ponavljao tako je, tako
je, kao kakvu uspavanku.
»Kako to da toliko voliš vjeverice?« upitala sam ga.
Slegnuo je ramenima. »Zašto ti toliko voliš konje?«
Imala sam bezbroj razloga, ali kada sam mu pokušala objasniti barem
jedan, nije mi uspjelo.
»Vidiš?« rekao je. »Osim toga, nisu vjeverice te koje posebno volim.
Samo… samo volim biti vani, u prirodi.«
»U prirodi«, ponovila sam.
»Da«, rekao je sam. »U svijetu prirode.«
Počeo je ponovno mrmljati malenoj vjeverici, pa sam se bacila na
njegov krevet i zatvorila oči slušajući zvuk njegova glasa.
Dugo sam leţala ondje na rubu sna, uz divan glas svojega brata koji
se posljednjih nekoliko mjeseci počeo mijenjati i postajati sve dublji, kao
što je Sam postajao sve viši. Moj je brat bio cvijet, cvijet koji je cvao i
rastao prema nebu.
***
Te sam večeri otišla u njegovu sobu. Izgledala je kao da netko u njoj
ţivi, za razliku od moje. Na radnom je stolu stajala staklenka s cvijećem i
tri zmijske koţe, gotovo potpuno netaknute, sa sićušnim rupicama gdje su
nekada bile oči. Vrlo sam oprezno dotaknula jednu.
»Što je bilo s tvojim terarijima?« upitala sam ga.
 Sjeo je na rub kreveta i gledao me.
»Nema ih više.«
Kimnula sam glavom. »Opet odlazim«, rekla sam.
»Znam.«
»I ti bi mogao otići. Pustili bi te.«
Moţda sam zvučala prenapadno, ali doista sam mislila da treba otići.
Nisam htjela da ga ţivot kakav je vodio potpuno proguta.
Kada je napokon progovorio, glas mu je bio svadljiv.
»Ali ja ne ţelim otići, Thea. Ne ţelim…«, zastao je. Bilo je to,
meĎutim, nešto više od obične stanke u govoru. Stao je jer nije htio
izgovoriti ruţne stvari koje su mu pale na pamet. No ja sam znala što ţeli
reći.
»Ne ţeliš biti kao ja?« upitala sam ga.
Odvratio je pogled. Znala sam da misli upravo to. Nije bio pošten
prema meni, naravno. Prisilili su me da odem od kuće, nisam ga namjerno
napustila, no na kraju krajeva, prošla sam bolje od njega. U ţivotu, na
čitavom svijetu, toliko se stvari dogaĎa slučajno, toliko je spletova
okolnosti — neke su sretne, a neke nisu. Bila sam spremna na svoje.
Sjela sam do njega na krevet. Moj brat blizanac nije htio otići od
kuće jer je bio bolji sin nego što sam ja bila kći. Nije mogao otići jer nije
mogao zamisliti ţivot bez roditelja. Nije bio hrabar. Nikada nije bio hrabar.
Bio je odan i iskren i još uvijek je pripadao mojim roditeljima onako kako
im ja više nikada neću pripadati. Nije bio hrabar, ali nije ni mogao biti sve.
Još je bio dijete mojih roditelja i moţda će to biti zauvijek. Samo će
vrijeme pokazati.
»Ti si pravi dečko s Floride«, rekla sam mu, a onda sam posegnula u
dţep i iz njega izvadila rupčić koji sam bila ponijela sa sobom u
Yonahlossee. Izgledao je potpuno isto kao kada sam ga odnijela od kuće.
Poloţila sam mu ga u ruku i sklopila mu dlan oko tkanine.
Pogledao je rupčić, a zatim mene. »Da«, rekao je tiho svojim novim,
dubokim glasom, »Jesam.«
***
Te sam noći u krevetu u pamćenje pokušala prizvati Sissyne oči,
profinjene ruke gospodina Holmesa i Naarino divno lice, no ničega se više
nisam mogla sjetiti. Sve mi je isparilo u pamćenju. Ustala sam i odjenula
odoru iz Yonahlosseeja jer je to bila jedina odjeća koju sam imala, a koju
nisam prerasla. Još je mirisala po kolibi Augusta i zbog toga sam se zamalo
rasplakala. Pokušala sam ne čeznuti za nečim što više nikada neću imati.
Izašla sam van, na vlaţan, topao zrak, pod golemi mjesec. Nekoliko
je ljudi prolazilo pločnikom, a u blizini su se otvorila vrata za kojima sam
zapazila prepunu, zadimljenu prostoriju i muškarca pred klavirom.
»Oprostite, gospoĎice«, začula sam glas za leĎima i shvatila da
nekome stojim na putu. Odmaknula sam se u stranu i pokraj mene je
prošao muškarac. Prepoznala sam nosača kojemu je majka umalo
zaboravila dati napojnicu. Prolazio je ulicom i neka ga je ţena drţala pod
ruku, no vidjela sam samo straţnji dio njezine tanke haljine i njezinu crnu
kosu. Ničime nije pokazao da me prepoznao. Gledala sam ga kako nestaje
u noći, odlazi na neko drugo mjesto ili moţda kući, gdje će se milovati sa
svojom djevojkom i noć će se rascvasti poput cvijeta.
Dugo sam šetala gradom. Sat vremena, moţda dva, izgubila sam
osjećaj za vrijeme. Budalasto sam mislila da ću naletjeti na Sama jer sam
znala da noću izlazi i luta gradom. No nije mu bilo ni traga. Hodala sam
podalje od uličnih svjetiljki, drţala sam se tame. Majka nas nije naučila da
se bojimo svijeta, samo nas je učila da ga preziremo.
Napokon sam stigla do dijela grada u kojem se nalazila postaja
Church Street. Znala sam da će ondje biti mnogo ljudi, da će biti ţivahno.
Ljudi su ondje uvijek nekamo odlazili i odnekud se vraćali. Uvijek.
Nebo se odjednom otvorilo, kao što se to često zbiva na Floridi, i nad
gradom se prolomila munja. Nisam se bojala. Ništa me u prirodi nije
plašilo, znala sam da je ta munja daleko i da sam okruţena zgradama koje
su više od mene te da će munja, ako udari, prvo udariti u njih.
Sjela sam na natkrivenu klupu pokraj starije ţene koja je čekala vlak.
Upitala me koliko je sati, a ja sam pogledala na velik sat koji je visio iznad
nas i rekla joj. Nije mi zahvalila. Bila je nestrpljiva i shvaćala sam zašto.
»Idem u Miami«, rekla je, »a vlak mi strašno kasni.«
Skoro sam prasnula u smijeh. Miami. Sam mi je rekao da su ondje
vlasnici napustili tisuće hektara zemljišta. Naš je stric bio samo jedan u
nizu.
Shvaćala sam, meĎutim, nemir te ţene. Čekala je vlak koji će je
odvesti s ovoga mjesta. Bila je odjevena poput osobe iz prošloga stoljeća
— duga suknja i bluza koja joj je prekrivala čak i zglavke na rukama. Ona i
jest iz prošlog stoljeća, shvatila sam. Rodila se davno, davno prije mene i
znala sam da će jednoga dana neka mlada, nemirna djevojka, kada me vidi,
za mene pomisliti isto: da sam stara i budalasta, da je moje vrijeme prošlo i
da više nisam vaţna.
Ostala sam na toj klupi te pričekala vlak koji je čekala i starija ţena.
Pokušala sam zatomiti strah od budućnosti. Nadala sam se da će biti bolja
od prošlosti.
Kada sam se prije godinu dana vozila uz oca prema Yonahlosseeju,
promatrala sam očev profil za volanom i bilo me malo stid zbog toga.
Nadala sam se da neću uvijek tako duboko sve proţivljavati, ali znala sam
da hoću. To mi je bilo u prirodi.
Sjedila sam na toj klupi dok mi je snaţan vjetar udarao u gleţnjeve i
pokušavala se prisjetiti svih svojih uspomena. Dotaknula sam Sissynu
ogrlicu. Zamišljala sam sebe kako u budućnosti putujem vlakovima i pitala
sam se s kim ću putovati, kamo ću ići.
Nikada neću nikamo otputovati s Georgiejem, koji je umro šest dana
prije svojeg dvadeset petog roĎendana. Nikada ga više nisam vidjela,
nikada nisam vidjela ni strinu Carrie, strica Georgea ni njihov prijašnji
dom u Gainesvilleu. Georgie više nikada nije bio onaj stari, zadesila ga je
sudbina gora od smrti. Da je odmah umro, bila bi pokrenuta istraga koja bi
pobliţe ispitala okolnosti njegove pogibije, ali — na sreću moje obitelji —
nije umro. Poţivio je, iako kratko.
Sudbina nije imala milosti prema mojoj strini i stricu, koji su do kraja
njegova ţivota njegovali Georgieja. U Yonahlosseeju sam se Georgieja i
njegove obitelji prisjećala samo u kontekstu prošlih vremena, nikada nisam
pokušavala zamisliti što rade sada. Činjenica da sam tako lako zaboravila
na ranjenoga bratića vjerojatno je bila moja karakterna mana, ili sam tada
barem tako mislila. Danas mi je drago što sam bila u stanju prestati
razmišljati o tome, jer tako sam i preţivjela. Nismo često razgovarali o
njemu, no jedne večeri, kada mi je otac već bio vrlo star, vrlo pijan i
mnogo godina nakon smrti moje majke — otkrio mi je da je Georgie nakon
ozljede često imao ispade strašnoga bijesa jer mu je dio mozga koji je
kontrolirao ljutnju bio oštećen u nezgodi. Da, nezgodi.
Moja je majka postala invalid. Većinu je vremena provodila
zatvorena u svojoj spavaćoj sobi, gdje je liječila migrene. Mene su poslali
u pravi internat, u školi na sjeveroistoku Amerike koju sam sama odabrala.
U blizini škole bila je konjušnica, gdje sam se nastavila baviti jahanjem.
Uvjeţbavala sam konje bogataša, što je, kako se ispostavilo, bio prilično
dobar način da se vratim jahanju u situaciji u kojoj si nisam mogla priuštiti
konja. U to sam doba često razmišljala o Leoni i pitala se je li i ona našla
načina da se vrati u sedlo. Bila sam sigurna da jest — jedino je pitanje bilo
kako.
Otišla sam s Juga, a moj je brat ostao. Ţivio je s mojim roditeljima,
koji su takoĎer ostali na Floridi, ali su se poslije preselili na jug Floride, u
uţurbani, golemi Miami, gdje je otac otvorio ordinaciju.
Moj otac više nikada nije vidio brata, ali mu je nastavio slati novac.
Jednom sam vidjela pismo u kojemu mu je poslao ček. Bilo je naslovljeno
na Georgea Atwella u gradu Centralia, u drţavi Missouri. Plantaţe agruma
i dalje su bile blagoslov za moju obitelj. Omogućile su nam da tijekom
tridesetih odrţimo glavu iznad vode, a četrdesetih smo se od njih opet
obogatili. Agrumi su nas spasili, omogućili mi da odem na školovanje,
dopustili nam da ţivimo barem nekom verzijom ţivota koji smo
priţeljkivali.
Kada je Georgie umro, strina Carrie poslala nam je njegov nekrolog,
izrezan iz novina. Uz članak je dodala rukom pisanu poruku u kojoj je bilo
samo ovo: »Napustio nas je.« Ona i stric George mislili su da je Georgie
ozlijeĎen u tučnjavi izmeĎu bratića. Prilično sam sigurna da nikada nisu
saznali koja je bila moja uloga u svemu. Ja bih si radije bila odrezala jezik
nego bilo što rekla, a Georgie… čak i ako se sjećao onoga što se dogodilo,
nije više bio potpuno pri sebi. Gotovo sam sigurna da mu ne bi vjerovali. U
mojem je ţivotu Georgie zauvijek ostao sjena, osoba koju sam nekada
voljela i u čijoj sam smrti imala ulogu. Georgie je bio duh. Moj duh.
Sigurna sam da Sam nije htio ubiti Georgieja. Bio je samo dječak
koji je izrastao u muškarca. Nije znao koliko je jak. Bio je to splet
okolnosti, Sam. Tek splet okolnosti.
Nikada nikome nisam rekla da sam vidjela brata kako podiţe kundak
puške i udara Georgieja u glavu. Je li moj otac znao što se zbilo? Bio je
liječnik, sigurno je znao prepoznati razliku izmeĎu rana nastalih padom i
rana nastalih nasilnim udarcem. No nikada nisam saznala što je on znao.
Kući sam dolazila dvaput godišnje — na dva tjedna za Boţić i dva
tjedna ljeti. Provodila sam djelić godine s roditeljima i bratom, i naš je
odnos svih tih godina bio jednak. Moj je otac i dalje bio rezerviran, moja
majka i dalje teška, a svi su naši osjećaji i dalje bili zamršeni zbog onoga
što sam učinila i zbog onoga što je moja obitelj učinila meni. Teško je reći
što je Sam mislio o svemu tome. Kao djeca, kao blizanci, nikada jedno
drugome nismo morali govoriti o osjećajima, jednostavno smo ih znali. No
to poslije više nije bilo tako. Više se nismo poznavali. Kada bih došla kući,
uvijek bi prema meni bio ljubazan, ali i rezerviran, a to mi je bila gora
kazna nego što sam mogla zamisliti. Ponašao se prema meni kao prema
neznanki. Nikada više pred njim nisam zaplakala, ni on preda mnom.
Dolazila bih kući, sjedila za istim stolom sa svojom obitelji,
razgovarala s njima i spavala pod istim krovom pod kojim su spavali i oni,
a sve sam to bila u stanju učiniti samo zahvaljujući Henryju Holmesu. Sve
je to bilo moguće samo zato što mi je on objasnio postupak mojih roditelja.
Zamijenili su mene za Sama. No ja sam bila prva koja je pokrenula takvu
trampu: zamijenila sam brata za bratića.
U ţivotu sam doţivjela pravu ljubav, doţivjela sam veliku radost
kada su mi se rodila djeca, doţivjela sam i veliku tugu kada sam izgubila
dijete u petom mjesecu trudnoće. Imala sam ţivot neovisno od svojih
roditelja i brata, ţivot koji nije imao veze s onime što se dogodilo dok sam
bila dijete. Konji su u tom ţivotu uvijek igrali veliku ulogu, bili su mi
blagoslov i u njima sam uvijek nagonski pronalazila utjehu, a taj nagon
nikada nisam prerasla. Uţivala sam u svojoj jahačkoj vještini, uţivala sam
u tome koliko sam dobra s konjima. Neki ljudi nikada ni u čemu ne
postanu dobri, a ja sam imala tu sreću da sam bila dobra u nečemu. Konji
su mi takoĎer bili dar — većina ljudi nema takvu konstantu u ţivotu, nešto
čemu se uvijek mogu vratiti, nešto u što se mogu sakriti pred
svakodnevicom.
U Yonahlosseeju sam naučila lekciju koju sam usvajala i kod kuće:
moj je ţivot samo moj. I samo sam ja odgovorna za njega.
Kad bih se vraćala kući sa sjeveroistoka Amerike, svaki bi me put
iznenadile palme, vrućina i toliko vlage u zraku da bi mi od nje gotovo
svaki put skoro pozlilo. Roditelji su mi ţivjeli u susjedstvu u kojemu su
vidjeli susjedne kuće. Ţivjeli su u kući koja je bila prekrasna i hladna.
Sam je postao liječnik, kao i moj otac. Prestao je s istraţivanjem
prirode i gotovo je cijele dane provodio u zatvorenom. Kada bih odlazila
kući, često bih ga proučavala — koţa mu je bila blijeda, a kada bi se
okrenuo prema meni, blago bi zasjala i zbog toga bih uvijek osjetila kratak
ubod očaja. Udaljili smo se jedno od drugoga. U Yonahlosseeju sam
naučila ţivjeti bez njega, naučila sam da je moguće ono za što sam nekada
mislila da nije. I moj ţivot bez njega zapravo je na mnogo načina bio lakši.
Bila sam usamljenija, da, ali imati blizanca je teret jednako koliko i
zadovoljstvo. Kao dijete nisam znala za ţivot bez njega, kao djeca smo
imali vlastiti jezik kojim smo se sporazumijevali, prije toga smo zajedno
boravili u maternici i kada su svi mislili da će doći jedno dijete — bilo nas
je dvoje. A nije lako biti dvije osobe. Da smo bili samo jedna osoba,
Georgie bi još bio ţiv jer nitko osim Sama ne bi sve to proţivio tako
duboko, nitko osim njega ne bi shvatio koliko je neopozivo ono što je
učinila njegova druga polovica.
Roditelji su me poslali od kuće jer su vidjeli da sam djevojka koja
vrlo ţarko i sirovo ţeli previše toga. A u to je doba takva ţelja bila opasna.
Jao tebi, Thea, rekao je gospodin Holmes. Bili smo u njegovoj
knjiţnici, okruţeni njegovim knjigama, bluza mi je bila raskopčana, a on
me uhvatio za ruku i poljubio mi palac. Jao tebi zbog toga što ţeliš previše.
Poljubio mi je i zglavak. Jao tebi što ţeliš tako mnogo. Spustio me na kauč
i podigao mi suknju do struka.
Ţeljela sam sve. Ţeljela sam svojega bratića, ţeljela sam gospodina
Holmesa, a onda sam naučila da mogu dobiti sve što ţelim, ali ne bez tuge,
ne bez oţiljka. Toliko dubokog i širokog oţiljka, toliko velike brazde da je
progutala moju obitelj, a zamalo i mene. Skoro sam upala u tu prazninu s
njima i sve izgubila.
No bila sam suviše sebična. Ţeljela sam, kao što je to rekao gospodin
Holmes, previše. I ništa od toga nije bila moja svjesna odluka, ništa nije
dolazilo s popisa ni iz dobro smišljenog plana. Ne moţemo birati koga
ćemo voljeti. I jao svima nama zbog toga.
Jao Samu, koji nikada nije otišao s Floride, koji nikada nije ţivio u
svijetu izvan njezinih granica i obala. Oţenio se, imao je obitelj, ali sestru
je izgubio. Jao gospodinu Holmesu, kojega više nikada nisam vidjela, a
koji je moj odlazak sigurno doţivio kao gubitak. Jao majci i ocu, koji su
dopustili da ono što sam učinila uništi naše ţivote. Jao Georgieju, najviše
baš njemu, čija je prva ljubav bila i zadnja, koji je sada samo prah i jedini
dokaz o njegovu postojanju stoji uklesan u nadgrobnu ploču na groblju u
Missouriju. Taj kamen dokazuje da je postojao, ali ne dokazuje da je volio.
Ja sam dokaz da je volio. I to je moţda bio moj najvaţniji zadatak u ţivotu
— ţivjeti i za sebe i za njega. Vidjeti stvari koje on nikada nije vidio.
Učiniti ono što on nije mogao.
Ali taj Jao tebi, Thea — to ne postoji. Povuci to, Henry. I povukao bi
da smo se još koji put sreli. Sigurno bi to povukao da je vidio koliko mi je
ţivot bogat, ispunjen i samo moj.
Nikada je neću vidjeti, ali znam da na zidu izvan ureda gospodina
Holmesa visi fotografija. Nikada se neću vratiti u Yonahlossee ni u svoj
dom na Floridi, ali fotografija je podsjetnik. Podsjetnik gospodinu
Holmesu, podsjetnik svima da su Theodora Atwell i Naari pobijedile na
proljetnoj utrci 1931. Iz Yonahlosseeja sam izbačena zbog sramote, ali tu
su sliku sigurno postavili na zid. Takva je tradicija.
***
Iz daljine se začuo poznati zvuk vlaka. Ţena pokraj mene ustala je s
klupe, zaboravljajući da sam ikada sjedila pokraj nje. Jao nama. Uspomena
mi se javila nepozvana, uspomena na jedno od bezbrojnih poslijepodneva
koje smo proveli zajedno. Uspomene su mi krenule kao bujica, sve
odjednom, činilo se kao da mi naviru iz glave i pretvaraju se u paru.
Zavrtjelo mi se. Poloţila sam glavu meĎu dlanove.
No onda sam ipak pogledala pred sebe. Vlak je polako pristajao na
stanicu, a starija je ţena iskoračila na kišu, iako se još neko vrijeme neće
moći ukrcati. To joj nije bilo vaţno. Samo je ţeljela otići.
Pomislila sam na svoju sliku u Dvorcu, koju ni Sam ni moji roditelji
nikada neće ugledati.
Što li će na njoj vidjeti djevojke koje će u budućnosti pohaĎati tu
školu? Što će vidjeti ako zastanu u prolazu iz jedne učionice u drugu, na
putu prema nekoj svakodnevnoj aktivnosti? Neće vidjeti boju moje kose
budući da je fotografija crno-bijela. Neće vidjeti gospodina Holmesa koji je
stajao izvan kadra. Neće zapravo vidjeti ništa. Samo djevojku na konju.
Samo još jednu od mnogih djevojaka na konju.
 ZAHVALE

Izraze duboke zahvalnosti dugujem svojoj agentici Dorian Karchmar, koja

je preuzela Yonahlossee dok još nije bio ni pravi rukopis te sa mnom radila
na brojnim preradama. Knjiga bez nje ne bi postojala.
Hvala i mojoj urednici, Sari McGrath, zbog čije je paţnje i uvida
knjiga mnogo bolja. U izdavačkoj kući Riverhead Books zahvaljujem
čitavoj ekipi, a posebice izdvajam sljedeće: Geoff Kloske, Sarah Stein i
Jynne Dilling Martin. U poduzeću Headline, svojem britanskom izdavaču,
zahvaljujem Claire Baldwin.
U agenciji William Morris Endeavor, zahvaljujem sljedećim
osobama: Simone Blaser, Tracy Fisher, Catherine Summerhayes i Eugenie
Furniss.
Veliku zahvalnost dugujem i odsjecima za kreativno pisanje na
sveučilištima Emory University i Washington University. Na prvome sam
pohaĎala rana predavanja iz kreativnog pisanja, a na drugome sam
magistrirala i predavala dok sam pisala Yonahlossee. Na oba su me
sveučilišta podučavali mnogi sjajni profesori, a posebnu zahvalu dugujem
Kathryn Davis, koja je uvijek bila moja najvatrenija navijačica, kao i
Marshallu Klimasewiskom te Saheru Alamu.
Zahvaljujem Timu Mullaneyju, Davidu Schumanu i Curtisu
Sittenfeldu na podršci dok sam pisala.
Zahvaljujem majci, koja me naučila kako se voli vlastiti dom.
Zahvaljujem ocu, koji me vozio tisućama milja do konjušnica i natrag.
Zahvaljujem mu i na tome što mi nije dopustio da studiram pravo.
Zahvaljujem i svojoj sestri Xandri, koja mi je oduvijek bila najveća
junakinja. Što sam starija, to više cijenim ljubav i podršku koju sam
oduvijek primala od roditelja i sestre.
Na kraju, zahvaljujem svojem suprugu Matu. Ova je knjiga za njega.
Nije mogla biti ni za koga drugoga.
 Nakladnik:
Znanje d. o. o.
Mandićeva 2, Zagreb

Za nakladnika: Zvonimir Čimić

Glavna urednica: Silvia Sinković

Urednik: Bojana Franić

Tehnički urednik: Vedran Sinovčić

Lektor: Siniša Radiković

Korektorica: Iva Marić

Dizajn naslovnice: Janka Carev

Tisak: Znanje d. o. o.
Mandićeva 2, Zagreb — oţujak 2014.

ISBN 978-953-324-960-5

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 874256