Kemija Prir Za Maturu Gaudeamus Low

Domjanović · Habuš · Herak · Liber
Novak · Petrić · Sever · Stričević

Tomašić · Zdjelarević
priručnik za pripremu ispita na državnoj maturi
0 ARAK.indd 1 25.10.2012. 20:33:50

Izdavač
Profil Klett d.o.o.
Zagreb, Petra Hektorovića 2
Za Izdavača
Dalibor Greganić
Direktorica uredništva
Petra Stipaničev Glamuzina
Urednice
mr. sc. Mira Herak
Anita Terzić Šunjić, prof.
Recenzentice
dr. sc. Branka Zorc
dr. sc. Danijela Ašperger
Mira Hrvatin, prof. savjetnik
Lektorica
Vesna Čondić
Ilustracije
arhiva Profila
Fotografije
arhiva Profila
Likovno-grafičko uređenje
Studio 2M
Naslovnica
Studio 2M
Prijelom
dr. sc. Gordana Matijašić
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 821331.
ISBN 978-953-12-1275-5
1. izdanje, 2012.
Zagreb, Hrvatska
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog priručnika ne može biti Član smo
objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti izdavača Europskog udruženja
i vlasnika autorskih prava. izdavača udžbenika.
0 ARAK.indd 2 31.10.2012. 14:04:43

Bojana Domjanović · Aleksandra Habuš · Mira Herak · Snježana Liber
Jasmina Novak · Ljubica Petrić · Blanka Sever · Dubravka Stričević
Vera Tomašić · Biserka Zdjelarević
priručnik za pripremu ispita na državnoj maturi
0 ARAK.indd 3 25.10.2012. 20:33:50

0 ARAK.indd 4 25.10.2012. 20:33:50
Predgovor
Drage učenice i učenici,
pred vama je priručnik koji je nastao sa željom da vaše pripreme za državnu
maturu i upis na željeni fakultet budu što uspješniji. Svi nastavni sadržaji
kemije, koje ste više ili manje uspješno usvajali tijekom svoga srednjoškolskog
obrazovanja, ovom su knjigom obuhvaćeni, ukratko objašnjeni, ali obogaćeni
nizom riješenih primjera kojih će vam pomoći pri rješavanju postavljenih
zadataka za provjeru usvojenosti sadržaja predmetnih cjelina, a čija se
rješenja nalaze na kraju svake cjeline.
Razlog takvoj koncepciji priručnika jest potreba da se sve nastavne cjeline i
sadržaji nauče i razumiju postupno, jer bez poznavanja prethodnih sadržaja,
ponekad je vrlo teško razumjeti buduće.
Slijedom toga, uz svako tumačeno gradivo na marginama su istaknuti i bitni
pojmovi vezani za obrađivani sadržaj. Time smo vam željele omogućiti da
prekrivanjem osnovnog teksta ponovite pojmove navedene na margini i time
odmah provjerite točnost svog odgovora, tj. razinu usvojenosti sadržaja.
Služeći se tablicama na kraju ovog priručnika, naučit ćete se snalaziti u takvoj
vrsti priloga koji pomaže bržem i točnijem rješavanju zadataka.
I savjet za kraj: s ponavljanjem i usustavljivanjem gradiva nemojte krenuti

prekasno. Radite, vježbajte i učite pravovremeno i sustavno jer samo takav
način rada polučit će i uspjeh: znanje koje će rezultirati dobrim uspjehom na
maturi i upisom na željeni kolegij.
Želimo ti odlučne i sigurne korake na putu k znanju!
Autorice
U Zagrebu, rujna 2012.
0 ARAK.indd 5 25.10.2012. 20:33:50

Sadržaj
1. FIZIKALNA SVOJSTVA TVARI, Usmjerenost kovalentne veze i
OTOPINE I TOPLJIVOST TVARI geometrija molekule 72
TE KRISTALNE STRUKTURE 1 Odstupanje od okteta 73
(Mira Herak) Polarnost kovalentne veze 76
Međumolekulske sile 78
1.1. Kemikalije iz domaćinstva 2
Vodikova veza 79
1.2. Kemikalije iz laboratorija 3
Metalna veza 81
1.3. Opasnost i zaštita pri radu 3
Pregled kemijskih veza i
Zadatci 5
međumolekulskih sila 82
1.4. Fizikalna svojstva tvari 7
Zadatci 83
1.5. Tvari 8
Čiste tvari 9
Rješenja zadataka 89
Elementarne tvari 9
Smjese tvari 9 3. KEMIJSKA SIMBOLIKA I
1.6. Postupci za odjeljivanje smjesa 9 STEHIOMETRIJA 91
Homogene smjese 9 (Jasmina Novak)
Heterogene smjese 11
3.1. Nomenklatura i određivanje
Zadatci 14
formule spoja 92
1.7. Otopine 18
Kemijska simbolika 92
Topljivost tvari 18
Imena anorganskih kemijskih spojeva 92
Vrste otopina 19
3.2. Iskazivanje kemijskog sastava
Zadatci 19
smjesa tvari 94
1.8. Disperzni sustavi 21
Maseni udio elementa u spoju 96
Svojstva koloidnih sustava 22
Množinska i masena koncentracija 98
Svojstva pravih otopina 23
Zadatci 99
Koligativna svojstva 24
3.3. Osnove kemijskog računa 102
Zadatci 27
3.4. Stehiometrija 107
1.9. Kristalne strukture 31
Kristalne strukture metala –
Zadatci 110
jedinične ćelije 31 3.5. Osnovne fizikalne veličine i
Atomske, kovalentne kristalne rešetke 32 jedinice 112
Slojevite kristalne rešetke 32 3.6. Grafički i tablični prikaz podataka 114
Molekulske kristalne rešetke 33 Grafički prikaz 114
Ionske kristalne rešetke 33 Tablični prikaz 115
Zadatci 34 Zadatci 125

4. KEMIJSKE REAKCIJE I JEDNADŽBE,
2. GRAĐA ATOMA, KEMIJSKE VEZE,
VRSTE REAKCIJA I NJIHOVI
GRAĐA MOLEKULA I PERIODNI
ENERGIJSKI UČINCI 129
SUSTAV ELEMENATA 39
(Vera Tomašić)
(Ljubica Petrić)
4.1. Jednadžbe kemijskih reakcija 130
2.1. Građa atoma 40
Zadatci 137
Zadatci 43
4.2. Vrste kemijskih reakcija 143
2.2. Struktura elektronskog omotača 47
Neke reakcije dokazivanja
2.3. Bohrov model atoma 49
aniona i kationa iz vodenih otopina 147
2.4. Elektronska konfiguracija atoma 52
Zadatci 149
2.5. Periodni sustav elemenata 54
4.3. Energijski učinci kemijskih reakcija 153
2.6. Periodičnost svojstava elemenata 56
Toplina i toplinski kapacitet 154
Atomski polumjer 56
4.4. Entalpija 154
Energija ionizacije 58 Energijske promjene pri otapanju 162
Afinitet prema elektronu 59 Zadatci 163
Elektronegativnost 60 4.5. Entropija, Gibbsova energija i
Zadatci 61 spontanost reakcija 166
2.7. Kemijske veze 67 Zadatci 173
Ionska veza 68
Kovalentna veza 70 Rješenja zadataka 175
0 ARAK.indd 6 19.3.2013. 8:36:24

5. BRZINA I RAVNOTEŽA KEMIJSKE 7.4. Korozija 252
REAKCIJE 177 Korozija metala 253
(Snježana Liber i Aleksandra Habuš) Zadatci 254
5.1. Brzina kemijske reakcije 178
Čimbenici koji utječu na brzinu Rješenja zadataka 256
kemijske reakcije 181
8. NAJVAŽNIJE SKUPINE ORGANSKIH
Zadatci 183
SPOJEVA I KARAKTERISTIČNE
5.2. Ravnoteža kemijskih reakcija 187
REAKCIJE 257
Konstanta kemijske ravnoteže 188
(Dubravka Stričević, Blanka Sever i
Pomak kemijske ravnoteže 191
Bojana Domjanović)
Ionski produkt vode 193
pH-vrijednost – mjera kiselosti otopina 193 8.1. Građa organskih molekula 258
Konstanta disocijacije i stupanj Ugljikovodici 258
disocijacije slabih kiselina i lužina 196 Alkoholi 261
Produkt topljivosti 197 Fenoli 263
Zadatci 199 Eteri 264
Aldehidi i ketoni 264
Rješenja zadataka 205 Karboksilne kiseline 265
Derivati karboksilnih kiselina 266
6. KISELINE I LUŽINE, DEFINICIJE Amini 268
KISELINA I BAZA, HIDROLIZA SOLI Zadatci 269
I AMFOTERNOST 209 8.2. Izomerija organskih spojeva 272
(Biserka Zdjelarević) Strukturna izomerija 272
6.1. Arrheniusova i Zadatci 277
Brønsted–Lowryjeva definicija 8.3. Biološki značajni spojevi 280
kiselina i baza 210 Ugljikohidrati 280
Disocijacija, stupanj disocijacije Masti i ulja 283
i konstanta disocijacije 212 Aminokiseline 285
Konjugirane kiseline i baze 216 Nukleinske kiseline 289
Neutralizacija 218 Zadatci 290
Zadatci 220 8.4. Vrste kemijskih reakcija i
6.2. pH-vrijednost, hidroliza soli i reaktivnost organskih spojeva 293
amfoterni elementi 222 Vrste supstitucijskih reakcija 293
Hidroliza soli 225 Nukleofilna supstitucija 294
Zadatci 229 Elektrofilna supstitucija 298
Vrste adicijskih reakcija 299
Rješenja zadataka 231 Vrste polimerizacijskih reakcija 303
Reakcije oksidacije i redukcije 306
7. ELEKTROKEMIJA 233 Sintetske reakcije 311
(Aleksandra Habuš i Snježana Liber) Zadatci 314
7.1. Oksidacijski broj 234
Redoks-reakcija u kiselom mediju 236 Rješenja zadataka 319
Redoks-reakcija u lužnatom mediju 236
Reakcija disproporcioniranja 237 9. PROVJERI NAUČENO 325
Rješavanje redoks-reakcija bez (Bojana Domjanović,
pisanja parcijalnih jednadžbi 237 Aleksandra Habuš, Mira Herak,
Zadatci 238 Snježana Liber, Jasmina Novak,
7.2. Galvanski članci 241 Ljubica Petrić, Blanka Sever,
Galvanski članci 241 Dubravka Stričević, Vera Tomašić,
Elektrokemijski niz elemenata
Biserka Zdjelarević)
(Voltin niz) 243
Elektrokemijski izvori električne struje 245 9.1. Od želučane kiseline do zrna soli 326
Zadatci 246 9.2. Što se to događa unutar
7.3. Elektroliza 249 galvanskoga članka 328
Kvantitativni odnosi pri elektrolizi 251 9.3. Vrući led 330
Faradayevi zakoni elektrolize 251 9.4. Kako dobiti magnezij iz
morske vode 334
0 ARAK.indd 7 19.3.2013. 8:36:24

9.5. Što znamo o benzenu 336
9.6. Bijeli dim 339
9.7. Kontrolirano dobivanje malih
količina plinova u kemijskom
laboratoriju 342
9.8. Važnost soli 345
9.9. Zašto je glukoza važan
monosaharid 348
9.10. Spoj koji je pobio vitalističku
teoriju 350
9.11. Proučimo homogene i
heterogene smjese metala 353
TABLICE 357
KAZALO 361
0 ARAK.indd 8 19.3.2013. 8:36:24

1. FIZIKALNA
SVOJSTVA
TVARI, OTOPINE I
TOPLJIVOST TVARI
TE KRISTALNE
STRUKTURE
Kemija Gaudeamus.indb 1 25.10.2012. 20:43:05

2 FIZIKALNA SVOJSTVA TVARI, OTOPINE I TOPLJIVOST TVARI TE KRISTALNE STRUKTURE
1.1. Kemikalije iz domaćinstva

Ponovit ćemo:
• kojim se tvarima iz svakodnevnog života koristimo u
kemijskom laboratoriju
• kojim se kemikalijama koristimo u svakodnevnom životu
• koje su mjere sigurnosti potrebne pri radu s kemikalijama
kuhinjska sol Kuhinjska sol (natrijev klorid, NaCl(s)). Koristi se za ispitivanje

topljivosti soli u ovisnosti o temperaturi i hidrolize, za prikaz
kristalizacije, odvajanje destilacijom, dobivanje klorovodika, sode...
soda bikarbona Soda bikarbona (natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3(s)). Koristi

se za dobivanje CO2, prikaz hidrolize, ispitivanje lužnatosti…
solna kiselina Solna kiselina (klorovodična kiselina, HCl(aq)) U koncentriranoj

kiselini w(HCl) = 35 %). U kućanstvima se koristi razrijeđena
kiselina, w(HCl) = 10 % za otapanja kamenca u zahodima. Za
kemijske pokuse koristi se najčešće razrijeđena kiselina w(HCl =
oko 5 %), primjerice za ispitivanje kiselosti, dokazivanje srebrovih
iona, dobivanje klorida i CO2, kao elektrolitna otopina...
varikina Varikina (klorna voda – smjesa klora, klorovodične i hipokloraste

kiseline). Koristi se kao oksidacijsko sredstvo, za izbjeljivanje
tkanina i ima baktericidno djelovanje…
ocat Ocat (razrijeđena octena (etanska) kiselina, CH3COOH(aq)).

Koristi se za dobivanje CO2 iz karbonata i hidrogenkarbonata,
uklanjanje kamenca, ispitivanje kiselosti, pripremu pufera...
Ledena octena kiselina (w(CH3COOH = 100 %) očvršćuje već
pri 16,6 oC u kristale slične ledu (ledena octena kiselina).
šećer Šećer (saharoza, (C12H22O11)(s), disaharid). Koristi se za prikaz

kisele hidrolize, ispitivanje topljivosti, sposobnosti pougljenjivanja...
brašno Brašno ((C6H10O5)n(s), polisaharid) Koristi se pri dokazivanju

škroba škrobno-jodnom reakcijom, za prikaz pougljenjivanja
organskih tvari...
deterdženti Deterdženti (sintetski spojevi dobiveni iz nafte). Koriste se za

ispitivanje djelotvornosti pranja u tvrdoj i mekoj vodi, utvrđivanje
pH-vrijednosti, dokazivanje sposobnosti smanjivanja površinske
napetosti vode...
Poglavlje1_dorada.indd 2 19.3.2013. 9:40:06

3
Sapuni (natrijeve soli viših masnih kiselina). Koriste se za sapuni

ispitivanje sposobnosti pranja u tvrdoj i mekoj vodi, ispitivanje
lužnatosti...
1.2. Kemikalije iz laboratorija

Otopina NaOH (konc.). Koristi se u kućanstvu za odčepljivanje otopina NaOH
odvodnih cijevi, otapanje masnoća…
Alkohol (etanol, etilni alkohol, C2H5OH(l)) koristi se u kućanstvu alkohol

za pranje prozora, dezinfekciju, kao otapal...
Glicerol (trovalentni alkohol, C3H8O3(l)). Koristi se se kao otapalo, glicerol

u pripremi kozmetičkih preparata, eksploziva...
Aceton (propanon, CH3COCH3(l)). Koristi se kao otapalo, za aceton

skidanje laka s noktiju, razrjeđivač…
1.3. Opasnost i zaštita pri radu

Na ambalaži kemikalija koje se rabe u kućanstvu, laboratoriju i
industriji obvezno je naznačiti međunarodno dogovorene znakove
opasnosti i upozorenja. Pri radu s kemikalijama uvijek treba
pozorno proučiti znakove na ambalaži.
Znakovi opasnosti – na kemikalijama u laboratoriju i u znakovi

opasnosti
kućanstvu s kojima se susreću učenici najčešće su znakovi:
eksplozivno vrlo lako zapaljivo oksidirajuće
plinovi pod tlakom nagrizajuće za akutna otrovnost

metal i kožu
otrovno (štetno za povećanje osjetljivosti opasnost za

zdravlje) dišnih organa okoliš

znakovi Znakovi upozorenja:

upozorenja Da bi se zaštitili pri izvođenju pokusa u uputama za rad često se
navode sljedeći znakovi:
rukavice naočale uporaba digestora
Uvijek bi trebalo rabiti zaštitnu pregaču (kutu).
gašenje požara Požar se gasi protupožarnim aparatima s pjenom ili vodom

(brentača).
Samozapaljive tvari na zraku gase se posipanjem pijeskom.
Zapaljive tekućine koje plivaju na površini vode gase se s
CO2.
Požari na električnim instalacijama nikada se ne smiju gasiti
vodom jer može doći do strujnog udara.
Mogu se gasiti prahom, ugljikovim(IV) oksidom i halonom.
Nikada ne valja otvarati prozore da se ne dovodi svježi zrak
(kisik).
prva pomoć Prvu pomoć treba pružiti što hitnije, a ako je potrebno, pozvati
pri ozljedi s
nadražujućim Hitnu pomoć.
kemikalijama Mjesta dodira s opasnom kemikalijom odmah valja isprati
s mnogo vode. Jaku kiselinu i lužinu ne valja neutralizirati, već
samo ispirati s mnogo vode, ne stavljati nikakve kreme, već
odmah odvesti liječniku.
Kapne li nadražujuća kemikalija u oko, valja ga ispirati tekućom
vodom uz stalno micanje oka i otići liječniku.
U slučaju trovanja opasnim kemikalijama treba unesrećenoga do
dolaska liječnika odvesti na zrak i olabaviti mu odjeću.
Pri gutanju kemikalija ne treba izazivati povraćanje dok se ne
ustanovi je li ono dopušteno.
U slučaju nesvijesti unesrećeni ne smije ležati na leđima, već
ga treba postaviti u stabilni desni bočni položaj.
saniranje Uz pretpostavku da kemičar uvijek radi u zaštitnoj kuti i sa

onečišćenog
radnog mjesta zaštitnim naočalama i rukavicama, onečišćeno radno mjesto
treba obrisati mokrom krpom, a radi li se o kiselini ili lužini uklonit
ćemo ih drugom, čistom kapalicom, neutralizirati nekim blagim
sredstvom za neutralizaciju i obrisati mokrom krpom. Onečišćenu
kutu i rukavice treba svući, rukavice baciti, a kutu oprati.

5
Zadatci višestrukog izbora

U zadatcima od od 1.1. do 1.6. jedan je odgovor točan.
1.1. Sodu bikarbonu ne možemo upotrijebiti:

A za dobivanje CO2
B za ispitivanje kiselosti
C kao prašak za pecivo
D za dokazivanje bjelančevina.
1.2. Klorovodičnu (solnu) kiselinu upotrebljavamo u kućanstvu

za otapanje kamenca:
A u zahodima
B na slavinama
C na mramornim pločicama
D na prozorskim staklima.

1.3. Koja će kemikalija od onih koje upotrebljavamo u
kućanstvu promijeniti plavu boju lakmusova papira u
crvenu?
A soda bikarbona
B ocat
C šećer
D kuhinjska sol

1.4. Zapali li se bijeli fosfor spontano stajanjem na zraku, gasit
ćemo ga:
A vodom
B pjenom
C pijeskom
D ugljikovim dioksidom.

1.5. Znak ukazuje:
A na vrlo lako zapaljivu tvar

B na opasnost za zdravlje
C da treba raditi u digestoru
D na otrovnost tvari.

1.6. Prilikom izvođenja pokusa za koji je potrebna otopina
priređena otapanjem 2 g K2Cr2O7 u 100 mL koncentrirane
sumporne kiseline, iz kapaljke je na stol pala jedna kap te
otopine. Što je najnužnije učiniti?

A Obući kutu.
B Staviti zaštitne naočale.
C Staviti zaštitne rukavice.
D Kap ukloniti drugom čistom kapaljkom.

Zadatci otvorenog tipa
1.7. Među ponuđenim pojmovima odaberi odgovarajuće i
napiši ih na slobodna mjesta u tekstu. Pojmovi su: aluminij,
deterdženti, dobro topljivi, kalcij, lužina, magnezij, natrij,
netopljive.
Pri pranju rublja sapunom u tvrdoj vodi, dakle onoj koja
sadrži ione i ,
ne nastaje pjena jer nastaju soli.
Peremo li , do takve pojave ne će
doći.

1.8. Debeo sloj vapnenca koji se nahvatao na slavinama Mario

je odlučio ukloniti klorovodičnom kiselinom. Je li pravilno
postupio?
Obrazloži svoj odgovor:

1.9. Objasni zašto se požar samozapaljivih tvari i tvari koje

plivaju na vodi ne može gasiti vodom.


7
1.4. Fizikalna svojstva tvari
Ponovit ćemo:
• značajke fizikalnih svojstava tvari
• podjelu tvari na čiste tvari (elementarne tvari i kemijske
spojeve) i smjese tvari (homogene i heterogene).
• postupke odvajanja sastojaka smjese.
Agregacijska stanja u kojima se tvari mogu nalaziti su čvrsto agregacijska

stanja
(s – solidus), tekuće (l – liquidus) i plinovito (g – gaseous), a ovisi
o temperaturi i tlaku (slika 1.1.).
porast temperature
VODENA
LED VODA PARA
taljenje isparavanje
kristalizacija kondenzacija
ČVRSTO TEKUĆE PLINOVITO
sublimacija
kristalizacija
Slika 1.1. Prijelazi između agregacijskih stanja
Električna provodnost – svojstvo tvari da provodi električnu električna

provodnost
struju. Struju provode elektroni i ioni. Kod elektronskih vodiča
provodnost se povišenjem temperature smanjuje, a kod ionskih
raste.
Gustoća – definirana je omjerom mase i volumena tvari pri gustoća

određenoj temperaturi. Jedinica je: g cm–3, g L–1, g dm–3, kg m–3. m
r= .
Porastom temperature gustoća se smanjuje. V
Magnetičnost – svojstvo koje pokazuje magnet, tj. da privlači magnetičnost

predmete načinjene od željeza, kobalta, nikla i njihovih legura.

optička Optička aktivnost – svojstvo tvari da zakreće ravninu linearno

aktivnost polariziranog svjetla za određeni kut a koji se određuje
polarimetrom. Uzrokuje ju asimetrični atom C ili nepravilna
kristalna građa.
talište Talište (temperatura taljenja), tt – temperatura pri kojoj su u

T /K = t / °C + 273,15 ravnoteži čvrsta i tekuća faza ili temperatura pri kojoj se tvar tali.
Iskazuje se oC ili K.
talište čistih Talište čistih tvari uz stalan tlak karakteristično je za svaku tvar.
tvari
Povećanjem tlaka talište se snizuje.
amorfne tvari Amorfne tvari kao što su staklo, plastične mase i vosak nemaju
određeno talište, već samo temperaturno područje u kojem se
tale.
toplinska Toplinska vodljivost – sposobnost tvari da provodi toplinu s

vodljivost
mjesta više na mjesto niže temperature. Omogućena je gibanjem
atoma ili molekula u ispitivanoj tvari, a raste od plinovitog prema
čvrstom agregacijskom stanju. Najbolji vodiči topline su metali,
a najbolji izolator je vakuum. Dobri izolatori su i zrak, staklo,
stiropor...
tvrdoća Tvrdoća – otpor kojim se tvar opire prodiranju druge tvari. Od

dviju tvari tvrđa je ona kojom se može zagrepsti druga tvar. Kao
mjera tvrdoće rabi se Mohsova ljestvica u kojoj je 10 minerala
poredano prema povećanju tvrdoće od 1 do 10. To su: talk, gips,
kalcit, fluorit, apatit, ortoklas, kremen, topaz, korund, dijamant.
Svaki sljedeći može zagrepsti po površini prethodnih.
vrelište Vrelište (temperatura vrenja), tv – temperatura pri kojoj je

tlak pare u tekućini jednak tlaku pare iznad tekućine. Normalno
vrelište je temperatura pri kojoj tekućina vrije ako je tlak 101,3
kPa. Vrelište se iskazuje oC ili K, pri čemu je uvijek potrebno
navesti i tlak. Tijekom vrenja temperatura tekućine ne mijenja se.
1.5. Tvari
tvar Tvar je sve što ima masu i volumen te karakterična fizikalna
svojstva.
uzorak tvari Uzorak tvari je manja količina tvari s pomoću koje se ispituju
svojstva tvari.
U širem smislu tvari su sve ono iz čega su izrađeni predmeti oko
nas (staklo, papir...).

9
Razlikujemo više vrsta tvari.
Čiste tvari čiste tvari

Elementarne tvari - kemijskim se postupcima ne mogu rastaviti elementarne
tvari
na jednostavnije tvari, tj. sastoje se od samo jedne vrste atoma.
Dolaze kao samostalni atomi (npr. He, Ar...) ili u golemim
strukturama (npr. C, Zn, Fe...), a prikazuju se simbolima. Dolaze simboli
i u obliku molekula sastavljenih od istovrsnih atoma (npr. F2, Cl2,
Br2, I2, O2, S8, N2, P4) i prikazuju se kemijskim formulama.
Kemijski spojevi - sastoje se od raznovrsnih atoma, a njihov se kemijski spojevi

sastav prikazuje kemijskom formulom (npr. H2O, NaCl, Fe2O3, kemijska formula
H2SO4). Određenim kemijskim postupcima mogu se rastaviti na
jednostavnije spojeve ili elementarne tvari. Takvi su postupci npr.
elektroliza i zagrijavanje (piroliza).
Elementarne tvari elementarne

tvari
Prema svojstvima razlikujemo:
metale - najzastupljeniju skupinu elementarnih tvari metali
karakterističnih svojstava (npr. Zn, Cu, Sn, Fe); nalaze se na lijevoj
strani i u sredini PSE;
polumetale - nalaze se u periodnom sustavu između metala i polumetali
nemetala (npr. Se, Si, As);
nemetale - skupina od 18 kemijskih elemenata na desnoj strani nemetali
periodnog sustava (npr. S8, P4, Cl2, O2, N2, He, Ar).
Smjese tvari smjese tvari

Razlikujemo:
homogene smjese – ne raspoznaju se pojedini sastojci homogene
promatranjem golim okom ili mikroskopom (otopine soli,
klorovodična kiselina, čelik, mjed);
heterogene smjese – raspoznaju se pojedini sastojci (npr. heterogene
smjesa kuhinjske soli i modre galice, ulja i vode, ptičja hrana,
granit).
1.6. Postupci za odjeljivanje

smjesa odjeljivanje
homogenih
Homogene smjese smjesa
Destilacija – razdvajanje sastojaka otopine na temelju različitih destilacija
vrelišta. Hlapljiva se tvar (otapalo) prevodi u paru, a para se
kondenzira u hladilu. Nehlapljiva tvar ostaje u tikvici za destilaciju,
a kondenzat se skuplja u predlošku. Na slici je prikazan dobro

vam poznat uređaj za destilaciju, ali s električnim grijačem, koji je

frakcijska upotrijebljen za laboratorijski prikaz frakcijske destilacije nafte.
destilacija
Frakcijskom se destilacijom razdvajaju tekućine različitog vrelišta
koje se međusobno miješaju. Naime, polaganim zagrijavanjem
smjese s više sastojaka vrelište polagano raste pa se u
određenim vremenskim razmacima hvataju frakcije sve bogatije
teže hlapljivim sastojcima.
Za bolje razdvajanje pojedinih sastojaka koristi se kolona za
frakcijsku destilaciju.
U koloni se lakše hlapljivi sastojak diže u koloni, a teže hlapljivi

sastojak kondenzira se i predaje toplinu kondenzacije lakše
hlapljivom sastojku koji na račun te topline putuje prema vrhu
kolone. Taj se proces u koloni ponavlja pa lakše hlapljivi sastojak
pomalo stiže do vrha kolone i odvodi se, a teže hlapljivi sastojak
skuplja u posudi za destilaciju.
ekstrakcija Ekstrakcija ili izmućkivanje -

(izmućkivanje)
postupak pri kojemu se
željena tvar može izdvojiti iz
vodene otopine potresanjem
s tekućinom koja se ne
miješa s vodom, a u kojoj se
tražena tvar bolje otapa.

11
Kristalizacija – izdvajanje kristala iz kristalizacija

zasićene vodene otopine.
Postupak je uspješniji što je tvar
bolje topljiva i što se topljivost soli
više mijenja promjenom
temperature.
Prekristalizacija – često se prekristalizacija
primjenjuje za čišćenje kemikalija.
Onečišćena tvar otopi se zagrijavanjem u pogodnom otapalu.
Još vruća otopina brzo se profiltrira kroz nabrani filtrirni papir da
ne dođe do kristalizacije. Nečistoće ostaju na filtrirnom papiru, a
hlađenjem otopine iskristalizira pročišćena tvar.
Za mogućnost primjene te metode topljivost tvari mora se
zagrijavanjem jako povećati, a nečistoća se ne smije otapati u
upotrijebljenom otapalu.
Kromatografija – postupak odjeljivanja sastojaka smjese u kromatografija

otopini prelaskom smjese preko nepokretne (stacionarne)
faze – nekog apsorpcijskog sredstva (papir, silika gel) nošenog
pokretnom (mobilnom) fazom – otapalom.
C D C D
B A B
A
Svaki sa sastojak kreće preko stacionarne faze različitom

brzinom. Kada fronta otapala dođe do kraja stacionarne faze, fronta otapala
razni će se sastojci (npr. boje, kationi, amino kiseline) nalaziti
na različitim udaljenostima od startne linije. Uspoređivanjem
s poznatim kromatogramima (slika) ili prskanjem s pogodnim
reagensom utvrđuje se u o kojim se tvarima radi. Na slikama
je prikazan postupak odjeljivanja smjese boja kružnom
kromatografijom. Stacionarna faza je specijalni filtrirni papir,
a mobilna otopina smjese boja. Usporedbom kromatograma
ispitivane smjese A s kromatogramima poznatih boja (B, C, i D)
zaključujemo da smjesa A sadrži boje B i D, a ne sadrži boju C.
odjeljivanje
heterogenih
smjesa
Heterogene smjese dekantacija
Dekantacija ili odlijevanje - tekući se dio smjese odlije od
taloga koji se nalazi na dnu posude.

Filtracija – odjeljivanje čvrste, netopljive

tvari od tekućine (filtrata) uz pomoć
filtrirnog papira u lijevku.
Tvar u lijevku je talog, a tekućina
koja je prošla kroz filtrirni papir filtrat.
Odjeljivanje je moguće kad su čestice
taloga veće od pora filtrirnog papira.
magnetičnost Magnetičnost – svojstvo željeza, kobalta,

nikla i njihovih legura da ih privlači magnet
koristi se za izdvajanje takvih tvari iz smjese
ostalih tvari.
sedimentacija Sedimentacija (slijeganje na dno, taloženje) – pojava da se

tvari veće gustoće, netopljive u vodi, nalaze na dnu posude.
lijevak za Lijevkom za odjeljivanje mogu se odijeliti dvije tekućine koje

odjeljivanje
se međusobno ne miješaju. Donji je sloj tekućina veće gustoće
i ispušta se iz lijevka kroz cijev s pomoću pipca. Gornji je sloj
tekućina manje gustoće i izlijeva se kroz otvor lijevka.
sublimacija Sublimacija – čvrsta, lako hlapljiva

tvar (jod, naftalen) iz smjese prevodi se
izravno u paru, a zatim se na hladnoj
površini kristalizira, dok tvar koja ne
sublimira ostaje u čaši.
taloženje Taloženje – potpuno ili

djelomično izdvajanje
jedne otopljene tvari
dodatkom pogodnog
reagensa tako da
nastane teško topljiv
spoj. On se u obliku kristala ili pahulja izlučuje iz
otopine (reakcijom srebrova nitrata, AgNO3(aq),
s otopinom natrijeva jodida, KI(aq), izluči se žuti
sirasti talog srebrova jodida, AgI(s).

13
Evo nekoliko primjera odjeljivanja smjesa.
Smjese tvari Metoda odjeljivanja
1. Natrijev klorid se otopi u vodi. Drvena piljevina pliva na vodi

zbog gustoće manje od vode. Pijesak se nalazi na dnu zbog
veće gustoće i netopljivosti u vodi.
Drvena piljevina i otopina NaCl se dekantiraju (odliju).
Odijeljen: pijesak.
voda + natrijev klorid Ostaju: piljevina i otopina soli.
+ pijesak + drvena 2. Piljevina se odvoji filtracijom. Na filtrirnom papiru zaostaje
piljevina piljevina, a filtrat je otopina natrijeva klorida.
Odijeljena: drvena piljevina.
Ostaju: natrijev klorid i voda.
3. Natrijev klorid odvaja se od vode destilacijom. Sol (nehlapljiva
tvar) ostaje u tikvici za destilaciju, a voda (hlapljiva tvar) nalazi se
u predlošku.
1. Smjesa se lagano zagrije pri čemu jod sublimira i kristalizira na

hladnoj površini.
Odijeljen: jod.
željezna piljevina +
Ostaju: željezo i cink.
jod + granula cinka
2. Smjesi se približi magnet. Željezo privlači magnet.
Odijeljeno: željezo.
Ostaje:cink.
Ulje je manje gustoće od vode i u lijevku za odjeljivanje
ulje + voda
predstavlja gornji sloj.
1. Jod se izmućkivanjem u lijevku za odjeljivanje prevede u sloj
otapala u kojemu se jod bolje otapa nego u vodi npr. toluen.
kuhinjska sol + jod Odijeljen: jod u otopini toluena od soli u vodenoj otopini.
otopljeni u vodi 2. Natrijev klorid i jod mogu se iz dobivenih otopina izdvojiti
destilacijom ili jednostavnije uparavanjem, ako nam otapalo nije
potrebno.
Pripremi se zasićena otopina pri višoj temperaturi i zatim se
modru galicu izdvojiti
polagano hladi. Tijekom hlađenja izdvajaju se kristali koji se
iz vodene otopine
dekantacijom odijele od zasićene otopine. Iz zasićene otopine
kristalizacijom
modra galica može se odijeliti destilacijom.
natrijev klorid +
Amonijev klorid odvoji se sublimacijom.
amonijev klorid
Otopini se doda amonijev hidroksid koji sa željezovim(III) ionima
željezovi(III) ioni
daje teško topljiv crvenosmeđi talog Fe(OH)3. Dobiveni se talog
otopljeni u vodi
odijeli filtracijom.
tvar X (tv = 52 °C) i
Tvari se odvoje frakcijskom destilacijom.
tvar Y (tv = 92 °C)
homogena otopina Ioni se odvoje kromatografijom i dokažu prskanjem s pogodnim

Fe3+, Co2+ i Cu2+ iona reagensom (K4[Fe(CN)6]).
Poglavlje1.indd 13 31.10.2012. 14:09:09


U zadatcima od 1.10. do 1.20. samo je jedan odgovor točan.
1.10. Koja je od navedenih tvari čista tvar?

A cement
B mineralna voda
C zrak
D grafit
1.11. Tvar je žute boje, nije magnetična, a tali se u određenom

temperaturnom intervalu. Radi se:
A o smjesi tvari
B o čistoj tvari
C o kemijskom spoju
D o elementarnoj tvari.
1.12. Uzorak neke tvari ima sljedeća fizikalna svojstva: tekućina

je pri sobnoj temperaturi, ima dobru električnu provodnost,
visoko vrelište, slabo hlapi. Koja od navedenih tvari ima ta
svojstva?
A živa
B brom
C voda
D bizmut
1.13. Neka se tvar sastoji od 3 elementarne tvari u stalnom

brojevnom odnosu. Njezin se sastav može iskazati
kemijskom formulom. Promatranjem pod mikroskopom
ona je u svim svojim dijelovima jednaka. Zadana je tvar:
A smjesa tvari
B čista tvar
C homogena smjesa.
1.14. Uzorak neke tvari crne je boje, ne provodi električnu struju,

ima visoko talište i vrelište. Tvar nije magnetična i ubraja se
u najtvrđe tvari. Iskazuje se simbolom. Opisana je tvar:
A elementarna tvar
B kemijski spoj
C homogena smjesa.

15
1.15. Čvrsti uzorak neke tvari dobro je topljiv u vodi. U čvrstom

stanju ne provodi električnu struju, ali je provodi u otopini
i pritom se mijenja. Sastav joj se ne može prikazati
kemijskom formulom. O kakvoj se tvari radi?
A elementarna tvar
B kemijski spoj
C smjesa tvari
1.16. Natrijev klorid izdvojit ćemo iz vodene otopine:

A filtracijom
B ekstrakcijom
C destilacijom
D kromatografijom.
1.17. Jod se iz smjese s kalijevim nitratom u vodenoj otopini

može odvojiti:
A filtracijom
B ekstrakcijom
C destilacijom
D kromatografijom.
1.18. Bakrena piljevina od otopine šećera može se odvojiti:

A filtracijom
B ekstrakcijom
C destilacijom
D kromatografijom.
1.19. Naftalen se od kuhinjske soli može odvojiti:

A destilacijom
B magnetom
C sublimacijom
D frakcijskom destilacijom.
1.20. Kondenzaciju možemo opisati prijelazom:

A (g) → (s)
B (s) → (l)
C (g) → (l)
D (l) → (g).


1.21. Zadane tvari razvrstaj u navedene skupine tako da uz
odabranu skupinu napišeš slovo ispred odabrane tvari.
a) škrob b) morska voda c) saharoza
d) gips e) kalcij f) fosfor
g) modra galica h) kišnica i) ptičja hrana
j) morsko žalo
Elementarne tvari:
Kemijski spojevi:
Homogene smjese:
Heterogene smjese:
1.22. Nabrojene tvari razvrstaj na elementarne tvari, kemijske

spojeve, homogene i heterogene smjese. Znakom X
označi kojoj vrsti tvari pripada pojedina tvar.
Tvar Homogena Elementarna Kemijski spoj Heterogena

smjesa tvar smjesa
Čelik
Vegeta
Olovo
Otopina šećera
Škrob
Modra galica
1.23. Sljedeće slike prikazuju četiri različite tvari. Napiši na crte

ispod grafičkih prikaza koja od njih odgovara kemijskom
elementu, spoju ili smjesi.
a) b) c) d)
1.24. Tvarima u lijevom stupcu pridruži jedan ili više pojmova

iz desnoga stupca tako da na crtu napišeš odgovarajuću
brojku/brojke.

17
a)1 mjed 1. nemetal

b)1 natrij 2. heterogena smjesa
c)1 granit 3. polumetal
d)1 otopina šećera 4. elementarna tvar
e)1 selen 5. metal
f)1 volfram 6. homogena smjesa
g)1 octena kiselina 7. kemijski spoj
h)1 klor
i)1 pijesak

1.25. Navedena su tališta i vrelišta nekih elementarnih tvari.
Dopuni tablicu tako da upišeš oznaku za agregacijsko
stanje pri sobnoj temperaturi i tlaku od 101,3 kPa.
Kemijski Agregacijsko
Talište/°C Vrelište/°C
element stanje
A 839 1 484
B 1 410 2 355
C – 210 –196
D 98 883
E –10 76
1.26. Tvar je pri sobnoj temperaturi u čvrstom agregacijskom

stanju. Žute je boje, a zagrijavanjem se tali i mijenja boju.
Ulije li se rastaljena tvar u vodu, dobije se drugi oblik te
tvari. Odgovori:
a) o kojoj je tvari riječ
b) koji je njezin kemijski simbol
c) koji je znak elementarne tvari
d) kako se zove oblik tvari koji se dobije ulijevanjem u
hladnu vodu .

1.27. Opiši postupak odvajanja smjese ulja, vode i pijeska
odgovarajućim redoslijedom.

1.28. Možeš li jod iz vodene otopine izdvojiti dodatkom etanola

u kojem se jod bolje otapa nego u vodi? Obrazloži.

1.29. Prikaži kemijskom jednadžbom promjene pri taljenju

kalijeva sulfata.

Poglavlje1.indd 17 31.10.2012. 14:09:56

1.7. Otopine
Ponovit ćemo:
• pojam topljivosti i njenu ovisnost o temperaturi
• fizikalna svojstva otopina i razlike između nezasićenih,
zasićenih i prezasićenih otopina.
Topljivost tvari
Definira se masom otopljene tvari u 100 grama otapala pri
određenoj temperaturi.
topljivost soli Ovisnost topljivosti soli o temperaturi prikazana je dijagramom
na slici 1.2. Kod većine soli (KI, KNO3...) topljivost znatno raste s
porastom temperature, za neke (NaCl) utjecaj je temperature na
topljivost vrlo malen, dok se ona kod nekih (Ce2(SO4)3) smanjuje s
povišenjem temperature.

Slika 1.2. Ovisnost topljivosti soli o temperaturi
Kako će se mijenjati topljivost promjenom temperature, ovisi o

energetskim odnosima pri otapanju (vidjeti pogl. 4).

19
Topljivost plinova pri višoj je temperaturi uvijek manja jer čestice topljivost plinova
plina zbog veće kinetičke energije lakše svladaju energijske sile u
površini (napetost površine) i izlaze iz otopine.
Vrste otopina
Na topljivost utječe vrsta otapala jer često vrijedi empirijsko
pravilo: Slično otapa slično. Primjerice, u polarnim otapalima
bolje se otapaju tvari polarne građe od tvari nepolarne građe.
S obzirom na to koliko je tvari otopljeno u određenoj količini
otapala pri određenoj temperaturi, razlikujemo:
• nezasićene otopine – u kojima se može otopiti još nezasićene
otopine
promatrane tvari. Područje nezasićenih otopina dano je svim
koncentracijama ispod krivulje topljivosti.
• zasićene otopine – u kojima je otopljena najveća moguća zasićene otopine
količina tvari pri određenoj temperaturi. Hlađenjem se iz
takve otopine kristalizira suvišak tvari. U zasićenoj otopini
uspostavljena je dinamička ravnoteža između otopine i dinamička
ravnoteža
neotopljene tvari. Točka na krivulji prikazuje koncentraciju
zasićene otopine.
• prezasićene otopine – mogu se pripremiti samo od nekih prezasićene
otopine
soli, a dobiju se polaganim hlađenjem i bez potresanja
otopine zasićene pri višoj temperaturi do temperature niže
od temperature zasićene otopine. Pritom ne smije doći do
kristalizacije. Već malim potresanjem ili ubacivanjem malog
kristalića te soli izlučuje se sva suvišna sol jer je takva otopina
nestabilna.

1.30. Određena vrijednost na krivulji topljivosti pri danoj

temperaturi daje sastav:
A zasićene otopine
B nezasićene otopine
C prezasićene otopine
D bilo koje otopine.

1.31. Prezasićenu otopinu pripremit ćeš:

A zagrijavanjem zasićene otopine
B intenzivnim miješanjem otopine
C pozornim hlađenjem zasićene otopine
D dodatkom kristalića soli.

1.32. Između pojmova: kristalizacija, nezasićena, otapanje,
zasićena odaberi one kojima ćeš dopuniti navedenu
tvrdnju.
Ubaci li se u prezasićenu otopinu natrijeva acetata
kristalić te soli, doći će do soli,
a iskristalizirat će toliko da se postigne koncentracija
otopine.
1.33. Objasni što znači da se pri postizanju zasićene otopine

uspostavlja dinamička ravnoteža.

Prisjeti se još kojeg primjera uspostavljenja dinamičke
ravnoteže i opiši ga.

1.34. Na temelju prikazanoga dijagrama topljivosti (slika 1.2.)

odredi:
a) topljivost kalijevog dikromata, K2Cr2O7 pri 50 oC
b) utječe li temperatura znatno na topljivost zadane tvari
c) je li na temelju toga zaključka zadana tvar pogodna za
pročišćivanje prekristalizacijom.

21
1.8. Disperzni sustavi
Ponovit ćemo:
• vrste disperznih sustava
• koligativna svojstva (promjena tlaka pare, sniženje
ledišta, povišenje vrelišta, osmotski tlak).
Značajke
Bitne značajke disperznih sustava prikazane su sljedećim disperzno
shematskim prikazom (slika 1.3.). Sastoje se od disperznog sredstvo
sredstva u kojemu su raspršene čestice disperzne faze. disperzna faza
Razlikuju se prema veličini čestica disperzne faze (u otopinama veličina čestica
otopljene tvari). Disperzno sredstvo (u otopinama otapalo) obično
je onaj sastojak kojega ima više.
DISPERZNI SUSTAVI
DISPERZNO DISPERZNA FAZA

SREDSTVO
VELIČINA ČESTICA
> 200 nm 1 – 200 nm < 1 nm
GRUBO DISPERZNI KOLOIDNI PRAVE

SUSTAVI (SUSPENZIJE) SUSTAVI OTOPINE
OTAPALO OTOPLJENA
TVAR
Slika 1.3. Značajke disperznih sustava

Svojstva
GRUBO DISPERZNI SUSTAVI nemaju karakteristična

svojstva. Disperzna faza sedimentira.
SVOJSTVA
KOLOIDNI SUSTAVI
– pokazuju Tyndallov fenomen
– imaju veliku površinu
– pokazuju dobru adsorpciju (npr. plinova)
i apsorpciju svjetlosti
PRAVE OTOPINE ne pokazuju Tyndallov fenomen
Svojstva koloidnih sustava
Tyndallov Tyndallov fenomen – pojava raspršivanja svjetlosti na

fenomen
česticama koloidnih dimenzija. Ulazi li svjetlost u koloidni sustav
kroz usku pukotinu, vidi se svijetli trag. Osim što raspršuju
apsorpcija svjetlosno zračenje, koloidne ga čestice i apsorbiraju. Apsorpcija
svjetlosti ovisi o veličini koloidnih čestica. Tako je npr. koloidno
zlato crvene boje ako su čestice manje od 100 nm, dok veće
čestice uzrokuju određenu nijansu žute boje.
adsorpcija Adsorpcija je vezanje jedne tvari na površinu druge čvrste tvari.

To se svojstvo koloidnih sustava koristi npr. za uklanjanje boje i
mirisa s pomoću aktivnog ugljena.
Vrste
S obzirom na agregacijsko stanje disperzne faze i disperznog
sredstva razlikujemo, primjerice:
• dim (čvrste koloidne čestice u plinu)
• maglu (koloidne kapljice u plinu)
• pjenu (plin u tekućini)
• emulziju (tekućina u tekućini koje se međusobno
ne miješaju, stabilizira ih emulgator)
• sol, gel (čvrsta tvar u tekućini).
sol Sol (mn. solovi) hidrofobni je koloid (ne otapa se u vodi, npr. AgI).
Stabilizira ga istovrsni naboj na površini nastalih koloidnih micela.
gel
Gel daju hidrofilni koloidi (otapaju se u vodi, npr. želatina).
Stabilizira ih hidratni ovoj na površini nastalih koloidnih micela.

23
Svojstva pravih otopina

Tlak pare tlak pare
Čestice u tekućini gibaju se nepravilno i različitim brzinama. Na
dijagramu je prikazana raspodjela kinetičkih energija čestica raspodjela Ek
čestica ovisno o
pri dvjema različitim temperaturama (slika 1.4.). temperaturi
U paru mogu prijeći samo one čestice koje imaju energiju
jednaku energiji aktivacije, Ea, ili veću od nje, jer samo one energija
aktivacije, Ea
mogu nadvladati energiju u površini (napetost površine) i prijeći u
paru.
T1
T2
T2
određenom
česticassodreenom
energijom,EE
T1
kinetičkomenergijom,
udiočestica
Ea
kinetičkom
broj
kinetička energija čestica

Slika 1.4. Raspodjela kinetičkih energija čestica
Iz krivulje se može očitati da je udio čestica koje imaju dovoljnu

energiju da prijeđu u plinsku fazu pri temperaturi T1 malen. Pri
višoj temperaturi, T2, udio čestica koje imaju dovoljnu energiju
znatno je veći. Zato ih je u parnoj fazi više i sudari sa stijenkama
su češći. Sudari sa stijenkama posude uzrokuju tlak pare. tlak pare
p1 p2 p3
t1 t2 t3
p1 < p 2 < p 3
t1 < t2 < t3
Slika 1.5. Uspostavljanje ravnotežnog tlaka pare

U početku u plinskoj fazi još nema molekula pare pa čestice

samo izlaze iz tekućine u paru (slika 1.5.–1). Nakon nekog
vremena dio se čestica pri sudaru s površinom vraća natrag u
tekućinu (2). Kada se broj čestica koje izlaze iz tekućine izjednači
dinamička s brojem čestica koje se vraćaju, postignuta je dinamička
ravnoteža
ravnoteža (3).
Tlak pare tada je najveći mogući pri toj temperaturi i naziva se

ravnotežni tlak ravnotežni tlak pare. S porastom temperature ravnotežni tlak
pare
pare raste. Kada je ravnotežni tlak pare jednak atmosferskom
tlaku, tekućina vrije. Ako je atmosferski tlak 101,3 kPa, radi se o
normalno normalnom vrelištu.
vrelište
Povisi li se tlak pare iznad tekućine, i njeno će vrelište biti više
(Papinov lonac), jer je potrebno više čestica u pari da se tlak
izjednači s vanjskim tlakom. Snizi li se tlak pare, i vrelište će biti
niže (vrelište vode na Himalaji).
koligativna Koligativna svojstva

svojstva
Ta svojstva ovise samo o broju čestica u otopini, a ne o njihovoj
vrsti ili volumenu otopine.
Raoultov zakon Raoultov zakon

Tlak pare otopine nehlapljive tvari uvijek je manji od tlaka
pare čistog otapala, kako je objašnjeno slikom 1.6.
U otopini se nalaze
molekule nehlapljive
otopljene tvari i otapala.
Budući da se u površini
osim molekula otapala
nalaze i molekule
nehlapljive otopljene
tvari koje ne isparavaju,
u parnu fazu može izići
manji broj molekula
Slika 1.6. Tumačenje Raultovog zakona
otapala.
Zato je tlak pare otopine uvijek manji od tlaka pare otapala.
povišenje Povišenje vrelišta

vrelišta
Otopi li se u otapalu određena količina čvrste nehlapljive tvari,
vrelište otopine bit će više od vrelišta čistog otapala, a ledište niže
(slika 1.7.).

25
Povišenje vrelišta proporcionalno je molalnosti otopine i brojnosti ∆T = i Kb b.

čestica otopljene tvari.
Molalnost, b, iskazuje se omjerom množine otopljene tvari i

mase otapala iskazane kilogramima.
C’ C
tlak
B’
temperatura
Tf’ Tf T b T b’
Slika 1.7. Prikaz sniženja ledišta i povišenja vrelišta (indeks f od engl. freezing-
point = ledište, a indeks b od engl. boiling-point = ledište)
Sniženje ledišta također je proporcionalno molalnosti otopine sniženje ledišta

i definirano je istim izrazom kao i povišenje vrelišta, s time da
je ebulioskopska konstanta, Kb, zamijenjena krioskopskom
konstantom, Kf.
Primjer 1.1.
30 g nepoznatog neelektrolita otopi se u 150 g vode.

Ebulioskopska konstanta vode je 0,52 K mol–1 kg. Vrelište
otopine je 100,6 oC. Kolika je molarna masa otopljenog
neelektrolita?
Izradak
Zadano je: Traži se:
m(tvar) = 30 g M(tvar)
m(voda) = 150 g = 0,15 kg
Kb(voda) = 0,52 K mol–1 kg
DT = 100,6 °C – 100,0 °C = 0,6 °C = 0,6 K
Prema izrazu za povišenje vrelišta: DT = i Kb b

∆T
b( tvar ) =
Kb
m( tvar ) ∆T
=
M( tvar ) ⋅ m(otapalo) Kb
Kb ⋅ m( tvar )
M( tvar ) =
m(otapalo) ⋅ ∆T
0, 52 K mol−1 kg ⋅ 30 g
=
0,15 kg ⋅ 0,6 K
= 173, 3 g mol−1.
Odgovor: Molarna masa otopljenog neelektrolita je

173,3 g mol–1.
osmoza Osmoza je proces pri kojemu čestice otapala spontano prolaze

kroz polupropusnu membranu, a čestice otopljene tvari ne
prolaze.
osmotski tlak
Π V = i n R T Osmotski tlak je tlak kojega valja primijeniti na strani otopine da
ili se uspostavi ravnoteža prolaza čestica otapala s jedne i s druge
Π = i c R T strane polupropusne membrane.
Primjer 1.2.
Osmotski tlak otopine u kojoj je otopljeno 60 g proteina u 1,5

L otopine pri 25 oC je 1 800 Pa. Kolika je molarna masa, a
kolika relativna molekulska masa proteina?
Izradak
m(protein) = 60 g M(tvar)
V(otopina) = 1,5 L = 0,0015 m3
P = 1 800 Pa
t = 25 oC
R = 8,314 Pa m3 mol–1 K–1
Osmotski tlak dan je izrazom:
n R T
Π=
V
m(protein) R T
=
M(protein) ⋅ V (otopina)

27
m(protein) R T
M(protein) =
Π ⋅ V (otopina)
60 g ⋅ 8,314 Pa m3 mol−1 K −1 ⋅ 298,15 K
=
1 800 Pa ⋅ 0,0015 m3
= 55 085 g mol−1
Odgovor: Molarna masa proteina je 55 085 g mol–1, a

relativna molekulska masa 55 085.

1.35. Koloidni je sustav u kojemu je disperzno sredstvo tekuće,

a disperzna faza čvrsta:
A dim
B emulzija
C sol
D magla.
1.36. Vrelište tekućine ovisi:

A o volumenu tekućine
B o temperaturi
C o tlaku iznad tekućine
D o obliku posude.
1.37. Po 400 mL vode uliveno je u dvije odmjerne tikvice, jednu

od 500 mL i jednu od 1 000 mL. Tikvice su začepljene i
ostavljene stajati na laboratorijskome stolu. Koliki je tlak
pare vode u tikvicama nakon 12 sati?
A Veći je u većoj tikvici.
B Veći je u manjoj tikvici.
C Jednak je u objema tikvicama.
D Nije ga moguće predvidjeti.
1.38. Vrelište otopine u kojoj je otopljena tvar nehlapljiva bit će:

A više od vrelišta otapala
B jednako vrelištu otapala
C niže od vrelišta otapala
D ne će ovisiti o temperaturi.

1.39. Pri jednakoj molalnoj koncentraciji najveće sniženje ledišta

imat će vodena otopina:
A CaCl2
B KNO3
C šećera
D Al(NO3)3

1.40. Koja od navedenih vodenih otopina ima jednako vrelišta
kao i vodena otopina natrijeva klorida množinske
koncentracije c(NaCl) = 0,6 mol/L?
A FeCl3(aq) (c = 0,4 mol/L)

B C6H12O6(aq) (c = 0,4 mol/L)
C K2SO4(aq) (c = 0,4 mol/L)
D KNO3(aq) (c = 0,4 mol/L)
Postupak:
Iz izraza Dt = i × Kb × b vidljivo je da povišenje vrelišta
ovisi ne samo o koncentraciji nego i o broju čestica u
otopini. Dakle, trebalo je naći otopinu u kojoj umnožak
koncentracije i faktora i odgovara zadanoj otopini NaCl.
1.41. U laboratorijsku čašu nasuto je, naizmjence, nekoliko

slojeva usitnjenoga leda i kuhinjske soli. U kojem će
temperaturnom intervalu biti temperatura sadržaja čaše
nakon 5 minuta?
A od –20 °C do 0 °C
B od 0 °C do 10 °C
C od 10 °C do 30 °C
1.42. Jednaku vrijednost imaju:

A vrelišta vodene otopine NaCl i čiste vode
B tališta vodenih otopina jednakih množinskih
koncentracija NaCl i saharoze
C vrelišta vodenih otopina KNO3 (c = 0,4 mol/L) i FeCl3
(c = 0,2 mol/L)
D tališta čistoga metala i njegove legure.

1.43. U čaši 1 nalazi se vodovodna voda, a u čaši 2 zasićena
vodena otopina šećera. U kojoj čaši otopina ima niže
ledište?
A u čaši 1
B u čaši 2
C ledišta otopina u čašama su jednaka

29

1.44. Između pojmova: emulgator, emulzija, emulzija,
nestabilano, miješanje, ne miješanje, sol, stabilan, tekućina
odaberi one kojima ćeš dopuniti navedenu tvrdnju.
je koloidni sustav u kojemu
je disperzno sredstvo i disperzna faza tekućina.
Te se dvije međusobno
i takav je koloidni sustav
. Dodatak
stabilizira .
1.45. Između pojmova: koloidna dimenzija, mutna, prave,

raspršivanje, svjetlucanje odaberi one kojima ćeš dopuniti
navedene tvrdnje.
Tyndallov fenomen je pojava da se svjetlost
na česticama .
U otopinama te pojave nema jer one ne
pokazuju Tyndallov fenomen.
1.45. Uz svaki koloidni sustav napiši agregacijsko stanje (s, l, g)

disperznog sredstva (1) i disperzne faze (2).
a) pjena
b) dim
c) gel
d) magla
e) sol
f) emulzija
1.47. Vrelište čistog etanola je 78,26 oC, a ebulioskopska

konstanta za etanol iznosi 1,22 K kg mol–1. Izračunaj
vrelište otopine koja sadrži 5 g fenola u 80 g etanola.

1.48. Između pojmova: osmotski, otapalo, otopljene tvari,
polupropusna, ravnotežno, voda odaberi one kojima ćeš
dopuniti navedenu tvrdnju.
Osmoza je pojava da molekule mogu
proći kroz membranu, a molekule
tvari ne mogu. Posljedica je takvog
prijelaza tlak.


1.49. Objasni postoji li razlika između dviju jednadžbi kojima se

računa osmotski tlak: P V = i n R T i P = i c R T.

1.50. U otopini koncentracije c(elektrolit) = 0,05 mol dm–3

osmotski tlak iznosi 3,7 bar pri 27 °C. Na koliko iona
disocira molekula elektrolita?
1.51. U otopini koja sadrži 40 g proteina na litru vode izmjeren

je osmotski tlak od 1 600 Pa pri 25 °C. Kolika je molarna
masa proteina?


31
1.9. Kristalne strukture
Ponovit ćemo:
• temeljne tipove kristalnih struktura izgrađenih od
istovrsnih atoma i temeljne tipove kristalnih struktura
binarnih spojeva
• osnovne fizikalne značajke spojeva koji pripadaju
pojedinim tipovima kristalnih struktura
Kristalne strukture metala – jedinične ćelije kristalne

strukture metala
Primitivna kubična slagalina primitivna

kubična slagalina
Atomi metala se nalaze u vrhovima kocke.
Broj atoma u jediničnoj ćeliji je 1. To je
najrjeđa slagalina jer je najmanji dio
prostora (52 %) zauzet atomima. U toj
slagalini kristalizira samo polonij.
Volumno centrirana kubična slagalina volumno

centrirana
Atomi metala se nalaze u vrhovima i kubična slagalina
središtu kocke. Broj atoma u jediničnoj
ćeliji je 2, a popunjenost atomima je 68 %. D = a 3 = 4r
U toj slagalini kristaliziraju npr. barij, krom,
litij, natrij.
Plošno centrirana kubična slagalina plošno

centrirana
Atomi metala se nalaze u vrhovima i kubična slagalina
središtu ploha. Broj atoma u jediničnoj
ćeliji je 4, a popunjenost prostora d = a 2 = 4r
atomima je 74 %. To je najveća moguća
popunjenost i zato se govori o gustim
slagalinama.
U toj slagalini kristaliziraju npr. srebro,
aluminij, zlato, kalcij.

heksagonska Heksagonska slagalina

slagalina
Elementarna ćelija heksagonske
slagaline je trećina heksagonske prizme.
Broj atoma u jediničnoj ćeliji je 2, a
popunjenost prostora jednaka je onoj
plošno centrirane kubične slagaline. U toj
slagalini kistaliziraju npr. berilij, kadmij,
magnezij.
Građevni elementi u kristalnim rešetkama metala su atomi i ioni

metala te slobodni elektroni koji daju metalima svojstvo vodljivosti
električne struje, savitljivost, kovkost i metalni sjaj. Zbog čvrstih
veza u kristalu metali imaju najčešće visoka tališta.
atomske Atomske, kovalentne kristalne rešetke

kristalne rešetke
U atomskim su rešetkama
atomi povezani jednako
dugačkim jednostrukim
kovalentnim vezama
usmjerenim u vrhove
tetraedra.
Sve su veze jednake jakosti
i vrlo čvrste zbog čega tvari
koje kristaliziraju u takvim
rešetkama, a to su npr.
dijamant, silicij, germanij i
a-kositar imaju vrlo visoka
tališta i vrelišta.
slojevite rešetke Slojevite kristalne rešetke

Takvu kristalnu rešetku ima
grafit. Ugljikovi atomi u sloju
povezani su kovalentnim
vezama. Duljina tih veza manja
je od udaljenosti atoma ugljika
između slojeva koje povezuju
slabe van der Waalsove sile.
Zato se slojevi grafita lako
kalaju u smjeru tih ploha, dok
u smjeru okomitom na njih
pokazuju jednaku tvrdoću kao
dijamant.

33
Molekulske kristalne rešetke molekulske

kristalne rešetke
Građevne jedinice tih kristala su molekule elementarnih tvari ili
spojeva.
Kristalna rešetka fulerena, izgrađena fuleren

je od molekula fulerena C60, koje čine
molekulsku, plošno centriranu
kubičnu rešetku.
To je jedina rešetka ugljika koja
ima definiran broj atoma ugljika u
elementarnoj ćeliji.
Jod, I2(s), ima plošno centriranu jod, I2(s)

kubičnu rešetku izgrađenu od molekula
joda.
Ugljikov(IV) oksid, CO2(s), kristalizira CO2(s)

ispod ledišta u plošno centriranoj
kubičnoj rešetki.
Molekule u molekulskim rešetkama (I2,

CO2, naftalen...) drže na okupu slabe
međumolekulske van der Waalsove
sile zbog čega takve tvari najčešće
lako sublimiraju ili imaju niska tališta i
vrelišta.
I kristale plemenitih plinova, iako su kristali

plemenitih
građeni od atoma, ubrajamo u molekulske rešetke zbog slabih plinova
privlačnih sila između čestica.
Ionske kristalne rešetke ionske kristalne

rešetke
Svaka kristalna rešetka ionskih spojeva sastavljena je od dviju
kristalnih rešetki umetnutih jedna u drugu. Za svaki je kristal
karakterističan koordinacijski broj, tj. broj iona koji okružuju
suprotno nabijeni ion.
Kristali natrijevog klorida izgrađeni NaCl

su od natrijevih i kloridnih iona. Svaki
od njih gradi plošno centriranu kubičnu
rešetku, a u kristalnoj rešetki NaCl one
su međusobno pomaknute za polovinu
duljine brida elementarne ćelije.

Koordinacijski broj je 6 (svaki ion natrija okružen je sa 6 iona klora

i obratno).
CsCl(s) Kristali cezijevog klorida izgrađeni su od cezijevih i kloridnih

iona. Svaki od njih čini volumno centriranu kubičnu rešetku
umetnutu jednu u drugu i pomaknutu za polovinu duljine brida.
Koordinacijski je broj 8.
ioni Ionski se spojevi sastoje od iona - pozitivno nabijenih kationa

kationi
anioni (Na+, Ca2+, Al3+) i negativno nabijenih aniona (Cl–, O2–, SO42– ).
Apsolutni broj obiju ionskih vrsta u ionskom spoju je neodređen,
ali je odnos broja kationa i aniona uvijek takav da je broj pozitivnih
i negativnih naboja jednak (Ca2+O2–, Al23+(SO4)32–). Zato je ionski
spoj prema van neutralan.
topljivost
u polarnim Često se otapaju u polarnim otapalima (najčešće voda).
otapalima
Talište im je visoko zbog jakih privlačnih sila između suprotno
talište
nabijenih iona.
provođenje Struju provode u talini i otopini, ali ne u čvrstom stanju, jer se u
električne struje
tom stanju ioni ne mogu gibati.
U talini se dovođenjem topline raspada kristalna rešetka i
oslobađaju se električki nabijeni ioni:
∆t
NaCl(s)  → Na+(l) + Cl–(l).
U vodenoj otopini djelovanja polarnog otapala nastaje

elektrolitička elektrolitička disocijacija, tj. raspadanje elektrolita na ione:
disocijacija HO
NaCl(s)  2
→ Na+(aq) + Cl–(aq).
kalavost Ionski spojevi pokazuju i dobru kalavost.

U zadatcima od 1.52. do 1.59. samo je jedan odgovor
točan.
1.52. Temeljna značajka kristalnih tvari je:

A izrazito nisko vrelište
B periodičnost unutarnje građe
C termička provodnost
D ravne plohe.

35
1.53. a) Slagalina na slici je:

A jednostavna
B plošno centrirana
C volumno centrirana.
b) Broj atoma u elementarnoj ćeliji toga tipa je:

A 1 B 2 C 4 D 6 E 12.
c) U toj elementarnoj ćeliji koordinacijski je broj:

A 4 B 6 C 8 D 10 E 12.
d) Atomi se u ćeliji dodiruju duž:

A brida
B plošne dijagonale
C prostorne dijagonale.
e) Polumjer atoma je:

A a/2 B a/4 C d/4 D D/4 E d/2 F D/2.
1.54. Kristal aluminija ima kubičnu simetriju, a jedinična mu

ćelija sadrži 4 atoma aluminija. Kojemu od navedenih
tipova kristalnih struktura pripada jedinična ćelija kristala
aluminija?
A plošno centriranim strukturama
B prostorno centriranim strukturama
C primitivnim strukturama
D tipu strukture natrijeva klorida

1.55. Koja je od sljedećih tvrdnji točna?
A U kristalu sumpora molekule su povezane kovalentnim
vezama.
B Kristali sumpora molekulski su kristali.
C Sumpor je pri sobnoj temperaturi i normalnom tlaku
žućkasta tekućina.
D Nabojni broj sulfidnoga iona je +2.

1.56. Molekule vode u kristalu povezane su:
A ionskim vezama
B dipol-dipolnim interakcijama
C kovalentnim vezama
D vodikovim vezama.


1.57. Ionski spojevi:

A imaju niska tališta
B pri otapanju se ne mijenjaju
C provode struju u rastaljenom stanju
D ne provode struju u otopini.

1.58. Koordinacijski broj cezija u kristalu cezijeva klorida je:
A 2
B 4
C 6
D 8.


1.59. Između pojmova: anion, broj, elektroni, ionski, kation,
molekulski odaberi one kojima ćeš nadopuniti navedenu
tvrdnju.
Formulske jedinke spojeva
su neutralne jer je broj jednak
.
1.60. Element X kristalizira u plošno centriranoj kubičnoj rešetki

kojoj je duljina brida elementarne ćelije 393 pm. Ako je
gustoće tog elementa 21,24 g cm–3, kolika je relativna
atomska masa elementa X?

1.61. Elementarna ćelija kristalne rešetke natrija je volumno
centrirana kocka. Izračunaj:
a) polumjer atoma natrija ako je duljina brida kocke
a = 430,06 pm;
b) gustoću natrija.
1.62. Elementarna ćelija srebra je plošno centrirana kocka.

Duljina brida elementarne ćelije je 408,6 pm. Kolika je:
a) masa elementarne ćelije;
b) polumjer atoma srebra?

37
Rješenja
1.1. D
1.2. A
1.3. B
1.4. C
1.5. A
1.6. D
1.7. kalcija i magnezija, netopljive, deterdžentima
1.8. Nije. Metali od kojih su slavine načinjene reagiraju s kiselinom.
1.9. Samozapaljive tvari bi se ponovno zapalile kada voda ishlapi, a one koje
plivaju na vodi gorit će i dalje na vodi.
1.10. D
1.11. A
1.12. A
1.13. B
1.14. A
1.15. C
1.16. C
1.17. B
1.18. A
1.19. C
1.20. C
1.21. Elementarna tvar: e, f; kemijski spoj: a, c, d, g; homogena smjesa: b, h;
heterogena smjesa: i, j.
1.22.
Tvar Homogena Elementarna Kemijski Heterogena
smjesa tvar spoj smjesa
Čelik x
Vegeta x
Olovo x
Otopina šećera x
Škrob x
Modra galica x
1.23. Kemijski element: b, c; spoj: d; smjesa: a.

1.24. a - 6; b - 4, 5; c - 2; d - 6; e - 3, 4; f - 4, 5; g - 7; h - 1,4; i - 2
1.25. A(s), B(s), C(g), D(s), E(l)
1.26. a) sumporu; b) S; c) S8; d) plastični sumpor
1.27. pijesak: dekantacijom, ulje od vode u lijevku za odjeljivanje
1.28. Ne može jer se voda i etanol miješaju u svim omjerima.
∆t
1.29. K2SO4(s) → 2K+(l) + SO42–(l)
1.30. A
1.31. C
1.32. kristalizacije, zasićene

1.33. Pri postizanju zasićene otopine proces otapanja ne stane već istobno
jednaki broj čestica odlazi u otopinu i vraća se u čvrsto stanje.
Ravnotežno stanje upoznali ste npr. pri uspostavljanju ravnotežnog tlaka
pare i ravnotežnog stanja u kemijskim reakcijama.
1.34. a) 30 g u 100 g vode; b) da; c) da
1.35. A
1.36. C
1.37. C
1.38. A
1.39. D
1.40. C
1.41. A
1.42. C
1.43. B
1.44. Emulzija, tekućina, tekućine, ne miješaju, nestabilan, emulgatora, emulziju
1.45. rasipa, koloidnih dimenzija, pravim
1.46. a) l, g; b) g, s; c) l, s; d) g, l; e) l, s; f) l, l
1.47. tv = 79,07 oC
1.48. otapala, polupropusnu, otopljene, osmotski
1.49. Razlika ne postoji jer je c = n/V.
1.50. Na 3 iona.
1.51. M(protein) = 61 939 g/mol
1.52. B
1.53. a) C; b) B; c) C; d) B; e) F.
1.54. A
1.55. B
1.56. D
1.57. C
1.58. D
1.59. ionskih, aniona, broju, kationa
1.60. Ar (X) = 195,3
1.61. a) r(Na) =186,2 pm; b) r(Na) = 0,959 g cm–3
1.62. a) m(elementarna ćelija) = 7,17 x 10–25 kg; b) r(Ag) = 144,5 pm

2. GRAĐA ATOMA,
KEMIJSKE VEZE,
GRAĐA MOLEKULA
I PERIODNI SUSTAV
ELEMENATA

40 GRAĐA ATOMA, KEMIJSKE VEZE, GRAĐA MOLEKULA I PERIODNI SUSTAV ELEMENATA
2.1. Građa atoma
Ponovit ćemo:
• građu atoma i odnose između električki neutralnih i
nabijenih atomskih ili molekulskih vrsta (npr. H, H–, H+ ili O2
i O22–)
• pojmove protonski (atomski), neutronski i nukleonski
(maseni) broj te izotop, izobar i kemijski element.
Tvari su građene od čestica – atoma, molekula, iona.

Svojstva tvari posljedica su svojstava čestica koje ih izgrađuju.
Poznavanje svojstava čestica omogućuje razumijevanje, ali i
predviđanje svojstava tvari koje određene čestice grade.
atom Atom je najmanja građevna jedinka elementa. Može biti

samostalna čestica ili vezan s istovrsnim atomima u molekule
elementarnih tvari. Povezan s atomima drugih elemenata čini
molekule ili formulske jedinke kemijskih spojeva.
građa atoma
elementarne Izgrađuju ga različite elementarne ili subatomske čestice
(subatomske)
čestice smještene u atomskoj jezgri i elektronskom omotaču. Od
atomska jezgra brojnih je subatomskih čestica za razumijevanje atoma u kemiji
elektronski dostatno istaknuti protone, elektrone i neutrone.
omotač
Promjer atomske jezgre u središtu atoma je 10–14 m,
polumjer joj je 1/10 000 dio polumjera atoma, a sadrži 99,98
% mase atoma. Izgrađuju je nukleoni (protoni i neutroni).
Masa protona je 1,673 x 10–27 kg,

naboj +1,602 x 10–19 C, a nabojni
broj 1+.
proton, (p+)
Masa mu je gotovo jednaka
masi protona (1,675 x 10–27 kg),
atomska jezgra električki je neutralan. Svladava
odbojnu silu između protona u
neutron, (n) jezgri.
atom Ima negativan elementarni naboj

elektronski omotač (–1,602 x 10–19 C), nabojni broj
mu je 1–, a masa prema masi
elektron, (e–)
nukleona zanemarivo mala
(9,109 x 10–31 kg).
Slika 2.1. Shematski prikaz građe atoma

41
U atomu je broj protona uvijek jednak broju elektrona, N(p+) =

N(e–), stoga se može reći:
Atom je neutralna čestica koja se sastoji od pozitivno nabijene

jezgre i odgovarajućeg broja elektrona.
Broj protona naziva se protonskim (atomskim ili rednim) protonski broj, Z

brojem, Z:
Z = N(p+)
Kako je atom neutralna čestica, vrijedi:
Z = N(p+) = N(e–)
Broj nukleona u jezgri atoma ne mijenja se tijekom kemijskih

reakcija, stoga je svaki atom određen brojem protona i
neutrona, odnosno nukleonskim brojem, A: nukleonski broj,
A
A = N(p+) + N(n)
Označivanje atoma označivanje

atoma
Ukupni broj protona i neutrona u jezgri je nukleonski (maseni)
broj, A.
Svaki atom određuje njegov kemijski simbol, nukleonski broj

("ime") i protonski broj ("prezime") koje treba pisati ispred simbola
elementa:
X
A
Pojedini atom određenoga protonskog i nukleonskog broja

nazivamo nuklid. nuklid
Skup svih nuklida istoga protonskog broja u prirodi je kemijski kemijski element
element.
Svi atomi nekog elementa imaju isti protonski broj, ali se mogu
razlikovati po broju neutrona u jezgri, dakle po nukleonskom
broju. To su izotopi. Evo nekih primjera! izotopi

Primjer 2.1.
Poznata su tri izotopa elementa vodika: procij, deuterij i tricij.
1 2 3
H
1 1H 1H
procij deuterij tricij
izotopi vodika
obični vodik teški vodik superteški vodik
Slika 2.2. Shematski prikaz izotopa vodika
Kisik također dolazi u prirodi kao smjesa izotopa.

izotop 12C
izotopi kisika
16 17 18
8 O 8 O 8 O
Slika 2.3. Shematski prikaz izotopa kisika
Ugljikov atom C-12 poslužio je za kvantitativno definiranje

nekih veličina potrebnih u kemijskom računu (unificirane atomske
jedinice mase, jedinice za množinu tvari).
Kemijski elementi imaju stabilne i radioaktivne nuklide - izotope.

mononuklidni Mononuklidni elementi, njih 20, npr. Be, F, Na, Al, imaju samo
elementi
jedan stabilni izotop. Ostali imaju dva ili više stabilnih izotopa – to
polinuklidni su polinuklidni elementi, npr. Mg, Ne, Sn.
elementi
Događa se da atomi različitih elemenata imaju iste nukleonske

izobari brojeve. Atomi različitih protonskih, a istih nukleonskih brojeva,
izobari su. Tako su izobari, primjerice, jedan izotop željeza i

43
jedan izotop nikla:

58 58
26 Fe i 28 Ni .
Izobari su i po jedan izotop argona, kalija i kalcija:

40 40 40
18 Ar , 19 K i 20 Ca .
Ti atomi argona, kalija i kalcija su međusobno izobari, ali je i svaki

od njih izotop elementa kojem pripada.
Kako izobari pripadaju različitim elementima, imaju različita

kemijska svojstva.
Električki su neutralne čestice i molekule nastale povezivanjem

dvaju ili više istovrsnih ili različitih atoma, a u kojima je broj
protona u jezgrama atoma jednak broju elektrona u molekuli.
Broj elektrona u elektronskom omotaču atoma može se smanjiti

ili povećati. Tada nastaje nabijena čestica - ion. Ion nastao ioni
smanjivanjem broja elektrona u omotaču ima pozitivan nabojni
broj i zove se kation, a u slučaju povećanja broja elektrona kation
nastali ion ima negativan nabojni broj i zove se anion. anion
O nastanku atomskih i molekulskih iona bit će više govora u
poglavlju o ionskoj kemijskoj vezi.

U zadatcima od 2.1. do 2.6. samo je jedan odgovor točan, a
u zadatku 2.7. više je točnih odgovora.
2.1.
A
tom jednog elementa ima maseni broj 42 i protonski broj
20. Koliko isti ima elektrona?
A 20
B 22
C 42
D 2
2.2.
Maseni broj jednoga atoma kositra je 120. Koliko neutrona
ima u jezgri toga atoma kositra?
A 20
B 40
C 50
D 70

2.3. Magnezij ima tri stabilna izotopa: 24Mg, 25Mg, 26Mg.

Atomi svih njegovih izotopa imaju:
A jednak nukleonski broj
B jednak protonski broj
C jednaku masu
D jednak broj neutrona.
2.4. Nuklidi 146 C i 126 C primjeri su za ugljikove:

A nukleone
B ione
C neutrone
D izotope
E valencije.
2.5. Koji simbol označuje izotop kisika s 9 neutrona u jezgri?

A 169 O
B 188 O
C 178 O
D 189 O
2.6. Čestice Fe2+ i Fe3+ su željezovi:

A ioni
B izotopi
C izobari
D nukleoni.
2.7. Izdvoji samo tvrdnje koje vrijede za svaki atom.

A N(p+) + N(n)+ N(e–) = A
B N(p+) + N(n) = A
C N(p+) = N(n) = N(e–)
D N(e–) = N(p+) = Z
E N(e–) = A − N(n)
F N(p+) = N(n) = Z

45

2.8. Označi tvrdnje kao točne ili pogrješne.
Točno Netočno
a) Nuklidi imaju različit broj nukleona.
b) Izobari su atomi različitih elemenata
istog masenog broja.
c) Izotopi su atomi koji u svojoj jezgri
imaju jednak broj protona i neutrona.
d) Deuterij je najteži izotop vodika.
e) Ugljik je mononuklidni element.
2.9. Koliko se protona i neutrona nalazi u jezgri:

a) atoma barija masenog broja 137
b) atoma urana-238?

2.10. a) Izračunaj količinu naboja i izrazi je kulonima, ako je
elementarni naboj -1,602 x 10-19 C:
1) jezgre atoma olova
2) elektronskog omotača atoma olova.
b) Odredi:
1) nabojni broj jezgre atoma olova
2) nabojni broj elektronskog omotača atoma olova
3) nabojni broj atoma olova.
2.11. Izdvoji izobare u nizu:

12
C, 82Pb, 10B, 31P, 82Bi, 13C, 11B, 30P
2.12. a) Koliki je Z atoma prikazanoga na slici 2.4.a?

b) Koliki je njegov nukleonski broj?
c) Kojem elementu pripada taj atom?
d) Što su prikazani atom i atom 26Na?
e) Što je zajedničko prikazanom atomu i atomima 22Ne i
24
Mg?

a) b)
Slika 2.4. Shematski prikaz. a) jednog atoma; b) jedne čestice
2.13. a) U sporedi broj protona i elektrona u čestici prikazanoj

na slici 2.4.b.
b) Kojoj vrsti čestica pripada? Napiši znak za tu česticu.
c) Koliki je naboj čestice?
d) Što bi se dogodilo s česticom kada bismo u jezgru
dodali dva neutrona?
e) Što bi se dogodilo s česticom kada bismo u jezgru
dodali jedan proton?

47
2.2. Struktura elektronskog

omotača
Ponovit ćemo:
• povezanost elektronske strukture atoma i emisijskih ili
apsorpcijskih spektara elementarnih tvari
• odnos veličine neutralnog atoma i atomskog broja te
odnose različitih polumjera atoma (atomski, ionski,
kovalentni, van der Waalsov)
• povezanost elektronske strukture atoma s položajem
kemijskog elementa u periodnom sustavu te predvidjeti
fizikalna i kemijska svojstva te elementarne tvari
• elektronsku konfiguraciju atoma i iona kemijskih elemenata
prvih četiriju perioda periodnog sustava elemenata
• pojam izoelektronskih čestica i njihove značajke
• značenje elektronskog afiniteta, energije ionizacije i
elektronegativnosti te njihovu periodičnost.
Modelom "kvantiziranog" atoma Bohr je objasnio stabilnost

atoma, a primjenjujući Planckovu kvantnu teoriju, objasnio je i
nastajanje linijskih spektara elemenata.
Prema Plancku atom može apsorbirati ili emitirati energiju samo

u obliku kvanta (najmanjeg "paketića"energije ) ili njegova kvant zračenja
višekratnika.
Energija se kvanta može izračunati prema izrazu:
relacija za
 c izračun energije
E = h ⋅ ν  ν = 
 λ zračenja
gdje je: h = Planckova konstanta = 6,62 x 10–34 J s Hz = herc = s–1

n = frekvencija zračenja Herc je jedinica za
l = valna duljina frekvenciju
c = brzina svjetlosti = 3 x 108 m s–1
Svjetlost je dualne prirode. Za tumačenje i razumijevanje građe

elektronskog omotača primjereno je svjetlost smatrati snopom
elektromagnetskih valova različitih frekvencija, n, odnosno valnih
duljina, l. Tvari primaju (apsorbiraju) ili odašilju (emitiraju) energiju
u obliku svjetlosti. Užarena tijela emitiraju širok spektar zračenja,
a vidljiva svjetlost samo je jedan dio tog zračenja. Ona sadrži sve
valne duljine od 400 do 750 nm i daje kontinuirani spektar. kontinuirani
spektar

frekvencija (Hz) 1022 1020 1018 1016 1014 1012 1010 108 106
infracrveno mikro
g-zrake a-zrake radiovalovi
zračenje valovi
valna duljina (m) 10–9 10–12 10–9 10–6 10–3 1 100
vidljiva svjetlost
frekvencija (1014 Hz) 7,5 6,0 5,0 4,29
valna duljina (nm) 400 500 600 700
Slika 2.5. Dio kontinuiranog spektra elektromagnetskog zračenja
Elementarne tvari emitiraju obojeno svjetlosno zračenje koje

sadrži samo neke valne duljine.
Spektar koji nastaje razlaganjem takva obojena svjetla zračenja

linijski spektri sadrži samo nekoliko obojenih linija – linijski emisijski spektar.
Na
Cu
Slika 2.6. Linijski emisijski spektri natrija, kalija i bakra
Soli nekih metala boje plamen Bunsenova plamenika

prepoznatljivim bojama što se primjenjuje u kvalitativnoj analizi
minerala i soli, ali i u pirotehnici.
Slika 2.7. Boje plamena nekih metala (Li, Na, K, Rb)

49
Apsorpcijski spektri elemenata također su linijski. apsorpcijski

Crne linije u apsorpcijskom spektru nalaze se kod istih valnih spektar
duljina kao i obojene linije u emisijskom spektru.
H2
a)
b)
c)
Slika 2.8. a) Nastanak emisijskog spektra vodika; b) emisijski spektar vodika;

c) apsorpcijski spektar vodika
2.3. Bohrov model atoma

Prema Bohrovu modelu elektron se u vodikovu atomu kreće
samo po točno određenoj kružnoj putanji, a njegovu energiju
određuje polumjer putanje. Dok se elektron kreće određenom
putanjom, atom ne apsorbira i ne emitira energiju i kaže se
da je atom u stacionarnom stanju. stacionarno
stanje
Stacionarno stanje najniže energije nazivamo osnovnim osnovno stanje
stanjem. Atom vodika u osnovnom je stanju kada se njegov
elektron nalazi na putanji najmanjeg polumjera i najmanje
energije, a to je putanja najbliža jezgri. Zovemo ju K ljuskom i
označujemo glavnim kvantnim brojem n = 1.
Ostale putanje su ljuske L, M, N, O, P i Q ili n = 2, 3, 4, 5, 6 i 7.
Nalazi li se elektron vodika u nekoj od tih ljusaka više energije,
kažemo da je atom u pobuđenom stanju. pobuđeno stanje

n=∞
n=7
n=6
n=5
Pfund
n=4
Bracket
n=3
Paschen
n=2
Balmer
n=1
Lyman
UV IR
400 450 500 550 600 650 nm
6
5
4
3
Slika 2.9. Shematski prikaz nastajanja cjelokupnog emisijskog spektra vodika i

nastajanja linija u vidljivom dijelu njegova spektra
Emisija ili apsorpcija energije zračenja nastaje tek pri

prijelazu elektrona iz jedne energijske razine na drugu (iz
ljuske u ljusku), a emitirani ili apsorbirani kvant energije, h ⋅ n
jednak je razlici energija tih razina.
Svakom emitiranom kvantu energije odgovara točno određena

valna duljina u linijskom spektru.
Od mnogobrojnih linija u emisijskom spektru vodika samo četiri
pripadaju vidljivom dijelu spektra, a nastaju pri povratku elektrona
iz viših u 2. ljusku.

51
Bohrov model bolje opisuje atom od prethodnih modela, ali ni Bohrov model
on ne daje stvarnu sliku njegove građe.
Prema suvremenom shvaćanju elektroni imaju svojstva vala i

korpuskule1 i ne kruže oko jezgre određenim kružnim putanjama.
Nije moguće odrediti položaj i putanju elektrona u atomu
već se govori o njegovu rasprostiranju u prostoru oko jezgre.
Rasprostiranje elektrona opisuje se valnom jednadžbom, a njena
se rješenja nazivaju orbitalama. orbitale
Orbitale su matematičke funkcije koje predstavljaju područja u
kojima je vjerojatnost nalaženja elektrona velika, označuju se
malim slovima s, p, d i f, a primaju različit broj elektrona.
Jedna orbitala može primiti najviše dva elektrona, a ostali

podatci o orbitalama prikazani su u tablici. Dogovorno se orbitala
prikazuje kvadratićem.
Tablica 2.1. Oznake i podatci o orbitalama
Oznaka Broj Broj Grafički prikaz

orbitala orbitala u elektrona
ljusci
s 1 2
p 3 6
d 5 10
f 7 14
Ljuske, ovisno o prisutnim orbitalama, mogu sadržavati različit

broj elektrona.
U ljusci kvantnog broja n najveći mogući broj elektrona je 2n2.
1
Elementarna čestica od koje je građena materija (i sve čestice u atomskoj
jezgri).

2.4. Elektronska konfiguracija

atoma
Raspodjela se elektrona po ljuskama i orbitalama naziva
elektronska elektronska konfiguracija koja se za svaki atom (ili ion) može
konfiguracija
napisati ili shematski prikazati.
Ispisivanje konfiguracije provodi se tako da se zapiše broj

ljuska ljuske, oznaka orbitale/orbitala i broj elektrona (kao
oznaka orbitale/
orbitala eksponent), počevši od prve ljuske.
broj elektrona Zbroj elektrona mora odgovarati protonskom broju, Z, za atom,
odnosno broju elektrona u ionu kada se ispisuje elektronska
konfiguracija iona.
Primjer 2.2.
Elektronske konfiguracije za atom ugljika, kloridni i kalijev

ion su sljedeće:
C 1s22s22p2 (Z = 6; N(e–) = 6)
Cl
–
1s 2s 2p 3s 3p
2 2 6 2 6
(Z = 17; N(e–) = 17 + 1 = 18)
K+ 1s22s22p63s23p6 (Z = 19; N(e–) = 19 – 1 = 18)
Elektronske konfiguracije kalijeva i kloridna iona pokazuju
da ti ioni imaju jednak broj elektrona. To su izoelektronske
čestice.
Shematski prikaz elektronske konfiguracije atoma ugljika, 6C,
jest:
2 ↑↓ ↑ ↑ 2 ↑↓ ↑↓
1 ↑↓ p s p
s Pogrešno!
Hundovo pravilo: Elektroni popunjavaju istovrsne orbitale

tako da ih najveći mogući broj bude nesparen jer je atom
tada stabilniji.
2 ↑↓ ↑↓
s p
Pogrešno!
Paulijevo načelo zabrane: U određenu se atomsku orbitalu

ne mogu smjestiti dva elektrona paralelnih spinova!

53
Shematski prikazi elektronske konfiguracije atoma kalija, 19K,

jest:
4 ↑
3 ↑↓ ↑↓ ↑↓ ↑↓
2 ↑↓ ↑↓ ↑↓ ↑↓ d
1 ↑↓ p
s
Pogrešno!
3 ↑↓ ↑↓ ↑↓ ↑↓ ↑
s p d
4s orbitala se popunjava prije 3d orbitala, jer ima nižu

energiju.
Orbitale se popunjuju sljedećim redoslijedom:
1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2 3d10 4p6 5s2 4d10 5p6 6s2 4f14 5d10 6p6 7s2 5f14 7p6
Broj u potenciji označuje maksimalni broj elektrona koji orbitale

mogu primiti. Redoslijed popunjavanja orbitala moguće je
ispravno odrediti uporabom pravila dijagonala. pravilo
dijagonala
Slika 2.10. Pravilo dijagonala

Elektronsku konfiguraciju moguće je ispisati čitanjem i bilježenjem

iz periodnog sustava elemenata.
1 18
1 1s 1s 1s
2 13 14 15 16 17
2s 2p
2 2 s 3s 3p 2 p
4s 3d 4p
3 3 s 3 p
5s 4d 5p 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
4 4 s 6s 4f 5d 6p 3 d 4 p
7s 5f 6d 7p
5 5 s 4 d 5 p
6 6 s 5d 4 f 5 d 6 p
7 7 s 6d 5 f 6 d 7 p
s-blok f-blok d-blok p-blok
Slika 2.11. Hodogram čitanja elektronske konfiguracije uz pomoć tablice PSE
Dobro je znati!
Odstupanja u elektronskoj konfiguraciji eksperimentalno
su određena kod dvaju elemenata četvrte periode – kroma i
bakra: Cr [Ar]4s13d5, Cu [Ar]4s13d10
i još sedam elemenata viših perioda (Nb, Mo, Ru, Rh, Ag, Pt,
Au).
2.5. Periodni sustav elemenata

periodni sustav Periodni sustav elemenata je tablica koja sadrži simbolima
elemenata, PSE
prikazane sve poznate elemente, a odražava građu njihovih
atoma, odnosno periodičnost njihove elektronske konfiguracije.
perioda Vodoravne retke elemenata nazivamo periodama, a ima ih
sedam. Odgovaraju ljuskama u atomu. Tako prva perioda sadrži
2 elementa (vodik i helij), jer prva ljuska može primiti 2 elektrona,
a druga perioda sadrži 8 elemenata, jer druga ljuska može primiti
8 elektrona. Elementi iste periode imaju isti broj ljusaka.

55
Još je Mendeljejev elemente sličnih svojstava svrstao jedne

ispod drugih. Danas te okomite stupce nazivamo skupinama skupina
(grupama) i znamo da je velika sličnost svojstava elemenata
unutar skupine posljedica jednakog broja valentnih elektrona. valentni
elektroni
Skupine su označene arapskim brojevima od 1 do 18 i grupirane
u "blokove" s, p i d, ovisno o tome koje orbitale atomi elemenata s, p, d, f blokovi
zadnje popunjavaju. Elementi koji zadnje popunjavaju f orbitale
svoje pred pretposljednje ljuske izdvojeni su na dno periodnog
sustava elemenata i čine f-blok.
1 2 13 14 15 16 17 18
1 1s prva perioda 1s
2 druga perioda
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Zemnoalkalijski metali
Halkogeni elementi
Halogeni elementi
Dušikova skupina
Ugljikova skupina
Plemeniti plinovi
Borova skupina
Alkalijski metali
5
Prijelazni elementi
6
s-blok d-blok p-blok
Lantanoidi
Aktinoidi
f-blok
Slika 2.12. Prikaz perioda, skupina, glavnih skupina i blokova u tablici PSE
Skupine s i p bloka nazivaju se glavnim skupinama elemenata imena glavnih

i imaju svoje posebne nazive. Njihove brojčane oznake u s bloku skupina
označuju i broj valentnih elektrona, dok broj valentnih elektrona u
p bloku doznajemo tako da od broja skupine oduzmemo 10.
Osim kemijskih u periodnom sustavu elemenata periodično
se mijenjaju i neka fizikalna svojstva atoma kao što su
atomski polumjer, energija ionizacije, elektronski afinitet i
elektronegativnost.

2.6. Periodičnost svojstava

elemenata
atomski polumjer Atomski polumjer
Atomi su kuglastog oblika pa je polumjer pojam koji opisuje
njihovu veličinu. Definiranje polumjera za samostalne atome nije
moguće jer nisu čvrste kuglice s jasno određenom granicom
prema okolini.
Polumjer se atoma najčešće
definira kao polovina udaljenosti
jezgara dvaju susjednih atoma.
1
d=r
4
Slika 2.13. Polumjer atoma metala,
kojima je elementarna ćelija plošno
centrirana kocka, iznosi ¼ dijagonale
Mjerenje međuatomskih udaljenosti omogućuje difrakcija

rentgenskih zraka na kristalima. Ta udaljenost pak ovisi o tome
je li atom vezan disperzijskim silama ili kovalentnom, ionskom,
odnosno metalnom vezom sa susjednim atomom. Stoga se rabe
različiti polumjeri.
metalni polumjer Za metale se iskazuje metalni polumjer koji je definiran kao

polovina eksperimentalno određene udaljenosti između jezgara
susjednih atoma metala u kristalnoj rešetki.
Polumjer atoma nemetala (nemetali stvaraju molekule) može biti

iskazan na dva načina.
kovalentni Kovalentni
polumjer
i
polumjer je
ntn polovina duljine
v ale jer
ko lum kovalentne veze,
po
I2 odnosno polovina
udaljenosti između
v
jezgara istovrsnih
jer lso
lum aa
atoma povezanih
po er W
kovalentnom
d
n
va
vezom u molekuli.
Slika 2.14. Kovalentni i van der Waalsov polumjer

57
Van der Waalsov polumjer atoma predstavlja polovinu van der Waalsov
međuatomske udaljenosti dvaju atoma koji se dodiruju, ali nisu polumjer
međusobno povezani (pripadaju različitim molekulama). Van der
Waalsov je polumjer atoma uvijek veći od njegova kovalentnog
polumjera.
Osim atomskih u različitim izračunima rabe se i ionski polumjeri. ionski polumjer
Polumjer kationa manji je od polumjera atoma istog elementa polumjer kationa

jer se uklanjanjem jednoga ili više elektrona smanjuje negativni
naboj u elektronskom omotaču, a povećava efektivni naboj jezgre
pa je jače privlačenje elektronskog oblaka.
Polumjer aniona veći je od polumjera atoma istog elementa polumjer aniona
zbog povećanog negativnog naboja elektronskog omotača, koji
jezgra slabije privlači.
Veličine atoma u periodnom sustavu elemenata mijenjaju se
periodično.
S porastom protonskog broja u periodi polumjeri atoma se

smanjuju jer privlačna sila između jezgre i valentnih elektrona periodičnost
porasta
postaje sve jača. S porastom protonskog broja u skupini polumjera
polumjeri rastu jer se povećava broj ljusaka.
←
↓
Slika 2.15. Prikaz promjene polumjera atoma glavnih skupina u prve četiri
periode

Polumjeri kationa i aniona također se periodično mijenjaju kao i

polumjeri atoma od kojih nastaju.
polumjeri/nm
polumjeri/nm
0,3 0,3
Cs
Rb I–
K Br –
0,2 0,2 Cl–
Na
Cs +
F
–
Li Rb+
K+ I
0,1 0,1 Br
Na+ Cl
Li+ F
0 2 3 4 5 6 0 2 3 4 5 6
perioda perioda
Slika 2.16. Periodičnost promjene atomskih i ionskih polumjera alkalijskih metala

i halogenih elemenata
Odnose polumjera izoelektronskih aniona prethodne i kationa

naredne periode prikazuje crtež.
polumjeri
izoelektronskih
iona povećanje polumjera
izoelektronskih iona
15 16 17 18 1 2 3
Iz navedene tablice može

H
–
He Li+ se otčitati da će anioni
–
elemenata koji se u
N3– O2– F Ne Na+ Mg2+ Al3+ periodnom sustavu nalaze
S2– Cl
–
Ar K+ Ca2+ ispred pojedinog plemenitog
plina imati veći polumjer od
–
Br Kr Rb+ Sr2+ kationa elemenata koji se
– nalaze iza tog plemenitog
I Xe Cs+ Ba2+
plina u sljedećoj periodi.
energija Energija ionizacije

ionizacije
Energija ionizacije je energija koju treba dovesti za udaljivanje
jednog elektrona iz atoma ili iona u plinovitom stanju.
X(g) → X+(g) + e–
X+(g) → X2+(g) + e–
Što je atom veći, valentni elektron je udaljeniji od jezgre, ona ga

59
slabije privlači i energija ionizacije je manja. Energija potrebna za

uklanjanje prvog elektrona naziva se prvom energijom ionizacije,
Ei(1), slijede Ei(2), Ei(3)…
Svaka naredna energija ionizacije veća je od prethodne, a porast energije
povećanje je skokovito za uklanjanje elektrona iz unutarnje ljuske. ionizacije
↓
←
Energija ionizacije s porastom protonskog broja kroz
periodu raste, a u skupini se smanjuje.
Uspoređivanjem se može utvrditi da metali imaju male energije

ionizacije (a nemetali velike), pa metali lako tvore pozitivne ione.
Ei /eV
25 He
Ne
20
Ar
15 Kr
10
5 Li Na K Rb
0 10 20 30 40 Z
Slika 2.17. Vrijednosti prvih energija ionizacije za elemente prvih četiriju perioda
(1eV = 1,602 x 10–19 J)
Zbog veće stabilnosti elektronskih konfiguracija sa sparenim

s-elektronima ili s tri nesparena p-elektrona, energije ionizacije
berilija i magnezija veće su nego bora i aluminija, a energija
ionizacije dušika i fosfora "iskaču" ispred energija ionizacije kisika
i sumpora.
Afinitet prema elektronu afinitet prema

elektronu
Atom može primiti elektron i stvoriti negativni ion.
–
X(g) + e– → X (g)

Promjena energije koja prati dodavanje elektrona atomu je
elektronski afinitet.
S porastom protonskog broja afinitet prema elektronu se u periodi

povećava, a u skupini smanjuje.

Veću sklonost primanju elektrona pokazuju nemetali i zato lako

tvore negativne ione.
elektro- Elektronegativnost
negativnost
Elektronegativnost je svojstvo koje atom pokazuje kada se
povezuje s atomom drugog elementa, a izvedena je iz energije
ionizacije i elektronskog afiniteta.
Opisuje se kao sposobnost atoma da privlači elektrone od atoma

s kojim se kemijski povezuje.
porast elektro- Elektronegativnost s porastom protonskog broja u periodi
negativnosti
raste, a u skupini se smanjuje, jednako kao energija
↓
← 4,0 ionizacije i elektronski afinitet iz kojih je izvedena. Na ljestvici
elektronegativnosti (L. Pauling) najniži koeficijent ima atom cezija
– 0,7, a najveći atom fluora – 4,0.
Poznavanje elektronegativnosti atoma koji se povezuju
0,7
omogućuje predviđanje vrste kemijske veze kojom će se oni
povezati, a kod kovalentnih spojeva omogućuje utvrđivanje
polarnosti molekule (naravno, uz uvažavanje geometrije
molekule), što će biti objašnjeno u narednim dijelovima ove
cjeline.
1 2 13 14 15 16 17 18
1 H He
2,20
2 Li Be B C N O F Ne
0,98 1,57 2,04 2,55 3,04 3,44 3,98
3 Na Mg Al Si P S Cl Ar
0,93 1,31 1,61 1,90 2,19 2,58 3,16
4 K Ca Ga Ge As Se Br Kr
0,82 1 1,81 2,01 2,18 2,55 2,96 3,00
5 Rb Sr In Sn Sb Te I Xe
0,82 0,95 1,78 1,96 2,05 2,1 2,66 2,6
6 Cs Ba Tl Pb Bi Po At Rn
0,79 0,89 1,62 2,33 2,02 2,0 2,2
7 Fr Ra
0,7 0,9
raste raste
energija ionizacije atomski polumjer

elektronski afinitet
elektronegativnost
Slika 2.18. Pregled periodične promjene atomskog polumjera, energije ionizacije,

afniteta prema elektronu, elektronegativnosti i koeficijenata elektronegativnosti
glavnih skupina u periodnom sustavu elemenata

61

U zadatcima od 2.14. do 2.21. samo je jedan odgovor točan,
dok je u zadatku 2.22. i 2.23.više točnih odgovora.
2.14. Prijelaz elektrona iz viših energijskih razina u drugu ljusku

(n = 2) u atomu vodika prati:
A emisija svjetla u vidljivom dijelu spektra
B nastajanje apsorpcijskog spektra unutar vidljivog dijela
C nastajanje kontinuiranog spektra
D emisija svjetla u UV dijelu spektra.
2.15. Kada bi s dviju bočica koje sadrže zasićene otopine NaCl

i KCl otpale naljepnice s oznakama, kako bi se moglo
odrediti u kojoj je bočici otopina NaCl?
A kristalizacijom
B filtriranjem
C destilacijom
D bojenjem plamena
E kromatografijom
2.16. Koji je najveći broj elektrona u "n-toj" ljusci?

A n
B 2n
C n2
D 2n2
E 2n3 – 3
2.17. Koja elektronska konfiguracija odgovara atomu dušika u

osnovnom stanju?
A 1s2 2s22p6 3s2
B 1s2 2s22p6 3s1
C 1s2 2s22p3
D 1s2 2s22p5
E 1s22s22p6
2.18. Odredi pravilni zapis elektronske konfiguracije Ca2+ iona.

A 1s2 2s2 2p6 3s2 3p6 4s2
B [Ar]
C [Ar] 4s2
D [Ne]

2.19. Promatrajući od vrha prema dnu skupine, svaki sljedeći

element u 1. skupini PSE ima:
A manju prvu energiju ionizacije
B veći broj valentnih elektrona
C manji broj protona
D veći afinitet prema elektronu.
2.20. Koji od zadanih atoma elemenata ima najveću energiju

ionizacije?
A K
B Cl
C Br
D S
2.21. U kakvu su odnosu druge energije ionizacije elemenata

kalija i kalcija?
A Jednake su.
B Veća je 2. energija ionizacije kalcija.
C Veća je 2. energija ionizacije kalija.
2.22. Koje su tvrdnje za Bohrov model atoma točne?

A Elektroni se gibaju oko jezgre eliptičnim putanjama.
B Elektron na putanji ne apsorbira i ne emitira energiju.
C Polumjer i energija elektrona na putanji n = 3 manji su
nego na putanji n = 2.
D Vodikov atom u osnovnom stanju ima elektron na
putanji n = 2.
E Kada elektron "preskače" iz putanje n = 4 u putanju
n = 2, apsorbira foton.
F Valna duljina apsorbiranog fotona za prijelaz elektrona
iz n = 2 u n = 5 jednaka je valnoj duljini emitiranog
fotona pri prijelazu elektrona iz n = 5 u n = 2.
G Pobuđeni vodikov atom s elektronom u n = 3 može
emitirati tri različita fotona.
2.23. Koji su prijelazi elektrona praćeni apsorpcijom energije?

A 1s → 2s
B 2s → 2p
C 2p → 2s
D 3s → 3p
E 4p → 3p

63

2.24. Među sljedećim česticama pronađi izoelektronske
čestice.
a) Li+, Ca2+, Cl–, Ne, He
b) Li+, S2–, Na+, H–, K+
2.25. Laserski pisači rabe crvenu svjetlost valne duljine 650 nm.
Kolika je energija jednog fotona te svjetlosti?
2.26. Crtež prikazuje energijske razine u atomu vodika kako ga

je zamislio Bohr. U donjem je desnom kutu jezgra atoma
vodika. Lukovi označeni brojevima n = 1 – 5 označuju
dopuštene razine energije u atomu. Pri traženju odgovora
na pitanja a - e koristi se crtežom.
E = –8,71 x 10–20 J
E = –1,36 x 10–19 J
E = –2,45 x 10–19 J
E = –5,45 x 10–19 J
E = –2,18 x 10–18 J
+
n=5 4 3 2 1

Napomena: Vrijednosti energija su negativne pa najveća
negativna vrijednost predstavlja najnižu razinu energije.
a) K
oliko bi se energije oslobodilo kada bi elektron
"skočio" iz n = 4 u n = 3?
A 2,45 x 10–18 J
B 3,81 x 10–18 J
C 1,36 x 10–18 J
D 1,09 x 10–19 J
b) Kolika bi bila frekvencija zračenja emitiranog pri tom

prijelazu?
A 1,64 x 1014 Hz
B 6,31 x 1015 Hz
C 1,89 x 104 Hz
D 9,96 x 1053 Hz

c) Kolika bi bila valna duljina emitiranog zračenja kada bi

se dogodio prijelaz opisan pod
A 1,58 x 1014 cm
B 6,31 x 10–15 cm
C 1,82 x 10–4 cm
D 9,96 x 10–53 cm
d) K
oristeći se podatcima o elektromagnetskom spektru
na slici 2.3., odredi kojem dijelu spektra pripada
emitirano zračenje.
A ultraljubičasti
B infracrveni
C vidljivi
D rendgensko zračenje
E radiovalovi
e) K
ojem bi dijelu elektromagnetskog spektra pripadao
foton emitiran pri prijelazu elektrona iz n = 5 u n = 2?
2.27. Najniža podrazina svake ljuske označuje se simbolom: d,

g, f, p ili s?
2.28. Označi tvrdnje kao točne ili pogrješne.
Točno Netočno
a) Na drugoj su energijskoj razini 4
orbitale.
b) U svakoj ljusci (osim u K ljusci) tri su p
orbitale.
c) Za svaku energetsku razinu postoji
jedna s orbitala.
d) Zapis 4p5 znači da se 4 elektrona nalaze
u 5p orbitalama.
e) Postoje dijelovi prostora oko jezgre s
većom vjerojatnosti nalaženja elektrona.
2.29. Element A nalazi se u 5. periodi, a element X u 16. skupini

PSE. Što na temelju tih podataka znaš o elementima A i X?
2.30. U parovima atoma izdvoji onaj koji ima manji atomski

polumjer.
A Br ili Ca B Cl ili F C Mg ili P
D Li ili Na E H ili He F Fe ili Zn

65
2.31. Atome i ione iz čaše poredaj tako da po veličini prate

kuglice u nizu.
Na+ N3–
F–
Ne O2–
Mg2+ Al3+
1 2 3 4 5 6 7
2.32. Osam energija ionizacije iskazanih u kJ/mol za neki

element imaju sljedeće vrijednosti:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
1314 3388 5296 7467 10987 13320 71320 84070
Kojoj skupini elemenata pripada ovaj element?
2.33. Maturantu su predočena tri niza od po četiri energije

ionizacije iskazane u elektronvoltima. Nizovi su označeni
sa G, H i M.
Energija ionizacije/eV
Niz 1. 2. 3. 4.
G 495,8 4562 6910,3 9543
H 495,8 737,7 577,5 786,5
M 495,8 418,8 403,0 375,7
Maturant je trebao uvidom u vrijednosti energija ionizacije,

koje u sva tri niza počinju s vrijednošću prve energije
ionizacije natrija, odgovoriti:
A koji niz donosi prve energije ionizacije natrija i tri
naredna elementa u periodi;
B koji niz donosi prve energije ionizacije natrija i tri
naredna elementa u njegovoj skupini;
C koji niz donosi prve četiri energije ionizacije natrija.
Poglavlje2.indd 65 31.10.2012. 14:15:30

2.34. U tablici je prikazano osam energija ionizacije nekih

elemenata.
Energija ionizacije (E/kJ mol–-1)

Element
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
A 1310 3390 5300 7470 10980 13330 71330 84080
E 580 1820 2740 11580 14830 18380 23300 27460
M 1520 2670 3930 5770 7240 8780 11990 13840
X 1060 1900 2910 4960 6270 21270 25400 29850
Z 420 3050 4400 5870 7960 9630 11320 13110
Uspoređuj međusobno energije ionizacije jednog elementa i

uspoređuj pojedine energije ionizacije različitih elemenata. Na
osnovi tih usporedbi odgovori:
a) koji elementi su vjerojatno metali, a koji nemetali (na
čemu temeljiš svoj odgovor);
b) kojim skupinama periodnog sustava elemenata
pripadaju elementi A, E, M, X i Z.

67
2.7. Kemijske veze
Ponovit ćemo:
• tri temeljne vrste kemijskih veza (ionsku, kovalentnu i
metalnu vezu) i objasniti njihove značajke
• kako objasniti jednostruku, dvostruku i trostruku
kovalentnu vezu
• kako se može procijeniti vrstu kemijske veze na temelju
razlike elektronegativnosti povezanih atoma
• način prikazivanja atoma kemijskih elemenata i strukturnih
formula spojeva Lewisovim simbolima
• kada dolazi do odstupanja od pravila okteta te
predvidjeti prostornu građu molekule (VSEPR)
• kako se analizom građe molekule može predvidjeti
dominantnu vrstu međumolekulskih interakcija te
temeljna fizikalna i kemijska svojstva tvari
• kako prepoznati primjere molekula koje se mogu udruživati
vodikovim vezama.
Velika brojnost i raznolikost kemijskih spojeva posljedica su

spajanja devedesetak elemenata u različite molekulske i kristalne
strukture.
Atomi se, prema Lewisovoj teoriji kemijske veze, povezuju kako kemijske veze
bi ostvarili stabilnu elektronsku konfiguraciju najbližeg plemenitog
plina – oktetnu (dubletnu). Takva konfiguracija čini ih stabilnima
jer je to stanje s najnižom energijom.
Povezivanje se događa interakcijom valentnih elektrona pa se
može reći da je kemijska veza u osnovi električne prirode.
Ovisno o svojstvima atoma koji se povezuju, međudjelovanja

elektrona ostvaruju se na tri načina nazvana ionskom, ionska,
kovalentna i
kovalentnom i metalnom vezom. metalna veza

1 2 13 14 15 16 17 18
1 H He
2 Li Be B C N O F Ne
3 Na Mg Al Si P S Cl Ar
4 K Ca
Slika 2.19. Lewisovi simboli nekih kemijskih elemenata
Povezivanje prikazujemo uporabom Lewisovih simbola, a

Lewisova nastalu strukturu Lewisovom strukturnom formulom.
strukturna
formula U Lewisovu simbolu kemijski simbol označuje srž atoma (jezgru
i elektrone unutarnjih ljusaka), a točkice predstavljaju valentne
elektrone.
Ionska veza
Ionska veza nastaje spajanjem atoma metala i nemetala, ako
je razlika njihovih koeficijenata elektronegativnosti veća od 1,9.
Pritom s atoma metala elektron prelazi na atom nemetala. Atom
metala, zbog male energije ionizacije, otpušta valentne elektrone i
kation postaje kation.
Primjeri jednovalentnih, dvovalentnih i trovalentnih kationa

Na → Na+ + e– Li+, Na+, K+, Rb+, Cs+, Rb+, Ag+, H+
Mg → Mg2+ + 2e– Be2+, Mg2+, Ca2+, Sr2+, Ba2+, Zn2+, Cu2+, Fe2+
Al → Al3+ + 3e– Al3+, Fe3+, Cr3+
oksidacija Proces otpuštanja elektrona je oksidacija.

Pozitivni nabojni broj kationa jednak je broju otpuštenih elektrona.
Polumjer kationa manji je od polumjera atoma iz kojega nastaje.
Nemetal, zbog velikog afiniteta prema elektronu, prima elektrone

anion do postizanja okteta i postaje anion.
Primjeri jednovalentnih, dvovalentnih i trovalentnih aniona

– – – – – –
F + e– → F F , Cl , Br , I , H
O + 2e– → O2– O2–, S2–, Se2–, Te2–, O22–, Zn2+, Cu2+, Fe2+
N + 3e– → N3– N3–, P3–, As3–

69
Proces primanja elektrona je redukcija. redukcija

Negativni nabojni broj aniona jednak je broju primljenih elektrona.
Polumjer aniona veći je od polumjera atoma iz kojega nastaje.
Valencija elementa u ionskom spoju jednaka je broju valencija u

ionskom spoju
elektrona koji je njegov atom otpustio ili primio.
Dobro je znati!
Vodik je nemetal najmanje elektronegativnosti. U kristalnim
ionskim strukturama alkalijskih i zemnoalkalijskih hidrida
prisutan je kao hidrid ion, [H:]–.
Heterolitičkim cijepanjem veze u spojevima vodika s
elektronegativnijim elementima nastaje H+ ion (proton) koji ne
postoji kao samostalna čestica, već se stabilizira vezanjem
na slobodni elektronski par kisika u molekuli vode i stvori
oksonijev ion, H3O+ .
Kisik, drugi najelektronegativniji element, stvara različite

anione:
[ ]
2–
O
O2 + 4e– → 2O2– oksidni ion
[ O–O ]
2–
O2 + 2e → O2
– 2–
peroksidni ion
[ O–O ]
–
O2 + e– → O2– superoksidni ion
Ionska veza je elektrostatsko privlačenje suprotno

nabijenih iona. Jakost privlačne sile moguće je procijeniti prema
Coulombovu zakonu: Coulombov
zakon
Q1 ⋅ Q2
F=k
r2
gdje je:
F – sila privlačenja
Q1, Q2 – naboji iona
r – zbroj ionskih polumjera
k – konstanta
Ionska veza nije prostorno usmjerena - svaki ion u kristalnoj

rešetci privlači sve susjedne ione suprotnog naboja, a odbija
istoimene.

formulska Formula ionskog spoja prikazuje formulsku jedinku, a

jedinka predstavlja najmanji omjer broja kationa i aniona u kristalnoj
rešetci.
ionski kristali Svi ionski spojevi su čvrste tvari – ionski kristali. Zbog uređene
građe i čvrstih veza između, ioni ne provode električnu struju.
Struju provode taline i otopine ionskih kristala.
Nastajanje ionske veze između npr. magnezija i kisika može se

prikazati Lewisovim oznakama:
[ ] [ ]
2+ 2–
Mg + → Mg
O
+ O → MgO
[Ne]3s2 [He]2s2 2p4 [Ne][He]
Nastajanje iste veze može se prikazati i kemijskim jednadžbama:
Mg → Mg2+ + 2e– / ∙ 2 (oksidacija)
O2 + 4e– → 2O2– (redukcija)
2Mg → 2Mg2+ + 4e–
O2 + 4e– → 2O2–
2Mg + O2 → 2Mg2+ + 2O2– → 2MgO
kovalentna veza Kovalentna veza

Nastaje pri spajanju atoma nemetala.
Najčešće se ostvaruje tako što atomi svoje nesparene elektrone
udružuju u zajedničke elektronske parove i tako ostvaruju oktetnu
konfiguraciju.
Povezivanjem istovrsnih atoma nastaju molekule elementarnih
tvari (H2, O2, F2, Cl2, Br2, I2, N2, P4).
strukturna Strukturna formula pokazuje način vezivanja i raspored atoma

formula
u molekuli.

71
Lewisova strukturna formula sadrži kemijske simbole, točkice Lewisova

i crtice. Simbol elementa označuje srž atoma (jezgru i sve strukturna
formula
elektrone osim valentnih).
Točkice predstavljaju nepodijeljene elektrone valentne ljuske.
Crtice (vezne crtice) predstavljaju zajedničke elektronske parove.
U molekulama H2 i Cl2 atomi stvaraju jedan zajednički zajednički

elektronski par
elektronski par - jednostruku kovalentnu vezu, u molekuli
kisika atomi stvaraju dva takva para, povezani su dvostrukom jednostruka,
dvostruka,
kovalentnom vezom, dok atomi dušika stvaraju tri zajednička
elektronska para - povezani su trostrukom kovalentnom vezom. trostruka veza
H H Cl Cl O O N N
Prikaz udruživanja nesparenih elektrona u zajedničke elektronske parove
Osim zajedničkih (podijeljenih, veznih) parova u molekulama

postoje i nepodijeljeni (nevezni, slobodni) elektronski
parovi: u molekuli Cl2 tri su takva para na svakom atomu klora,
a u molekuli N2 po jedan je nepodijeljeni par na svakom atomu
dušika.
Lewisove strukturne formule molekula vodika, klora, kisika i

dušika jesu:
H–H Cl – Cl O =O N≡N
jednostruka jednostruka dvostruka trostruka

kovalentna kovalentna kovalentna kovalentna
veza veza veza veza
Njihove su molekulske formule:
H2 Cl2 O2 N2
Kovalentnom se vezom povezuju i atomi različitih elemenata u

molekule spojeva kao što su metan, amonijak, voda, ugljikov(IV)
oksid, klorovodik i dr.

H H
H C H N H O H H Cl
H H H
H H
–
–
H–C–H N–H O–H H – Cl
H H H
–
–
CH4 NH3 H2 O HCl
Slika 2.20. Shematski prikaz udruživanja elektrona u zajedničke elektronske

parove, Lewisove i molekulske formule metana, amonijaka, vode i klorovodika.
Usmjerenost kovalentne veze i geometrija

molekule
Višeatomne molekule izgrađene su od triju ili više atoma
oblik molekule povezanih kovalentnom vezom. Oblik molekule podrazumijeva
određeni međusobni položaj atoma i kutova između kovalentnih
VSEPR teorija veza. Prema VSEPR (valence shell electron pair repulsion)
modelu oblik je molekule određen brojem i vrstom
elektronskih parova oko središnjeg atoma i brojem atoma u
molekuli.
Elektronski parovi na središnjem atomu u molekuli mogu biti
zajednički i nepodijeljeni. Oni se međusobno različito odbijaju
te se stoga elektronski parovi u prostoru oko središnjeg atoma
razmještaju tako da budu što udaljeniji - razmjerno odbijanju.
Intenzitet odbijanja određuje kutove između kovalentnih veza i
položaj okolnih atoma oko središnjeg. Primjerice, nepodijeljeni
elektronski parovi najjače se odbijaju pa time potiskuju
podijeljene elektronske parove bliže jednoga drugome. Tako
možemo objasniti činjenice da je molekula vode, H2O, planarna
kutna molekula, da molekula amonijaka, NH3, ima piramidalni
oblik, a molekula metana, CH4, tetraedarski oblik (sl. 2.21.).
U molekuli metana četiri se zajednička elektronska para
međusobno jednako odbijaju pa valentni kut iznosi 109,5°. Od
četiriju, jedan nepodijeljeni par u molekuli amonijaka, a u molekuli
vode dva takva nepodijeljena para jače odbijaju preostale
zajedničke elektronske parove i stoga se smanjuje kut između
kovalentnih veza.

73
109,5° 107° 104,5°
Slika 2.21. Utjecaj odbijanja između zajedničkih i nepodijeljenih elektronskih

parova na građu molekule metana, amonijaka i vode.
Kovalentna veza je prostorno usmjerena. Kut što ga međusobno

zatvaraju kovalentne veze je valentni kut. Veza je jača što joj je valentni kut
duljina manja, a energija veze veća.
Valencija je atoma u kovalentnom spoju jednaka broju valencija u
kovalentnom
elektrona koje atom daje za stvaranje zajedničkih elektronskih spoju
parova.
Ima molekula u kojima jedan atom daje oba elektrona za

stvaranje zajedničkog elektronskog para, a tako nastala
kovalentna veza ni po čemu se ne razlikuje od veze u koju po
jedan elektron udružuju dva atoma (koordinativna veza).
Odstupanje od okteta
Osim molekula u kojima je za svaki atom zadovoljeno pravilo
okteta, postoje i brojne molekule u kojima je broj parova oko
središnjeg atoma manji ili veći od četiri, tj. koje odstupaju od odstupanje od
pravila okteta
pravila okteta.
Kakve će oblike imati molekule, one koje zadovoljuju i koje

odstupaju od okteta, ovisno o broju i vrsti elektronskih parova oko
središnjeg atoma prikazuje tablica.
Pojavljuju se tri tipa odstupanja od pravila okteta.

1. Nepotpuni oktet u spojevima elemenata 2. skupine (Be) ili nepotpuni oktet
13. skupine (B, Al) u kojima su njihovi atomi središnji atomi
(Lewisova kiselina).
2. Nepotpuni oktet u molekulama s neparnim ukupnim brojem
elektrona (NO, NO2 , ClO2).
3. Prošireni oktet u spojevima elemenata 15., 16. i 17. skupine, prošireni oktet
ali samo onih iz 3. i viših perioda. Ti elementi mogu povećati
broj nesparenih valentnih elektrona korištenjem praznih
d-orbitala svoje vanjske ljuske (PF5, SF6, H2SO4,Cl2O7…).

Slika 2.22. Geometrija molekula prema VSEPR teoriji
Primjer 2.3.
Kako načiniti strukturnu formulu složenije molekule ili iona?

Sumporov(VI) oksid, SO3, i fosfatni ion, PO43–, imaju prošireni
oktet. Objasnit ćemo i prikazati crtanje njihovih Lewisovih
strukturnih formula.
U formulama se prikazuju samo valentni elektroni, i to:

a) zajedničkih elektronskih parova s pomoću veznih crtica
(jednostruka, dvostruka, trostruka)
b) nepodijeljeni s pomoću dviju točkica u paru ili
pojedinačno

75
1. Crtanje počinje određivanjem ukupnog broja valentnih

elektrona u molekuli ili ionu.
SO3 PO43–
S + 3 x O P + 4 x O
6e– + 3 x 6e– = 24e– 5e– + 4 x 6e–+ 3e– = 32e–
2. Naznači se kostur molekule/iona od atoma koji izgrađuju

molekulu/ion, pri čemu treba znati da je:
• atom vodika uvijek periferni atom jer može stvoriti samo
jednostruku kovalentnu vezu
• središnji atom od preostalih onaj najmanje
elektronegativnosti (iza vodika).
O
O S O
O P O
O
O
3. Atome se za početak poveže jednostrukom kovalentnom

vezom za što se kod molekule SO3 utroši 6 od ukupno
24 valentna elektrona, a kod fostatnog iona, PO43–, 8 od
ukupna 32 elektrona.
O
O S O
O P O
O
O
Preostale valentne elektrone treba rasporediti u obliku
nepodijeljenih elektronskih parova, a pripisati ih najprije –
do okteta – elektronegativnijim atomima.
za SO3 to je 18e– za ion PO43– to su 24e–
O
O S O
O P O
O
O
4. Provjeri se je li svaki atom ostvario oktet (vodik – dublet)!

Ako središnji atom nije postigao oktet, s pomoću
neveznih parova potrebno je formirati višestruke veze do
postizanja okteta.Sumpor nije ostvario oktet, pa treba
jedan nevezni par s kisikom pretvoriti u zajednički. Svi
atomi su ostvarili oktet, pa bi po tom kriteriju strukturna
formula PO43– bila dovršena.

O
O S O O S O
O P O
O → O
O
5. Provjeri se odgovara li broj zajedničkih parova valenciji

(oksidacijskom broju) središnjeg atoma!
U sumporovu(VI) oksidu, SO3, sumporu nedostaju još
dva para.
U fosfatnom ionu, PO43–, oksidacijski broj fosfora je pet,
pa fosforu nedostaje još jedan par.
O O
O S O O S O
O P O O P O
O → O →
O O
6. Uzimajući u obzir odbijanje elektronskih parova oko

središnjeg atoma, može se prikaz strukturne formule
tome prilagoditi, pa tako strukturna formula
SO3 upućuje na planarnu molekulu s proširenim oktetom,
dok za PO43– ion na tetraedarsku strukturu s proširenim
oktetom.
Ion je potrebno još napisati u uglatoj zagradi s napisanim
nabojnim brojem iona.
O O 3–
S P
O O
O O O
Polarnost kovalentne veze

Elektronski oblak zajedničkog elektronskog para, koji čine
istovrsni atomi u molekuli, simetrično je raspodijeljen oko njihovih
jezgri.
Kada su u molekuli povezani atomi različitih elemenata, zbog
razlike u elektronegativnosti, dolazi do asimetrične raspodjele
i razdvajanja težišta pozitivnog i negativnog naboja. Atom
elektronegativnijeg atoma jače privlači zajednički elektronski
par, oko njega se povećava gustoća elektronskog oblaka, što
označujemo s d–. Na strani manje elektronegativnog atoma
gustoća oblaka se smanjuje, što označujemo s d+.

77
Veza između atoma različite elektronegativnosti je kovalentna

veza s djelomično ionskom prirodom ili polarna kovalentna polarna
kovalentna veza
veza.
Ovisno o razlici u elektronegativnosti atoma, vezu nazivamo nepolarna

kovalentnom, polarnom kovalentnom ili ionskom. molekula
kovalentna veza ionska veza
nepolarna polarna
d+ d– + –
D(elektronegativnost) < 0,4 D(elektronegativnost) = 0,4 – 1,9 D(elektronegativnost) > 1,9
Mjera za polarnost je električni dipolni moment, m. električni dipolni

moment, m
m=e∙l
gdje je:
m = električni dipolni moment
e = električni naboj
l = udaljenost težišta pozitivnog i negativnog naboja
Polarne molekule imaju stalni dipol.

Molekula klorovodika, HCl, s polarnom kovalentnom vezom je
polarna molekula – dipol, kao i molekula vode, H2O. polarna molekula
– dipol
d– d–
d+ d+ d+ d–
Svaka kovalentna veza između atoma različite elektronegativnosti

je polarna veza, ali svaka molekula s polarnim vezama nije
polarna (dipol).
Polarnost molekule ovisi o razlici u elektronegativnosti i njenu
obliku.
Neke molekule, primjerice CO2, CCl4, PCl5 i SF6 sadrže polarne

veze, ali nisu polarne zbog simetrične građe. Njihovi dipolni

momenti se poništavaju.
m=0 m=0
Međumolekulske sile
Atome u molekuli povezuju kovalentne veze. Molekule u
tekućinama i čvrstim tvarima u interakciji su koja se temelji na
međuatomske međumolekulskim ili van der Waalsovim silama.
ili van der
Waalsove sile
O međumolekulskim silama ovise fizikalna svojstva tvari,
primjerice agregacijsko stanje, tališta čvrstih tvari, vrelišta
tekućina, topljivost, viskoznost, površinska napetost, tlak pare.
Polarne molekule imaju stalne dipole koji se osjećaju i
međusobno orijentiraju tako da negativno nabijen kraj jedne
molekule dođe u neposrednu blizinu pozitivno nabijenoga kraja
druge molekule.
Između polarnih molekula djeluju tada privlačne elektrostatske
dipol-dipol sile dipol-dipol sile koje su to jače što su jači molekulski
dipoli.
d– d+ d– d+
d– d+ d– d+ d– d+
d– d+ d– d+
Slika 2.23. Shematski prikaz orijentiranja i privlačenja polarnih molekula

79
Nepolarne molekule privlače se silama koje nazivamo

Londonovim silama. Londonove
(disperzijske)
sile
Londonove (disperzijske) privlačne sile među atomima i
molekulama uzrokovane su trenutačnim, induciranim dipolnim
karakterom atoma ili molekule.
Inducirani dipol nastaje zbog narušavanja simetrije raspodjele inducirani dipol

elektronskog oblaka, koji tada inducira dipole u susjednim
molekulama.
Disperzijske sile postoje između svih molekula, a glavna su disperzijske sile

vrsta sila između nepolarnih molekula.
Međumolekulske sile su jače:

1. što je udaljenost između molekula manja
2. što su molekule veće, jer je tada veći broj dodira s
drugim molekulama
3. što je mogućnost polarizacije - deformacije elektronskog
oblaka u molekuli veća.
Vodikova veza vodikova veza

Izdvaja se kao posebno jaka van der Waalsova elektrostatska
privlačna sila između molekula u kojima je vodik vezan na jedan
od elektronegativnijih elemenata (npr. F, O ili N).
slobodni elektronski par
H F
N d
–
d–
d+ d+ d–
d + d+
H H
H
d+ H d+
H

Prostorno je usmjerena kao i kovalentna veza.
Vodikova veza je uzrok odstupanja od očekivanih fizikalno--
kemijskih svojstava vode.

d–
d+
d+
d+
d–
d+
Slika 2.24. Vodikovom vezom povezuju se molekule vode u tekućini i u čvrstom

stanju - ledu
Vodikove veze "čuvaju" dvolančanu strukturu DNA i sekundarnu

strukturu proteina.
100 H2O

HF H2Te
0
SbH3
H2Se
NH3 HI
H2S AsH3
HCl HBr SnH4
100 PH3 GeH4
SiH4
vrelišta hidrida
CH4
200
2 3 4 5 perioda
Slika 2.25. Vrelišta hidrida elemenata 14., 15., 16. i 17. skupine elemenata
Vodikova veza je "krivac" za neočekivano visoka vrelišta vode,

H2O, flurovodika, HF, i amonijaka, NH3, u odnosu na vrelišta
odgovarajućih težih hidrida elemenata njihovih skupina u
periodnom sustavu.

81
Metalna veza
Metalna veza privlačna je sila koja djeluje između gusto složenih metalna veza
metalnih kationa i oblaka delokaliziranih valentnih elektrona. delokalizirani
elektroni
U takvoj strukturi svaki kation privlači sve elektrone oko sebe, a
svaki elektron privlači sve okolne katione.
–
–
+ – + +
– –
– –
+ – + –
– –
–
– –
–
+ + +
– –
– – –
+ – +
–
– – –
+ + +
– –
Slika 2.26. Shematski prikaz metalne veze
Metalna veza nije prostorno usmjerena.

Može se tumačiti i kao oblik kovalentne veze u kojem
preklapanjem velikog broja atomskih orbitala nastaje jednak broj
molekulskih orbitala koje čine tzv. vrpce.
Valentni elektroni zaposjedaju valentnu vrpcu i mogu se, bez valentna i

vodljiva vrpca
zapreke, gibati iz valentne u vodljivu vrpcu koje se kod metala
dodiruju ili čak djelomično prekrivaju.
Metalna veza je odgovorna za karakteristična svojstva metala
kao što su električna i toplinska vodljivost te mogućnost kovanja i
izvlačenja u folije.
Poluvodiči su tvari kod kojih između valentne i vodljive vrpce poluvodiči
postoji energetska barijera, a nju zbog veće potrebne energije
uspijeva prijeći mali broj elektrona.
Izolatori su tvari kod kojih između valentne i vodljive vrpce izolatori
postoji velika energetska barijera.
Vodljiva vrpca Vodljiva vrpca Vodljiva vrpca
DE
DE
a) valentna vrpca b) valentna vrpca c) valentna vrpca
Slika 2.27. Usporedba energetskih barijera (∆E) između valentne i vodljive vrpce:
a) za metale, b) za poluvodiče i c) za izolatore

Pregled kemijskih veza i međumolekulskih sila

Kemijske veze općenito su interakcije valentnih elektrona atoma
pri čemu nastaje energijski stabilniji sustav. Energija kemijskih
veza desetak je i više puta veća od nekih međumolekulskih sila,
što je vidljivo iz podataka u tablici.
Naziv međudjelovanja Čestice u privlačenju Prikaz Energija, kJ/mol Primjer
Ionska veza kation – anion 400 – 4000 NaF
Kovalentna veza jezgra – zajednički el. par 150 – 1100 Cl – Cl
Metalna veza kation – delokalizirani elektron 75 – 1000 Cu
ion – dipol ion – polarna molekula 40 – 600 Na... OH2
dipol – dipol polarna – polarna molekula 5 – 25 HCl... HCl
d – d+ d –
vodikova veza jaki dipoli H – (F, O, N) – A – H ....... :B – 10 – 40 OH2... OH2
ion – nepolarna molekula

ion – inducirani dipol 3 – 15 Fe2+... O2
(trenutno polarna)
polarna – nepolarna molekula

dipol – inducirani dipol 2 – 10 OH2... Cl2
(trenutno polarna)
nepolarna – nepolarna molekula

Londonove sile 0,05 – 40 Cl2...Cl2
trenutni – trenutni dipol
Kako bismo predvidjeli vrstu sila između nekih čestica, valja

odrediti je li čestica molekula, atom ili ion. Ako je čestica
molekulske građe, potrebno je:
1) napisati molekulsku i strukturnu formulu
2) odrediti oblik molekule
3) ustanoviti jesu li veze među atomima koji grade molekulu
polarne ili nepolarne
4) utvrditi je li zbog oblika molekula polarna ili nepolarna.

83

U zadatcima od 2.35. do 2.44. samo je jedan odgovor točan,
dok je u zadatcima 2.45.- 2.47. više točnih odgovora.
2.35. Koja od navedenih kemijskih formula ne označuje

molekulu?
A SO3 B NO C CaO
D CO2 E Cl2O7
2.36. Pri nastajanju veze u molekuli klora preklapaju se atomske

orbitale:
A 3p i 3p
B 2p i 2p
C 3s i 3s
D 3s i 3p
E 2p i 3p.
2.37. U kojoj je molekuli najveći broj neveznih elektronskih

parova?
A CO2 B BF3 C PF5
D HCN E HCl
2.38. Koeficijent elektronegativnosti elementa Y iznosi 3,0, a

elementa Z iznosi 2,2. Veza između atoma tih elemenata u
spoju bit će:
A metalna
B ionska
C nepolarna kovalentna
D polarna kovalentna oblika Yδ– – Zδ+
E polarna kovalentna oblika Yδ+ – Zδ–.
2.39. Koeficijent elektronegativnosti elementa X iznosi 1,0, a

elementa Y iznosi 1,3. Veza između atoma tih elemenata u
spoju bit će:
A metalna
B ionska
C nepolarna kovalentna
D polarna kovalentna oblika Y – Z δ+ δ–
E polarna kovalentna oblika Yδ– – Zδ+ .

2.40. Koja čestica nema planarnu strukturu?

A BCl3 B ClF3 C SO3
–
D CO32– E NO3

– –
2.41. Izbaci uljeza: CH4, SiCl4, PbCl4, BF4 , BrF4 .

2.42. Kakav oblik ima molekula SO2Cl2?
A poput ljuljačke
B trigonska bipiramida
C tetraedar
D T-oblik
E kvadratni
2.43. Koja od čestica ima oblik ljuljačke?

– –
A BrF4 B XeF4 C BF4
D SiF4 E SeF4
2.44. Koja prikazana interakcija predstavlja vodikovu vezu

između molekula metanola, CH3OH?
A B C
D E F G
2.45. U kojim je molekulama prisutan proširen oktet?

A NO2 B Br2 C H2SO4
D ClF3 E CH3OH
2.46. U kojim molekulama postoji odstupanje od okteta?

A NCl3 B PCl5 C BCl3
D PCl3 E BeCl2, F SO2

85
2.47. Koja troatomna čestica nije linearna?

– – –
A ClO2 B NO2 C I3
D BeCl2 E CS2 F O3

2.48. Odredi vrstu kemijske veze između atoma u zadanim
spojevima.
a) CCl4
b) Li2O
c) NF3
d) CaSO4
e) SO2
f) Mg(OH)2
2.49. Odredi povezuju li se naznačeni atomi nepolarnom

kovalentnom, polarnom kovalentnom ili ionskom vezom.
a) H2
b) BeCl
c) PCl
d) F2
e) NaBr
f) NF
g) MgO
h) CH
i) HCl
2.50. U kristalnoj rešetki ionskog spoja nalaze se kationi i anioni

s jednakom elektronskom konfiguracijom: 1s2 2s2 2p6 3s2
3p6 4s2 3d10 4p6.
Navedeni ioni stvaraju spojeve formule:
2.51. Napiši formulu spoja između elemenata A i Z:

a) ako atom A ima 1, a Z 4 nesparena elektrona
b) ako atom A ima 2, a Z 3 nesparena elektrona
c) ako atom A ima 3, a Z 1 nespareni elektron
d) ako atom A ima 3, a Z 2 nesparena elektrona
e) ako atomi A i Z imaju po 3 nesparena elektrona.

2.52. Molekule dvaju spojeva, etanola i dimetil-etera, imaju istu

molekulsku formulu i istu relativnu atomsku masu. Vrelišta
im se razlikuju stotinjak stupnjeva. Koji od ovih dvaju
spojeva ima više vrelište i zašto?

CH3OCH3 CH3CH2OH
dimetil-eter etanol
2.53. Koristeći se oznakama + i – , označi koje vrste

međumolekulskih sila djeluju između pojedinih tipova
molekula.
disperzijske dipol-dipol vodikove

sile sile veze
a nepolarne
molekule
b polarne
molekule
c molekule koje
mogu stvarati
vodikove veze
2.54. Lewisovom simbolikom prikaži molekulu H2S i odredi

njezin oblik. Navedi još dvije molekule istoga oblika.

2.55. Izdvoji polarne molekule: CH4, H2O, CHCl3, CO2, HBr,
PH3.
2.56. Izdvoji nepolarne molekule: CCl4, C2H2, HCl, SF6, NH3,

H2S, BeCl2.
2.57. Je li molekula SF4 polarna?

Poglavlje2.indd 86 31.10.2012. 14:18:27

87
2.58. Prema vrsti međumolekulskih sila koje djeluju između

molekula razvrstaj u tablicu molekule: Br2, H2S , NH3, CCl4,
NF3, CS2, C2H5OH, H2, HBr, PCl5, BCl3.
a) Dipol-dipol sile b) Londonove sile c) Vodikova veza
2.59. a) Koju vrst međudjelovanja prikazuje crtež?
d– d– d+ d+
d +
d +
d –
d –
– +
d+ d+ d– d–
d –
d –
d +
d+

b) Kojem fizikalnom procesu pomažu takva

međudjelovanja čestica?
A isparavanju
B taljenju
C kondenzaciji
D sublimaciji
E otapanju
2.60. Poredaj molekule prema porastu vrelišta.
Br Cl
F
H
Br H H Cl F F
Br Cl
F
Br H Cl
2.61. Dopuni tvrdnje o utjecaju međumolekulnih sila na fizikalna

svojstva tvari.
a) Više vrelište tekućine posljedica je
međumolekulnih sila.
b) Tvari sa slabijim međumolekulnim silama imaju
tlak para.

c) Manju površinsku napetost ima tekućina sa

međumolekulskim silama.
d) Tvari s jačim međumolekulnim silama imaju
entalpiju isparavanja.
e) U tekućem obliku tvari djeluju
međumolekulne sile nego u plinovitom obliku istih
tvari.
2.62. Nacrtaj Lewisovu strukturnu formulu sumporne kiseline.

2.63. Jedan od malobrojnih priređenih spojeva plemenitih
plinova je ksenonov(IV) fluorid.
a) Nacrtaj Lewisovu strukturnu formulu tog spoja.
b) Je li središnji atom ostvario oktet?
c) Ima li molekula tetraedarski ili neki drugi oblik?
d) Jesu li veze u molekuli polarne?
e) Je li ksenonov(IV) fluorid dobro topljiv u vodi? Zašto?

89
Rješenja
2.1. A
2.2. D
2.3. B
2.4. D
2.5. C
2.6. A
2.7. B, D, E
2.8. a) T, b)T, c) N, d) N, e) N.
2.9. a) N(p) = 56 i N(n) = 81; b) N(p) = 92, N(n) = 146
2.10. a) 1. Q(jezgra) = 131,4 x 10–19 C; 2. Q(elektr. omot.) = –131,4 x 10–19 C;
b) 1. z(jezgra) = +82, 2. z(omotač) = –82; 3. z(atom) = 0.
2.11. 82 Pb, 82 Bi
2.12. a) Z = 11; b) A = 23; c) Na; d) izotopi; e) N(n)= 12
2.13. a) N(p+) ≠ N(e–); b) Ion, Mg2+; c) Q = 3,2 x 10–19 C;
d) nastaje izotop 26Mg; e) nastaje ion 25Al3+
2.14. A
2.15. D
2.16. D
2.17. C
2.18. B
2.19. A
2.20. B
2.21. C
2.22. B, F, G
2.23. A, B, D
2.24. a) Li+ i He; Ca2+ i Cl–; b) Li+ i H–; S2– i K+
2.25. 3,06 x 10–19 J
2.26. a) D; b) A; c) C; d) B; e) l = 486 nm, vidljivi dio
2.27. s
2.28. a, b, c, e – točno; d – netočno
2.29 Element A ima 5 ljusaka, a element X ima 6 valentnih elektrona.
2.30. A Br; B F; C Mg; D Li; E He; F Zn
–
2.31. 1. Al3+ 2. Mg2+ 3. Na+ 4. Ne 5. F 6. O2- 7. N3-
2.32. 16. skupina
2.33. A - H, B - M, C - G
2.34. a) metali E, Z (niske 1. energije ionizacije); nemetali A, M, X;
b) 16. skupina, E - 13. M - 18. X - 15. Z - 1. skupina
2.35. C
2.36. A
2.37. C
2.38. D, jer je element Y elektronegativniji
2.39. A
2.40. B
2.41. BrF4–
2.42. C

2.43. A
2.44. E
2.45. C, D
2.46. B, C, E, F
2.47. A, B, F
2.48. kovalentna: a, c, e; ionska: b; ionska i kovalentna: d i f
2.49. nepolarna kovalentna veza: a, d, h; polarna kovalentna, veza; b, c, f, i;
ionska veza: e i g
2.50. RbBr, SrBr2
2.51. a) A 4 Z; b) A 3 Z 2; c) AZ 3; d) A 2 Z 3; e) AZ
2.52. etanol, zbog vodikovih veza
2.53. a) +, –,–, b) +,+,–, c) +,+,+
2.54. S H, kutna, H2O, H2Se

H
2.55. H2O, CHCl3 , HBr, PH3
2.56. CCl4, C2H2, SF6, BeCl2
2.57. oblik ljuljačke, da
2.58. 1) H2S, NF3, HBr; 2) Br2, CCl4, CS2, H2, PCl5,BCl3; 3) NH3, C2H5OH
2.59. a) ion-dipol sile; b) E
2.60. CH4, CF4, CCl4 , CBr4
2.61. a) jačih; b) veći; c) slabijim; d) veću; e) jače
2.62. H S O
O
O H
F F
2.63. a) Xe
F F
b) ne, ima prošireni oktet; c) molekula je planarna – kvadrat;

d) veze su polarne; e) ne, molekula je nepolarna
Poglavlje2.indd 90 31.10.2012. 14:20:43

3. KEMIJSKA
SIMBOLIKA I
STEHIOMETRIJA

92 KEMIJSKA SIMBOLIKA I STEHIOMETRIJA
3.1. Nomenklatura i određivanje

formule spoja
Ponovit ćemo:
• pisanje kemijskih formula i određivanje imena spoja
• kako se iskazuje kemijski sastav smjese tvari (omjeri,
udjeli, koncentracije, molalnost)
• kvantitativno izraziti elementarni sastav kemijskoga
spoja na temelju njegove kemijske formule, odrediti
kemijsku formulu spoja na temelju rezultata kvantitativne
kemijske analize
Kemijska simbolika
Kemijski simboli i kemijske formule dogovoreni su znakovi za
označivanje tvari. Kemijskim simbolima elemenata označuju
se atomi, a kemijskim formulama (empirijskim, molekulskim i
strukturnim) spojevi (molekule i formulske jedinke). Dogovoreni
su i simboli kojima se označuju ostale čestice, npr. ioni ili
subatomske čestice – protoni, elektroni ili neutroni.
Imena anorganskih kemijskih spojeva

imena ionskih Imena ionskih spojeva
spojeva
Ime ionskog spoja, koji se sastoji od elektropozitivnog i
elektronegativnog dijela, tvori se tako da se najprije navede ime
elektropozitivnog, a zatim ime elektronegativnog dijela.
Za elemente koji u spojevima imaju uvijek istu valenciju,

primjerice alkalijski metali (I), zemnoalkalijski metali (II) te aluminij
(III), ona se u pisanju imena izostavlja. Postoje li različito valentni
ioni istog elementa, uz ime iona u zagradu se stavlja valencija.
Primjer 3.1.
imena a) Imena jednoatomnih (monoatomnih) kationa
jednoatomnih
kationa natrijev ion, natrijev kation Na+
bakrov(2+) ion, bakrov(II) kation Cu2+
željezov(2+) ion, željezov(II) kation Fe2+
kromov(3+) ion, kromov(III) kation Cr3+
imena b) Imena višeatomnih (poliatomnih) kationa
višeatomnih
kationa amonijev ion NH4+
oksonijev ion H3O+

93
Primjer 3.2.
a) Imena jednoatomnih (monoatomnih) aniona imena

jednoatomnih
fluorid, F– klorid, Cl– bromid, Br– jodid, I– aniona
oksid, O2– sulfid, S2– selenid, Se2– telurid, Te2–
nitrid, N fosfid, P
3– 3–
b) Formule nekih ionskih spojeva s jednoatomnim

anionom i njihova imena
KI kalijev jodid
Ca3P2 kalcijev fosfid
AlCl3 aluminijev klorid
FeCl3 željezov(III) klorid
Cu2O bakrov(I) oksid
imena
višeatomnih
aniona
Primjer 3.3.
a) Imena višeatomnih (poliatomnih) aniona

peroksid, O22– hipoklorit, ClO– nitrat, NO3–
superoksid, O2 –
klorit, ClO2– nitrit, NO2–
hidroksid, OH– klorat, ClO3– cianid, CN–
acetat, CH3COO –
perklorat, ClO4– tiocianat, NCS–
oksalat, C2O4 2–
hidrogensulfat, HSO4– cianat, NCO–
kromat, CrO4 2–
sulfat, SO42– dihidrogenfosfat, H2PO4–
dikromat, Cr2O72– hidrogensulfit, HSO3– hidrogenfosfat, HPO42–
permanganat, MnO4 –
sulfit, SO32– fosfat, PO43–
tiosulfat, S2O32– hidrogenkarbonat, HCO3–
karbonat, CO32–
b) Formule nekih ionskih spojeva s višeatomnim anionom i njihova imena

Fe(OH)2 željezov(II) hidroksid
LiH2PO4 litijev dihidrogenfosfat
NH4HSO4 amonijev hidrogensulfat
AgClO4 srebrov perklorat

imena Imena kovalentnih spojeva

kovalentnih
spojeva I u kovalentnom spoju najprije se navodi ime elektropozitivnijeg
atoma, a zatim u zagradi njegova valencija.
Primjer 3.4.
a) Formule i imena nekih kovalentnih spojeva

SO2 sumporov(IV) oksid SO3 sumporov(VI) oksid
CO ugljikov(II) oksid CO2 ugljikov(IV) oksid
N2O5 dušikov(V) oksid
formule i imena b) Formule i imena oksokiselina

oksokiselina
H2CO3 ugljična HClO hipoklorasta
HNO2 dušikasta HClO2 klorasta
HNO3 dušična HClO3 klorna
H3PO4 fosforna HClO4 perklorna
H3PO3 fosforasta HBrO hipobromasta
H2SO4 sumporna HBrO3 bromna
H2SO3 sumporasta HBrO4 perbromna
HIO hipojodasta
HIO3 jodna
HIO4 perjodna
iskazivanje 3.2. Iskazivanje kemijskog

kemijskog
sastava smjesa sastava smjesa tvari
tvari
Fizikalne veličine za iskazivanje sastava smjese tvari dijele se na
osnovne četiri skupine: omjeri, udjeli, koncentracije i molalnost.
U tablici 3.1:
X i Y označuju sastojke smjese XY;
Smi je zbroj masa svih sastojaka smjese, odnosno ukupna masa;
SVi je zbroj volumena svih sastojaka smjese, odnosno ukupni
volumen;
Sni je zbroj množina svih sastojaka smjese, odnosno ukupna
množina;
SNi je zbroj broja čestica svih sastojaka smjese, odnosno
ukupna brojnost.

95
Tablica 3.1. Fizikalne veličine, formule i jedinice za iskazivanje sastava smjese tvari
Naziv Znak SI Uobičajena Jedinica

Formula
veličine veličine jedinica jedinica izvan SI
m(X) %, ‰,
Maseni omjer z z( X, Y ) = 1 ppm,
m(Y) ppb, ...
V (X) %, ‰,
Volumni
y y( X, Y ) = 1 ppm,
omjer V (Y)
ppb, ...
Množinski n(X) N(X) %, ‰,

ili brojevni r r( X, Y ) = = 1 ppm,
n(Y) N(Y)
omjer ppb, ...
m(X) %, ‰,
Maseni udio w w( X) = 1 ppm,
∑m i
ppb, ...
V (X) %, ‰,
Volumni udio j j( X) = 1 ppm,
∑V i
ppb, ...
n(X) %, ‰,
Množinski x( X) =
x 1 ppm,
udio ∑n i
ppb, ...
N(X) %, ‰,
Brojevni udio x x( X) = 1 ppm,
∑N i
ppb, ...
Masena m(X) g/L,

g g( X) = kg/m3 g/dm3
koncentracija V mg/L...
Volumna V (X)
s s( X) = 1
koncentracija V
Množinska n(X) mol/L,

c c( X) = mol/m3 mol/dm3
koncentracija V mmol/L
Brojevna N(X)
C C( X) = 1/m3 1/dm3, 1/cm3 1/L, 1/mL
koncentracija V
n(X)
Molalnost b b( X) = mol/kg
m(otapalo)

Molekule/formulske jedinke označujemo kemijskim formulama

koje se sastoje od kemijskih simbola elemenata i indeksa koji
označuju koliko je atoma tog elementa sadržano u molekuli/
formulskoj jedinki. Kemijske formule imaju dva značenja:
kvalitativno kvalitativno i kvantitativno.
kvantitativno
Primjer 3.5.
Navedeni znakovi označuju

znak kvalitativno kvantitativno
Na 1 atom natrija
natrij
6Na 6 atoma natrija
1 molekulu vode koju čine 2 atoma
H2 O voda
vodika i 1 atom kisika
NaCl natrijev 1 formulsku jedinku natrijeva klorida
5NaCl klorid 5 formulskih jedinki natrijeva klorida
maseni udio Maseni udio elementa u spoju

elementa u spoju
Maseni udio elementa u spoju možemo izračunati prema
izrazu:
m(element )
w(element) =
m(spoj)
Maseni udio elementa u spoju možemo izračunati i iz poznate
kemijske formule spoja prema izrazu:
N(element ) ⋅ Ar (element )
w(element ) =
Mr (spoj)
Primjer 3.6.
Koliki je maseni udio vodika u hidrazinu?

A 7,5 % B 10,0 %
C 12,6 % D 15,0 %

N2H4 w(H)

97
Račun:
N(H) ⋅ Ar (H) 4 ⋅ 1008
,
w(H) = = = 0,126
Mr (N2H4 ) 32, 05
w(H) = 12, 6 %
Odgovor: C
Maseni udio vodika u hidrazinu je 12,6 %.
Formula spoja određuje se na temelju rezultata kemijske

elementarne analize. Elementarnom analizom određuju se
maseni udjeli elemenata u spoju.
Empirijska formula prikazuje vrstu i najmanji omjer broja atoma empirijska
formula
u molekuli ili formulskoj jedinki. Molekulska formula prikazuje
vrstu i broj atoma elemenata u molekuli ili formulskoj jedinki. molekulska
formula
Primjer 3.7.
Kemijskom analizom ustanovljeno je da je u jednom

fosforovu oksidu maseni udio fosfora 44 %, a kisika 56 %.
Određivanjem gustoće plinovitog oksida fosfora određena
je relativna molekulska masa 284. Valja odrediti empirijsku i
molekulsku formulu fosforova oksida.

w(P) = 0,44 empirijska i molekulska formula
w(O) = 0,56 fosforova oksida
Mr(PxOy) = 284
Račun:
m(P) w(P) ⋅ m(Px Oy )
n(P) = =
M(P) M(P)
m(O) w(O) ⋅ m(Px Oy )

n(O) = =
M(O) M(O)
Budući da je brojnost jedinki razmjerna množini, vrijedi

odnos: N(P): N(O) = n(P): n(O)

w(P) ⋅ m(Px Oy ) w(O) ⋅ m(Px Oy )

N(P): N(O) = :
M(P) M(O)
w(P) w(O) 0, 44 0, 56
N(P): N(O) = : = :
M(P) M(O) 31 g mol 16 g mol−1
−1
= 0, 014 : 0, 035
Da bismo dobiveni odnos brojnosti atoma fosfora i kisika u
spoju prikazali cijelim brojevima, dobivene vrijednosti dijelimo
s manjim brojem.
0, 014 0, 035
N(P): N(O) = : = 1: 2, 5
0, 014 0, 014
Omjer cijelih brojeva dobit ćemo množenjem obaju članova
sa 2.
N(P): N(O) = 2 : 5
Odgovor: Empirijska formula spoja je P2O5.
Molekulska formula spoja može se odrediti usporedbom

eksperimentalno određene relativne molekulske mase
fosforova oksida s relativnom masom empirijske formulske
jedinke.
Mr(PxOy) = 284
Er(P2O5) = 142

Mr (Px Oy ) 284
= =2
Er (P2 O5 ) 142
Odgovor:
Molekulska formula spoja je (P2O5)2 = P4O10.
množinska Množinska i masena koncentracija

i masena
koncentracija Veličine kojima se najčešće iskazuje sastav otopine su množinska
i masena koncentracija. Korisno je znati kako se na jedan način
izražen kemijski sastav, može iskazati na drugi način, primjerice,
pretvoriti masenu u množinsku koncentraciju.
n(X) m(X) g(X)
c(X) = = =
V M(X) ⋅ V M(X)
g(X)
Dakle, c(X) = g(X) = c(X) ⋅ M(X) .
M(X)

99
Primjer 3.8.
Množinska koncentracija vodene otopine sumporne kiseline je

0,50 mol/L. Kolika je masena koncentracija te otopine?

c(H2SO4) = 0,50 mol/L g(H2SO4)
Mr(H2SO4) = 98,04 g/mol
Račun:
g(H2 SO4 ) = c(H2 SO4 ) ⋅ M(H2 SO4 )
= 0, 50 mol/L ⋅ 98, 04 g/mol
= 49, 0 g/L
Odgovor:
Masena koncentracija vodene otopine sumporne kiseline je
49,0 g/L.

U zadacima od 3.1. do 3.7. samo je jedan odgovor točan.
3.1.
Koji niz predstavlja skupinu pravilno (u skladu s
valencijama atoma) napisanih kemijskih formula?
A HNO3 KO MnO2 Fe2O3 H2 S
B CuO SrCl HNO3 Na2S CBr4
C Ca(CN)2 KMnO4 S8 Fe(OH)3 CaCl2
D Fe2SO4 CuCl NH4 Mg2O CsCl
3.2.
Kakva će biti kemijska formula spoja arsena s vodikom,
ako arsen s kisikom tvori oksid čija je kemijska formula
As2O3?
A As2H6
B AsH2
C As2H4
D AsH3
3.3. Koja je kemijska formula sumporaste (sulfitne) kiseline?

A H2SO4
B H2SO3
C H2SO5
D H2S2O8

3.4. Koja je kemijska formula kromova(III) hidroksida?

A Kr(OH)3

B Kr2(OH)3
C Cr2(OH)3
D Cr(OH)3
3.5.
Kemijski spoj nastaje kemijskom reakcijom jedne
elementarne tvari iz 1. skupine (tvar X) i jedne elementarne
tvari iz 16. skupine (tvar Y) periodnoga sustava elemenata.
Koja od navedenih empirijskih formula odgovara nastalom
spoju?
A XY
B X2Y
C X2Y3
D X3Y2
3.6. Koje od navedenih tvari imaju jednaku empirijsku formulu?

A dušik i kisik
B benzen i etan
C benzen i etin
D kisik i ozon
3.7.
Koja je najjednostavnija molekulska formula ugljikovodika
u čijim je molekulama brojevni omjer atoma ugljika i vodika
1 : 3?
A CH4
B C2H4
C C2H6
D C2H8

3.8. a) Napiši kemijske nazive navedenih spojeva.
1) Mg(HSO4)2
2) AgClO4
3) BaSO3
b) Napiši kemijske formule navedenih spojeva.

1) stroncijev oksid
2) natrijev peroksid
3) kalcijev karbid

101
3.9.
Napiši kemijska imena ili odgovarajuće kemijske formule
navedenih spojeva.
a) Mg(NO3)2
b) NH4I
c) Fe3(PO4)2
d) kalijev hidroksid
e) dušikov(IV) oksid
f) jodna kiselina
3.10. Između pojmova: jodati, Mg(IO3)2, jodidi, perjodati, MgIO3

odaberi one koji su ti potrebni za dopunu navedene
rečenice.
Kemijska formula anorganske kiseline je HIO3. Njene

soli su , a kemijska formula
magnezijeve soli te kiseline je .

3.3. Osnove kemijskog računa
Ponovit ćemo:
• pojmove relativna atomska masa i relativna molekulska
masa, brojnost, množina, mol, Avogadrova konstanta,
molarna masa tvari te ih izračunati na temelju zadanih
podataka
• kako se može izračunati množinu, masu i volumen tvari
koje nastaju kemijskom reakcijom i obratno
• odnose između mjernih jedinica i njihovu uporabu u
računskim zadatcima
• kako se rezultati mjerenja prikazuju grafički i tablično i
kako se iz njih iščitavaju potrebni podatci
• rješavati jednostavnije stehiometrijske zadatke i s
pomoću naučenih izraza izračunati na temelju zadanih
podataka, primjerice, gustoću, volumen, gustoću jediničnih
ćelija
• kako pripremiti i razrijediti zadanu otopinu.
relativna Relativna atomska masa kazuje koliko je puta masa nekog

atomska masa
atoma veća od unificirane atomske jedinice mase. Mjerna
jedinica je 1.
1
mu = u = Da = ⋅ ma ( 12 C) = 16605
, x 10 −27 kg
12
ma ( X)
A r ( X) =
u
Uzimajući u obzir izotopni sastav elemenata, točnije je govoriti o

prosječna masa prosječnoj masi atoma nego o masi atoma neke elementarne
atoma
tvari. Relativna atomska masa nekog elementa je srednja
vrijednost relativnih atomskih masa svih izotopa tog elementa,
prosječna pa zapravo možemo reći da je to prosječna relativna atomska
relativna
atomska masa masa tog elementa.
ma ( X)
A r ( X) =
u

103
Primjer 3.9.
Masa atoma natrija je 38,175 x 10–27 kg. Kolika je relativna

atomska masa natrija?

ma (Na ) = 38,175 x 10 −27 kg A r ( X)
Račun:
ma (Na) 38,175 x 10 −27 kg
A r (Na ) = = = 22,99
u 1,6605 x 10 −27 kg
Odgovor:
Relativna atomska masa natrija je 22,99.
Primjer 3.10.
Spektrometrijskom analizom utvrđeno je da je klor smjesa

35
dvaju izotopa: 17 Cl brojevnog udjela 75,77 % i 37
17 Cl brojevnog
udjela 24,23 %. Na temelju navedenih podataka izračunaj
35
prosječnu relativnu atomsku masu klora A r ( 17 Cl) = 34, 97 ,
A r ( 37
17 Cl) = 36, 95 .

35
A r ( 17 Cl) = 34, 97 A r (Cl)

37
A ( Cl) = 36, 95
r 17
35
x( 17 Cl) = 75,77 %
x( 37
17 Cl) = 24, 23 %
Račun:
35 35
A r (Cl) = x( 17 Cl) ⋅ A r ( 17 Cl) + x( 37 37
17 Cl) ⋅ A r ( 17 Cl)
A r (Cl) = 0,7577 ⋅ 34, 97 + 0, 2423 ⋅ 36, 95 = 35, 45
Odgovor:
Prosječna relativna atomska masa klora je 35,45.
Relativna molekulska masa kazuje koliko je puta masa neke relativna

molekulska masa
molekule ili formulske jedinke veća od unificirane atomske
jedinice mase.
m (X)
Mr ( X) = f
u

prosječna masa Također zbog različitog izotopnog sastava pojedinih elemenata

molekule točnije je govoriti o prosječnoj masi molekule i o prosječnoj
prosječna relativnoj molekulskoj masi.
relativna
molekulska masa
Primjer 3.11.
Kolika je masa jedne molekule amonijaka kemijske formule

NH3 izražena kilogramima?

formula molekule NH3 mf(NH3)
Račun:
Mr(NH3) = A r(N) + 3 · A r(H)
= 14,01 + 3 · 1,008
= 17,03
mf(NH3) = Mr(NH3) · u
= 17,03 · 1,6605 x 10–27 kg
= 2,828 x 10–26 kg
Odgovor:
Masa jedne molekule amonijaka je 2,828 x 10–26 kg.
množina ili Množina ili količina tvari je fizikalna veličina proporcionalna

količina tvari
broju jedinki u uzorku. Označava se s n, a SI-jedinica množine je
mol.
mol Mol je množina uzorka koji sadrži onoliko jedinki koliko ima
atoma u 0,012 kg izotopa ugljika 12C.
brojnost jedinki Brojnost jedinki proporcionalna je množini, označuje se sa N te

kao i svaki broj nema mjernu jedinicu.
Brojnost jedinki u 1 molu iznosi 6,022 x 1023, a naziva se i

Avogadrov broj Avogadrovim brojem.
Avogadrova Avogadrova konstanta je temeljna prirodna konstanta, a

konstanta
povezuje množinu i brojnost tvari. Označuje se sa NA ili L.
N( X)
n( X) =
NA

105
Određena je eksperimentalno i iznosi 6,022 x 1023 mol–1, što znači

da je brojčano jednaka Avogadrovu broju.
Primjer 3.12.
U uzorku broma množine 1,5 mol izračunaj:

a) brojnost molekula broma
b) brojnost atoma broma.

n(Br2) = 1,5 mol a) N(Br2)
b) N(Br)
Račun:
N(Br2 )
n(Br2 ) =
NA
a) N(Br2) = n(Br2) · NA
= 1,5 mol · 6,022 x 1023 mol–1
= 9,03 x 1023
b) N(Br) = 2 · N(Br2)
= 2 · 9,03 x 1023
= 18,06 x 1023 = 1,806 x 1024
Odgovor:
U zadanom uzorku brojnost molekula broma je 9,03 x 1023, a
brojnost atoma broma je 1,806 x 1024.
Molarna masa tvari definirana je omjerom mase i množine. molarna masa

Označuje se sa M, a SI jedinica je kg/mol ili kg mol–1, iako se u
kemiji uglavnom upotrebljava decimalna SI jedinica g/mol ili g
mol–1.
m( X)
M( X) =
n( X)
Po iznosu je jednaka relativnoj molekulskoj ili relativnoj atomskoj

masi, ali ima mjernu jedinicu.
M(X) = Ar(X) ∙ g/mol

M(XY) = Mr(XY) ∙ g/mol

Primjer 3.13.
Izračunaj masu 2,5 mola molekula dušika i iskaži je gramima.

n(N2) = 2,5 mol m(N2)
Račun:
m(N2 )
n(N2 ) =
M(N2 )
m(N2) = n(N2) · M(N2) M(N2) = Mr(N2) ∙ g mol–1

Mr (N2 ) = 2 ⋅ A r (N)
= 2 ⋅ 14, 01
= 28, 02
m(N2) = 2,5 mol · 28,02 g mol–1 = 70,05 g
Odgovor:
Masa 2,5 mola molekula dušika je 70,05 g.
molarni volumen Molarni volumen definiran je omjerom volumena i množine tvari.

Označuje se sa Vm, a SI jedinica molarnog volumena je m3/mol
ili m3 mol–1. Iako se u kemiji uglavnom upotrebljava decimalna
SI jedinica dm3/mol ili dm3 mol–1, ustaljena je i jedinica izvan SI
sustava L/mol ili L mol–1.
V ( X)
Vm ( X) =
n( X)
Za idealni plin pri normalnim okolnostima (p = 101,325 kPa,

t = 0 °C) molarni volumen iznosi 22,414 dm3/mol.
Vmn = 22,4 dm3 mol−1
Napomena: Oznaka za molarni volumen idealnog plina je Vm. Za idealni

plin pri normalnim okolnostima (p = 101,325 kPa, t = 0 °C), može se
dodati oznaka n ( Vmn ), ali takvo označivanje nije obvezno.

107
Primjer 3.14.
Izračunaj volumen koji će zauzimati plin množine 0,20 mol pri

101,3 kPa i 0 °C.

n(plin) = 0,20 mol V(plin)
Račun:
V (plin)
n(plin) =
Vmn
V (plin) = n(plin) ⋅ Vmn

= 0, 20 mol ⋅ 22, 4 dm3 mol−1
= 4, 93 dm3
Odgovor:
Volumen plina je 4,93 dm3.
Poznajemo li količinu tvari koja sudjeluje u reakciji, možemo

jednostavno izračunati njezinu masu, brojnost jedinki ili volumen
(ako se radi o plinu pri 101,3 kPa i 0 oC).
U tome će nam pomoći stehiometrija kemijske reakcije. stehiometrija
kemijske reakcije
3.4. Stehiometrija
Stehiometrija proučava kvantitativne odnose između tvari koje
sudjeluju u kemijskim reakcijama, dok kemijska jednadžba jednadžba
kemijske reakcije
uz pomoć simbola i formula pokazuje koje tvari sudjeluju u
kemijskom procesu.
Osnovne formule potrebne za račun: osnovne formule
N( X) m( X) V ( X)
n( X) = n( X) = n( X) = n
NA M( X) Vm

Prikažemo li zadanu kemijsku reakciju jednadžbom, tada iz

omjera množina tvari koje sudjeluju u reaciji možemo izračunati
ostale potrebne veličine (npr. brojnost, masu ili volumen).

Primjer 3.15.
Zagrijavanjem 1,0 g kalijeva klorata nastaju kisik i kalijev

klorid. Izračunajmo volumen nastalog kisika pri
p = 101,3 kPa i t = 0 oC.

m(KClO3) = 1,0 g V(O2)
M(KClO3) = 122,55 g mol–1
Račun:
Ispišemo prvo jednadžbu koja prikazuje navedenu reakciju:
2KClO3(s) → 2KCl(s) + 3O2(g)
Množine kisika i kalijeva klorata odnose se kao stehiometrijski

brojevi tih tvari:
n(O2 ) 3 3
= , odnosno n(O2 ) = ⋅ n(KClO3 )
n(KClO3 ) 2 2
Budući da poznajemo masu kalijeva klorata, a želimo

izračunati volumen kisika, rabit ćemo izraze:
m(KClO3 ) V ( O2 )
n(KClO3 ) = n(O2 ) =
M(KClO3 )
Vmn
Uvrstimo li ove izraze u jednadžbu omjera množina,
dobivamo:
V (O2 ) 3 m(KClO3 )
= ⋅
Vmn 2 M(KClO3 )
3 m(KClO3 ) n
V ( O2 ) = ⋅ ⋅ Vm
2 M(KClO3 )
3 1,0 g
V(O2 ) = ⋅ ⋅ 22, 4 dm3 mol−1 = 0,27 dm3
2 122,55 g mol−1
Odgovor:
Iz 1,0 g kalijeva klorata pri p = 101,3 kPa i t = 0 oC nastaje
0,27 dm3 kisika.

109
Primjer 3.16.
a) Masa četveroatomne molekule neke elementarne

tvari X je 2,0572 x 10–22 g.
Odredi koja je to tvar.
b) Nacrtaj Lewisovu strukturnu formulu četveroatomne
molekule te tvari.
c) Napiši jednadžbu kemijske reakcije gorenja te
elementarne tvari u čistome kisiku.
Obvezno napiši i agregacijska stanja.
d) Napiši kemijski naziv produkta koji nastaje u zadatku c).
e) Nacrtaj Lewisovu strukturnu formulu molekule tog
produkta koji nastaje u zadatku c).
Zadano je: mf = 2,0572 x 10–22 g
Traži se:
a) sastav nepoznate tvari
b) Lewisova strukturnu formula četveroatomne molekule te
tvari
c) jednadžba kemijske reakcije gorenja te elementarne
tvari u čistome kisiku
d) kemijski naziv produkta koji nastaje u zadatku c)
e) Lewisova strukturna formula molekule tog produkta koji
nastaje u zadatku c).
Račun:
a)
mf 2, 0572 x 10 −22 ⋅ 10 −3 kg
Mr (X) =
= = 123, 89
u 16605
, x 10 −27 kg
M
A r (X) = r = 30, 97
4
Odgovor:
a) Elementarna tvar je fosfor, P4. ..
P
b) P P
..
..
P..
c) P4(s) + 5O2(g) → P4O10(s);

..
..
O
d) fosforov(V) oksid
.O P O.
. .
.O
e) P P
.
O O O
.O
..
..
.
P O
..
..
.
O
..
..

Primjer 3.17.
Koji će od navedenih uzoraka plinova pri istim uvjetima

zauzimati najveći volumen?
A 1 g amonijaka
B 1 g kisika
C 1 g vodika
D 1 g ugljikova dioksida
Odgovor: C
Napomena: Pogledamo li odnose molarnih masa plinova

i njihovih volumena, možemo zaključiti da plinovi najmanje
molarne mase imaju najveći volumen pri istim uvjetima tlaka i
temperature.
m ⋅ Vmn
V=
M


3.11. Koliki će pri normalnim uvjetima (t = 0 °C, p = 101 325 Pa)
biti volumen vodika razvijenoga elektrolizom 18 g vode?
A 11,2 L
B 22,4 L
C 5,06 L
D 33,6 L
3.12. Koliki volumen, pri normalnim uvjetima, zauzima 1015

molekula nekog plina?
A 22,4 m3
B 1 m3

C 0,003 72 m3
D 3,73 ∙ 10–11 m3
3.13. Kvantitativnom analizom utvrđeno je da masa pola mola

formulskih jedinki nekog minerala željeza iznosi 43,9 g.
Odredi empirijsku formulu analiziranog minerala željeza.
Molarna masa željeza je M(Fe) = 55,85 g mol–1.

111
A FeS
B Fe2S3

C Fe2S4

D Fe3S4
3.14. Kolika je molarna masa sumporova(VI) oksida?

A 80 g
B 80 g/mol
C 80 mol–1

D 80
3.15. Koji od navedenih parova ne predstavlja molekule

geometrijski podjednake strukture?
A SiH4 i CCl4

B CO2 i SO2

C O3 i NO2

D PCl3 i NF3

3.16. Masa dvoatomne molekule neke elementarne tvari u
plinovitoj fazi je 1,0651 x 10–22 g.
O kojoj je tvari riječ?
3.17. Koliki je volumen razvijenoga plina pri 0 °C i 101 325 Pa,

ako je izreagirao komadić kalcija mase 200 mg?
3.18. Kolika je brojnost atoma u 1,0 molu molekula etanola,

C2H5OH?

3.5. Osnovne fizikalne veličine i

jedinice
Tablica 3.1. Osnovne fizikalne veličine i jedinice međunarodnog sustava (SI)
Fizikalna veličina Osnovna SI - jedinica
Naziv Znak Naziv Znak
duljina l metar m
masa m kilogram kg
vrijeme t sekunda s
električna struja I amper A
termodinamička temperatura T kelvin K
množina n mol mol
intenzitet svjetlosti IV kandela cd
Tablica 3.2. Neke izvedene SI-jedinice
Fizikalna veličina Izvedena SI-jedinica

Naziv Znak Naziv Znak Definicija
sila F njutn N kg m s –2
tlak p paskal Pa kg m –1 s –2
energija E džul J kg m 2 s –2
snaga P vat W kg m 2 s –3
električni naboj Q kulon C As
električni potencijal* j volt V J C –1 = m 2 kg s –3 A –1
električni otpor R om W kg m2 s –3 A –2
električna vodljivost G simens S kg –1 m –2 s3 A2

* u elektrokemiji - razlika električnih potencijala, Ečl

113
Tablica 3.3. Jedinice koje nisu u okviru SI, ali su iznimno dopuštene ili se često
susreću
Fizikalna veličina Jedinica
Vrijednost u SI
Naziv Znak Naziv Znak
jedinicama
minuta min 60 s
sat h 3 600 s
vrijeme t
dan d 86 400 s
godina a 3,155 76 x 107 s
duljina l ångström Å 10–10 m
volumen V litra L 10–3 m3
m tona t 103 kg
masa mu unificirana atomska jedinica u, Da 1,6605 x 10–27 kg
mase, dalton
tlak p bar bar 105 Pa
standardna atmosfera atm 101 325 Pa
energija E elektronvolt eV 1,602 x 10–19 J
Tablica 3.4. Prefiksi decimalnih jedinica
Faktor Prefiks Znak Faktor Prefiks Znak

10 –1
deci d 10 deka da
10 –2
centi c 10 2
hekto h
10 –3
mili m 10 3
kilo k
10–6 mikro m 106 mega M
10–9 nano n 109 giga G
10 –12
piko p 10 12
tera T
10 –15
femto f 10 15
peta P
10 –18
ato a 10 18
eksa E

Primjer 3.18.
Gustoću otopine r = 1,13 kg dm−3 iskaži jedinicama:
a) g cm−3 Rješenja:
b) g L−1 a) 1,13
c) kg m−3 b) 1,13 x 103
d) kg mL−1 c) 1,13 x 103
d) 1,13 x 10–3
Primjer 3.19.
Množinsku koncentraciju otopine c = 0,155 mol dm−3 izrazi u

jedinicama:
Rješenja:
a) mmol dm −3 a) 1,55 x 102
b) mol cm−3 b) 1,55 x 10–4
c) mmol mL−1 c) 1,55 x 10–1
d) mmol L−1 d) 1,55 x 102
Primjer 3.20.
Masenu koncentraciju otopine g = 22,4 g dm−3 izrazi u

jedinicama:
Rješenja:
a) g cm−3 a) 2,24 x 10–2
b) kg dm−3 b) 2,24 x 10–2
c) mg mL−1 c) 22,4
d) mg cm−3 d) 22,4
3.6. Grafički i tablični prikaz

podataka
Grafički prikaz – prikaz podataka u
koordinatnom sustavu
Eksperimentalno dobiveni podatci, radi što zornijeg prikaza,
grafički prikaz predočuju se tabelarno ili grafički. Kod izrade grafičkog prikaza
za niz eksperimentalno dobivenih podataka treba voditi računa o
nekim jednostavnim pravilima:

115
• Ispravno navesti što graf prikazuje, primjerice, Ovisnost

topljivosti bakrova(II) sulfata o temperaturi.
• Na apscisu nanosimo nezavisno promjenljivu veličinu, a na
ordinatu zavisno promjenljivu veličinu.
• Naznačiti značenja osi s pomoću omjera simbola
odgovarajuće fizikalne veličine i mjerne jedinice.
• Odrediti veličinu dijelova skale na pojedinim osima tako da
se točno definira vrijednost između dviju podjela na osi,
što ovisi o veličini zadanog dijagrama i rasponu dobivenih
vrijednosti. Ako bi u dijagramu ostala velika praznina,
ishodište koordinatnog sustava ne mora imati vrijednost
nula, već vrijednosti treba odabrati tako da iskoristimo veći
dio površine predloženog grafa. Veličina dijelova skale na
pojedinim osima ne mora biti jednaka.
• Eksperimentalno dobivene podatke treba jasno naznačiti
kao točke u grafu. Točke se mogu zaokružiti kružićem ili
prikazati u obliku križića.
• Kod crtanja eksperimentalne krivulje ili pravca ne spajamo
točke ravnom crtom, od točke do točke, već nastojimo
pogoditi matematičku ovisnost te krivulje ili pravca povlačeći
je tako da je podjednak broj točaka iznad ili ispod krivulje.
Dobivena krivulja ili pravac ne mora prolaziti kroz sve
točke jer su pojedina mjerenja izvedena s određenom
eksperimentalnom pogrješkom.
Tablični prikaz tablični prikaz

Obrati pozornost pri definiranju zaglavlja tablice. Kao i u
grafičkom prikazu, fizikalne veličine također treba podijeliti
mjernim jedinicama.
Primjer 3.21.
U tablici su navedeni podatci mjerenja promjene volumena

plina s temperaturom pri konstantnom tlaku. Prikaži grafički
ovisnost volumena plina o temperaturi pri konstantnom tlaku.
Grafički prikaz ovisnosti volumena plina o temperaturi pri

konstantnom tlaku.
a) ispravno crtanje grafa

b) i c) neispravno crtanje grafa

V/mL t/°C
0,75 25 V / mL
0,77 35 a)
0,95
0,80 45
0,9
0,84 55
0,87 65 0,85
0,88 75 0,8
0,90 85
0,75
0,93 95
0,94 100 0,7
20 30 40 50 60 70 80 90 100 t / °C
V / mL
b) 0,95
0,9
0,85
0,8
0,75
0,7
20 30 40 50 60 70 80 90 100 t / °C
V / mL
c)
0,8
0,6
0,4
0,2
0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 t / °C

117
Primjer 3.22.
Iz štrcaljke se istiskuje voda brzinom od 1 mL s–1. Gustoća

vode je 1 g mL–1. Izračunaj broj molekula vode koji će se iz
štrcaljke istisnuti za 30 sekunda.

brzina istiskivanja vode = 1 mL s–1 N(H2O)
r(H2O) = 1 g mL–1
t(istisk.) = 30 s
Račun:
Volumen vode koji se istiskuje dobije se umnoškom volumena
u jednoj sekundi i vremena. Znači da je ukupni volumen vode
koja je istekla:
1mL ∙ 30 s = 30 mL
Masa je vode:
m(H2 O) = r ⋅ V = 1 g mL-1 ⋅ 30 x 10−3 mL = 3 x 10−2 g
m ⋅ NA 30 x 10 −3 g ⋅ 6,022 x 1023 mol−1
N(H2 O) = = = 1 x 1021
M 18 g mol−1
Odgovor:
Broj molekula vode koji će se iz štrcaljke istisnuti za 30
sekunda je 1 x 1021.
Primjer 3.23.
a) Slike prikazuju čaše s vodenim otopinama. (Svaki kružić

predstavlja jednu jedinku otopljene tvari.) Treba odrediti u
kojoj je čaši koncentracija otopine najmanja.
500 mL 500 mL 500 mL 500 mL 250 mL

otopina A otopina B otopina C otopina D otopina E

Izračunajmo prvo koncentracije otopina. Budući da su

zadane brojnosti čestica, a ne množine, računajmo brojevne
koncentracije, prema izrazu:
N(X)
C(X) =
V (otopine)
12
C(otopina A) = = 24 L−1
0,5 L
6
C(otopina B) = = 12 L−1
0,5 L
3
C(otopina C) = = 6 L−1
0,5 L
9
C(otopina D) = = 18 L−1
0,5 L
4
C(otopina E) = = 16 L−1
0,25 L
Napomena: Množina i brojnost su proporcionalne veličine, te

su u takvu odnosu i množinska i brojevna koncentracija.
b) Dodamo li otopini A 500 mL vode, s kojom će se otopinom

izjednačiti njezina množinska koncentracija?
12
C(otopina A) = = 12 L−1
0,5 L + 0,5 L
c) Množinskoj koncentraciji koje otopine će biti jednaka

koncentracija otopine dobivene miješanjem otopina A i B?
12 + 6
C(otopina A + B) = = 18 L−1
0,5 L + 0,5 L
d) Koja od otopina ima veću množinsku koncentraciju: D ili
E?
e) Pretpostavimo da je stvarna množinska koncentracija

nacrtanog uzorka otopine A 1,0 mol L–1. Dodamo li
toj otopini još 500 mL vode, kolika će tada biti njezina
množinska koncentracija?
c1 ⋅ V1 1 mol L−1 ⋅ 0,5 L
c2 = = = 0,5 mol L−1
V2 1L


119
f) Pretpostavimo da je otopina B otopina natrijeva klorida,

a otopina C otopina kalijeva nitrata. Koja će od njih imati
veću masenu koncentraciju?
C(NaCl) = 12 L−1

m(NaCl) M(NaCl) ⋅ N(NaCl)
g(NaCl) = =
V (otopina) NA ⋅ V (otopina)
M(NaCl) ⋅ C(NaCl) 58,44 g mol−1 ⋅ 12 L−1
= =
NA 6,022 x 1023 mol−1

g(NaCl) =1,2 x 10−21 g L−1

C(KNO3 ) = 6 L−1

m(KNO3 ) M(KNO3 ) ⋅ N(KNO3 )
g(KNO3 ) = =
V (otopina) NA ⋅ V (otopina)
M(KNO3 ) ⋅ C(KNO3 ) 101,08 g mol−1 ⋅ 6 L−1
= =
NA 6,022 x 1023 mol−1
g(KNO3 ) = 1 x 10−21 g L−1

Odgovor:
a) Množinska koncentracija otopljene tvari najmanja je u
otopini C.
b) Izjednačit će se s otopinom B.
c) Izjednačit će se s otopinom D.
d) Veća je koncentracija otopine D.
e) Množinska koncentracija dobivene otopine bit će
0,5 mol L–1.
f) Veću koncentraciju ima otopina NaCl.
Primjer 3.24.
Graf prikazuje temperaturnu ovisnost topljivosti bakrova(II)

sulfata u vodi.
Topljivost je izražena masenim udjelima zasićenih vodenih
otopina (100·wsat).

100 · wsat
50
40
30
20
10
0
0 20 40 60 80 100 t / °C
a) Pri kojoj će temperaturi maseni udio soli u zasićenoj

otopini biti 25 %?
100 · wsat
50
40
30
20
10
0
0 20 40 60 80 100 t / °C
b) Kolika je najveća masa CuSO4 koji se može pri 50 °C

otopiti u 50 g vode?

121

t = 50 °C m(CuSO4)
m(H2O) = 50 g
w(CuSO4) = 25 %
Račun:
m(CuSO4 )
w(CuSO4 ) =
m(CuSO4 ) + m(H2 O)
m(CuSO4 )
0,25 =
m(CuSO4 ) + 50 g
0,25 ⋅ m(CuSO4 ) + 12, 5 g = m(CuSO4 )

m(CuSO4 ) = 16,7 g
Odgovori:
a) Pri 50 oC.
b) Pri 50 °C u 50 g vode može se maksimalno otopiti
16,7 g soli.
Primjer 3.25.
Iz dviju otopina natrijeva klorida od kojih je prva masenoga

udjela 0,9 %, a druga masenoga udjela 14 %, treba prirediti
600 g otopine masenoga udjela 5,0 %. Koliko grama svake
otopine treba uzeti?

w1(NaCl) = 0,9 % m1(NaCl)
w2(NaCl) = 14 % m2(NaCl)
mukupno(NaCl) = 600 g
wukupno(NaCl) = 5,0 %
m1(NaCl) + m2(NaCl) = mukupno(NaCl)
m(NaCl)
w(NaCl) =
m(otopine)
w1(NaCl) ∙ m1(otopina) + w2(NaCl) ∙ m2(otopina)
= wukupno(NaCl) ∙ mukupno(NaCl)
m1(otopina) + m2(otopina) = 600 g

m1(otopina) = 600 g – m2(otopina)

0, 009 ⋅ (600 g − m2 (otopina )) + 0,14 ⋅ m2 (otopina ) = 0, 05 ⋅ 600 g

5, 4 g − 0, 009 ⋅ m2 (otopina ) + 0,14 ⋅ m2 (otopina ) = 30 g
m2(otopina) = 187,79 g
m1(otopina) = 600 g – 187,79 g = 412,21 g
Odgovor:
Potrebno je uzeti 412,21 g prve otopine i 187,79 g druge
otopine.
Primjer 3.26.
U tablici su dani maseni udjeli zasićenih otopina (wsat) kalijeva

nitrata pri različitim temperaturama.
t/oC 10 20 30 40
wsat(KNO3)/% 17,6 24,2 31,3 38,6
Ako je u 120 g vode pri 50 °C otopljeno 60 g kalijeva nitrata,

koliko će se grama soli istaložiti kada se otopina ohladi do
20 °C?

t = 20 °C m istaloženog (KNO3)
w(KNO3) = 24,2 %
m(H2O) = 120 g
Račun:
m(KNO3 )
w(KNO3 ) =
m(KNO3 ) + m(H2 O)
m(KNO 3 )
0, 242 =
m(KNO3 ) + m(H2 O)
0,242 x m(KNO3) + 29,04 g = m(KNO3)
0,758 x m(KNO3) = 29,04 g
motopljenog(KNO3) = 38,3 g
Izračunana masa može se otopiti u 120 g vode, a ostatak do

60 g (koliko je bilo otopljeno pri 50 °C) će se istaložiti.
m istaloženog (KNO3) = 60 g – 38,3 g = 21,7 g
Odgovor: Istaložit će se 21,7 g soli.

123
Primjer 3.27.
U trima epruvetama priređene su otopine triju tvari (kalijeva

nitrata, limunske kiseline i natrijeva tiosulfata). Svaka otopina
priređena je na jednak način. U svakoj je epruveti pomiješano
5 mL vode i 2 g tvari. Nakon toga je sadržaj svake epruvete
zagrijan te je dobivena bistra otopina. Epruvete su ostavljene
na stalku da se tijekom noći ohlade. Sutradan je utvrđeno da
se talog pojavio u samo jednoj epruveti.
Što možeš sa sigurnošću reći na temelju takva rezultata
pokusa?
A Dvije su otopine nezasićene.

B Jedna je otopina nezasićena.
C Jedna je otopina zasićena.
D Dvije su otopine zasićene.
Odgovor i obrazloženje:
Točan je odgovor C.
U jednoj se otopini pojavio talog te samo za nju sa
sigurnošću možemo reći da je nakon taloženja zasićena.
Za ostale dvije ne možemo reći ništa. Mogle bi obje biti
nezasićene jer nije došlo do taloženja, ali mogu biti i
prezasićene, no otopljena tvar teško kristalizira. Tek kada
bismo dodali po jedan kristalić u svaku od njih, koji bi
poslužio kao centar kristalizacije, ako bi u epruvetama došlo
do promjene, mogli bismo nešto točnije reći i o njima. Dakle,
ako bi tada došlo do taloženja, rekli bismo da je otopina bila
prezasićena, a ako ne bi došlo do taloženja, rekli bismo da je
otopina nezasićena.
Primjer 3.28.
Tablica prikazuje ovisnost topljivosti KNO3 o temperaturi.

t/oC 20 40 60 80
[m(KNO3)/m(H2O)] x 100 33 63 108 172
Vodena otopina kalijeva nitrata pripravljena je miješanjem

25 g kalijeva nitrata i 25 g vode. Koliko će se kalijeva nitrata
istaložiti hlađenjem otopine od 80 oC do 40 oC?


t1 = 80 °C m istaloženog (KNO3)
t2 = 40 °C
m(KNO3) = 25 g
m(H2O) = 25 g
Račun:
Tablica pokazuje masu KNO3 koji se može otopiti u 100 g
vode pri različitim temperaturama. Slijedimo trojno pravilo.
Pri 80 °C
100 g vode  172 g KNO3
25 g ⋅ 172 g
25 g vode  = 43 g KNO3
100 g
Budući da je konačna masa vode 4 puta manja od početne,
masa će otopljenog KNO3 biti 4 puta manja, a to znači
172 g /4 = 43 g.
Dokazali smo da 25 g vode pri 80 °C može otopiti 43 g

kalijeva nitrata. To znači da će svih 25 grama kalijeva nitrata
biti otopljeno, a mogli bismo ga otopiti još 43 g – 25 g = 18
g.
Pri 40 °C
100 g vode  63 g KNO3
25 g ⋅ 63 g
25 g vode  = 15,75 g KNO3
100 g
Dokazali smo da 25 g vode pri 40 °C može otopiti 15,75 g
kalijeva nitrata. To znači da će se ostatak do 25 g kalijeva
nitrata istaložiti iz otopine.
mistaloženog(KNO3) = 25 g – 5,75 g = 9,25 g
Odgovor:
Istaložit će se 9,25 g KNO3.

125


3.19. Kakva je otopina bila u epruveti ako se nakon mućkanja
zamutila bez promjene temperature?
A prezasićena
B zasićena
C nezasićena
D pothlađena
3.20. Množinska koncentracija otopine neke tvari je 0,1 mol L–1.

Kolika je to koncentracija izraženo u mmol mL–1?
A 0,01
B 0,1
C 10
D 1
3.21. Načinjena je smjesa od 25 mL vode i 50 mL etanola. Koji

od ponuđenih volumnih omjera izražava sastav priređene
smjese?
A V(voda) : V(etanol) = 1 : 2
B V(voda) : V(etanol) = 1 : 3
C V(voda) : V(etanol) = 2 : 1
D V(voda) : V(etanol) = 3 : 1
3.22. Koja od ponuđenih množinskih koncentracija odgovara

vodenoj otopini priređenoj otapanjem 5,85 g natrijeva
klorida u 100 mL otopine?
A 0,1 mol L–1
B 1,0 mol L–1
C 0,01 mol L–1
D 0,001 mol L–1
3.23. Maseni udio klorovodika u koncentriranoj solnoj kiselini je

36 %. Koliko puta treba razrijediti tu tekućinu da se pripravi
9 %-tna otopina?
A 6
B 5
C 4
D 3

3.24. Pripravljeno je 100 g vodene otopine natrijeva klorida,

masenoga udjela w = 0,050. Pripravljena otopina
razrijeđena je s dodatnih 100 g vode. Kolika je masa
natrijeva klorida u 100 g tako dobivene razrijeđene
otopine?
A 10 g
B 7,5 g
C 5 g
D 2,5 g
3.25. Otapanjem 92 g tvari u 100 g vode pripravljena je otopina

X. Molarna masa otopljene tvari je 46 g mol–1, a gustoća
pripravljene otopine 1,085 g/cm3. Kolika je približna
množinska koncentracija pripravljene otopine X?
A 0,040 mol mL–1

B 0,030 mol mL–1

C 0,020 mol mL–1

D 0,010 mol mL–1
3.26. Koji maseni omjer izražava sastav 50 %-tne vodene

otopine šećera?
A 3 : 2
B 2 : 3
C 2 : 1
D 1 : 1

3.27. Otapanjem 23,759 g neke tvari koja ima jednovalentne
anione priređeno je 250,0 mL vodene otopine množinske
koncentracije 0,900 mol/L.
a) Izračunaj molarnu masu otopljene tvari.
b) Kojoj od ovih tvari: Na2CO3, NaClO3, H2SO4 ili H3PO4
odgovara izračunana molarna masa?
c) Nacrtaj Lewisovu strukturnu formulu aniona tvari
izabrane u zadatku b).
3.28. Maseni udio amonijaka u nekoj vodenoj otopini je 0,25, a

njezina gustoća je 0,91 kg L–1. Koliki je volumen amonijaka
pri 27 °C i tlaku od 1013 hPa potrebnoga za pripravu jedne
litre te otopine?

127
3.29. Izračunaj masu natrijeva sulfata potrebnog za taloženje

barijeva sulfata iz 100 mL vodene otopine barijeva klorida
čija je masena koncentracija 20,82 g L–1.
3.30. Pretpostavimo da se u posebnoj štrcaljki nalazi uzorak

vode mase 18 g, koji se iz nje istiskuje tlačenjem kroz
izrazito uzak otvor. S obzirom na primijenjeni tlak i promjer
otvora, brzina istiskivanja je takva da kroz otvor u svakoj
sekundi prolazi točno devet stotina milijardi molekula
vode. Koliko bi godina trajalo istiskivanje cijeloga uzorka
vode iz takve štrcaljke?
3.31. Izračunaj množinsku i masenu koncentraciju otopine

dobivene miješanjem 50 mL vodene otopine HCl,
množinske koncentracije 2,0 mol/L i 150 mL vodene
otopine HCl, množinske koncentracije 0,10 mol/L.
3.32. Miješanjem pola litre vodene otopine kalijeva hidroksida

množinske koncentracije 0,02 mol/L i pola litre vodene
otopine bromovodika, jednake množinske koncentracije,
priređena je otopina Y. Kolika je množinska koncentracija
nastale soli u priređenoj otopini Y?
3.33. Otapanjem 2,2 g neke tvari dobiveno je 250 mL vodene

otopine množinske koncentracije 0,020 mol/L. Izračunaj
relativnu molekulsku masu otopljene tvari.
3.34. Graf prikazuje temperaturnu ovisnost topljivosti bakrova(II)

sulfata u vodi.
Ovisnost topljivosti bakrova(II) sulfata o temperaturi
t/oC 100·wsat
0
100 · wsat
10
50 20
30
40
40
30
50
60
20 70
80
10
90
0 100
0 20 40 60 80 100 t / °C
Dovrši tablični prikaz temperaturne ovisnosti topljivosti bakrova(II)

sulfata u vodi.

Rješenja
3.1. C
3.2. D
3.3. B
3.4. D
3.5. B
3.6. C
3.7. C
3.8. a) 1) magnezijev hidrogensulfat; 2) srebrov perklorat; 3) barijev sulfit;
b) 1) SrO; 2) Na2O2; 3) CaC2
3.9. a) magnezijev nitrat; b) amonijev jodid; c) željezov(II) fosfat; d) KOH;
e) NO2; f) HIO3
3.10. jodati, Mg(IO3)2
3.11. B
3.12. D
3.13. A
3.14. B
3.15. B
3.16. Riječ je o sumporu.
3.17. V(H2) = 112 L
3.18. N(atom) = 5,42 ∙ 1024 atoma
3.19. B
3.20. B
3.21. A
3.22. B
3.23. C
3.24. D
3.25. D
3.26. D
3.27. a. M(X) = 105,6 g mol–1; b. NaClO3;
– –
Cl
c. O Cl O ili O O
O O
3.28. V(NH3) = 330 L

3.29. m(Na2SO4) = 1,421 g
3.30. 21 217 godina
3.31. cukupno(HCl) = 0,6 mol/L, g(HCl) = 21 g/L
3.32. 0,01
3.33. 440
3.34. 12,5; 14,5; 16,5; 19,0; 22,0; 25,5; 28,5; 32,5; 36,5; 40,5; 43,5

4. KEMIJSKE
REAKCIJE I
JEDNADŽBE,
VRSTE REAKCIJA I
NJIHOVI ENERGIJSKI
UČINCI

130 KEMIJSKE REAKCIJE I JEDNADŽBE VRSTE REAKCIJA I NJIHOVI ENERGIJSKI UČINCI
4.1. Jednadžbe kemijskih

reakcija
Ponovit ćemo:
• pojam kemijske reakcije i kemijske jednadžbe te koje
značajke možemo iz nje otčitati
• kako pravilno napisati kemijsku jednadžbu i unijeti oznake
agregacijskih stanja reaktanata i produkata
• pojmove mjerodavni reaktant i iskorištenje kemijske
reakcije.
Kemijske reakcije nastaju pregrupiranjem kemijskih veza među

atomima početnih tvari. Broj atoma elemenata ostaje očuvan,
a pregrupiranjem nastaju nove tvari novog sastava i novih
svojstava.
jednadžbe Jednadžba kemijske reakcije sažet je prikaz jedinične

kemijske reakcije
pretvorbe. Tvari u njoj prikazujemo međunarodno dogovorenim
simbolima i formulama uz naznaku agregacijskih stanja tvari.
Kvalitativno kemijska jednadžba svojim simbolima i formulama
daje podatke o tvarima koje sudjeluju u kemijskom procesu,
dok kvantitativno informira u kojim količinama tvari reagiraju i
nastaju.
reaktanti Reaktanti su tvari koje ulaze u kemijski proces i pišu se s lijeve

strane jednadžbe, (strjelice).
produkti Produkti su tvari koje nastaju kemijskom promjenom i pišu se s

desne strane jednadžbe, (strjelice).
Strjelicom određujemo smjer kemijske reakcije. Jednostrukom

nepovratne strjelicom ( → ) obično ukazujemo na nepovratne ili
reakcije 
→ ) ukazuje da je
ireverzibilne reakcije. Dvostruka strjelica ( ← 
povratne reakcija povratna ili reverzibilna. Podatci napisani iznad strjelice
reakcije
ukazuju na neke uvjete pod kojima reakcije napreduju (tlak,
temperatura, katalizator, svjetlost i dr.).
zakon o očuvanju U kemijskoj jednadžbi mora biti zadovoljen zakon o očuvanju
mase
mase, tj. zakon o neuništivosti materije:
Ukupna masa tvari koje nastaju kemijskom reakcijom

jednaka je ukupnoj masi tvari koje ulaze u kemijsku
reakciju.

131
To znači da ukupni broj atoma svake vrste mora biti jednak na

lijevoj i desnoj strani jednadžbe. Pišemo li reakciju u ionskom
obliku, rabimo postavku o stalnosti ukupnog naboja, što znači
da je zbroj nabojnih brojeva reaktanata jednak zbroju nabojnih
brojeva produkata.
Navedenim zahtjevima možemo udovoljiti uvođenjem

stehiometrijskih brojeva (koeficijenata) za reaktante i stehiometrijski
broj – koeficijent
produkte u jednadžbi.
Jednadžba kemijske reakcije daje nam mnoštvo podataka o

promatranoj reakciji.
Primjer 4.1.
Na atomskoj (molekularnoj) razini gorenje metana možemo

prikazati jednadžbom:
CH4(g) + 2O2(g) 
→ CO2(g) + 2H2O(g)
ili strukturnim

formulama:

Riječima glasi:
Jedna molekula metana i dvije molekule kisika daju jednu
molekula ugljikova(IV) oksida i dvije molekule vode (vodene
pare).
Znamo li da su brojnost, N(X), i množina jedinki, n(X),

proporcionalne veličine, gorenje metana možemo
kvantitativno iskazati i ovako:
1 mol molekula metana reagira s 2 mola molekula kisika pri
čemu nastaje 1 mol molekula ugljikova(IV)oksida i 2 mola
molekula vode (vodene pare).

Na temelju kemijske jednadžbe može se izračunati, množina,

masa, volumen i brojnost čestica tvari koje sudjeluju u
kemijskoj promjeni. Zato naš primjer možemo prikazati i na
ovaj način:
16 g metana + 64 g kisika → 44 g ugljikova(IV) oksida

+ 36 g vode (vodene pare)
Prema Avogadrovu zakonu volumeni plinova pri istim

uvjetima odnose se kao i njihove množine, pa zadani primjer
možemo izreći i ovako:
1 L metana + 2 L kisika → 1 L ugljikova(IV) oksida

+ 2 L vode (vodene pare)
Primjer 4.2.
Gorenjem 6 L metana nastaju ugljikov(IV) oksid i voda.

Izračunaj: a) volumen kisika pri 101,3 kPa i 0 oC;
b) masu nastale vode;
c) broj molekula ugljikova(IV) oksida.
Račun:
Vo(CH4) = 6 L a) Vo(O2) b) m(H2O) c) N(CO2)
Jednadžba reakcije je:

CH4(g) + 2O2(g) → CO2(g) + 2H2O(g).
Odnos množina svih tvari prema jednadžbi je:
n(CH4) : n(O2) : n(CO2) : n(H2O) = 1 : 2 : 1 : 2
a) V(O2) = ?
n(O2) = 2n(CH4)
Prema Avogadrovu zakonu volumeni plinova pri istim

uvjetima odnose se kao i njihove množine:
V(O2) = 2V(CH4)
V(O2) = 12 L

133
b) m(H2O) = ?
n(H2O) = 2n(CH4)
V (CH4 )
n(CH4 ) =
Vm
n(CH4) = 0,268 mol n(H2O) = 0,536 mol

m(H2O) = n(H2O) x M(H2O) = 9,65 g
c) N(CO2) = ?
n(CO2) = n(CH4)
N(CO2) = n(CO2) . NA
N(CO2) = 1,61 x 1023
Odgovor:
Za gorenje 6 L metana potrebno je 12 L kisika, a nastaje
9,65 g vode i 1,61 x 1023 molekula ugljikova(IV) oksida.
U reakcijskoj smjesi se često nalaze množine reaktanata koje

ne odgovaraju stehiometrijskim odnosima. Reakcija će se
zaustaviti kad je utrošen jedan od reaktanata. Napredovanje
reakcije ograničeno je množinom tog reaktanta i o njemu ovise
množine nastalih produkata. Tvar o čijoj množini ovisi koliko će
produkata moći nastati kemijskom reakcijom (tvar čija je množina
najmanja u odnosu na množine ostalih reaktanata), mjerodavni
je (limitirajući) reaktant. Tvar u suvišku je reaktant čija je
množina u reakcijskoj smjesi tolika da dio te tvari ne će izreagirati.
Tako npr. za jediničnu reakciju:
+ + 
→
iz prikazane "reakcijske" smjese izlazi da su mjerodavni reaktant

plave kuglice.
Slika 4.1. Prikaz određivanja mjerodavnog reaktanta

Primjer 4.3.
U zatvorenoj posudi nalazi se 6 L metana i 20 L kisika pri

101,3 kPa i 0 °C.
a) Hoće li se gorenjem metana potrošiti sav kisik?
b) Odredi koja je tvar mjerodavni reaktant.
Račun:
V(O2) = 20 L a) reaktant u suvišku
V(CH4) = 6 L b) mjerodavni reaktant.
Prvi način:
Za reakciju treba:
n(O2) = 2 n(CH4 )
V (CH4 ) 6L
n(CH4 ) = =
Vm 22,4 L mol−1
n(CH4) = 0,268 mol
n(O2) = 2 . 0,268 mol = 0,536 mol
U smjesi imamo:
V (CH4 ) 6L
n(CH4 ) = = = 0, 268 mol
Vm 22,4 L mol−1
V ( O2 ) 20 L
n(O2 ) = = = 0, 928 mol
Vm 22,4 L mol−1
Odgovori: a) Množina kisika potrebnog za reakciju je 0,536

mol, a u smjesi ga ima 0,928 mol, što znači da kisika ima u
suvišku.
b) Metan je mjerodavni reaktant.
Drugi način (primjenjujući Avogadrov zakon):

Za reakciju treba:
V(O2) = 2V(CH4)
V(O2) = 12 L
Odgovori: a) U posudi ima 20 L kisika, a za reakciju je

potrebno 12 L kisika. Na temelju toga zaključujemo da je kisik
reaktant u suvišku.
b) Mjerodavni reaktant je metan.

135
Primjer 4.4.
Ako se bakar grije sa suviškom sumpora, nastaje bakrov(I)

sulfid. Kolika je masa tog sulfida koji se može dobiti
zagrijavanjem 100 g bakra sa 50 g sumpora?

m(Cu) = 100 g m(Cu2S)
m(S) = 50 g
Račun:
Jednadžba reakcije:
2Cu(s) + S(s) → Cu2S(s)
m(Cu) 100 g
n(Cu) = = = 157
, mol
M(Cu) 63,55 g mol−1
m(S) 50 g
n(S) = = = 156
, mol
M(S) 32,06 g mol−1
Temeljem odnosa:
n(S) 1
=
n(Cu) 2
množina sumpora potrebnog za reakciju s bakrom jest:

1 1
n(S)= ⋅ n(Cu) = ⋅ 157
, mol = 0,785 mol
2 2
Kako je množina sumpora raspoloživog za reakciju veća od
one potrebne za reakciju, zaključujemo da je sumpor reaktant
u suvišku, a mjerodavni reaktant je bakar.
n(Cu2 S) 1
= ⇒ n(Cu2 S) = 1 ⋅ n(Cu) = 1 ⋅ 157
, mol = 0,785 mol
n(Cu) 2 2 2
m(Cu2S) = n(Cu2S) · M(Cu2S)
= 0,785 mol · 159,1 g mol–1 = 124,9 g
Odgovor:
Masa bakrova(I) sulfida je 124,9 g.

U praksi se kemijske reakcije obično zaustave prije nego se

mjerodavni reaktant u potpunosti potroši pa dio svih reaktanata
u reakcijskoj smjesi ostaje neizreagiran. To se događa zbog
uspostavljanja kemijske ravnoteže nakon čega reakcija više
iskorištenje ne napreduje udesno. Tada je potrebno izračunati iskorištenje
reakcije
reakcije koje pokazuje koliki se udio teoretski predviđene
količine produkata dobiva u stvarnoj kemijskoj reakciji. Računa se
tako da se eksperimentalno dobivena masa, množina ili volumen
podijeli s teoretski izračunanim veličinama. Iskorištenje reakcije
uobičajeno se iskazuje postotkom.
ndobiveno (A) mdobiveno (A)
h= =
nteoretski ( A ) mteoretski (A)
Primjer 4.5.
Izračunaj iskorištenje reakcije ako je nakon izgaranja metana

masa nastale vode 9,13 g, a stehiometrijski izračunana masa
vode iznosi 9,65 g.
mdobiveno(H2O) = 9,13 g η
mteoretski(H2O) = 9,65 g
Izradak:
mdobiveno (H2 O)
h=
mteoretski (H2 O)
η = 0,946 = 94,6 %
Odgovor:
Iskorištenje reakcije je 94,6 %.

137

U zadacima od 4.1. do 4.7. jedan je odgovor točan.
4.1. Odredi ispravno napisanu kemijsku jednadžbu.

A 3CuO(s) + NH3(g) → H2O(l) + 3Cu(s) + N2(g)
B 3Fe3O4(s) + 8Al(s) → 9Fe(s) + 4Al2O3(s)
C Na2SO4(s) + S8(s) → 8S(s) + Na2O(s)
D HCl(aq) + Zn(s) → ZnCl(aq) + H2(g)
4.2.
Što od navedenoga nastaje reakcijom sumporova dioksida
i vode?
A sumporasta kiselina
B sumporna kiselina
C sumporovodična kiselina
D pirosumporna kiselina
4.3.
Termičkim raspadom amonijeva nitrita uz vodu kao
produkt nastaje:
A dušikov(II) oksid
B dušik
C amonijak
D dušikov(IV) oksid.
4.4.
Miješanjem vodenih otopina barijeva klorida i natrijeva
sulfata nastaje bijeli talog. Koja od ponuđenih jednadžbi
kemijske reakcije prikazuje nastajanje bijeloga taloga?
A Ba2+(aq) + 2Cl–(aq) → BaCl2(s)
B Na+(aq) + SO42–(aq) → Na2SO4(s)
C Ba2+ (aq) + SO42–(aq) → BaSO4 (s)
D Ba2+(aq) + SO32–(aq) → BaSO3(s)
4.5.
Pomiješamo li vodene otopine aluminijeva klorida i
natrijeva karbonata, pojave se bijeli želatinozni talog i
mjehurići plina. Koja od navedenih jednadžbi kemijske
reakcije prikazuje opisanu kemijsku promjenu?
A 2AlCl3(aq) + 3Na2CO3(aq) + 3H2O(l) →
→ 6NaCl(aq) + 2Al(OH)3(s) + 3H2(g) + 3CO2(g)
B 2AlCl3(aq) + Na2CO3(aq) + H2O(l) →
→ 2NaCl(aq) + 2Al(OH)3(s) + CO2(g)
C 2AlCl3(aq) + 3Na2CO3(aq) + 3H2O(l) →
→ 6NaCl(aq) + 2Al(OH)3(s) + 3O2(g)
Poglavlje4.indd 137 31.10.2012. 14:22:33

D
2AlCl3(aq) + 3Na2CO3(aq) + 3 H2O(l) →
→ 6NaCl(aq) + 2Al(OH)3(s) + 3CO2(g)
4.6.
Reakcija atoma elementa X( ) s atomima elementa Y( )
prikazana je crtežom.
a) Koja kemijska jednadžba opisuje prikazanu promjenu?
b) Odredi koji je element mjerodavni reaktant.
A 4X + 12Y → 4XY3
B 2X + 7Y → X2Y7
C 4X + 12Y → X2Y6
D X + 3Y → XY3
E 4X + 13Y → X2Y6 + Y
4.7.
U suvišku kisika ugljik izgara u ugljikov(IV) oksid. Koliko je
iskorištenje reakcije ako je gorenjem 25 g ugljika nastalo
1,81 mol ugljikova(IV) oksida?
A η = 0,78
B η = 0,87
C η = 0,91 %
D η = 0,78 %

4.8. Napiši pravilno jednadžbe reakcija:
a) Cu2S(s) + O2(g) → SO2(g) + Cu(s)
b) N2O5(s) + H2O(l) → HNO3(l)
c) BF3(g) + H2O(l) → H3BO3(aq)+ HF(aq)
Poglavlje4.indd 138 31.10.2012. 14:23:21

139
4.9.
Crtež prikazuje analizu živina(II) oksida shematski
prikazanog
a) Koja slika od 1. do 4. predstavlja stanje u sustavu
nakon kemijske promjene koju opisujemo
jednadžbom: 2HgO(s) → 2Hg(l) + O2(g).
b) Kvantitativno opiši zadanu kemijsku promjenu.
Živa Kisik
1. 2. 3. 4.
4.10. Napiši jednadžbu kemijske reakcije gorenja elementarne

tvari koja gradi četveroatomnu molekulu u čistom kisiku.
4.11. Katalitičkom oksidacijom nemetalnog oksida nastaje

tvar koja reagira s vodom pri čemu nastaje jaka kiselina.
Napiši: a) ime tvari koja nastaje katalitičkom oksidacijom i
odgovarajuću kemijsku jednadžbu; b) reakciju nastajanja
kiseline.
4.12. Barijev sulfat je teško topljiv talog. Napiši jednadžbu

kemijske reakcije nastajanja barijeva sulfata reakcijom
vodenih otopina natrijeva sulfata i barijeva klorida.
4.13. a) Komadić kalcija ubačen u toplu vodu uz dodatak

nekoliko kapi fenolftaleina promijeni boju nastale
otopine u crvenoljubičastu. Zamijećeno je nastajanje
bezbojnoga plina. Napiši odgovarajuću jednadžbu
kemijske reakcije.

b)
Kada se u otopinu nastalu tijekom navedene reakcije
uvodi bezbojni i neotrovni plin, nastaje bijeli talog i
smanjuje se njezina lužnatost. Napiši odgovarajuću
jednadžbu kemijske reakcije.
4.14. Crtežom je prikazana reakcijska smjesa tvari u zatvorenoj

posudi koju čine atomi bakra, shematski prikazani ( ) i
molekule kisika, shematski prikazane ( ).
a) Napiši odgovarajuću jednadžbu kemijske reakcije
imajući u vidu da je u nastalom spoju bakar
jednovalentan.
b) Koja od predloženih slika opisuje sastav smjese
nakon reakcije?
c) Koja je tvar u suvišku?
1. 2. 3.
4.15. Crtežom su prikazane tri smjese etanola i kisika koje se

međusobno razlikuju udjelima etanola i kisika. Napiši
jednadžbu gorenja etanola.
a) Svakoj od početnih smjesa (A; B; C) pridruži sliku (1 –
3) koja opisuje sastav smjese nakon kemijske reakcije
(gorenja).
b) U kojoj je smjesi (A, B ili C) etanol, a u kojoj kisik
mjerodavni reaktant?

141
1. 2. 3.
4.16. Miješanjem otopina koje sadrže 3,4 g kalijeva bromida i

7,28 g srebrova nitrata nastaje srebrov bromid. Kolika je
njegova masa? Koja je tvar mjerodavni reaktant?

4.17. Krom se može dobiti redukcijom kromova(III) oksida s

aluminijem. Kolika se masa kroma može dobiti redukcijom
40 g kromova(III) oksida s 10 g aluminija? Koja je tvar
c
4.18. Graf prikazuje ovisnost
množinske koncentracije
dviju tvari o vremenu
A
t u reakcijskoj smjesi
stalna volumena. Koja
je tvar u suvišku i koja je
B
4.19. Klorovodičnu kiselinu, HCl(aq), priređujemo uvođenjem

klorovodika u vodu, a klorovodik možemo prirediti
izravnom reakcijom klora i vodika. Jednadžba te kemijske
reakcije jest: Cl2(g) + H2(g) → 2HCl(g)
a) U odgovarajućoj posudi pomiješano je 10,08 g
vodika i 425,4 g klora. Kemijska reakcija ostvarena je
s pomoću svjetlosti. Izračunaj kolika je masa tvari u
posudi nakon reakcije.
b) Izračunaj masene udjele tvari koje se nalaze u posudi
po završetku kemijske reakcije.

4.20. Metanol se industrijski dobiva katalitičkom sintezom
ugljikova(II) oksida i vodika. Tijekom procesa smjesa
plinova više puta se prevodi kroz reaktor preko katalizatora
jer je iskorištenje reakcije malo. Izračunaj masu metanola
pri jednom prolazu plinske smjese koja sadrži 10 m3
vodika pri temperaturi od 400 oC i tlaku od 70 bar, ako je
iskorištenje reakcije 15 %.
4.21. Raspadom 104,1 g fosforova(V) klorida nastalo je

30,0 g klora i fosforov(III) klorid. Izračunaj koliko se stvarno
fosforova(V) klorida raspalo i koliko je iskorištenje reakcije
u odnosu na dobiveni klor.

143
4.2. Vrste kemijskih reakcija
Ponovit ćemo:
• pojmove: kemijska sinteza, kemijska analiza, piroliza,
oksidacija, fotoliza, elektroliza
• kako predvidjeti produkte kemijskih reakcija
• osnovne analitičke postupke za dokazivanje pojedinih
elemenata uz pisanje odgovarajućih reakcija.
Kemijska sinteza je dobivanje novih tvari iz polaznih tvari. kemijska sinteza
Primjer 4.6.
Fe(s) + S(s) → FeS(s)
2Na(s) + Cl2(g) → 2NaCl(s)
NH3(g) + HCl(g) → NH4Cl(s)

kemijska analiza Kemijska analiza je postupak pri kojem iz jedne tvari nastaju
dvije ili više tvari
Primjer 4.7.
∆t
2HgO(s)  → 2Hg(l) + O2(g)
∆t
(NH4)2Cr2O7( s)  → Cr2O3(s) + N2(g) + H2O(g)
Piroliza je proces zagrijavanja tvari bez dovođenja zraka (kisika)

kojima se dobivaju razni čvrsti, tekući i plinoviti produkti. Prema
osnovnoj definiciji to je jednostavan proces, no u praksi se on
sastoji od brojnih kemijskih i fizikalnih promjena koje opisujemo
raznim mehanizmima.
Primjer 4.8.
a) Suha destilacija drveta – dobiva se metanol.

b) CH4(g) kat.,
 ∆t
→ C(s) + 2H2(g)
oksidacija Oksidacija je kemijski proces koji se može definirati kao:
a) termički raspad uz prisutnost zraka, pojednostavljeno: gorenje

organskih tvari;

145
Primjer 4.9.
CH4(g) + 2O2(g) → CO2 (g) + 2H2O(g)
C2H5OH(l) + 3O2(g) → 2CO2(g) + 3H2O(g)
b) izravno spajanje metala i nemetala s kisikom;
Primjer 4.10.
2Cu(s) + O2(g) → 2CuO(s)
P4(s) + 5O2(g) → P4O10(s)
c) stanično disanje;
Primjer 4.11.
C6H12O6(s) + 6O2(g) → 6CO2(g) + 6H2O(l)
d) proces otpuštanja elektrona pri čemu raste oksidacijski broj.
Primjer 4.12.
redukcija
0 I –I III –I 0
Al(s) + HCl(aq) → AlCl3(aq) + H2(g)
oksidacija
Fotoliza je razgradnja tvari pod utjecajem svjetlosti. fotoliza

Primjer 4.13.
Razgradnja srebrnih halogenida, AgX, na fotografskoj ploči,

primjerice srebrova bromida:
hn
2AgBr(s)  → 2Ag (s) + Br2(l)
elektroliza Elektroliza je kemijski proces razlaganja talina soli i oksida nekih

metala, te vodenih otopina soli, kiselina ili lužina djelovanjem
istosmjerne struje.
Primjer 4.14.
a) Elektroliza taline NaCl
∆t
NaCl(s)  → Na+(l) + Cl–(l)
K(–): 2Na+ + 2e– + Na

A(+): 2Cl– → 2Cl + 2e–
2Na+ + 2Cl– → 2Na + Cl2
b) Elektroliza vodene otopine NaCl
H2 O
NaCl(s) 
→ Na+(aq) + Cl–(aq)
K(–): 2H2O + 2 e– → H2 + 2OH–

A(+): 2Cl– → 2Cl2 + 2e–
2Cl– + 2H2O → H2 + 2OH– + Cl2
2NaCl(aq) + 2H2O(l) → H2(g) + Cl2(g) + 2NaOH(aq)
tinta fenol-
ftalein
NaCl(aq)

147
Neke reakcije dokazivanja aniona i kationa iz neke dokazne

reakcije
vodenih otopina
Analitička kemija niz je fizikalnih i kemijskih postupaka kojima
se želi doznati sastav različitih uzoraka. Razlikujemo kvalitativnu
i kvantitativnu analizu.
Kvalitativnim analitičkim metodama može se odrediti sastav

tvari. To su zapravo analize i dokazivanje kationa i aniona iz
vodenih otopina. Ako se u otopinama nalaze smjese različitIh
kationa ili aniona, pojedini se anioni ili kationi najčešće ne mogu
izravno dokazati.
Kationi se dijele u niz analitičkih skupina koje se uz pomoć

zajedničkog reagensa izdvoje u obliku teško topljivih taloga. Tako
izdvojeni dalje se lakše odijele i zatim pojedinačno dokazuju
karakterističnim reakcijama.
Postupci razdvajanja i dokazivanja aniona nešto su složeniji zbog

njihove strukture i reaktivnosti.
Evo nekih karakterističnih reakcija.
a) T
aloženje srebrovih halogenida iz otopina taloženje
srebrovih
Sljedećim reakcijama dokazuju se kloridni, bromidni i jodidni halogenida iz
ioni, ali i srebrovi ioni. otopina
1) AgNO3(aq) + NaCl(aq) → AgCl(s) + NaNO3(aq)

Ag+(aq) + Cl–(aq) → AgCl(s)
bijeli talog
2) AgNO3(aq) + KBr(aq) → AgBr(s) + KNO3(aq)

Ag+(aq) + Br –(aq) → AgBr(s)
svijetložuti talog
3) AgNO3(aq) + KI(aq) → AgI(s) + KNO3(aq)

Ag+(aq) + I–(aq) → AgI(s)
žuti talog
b) Taloženje karbonata ili sulfata zemnoalkalnih metala taloženje

karbonata
Za dokazivanje ugljikova(IV) oksida najčešće se rabi ili sulfata
otopina kalcijeva hidroksida. zemnoalkalnih
metala
Ca(OH)2(aq) + CO2(g) → CaCO3(s) + H2O(l)
zamućenje ili bijeli talog

Reakcija:
BaCl2(aq) + H2SO4(aq) → BaSO4(s) + 2HCl(aq)
Ba 2+ + SO42– → BaSO4
bijeli talog
Najčešće se rabi za dokazivanje barijevih ili sulfatnih iona.
taloženje sulfida c) Taloženje sulfida

Za dokazivanje sumporovodika ili olovnih iona najčešće se
koristi reakcija:
Pb(CH3COO)2(aq)+ H2S(g) →PbS(s)+2CH3 COOH(aq)

Pb2+(aq) + S2–(aq) → PbS(s)
crni talog
Ioni teških metala daju karakteristično obojene teško topljive

taloge sa sulfidnim ionom, primjerice: PbS – crn, MnS – ružičast,
CdS – žut, CuS – crn, a ZnS – bijeli (slika 4.2.).
Slika 4.2. Talozi nekih metalnih sulfida
bojenje plamena d) B
ojenje plamena
Soli alkalijskih i zemnoalkalijskih metala boje plamen
karakterističnim bojama jer se njihovi valentni elektroni lako
pobuđuju i prelaze na više energetske razine u atomu. Pri
povratku u osnovno stanje emitiraju energiju djelomično kao
svjetlosno zračenje u vidljivom dijelu spektra. Boja plamena
služi za dokazivanje alkalijskih i nekih zemnoalkalijskih
metala u spojevima.

149
Za alkalijske metale karakteristične boje su:

za litij – jarko crveno, natrij – intenzivno žuto, kalij – ljubičasto, a
promatra se kroz plavo kobalnto staklo.
rubidij – crveno i cezij – plavo (slika 2.7.).
Za zemnoalkalijske metale:
kalcij – ciglastocrveno, stroncij – jarko crveno,
barij – žutozeleno (slika 4.3.).
Ca Sr Ba
Slika 4.3. Boja plamena zemnoalkalijskih metala

U zadacima od 4.22 do 4.36 točan je jedan odgovor.
4.22. Odaberi točnu tvrdnju.

A Proces zagrijavanja sumpora kemijska je sinteza.
B Kemijskom sintezom uvijek nastaju kovalentni spojevi.
C Ekstrakcija je metoda koja se temelji na kemijskoj
sintezi.
D Kemijskom sintezom iz natrija i klora nastaje natrijev
klorid.
4.23. Koja od navedenih promjena prikazuje kemijsku sintezu?

A kalijev klorid(s) → kalij(s) + klor(g)
B voda(l) → voda(g)
C olovo(s) + jod(s) → olovo(II) jodid(s)
D srebrni bromid(s) → srebro(s) + brom(l)

4.24. Izdvoji jednadžbu reakcije koja ne prikazuje sintezu.

A 2NH3(g) + H2SO4(aq) → (NH4)2SO4(aq)
B (NH4)2Cr2O7(s) →4 H2O(g) +Cr2O3(s) + N2(g)
C N2(g) + 3H2(g) → 2NH3(g)
D NH3(g) + HCl(g) → NH4Cl(s)
4.25. Kemijska analiza je:

A postupak razlaganja složenih tvari na jednostavnije
B termička razgradnja kalcijeva karbonata
C dobivanje kisika i vodika iz vode
D sve navedeno.
4.26. Koja navedena promjena prikazuje kemijsku analizu?

A sumpor(s) → sumpor(l)
B natrij(s) + kisik(g) → natrijev oksid(s)
C amonijak(g) → dušik(g) + vodik(g)
D aluminij(s) + klor(g) → aluminijev klorid(s)
4.27. Koja od navedenih reakcija prikazuje analizu?

A 2H2(g) + O2(g) → 2H2O(g)
B 2NO(g) + O2(g) → 2NO2(g)
C 2Cu(s) + O2(g) → 2CuO(s)
D PCl5(s) → PCl3(g) + Cl2(g)
4.28. Reakcija 2SO2(g) + O2(g) → 2SO3(g) prikazuje:

A oksidaciju
B analizu
C neutralizaciju
D fotolizu.
4.29. Koja od navedenih jednadžbi reakcija prikazuje oksidaciju?

A 2Al(s) + 3Cl(g) → AlCl3(s)
B CO(g) + H2O(g) → CO2(g) + H2(g)
C KOH(aq) + HCl(aq) → KCl(s) + H2O(l)
D C2H4 (g) + 3O2(g) → 2CO2(g) + 2H2O(l)
4.30. Koja od navedenih reakcija prikazuje pirolizu?

A C2H4(g) → C2(s) + 2H2(g)
B C2H4(g) → 2C(s) + 2H2(g)
C C2H4(g) + Cl2(g) → C2H2Cl2(g)
D C2H4(g) + 3O2(g) → 2CO2(g) + 2H2O(g)

151
4.31. Laboratorijsko dobivanje kisika moguće je pirolizom

kalijeva klorata.
Koja jednadžba prikazuje taj proces?
A KClO3(s) + 3H2(g) → KCl(s) + 3H2O(g)
B KClO3(s) → KCl(s) + 3O(g)
C KCl(s) + 3H2O (g) → KClO3(s) + 3H2(g)
D 2KClO3(s) → 2KCl(s) + 3O2(g)
4.32. Što je fotoliza?
A reakcija izazvana prolazom električne struje
B reakcija izazvana svjetlosnom energijom
C reakcija izazvana toplinom
D reakcija fotosinteze
4.33. Koja je od navedenih reakcija primjer fotolize?

A 2SO2(g) + O2(g) → 2SO3(g)
B 2AgCl(s) → 2Ag(s) + Cl2(g)
C PCl3(g) + Cl2(g) → PCl5(g)
D N2(g) + 3H2(g) → 2NH3(g)
4.34. Sunčana svjetlost uzrokuje:

A raspadanje molekula freona
B raspadanje dušikova(IV) oksida
C raspadanje molekula kisika na atome u stratosferi
D sve navedeno.
h n
4.35. Reakcija: CCl2F2(g)  → CClF2(g) + Cl(g) prikazuje:
A proces oslobađanja ultraljubičastog zračenja koji
uzrokuje promjene na molekuli freona
B raspadanje molekule freona djelovanjem topline
C promjene na molekuli freona nakon apsorpcije
ultraljubičastog zračenja
D sintezu freona djelovanjem ultraljubičastog zračenja.
4.36. Reakcija izgaranja magnezija na zraku je:

A kemijska analiza
B piroliza
C oksidacija
D elektroliza.


Napomena: U svim kemijskim jednadžbama označi agregacijska stanja tvari.
4.37. Predvidi produkte žarenja kalcijeva hidrogenkarbonata i

napiši kemijsku reakciju.
Produkti su žarenja:
4.38. Predvidi produkte reakcije kalija s vodom i napiši

jednadžbu za zadanu reakciju.
Produkti su reakcije:
4.39. Što nastaje reakcijom tvari u smjesi koju čine aluminijev

prah i usitnjeni željezov(III) oksid – termit? Prikaži
jednadžbom.
Produkti su reakcije:
4.40. Gorenjem magnezija na zraku nastaje smjesa produkata.

Napiši kemijske reakcije i navedi imena produkata.

Imena produkata:

4.41. U laboratoriju se dušik dobiva reakcijom zasićenih otopina

amonijeva klorida i natrijeva nitrita. Napiši jednadžbu
reakcije.

4.42. Zagrijavanjem kalijeva permanganata nastaju kisik, kalijev
manganat i manganov(IV) oksid.
a) Napiši jednadžbu kemijske reakcije.
b) Kako bismo dokazali da se u reakciji oslobađa kisik?
c) O kojoj se vrsti kemijske reakcije radi?
Jednadžba kemijske reakcije:
Kisik dokazujemo:

153
4.3. Energijski učinci kemijskih

reakcija
Ponovit ćemo:
• što uzrokuje energijske promjene pri promjeni
agregacijskih stanja ili tijekom napredovanja kemijske
reakcije
• što je termokemija, što su endotermne, a što
egzotermne promjene i kako se takvi procesi mogu
prikazati grafički
• što je reakcijska entalpija i kako se može izračunati.
Prema prvom zakonu termodinamike energija se ne može stvoriti

ni iz čega niti se može uništiti, već se samo može prevesti iz
jednoga oblika u drugi.
Kemijske promjene, kao i fizikalne, primjerice izgaranje tvari,
promjene agregacijskih stanja, otapanje tvari praćene su
promjenom energije.
Radi se o pretvorbama različitih oblika energije. Neki su oblici oblici energije

energije:
1. kinetička energija – energija gibanja. Ona je veća što se kinetička
energija
čestice brže gibaju i što imaju veću masu.
Temperatura je mjera prosječne kinetičke energije čestica i
unutarnje energije tijela.
2. potencijalna energija – energija je položaja koju tijelo ili potencijalna
energija
čestica ima zbog svog položaja u nekom polju sila.
Ona može obavljati rad samo tijekom prelaženja u druge
oblike energije.
3. kemijska energija – energija pohranjena u kemijskim kemijska
energija
vezama. To je jedan od oblika potencijalne energije tvari,
a proizlazi iz različitih načina vezivanja atoma u kemijske
spojeve.
4. svjetlosna energija – energija je elektromagnetskog svjetlosna
energija
zračenja.
5. toplinska energija – dio unutarnje energije koja prelazi s toplinska
energija
jednoga sustava na drugi, primjerice s tijela (tvari) u okolinu i
obratno, zbog temperaturne razlike.

Toplina i toplinski kapacitet

Pri prijenosu topline između sustava u kojemu se događa
promjena i okoline dolazi do promjene temperature, ∆T.
toplina Toplina se može izračunati prema formuli:
Q = m(X) · c(X) · ∆T
gdje je:
Q – toplina koju je tijelo (tvar) primilo ili predalo u okolinu
m(X) – masa tijela (tvari)
c(X) – specifični toplinski kapacitet
∆T – prirast temperature tijela (tvari).
toplinski Toplinski kapacitet sustava, C, pokazuje koliko topline treba

kapacitet, C
dovesti tom sustavu da mu se temperatura povisi za 1 K (1 °C),
što znači da je definiran omjerom apsorbirane topline i promjene
temperature. Iskazuje se jedinicom J K ─1.
Q
C=
∆T
specifični Specifični toplinski kapacitet, c(X), karakterističan je za
toplinski
kapacitet, c(X) pojedinu tvar. To je toplina, Q, koju treba dovesti 1 kg tvari da se
temperatura povisi za 1 K (1 °C). Iskazuje se jedinicom J K─1 kg─1.
Q
c( X) =
m( X) ∆T
molarni toplinski Molarni toplinski kapacitet, Cm, toplina je koju treba dovesti
kapacitet, Cm
1 molu neke tvari da se toplina povisi za 1 K (1 °C). Iskazuje se
jedinicom J K─1 mol─1.
(V. tablicu u dodatku.)
Q
∆T= Tkonačna – Tpočetna Cm ( X) =
n( X) ∆T
ili
∆T= T2 – T1
∆t/°C = ∆T/K
4.4. Entalpija
Pri kemijskim promjenama energija kemijskog sustava ne može
se izravno izmjeriti. Može se samo odrediti promjena energije, ∆E.
Kemijske promjene uglavnom napreduju bez promjena tlaka
(p = konst.), a toplinu, Q, koja se tada oslobodi ili utroši
nazivamo entalpija, H. Zato vrijedi relacija:
Q = ∆H uz p = konst.

155
Ukupna entalpija sustava, H, odnosno apsolutna vrijednost entalpija, H

entalpije ne može se izravno odrediti. Eksperimentalno se
može odrediti samo prirast entalpije, ∆H, jer je entalpija, kao i prirast entalpije,
∆H
temperatura, volumen, kemijski sastav funkcija stanja sustava.
To su svojstva koja ne ovise o mehanizmu ili metodi kojom funkcija stanja
nastaju promjene, već samo o početnom i konačnom stanju
sustava.
Prirast entalpije može imati pozitivnu i negativnu vrijednost.

Endotermni procesi su svi procesi pri kojima se toplina endoterman
proces, ∆H > 0
troši unutar sustava u kojima se događa promjena. Ta toplina se
veže iz okoline. Prirast entalpije ima pozitivnu vrijednost, pa je
∆H > 0.
Egzotermni procesi su svi procesi pri kojima se toplina egzoterman
proces, ∆H < 0
oslobađa iz sustava u kojima se događa promjena. Ta toplina
izlazi u okolinu. Prirast entalpije ima negativnu vrijednost, pa je
∆H < 0 (slika 4.4.).
S S
U U
S S
T T
A A
V V
endoterman proces egzoterman proces

DH > 0 DH > 0
Slika 4.4. Prikaz endotermnog i egzotermnog sustava
Jednadžbe u kojima su navedena agregacijska stanja reaktanata

i produkata, kao i vrijednost standardne reakcijske entalpije,
nazivaju se termokemijskim jednadžbama. termokemijska
jednadžba
Za kemijsku promjenu određujemo standardnu reakcijsku standardna

reakcijska
entalpiju, ∆rH°, koja predstavlja toplinu koja se oslobodi ili entalpija, ∆rH°
utroši po molu reakcije. Mjerna jedinica je kJ/mol. Mol reakcije
je Avogadrov broj jediničnih pretvorbi opisanih kemijskom
jednadžbom.

Primjer 4.16.
Za reakciju žarenja kalcijeva karbonata termokemijska

reakcija glasi:
CaCO3(s) → CaO(s) + CO2(g); ∆rH°= 177,9 kJ mol─1
Ako jednadžbu pomnožimo npr. sa 5, tada i vrijednost

reakcijske entalpije množimo s istim faktorom.
5CaCO3(s) → 5CaO(s) + 5CO2(g)

∆rH°= 5 x 177,9 kJ mol─1 = 889,5 kJ mol─1
Energijske promjene tijekom kemijske reakcije mogu se prikazati

entalpijski entalpijskim dijagramima (slika 4.5.).
dijagram

∆ ∆

a) b)
Slika 4.5. Entalpijski dijagrami za: a) egzoterman i b) endoterman proces
standardna Standardna entalpija stvaranja (nastajanja) tvari, ∆fH°(X), u

entalpija
nastajanja tvari, standardnom stanju pri 100 kPa, jednaka je reakcijskoj entalpiji
∆fH°(X) kada 1 mol spoja nastaje iz elementarnih tvari. To je u stvari
toplina koja se utroši ili oslobodi pri nastajanju 1 mola spoja iz
elementarnih tvari (v. tablicu u dodatku).
Za elementarne tvari u standardnom stanju pri svim
temperaturama ona iznosi nula (v. tablicu u dodatku).
Prirast reakcijske entalpije, ∆rH°, jednak je razlici ukupnih entalpija

produkata (∆H°produkti ) i ukupnih entalpija reaktanata (∆H°reaktanti ).
Poglavlje4.indd 156 31.10.2012. 14:26:26

157
∆rH° = ∆H°( produkti ) – ∆H°(reaktanti)

prirast zbroj entalpija zbroj entalpija

reakcijske = nastajanja – nastajanja
entalpije produkata reaktanata
Primjer 4.16.
Izračunaj reakcijsku entalpiju sinteze vode za zadanu

jednadžbu reakcije: H2(g) + 1/2 O2(g) → H2O(g).
Traži se: ∆rH°
Iz tablica očitamo vrijednosti standardnih entalpija nastajanja

tvari:
∆fH°(H2, g) = 0
∆fH°(O2, g) = 0
∆fH°(H2O, g) = –241,79 kJ mol─1
∆rH° = ∆fH°(H2O, g)] – [∆fH°(H2, g) + 1/2 ∆fH°(O2, g)]

= –241,79 kJ mol─1 – (0 + 0)
= –241,79 kJ mol─1
Odgovor:
Reakcijska entalpija sinteze vode prema navedenoj jednadžbi
je –241,79 kJ mol─1
Primjer 4.17.
Izračunaj reakcijsku entalpiju sinteze vode ako je zadana

jednadžba reakcije: 2H2(g) + O2(g) → 2H2O(g)
Traži se: ∆rH°
∆rH° = [2∆fH°(H2O, g)] – [2∆fH°(H2, g) + ∆fH°(O2, g)]

∆rH° = 2 (–241,79 kJ mol─1)
∆rH° = –483,58 kJ mol─1
Usporedimo li rezultate u prethodna dva primjera, zaključit

ćemo da je u primjeru 4.16. reakcijska entalpija jednaka
standardnoj entalpiji nastajanja vode u plinovitom stanju,
∆rH° = ∆fH°(H2O, g), jer nastaje 1 mol vodene pare, a u
primjeru 4.17. reakcijska entalpija je dvostruko veća jer
nastaju 2 mola vodene pare.

Želimo li izračunati toplinu koja će se utrošiti ili osloboditi u

odnosu na jednu od tvari iz zadane jednadžbe, prirast entalpije
računa se prema izrazu:
n( X)
Q = ∆H = ∆ r H
n( X)
Primjer 4.18.
Koliko će se topline osloboditi pri nastajanju 2 kg vodene

pare iz vodika i kisika? Koristit ćemo se podatcima iz primjera
4.17.
Zadano:
2H2(g)+ O2(g) → 2H2O(g); ∆rH° = –483,58 kJ mol─1
m(H2O, g) = 2 kg
Traži se:
Q = ∆H
n( X)
Q = ∆H = ∆ r H
n( X)
n(H2 O, g)
Q = ∆H = ∆ r H ⋅
n(H2 O, g)
m(H2 O) 2000 g
n(H2 O) = = = 110, 99 mol
M(H2 O) 18, 02 g mol−1
110, 99 mol
∆H = −483, 58 kJ mol−1 ⋅ = −26 835 kJ
2
Odgovor: Pri nastajanju 2 kg vodene pare oslobodit će se

toplina od 26 835 kJ.
standardna Standardna entalpija izgaranja, DcH°, toplina je koja se

entalpija
izgaranja oslobodi pri izgaranju 1 mola neke tvari. Često se prikazuje u
tablicama i ima praktičnu vrijednost.
standardna Standardna molarna entalpija veze, Db H°), mjera je za

molarna entalpija
veze, jakost kovalentne veze u molekulama tvari i predstavlja energiju
Db H°, [kJ mol–1] potrebnu za kidanje kovalentne veze među atomima.
Reakcijska entalpija može se približno izračunati zbrajanjem svih
standardnih entalpija veza, DbH.
Znamo da tijekom kemijske reakcije dolazi do pregrupiranja
kemijskih veza. Kemijske veze reaktanata se kidaju pa energiju

159
koja se pritom utroši (DH > 0) izračunamo zbrajanjem svih

energija veza reaktanata, očitanih iz tablica.
Pri nastajanju veza u produktima energija se oslobađa.
Zbrajanjem svih ∆bH produkata možemo izračunati koliko se
energije pri nastajanju veza oslobodi (DH < 0).
Prirast standardne entalpije jednak je razlici standardnih entalpija
za kidanje i nastajanje veza.
Standardna entalpija Standardna molarna

izgaranja entalpija veze
Tvar ∆cH°/kJ mol–1 Veza ∆bH/kJmol─1

H2(g) 286,0 H─H 432
O=O 497
CH4(g) 890,0 O─H 463
C6H12O6(s) 2816,0 C=O 740
C─C 347
H ─ Cl 427
C─H 413
Primjer 4.19.
Izračunaj entalpiju nastajanja vode prema zadanoj jednadžbi

koristeći se podatcima standardnih entalpija veza.

2H2 (g) + O2(g) → 2H2O(g) ∆H
Račun:
2H2 (g) + O2(g) → 2H2O(g)
2 mol 1 mol 2 mol
2 mol(H – H) + 1 mol(O = O) → 2 mol (2 · O – H)

H
Strukturno:
H–H O O
+ O = O →
– –
– –
H–H H H H H
Za reaktante:
2 mol · 432 kJ mol–1 = 864 kJ
1 mol · 497 kJ mol–1 = 497 kJ
1 361 kJ

Energija (entalpija) potrebna za kidanje veza je 1 361 kJ.
Za produkte:
2 mol (2 · (–463 kJ mol–1 ) = –1 852 kJ
Energija (entalpija) koja se oslobodi pri nastajanju veza

je –1 852 kJ.
Prirast standardne entalpije jednak je razlici standardnih

entalpija za kidanje i nastajanje veza.
∆H° = 1 361 kJ – 1 852 kJ = –490 kJ
Odgovor:
Pri nastajanju 2 mola vode oslobodi se toplina od 490 kJ.
Izračunana vrijednost približno je jednaka reakcijskoj entalpiji,
DrH°, jer se odnosi na napisanu jednadžbu.
Reakcijska toplina neke kemijske promjene ne ovisi o putu kojim

reakciju vodimo, već samo o početnom i konačnom stanju
Hessov zakon sustava. To je bit Hessova zakona poznatog i kao Zakon o
očuvanju energije.
Primjer 4.20.
Primjenjujući Hessov zakon:

a) odredi entalpiju nastajanja butana, ∆rH, iz elementarnih
tvari, ako je zadan sustav jednadžbi:
(1) 2C4H10(g) + 13O2(g) → 8CO2(g) + 10H2O(g);

∆rH1 = –5 757 kJ mol–1
(2) C(grafit) + O2(g) → CO2(g); ∆rH2 = –393,5 kJ mol–1
1
(3) H2 O(l) 
→ H2 (g) + O2 (g) ; ∆rH3 = 285,84 kJ mol–1
2
4C(grafit) + 5H2(g) → C4H10(g); ∆rH = ?
b) nacrtaj entalpijski dijagram.

161
Račun:
a) Jednadžbu (1) dijelimo s 2 uz zamjenu strana reaktanata

i produkata i promjenom predznaka za ∆rH1
13
(1) 4CO2(g) + 5H2O(l) → C4H10(l) + O (g);
2 2
∆rH1 = 2 878,5 kJ mol–1
(2) Jednadžbu (2) pomnožimo sa 4 kao i vrijednost ∆rH2

4C(grafit) + 4O2(g) → 4CO2(g); ∆rH2 = –1 574 kJ mol–1
(3) J ednadžbu (3) pomnožimo s 5 uz zamjenu strana

reaktanata i produkata te promjenu predznaka ∆rH3
5
5H2(g) + O (g) → 5H2O(l); ∆rH3 = –1 429,2 kJ mol–1
2 2
Zbrajanjem jednadžbi (1), (2) i (3) te njihovih entalpija
možemo izračunati reakcijsku entalpiju za traženu reakciju.
4C(grafit) + 5H2O(g) → C4H10(g)
∆rH = ∆rH1 + ∆rH2 + ∆rH3

∆rH = 2875,5 kJ mol–1 – 1575 kJ mol–1 –1 429,2 kJ mol–1
∆rH = –124,7 kJ mol–1
b) entalpijski dijagram

H °

DrH2

DrH1

DrH3

DrH


Toplina koja se utroši ili oslobodi pri prijelazu iz jednoga

agregacijskog stanja tvari u drugo pri stalnom tlaku naziva se
entalpija
prijelaza, entalpija prijelaza, Q = Dprijelaza H°.
Q = D prijelazaH° Dovedena toplina troši se na savladavanje privlačnih sila između
čestica unutar tvari. Iskazuje se kao molarna entalpija prijelaza
molarna entalpija i iskazuje jedinicom kJ mol ─1, odnosno kao toplina koja se utroši
prijelaza
ili oslobodi pri prijelazu 1 mola tvari iz jednoga agregacijskog
stanja u drugo pri konstantnom tlaku i temperaturi.
To su:
• molarna entalpija taljenja, DslH > 0
• molarna entalpija isparavanja, DlgH > 0
• molarna entalpija sublimacije, DsgH > 0.
Ako procesi napreduju u suprotnom smjeru, toplina se oslobađa

pa su ti procesi egzotermni.
To su:
• molarna entalpija kristalizacije, DlsH < 0
• molarna entalpija kondenzacije, DglH < 0.
latentna Te se topline nazivaju i latentnim (prikrivenim) toplinama jer

(prikrivena)
toplina dovođenje ili oslobađanje topline pri faznom prijelazu ne izaziva
promjenu temperature.
Latentna toplina je toplina koja se utroši ili oslobodi kada tvar

promijeni agregacijsko stanje (npr. iz čvrste tvari u tekućinu kod
tališta ili tekućine u plin kod vrelišta).
Energijske promjene pri otapanju

Energijske promjene događaju se i pri otapanju čvrstih tvari u
otapalu (slika 4.6.). Otapanjem čvrstih tvari razaraju se kristalne
entalpija rešetke pri čemu se utroši energija koju nazivamo entalpija
kristalne rešetke
kristalne rešetke Dkrist.H.
Istovremeno dolazi do hidratacije (solvatacije), tj.vezanja
molekula vode (otapala) za čestice otopljene tvari pri čemu se
entalpija oslobađa toplina. Radi se o entalpiji hidratacije (solvatacije
hidratacije
ako otapalo nije voda) Dhidrat.H. Što je ion jače hidratiziran, to je
oslobođena toplina veća.
entalpija
otapanja O odnosu tih dviju entalpija (energija) ovisi prirast entalpije
entalpijski otapanja, Dotap.H. Prema tome, otapanje može biti endoterman
dijagrami ili egzoterman proces, što se može prikazati entalpijskim
otapanja čvrstih
tvari dijagramima.

163
H slobodni ioni H slobodni ioni
entalpija kristalne
hidratacije
entalpija hidratacije
entalpija
entalpija kristalne
rešetke
rešetke
otopina kristal
DotapanjeH DotapanjeH

kristal otopina
a) Dijagram endotermnog otapanja b) Dijagram egzotermnog otapanja
tvari: KNO3, KCl... tvari: CaCl2, Ce2(SO4)3...
H slobodni ioni

c) Dijagram otapanja NaCl iz kojega
hidratacije
entalpija
vidimo da su entalpije kristalne
entalpija kristalne
rešetke i hidratacije približno

jednake pa na njenu topljivost
rešetke
temperatura bitno ne utječe.

Slika 4.6. Energijski procesi pri

otapanju
nema promjene energije

U zadatcima od 4.42 do 4.48. točan je samo jedan odgovor.
4.43. Entalpija isparavanja je za promjenu H2O(l) → H2O(g):

A negativna, te je promjena endotermna
B negativna, te je promjena egzotermna
C pozitivna, te je promjena endotermna
D pozitivna, te je promjena egzotermna.
4.44. Entalpija je kondenzacije, DglH, za promjenu

H2O(g) → H2O(l):
A negativna, te je promjena endotermna
B negativna, te je promjena egzotermna
C jednaka nuli
D pozitivna, te je promjena endotermna.

4.45. Koji je od navedenih procesa endoterman proces?

A kondenzacija vodene pare
B elektroliza taline glinice
C kristalizacija modre galice
D gorenje etana
4.46. Koji je od navedenih procesa egzoterman proces?

A I2(s) → I2(g)
B NH4Cl(s) → NH3 (g) + HCl (g)
C C6H12O6(s) + 6O2(g) → 6CO2(g) + 6H2O(g)
D 6CO2(g) + 6H2O(g) → C6H12O6(s) + 6O2(g)
4.47. Kolika je toplina potrebna da bi se 5 g bakra zagrijalo od

25 °C do 125 °C, ako je specifični toplinski kapacitet bakra
390 J K kg–1?
A 100 J
B 195 J
C 390 J
D 487,5 J
4.48. Energija O–H veze iznosi 463 kJ/mol. Za potpuno cijepanje

veza u 2 mola vode:
A utrošit će se 463 kJ
B oslobodit će se 463 kJ
C utrošit će se 926 kJ
D utrošit će se 1852 kJ.

4.49. Za točnu tvrdnju zaokruži T, a za netočnu N.
a) Toplinski kapacitet (C) predstavlja toplinu
koju neka tvar primi uz povišenje temperature
za 1K i pritom se tvar kemijski promijeni. T N
b) Entalpija hidratacije ima negativnu vrijednost. T N
c) Molarna entalpija kondenzacije ima negativnu
vrijednost. T N
d) Standardna entalpija stvaranja tvari je toplina
k oja se utroši pri nastajanju 1 mola tvari u
standardnom stanju. T N

165
4.50. Na temelju termokemijske jednadžbe:

4Al(s) + 3O2(g) → 2Al2O3 (s); ∆rH = 3 339,6 kJ mol–1
odredi:
a) je li proces endoterman ili egzoterman;
b) kolika je standardna entalpija stvaranja aluminijeva
oksida;
c) nacrtaj entalpijski dijagram ove kemijske promjene.
4.51. Kemijskom jednadžbom prikaži reakciju kalcijeva karbida s

vodom i izračunaj reakcijsku entalpiju za zadanu reakciju,
ako su poznate vrijednosti:
∆fH°(C2H2, g) = 226,7 kJ mol–1;
∆fH°(H2O, l) = –285,8 kJ mol–1;
∆fH°(CaC2, s) = –60 kJ mol–1;
∆fH°(Ca(OH)2, s) = –986,6 kJ mol–1 .
4.52. Izračunaj entalpiju nastajanja ugljikova(II) oksida na

temelju poznate termokemijske jednadžbe:
CO(g) + H2O(g) → CO2(g) + H2(g); ∆rH = –41,2 kJ mol─1
i uz poznate podatke za:
∆fH°(H2O, g) = –241,79 kJ mol─1 i
∆fH°(CO2, g)= –393,5 kJ mol─1.
4.53. Reakcija izgaranja butana je:

2C4H10(g) + O2 → 8CO2(g) + 10H2O(l).
Izračunaj:
a) reakcijsku entalpiju
b) entalpiju izgaranja butana.
4.54. Kolika se toplina oslobodi pri nastajanju 10 kg bakrova(I)

oksida, ako je standardna entalpija stvaranja oksida
–166,7 kJ/mol, a jednadžba reakcije glasi:
Cu(s) + O2(g) → 2Cu2O(s)
4.55. Odredi standardnu entalpiju nastajanja sumporovodika,

ako su poznate reakcijske entalpije ovih reakcija:
O2(g) + S(s) → SO2(g); ∆rH = –296,1 kJ mol─1
2H2(g) + O2(g) → 2H2O(l); ∆rH= –571,6 kJ mol─1
2H2S(g) + O2(g) → 2SO2(g); ∆rH = –1123,4 kJ mol─1

4.5. Entropija, Gibbsova energija

i spontanost reakcija
Ponovit ćemo:
• naučeno o entropiji, kako se iskazuje i povezanost s
drugim zakonom termodinamike
• zašto je značajna Gibbsova slobodna energija i o čemu
ovisi spontanost neke kemijske reakcije.
Mnoge se prirodne pojave događaju spontano.

spontani procesi Spontani procesi napreduju bez potrebe ulaganja rada. Bitno je
napomenuti da spontano ne znači i brzo.
Primjerice, komad usijanog metala spontano se hladi dok se
temperature metala i okoline ne izjednače; voda se ruši niz slap i
time gubi potencijalnu energiju; spontani su procesi isparavanje
vode i miješanje plinova.
Mnoge kemijske reakcije napreduju spontano, npr. oksidacije

tvari ili reakcija cinka s kiselinom uz nastajanje vodika, kao i
reakcije gorenja kojima treba samo početna energija. Sve su
navedene reakcije egzotermne reakcije i dugo se pretpostavljalo
da su samo takve reakcije spontane.
Većina kemijskih reakcija koje napreduju uz stalno dovođenje

energije, tj. endotermne reakcije nisu spontane, jer se reakcija
zaustavlja prestankom dovođenja energije. To su primjerice
žarenje vapnenca, procesi elektrolize ili termičko razlaganje
živina(II) oksida.

Međutim, poznat je niz fizikalnih endotermnih promjena koje su
spontane, na primjer taljenje leda iznad 0 °C ili otapanje većine
soli u vodi. Takva je i kemijska reakcija limunske kiseline i sode
bikarbone.
C6H8O7(aq) + 3NaHCO3(aq) → Na3C6H5O7(aq) + 3H2O(l) + CO2(g)

limunska soda natrijev
kiselina bikarbona citrat ∆rH° >0
Navedeni primjeri ukazuju da poznavanje samo vrijednosti

reakcijske entalpije nije dovoljno za određivanje spontanosti ili
nespontanosti procesa.

167
Općenito je poznato da se lakše događa promjena (bila ona

fizikalna ili kemijska) kojom se povećava nered u odnosu na onu
kojom se stvara red.
Termodinamička fizikalna veličina koja opisuje stupanj nereda

sustava je entropija, S, odnosno to je mjera za kaotično širenje entropija, S
energije. Što je nered veći, veća je i entropija.
Vezana je uz drugi zakon termodinamike koji glasi: drugi zakon

termodinamike
Entropija svemira raste tijekom svake prirodne (spontane)
promjene. Svemir u ovom slučaju istovremeno označuje sustav
u kojemu se promjena događa i njegovu okolinu. Drugi zakon
termodinamike ukazuje na to da tvari i energija teže disperziji
(rasprše).
Pri svakom realnom spontanom procesu, uključujući i

kemijske reakcije, entropija izoliranog sustava uvijek
raste.
Kao i entalpija, entropija je funkcija stanja sustava, što znači da

ovisi samo o početnom i konačnom stanju sustava. Računa se
prema izrazu:
∆S = S konačno – S početno ∆S° > 0

veći nered
Promjena entropije može imati pozitivnu vrijednost (∆So > 0), ∆S° < 0
ako se pri promjenama povećava nered. Negativna vrijednost veći red
entropije (∆So < 0) znači da se u sustavu uspostavlja veći red.
Veću entropiju imaju:
1) plinovi u odnosu na tekućine i čvrste tvari
2) otopine u odnosu na entropije otapala i čvrste tvari koje
otapamo
3) molekule jednostvanije građe u odnosu na molekule
složene građe
4) miješanje i ekspanzija plinova.

Primjer 4.21.
Za zadane reakcije predvidi predznak promjene entropije i

zaključi uspostavlja li se veći red ili nered.
a) I2(s) → I2(g)
b) H2(g) → 2H(g)
c) AgNO3(s) → Ag+(aq) + NO3─(aq)
d) CH3CH2CH3(g) + 5O2(g) → 3CO2(g) + 4H2O(g)
Odgovor:
Sve su reakcije praćene porastom entopije, ∆S° > 0, jer se u
svim navedenim primjerima povećava nered: a) jod mijenja
čvrsto agregacijsko stanje u plinovito; b) raspad molekule
vodika na atome povećava broj čestica, odnosno smanjuje
se stupanj složenosti molekule; c) otapanjem srebrova nitrata
u vodi nastaje veći broj gibljivih iona; d) reakcijom gorenja
propana povećava se broj molekula produkata u odnosu
na broj reaktanata koje moraju biti jednostavnije molekule
jer je ukupni broj atoma reaktanata i produkata isti (zakon o
očuvanju mase).
Primjer 4.22.
Predvidi predznak promjene entropije i obrazloži.

a) CaO(s) + SO2(g) → CaSO3(s)
b) 2NO2(g) → N2O4(g)
Odgovor:
U zadanim reakcijama promjena entropije ima negativnu
vrijednost, ∆S° < 0: a) iz dviju tvari, od kojih je jedna plinovita,
nastaje jedna tvar u čvrstom agregacijskom stanju;
b) reakcijom iz dviju plinovitih molekula nastaje jedna
molekula složenije građe.
standardna Standardna entropija, S°, entropija je sustava pri p = 101,3 kPa.

entropija, S°
Za razliku od entalpije, entropiju tvari moguće je računski
odrediti na temelju eksperimentalnih podataka. Iskazujemo ju
standardna standardnom molarnom entropijom tvari, Smo , a jedinica je
molarna o
entropija, Sm J K–1 mol–1 (v. tablice u dodatku).

169
Promjena (prirast) standardne entropije reakcije, ∆rS°, jednaka standardna

je razlici ukupnih standardnih molarnih entropija produkata i entropija
reakcije, Sr°
ukupnih standardnih molarnih entropija reaktanata.
∆rS° = S°produkti – S°reaktanti ∆rS° = S°P – S°R
Primjer 4.23.
Za reakciju: CO(g) + 3H2(g) → CH4(g) + H2O(g); ∆rH° <0
a) predvidi predznak promjene entropije;

b) izračunaj promjenu reakcijske entropije i usporedi
izračunanu vrijednost s predviđanjem;
c) možemo li predvidjeti spontanost reakcije, ako znamo da
je reakcija egzotermna.
Traži se:
a) ∆S° < 0 ili ∆S° > 0 =?
b) ∆rS°
Račun:
a) ∆S° < 0 jer se smanjuje broj plinovitih čestica tijekom
reakcije.
b) Vrijednosti standardnih molarnih entropija iz tablica u

dodatku jesu:
S°m (CO,g) = 197,9 J K–1 mol–1
S°m (H2,g) = 130,6 J K–1 mol–1
S°m (CH4,g) = 186,2 J K–1 mol–1
S°m (H2O,g) = 188,7 J K–1 mol–1
∆rS° = S°produkti – S°reaktanti
∆rS° = [S°m (CH4, g) + S°m(H2O, g)] – [S°m( CO, g) +

+ 3S°m(H2, g)]
∆rS° = –214,8 J K–1 mol–1
redviđanje je ispravno jer je izračunana vrijednost

P
promjene entropije negativna.
c) Reakcija je egzotermna, a entropija se smanjuje pa

bez dodatnih podataka ne možemo izvesti zaključak o
spontanosti reakcije.

Reakcija je uvijek spontana ako je egzotermna, a entropija

sustava raste jer su tada oba čimbenika koji utječu na spontanost
reakcije zadovoljena. Ako jedan od tih čimbenika nije zadovoljen
tada će o spontanosti odlučivati temperatura. Funkcija stanja
sustava koja uključuje entalpiju, entropiju i temperaturu, a koju
valja uzeti u obzir pri određivanju spontanosti neke reakcije je
Gibbsova Gibbsova energija, G. Promjena (prirast) Gibbsove energije,
energija, G
∆G, računa se prema izrazu:
∆rG° = ∆rH° – T ∆rS°
Promjena Gibbsove energije pri stalnom tlaku i temperaturi

jednaka je razlici promjene entalpije i umnoška promjene
entropije s temperaturom na kojoj se reakcija odvija.
Promjene Gibbsove energije pri nastajanju jednog mola tvari,
∆fGo, nalaze se u tablici u dodatku. Jedinica je kJ mol─1 pa se
uz te poznate vrijednosti promjena Gibbsove energije može
izračunati:
∆rG° = ∆G°produkti – ∆G°rektanti
I promjena Gibbsove energije može imati pozitivnu i negativnu

vrijednost.
∆rG° < 0 Negativna vrijednost Gibbsove energije, ∆rG° < 0, ukazuje na

spontani proces
spontani proces, dok pozitivna vrijednost, ∆rG° > 0, znači da je
∆rG° > 0 proces nespontan. Ako je vrijednost Gibbsove energije jednaka
nespontani proces nuli, ∆rG° = 0, sustav je u ravnoteži.
∆rG° = 0
sustav je u Zaključak:
ravnoteži
Spontanost procesa ne može se jednoznačno odrediti. Pritom
se u obzir mora uzeti promjena reakcijske entalpije i entropije,
promjena Gibbsove energije i temperatura.
U tablici je prikazan utjecaj ∆rH°, ∆rS° i ∆rG° na spontanost reacija.
∆rH° ∆rS° ∆rG° = ∆rH° – T∆rS° Zaključak

negativan pri svim
negativan pozitivan reakcija će biti spontana
temperaturama
pozitivan pri svim
pozitivan negativan reakcija ne će biti spontana
temperaturama
negativan, ako je temperatura reakcija će biti spontana pri
negativan negativan
dovoljno niska dovoljno niskoj temperaturi
negativan, ako je temperatura reakcija će biti spontana pri
pozitivan pozitivan
dovoljno visoka dovoljno visokoj temperaturi

171
Primjer 4.24.
Za reakciju žarenja vapnenca poznate su vrijednosti

reakcijske entalpije koja iznosi 178,8 kJ mol–1 i reakcijske
entropije koja je 160,5 J K–1 mol–1. Izračunaj: a) promjenu
Gibbsove energije pri 25 °C i odredi je li reakcija spontana;
b) pri kojoj je temperaturi ∆rG° = 0; c) promjenu Gibbsove
energije pri 1 000 °C: CaCO3(s) → CaO(s) + CO2(g)

a) t = 25 °C; T = 298 K ∆rG° i spontanost
∆rH° = 178,8 kJ mol–1; procesa
∆rS° = 160,5 J K–1 mol–1
b) ∆rG° = 0 t
c) t = 1 000 °C; T = 1 273 K ∆rG°
Račun:
a) ∆rG° = ∆rH° – T ∆rS°
∆rG°= 178,8 kJ mol–1 – (298 K ∙ 160,5 J K–1 mol–1)
∆rG° = 131,0 kJ mol–1
ri 25 °C i tlaku od 1 bar reakcija nije spontana jer

P
promjena Gibbsove energije ima pozitivnu vrijednost.
b) 0 = ∆rH° – T ∆rS°
∆ r H o 178 800 J mol−1
T= =
∆ r So 160, 5 J K mol−1
T = 1114 K t = 841 °C
ri temperaturi od 841 °C i tlaku od 1 bar reakcija je u

P
ravnoteži.
c) ∆rG° = ∆rH° – T ∆rS°

∆rG° = 178,8 kJ mol–1 – (1 273K × 160,5 J K–1 mol–1)
= –25 516,5 J mol─1 = –25,5 kJ mol–1
egativna vrijednost Gibbsove energije ukazuje da je

N
na 1 000 °C reakcija spontana, što je i očekivano za sve
temperature iznad 841 °C.

Primjer 4.25.
Amonijev klorid zagrijavanjem se raspada na amonijak i

klorovodik. Reakcijska entalpija je 176,6 kJ mol─1, što ukazuje
na endoterman proces. a) Izračunaj standardnu reakcijsku
entropiju. b) Možeš li zaključiti je li proces spontan pri sobnoj
temperaturi, 25 °C? c) Izačunaj iznad koje će temperature
proces biti spontan: NH4Cl(s) → NH3(g) + HCl(g)

∆rH° = 176,6 kJ mol─1 a) ∆rS°
b) ∆rG° i spontanost procesa
c) t
Račun:
a) ∆rS° = S°produkti –S°rektanti
Vrijednosti standardnih molarnih entropija, Som, tvari su iz
tablica u dodatku:
∆rS° = [S°m (NH3, g) + S°m (HCl, g)] – [S°m(NH4Cl, s]
∆rS° = [192,5 + 186,7] J K–1 mol–1 – [ 94,6] J K–1 mol–1
∆rS° = 284,6 J K–1 mol–1
Pozitivan predznak entropije ukazivao bi da se radi o
spontanom procesu jer se zadanom reakcijom povećava
nered.
b) t = 25 °C T = 298 K
∆rG° = ∆rH° – T ∆rS°
∆rG° = 176,6 kJ mol─1 – [ 298 K ∙ 284,6 J K–1 mol–1]
∆rG° = 91,8 kJ mol─1
Na sobnoj temperaturi raspadanje amonijeva klorida
nije spontan proces, na što ukazuje pozitivna vrijednost
Gibbsove energije.
c) 0 = ∆rH° – T ∆rS°

∆ Ho 176 600 J mol−1
T= r o = = 628, 5 K
∆r S 284, 6 J K −1 mol−1

t = 347,5 °C
Zaključujemo da će proces biti spontan na svim
temperaturama iznad 347,5 °C. Mogli smo pretpostaviti
da će reakcija biti spontana samo na povišenim
temperaturama jer je endotermna.

173
Promjena entropije u sustavu izaziva promjenu entropije u okolini,

pa se ukupna entropija računa prema izrazu:
∆rS°ukupno = ∆rS°sustav + ∆rS°okolina ∆rS°okol. = – ∆rH°/T
entropija okoline
Promjene u kojima je ukupna promjena entropije pozitivna,
spontane su (prirodne) promjene. Entropija u sustavu se može
smanjiti, a istovremeno će se entropija okoline povećati i ako je
ukupni prirast entropije pozitivan, promjena će biti spontana.

4.56. Izdvoji točnu tvrdnju. Za spontane procese karakteristično
je:
A da su samo egzotermni
B da su samo endotermni
C da mogu biti i egzotermni i endotermni
D da nikad ne ovise o temperaturi.
4.57. Odredi koja tvrdnja nije točna.

A Entropija opisuje stupanj nereda.
B Prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje popraćeno je
porastom entropije.
C Za elementarne tvari vrijednost entropije nije nula i
uvijek je pozitivna.
D Pozitivna vrijednost entropije ukazuje da se
uspostavlja red.
4.58. Predvidi za koju će od zadanih reakcija biti ∆S° > 0.

A H2O(l) → H2O(s)
B 2Cl(g) → Cl2(g)
C 2O3(g) → 3O2(g)
D Ba2+(aq) + SO42─(aq) → BaSO4(s)
4.59. Koristeći se podatcima iz tablice u dodatku, odredi koliko

iznosi reakcijska entropija za reakciju:
2NO(g) → N2(g) + O2(g).
A ∆rS° = 24,8 J K–1 mol–1
B ∆rS° = –24,8 J K–1 mol–1
C ∆rS° = 24,8 kJ mol–1
D ∆rS° = –24,8 kJ K–1 mol–1


4.60. Za reakciju: 2N2(g) + O2(g) → 2N2O(g);
∆rH° = 163,2 kJ mol–1 izračunaj:
a) standardnu entropiju reakcije;
b) prirast Gibbsove energije pri temperatiri od 30 °C
koristeći se podatcima iz tablica u dodatku.
4.61. Za reakciju: C(dijamant) → C(grafit)

izračunaj:
a) reakcijsku entalpiju i odredi je li reakcija endotermna ili
egzotermna;
b) entropiju reakcije i izvedi zaključak uspostavlja li se
veći red ili nered;
c) promjenu Gibbsove energije pri sobnoj temperaturi,
25 °C;
d) temeljem izračunanih vrijednosti odredi je li reakcija
spontana ili nespontana uz bitnu napomenu da
spontano ne znači brzo.
4.62. Dobivanje vodenog plina, uglavnom smjese vodika i

ugljikova(II) oksida, prikazuje se reakcijom:
C(grafit) + H2O(g) → CO(g) + H2(g)
Izračunaj:
a) reakcijsku entalpiju;
b) standardnu entropiju reakcije;
c) prirast Gibbsove energije i zaključi je li proces spontan
pri sobnoj temperaturi, 25 °C;
d) iznad koje će temperature reakcija biti spontana.

175
Rješenja
4.1. B
4.2. A
4.3. B
4.4. C
4.5. D
4.6. a) D; b) mjerodavni reaktant je X
4.7. B
4.8. a) 1, 1, 1, 2; b) 1, 1, 2; c) 1, 3, 1, 3
4.9. a) 3; b) dvije formulske jedinke živina(II) oksida razlažu se na dva atoma žive
i jednu molekulu kisika
4.10. P4(s) + 5O2(g) → P4O10(s)
4.11. a) 2SO2(g) + O2(g ) → 2SO3(g), sumporov(VI) oksid
b) SO3(g) + H2O(l) → H2SO4(aq)
4.12. Na2SO4(aq) + BaCl2(aq) → BaSO4(s) + BaCl2(aq)
4.13. a) Ca(s) + 2H2O(l) → Ca(OH)2(aq) + H2(g)
b) Ca(OH)2(aq) + CO2(g) → CaCO3(s) + H2O(l)
4.14. a) 4Cu(s) + O2(g) → 2Cu2O(s); b) 2 c) kisik je tvar u suvišku
4.15. a) C2H5OH(l) + 3O2(g) → 2CO2(g) + 3H2O(g); b) A → 2, B → 3, C→ 1;
c) etanol je mjerodavni reaktant u smjesi C, kisik u smjesi A, dok su u
smjesi B reaktanti u stehiometrijskom odnosu.
4.16. m(AgBr) = 5,36 g, mjerodavni reaktant je kalijev bromid
4.17. m(Cr)= 19,27 g, mjerodavni reaktant je aluminij
4.18. U suvišku je tvar B. Mjerodavni reaktant je tvar A.
4.19. a) m(tvari u posudi) = 435,5 g
b) w(Cl2) = 16,3 %, w(HCl2) = 83,7 %
4.20. m(CH3OH) = 30 kg
4.21. m(PCl5) = 88,1 g, h = 84,6 %
4.22. D
4.23. C
4.24. B
4.25. D
4.26. C
4.27. D
4.28. A
4.29. D
4.30. B
4.31. D
4.32. B
4.33. B
4.34. D
4.35. C
4.36. C
4.37. Ca(HCO3)2(s) → CaCO3(s) + CO2(g) + H2O(l)
4.38. 2K(s) + 2H2O(l) → 2KOH(aq) + H2(g)
4.39. 2Al(s) + Fe2O3(s) → Al2O3(l) + 2Fe(s)
4.40. 2Mg(s) + O2(g) → 2MgO(s) – magnezijev oksid
3Mg(s) + N2(g) → Mg3N2(s) – magnezijev nitrid

4.41. NaNO2(aq ) + NH 4Cl(aq) → N2(g) + NaCl(aq) + 2H2O(l)

4.42. a) KMnO4 (s) → K2MnO4 (s) + MnO2(s) + O2(g);

b) tinjajućom triješčicom; c) piroliza
4.43. C
4.44. B
4.45. B
4.46. C
4.47. B
4.48. D
4.49. Točni su odgovori b i c.
4.50. a) egzoterman proces; b) ∆fH(Al2O3) = –1 669,8 kJ mol –1;

H ° reaktanti
c)
DrH °<0
produkti
4.51. CaC2(s) + H2O(l) → C2H2(g) + Ca(OH)2 (s), ∆rH = – 421,99 kJ mol–1

4.52. ∆fH(CO, g) = –110,5 kJ mol–1
4.53. a) ∆rH = – 5 756,6 kJ mol–1; b) ∆cH = –2 878,3 kJ mol–1
4.54. Q = ∆H = 23 298 kJ
4.55. ∆fH(H2S, g) = ∆rH = –17,51 kJ mol–1
4.56. C
4.57. D
4.58. C
4.59. B
4.60. a) ∆rSo = – 148 J K–1 mol–1; b) ∆rGo = 118,4 kJ mol–1
4.61. a) ∆rHo = – 1,9 kJmol–1; egzoterman proces
b) ∆rSo = 3,3 J K–1 mol–1; veći nered
c) ∆rGo = –2,9 kJ mol–1
d) Na temelju izračunanih vrijednosti možemo zaključiti da je zadana
reakcija spontana pri svim temperaturama, ali je vrlo, vrlo spora pa je i ne
zamjećujemo.
4.62. a) ∆rHo = 131,3 kJ mol–1; endoterman proces
b) ∆rSo = 134,1J K–1 mol–1; veći nered
c) ∆rGo = 91,3 kJ mol–1; nespontano pri 25 °C
d) Reakcija će biti spontana iznad 706 oC.

5. BRZINA
I RAVNOTEŽA
KEMIJSKE
REAKCIJE

178 BRZINA I RAVNOTEŽA KEMIJSKE REAKCIJE
5.1. Brzina kemijske reakcije
Ponovit ćemo:
• značenje pojma brzina kemijske reakcije i utjecaj
različitih čimbenika na brzinu kemijske reakcije
(koncentracija reaktanata, temperatura, katalizator, veličina
površine na kojoj se zbivaju heterogene kemijske reakcije)
• pojmove: kataliza, katalizator i inhibitor
• značenje pojma enzim i ulogu enzimskih funkcija u živim
sustavima
• grafičku obradu rezultata mjerenja brzine kemijske
reakcije.
brzina kemijskih
reakcija Brzinu kemijskih reakcija kao i uvjete kojima se može utjecati
na brzinu reakcije proučava kemijska kinetika.
kemijska
kinetika Razlikujemo prosječnu i trenutnu brzinu kemijskih reakcija.
Prosječna brzina ovisi o prirastu množinske koncentracije
prosječna brzina
kemijske reakcije reaktanata ili produkata u određenom vremenskom intervalu.
Brzina reakcije s vremenom se smanjuje jer se smanjuje i
koncentracija reaktanata. Općenito, brzina trošenja reaktanata,
odnosno nastajanja produkata za reakciju, R → P, može se
iskazati izrazima:
1 ∆c(R) c2 (R) − c1(R)
v(R) = − =
n ∆t ∆t
1 ∆c(P) c2 (P) − c1(P)

v(P) = =
n ∆t ∆t
gdje je:
v(R) – brzina promjene množinske koncentracije reaktanta, R
v(P) – brzina promjene množinske koncentracije produkta, P
Dc – promjena množinske koncentracije
c1 – množinska koncentracija na početku vremenskog intervala
c2 – množinska koncentracija na kraju vremenskog intervala
Dt – vremenski interval
n – stehiometrijski broj.
v(R) i v(P) pozitivne su veličine, a negativan predznak u izrazu

za brzinu trošenja reaktanata posljedica je negativnog prirasta
množinske koncentracije reaktanata.

179
c (P)
Slika 5.1. Iz grafičkog prikaza

vidljivo je da se koncentracija c (R)
reaktanata tijekom reakcije
smanjuje, a koncentracija
produkta raste t
Dobro je znati!
Množinska koncentracija neke tvari može se označiti i
stavljanjem kemijske formule te tvari u uglate zagrade –
simboliziraju množinsku koncentraciju pojedine tvari.
Brzina kemijske reakcije iskazuje se jedinicom mol po

kubičnom decimetru po sekundi: mol dm–3 s–1.
Primjer 5.1.
Didušikov pentoksid razlaže se na dušikov(IV) oksid

i kisik. Jednadžba reakcije jest:
2N2O5(g) → 4NO2(g) + O2(g)
U tablici su navedene koncentracije N2O5 izmjerene pri 45 °C.
t/s c(N2O5)/mol L–1

1. 0 2,50
2. 250 2,00
3. 500 1,75
4. 750 1,50
5. 1000 1,25
6. 1500 1,00
7. 2000 0,75
8. 2500 0,50

1. Napiši izraz za brzinu trošenja reaktanta.

2. Nacrtaj odgovarajući graf i na njemu označi prirast
koncentracije i vremenski interval od 500 s do 750 s.
3. Izračunaj prosječnu brzinu trošenja didušikova
pentoksida u vremenskom intervalu od 500 s do 750 s i
rezultat iskaži u mol L–1 min–1.
4. Kojom brzinom u tom vremenskom intervalu nastaju
dušikov(IV) oksid i kisik?
Rješenje:
1 ∆c(N2 O5 )
1. v(N2 O5 ) = −
2 ∆t
2. c
2,5
Dc
1,5
1 Dt
0,5
500 1000 1500 2000 2500 t/s
3.
1 ∆c4 − ∆c3
v(N2 O5 ) = −
2 ∆t4 − ∆t3
1 (1,50 mol L−1 − 1,75 mol L−1 )
=−
2 750 s − 500 s
1 −0, 25 mol L−1
=− = 0, 0005 mol L−1 s −1
2 250 s
= 3,0 x 10−2 mol L−1 min−1

Odgovor: U vremenskom intervalu od 500 s do 750 s

prosječna brzina trošenja didušikova oksida je
3,0 x 10–2 mol L–1 min–1.

181
4. 2N2O5(g) → 4NO2(g) + O2(g)

1 ∆c(N2 O5 ) 1 ∆c(NO2 ) ∆c(O2 )
v=− = =
2 ∆t 4 ∆t ∆t
v(N2O5) = 3,0 x 10–2 mol L–1 min–1
v(NO2) = 2 · v(N2O5) = 2 · 3,0 x 10–2 mol L–1 min–1

= 6,0 x 10–2 mol L–1 min–1
1 1
v(O2 ) = v(N2 O5 ) = ⋅ 3, 0 x 10 −2 mol L−1 min−1
2 2
, x 10 −2 mol L−1 min−1
= 15
Odgovor: Ako je u određenom vremenskom intervalu

brzina trošenja N2O5 3,0 x 10–2 mol L–1 min–1, tada je brzina
nastajanja dušikova(IV) oksida dva puta veća, a kisika dva
puta manja.
c
NO2 Sa smanjenjem
2,2 vremenskog intervala na
vrlo malu vrijednost
1,8
(Dt → 0), može se
1,4 odrediti trenutna brzina trenutna brzina
reakcije
koju pokazuje nagib
1,0
tangente na točku
O2
0,6 krivulje. Trenutna brzina
N2O5
izračuna se iz koeficijenta
0,2 smjera tangente.
0 20 40 60 80 100 t/s
Slika 5.2. Određivanje trenutne brzine reakcije
Čimbenici koji utječu na brzinu kemijske

reakcije
• Koncentracija reaktanata koncentracija

reaktanata
Što je koncentracija reaktanata veća, broj mogućih
uspješnih sudara je veći, stoga je i reakcija brža.
• temperatura temperatura
Brzina kemijske reakcije raste s porastom temperature.
Dovođenjem topline raste kinetička energija čestica, a time i

broj uspješnih sudara. S porastom temperature za 10 ˚C ili 10 K

brzina reakcije poveća se za 2 do 4 puta (van’t Hoffovo pravilo).
Van’t Hoffovo pravilo o brzini kemijske reakcije kaže da se s

povećanjem temperature za 10 ˚C brzina kemijske reakcije
udvostručuje. S povećanjem temperature za 20 ˚C brzina
kemijske reakcije će se učetverostručiti (2 x 2 = 4), a za 30 ˚C
bit će osam, a ne šest puta veća (jer je 2 x 2 x 2 = 8, a ne 6).
To pravilo vrijedi za većinu kemijskih reakcija u temperaturnom
području koje je blizu normalne temperature za promatranu
reakciju, ali ima i dosta iznimaka.
površina • ukupna površina reaktanata i agregacijsko stanje

reaktanata
Brzina reakcije veća je što je veća ukupna površina reaktanata u
agregacijsko čvrstom agregacijskom stanju.
stanje
Pri jednakim uvjetima (temperatura i tlak) najbrže će se gibati
čestice plinovitih tvari, pa će i te reakcije biti najbrže. Pokretljivost
čestica u otopinama mnogo je veća od pokretljivosti čestica u
čvrstom stanju, pa je brzina reakcije u otopinama veća od onih u
čvrstom stanju.
vrsta čestica • vrsta čestica

Ionske reakcije brže su od molekulskih. Neutralizacija je brza
ionska reakcija, a esterifikacija spora molekulska reakcija.
Reakcija između polarnih molekula (H2O i SO2) brža je od reakcije
između polarnih i nepolarnih molekula (H2O i CO2).
katalizator • prisutnost katalizatora

S dodatkom katalizatora smanjuje se energija aktivacije i ubrzava
kemijska reakcija.
E Aktivacijski kompleks
A ... A
...
...
B ... B
Ea – nekatalizirana reakcija
A2 + B 2 Ea katalizirana reakcija
reaktanti DrH
2AB
A2 + B2  2AB
produkti
napredovanje reakcije
Slika 5.3. Promjena brzine reakcije dodatkom katalizatora

183
Homogena kataliza je proces u kojem su reaktanti i katalizator u homogena

istom agregacijskom stanju. kataliza
2H2O2(aq) NaI(aq)
→ 2H2O(l) + O2(g)
U heterogenoj katalizi katalizator i reaktanti različitog su heterogena

kataliza
agregacijskog stanja.
MnO (s)
2H2O2(aq)  2
→ 2H2O(l) + O2(g)

Enzimi ili biološki katalizatori su proteini koji djeluju katalitički enzimi
na biokemijske reakcije u živim bićima. Djeluju vrlo specifično jer
kataliziraju uglavnom samo jednu reakciju.
Inhibitori povećavaju energiju aktivacije pa tako smanjuju inhibitori

brzinu reakcije. Među inhibitorima poznati su oni koji inaktiviraju
djelovanje enzima, npr. nervni bojni otrovi ili oni koji visoko aktivne
slobodne radikale zamjenjuju manje aktivnima.

5.1.
Koje se od ponuđenih molekula u plinovitom
agregacijskom stanju prosječno najbrže gibaju pri sobnoj
temperaturi?
A H2S
B CO2
C H2O
D NH3
5.2. Odaberi netočnu tvrdnju. Enzimi su:

A neke aminokiseline
B tvari koje pomiču reakciju prema produktima
C globularni proteini
D tvari koje reguliraju metabolizam stanica.
5.3. Na brzinu kemijske reakcije ne utječe:

A katalizator
B koncentracija reaktanata
C vrijednost konstante ravnoteže
D temperatura.

5.4. Koja od navedenih reakcija predstavlja heterogenu

katalizu?
Br2 (aq)
A 2H2O2(aq) → 2H2O(l) + O2(g)
MnO2 ( s )
B 2H2O2(aq) 
→ 2H2O(l) + O2(g)
C CH2CH2(g) + H2(g) Ni
→ CH3CH3(g)
H2 SO4
D
C2H5OH(aq) + CH3COOH(aq) ← 
→
H SO

←  → CH COOC H (aq) + H O(l)
2 4
3 2 5 2
5.5.
Željezo reagira s razrijeđenom sumpornom kiselinom
različitog masenog udjela oslobađajući vodik. U kojoj će
od navedenih otopina željezo najbrže reagirati?
A 5 %-tnoj H2SO4
B 10 %-tnoj H2SO4
C 15 %-tnoj H2SO4
D 20 %-tnoj H2SO4
E 25 %-tnoj H2SO4
5.6. S dodatkom katalizatora raste brzina reakcije jer se:

A poveća brzina gibanja molekula
B smanji vrijednost konstante ravnoteže
C poveća udio molekula koje imaju veću energiju od
energije aktivacije
D smanjuje energija aktivacije.

5.7. Vodikov peroksid razlaže se na kisik i vodu.
a) Napiši jednadžbu kemijske reakcije i navedi
agregacijska stanja tvari u reakciji.
b) Iz grafa je vidljiva promjena koncentracije kisika u

ovisnosti o vremenu. Izračunaj prosječnu brzinu
razvijanja kisika u vremenskom intervalima od 10 s do
20 s i od 50 s do 60 s.

185
c(O2)/10–4 mol/L
12
10
Dc
8 Dt
4
Dc
2
Dt
0 20 40 60 80 t/s

Brzina nastajanja kisika je
c) J e li razlika u brzinama razvijanja kisika bila

očekivana? Obrazloži odgovor.
5.8. Prikazan je entalpijski dijagram za reakciju pretvorbe tvari

A → B.
E/kJ mol–1
tijek reakcije

Na odgovarajuće mjesto na grafu upiši i ispravno označi:

1. reaktante i produkte (R i P)
2. aktivacijski kompleks nekatalizirane reakcije (AKNR)
3. aktivacijski kompleks katalizirane reakcije (AKKR)
4. energiju aktivacije (Ea) nekatalizirane reakcije
5. energiju aktivacije (Ea) katalizirane reakcije
6. reakcijsku entalpiju.

5.9.
Na temelju grafičkih prikaza katalizirane i nekatalizirane
reakcije raspada tvari AB navedi:
a) vrijednost energije aktivacije nekatalizirane reakcije
raspada AB, Ea(1) i sinteze AB, Ea(2)
b) vrijednost energije aktivacije katalizirane reakcije
raspada AB, Ea(3) i sinteze AB, Ea(4)
c) reakcijsku entalpiju za reakciju raspada AB, ∆ r H°(1) i
sinteze AB, ∆ r H°(2) .
E, kJ mol–1
40 kJ mol–1
2HI
H 2 + I2
tijek reakcije
5.10. Reakcijom plinovitog amonijaka i plinovitog klorovodika

nastaje bijeli amonijev klorid. Hoće li amonijev klorid
nastati:
1) bliže NH3(konc.)
2) u sredini cijevi
3) bliže HCl(konc.)?
a) O
znači na cijevi približno mjesto nastanka amonijeva
klorida.
NH3 (konc.) HCl (konc.)
b) Obrazloži odgovor.
5.11. Pri oksidaciji amonijaka:

4NH3(g) + 3O2(g) → 2N2(g) + 6H2O(g)
nastaje u nekom trenutku dušik brzinom od 0,68 mol L–1
s–1. Napiši izraz koji povezuje brzine trošenja reaktanata i
nastajanje produkata s brzinom reakcije. Izračunaj:
a) brzinu nastajanja vodene pare
b) brzinu trošenja amonijaka
c) brzinu trošenja kisika.

187
5.2. Ravnoteža kemijskih

reakcija
Ponovit ćemo:
• što je ravnotežno stanje kemijskoga sustava i kako glasi
izraz za empirijsku konstantu ravnoteže
• na što ukazuje vrijednost konstante ravnoteže i kako je
ona povezana s ravnotežnim koncentracijama ili tlakovima
reaktanata i produkata u reakcijskoj smjesi
• što je stupanj reakcije i stupanj disocijacije
• o čemu govori Le Chatelierov princip i kako različiti
čimbenici utječu na ravnotežno stanje kemijskoga sustava
(DT, Dp, Dc(R), Dc(P))
• kako se može povezati dijagram ovisnosti koncentracije
tvari o vremenu s jednadžbom kemijske reakcije i odrediti iz
njega koja je tvar mjerodavni reaktant
• pojam ionskoga produkta vode i pH-vrijednost
• što je konstanta produkta topljivosti.
Dinamička ravnoteža je stanje u kojem su u reverzibilnim dinamička

ravnoteža
reakcijama izjednačene brzine polazne, v1, i povratne, v2, reakcije.
v

C2H5OH(aq) + CH3CO2H(aq) ←  → CH CO C H (aq) + H O(l)

1
v 3 2 2 5 2
2
v1 = v2
Dobro je znati!
Reverzibilnu reakciju, tj. onu pri kojoj se uspostavlja
dinamička ravnoteža, prikazuje se dvjema strjelicama u
suprotnim smjerovima, kako je prikazano u gornjoj jednadžbi.
U našim ćemo razmatranjima obraditi samo homogene
sustave, tj. one u kojima su reaktanti i produkti u istom
agregacijskom stanju – tekućem ili plinovitom.
Ravnotežno stanje uspostavlja se samo u zatvorenom sustavu,

bez obzira na polazno stanje sustava.
U stanju ravnoteže prisutni su svi reaktanti i produkti reakcije.
Njihove ravnotežne koncentracije razlikuju se od početnih i ne
ovise o smjeru reakcije.

koncentracijska Konstanta kemijske ravnoteže

konstanta
kemijske Koncentracijska konstanta kemijske ravnoteže, Kc, opisuje
ravnoteže, Kc sastav reakcijske smjese u stanju ravnoteže i pri određenoj
temperaturi ima konstantnu vrijednost.
Izrazom za konstantu ravnoteže iskazuje se zakon o djelovanju
masa poznat kao Guldberg-Waageov zakon.
Za neku opću kemijsku reakciju u vodenim otopinama,

aA + bB ← 
→ cC + dD

konstanta ravnoteže može se pri određenoj temperaturi iskazati

izrazom:
Kc =
[ C] [D]
c d
[ A ]a [B]b
Vrijednosti konstante kemijske ravnoteže manje od 0,01 ukazuju
da je reakcija više pomaknuta na stranu reaktanata i da u
ravnotežnoj reakcijskoj smjesi ima vrlo malo produkata. Za
vrijednosti konstante između 0,01 i 100 u ravnoteži su prisutni i
reaktanti i produkti u mjerljivim količinama, dok vrijednosti iznad
100 ukazuju da je reakcija značajnije pomaknuta na stranu
produkata te zbog toga nakon reakcije ostaje tek vrlo malo
neutrošenih reaktanata.
Dobro je znati!
Za reakciju u kojoj su reaktanti i produkti plinovi,
primjerice:
mA(p) + nB(p) ← → pC(p) + rD(p)

u konstanti ravnoteže umjesto s koncentracijama radimo

tlačna konstanta s parcijalnim tlakovima pa tlačna konstanta za navedeni
kemijske
reakcije, Kp sustav glasi:
p(C)p ⋅ p(D)r
Kp =
p( A )m ⋅ p(B)n

→ N O (g) p(N2 O4 )
npr. 2NO2(g) ←  2 4
Kp =
p2 (NO2 )
S koncentracijskom konstantom ravnoteže povezana je
izrazom:
Kp = Kc(RT)(Dn)

189
U slučaju heterogene ravnoteže, npr. za reakciju: heterogena

→ CaO(s) + CO (g) ravnoteža
CaCO3(s) ←  2
položaj ravnoteže reakcije ovisi samo o sastojku u plinovitoj

fazi:
K p = p(CO2 ) .
Primjer 5.2.
U praznu posudu volumena 0,020 L stavljeno je pri određenoj

temperaturi 0,10 mol etanola i 0,10 mol octene kiseline.
Nakon uspostavljanja ravnoteže ustanovljeno je da je
množina reaktanata bila 0,033 mola. Odredi vrijednost
konstante ravnoteže pri određenoj temperaturi.

V = 0,020 L Kc
Na početku:
n(etanol) = 0,10 mol
n(octena kiselina) = 0,10 mol
U ravnoteži:
n(etanol) = n(octena kiselina) = 0,333 mol
Račun:
Jednadžba reakcije je:
esterifikacija
+
H

C2H5OH(aq) + CH3COOH(aq) ←  → CH COOC H (aq) + H O(l)

hidroliza 3 2 5 2
c(CH3 COOC2H5 ) ⋅ c(H2 O)

Kc =
c(C2H5 OH) ⋅ c(CH3 COOH)
C2H5OH(aq) CH3COOH(aq) CH3COOC2H5(aq) H2O(l)

početna
0,10 mol 0,10 mol 0 mol 0 mol
množina
promjena –0,067 mol –0,067 mol +0,067 mol +0,067 mol
ravnotežna
0,033 mol 0,033 mol 0,067 mol 0,067 mol
množina
ravnotežna 0,033 0,033 0,067 0,067
mol dm−3 mol dm−3 mol dm−3 mol dm−3
koncentracija 0,020 0,020 0,020 0,020

Za izračunavanje konstante ravnoteže valja odrediti

koncentracije svih komponenata u ravnoteži. Ako je na
početku množina etanola bila 0,10 mol, u ravnoteži će biti
umanjena za množinu koja je jednaka množini nastalog
estera (0,10 – 0,033 = 0,067 mola).
Kao što se vidi iz jednadžbe reakcije, reaktankti i produkti
ove kemijske reakcije odnose se 1:1, pa će i 0,10 mol octene
kiseline u ravnoteži biti umanjeno za isti iznos (v. tablicu).
c(CH3 COOC2H5 ) ⋅ c(H2 O) (3, 35 mol dm−3 )2
Kc = = = 4,1
c(C2H5 OH) ⋅ c(CH3 COOH) (1,65 mol dm −3 )2
Odgovor: Konstanta ravnoteže iznosi 4,1.
Ravnoteža se uspostavlja kada se koncentracije (tlakovi) tvari

koje sudjeluju u reakciji više ne mijenjaju.
c/mol L–1
c(AB)
3
1
c(A) =c(B)
t/s
Slika 5.4. Dijagram promjene koncentracije reaktanata i produkata u ovisnosti o

vremenu potrebnom za reakciju: A + B ←   → 2AB

2 2
Primjer 5.3.
Slika prikazuje ovisnost koncentracije četiriju različitih tvari u

reakcijskoj smjesi stalnog volumena o vremenu t.
a) Napiši odgovarajuću jednadžbu kemijske reakcije.
b) Možeš li iz grafičkog prikaza reakcije zaključiti je li reakcija
reverzibilna ili ireverzibilna?
c) Izračunaj konstantu ravnoteže.

191
c/mol L–1
6
4
D
3
A
2
B
1
C
t/s
Račun:
a) 2A + 4B ← → C + 3D

b) Reakcija je reverzibilna jer se iz grafičkog prikaza vidi
da se uspostavlja dinamička ravnoteža i koncentracije
reaktanata i produkata više se ne mijenjaju.
c) Iz grafičkog je prikaza moguće očitati ravnotežne
koncentracije na temelju kojih se može izračunati
vrijednost konstante ravnoteže.
[A] = 2 mol/L, [B] = 1 mol/L, [C] = 1 mol/L, [D] = 3 mol/L
Kc =
[ C] ⋅ [D]
3
[ A ]2 ⋅ [B]4
1 mol/L ⋅ 33 mol3 /L3
Kc = = 6,75 L2 /mol2
22 mol2 /L2 ⋅ 14 mol4 /L4
Na položaj ravnoteže može se djelovati promjenom koncentracije,

tlaka i temperature.
Pomak kemijske ravnoteže

• Utjecaj koncentracije utjecaj
koncentracije
S povećanjem koncentracije reaktanata, a smanjenjem
koncentracije produkata ravnoteža se pomiče prema produktima.
Sa smanjenjem koncentracije reaktanata, a povećanjem
koncentracije produkata ravnoteža se pomiče prema reaktantima.

utjecaj • Utjecaj temperature

temperature
S hlađenjem egzotermnih reakcija, a grijanjem endotermnih
reakcija ravnoteža se pomiče prema produktima.
S grijanjem egzotermnih, a hlađenjem endotermnih reakcija
ravnoteža se pomiče prema reaktantima.
Egzotermne reakcije Endotermne reakcije
hlađenje zagrijavanje
REAKTANTI 
← 
→
 PRODUKTI REAKTANTI 
← 
→
 PRODUKTI
zagrijavanje hlađenje
utjecaj tlaka • Utjecaj tlaka

S povećanjem tlaka u plinovitoj reakcijskoj smjesi ravnoteža se
pomiče u smjeru koji dovodi do smanjenja broja molekula.
Sa smanjenjem tlaka ravnoteža se pomiče u smjeru reakcije koji
dovodi do povećanja broja molekula.
povećanje tlaka:
ako se broj čestica

reakcijom smanjuje
REAKTANTI 
← 
→
 PRODUKTI
ako se broj čestica

reakcijom povećava
Le Chatelierovo Le Chatelierovo načelo: Ako se promijeni jedan od uvjeta pri

načelo
kojima se sustav nalazi u stanju kemijske ravnoteže, pomak
ravnoteže bit će u smjeru one reakcije koja teži da se suprotstavi
toj promjeni i da se uspostave prethodni uvjeti.
katalizatori Katalizatori u reverzibilnim reakcijama ubrzavaju reakcije u

jednom i drugom smjeru i ravnoteža se uspostavlja brže, ali ne
utječu na pomak ravnoteže.
Primjer 5.4.
Za ravnotežni endotermni proces:


PCl5(g) ← → PCl (g) + Cl (g)
3 2
predvidi smjer pomaka ravnoteže kada se: a) povisi
temperatura; b) doda više klora; c) odvede nešto
fosforova(III) klorida; d) poveća tlak; e) doda katalizator.

193
Izradak:
a) Budući da je naznačeno da je proces endoterman, s
povišenjem temperature ravnoteža će se pomicati u
smjeru nastajanja produkata jer se pri endotermnim
promjenama toplina troši.
b) Budući da je klor produkt reakcije, taj će dodatak
uzrokovati pomak ravnoteže u smjeru reaktanata.
c) Smanjenje koncentracije fosforova(III) klorida uzrokovat
će pomak ravnoteže u smjeru produkata.
d) Budući da je broj molekula veći u produktima, s
povećanjem tlaka ravnoteža će se pomicati u smjeru
nastajanja reaktanata.
e) Dodatak katalizatora ne utječe na položaj ravnoteže
kemijske reakcije.
Ionski produkt vode

Budući da molekule vode u reakciji mogu biti i donori i akceptori
protona, kažemo da je voda amfolit. amfolit

H2O(l) + H2O(l) ← 
→ H O+(aq) + OH–(aq)
 3
Konstanta ravnoteže može se iskazati izrazom:
c(H3 O+ ) ⋅ c(OH− )
Kc =
c2 (H2 O)
Izrazito mala vrijednost konstante ravnoteže pri 25 °C,

Kc = 3,3 x 10–18, ukazuje da voda vrlo slabo disocira i da
je ravnoteža pomaknuta prema nedisociranom obliku, tj.
molekulama vode.
Kc · c2(H2O) = Kw = c(H3O+) · c(OH–) ionski produkt
vode
Koncentracija oksonijevih i hidroksidnih iona u destiliranoj vodi

pri 25 °C svega je 1,0 x 10–7 mol dm–3 pa je konstanta ionskog konstanta
ionskog produkta
produkta vode, Kw: vode, Kw
Kw = 1,0 x 10–7 · 1,0 x 10–7 = 1,0 x 10–14 mol2 dm–6 pri 25 °C
pH-vrijednost – mjera kiselosti otopina pH-vrijednost

Budući da su množinske koncentracije oksonijevih i hidroksidnih
iona u vodenim otopinama vrlo male, iskazuju se s pomoću
potencija broja 10 s negativnim eksponentom.

pH-vrijednost definira se kao negativni logaritam brojčane

vrijednosti množinske koncentracije vodikovih, odnosno
oksonijevih iona.
c(H3 O+ ) c(OH− )
pH = −log pOH = −log
mol dm−3 mol dm−3
c(OH–)/mol dm–3 pH c(H+)/mol dm–3
1 x 10–14 0 1 U kiselim je otopinama:

c(H3O+) > c(OH–), dakle pH < 7.
1 x 10 –13
1 1 x 10 –1
1 x 10 –8
6 1 x 10–6
1 x 10–7 7 1 x 10–7 U neutralnim je otopinama:

c(H3O+) = c(OH–), pH = 7.
1 x 10–6 8 1 x 10–8
10
11
12
1 x 10 –1
13 1 x 10–13
U lužnatim je otopinama:
1 14 1 x 10–14 c(H3O+) < c(OH–), pH > 7.
Za vodene otopine pri 25 °C vrijedi: pH + pOH = 14.
Primjer 5.5.
U nekoj je otopini pOH = 9. Kolika je: a) c(OH–);

b) pH-vrijednost; c) c(H+) pri 25 °C?

pOH = 9 a) c(OH–),
b) pH-vrijednost,
c) c(H+)
Račun:
a) c(OH-) = 10–9 mol dm–3
b) pH = 14 – 9 = 5
c) c(H+) = 10–5 mol dm–3

195
Primjer 5.6.
Izračunaj pH-vrijednost otopine ako je množinska

koncentracija vodikovih iona c(H+) = 5,6 x 10–5 mol dm–3.

c(H+) = 5,6 x 10–5 mol dm–3 pH-vrijednost
Račun:
c(H+ ) mol dm−3
pH = − log
mol dm−3
= − log 5, 6 x 10 −5 = −(log 5, 6 + ( −5 log10))
Budući da je log 10 =1, izlazi:
pH = −(log 5, 6 + ( −5)) = 5 − log 5, 6

= 5 − 0,748
= 4, 252
Odgovor: pH-vrijednost zadane otopine je 4,252.
Primjer 5.7.
U ispitivanoj je otopini pOH-vrijednost 3,2. Kolika je

množinska koncentracija hidroksidnih iona?

pOH = 3,2 c(OH–)
Račun:
c(OH–) = 10–pH = 10–3,2 mol dm–3
= 6,3 x 10–4 mol dm–3
Odgovor: Množinska koncentracija hidroksidnih iona je

6,31 x 10–4 mol dm–3.

Konstanta disocijacije i stupanj disocijacije

slabih kiselina i lužina
Disocijacije slabih kiselina i lužina također su reverzibilne,

ravnotežne reakcije, a njihova se jakost može iskazati konstantom
disocijacije kiseline ili baze i stupnjem disocijacije, a.
Koncentracija oksonijevih iona u otopini slabe kiseline, HA,

može se zato izračunati na dva načina.
konstanta 1. Uz pomoć konstante disocijacije kiseline:

disocijacije
kiseline, Ka c(H3 O+ ) ⋅ c( A − )
Ka =
co (HA )
Budući da je koncentracija c(H3O+) jednaka c(A–), izlazi:
c(H3 O+ )2
Ka =
co (HA )
pa je:

c(H3 O+ ) = K a ⋅ co (HA)

stupanj 2. Uz pomoć stupnja disocijacije:
disocijacije, a
+
a = broj disociranih molekula = c(H3 O )
ukupni broj molekula co (HA)

c(H3O+) = a ∙ co(HA)
Primjer 5.8.
Kolika je pH-vrijednost octene kiseline množinske

koncentracije 0,1 mol dm–3, ako je konstanta disocijacije
kiseline Ka = 2,24 x 10–5 mol dm–3.

co(HAc) = 0,1 mol dm–3 pH
Ka = 2,24 x 10–5 mol dm–3
Jednadžba disocijacije kiseline je:


HAc ← → H+ + Ac–



197
c(H+ ) = K a ⋅ co
= 2,24 x 10-5 mol dm−3 ⋅ 0,1 mol dm−3
, x 10 −3 mol dm−3
= 15
pH = 2,842
Odgovor: pH-vrijednost zadane otopine octene kiseline je

2,842.
Analogno vrijedi i za slabe baze te je koncentracija hidroksidnih

iona u otopini slabe baze:
konstanta
disocijacije baze,
c(OH− ) = Kb ⋅ co (BOH) ili c(OH–) = a · co(BOH) Kb
Za jake kiseline (baze) vrijedi:

c ≅ co
a≅1
K a ( Kb ) → ∞
Produkt topljivosti
U zasićenim otopinama teško topljivih ionskih spojeva (BaSO4,

AgCl, Mg(OH)2…) uspostavlja se dinamička ravnoteža između
iona u otopini i iona vezanih u kristalnoj rešetki, a iskazuje se
konstantom produkta topljivosti, Ksp. Pri tome valja naglasiti da konstanta
produkta
je zbog slabe topljivosti koncentracije iona vrlo mala. topljivosti, Ksp
Primjer 5.9.
Za teško topljivu sol BaSO4 vrijedi:

BaSO (s) ← → Ba2+(aq) + SO 2–(aq)

4 4
c(Ba 2 + ) ⋅ c(SO4 2 − )
Kc =
c(BaSO4 )
Zbog vrlo slabe topljivosti koncentracija nedisociranog

barijeva sulfata može se smatrati konstantnom.
Zato je i umnožak koncentracijske konstante ravnoteže i
koncentracije teško topljive soli također konstantan i jednak je
konstanti produkta topljivosti.

Ona je jednaka umnošku množinskih koncentracija iona

potenciranih njihovim stehiometrijskim koeficijentima.
Ksp = c[Ba2+] · c[SO42–] ili Ksp = c(Ba2+) · c(SO42–)
Iz produkta topljivosti mogu se izračunati koncentracije

disociranih iona i topljivost soli pri određenoj temperaturi.
Primjer 5.10.
Produkt topljivosti:
a) olovo(II) jodida iznosi Ksp(PbI2) = 8,1 x 10–9 mol3 dm–9 i
b) olovo(II) sulfata iznosi Ksp(PbSO4) = 1,4 x 10–8 mol2 dm–6.
Koja je od navedenih soli topljivija u vodi?
Iz jednadžbe disocijacije soli vidljivo je da je
koncentracija jodidnih iona, I–, dva puta veća od
koncentracije olovo(II) iona, Pb2+.
Ksp(PbI2) = 8,1 x 10–9 mol3 dm–9

Ksp(PbSO4) = 1,4 x 10–8 mol2 dm–6
a) PbI2(s) ← → Pb2+(aq) + 2I–(aq)


x 2x
2+
Ksp (PbI2 ) = c(Pb ) ⋅ c(I )− 2

= x ⋅ (2x)2 = 4 ⋅ x 3
Ksp (PbI2 ) 8,1 x 109 mol3 dm−9
x3 = =
4 4
9 3 −9
= 2,025 x 10 mol dm
x = 3 2,025 x 109 mol3 dm−9 = 1,26 x 103 mol dm−3

x = c(Pb2 + ) = 1,26 x 103 mol dm−3


b) PbSO4(s) ← 
→ Pb2+(aq) + SO 2–(aq)
 4
x x
Ksp (PbSO4 ) = c(Pb2 + ) ⋅ c(SO4 2 − )
= x ⋅ x = x2

x 2 = 1,4 x 10−8 mol2 dm−6

199
x = 1,4 x 10 −8 mol2 dm−6

= 1,18 x 10−4 mol dm−3
x = c(Pb2 + ) = 1,18 x 10−4 mol dm−3
Odgovor: Veća koncentracija Pb2+ iona ukazuje na veću

topljivost soli, prema tome topljivost PbI2 veća je od topljivosti
PbSO4.

5.12. Koja je tvrdnja točna za ravnotežnu reakciju?

A Vrijednost ravnotežne konstante ovisi o temperaturi
ravnotežne smjese.
B Vrijednost ravnotežne konstante ovisi o brzini kemijske
reakcije.
C Ako je konstanta ravnoteže veća od 1, u ravnoteži
prevladavaju reaktanti.
D Vrijednost konstante povećava se dodatkom
katalizatora.
E Konstanta ravnoteže iskazuje se u mol L–1.
5.13. Ako su ravnotežne koncentracije plinova A, B i C, koji

reagiraju prema jednadžbi:
A + 2B ← → C; c(A) = 0,1 mol/L, c(B) = 1 mol/L i

c(C) = 0,001 mol/L, konstanta kemijske ravnoteže iznosi:
A 0,0033
B 100 mol–1 dm3
C 0,01 mol2 dm–6
D 0,333 mol2 dm–6
E 0,01mol–2 dm6.

5.14. Izračunaj koncentracijsku konstantu ravnoteže reakcije:

A2 +B2 ← 
→ 2AB, ako je dana ovisnost koncentracije

reaktanata i produkata o vremenu.

A 1 B 2 C 4 D 0,25 E 0,5
c/mol dm–3
c(AB)
1
c(A2) = c(B2)
0,5

t/s

5.15. Neka kemijska reakcija nalazi se u ravnoteži. Možemo ju
prikazati jednadžbom kemijske reakcije:
2A + 4B ← → C + 3D.

U ravnoteži u posudi od pola litre nalazi se 6 mola tvari
A, 3 mola tvari B, 2 mola tvari C i 1 mol tvari D. Izračunaj
koncentracijsku konstantu ravnoteže za opisani sustav u
ravnoteži.
A 1,715 x 104 L2/mol2
B 1,715 x 10–4 L2/mol2
C 1,715 x 10–4 mol/L
D 1,715 x 10–4 mol2/L
E 1,715 x 104 mol2/L
5.16. U zatvorenoj posudi volumena 1 litre nalazi se smjesa

koja se sastoji od 5 mola NO2 i 5 mola N2O4. Nakon nekog
vremena došlo je do uspostavljanja ravnoteže između
plinova. Koncentracija N2O4 u ravnoteži je 3,74 mol/L.
Izračunaj koncentracijsku konstantu ravnoteže za reakciju:
2NO2(g) ← 
→ N O (g).
2 4
A 0,066 mol2/L2
B 66 mol/L
C 6,6 mol/L
D 6,6 L/mol
E 0,066 L/mol

201
5.17. Pri kojim će uvjetima koncentracija ugljikova(IV) oksida biti

najveća?
2CO(g) + O2(g) ← → 2CO (g) D H = –566 kJ/mol
 2 r
A pri većoj temperaturi i većem tlaku
B pri nižoj temperaturi i nižem tlaku
C pri konstantnom tlaku i temperaturi
D pri nižoj temperaturi i većem tlaku
E pri većoj temperaturi i nižem tlaku
5.18. Ravnotežna je reakcija prikazana jednadžbom

endotermna.
ružičasta boja modra boja

[Co(H2O)6]2+(aq) + 4Cl–(aq) ← 
→ [CoCl ]2–(aq) + 6H O(l)
 4 2
Promjenom položaja ravnoteže mijenja se i boja otopine.

Zaokruži točnu tvrdnju.
A Pri zagrijavanju reakcijske smjese otopina se oboji
ružičasto.
B Zagrijavanjem se ne mijenja položaj ravnoteže.
C Dodatkom koncentrirane klorovodične kiseline otopina
se oboji modro.
D Hlađenjem se ravnoteža pomiče prema produktima.
E Dodatkom vode otopina se oboji modro.
5.19. Pri kojoj ravnotežnoj reakciji ne možemo utjecati

promjenom tlaka?
A 2SO (g) + O (g) ← → 2SO (g)

2 2 3

B 2O3(g) ← → 3O (g)
 2
C N2O(g) + NO2(g) ←

→ 3NO(g)


D CO(g) + H2O(g) ← 
→ CO (g) + H (g)
 2 2

E C(s) + H O(g) ←→
 CO(g) + H (g)
2 2
5.20. a) Izračunaj reakcijsku entalpiju za reakciju:


PCl5(g) ← → PCl (g) + Cl (g).
 3 2
DfH°(PCl3, g) = 137,32 kJ/mol;
DfH°(PCl5, g) = 208,22 kJ/mol
b) Zaokruži točan odgovor.

A Promjena tlaka ne utječe na ravnotežu reakcije.
B S povećanjem temperature ravnoteža se pomiče
prema produktima.
C S dodatkom klora smanjuje se koncentracija PCl5.

D S a smanjenjem koncentracije klora ravnoteža se

pomiče prema produktima.
E S dodatkom katalizatora ravnoteža se pomiče
prema produktima.

5.21. Reakcija: CO(g) + Cl2(g) ← → COCl (g) napreduje
 2
u spremniku konstantnog volumena pri konstantnoj
temperaturi. Ako je početni tlak plinske smjese 1 bar,
konačni je tlak:
A jednak početnom
B viši od početnog
C niži od početnog
D 101 325 Pa
E 1 bar.

5.22. Ako se 50 cm3 otopine zasićene olovo(II) kloridom pri
20 °C upari do suha, masa ostatka iznosi 0,495 g.
Izračunaj konstantu produkta topljivosti olovnog(II) klorida.
5.23. Esterifikacija je reverzibilna egzotermna reakcija.

C2H5OH(aq) + CH3COOH(aq) ← → CH COOC H (aq) + H O(l)
 3 2 5 2
Kakav će biti pomak ravnoteže ako na reakcijsku smjesu u
ravnoteži djelujemo:
a) dodatkom octene kiseline
b) povišenjem temperature
c) smanjenjem broja čestica reaktanata
d) dodatkom katalizatora?
5.24. U vodenoj otopini octene kiseline množinske koncentracije

0,106 mol L–1, koncentracija oksonijevih iona pri 30 °C je
1,38 x 10–3 mol L–1. Izračunaj konstantu disocijacije octene
kiseline pri navedenoj temperaturi.
5.25. Konstanta disocijacije amonijaka je 1,74 x 10–5 mol L–1.

Izračunaj koncentraciju hidroksidnih iona u otopini
množinske koncentracije amonijaka 0,20 mol L–1.
5.26. Izračunaj pH otopine mliječne kiseline (CH3CHOHCOOH)

množinske koncentracije 0,2 mol/L pri 25 °C.
Ka = 1,38 x 10–4 mol L–1

203
5.27. pH krvi je 7,35. Izračunaj množinsku koncentraciju

oksonijevih i hidroksidnih iona u krvi.
5.28. Služeći se grafičkim prikazom ovisnosti množinske

koncentracije o vremenu, riješi zadatke.
c/mol dm–3

A2
AB

B2
t/s

b) Mjerodavni reaktant je .
c) Napiši izraz za konstantu ravnoteže.
5.29. Konstanta ravnoteže, Kp, za raspad fosforova(V) klorida pri

250 °C iznosi 105 kPa.
Kp = 105 kPa
PCl5(g) ← 
→ PCl (g) + Cl (g)
 3 2
Izračunaj parcijalni tlak klora u ravnoteži, ako je parcijalni
tlak fosforova(V) klorida 82,6 kPa, a fosforova(III) klorida
43,8 kPa.
5.30. a) Nacrtaj entalpijski dijagram za reakciju:

2N2O(g) ←  → 2N (g) + O (g) D H = –164,0 kJ/mol
 2 2 r
Energija aktivacije za reakciju raspada dušikova(I)
oksida iznosi 250 kJ/mol. Prilikom crtanja grafikona
neka 1 cm predstavlja 50 kJ/mol.

b) Iz entalpijskog dijagrama očitaj energiju aktivacije za

reakciju oksidacije dušika u dušikov(I) oksid.
c) Kako na pomak ravnoteže utječe tlak, a kako
temperatura?
5.31. Reakcijom plinovitih tvari A2 i B2 nastaje plinoviti produkt

AB. Početna koncentracija plina A2 bila je 0,18 mol L–1,
B2 0,28 mol L–1, a AB 0,06 mol L–1.
Nakon reakcije u zatvorenoj posudi ravnotežna
koncentracija AB iznosila je 0,24 mol L–1. Kolike su
ravnotežne koncentracije reaktanata A2 i B2?
A2 B2 AB
početna
0,18 mol L–1 0,28 mol L–1 0,06 mol L–1
koncentracija
ravnotežna
? ? 0,24 mol L–1
koncentracija

205
Rješenja zadataka:
5.1. D
5.2. B
5.3. C
5.4. B
5.5. E
5.6. D
5.7. a) 2H2O2(aq)  → 2H2O(l) + O2(g)

b) v1(O2) = 2,7 x 10–5 mol L–1 s–1; v2(O2) = 1,5 x 10–5 mol L–1 s–1
c) Brzina v1(O2) očekivano je veća od brzine v2(O2) jer je u početku reakcija
brža, što je vidljivo iz grafičkog prikaza (u početku je krivulja strmija).
5.8.
E/ kJ mol–1
AKNR
Ea (nekatalizirane
reakcije)
AKKR
Ea (katalizirane
R reakcije)
DrH < O
P
tijek reakcije
5.9. a) Ea(1) = 200 kJ mol–1; Ea(2) = 240 kJ mol–1

b) Ea(3) = 60 kJ mol–1; Ea(4) = 100 kJ mol–1
c) DrH°(1) = –40 kJ mol–1; DrH°(2) = 100 kJ mol–1
5.10. a) C bliže HCl(konc.)
b) Brzina gibanja većih molekula klorovodika bit će sporija od brzine
gibanja malih molekula amonijaka, pa će i amonijev klorid nastati pri kraju
cijevi.
5.11. − 1 v(NH ) = − 1 v(O ) = 1 v(N ) = 1 v(H O)

3 2 2 2
4 3 2 6
v(H2O) = 3 ⋅ v(N2 ) = 3 ⋅ 0,68 mol L s = 2,04 mol L−1 s −1
−1 −1
v(NH3 ) = 2 ⋅ v(N2 ) = 2 ⋅ 0,68 mol L−1 s −1 = 1,36 mol L−1 s −1

3 3
v(O2 ) = v(N2 ) = ⋅ 0,68 mol L−1 s −1 = 1,02 mol L−1 s −1
2 2
5.12. A
5.13. E
5.14. C
5.15. B
5.16. E
5.17. D
5.18. C

5.19. D
5.20. a) DrH° = –70,9 kJ mol–1; b) D
5.21. C
5.22. Ksp(PbCl2) = 1,84 x 10–4 mol3 dm–9
5.23. a) Dodatkom octene kiseline povećava se koncentracija kiseline
(reaktanta) i ravnoteža se pomiče u smjeru nastajanja estera (produkta).
To je matematički izvedivo iz izraza za konstantu ravnoteže, jer kad
se poveća nazivnik (koncentracija kiseline), mora se povećati i
koncentracija estera (brojnika) da vrijednost konstante ravnoteže ostane
ista pri određenoj temperaturi.
b) Reakcija je egzotermna, što znači da se toplina oslobađa, zato
povišenje temperature (dovođenje topline) uzrokuje pomak ravnoteže
prema reaktantima, a vrijednost konstante ravnoteže se smanji.
c) Smanjenjem broja čestica reaktanata ravnoteža se pomiče prema
reaktantima.
d) Katalizator nema utjecaja na pomak ravnoteže, ali ubrzava reakciju u
jednom i drugom smjeru i ravnoteža se uspostavlja brže, ali ne utječe na
pomak ravnoteže.
5.24. Ka = 1,81 x 10–5 mol L–1
5.25. c(OH–) = 1,856 x 10–3 mol L–1
5.26. pH = 2,28
5.27. c(H3O+) = 4,5 x 10–8 mol L–1; c(OH–) = 2,24 x 10–7 mol L–1

→ 2AB; b) B ; c) K = c( AB)2
5.28. a) A2 + B2 ←  c
2
c( A 2 ) ⋅ c(B2 )
5.29. K = p(PCl3 ) ⋅ p(Cl2 )

p
p(PCl5 )
p(PCl3 ) ⋅ K p
p(Cl2 ) =
p(PCl5 )
82,6 kPa ⋅ 105 kPa
p(Cl2 ) = = 198 kPa
43,8 kPa
Parcijalni tlak klora u smjesi je 198 kPa
5.30. a) aktivacijski
kompleks
mjerilo
E/kJ mol–1
50 kJ mol–1
EA = 250 kJ mol–1
2N2O (g)
DrH = –164,0 kJ mol-1

N2(g) + O2(g)
reakcijska koordinata

b) Ea = 164,0 + 250,0 = 414,0 kJ mol–1

c) niži tlak + niža temperatura

207
5.31.
A2 B2 AB
početna
0,18 mol L–1 0,28 mol L–1 0,06 mol L–1
koncentracija
promjena –0,09 –0,09 +0,18
ravnotežna
0,09 mol L –1
0,19 mol L –1
0,24 mol L–1
koncentracija

6. KISELINE I LUŽINE,
DEFINICIJE
KISELINA I BAZA,
HIDROLIZA SOLI I
AMFOTERNOST

210 KISELINE I LUŽINE, DEFINICIJE KISELINA I BAZA, HIDROLIZA SOLI I AMFOTERNOST
6.1. Arrheniusova i Brønsted–

Lowryjeva definicija kiselina i
baza
Ponovit ćemo:
• čime se razlikuju pojmovi kiselina, hidroksid i lužina
prema Arrheniusovoj definiciji
• kako se može predvidjeti ishod jednostavnih kiselinsko–
baznih kemijskih reakcija
• što su kiseline i baze prema Brønsted–Lowryjevu
tumačenju
• što su reakcije neutralizacije (prema Brønsted–Lowryjeve
teoriji kiseline i baze)
• koje su konjugirane baze i kiseline zadanim kiselinama
i bazama
• kako određujemo nepoznatu koncentraciju zadane kiseline
ili baze – titracija.
kiseline Švedski kemičar Svante Arrhenius definirao je kiseline kao tvari

koje u vodenim otopinama povećavaju koncentraciju vodikovih,
H+, odnosno oksonijevih, H3O+, iona.
Općenito:
H3O+(aq) HA + H2O → H3O+ + A–
Primjer 6.1.
HCl(g) + H2O(l) → H3O+(aq) + Cl–(aq)
odnosno:
H2 O
HCl(g) 
→ H+(aq) + Cl– (aq)
U jednadžbama disocijacije kiselina može se izostaviti pisanje

molekula vode, ali se pritom ne smije zaboraviti da u vodenim
otopinama ne postoje slobodni protoni, H+(aq), već su oni uvijek
asocirani s molekulama vode u hidratizirane oksonijeve ione.
H+(aq) + H2O(aq) → H3O+(aq)

211
Baze su tvari koje disocijacijom u vodenim otopinama baze

povećavaju koncentraciju hidroksidnih iona, OH–.
Općenito:
B + H2O → BH+(aq) + OH–(aq) OH–(aq)
Primjer 6.2.
H2 O
NaOH(s) 
→ Na+(aq) + OH– (aq)
Vodene otopine hidroksida nazivamo lužinama. lužine
Budući da Arrheniusova definicija kiselina i baza ima znatna Brønsted-

Lowryjeva
ograničenja, 1923. godine Brønsted i Lowry daju alternativnu definicija
definiciju poznatu kao donorsko–akceptorski model. protolitičke
Brønsted– Lowryjeva definicija zasniva se na protolitičkim reakcije
reakcijama, tj. reakcijama prijelaza protona. kiselina-proton
Prema toj definiciji kiseline su tvari koje daju proton – proton- donor
donori, a baze su tvari koje primaju protone – proton-akceptori. baza-proton
akceptor
Primjer 6.3.
–
2δ
+ + –
δ

–
+
δ δ
+
δ
Baza je svaka molekula ili ion koji ima nepodijeljeni elektronski

par jer je to uvjet za primanje H+ iona.

Primjer 6.4.
–
3δ 2δ–
+ –
+
δ
+
δ + +
δ δ
δ+
Disocijacija, stupanj disocijacije i konstanta

disocijacije
Prema broju atoma vodika u molekuli, kiseline mogu biti:

HCl, HNO3,
CH3COOH • jednoprotonske (monobazne), ako mogu otpustiti jedan
atom vodika
H2SO4, H2SO3, • dvoprotonske (dibazne), ako mogu otpustiti dva atoma
H2CO3, H2S
vodika
• višeprotonske (polibazne), ako mogu otpustiti tri ili više
atoma vodika.
H3PO4
Disocijacija je proces nastajanja iona iz polarnih molekula

otapanjem u polarnom otapalu.
Primjer 6.5.
Sumporna kiselina je dvoprotonska kiselina koja u

vodi disocira u dva stupnja:
hidrogensulfatni
ion, HSO4– 
→ H O+(aq) + HSO –(aq)
H2SO4(aq) + H2O(l) ←  3 4
sulfatni ion, SO42– 

HSO4–(aq) + H2O(l) ← 
→ H O+(aq) + SO 2–(aq)
 3 4
Ukupna jednadžba:

H2SO4(aq) + 2H2O(l) ← 
→ 2H O+(aq) + SO 2–(aq)
 3 4
stupanj Stupanj disocijacije, a , omjer je broja disociranih čestica i

disocijacije, a ukupnog broja čestica prisutnih u otopini.

213
broj disociranih molekula

a=
ukupan broj molekula
Stupanj disocijacije ovisi o prirodi elektrolita, koncentraciji

i temperaturi. Ima vrijednost od 0 do 1, a često se iskazuje
postotcima.
Primjer 6.6.
Izračunaj stupanj disocijacije octene kiseline, CH3COOH, ako

je koncentracija octene kiseline 1 x 10–2 mol dm–3, a konstanta
disocijacije kiseline Ka = 1,8 x 10–5 mol dm–3.

c(CH3COOH) = 1 x 10–2 mol dm–3 a
Ka (HAc) = 1,8 x 10–5 mol dm–3
Račun:

CH3COOH(aq) + H2O(aq) ← 
→ H O+(aq) + CH COO–(aq)
 3 3
Prema jednadžbi slijedi da je koncentracija oksonijevih i

etanoatnih (acetatnih) iona jednaka koncentraciji disociranih
molekula octene kiseline:
c(H3O+) = c(CH3COO–) = c(CH3COOH, disoc.)
Koncentracija nedisociranih molekula octene kiseline izračuna

se iz razlike koncentracija:
c(CH3COOH, nedisoc.) = c(poč.) – c(CH3COOH, disoc.)

= 1 x 10–2 mol dm–3 – x
Iz izraza za konstantu ravnoteže octene kiseline:

c(H3 O+ ) ⋅ c(CH3 COO− )
Ka =
c(CH3 COOH)
izračuna se koncentracija disociranih molekula octene
kiseline:
x2
Ka =
0,01 mol dm−3 − x

Budući da je vrijednost x zanemarivo mala u odnosu na

početnu koncentraciju kiseline može se u računu zanemariti
pa izlazi:
x2
, x 10 −5 mol dm−3 =
18
1 x 10 mol dm−3
-2
x = [H+] = 4,24 x 10 –3 mol dm–3
H+  4,24 x 10 −3 mol dm−3

a=   = = 0, 042 = 4, 2 %
[HAc] 1 x 10−2 mol dm−3
Odgovor: Stupanj disocijacije zadane kiseline je 4,2 %.
konstanta Vrijednost konstante disocijacije kiseline, Ka, pri određenoj

disocijacije
kiseline, Ka temperaturi ukazuje na stupanj disocijacije te kiseline, odnosno
njezinu jakost. Disocijacija jakih kiselina gotovo je potpuna te su
jake kiseline
HClO4, HI, HBr, i vrijednosti konstante disocijacije velike. Suprotno njima, slabe
HCl, H2SO4, HNO3 kiseline nisu potpuno disocirane u vodi, a time su i vrijednosti
a1 konstanti disocijacija takvih kiselina manje.
slabe kiseline Iz opće jednadžbe disocijacije kiseline:

CH3COOH, H2CO3,
H2S, HClO, HCN

HA ← 
→ H+ + A–

izvodi se opći izraz konstante disocijacije kiseline, Ka:

c(H+ ) ⋅ c( A − )
Ka =
c(HA )
Primjer 6.7.
Otopina hipokloritne kiseline, HClO, koja sadrži 0,2625 g

HClO otopljeno u 500 cm3 otopine, ionizirana je 0,18 %.
Izračunaj konstantu disocijacije kiseline.

m(HClO) = 0,2625 g Ka(HClO)
V(otopina) = 500 cm3 = 0,5 dm3
a = 0,18 % = 0, 0018
Račun:
m 0,2625 g
c= = = 0, 01 mol dm−3
V M 0,5 dm3 ⋅ 52,5 g mol−1
[H+] = a · [HClO]

215
[H+] = 0,0018 ∙ 0,01 mol dm–3 = 1,8 x 10–5 mol dm–3
H+  ClO− 
Ka =    =
[HClO ]
1,8 x 10−5 mol dm−3 ⋅ 1,8 x 10−5 mol dm−3
=
0,01 mol dm−3
Ka = 3,24 x 10–8 mol dm–3
Odgovor: Konstanta disocijacije hipokloritne kiseline je

3,24 x 10–8 mol dm–3.
jake baze
CsOH, RbOH,
Jakost baze također ovisi o stupnju disocijacije baze u vodi.
KOH, NaOH, LiOH,
Iz opće jednadžbe disocijacije baze: Ba(OH)2, Sr(OH)2,
Ca(OH)2

B ← 
→ BH+ + OH–

slaba baza
NH3
izvodi se opći izraz konstante disocijacije baze, Kb:
c(BH+ ) ⋅ c(OH− )
Kb = konstanta
c(B) disocijacije baze,
Kb
Primjer 6.8.
Izračunaj konstantu disocijacije amonijaka koncentracije

0,1 mol dm–3 koji je u otopini 1,5 % disociran.

c(NH3) = 0,1 mol dm–3 Kb(NH3)
a = 15
, % = 0, 015
Račun:
c(OH–) = a · c(NH3)
c(OH–) = 0,015 · 0,1 mol L–1
c(OH–) = 0,0015 mol dm–3
c(NH4 + ) c(OH− )
Kb =
c(NH3 )
1,5 x 10-3 mol dm−3 ⋅ 1,5 x 10 −3 mol dm−3
=
0,1 mol dm −3
Kb(NH3) = 2,25 x 10–5 mol dm–3
Odgovor: Konstanta disocijacije amonijaka je
2,25 x 10–5 mol dm–3.

U prilogu se nalazi tablični prikaz konstanti disocijacija nekih

kiselina i baza pri 22 °C. (Vidi tablicu u dodatku.)
Konjugirane kiseline i baze

konjugirana baza Svaka kiselina ima svoju konjugiranu bazu i obrnuto.
i konjugirana
kiselina
Primjer 6.9.
U reakciji neke kiseline, HA, i vode nastaje ion kiselinskog

ostatka, A–, i oksonijev ion, H3O+.
kiselina 1 konjugirani
par baza 2

HA(aq) + H2O(aq) ← 
→ A–(aq) + H O+(aq)
 3
baza 1 konjugirani par kiselina 2
HA je Brønsted-Lowryjeva kiselina jer je donor protona, a A−

njezina je konjugirana baza. Isto tako, oksonijev ion, H3O+,
Brønsted-Lowryjeva je kiselina, a H2O Brønsted-Lowryjeva
baza.
Jača kiselina daje svoj proton jačoj bazi stvarajući tako slabiju
bazu i slabiju kiselinu.
konjugirana baza Konjugirana baza je čestica koja nastaje kada molekula kiseline
otpusti proton.
konjugirana Konjugirana kiselina je čestica koja nastaje kada molekula

kiselina
baze primi proton.
–H+
+H+
konjugirana konjugirana
kiselina + baza
kiselina baza
–H+
+H+
Slika 6.1. Odnos parova kiselina i konjugiranih baza i obratno

217
jaka slaba
kiselina konjugirana baza
HCl Cl–
H2SO4 HSO4–
H3 O H2 O
H2CO3 HCO3–
NH4 NH3
CH3COO CH2COO–
H2O OH–
slaba jaka
kiselina konjugirana baza
Slika 6.2. Primjeri nekih konjugiranih parova kiselina – baza
Primjer 6.10.
U reakciji neke kiseline, HA, i vode nastaje ion kiselinskog

ostatka, A–, i oksonijev ion, H3O+.

HF(aq) + SO3 2–(aq) → HSO3−(aq) + F−(aq)

kiselina 1 baza 1 kiselina 2 baza 2
U svakoj kiselo–baznoj reakciji ravnoteža je pomaknuta u smjeru

prijenosa H+ iona s jače kiseline na jaču bazu.
Primjer 6.11.
U primjeru su prikazane dvije protolitičke reakcije u kojima

je jasno prikazano da konjugirana kiselina ima uvijek jedan
proton više od odgovarajuće baze, a konjugirana baza jedan
proton manje od konjugirane kiseline.

HOCl(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + OCl−

kiselina 1 konjugirana kiselina 2 konjugirana
baza 1 baza 2

Neutralizacija
neutralizacija Neutralizacijom u vodenoj otopini naziva se reakcija između
oksonijevih, H3O+(aq), i hidroksidnih iona, OH−(aq), pri čemu
nastaje molekula vode, H2O(l). Neutralizacijom se mogu smatrati i
druge reakcije u kojima reagiraju kiseline i baze.

OH−(aq) + H3O+(aq) ← 
→ 2H O(l)
 2
Primjer 6.12.
Za neutralizaciju 1 mola monoprotonske kiseline potreban

je 1 mol natrijeve lužine. Kemijska jednadžba te reakcije jest:
HCl(aq) + NaOH(aq) → H2O(l) + Na+(aq) + Cl–(aq)
Jedan mol diprotonske kiseline neutralizira se s dva, a

triprotonske kiseline s tri mola natrijeve lužine.
H2SO4(aq) + NaOH(aq) → NaHSO4(aq) + H2O(l)

natrijev hidrogensulfat
NaOH(aq) + NaHSO4(aq) → Na2SO4(aq) + H2O(l)

natrijev sulfat
ukupno:
H2SO4(aq) + 2NaOH(aq) → Na2SO4(aq) + 2H2O(l)
Za neutralizaciju fosforne kiseline potrebna su tri mola

natrijeve lužine.
H3PO4(aq) + 3NaOH(aq) → Na3PO4(aq) + 3H2O
volumetrija Volumetrija ili titrimetrija je skup metoda kvantitativne kemijske

(titrimetrija)
analize, koja kao osnovu za mjerenje uzima volumen otopine
poznate koncentracije, koji se utroši za kvantitativnu reakciju s
ispitivanom tvari nepoznate koncentracije.
titracija Titracija je postupak određivanja volumena standardne otopine

ili reagensa (tj. tvari koja služi za dokazivanje druge tvari) koja se
dodaje u otopinu ispitivane tvari do završetka reakcije.
Postupkom kiselinsko–bazne titracije može se odrediti

nepoznata koncentracija kiselina ili baza s pomoću druge tvari
kojoj poznajemo koncentraciju.
točka Točka ekvivalencije je točka na krivulji titracije u kojoj je otopini

ekvivalencije
kojoj se određuje koncentracija dodana ekvivalentna količina
reagensa.

219
12
11
10
područje promjene
9 boje fenolftaleina
8
7 točka ekvivalencije
6
područje promjene
5
metilnog crvenila
4
3
2
1
0 10 20 30 40 50 60 70 80 V(NaOH)/mL
H 2O
Cl–
+
H Na+
OH–
Slika 6.3. Krivulja titracije jake kiseline s jakom bazom krivulja titracije
Za mjerenje volumena u kvantitativnoj analizi rabe se odmjerne

tikvice, pipete, birete, menzure. Fino odmjerno posuđe je
odmjerna tikvica, bireta te trbušasta i odmjerna pipeta. Za
uvlačenje tekućine u pipetu rabi se nastavak koji se stavlja na
pipetu – propipeta.
Grubo odmjerno posuđe je menzura.
Odmjerno posuđe može biti baždareno na uljev ili izljev.

Međunarodni dogovor je da se odmjerno analitičko posuđe
baždari pri 20 °C.
automatska
bireta, bireta,
pipete, odmjerna
tikvica
Titracijska krivulja.indd 1 25.9.2012. 9:02:50
a) b) c) d)
Slika 6.4. Odmjeno posuđe: a) automatska bireta, b) pipac birete, c) pipete,

d) odmjerna tikvica


6.1. Koji je od navedenih iona oksonijev ion?

A H+
B H–
C H3O+
6.2. Oksonijev ion ima oblik:

A trostrane piramide
B tetraedra
C trostrane bipiramide.
6.3.
Koji će hidroksid otapanjem u vodi dati lužinu?
A LiOH
B Fe(OH)3
C Al(OH)3
6.4. Baze su:

A proton akceptori
B tvari koje povećavaju koncentraciju oksonijevih iona u
otopini
C elektron akceptori.
6.5. Ion tetraedarske građe je:

A NH4+
B OH–
C ClO3–.
6.6. Reakciju neutralizacije prikazuje jednadžba:

A Na2SO4 + H2O → 2Na+ + SO42– + H2O
B Na+(aq) + OH–(aq) + H3O+(aq) + Cl–(aq) →

→ Na+(aq) + Cl (aq) + 2H2O(l)
C CaCO3(s) + 2HCl(aq) →
→ Ca2+(aq) + 2Cl–(aq) + CO2(g) + H2O(l)
Poglavlje6.indd 220 31.10.2012. 14:28:14

221

6.7.
Napiši formule dušične, sumporovodične, fosforne,
ugljične i octene kiseline i razvrstaj ih u:
a) monoprotonske; b) diprotonske i c) poliprotonske
kiseline.
a)
b)
c)
6.8. Napiši izraz za konstantu disocijacije prvoga stupnja

disocijacije ugljične kiseline.
6.9. Kako bi neka tvar djelovala kao Brønstedova baza, ona

mora imati nepodijeljen elektronski par. Objasni zašto.

6.10. Ponuđene čestice HSO4–, H2O, HBr, NH4+, H2PO4 –

razvrstaj: a) na Brønstedove kiseline; i b) Brønstedove
baze.
a) Brønstedove kiseline
b) Brønstedove baze
6.11. Navedi:
a) konjugirane baze sljedećih kiselina: H2SO4, H3O+,
HNO3, HClO4;
b) konjugirane kiseline sljedećih baza: OH–, SO42−, H2O,
HPO42−.
a)
b)
6.12. a) O
bjasni pojam konjugiranog para kiselina–baza na
primjeru otapanja perklorne kiseline u vodi.
b) Je li nastala konjugirana baza: (1) jaka ili (2) slaba?
(Zaokruži broj ispred točnog odgovora.)
a)
b) (1) jaka (2) slaba
6.13. Navedi koja dva konjugirana para kiselina – baza mogu

nastati: iz vode, oksonijeva i hidroksidnog iona.


6.2. pH-vrijednost, hidroliza soli

i amfoterni elementi
Ponovit ćemo:
• što su kiselinsko-bazni indikatori
• kako se na temelju promjene boje različitih indikatora
može procijeniti pH-vrijednost vodenih otopina
• što je hidroliza soli
• koje su reakcije karakteristične za amfoterne elemente.
indikatori Općenito su indikatori tvari koje ukazuju na prisutnost neke

druge tvari.
kiselinsko-bazni Kiselinsko–bazni indikatori najčešće su slabe organske

indikatori
kiseline ili baze, čiji je molekulski oblik u otopini drugačije obojen
od ionskog oblika. U vodenoj otopini oni mijenjaju boju ovisno o
koncentraciji vodikovih iona, c(H+), u otopini.
Kiselinsko–bazni indikatori koji se najviše rabe su metiloranž

(metilno narančasto), metilno crvenilo, fenolftalein, bromtimol
plavo, univerzalni indikator (smjesa različitih indikatora koji
pokazuju promjenu boje u otopinama različite kiselosti).
Koncentracije vodikovih i hidroksidnih iona u otopini najčešće su

iskazane negativnim potencijama broja 10 (npr. 10–6 =
0,000 001), npr. u destiliranoj vodi je pri 25 °C
c(H+) = c(OH–) = 1,0 x 10–7 mol dm–3.
Da bi izbjegao te negativne potencije, danski je biokemičar S. P.

L. Sørensen uveo pojam pH–vrijednosti kao jednostavan način
iskazivanja kiselosti otopina.
pH vrijednost pH–vrijednost je negativni logaritam brojčane vrijednosti

množinske koncentracije oksonijevih (vodikovih) iona, pri čemu je
koncentracija izražena u mol dm–3.
pH = −log c(H3O+)/mol dm−3

223
Jednako tako koncentraciju OH– iona možemo zamijeniti s pOH– pOH vrijednost
vrijednosti.
pOH = –log c(OH–)/mol dm−3
Za destiliranu vodu pri 25 °C izlazi da je:
pH = 7 i pOH = 7
univerzalni indikator
metilnarančasto crveno promjena žuto
bromfenolplavo žuto promjena plavo
metilcrveno crveno promjena žuto
bromtimolplavo žuto promjena plavo
fenolftalein bezbojan promjena crveno
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 pH
kiselo neutralno lužnato
Slika 6.5. Promjena boje nekih indikatora u ovisnosti o pH–vrijednosti otopine
Ionski produkt vode, Kw, produkt je množinskih koncentracija ionski produkt

vode, Kw
vodikovih i hidroksidnih iona u vodi pri određenoj temperaturi.
Kw = c(H+) · c(OH–)
Za destiliranu vodu pri 25 °C vrijedi:
Kw = 1,0 x 10–7 mol dm–3 · 1,0 x 10–7 mol dm–3

= 1,0 x 10–14 mol2 dm−6
odnosno:
pKw = 14 pri 25 °C

Tablica 6.1. Ljestvica pH-vrijednosti odgovarajuće koncentracije vodikovih i

hidroksidnih iona
1,0 x 10−14 mol2 dm−6

c(H+)/mol dm–3 pH c(OH− ) = pOH
c(H+ )
100 = 1 0 10–14 14
K
10–1 = 0,1 1 10–13 13
I
10–2 = 0,01 2 10–12 12
S
10–3 = 0,001 3 10–11 11
E
10–4 = 0,0001 4 10–10 10
L
10–5 = 0,00001 5 10–9 9
O
10–6 = 0,000001 6 10–8 8
neut. 10–7 = 0,00000001 7 10–7 7
L 10–8 = 0,000000001 8 10–6 6

U 10–9 = 0,0000000001 9 10–5 5
Ž 10–10 = 0,0000000001 10 10–4 4
N 10–11= 0,00000000001 11 10–3 3
A 10–12= 0,000000000001 12 10–2 2
T 10–13= 0,0000000000001 13 10–1 1
O 10–14= 0,00000000000001 14 0 0
Primjer 6.13.
Kolika je koncentracija hidroksidnih iona, c(OH–), te pH- i

pOH-vrijednost ako je koncentracija vodikovih iona
c(H+) = 1 x 10–5 mol dm–3 pri 25 oC?

c(H+) = 1 x 10–5 mol dm–3 pH, pOH i c(OH–)
Račun:
Na temelju zadane vrijednosti za koncentraciju vodikovih iona

izlazi:
pH = 5
Kako je:
pH + pOH = 14,
to je pOH = 14 – 5 = 9.
Kw 1,0 x 10−14 mol2 dm−6
c(OH− ) = =
c(H+ ) 1,0 x 10−5 mol dm−3
= 1,0 x 10−9 mol dm−3

225
Ista se vrijednost dobije izračunamo li pOH iz izračunane

vrijednosti za c(OH–).
Odgovor: Za zadanu otopinu izlazi:

c(OH–) = 1,0 x 10–9 mol dm–3. pH = 5, a pOH 9 pri 25 °C.
Primjer 6.14.
U nekoj je otopini koncentracija hidroksidnih iona

c(OH–) = 5,32 x 10–8 mol dm–3. Kolika je koncentracija
vodikovih iona te pH i pOH promatrane otopine?

c(OH ) = 5,32 x 10 mol dm
– –8 –3
c(H+), pH i pOH
Račun:
1,0 x 10−14 mol dm−3

c(H+ ) =
5,32 x 10−8 mol dm−3
= 0,19 x 10−6 mol dm−3
, x 10 −7 mol dm−3
= 19
c(OH ) 5, 32 x 10 −8 mol dm−3
pOH = − log =
mol dm−3 mol dm−3
= − log 5, 38 x 10 −8
= − log( 5, 38 + ( −8 log10)) = −(0,73 + ( −8))
= −0,73 + 8
pOH = 7,27
pH = 14,00 – 7,27 = 6,73
Odgovor: U promatranoj je otopini

c(H+) = 1,9 x 10–7 mol dm–3, pOH = 7,27, a pH = 6,37.
Hidroliza soli
Soli su spojevi ionske kristalne građe. Kation je najčešće ion soli
metala ili amonijev ion, a anion je kiselinski ostatak.
Pri otapanju soli u vodi mogu jedan ili oba iona koji izgrađuju sol
reagirati s vodom.

Kemijska reakcija u kojoj sudjeluju molekule vode je

hidroliza.
hidroliza soli Hidrolizi podliježu samo kiselinski anioni soli slabih kiselina
(konjugirane jake baze) ili kationi soli slabih baza (konjugirane
jake kiseline).
Ponovimo kakav će biti pH otopine pojedinih soli uzrokovan

hidrolizom.
otopine soli Otopine soli nastalih reakcijom jakih baza i jakih kiselina
nastalih iz jake
baze i jake neutralne su, stoga do hidrolize iona ne dolazi.
kiseline
Primjer 6.14.
H2 O
NaCl(s) 
→ Na+(aq) + Cl–(aq)
kation jake anion jake
baze kiseline
pH = 7
otopine soli Otopine soli nastalih reakcijom jakih baza i slabih kiselina
nastalih iz jake
baze i slabe reagiraju lužnato jer anion kiseline kao jaka konjugirana baza
kiseline hidrolizira.
Primjer 6.15.
H2 O
NaHCO3 (s) 
→ Na+(aq) + HCO3– (aq)
kation jake anion slabe
baze kiseline
HCO3–(aq) + H2O(l) → H2CO3(aq) + OH–(aq)

H2CO3(aq) ← 
→ CO (g) + H O(l)
 pH > 7
2 2
otopine soli Otopine soli nastalih reakcijom slabih baza i jakih kiselina
nastalih iz slabe
baze i jake reagiraju kiselo jer kation baze kao jaka konjugirana kiselina
kiseline hidrolizira.
Primjer 6.16.
H2 O
NH4Cl(s) 
→ NH4+(aq) + Cl–(aq)
kation slabe anion jake
baze kiseline
pH < 7
NH4+(aq) + H2O(l) → NH3(aq) + H3O+(aq)

227
Otopine soli nastale reakcijom slabih baza i slabih kiselina otopine soli
reagiraju različito jer hidroliziraju oba iona pa nastalih iz slabe
baze i slabe
pH-vrijednost takve otopine ovisi o konstanti ravnoteže kiseline
disocijacije kiseline i konstanti ravnoteže disocijacije baze.
Primjer 6.17.
H2 O
NH4CN(s) 
→ NH4+(aq) + CN–(aq)
kation slabe anion slabe
baze kiseline Kb > Ka

CN–(aq) + H2O(l) ← 
→ HCN + OH– pH > 7


NH4+(aq) + H2O(l) ← 
→ NH (aq) + H O+(aq)
 3 3
Amfoternost je svojstvo nekih elemenata13., 14. i 15. skupine amfoternost

periodnog sustava elemenata, njihovih oksida i hidroksida da
reagiraju s kiselinama i bazama. U prisutnosti kiseline ponašaju
se kao baze, a u prisutnosti baze kao kiseline.
Metali koji pokazuju amfoterna svojstva su olovo, aluminij, cink,

krom, arsen, antimon i kositar.
Dodatkom lužine pojedinim ionima nastaju hidroksidi metala.
Primjer 6.18.

Pb2+(aq) + 2OH–(aq) ← 
→ Pb(OH) (s)
 2

Al3+(aq) + 3OH–(aq) ← 
→ Al(OH) (s)
 3

Zn2+(aq) + OH–(aq) ← 
→ Zn(OH) (s)
 2
Nastali hidroksidi otapaju se u kiselinama i lužinama. Reakcijom

hidroksida s kiselinom, hidroksid je akceptor protona.
Primjer 6.19.
Pb(OH)2(s) + 2H+(aq) → Pb2+(aq) + 2H2O(l)
Zn(OH)2(s) + 2H+ (aq) → Zn2+(aq) + 2H2O(l)

U reakciji hidroksida s lužinom, hidroksid je donor protona.
Primjer 6.20.

Pb(OH)2(s) + OH–(aq) ← 
→ HPbO –(aq) + H O(l)
 2 2
plumbat(II) ion

Zn(OH)2(s) + 2OH–(aq) ← 
→ ZnO 2−(aq) + 2H O(l)
 2 2
cinkat ion
Primjer 6.21.
Al(OH)3(s) + 3H+(aq) → Al3+(aq) + 3H2O(l)

baza kiselina
Al(OH)3(s) + OH–(s) → Al(OH)4–(aq) + 2H2O(l)

kiselina baza aluminat ion
U tablici 6.2. prikazani su amfoterni oksidi i hidroksidi nekih

elemenata i ioni koji nastaju reakcijom s kiselinom ili lužinom.
Tablica 6.2. Ioni koji nastaju reakcijom nekih amfoternih oksida i hidroksida s
kiselinom i lužinom
Kation koji
Formula Formula nastaje u Anion koji nastaje u
oksida hidroksida reakciji s reakciji s lužinom
kiselinom
[Be(OH)4]2–
BeO Be(OH)2 Be2+
tetrahidroksoberilat
[Cr(OH)4]–
Cr2O3 Cr(OH)3 Cr3+
tetrahidroksokromat(III)
[Zn(OH)4]2–
ZnO Zn(OH)2 Zn2+
tetrahidroksocinkat(II)
[Al(OH)4]–
Al2O3 Al(OH)3 Al3+
tetrahidroksoaluminat
[Sn(OH)4]2–
SnO Sn(OH)2 Sn2+
tetrahidroksostanat(II)

229

6.14. Kolika je koncentracija vodikovih iona ako je pH = 9,8?

A c(H+) = 9,8 mol/L
B c(H+) = 109,8 mol/L
C c(H+) = 1,58 x 10−10 mol/L
6.15. Kolika je pH–vrijednost otopine ako je koncentracija

c(H+) = 10−4 mol/L?
A 0,4
B 0,00004
C 4
6.16. Octena kiselina jača je od ugljične kiseline pa ju istiskuje

iz njezinih soli. Zaokruži slovo ispred ispravno napisane
jednadžbe reakcije.
A 2CH3COOH + CaCO3 → Ca(CH3COO)2 + CO2 + H2O
B HCOOH + CaCO3 → Ca(HCOO)2 + CO2

C CH3COOH + CaCO3 → Ca(CH3CH2COO)2 + H2O
6.17. U kojim se skupinama u periodnom sustavu nalaze

amfoterni elementi?
A 2., 13., 16.
B 13., 14., 15.
C 2., 13., 14.

6.18. Pretpostavi koja će od navedenih soli otapanjem u vodi
dati kiselu, koja bazičnu, a koja neutralnu otopinu.
a) natrijev hidrogenkarbonat
b) amonijev klorid
c) natrijev sulfat

Svoje tvrdnje potkrijepi jednadžbom reakcije.
a)

b)

c)
6.19. Kolika je pH-vrijednost otopine octene kiseline čija je

koncentracija 5 x 10−3 mol/L, a konstanta disocijacije
1,75 x 10−5 mol/L?
6.20. Napiši jednadžbe reakcije kositrova(II) hidroksida:

a) s kiselinom; b) s lužinom.
a)
b)
6.21. Za otopine sljedećih soli navedi hoće li biti kisele,

neutralne, ili bazične (pH > 7, pH = 7, pH < 7):
a) natrijev perklorat
b) natrijev sulfid
c) amonijev sulfat.
a) ; b) ; c)

231
Rješenja
6.1. C
6.2. A
6.3. A
6.4. A
6.5. A
6.6. B
6.7. a) HNO3, CH3COOH;
b) H2S, H2CO3; c) H3PO4
H+  ⋅ HCO3 − 
6.8. Ka =    
H2CO3 
6.9. Otpušteni proton veže se na slobodni elektronski par.
6.10. a) HBr, H2O, NH4+, HSO4–, H2PO4–; b) H2O, HSO4–, H2PO4−
6.11. a) HSO4−, H2O, NO3−, ClO4–; b) H2O, HSO4–, H3O+, H2PO4−
6.12. a) HClO4 + H2O ← 

→ H O+ + ClO –
 3 4
K 1 B 1 K2 B2
b) (2)
6.13. H2O i H3O+; H2O i OH–
6.14. C
6.15. C
6.16. A
6.17. B
HO
6.18. a) NaHCO3(s) 
2
→ Na+(aq) + HCO3–(aq)

HCO3–(aq) + H2O (l) ← 
→ H CO (aq) + OH–(aq) pH > 7
 2 3
HO
b) NH4Cl(s) 
2
→ NH4+(aq) + Cl–(aq)

NH4+(aq) + H2O(l) ← 
→ NH (aq) + H O+(aq) pH < 7
 3 3
HO
c) Na2SO4(s)  2
→ 2Na+(aq) + SO42–(aq) pH = 7
6.19. c (H ) = 1,75 x 10 mol/L · 5 x 10–3mol/L
2 + −5
c(H+) = 2,95 x 10–4 mol/L

pH = −log 2,95 x 10–4
pH = −(log 2,95 + (– 4 log10))
pH = 4 – 0,47 = 3,53
6.20. 
a) Sn(OH)2(s) + 2H+(aq) ← → Sn2+(aq) + 2H O(l)
 2

b) Sn(OH)2(s) + OH–(aq) ← → [Sn(OH) ]– ←
 
→ HSnO –(aq) + H O(l)

3 2 2
6.21. a) pH = 7; b) pH > 7; c) pH < 7

7. ELEKTROKEMIJA

234 ELEKTROKEMIJA
7.1. Oksidacijski broj

Ponovit ćemo:
• pojam oksidacijskoga broja i odrediti ga u zadanome
primjeru
• pojmove oksidacija i redukcija i povezati ih s promjenom
oksidacijskoga broja tijekom kemijske reakcije
• što je oksidacijsko, a što redukcijsko sredstvo.
oksidacijski broj Oksidacijski broj je stupanj oksidacije nekog atoma koji

može biti pozitivan, negativan ili nula. Uveden je kako bi se
olakšalo izjednačavanje jednadžbi redoks-reakcija.
Prikazuje se kao rimski broj iznad simbola elementa, i to:
• ako je pozitivan, predznak se ne piše
• ako je negativan, piše se predznak “–” ispred oksidacijskog
broja
• ako je nula, koja nije rimski broj, piše se arapskom
znamenkom.
Pravila za određivanje oksidacijskog broja Primjeri
1. Oksidacijski broj atoma i molekula elementarnih tvari 0 0 0 0 0 0 0 0

je 0. Na, Cl2, H2, C, Mg, P4, O2, S8
2. Oksidacijski broj vodika je I u svim spojevima osim u I I –I –I

metalnim hidridima, gdje je –I. HCl, H2SO4, NaH, CaH2
3. Kisik ima u svim spojevima oksidacijski broj –II, osim –II –II –I –I
u peroksidima, gdje ima –I. H2O, CaO, H2O2, Na2O2
4. Oksidacijski broj atoma elemenata 1. skupine u I I

spojevima je I, a atoma elemenata 2. skupine je II. NaCl, Li2SO4
II II
MgCl2, BaCl2
5. Zbroj oksidacijskih brojeva u molekuli ili formulskoj I x –II

jedinki jednak je nuli. H2SO4
Vodiku i kisiku odredi se oksidacijski broj prema
pravilima, a sa x označi se oksidacijski broj 2(+1) + 4(–2) + x = 0
sumpora. Oksidacijski broj sumpora u sumpornoj (+2) + (–8) + x = 0
kiselini je VI. x = (+8) + (–2) = +6
6. U jednoatomnim ionima oksidacijski je broj jednak I II –I –II

nabojnom broju iona. U poliatomnim ionima zbroj Na+, Ca2+, Cl–, S2–
oksidacijskih brojeva jednak je nabojnom broju iona. V –II VI –II V –II
NO3–, SO42–, PO43–

235
Reakcija cinka i sumporne kiseline je redoks-reakcija prikazana

jednadžbom:
redukcija (+2e–) redukcija

= primanje
elektrona
0 I II 0
Zn(s) + H2SO4(l) → ZnSO4(l) + H2(g)
oksidacija =
oksidacija (–2e–) otpuštanje
elektrona
U reakciji cinka i sumporne kiseline cink se oksidira - on je

redukcijsko sredstvo ili reducens. Oksidacijski broj atoma redukcijsko
cinka se povećava. sredstvo =
reducens
Vodik se reducira - on je oksidacijsko sredstvo ili oksidans.
oksidacijsko
Oksidacijski broj vodika se smanjuje. sredstvo =
oksidans
Osnova za određivanje oksidacijskih brojeva u organskim
molekulama, primjerice, C2H5OH, CH3COH, CH3COOH naboj je
koji bi imao elektronegativniji atom u molekuli kada bi svi elektroni
iz kovalentne veze pripadali tom atomu.
oksidacija
–I I III
K 2 Cr2 O7 K 2 Cr2 O7

H SO
→ 2 4

H SO
2
→ 4
etanol
etanska
etanal kiselina
redukcija
Oksidacija je povećanje broja atoma kisika ili smanjenje broja oksidacija

atoma vodika u molekuli.
Redukcija je povećanje broja atoma vodika ili smanjenje broja redukcija

atoma kisika u molekuli.

236 ELEKTROKEMIJA
redoks reakcija u Redoks-reakcija u kiselom mediju

kiselom mediju
U redoks-reakcijama koje napreduju u kiselom mediju, prisutni su
vodikovi, H+(aq), odnosno oksonijevi ioni, H3O+(aq).
Primjer 7.1.
Izjednači sljedeću jednadžbu kemijske reakcije parcijalnim

jednadžbama oksidacije i redukcije:
H2O2(aq) + KMnO4(aq) + H2SO4(aq) →
→ K2SO4(aq) + H2O(l) + MnSO4(aq) + O2(g)
Izradak:
I –I I VII –II I VI –II
H2O2(aq) + KMnO4(aq) + H2SO4(aq) →
II VI –II I –II II VI –II 0
→ K2SO4(aq) + H2O(l) + MnSO4(aq) + O2(g)
oksidacija: H2O2 → O2 + 2H+ + 2e– /∙5
redukcija: MnO4– + 8H+ + 2e– → Mn2+ + 4H2O /∙2
5H2O2 + 2MnO4– + 6H+ → 5O2 + 2Mn2+ + 8H2O
5H2O2(aq) + 2KMnO4(aq) + 3H2SO4(aq) →

→ K2SO4(aq) + 2MnSO4(aq) + 5O2(g) + 8H2O(l)
redoks reakcija u Redoks-reakcija u lužnatom mediju

lužnatom mediju
U redoks-reakcijama u lužnatom mediju prisutni su hidroksidni
ioni, OH–(aq), koji sudjeluju u ukupnoj reakciji.
Primjer 7.2.
Uravnoteži sljedeću reakciju koja napreduje u lužnatoj sredini.
KMnO4(aq) + SO2(g) + KOH(aq) →

→ K2MnO4(aq) + K2SO4(aq) H2O(l)
redukcija: MnO4– + 1e– → MnO42– /∙2
oksidacija: SO2 +4OH– → SO42–+ 2e– + 2H2O
2MnO4– + SO2 + 4OH– → 2MnO42– + SO42– + 2H2O
2KMnO4(aq) + SO2(g) + 4KOH(aq) →

→ 2K2MnO4(aq) + H2SO4(aq) + 2H2O(l)

237
Reakcija disproporcioniranja reakcija

disproporcioni-
Redoks-reakcije u kojima se ista tvar može i oksidirati i reducirati, ranja
reakcije su disproporcioniranja.
Primjer 7.3.
Klor uveden u vodu se otapa, djelomice s njom reagira i

pritom se disproporcionira.
U navedenoj se redoks-reakciji klor i oksidira i reducira.

0 −I I
Cl2 (g) + H2 O(l) 
→ HCl(aq) + HClO(aq)
hipoklorasta kiselina
I − II −I 0
→ HCl + O
HClO 
nas
scentni
kisik
Rješavanje redoks-reakcija bez pisanja rješavanje

redoks-jednadžbi
parcijalnih jednadžbi bez pisanja
parcijalnih
jednadžbi
Primjer 7.4.
Uravnoteži reakciju prženja pirita bez pisanja parcijalnih

jednadžbi oksidacije i redukcije.
Postupak:
Jedna formulska jedinka pirita otpušta 11 elektrona, a jedna
molekula kisika prima 4 elektrona. Budući da je zajednički
višekratnik 44, dolazi se do navedenih stehiometrijskih
brojeva.
Kisik je u procesu oksidacijsko, a pirit redukcijsko sredstvo.
redukcija (+4e–)
II − I 0 III − II IV − II
4FeS2 + 11O2 
→ 2Fe2 O3 + 8SO2
oksidacija (–11e–)

238 ELEKTROKEMIJA

7.1.
Koja od navedenih jednadžbi kemijskih reakcija prikazuje
redoks-reakciju?
A Ag+(aq) + I–(aq) → AgI(s)
B NH4+(aq) + H2O(l) → NH3(aq) + H3O+(aq)
C 2H3O+(aq) + S2–(aq) → H2S(g) + 2H2O(l)
D MnO2(s) + 4HCl(aq) → MnCl2(aq) + Cl2(g) + 2H2O(l).
7.2.
Koji je oksidacijski je broj kroma u dikromatnom ionu,
Cr2O72–?
A II
B VII
C III
D IV
E VI
7.3.
Koja od navedenih jedinki može biti i oksidans i reducens
u kemijskim reakcijama?
A CO2
B SO42–
C CO
D SO3
E NO3–
7.4.
Izdvoji skupinu u kojoj sumpor ima najveći mogući
oksidacijski broj.
A S8, SO32–, SO2
B SO3, SO42–, K2SO4
C S2O32–, S22–, CS2
D S8, K2SO4, SO2
7.5.
U kojem je navedenom spoju oksidacijski broj dušika
najmanji?
A u amonijevu sulfatu
B u dušičnoj kiselini
C u elementarnom dušiku
D u dušikovu(IV) oksidu
E u kalijevu nitratu

239
7.6.
Reakcija dobivanja željeza iz oksidnih ruda
pojednostavljeno prikazuje jednadžba:
Fe2O3(s) + 3CO(g) → 2Fe(s) + 3CO2(g).
Koja je tvar u navedenoj reakciji reducens?
A Fe2O3
B CO
C Fe
D CO2
7.7. Što je moguće dobiti oksidacijom piroluzita, MnO2?

A Mn
B Mn2+
C Mn2O3
D MnO4–

7.8.
Za navedene pretvorbe zaključi predstavljaju li oksidaciju,
redukciju ili ne dolazi do redoks-reakcije.
a) MnO42– → MnO4–
b) Fe2+ → Fe3+
c) NO2 → N2O4
d) O2 → O3
e) NH3 → NO
7.9.
Za svaku od navedenih redoks-reakcija napiši parcijalne
jednadžbe oksidacije i redukcije kao i ukupnu jednadžbu
redoks-reakcije u ionskom i molekulskom obliku.
a) Mg(s) + HNO3(aq) → Mg(NO3)2(aq) + N2(g) + H2O(l)
b) KI(aq) + H2SO4(aq) + H2O2(l) → I2(s) + K2SO4(aq) + H2O(l)
c) Ag(s) + HNO3(aq) → AgNO3(aq) + H2O(l) + NO(g)
d) Cu(s) + HNO3(aq) → Cu(NO3)2(aq) + H2O(l) + NO(g)
e) KMnO4(aq) + HCl(aq) → KCl(aq) + MnCl2(aq) + Cl2(g) + H2O(l)
f) K2Cr2O7(aq) + HCl(aq) → KCl(aq) + CrCl3(aq) + H2O(l) + Cl2(g)
g) Zn(s) + H2SO4(konc.) → ZnSO4(aq) + H2S(g) + H2O(l)
h) KMnO4(aq) + H2C2O4(aq) + H2SO4(aq) →
→ K2SO4(aq) + MnSO4(aq) + CO2(g) + H2O(l)
i) K2Cr2O7(aq) + KI(aq) + H2SO4(aq) →
→ K2SO4(aq) + Cr2(SO4)3(aq) + I2(s) + H2O(l)
j) Ag(s) + H2SO4(konc.) → Ag2(SO4)(s) + SO2(g) + H2O(l)

240 ELEKTROKEMIJA
7.10. Pri oksidaciji željezova(II) sulfata s kalijevim

permanganatom u prisutnosti sumporne kiseline nastane
100,0 mg manganova(II) sulfata. Koliki je volumen otopine
kalijeva permanganata množinske koncentracije 0,020
mol/dm3 potreban za tu reakciju?
10FeSO4(aq) + 2KMnO4(aq) + 8H2SO4(aq) →

→ K2SO4(aq) + 2MnSO4(aq) + 5Fe2(SO4)3(aq) + 8H2O(l)
7.11. Izračunaj volumen dušikova(II) oksida koji se može dobiti

pri 20 °C i 98 kPa iz 2,5 g bakra reakcijom s razrijeđenom
dušičnom kiselinom u suvišku.
7.12. Izračunaj masu aluminijeva sulfata koji nastaje reakcijom

5 g aluminija s razrijeđenom sumpornom kiselinom u
suvišku.

b) Reducens u reakciji je .
c) Masa aluminijeva sulfata je .

241
7.2. Galvanski članci
Ponovit ćemo:
• što su su i kako razlikujemo galvanske i elektrolizne
članke
• sastav nekih uobičajenih galvanskih članaka
• kemijske reakcije na elektrodama galvanskoga članka
• što su standardni redukcijski potencijali i na temelju
njih predvidjeti razlike potencijala mogućih galvanskih ili
elektroliznih članaka (primijeniti Voltin niz)
• moguće ishode kemijskih promjena na elektrodama tijekom
elektrolize taljevine ili vodene otopine kemijskoga spoja
U elektrokemijskim procesima kemijska energija pretvara se

u električnu ili obrnuto. Svi elektrokemijski procesi su redoks- redoks-procesi
procesi.
e– e–
e– e–
A(–) K(+) A(+) K(–)
oksidacija
oksidacija
redukcija
redukcija
kationi
anioni
a) b)
Slika 7.1. Galvanski je članak izvor električne struje za elektrolizni članak

a) u galvanskom se članku kemijska energija pretvara u električnu
b) u elektroliznom se članku električna energija pretvara u kemijsku
Galvanski članci
Kada se metalna pločica stavi u otopinu svojih iona, uspostavlja
se dinamička ravnoteža između metalnih iona u otopini i atoma
metala. Prema tomu, u stanju ravnoteže broj reduciranih iona
jednak je broju oksidiranih atoma u otopini. Ta težnja metala elektrodni
da oksidira mjera je za elektrodni potencijal. Općenito, metal potencijal
uronjen u otopinu vlastitih iona čini odgovarajući polučlanak.
polučlanak
Ako se dva polučlanka spoje električnim vodičem, a otopine
elektrolitskim mostom, nastaje galvanski članak.

242 ELEKTROKEMIJA
galvanski članak Galvanski članak kao uređaj u kojemu se kemijska energija

spontano pretvara u električnu je izvor električne struje. Sastoji se
elektrolitski od dviju elektroda, elektrolita i elektrolitskog mosta.
most = ključ
anoda (–) – Elektroda na kojoj se zbiva proces oksidacije zove se anoda i u
oksidacija galvanskom članku je negativan pol.
katoda (+) – Elektroda na kojoj se zbiva proces redukcije zove se katoda i u
redukcija galvanskom je članku pozitivan pol.
A () e e K (+)
SO42
shematski prikaz
galvanskog
članka
SO42 SO42
Zn2+ Cu2+
Zn(s) Zn2+(aq) + 2e Cu2+(aq) + 2e Cu(s)

Na anodi Zn se oksidira u Zn2+ Na katodi Cu2+ se reducira u Cu
2e
Cu2+
2e
Zn2+ +2
e
Cu
Zn 2e
Na anodi Zn se Na katodi Cu2+

oksidira u Zn2+. se reducira u Cu.
Daniellov članak Najpoznatiji galvanski članak naziva se Daniellov članak koji

je napravljen od cinkove i bakrene elektrode. Struja koju daje
galvanski članak posljedica je reakcija na elektrodama:
anoda (–): Zn(s) → Zn2+(aq) + 2e– oksidacija

katoda (+): Cu2+(aq) + 2e– → Cu(s) redukcija

Zn(s) + Cu2+(aq) → Zn2+(aq) + Cu(s)
Shematski prikaz galvanskog članka:
– Zn(s) | ZnSO4(aq) || CuSO4(aq) | Cu(s) +

243
Anodni proces uvijek se piše na lijevoj, a katodni na desnoj strani. standardni

elektrodni
Standardni redukcijski elektrodni potencijal, E°, određuje se potencijal, E°
prema standardnoj vodikovoj elektrodi.
Potencijal standardne vodikove elektrode dogovorno je nula pri standardna
vodikova
svim temperaturama. elektroda
2H+(aq) + 2e– → H2(g)

ili
2H3O+(aq) +2e– → H2(g) + 2H2O; E°(2H+/H2 ) = 0
Standardni elektrodni potencijal, E°, određuje se za standardno

stanje, a to znači da je koncentracija svih sudionika u reakciji 1
mol dm–3, tlak 100 kPa (1 bar) i temperatura 25 °C.
Elektrokemijski niz elemenata (Voltin niz)

Mjerenjem napona članka određeni su potencijali svih elektroda.
Na osnovi vrijednosti njihovih standardnih elektrodnih potencijala
načinjen je elektrokemijski niz elemenata. elektrokemijski
niz elemenata
Što je standardni elektrodni potencijal, E°, negativniji, to je (Voltin niz)
metal jači reducens (lakše oksidira), odnosno, što je standardni
elektrodni potencijal, E°, pozitivniji, to je jači oksidans (lakše
reducira).
Neplemeniti metali Plemeniti metali
lako se oksidiraju teško se oksidiraju
imaju negativan standardni imaju pozitivan standardni
redukcijski potencijal redukcijski potencijal
Na Mg Al Zn Fe Ni Pb H2 Cu Ag Au
–2,71 V –1,66 V –0,44 V –0,13 V 0,34 V 0,80 V 1,50 V
–2,36 V –0,76 V –0,25 V 0,00
Potencijal galvanskog članka ili napon članka, Ečl, čini razlika potencijal
standardnih redukcijskih elektrodnih potencijala katode i anode. galvanskog
članka, Ečl
Proces je spontan kada je razlika elektrodnih potencijala pozitivna
vrijednost (Ečl > 0).
Ečl = Ekatode – Eanode

244 ELEKTROKEMIJA
S pomoću podataka za vrijednosti standardnih redukcijskih

elektrodnih potencijala koji se mogu naći u Prilogu, može se
izračunati napon bilo kojeg galvanskog članka, primjerice,
napon Daniellova Daniellova članka.
članka
E°(Zn2+/Zn) = –0,76 V
E°(Cu2+/Cu) = 0,34 V
Ečl = Ekatode – Eanode = 0,34 V – (–0,76 V)
= 0,34 V + 0,76 V
= 1,10 V
– +
Zn /Zn
2+
2H /H2
+
Cu /Cu
2+
0,34 V
0,76 V
Ečl = 1,10 V
Primjer 7.5.
a) N
apiši odgovarajuću anodnu i katodnu reakciju u
navedenim polučlancima, ako ih povežemo u galvanski
članak:

–
Mn2+(aq) + 2 e ← 
→ Mn(s); E° = –1,19 V

–
Pb (aq) + 2 e ←
2+  
→
 Pb(s); E° = –0,13 V
b) Napiši shematski prikaz galvanskog članka.

c) Izračunaj napon navedenog galvanskog članka.
Rješenje:
a) anoda (–): Mn(s) → Mn2+(aq) + 2e– oksidacija
katoda (+): Pb2+(aq) + 2e– → Pb(s) redukcija

Mn(s) + Pb2+(aq) → Mn2+(aq) + Pb(s)
b) Shematski prikaz članka:

– Mn(s) | MnSO4(aq) || PbSO4(aq)|Pb(s) +
c) Ečl = Ekatode – Eanode = –0,13 V – (–1,19 V) = 1,06 V

245
Elektrokemijski izvori električne struje
1. b aterije – nepovratni baterije

galvanski članci ili
ugljeni štapić
primarni članci katoda (+pol)
• Leclancheov članak Leclancheov
cinkova čašica članak
ili suhi članak:
anoda (–pol)
elektrolit
(NH4Cl, ZnCl2)
MnO2, čađa
2MnO2(s) + 2NH4 (aq) + Zn(s) → Mn2O3(s) + 2NH3(aq) + Zn (aq) + H2O(l)
+ 2+
2. akumulatori negativni akumulatori

– povratni priključak
(reverzibilni)
pozitivni
galvanski članci ili priključak
sekundarni članci
• olovni olovni
akumulator
akumulator katoda (PbO2)
anoda (Pb)
praznjenje
ˇ
Pb(s) + PbO2(s) + 2H2SO4(aq) 
←  → 2PbSO4(s) + 2H2O(l)
punjenje
• nikal-kadmijev akumulator nikal-kadmijev

praznjenje
ˇ akumulator
Cd(s) + 2Ni(OH)3(s) 
←  → Cd(OH)2(s) + 2Ni(OH)2(s)
punjenje
3. gorivni članci – članci u koje se gorivo za reakciju dovodi gorivni članak

iz vanjskog spremnika, a rade jednako kao i elektrokemijski
članak. Dosad je praktično upotrijebljen samo članak vodik-
kisik, u kojemu je vodik gorivo, a kisik oksidans.
Jednadžbe reakcija jesu:
anoda (–): 2H2(g) + 4OH–(aq) → 4H2O(l) + 4e– oksidacija

katoda (+): O2(g) + 2H2O(l) + 4e– → 4OH–(aq) redukcija

2H2(g) + O2(g) → 2H2O(l)

246 ELEKTROKEMIJA
vodena para
anoda katoda
anoda katoda
– + – +
H2 O
vodik –
OH (aq)
KOH
kisik H2(g) O2(g)
+
K (aq)
elektrolit (otopina porozne grafitne

kalijevog hidroksida) elektrode s niklom
kao katalizatorom

7.13. Navedene su vrijednosti standardnih redoks-potencijala

nekih polučlanaka.
Reakcija polučlanka: Eo(V)
–  →
Ca + 2e ←
2+
 Ca –2,87
Na+ + 1e– ← 
→
 Na –2,71
Cr3+ + 3e– ←
→
 Cr –0,74
Ag+ + 1e– ← → Ag
 0,80
–  →
Cl2 + 2e ←  2Cl
–
1,36
Na temelju tih podataka izaberi ispravnu tvrdnju.

A Elementarni kalcij je najjači oksidans.
B Elementarni klor je najjači reducens.
C Krom je bolji reducens od srebra.
D Krom lakše oksidira od kalcija.
7.14. Navedeni niz prikazuje reaktivnost nekih metala u odnosu

na vodik (Voltin niz).
Cs K Na Ca Mg Al Mn Zn Fe Cd Co Ni Sn Pb H2 Cu Hg Ag Au Pt

redukcijsko se djelovanje smanjuje
Koje kovine mogu izlučiti cink iz otopine cinkova klorida?

A magnezij, bakar, cezij, željezo

247
B bakar, olovo, kositar, živa

C aluminij, kalij, kalcij, magnezij
D bakar, živa, srebro, zlato
7.15. Shematski je prikazan galvanski članak sastavljen od

olovna i magnezijeva polučlanka.
Pb V Mg
c(Pb(NO3)2) = 1,0 mol/L c(Mg(NO3)2) = 1,0 mol/L
Dio Voltina niza: K Mg Zn Cd Ni Pb H2 Cu Ag
Na temelju navedenoga odredi ispravnu tvrdnju.

A Masa olova i magnezija na elektrodama raste.
B Masa olova i magnezija na elektrodama se smanjuje.
C Masa olova na elektrodi raste, a masa magnezija se
smanjuje.
D Masa olova na elektrodi se smanjuje, a masa
magnezija raste.
7.16. Navedene su vrijednosti standardnih redoks-potencijala

dvaju polučlanaka.
Reakcija u polučlanku: Eo/V
–  → Zn(s)
Zn (aq) + 2e ←
2+
 –0,76
Pb2+(aq) + 2e– ←→
 Pb(s) –0,13
Shematski je prikazan galvanski članak sastavljen od
navedenih polučlanaka.
Zn V Pb
ZnCl2(aq) Pb(NO3)2(aq)

248 ELEKTROKEMIJA
Na temelju navedenoga odredi točnu tvrdnju.

A Napon galvanskog članka je 0,89 V.
B Cink se oksidira.
C Olovo se oksidira.
D Smjer gibanja elektrona je od olovne elektrode prema
cinkovoj elektrodi.

7.17. Galvanski članak sastavljen je od kromova i bakrova
polučlanka. Standardni elektrodni potencijal bakrova
polučlanka Cu2+/Cu je 0,35 V, a kromova polučlanka Cr3+/
Cr je –0,74 V.
a) Napiši jednadžbu za reakciju:

u bakrovu polučlanku:
u kromovu polučlanku:
b) U
kojem se smjeru gibaju elektroni u galvanskom
članku koji je sastavljen od kromova i bakrova
polučlanka?
E
lektroni se gibaju od
polučlanka prema polučlanku.
c) Shematski prikaži navedeni galvanski članak.

7.18. Za reakcije u navedenim polučlancima dane su vrijednosti

standardnih redoks-potencijala.
Cr3+(aq) + 3e– → Cr(s) Eo = –0,74 V
Pb (aq) + 2e → Pb(s)
2+ –
Eo = –0,13 V
Izračunaj napon članka za reakciju:

2Cr(s) + 3Pb2+(aq) → 2Cr3+(aq) + 3Pb(s)

249
7.3. Elektroliza elektroliza
Ponovit ćemo:
• reakcije na elektrodama tijekom elektrolize taljevine ili
vodene otopine kemijskoga spoja
• osnovne zakone elektrolize
• što je proces korozije i načine zaštite od korozije.
Elektroliza je kemijski proces koji nastaje kada električna struja

prolazi kroz talinu ili vodenu otopinu soli, kiseline ili lužine. Provodi
se u elektroliznom članku. elektrolizni
članak
(elektrolizer)
Elektrolizni članak (elektrolizer) sastoji se od dviju elektroda,
elektrolita i izvora istosmjerne struje.
Anoda je pozitivna elektroda na kojoj se odvija reakcija
oksidacije. Ona privlači anione.
Katoda je negativna elektroda na kojoj se odvija reakcija
redukcije. Ona privlači katione.
Primjer 7.6.
Elekroliza taline NaCl elektroliza taline

natrijeva klorida
∆t
NaCl(s)  → Na+(l) + Cl–(l)
Pri elektrolizi na elektrodama odvijaju se sljedeće reakcije:
katoda (–): Na+(l) + e– → Na(l) /·2 redukcija

anoda (+): 2Cl–(l) → Cl2(g) + 2e– oksidacija

2Na+(l) + 2e– → 2Na(l)
2Cl–(l) → Cl2(g) + 2e–
Jednadžba redoks-reakcije:
2Na+(l) + 2Cl–(l) → 2Na(l) + Cl2(g)
Pri elektrolizi na elektrodama od više mogućih kemijskih reakcija

uvijek napreduje ona koja zahtijeva najmanji utrošak energije.
Tako se elektrolizom vodenih otopina soli metala 1. i 2. skupine,
kao i aluminija, u pravilu na katodi reducira vodik iz vode.
Elektrolizom vodenih otopina sulfata, nitrata, karbonata, fosfata i
hidroksida na anodi se oksidira kisik iz vode.

250 ELEKTROKEMIJA
Ako su u vodenim otopinama prisutni navedeni kationi i anioni, na

elektrodama dolazi do redukcije ili oksidacije vode.
Li+, Na+, K+, Rb+, Cs+
katoda(–):
KATIONI Mg2+, Ca2+, Sr2+, Ba2+
2H2O + 2e– → H2 + 2OH–
Al3+
SO42–, NO3–
anoda (+):
ANIONI PO43–, CO32–
2H2O → O2 + 4H+ + 4e–
OH–
Primjer 7.7.
elektroliza Elektroliza vodene otopine natrijeva klorida
vodene otopine
natrijeva klorida NaCl(s) 
H2 O
→ Na+(aq) + Cl– (aq)
katoda (–): 2H2O(l) + 2e– → H2(g) + 2OH–(aq) redukcija
anoda (+): 2Cl–(aq) → Cl2(g) + 2e– oksidacija
2Cl–(aq) + 2H2O(l) → H2(g) + 2OH–(aq) + Cl2(g)

2Na+(aq) + 2Cl–(aq) + 2H2O(l) →
→ H2(g) + Cl2(g) + 2Na+(aq) + 2OH–(aq)
Primjer 7.8.
elektroliza Elekroliza vodene otopine bakrova(II) klorida
vodene otopine
bakrova(II) CuCl2(aq) 
H2 O
→ Cu2+(aq) + 2Cl–- (aq)
klorida
katoda (–): Cu2+(aq) + 2e– → Cu(s) redukcija
anoda (+): 2Cl–(aq) → Cl2(g) + 2e– oksidacija
Cu2+(aq) + 2Cl–(aq) → Cu(s) + Cl2 (g)
Primjer 7.9.
elektroliza Elekroliza vodene otopine natrijeva sulfata
vodene otopine
natrijeva sulfata Na2SO4(aq) 
H2 O
→ 2Na+(aq) + SO42–(aq)
katoda (–): 2H2O(l) + 2e– → H2(g) + 2OH–(aq) / ·2
anoda (+): 2H2O(l) → O2(g) + 4H+(aq) + 4e–
4H2O(l) + 4e– → 2H2(g) + 4OH–(aq)

2H2O(l) → O2(g) + 4H+(aq) + 4e–
6H2O(l) → H2(g) + O2(g) + 4H+(aq) + 4OH–(aq)
2H2O(l) → 2H2(g) + O2(g)
Ta je elektroliza, zapravo, elektroliza vode.

251
Kvantitativni odnosi pri elektrolizi

Kvantitativne odnose pri elektrolizi ispitivao je Michael Faraday
i dokazao da postoji izravna kvantitativna veza između mase
izlučene tvari na elektrodi i ukupnog naboja koji prođe kroz
elektrolizer.
Faradayevi zakoni elektrolize Faradayevi

zakoni
I. Faradayev zakon kazuje da je množina tvari koja se pri I. Faradayev
elektrolizi izluči na bilo kojoj elektrodi proporcionalna električnom zakon
naboju koji prođe kroz elektrolit.
II. Faradayev zakon kazuje da se množine tvari izlučene na II. Faradayev

elektrodama istom količinom električnog naboja odnose obrnuto zakon
proporcionalno broju izmijenjenih elektrona u tim reakcijama.
n1 z2
=
n2 z1
Faradayeva konstanta je prirodna konstanta koja ne ovisi Faradayeva
o tlaku i temperaturi. Njezina se vrijednost može izmjeriti i konstanta, F
izračunati.
F = NA · e–
= 6,022 x 1023 mol–1 · 1,602 x 10–19 C
= 9,6472 x 104 C mol–1
NA = L = Avogadrova konstanta
C – znak za jedinicu električnog naboja, kulon
C=A∙s
Pri rješavanju zadataka u većini se slučajeva može za vrijednost

Faradayeve konstante upotrijebiti vrijednost od 96 500 C mol–1 ili
26,8 A h mol–1.
Množina i masa tvari koja se pri elektrolizi izluči na bilo kojoj

elektrodi proporcionalna je električnom naboju koji proteče kroz
elektrolit.
Q
n(tvar) = Q= I⋅t
z⋅F
I⋅t M( tvar ) ⋅ I ⋅ t
n( tvar ) = m( tvar ) =
z⋅F z⋅F
z – broj elektrona izmijenjenih u redoks-reakciji

252 ELEKTROKEMIJA
Primjer 7.10.
Otopinom koja sadrži olovo(II) ione prolazila je struja jakosti

2,0 ampera tijekom 2 sata. Izračunaj masu olova izlučenog na
elektrodi.

I = 2,0 A m(Pb)
t=2h
z=2
Račun:
K (–): Pb2+(aq) + 2e– → Pb(s)

M(Pb) ⋅ I ⋅ t
m(Pb) =
z⋅F
207,2 g mol−1 ⋅ 2,0 A ⋅ 2 h
= = 15,46 g
2 ⋅ 26,8 A h mol−1
Odgovor: Masa izlučenog olova je 15,46 g.
Dobro je znati!
U elektrokemijskim procesima kemijska energija pretvara
se u električnu ili obratno. Svi su elektrokemijski procesi
redoks-procesi. Bez obzira radi li se o galvanskim ili
elektroliznim člancima, katoda je uvijek elektroda na kojoj
se zbiva proces redukcije, a anoda elektroda na kojoj se
uvijek zbiva proces oksidacije.
U galvanskom članku katoda je pozitivna, a u elektroliznom
članku negativna elektroda. Anoda je u galvanskom članku
negativna, a u elektroliznom pozitivna elektroda.
7.4. Korozija
Korozija je proces nenamjernog trošenja konstrukcijskog
materijala pod kemijskim i biološkim djelovanjem okoliša.
Prema mehanizmu i mjestu nastanka korozijski procesi se dijele

na:

253
KEMIJSKA KOROZIJA kemijska

korozija
MEHANIZAM PROCESA
ELEKTROKEMIJSKA elektrokemijska
KOROZIJA korozija
GEOMETRIJSKI OBLIK
KOROZIJSKOG RAZARANJA
OPĆA LOKALNA SELEKTIVNA INTERKRISTALNA

KOROZIJA KOROZIJA KOROZIJA KOROZIJA
Pjegasta
Rupičasta
Potpovršinska
Kontaktna
Kemijsku koroziju, odnosno trošenje materijala uzrokuju npr.

plinovi u zraku kao što su SO2, NO, NO2 koji izazivaju oštećenja
spomenika.
Češća je elektrokemijska korozija koja je uzrokovana
nastajanjem galvanskog članka pri dodiru dviju kovina i
elektrolita.
Korozija metala
Najčešći primjer elektrokemijske korozije u svakodnevnom životu
je hrđanje željeza.
Proces hrđanja počne tako da željezo mjestimično na površini proces hrđanja
oksidira i prijeđe u otopinu.
Fe(s) → Fe2+(aq) + 2e–
Elektroni oslobođeni oksidacijom na metalnoj površini reduciraju

kisik u prisutnosti vode i nastaju hidroksidni ioni.
1
O (g) + H2O(l) + 2e– → 2OH–(aq)
2 2

254 ELEKTROKEMIJA
Reakcijom željezovih(II) iona i hidroksidnih iona nastaje

željezov(II) hidroksid.
Fe2+(aq) + 2OH–(aq) → Fe(OH)2(s)
Oksidacijom željezova(II) hidroksida u reakciji s kisikom i vodom

nastaje hidratizirani željezov(III) oksid formule Fe2O3 ∙ H2O, koji se
hrđa naziva hrđa.
voda zrak O2
hrđa
Fe2+
Fe3+
Fe
e–
anoda katoda
Fe(s)
Fe(s)  Fe +(aq)
Fe2+(aq)
2+
2e– + 2e
–
O2(g) + 4H+(aq) + 4e–  2H2O(l)
1
Fe2+(aq)
Fe2++ 2OH
(aq)
–
3+Fe(OH)
 Fe (aq) +2(s)
e– O (g) + H2O(l) + 2e–  2OH–(aq)
2 2
O2 , H2O
Fe(OH)2(s)  → Fe2O3 · xH2O
Kako bi se spriječilo propadanje metalnih predmeta, postoje

zaštita od odgovarajuće metode zaštite od korozije, primjerice:
korozije anoda inhibitora
katoda anoda katoda
• dodavanje
– + + –
• katodna zaštita
• zaštita s pomoću različitih prevlaka - galvanizacija
• elektrolitička oksidacija ili eloksiranjekationi
oksidacija
oksidacija
redukcija
redukcija
• nanošenje organskih prevlaka kao što su boje, emajli i vrlo

tanki slojevi polimera (plastike).
anioni
Zadatcigalvanski
višestrukog
članak
izbora
elektrolizni članak
7.19. Kolika je količina naboja potrebnog za redukciju 2,5 mola

kalcijevih iona?
A 48 250 C B 96 500 C
C 241 250 C D 482 500 C
7.20. Koja tvrdnja nije točna za elektrolizu vodene otopine

bakrova(II) klorida?

255
A Bakar se izlučuje na katodi.

B Pri elektrolizi modra boja otopine postaje svjetlija.
C Pri elektrolizi se koncentracija bakrovih(II) iona
povećava.
D Ako je elektrolizom prošao naboj od 96 500 A s, izluči
se 31,78 g bakra.
7.21. Za izlučivanje 0,1 mola bakra iz bakrova(II) sulfata tijekom

elektrolize potrebna je količina naboja:
A jednaka kao za izlučivanje 0,1 mola Ag iz AgNO3
B tri puta manja nego za izlučivanje 0,1 mola Al iz Al2O3
C jednaka kao za izlučivanje 0,005 mola Na iz NaCl
D jednaka kao za izlučivanje 0,05 mola Ca iz CaCl2.
7.22. Kolika je količina naboja potrebnog za redukciju 1,5 mola

Cr3+ iona?
A 48 250 C B 96 500 C
C 144 750 C D 434 250 C

7.23. Izračunaj volumen klora koji nastaje potpunom
elektrolizom 1,5 dm3 vodene otopine natrijeva klorida
množinske koncentracije 2,5 mol/dm3. Klor se razvija pri
tlaku od 1 bar i temperaturi od 20 °C.
7.24. Pri elektrolizi vodene otopine NiSO4 uz platinske elektrode

teče struja jakosti 0,750 A. Izračunaj masu nikla koji se
izluči na katodi tijekom 6 sati.
7.25. U oksidu nepoznatog jednovalentnog metala maseni udio

kisika je 6,92 %. Nakon reakcije tog oksida s dušičnom
kiselinom provodi se elektroliza nastale otopine. Uz naboj
od 336 C na katodi se izlučilo 375,7 mg metala. Napiši:
a) koji je to metal
b) odgovarajuću kemijsku formulu metalnog oksida
c) jednadžbu reakcije metalnog oksida s razrijeđenom
dušičnom kiselinom.
7.26. Tijekom elektrolize vodene otopine kalijeva klorida

dobiveno je 55 mL vodika uz tlak od 95 kPa i temperaturu
od 20 °C. Izračunaj koliki je naboj prošao elektrolizerom.

256 ELEKTROKEMIJA
Rješenja
7.1. D
7.2. E
7.3. C
7.4. B
7.5. A
7.6. B
7.7. D
7.8. a) oksidacija; b) oksidacija; c) nije redoks-pretvorba;
d) nije redoks-pretvorba; e) oksidacija
7.9. a) 5, 12, 5, 1, 6
b) 2, 1, 1, 1, 1, 2
c) 3, 4, 3, 2, 1
d) 3, 8, 3, 4, 2
e) 2, 16, 2, 2, 5, 8
f) 1, 14, 2, 2, 7, 3
g) 4, 5, 4, 1, 4
h) 2, 5, 8, 1, 2, 10, 8
i) 1, 6, 7, 4, 1, 3, 7
j) 2, 2, 1, 1, 2
7.10. V(KMnO4) = 33,1 mL
7.11. V(NO) = 646,6 cm3
7.12. a) 2Al(s) + 3H2SO4(aq) → Al2(SO4)3(aq) + 3H2(g);
b) aluminij; c) (Al2(SO4)3 =31,82 g
7.13. C
7.14. C
7.15. C
7.16. B
7.17. a) Cu2+(aq) + 2e– → Cu(s)
Cr(s) → Cr3+(aq) + 3e–
b) Elektroni se gibaju od kromova polučlanka prema bakrovu polučlanku.
c) Cr(s)|Cr3+(aq) || Cu2+(aq)|Cu(s)
7.18. Eočl. = 0,61 V
7.19. D
7.20. C
7.21. B
7.22. D
7.23. V(Cl2) = 45,3 dm3
7.24. m(Ni) = 4,93 g
7.25. a) Ag; b) Ag2O; c) Ag2O(s) + 2HNO3(aq) → 2AgNO3(aq) + H2O(l)
7.26. Q = 414 C

8. NAJVAŽNIJE
SKUPINE ORGANSKIH
SPOJEVA I
KARAKTERISTIČNE
REAKCIJE

258 NAJVAŽNIJE SKUPINE ORGANSKIH SPOJEVA I KARAKTERISTIČNE REAKCIJE
8.1. Građa organskih molekula
Ponovit ćemo:
• temeljne značajke molekula ugljikovodika, alkohola,
aldehida, ketona, etera, karboksilnih kiselina i njihovih
derivata te amina
• fizikalna svojstva navedenih kemijskih spojeva.
ugljikovodici Ugljikovodici
Molekule ugljikovodika sastoje se od atoma ugljika i vodika.
alkani Alkani su aciklički zasićeni ugljikovodici. Opća formula je

CnH2n+2.
aciklički
ugljikovodici U acikličkim ugljikovodicima ugljikovi atomi mogu biti vezani u
nerazgranate i razgranate lance.
nerazgranati i
razgranati lanci
Primjer 8.1.
CH3
CH3CH2CH2CH3 CH3CHCH3
butan 2-metilpropan
(nerazgranati lanac) (razgranati lanac)
zasićeni U zasićenim ugljikovodicima ugljikovi atomi vežu se

ugljikovodici
jednostrukom kovalentnom vezom (s-vezom).
sp3-hibridizacija Prema modelu sp3-hibridizacije iz jedne 2s-orbitale i triju
2p-orbitala ugljikova atoma, hibridizacijom nastaju četiri
ekvivalentne sp3-hibridne orbitale, prostorno usmjerene u vrhove
tetraedra. Kut između njih iznosi 109,5°. Preklapanjem tako
hibridiziranih orbitala s orbitalama drugih atoma nastaju s-veze.
Geometrija molekule je tetraedarska.
cikloalkani
ciklički Cikloalkani su ciklički (prstenasti) zasićeni ugljikovodici. Opća
(prstenasti) formula homolognog niza cikloalkana je CnH2n.
ugljikovodici

259
Primjer 8.2.
ciklopropan cikloheksan
Nezasićeni ugljikovodici su ugljikovodici s barem jednom nezasićeni

ugljikovodici
dvostrukom ili trostrukom vezom unutar molekule.
Alkeni su nezasićeni ugljikovodici u čijim su molekulama alkeni

jedan ili više parova ugljikovih atoma povezani dvostrukom
kovalentnom vezom. Opća formula homolognog niza alkena s dvostruka
kovalentna veza
jednom dvostrukom vezom je CnH2n.
Primjer 8.3.
1 2 3 1 2 3 4
CH2 CHCH3 CH2 CHCH CH2
propen buta-1,3-dien
Dvostruka veza između ugljikovih atoma opisuje se sp2- sp2-hibridizacija

hibridizacijom. Iz jedne 2s i dvije 2p-orbitale nastaju tri sp2-
hibridne orbitale iz kojih nastaju tri s-veze. p-veza nastaje bočnim
preklapanjem nehibridiziranih 2p-orbitala.
Dvostruka veza sastoji se od jedne s- i jedne p-veze. Geometrija
molekule je planarna.
Alkini su nezasićeni ugljikovodici u čijim su molekulama jedan ili alkini

više parova ugljikovih atoma povezani trostrukom kovalentnom
vezom. Opća formula alkina s jednom trostrukom vezom je
CnH2n – 2.

Primjer 8.4.
CH3
HC CCCH2C CH
CH3C CCH3 CH3
but-2-in 3,3-dimetilheksan-1,5-diin
trostruka Trostruka kovalentna veza između ugljikovih atoma opisuje se

kovalentna veza
sp-hibridizacijom. Iz jedne 2s i jedne 2p- orbitale atoma ugljika
sp-hibridizacija
nastaju dvije sp-hibridne orbitale iz kojih nastaje s-veza, dok
bočnim preklapanjem dviju nehibridiziranih 2p-orbitala svakog
ugljikova atoma nastaju dvije p-veze.
180°
π
H C πσC H
Trostruka kovalentna veza sastoji se od jedne s- i dviju p-veze.
Geometrija molekule je linearna.
areni Areni su posebna skupina cikličkih nezasićenih ugljikovodika čiji

je najjednostavniji predstavnik benzen, molekulske formule C6H6.
A B
ili
p-veze u molekuli benzena nisu lokalizirane, već po jedan

elektron svakog ugljikova atoma u prstenu čini oblak
delokaliziranih elektrona koji se proteže preko čitavog prstena
aromatičnost i daje mu posebnu stabilnost, tj. svojstvo aromatičnosti.
Geometrija molekule je planarna.
polinuklearni ili Polinuklearni ili policiklički areni su aromatski spojevi koji u

policiklički areni
strukturi imaju dva ili više benzenska prstena.

261
Primjer 8.5.
naftalen antracen
Alkani, alkeni i alkini sličnih vrijednosti relativnih molekulskih masa

imaju različita vrelišta.
Primjer 8.6.
Što utječe na različita vrelišta etana, etena i etina? vrelišta

ugljikovodika
H3C CH3 H2 C C H2 HC CH
etan eten etin
Mr = 30 Mr = 28 Mr = 26
tv = –88,6 °C tv = –103,8 °C tv = –84,0 °C
Ugljikovodici (etan, eten i etin), iako imaju slične relativne

molekulske mase, razlikuju se po vrijednosti vrelišta jer na
vrelište, osim relativne molekulske mase, utječe i geometrija
molekule, a o njoj međumolekulska privlačenja.
Molekule ugljikovodika su nepolarne i zato ugljikovodici nisu nepolarne

molekule
topljivi u vodi.
Alkoholi
Alkoholi su organski spojevi koji sadrže jednu ili više hidroksilnih alkoholi
skupina. Opća formula alkohola s jednom -OH skupinom je
CnH2n + 1OH.
Primjer 8.7.
Strukturne formule nekih alkohola
OH CH2 CH2 CH2 CH CH2

CH3 CH CH3 OH OH OH OH OH
etan-1,2-diol propan-1,2,3-triol
propan-2-ol (etilenglikol) (glicerol)
CH2 CH CH2OH
prop-2-en-1-ol

primarni Primarni alkoholi su alkoholi u kojima je –OH skupina vezana na

sekundarni i primarni ugljikov atom. U sekundarnim alkoholima –OH skupina
tercijarni alkohol
je vezana na sekundarni ugljikov atom, dok se u tercijarnim
alkoholima veže na tercijarni ugljikov atom.
Primjer 8.8.
Primjer primarnog (P), sekundarnog (S) i tercijarnog (T)
alkohola
P S T
CH3
CH3CHCH2CH3 CH3 C OH
HOCH2CH2CH2CH3 OH CH3
OH
HO OH
butan-1-ol butan-2-ol 2-metilpropan-2-ol

(butil-alkohol) (sec-butil-alkohol) (tert-butil-alkohol)
Alkoholi imaju mnogo viša vrelišta od alkana iste ili slične relativne
molekulske mase.
Primjer 8.9.
Zašto etanol (Mr=46) ima mnogo više vrelište od propana
(Mr=48)?
CH2CH3 CH2CH3
δ– δ–
O O
vrelišta alkohola H+ H+
δ δ
tv(C2H5OH) = 78 °C H δ–
δ+
O
tv(C3H8) = –42,2 °C
CH2CH3
Razlog više temperature vrelišta etanola je asocijacija
molekula etanola vodikovim vezama.
Duljina ugljikovodičnog dijela molekule, kao i njegova

razgranatost, također utječe na vrelište.
topljivost Topljivost alkohola u vodi različita je pri jednakoj temperaturi.

alkohola u vodi

263
Primjer 8.10.
Zašto je propan-1-ol pri 22 °C topljiv u vodi, a dekan-1-ol
netopljiv?
O H
nepolarni hidrofobni dio polarni

hidrofilni dio
Hidroksilna skupina, -OH, hidrofilna je – pokazuje afinitet

prema molekulama vode, dok su alkilne skupine nepolarne i
hidrofobne. Razlog netopljivosti dekan-1-ola u vodi je duljina
njegova nepolarnog hidrofobnog ugljikovodičnog lanca. Što
je nepolarni ugljikovodični lanac dulji, topljivost je manja.
Fenoli
Fenoli su spojevi u kojima se jedna ili više hidroksilnih skupina fenoli

neposredno veže na aromatski prsten.
Primjer 8.11.
Struturne formule nekih fenola
OH OH OH
1
6 2
5 3
4
CH2 CH3
fenol 3-etilfenol 2-fenilfenol
OH
OH
a-naftol b-naftol
Talište fenola je 43 °C, a vrelište 182 °C. Visoko talište i vrelište

posljedica je asocijacija molekula fenola preko vodikove veze.

Eteri
eteri Eteri su spojevi opće formule R – O – R ili R – O – R'.
Primjer 8.12.
Primjer simetričnog i asimetričnog etera
CH3 CH2 O CH2 CH3
dietil-eter cikloheksil-fenil-eter
(etoksietan) (cikloheksoksibenzen)
Eteri imaju niža vrelišta od alkohola.
Primjer 8.13.
vrelišta etera Zašto etanol ima mnogo više vrelište od dimetil-etera?
Sažeta strukturna
Ime spoja Mr tv /°C
formula
dimetil-eter CH3OCH3 46 –24
etanol CH3CH2OH 46 78
Razlog tome je što se molekule etera ne povezuju vodikovim

vezama, a interakcije između dipolnih molekula etera vrlo su
slabe zbog steričkih smetnji.
aldehidi i ketoni Aldehidi i ketoni
karbonilna Karbonilna skupina C O karakteristična je za aldehide i

skupina
ketone. Karbonilna skupina je polarna.
Opća formula
O O
C C
R H R R'
aldehidi ketoni

265
Primjer 8.14.
Strukturne formule nekih aldehida i ketona
O O
C H3 C C
H H
metanal etanal fenilmetanal
(formaldehid) (acetaldehid) (benzaldehid)
O
O 5 4 3 2 1
CH3 CH2CCHCH3
C
H3C CH3 CH3
propanon 2-metilpentan-3-on
(dimetil-keton, aceton) (etil-izopropil-keton)
Primjer 8.15.
Zašto su vrelišta, u tablici navedenih spojeva slične relativne
molekulske mase, različita?
Sažeta strukturna
Ime spoja Mr tv /°C
formula
butan CH3CH2CH2CH3 58 –0,5
propan-1-ol CH3CH2CH2OH 60 97,1
propanal CH3CH2CHO 58 48,8
propanon CH3COCH3 58 56,1
Zbog polarnosti karbonilne skupine privlačne sile

među molekulama aldehida i ketona jače su nego kod
ugljikovodika, ali su slabije od vodikovih veza kod alkohola,
pa su ovi spojevi i hlapljiviji od alkohola.
Karboksilne kiseline
Karboksilne kiseline su organski spojevi koji sadrže jednu ili karboksilne

kiseline
više karboksilnih skupina, –COOH.

Primjer 8.16.
Strukturne formule nekih karboksilnih kiselina
O O CH3 O
HC CH3C C H2 C C
OH OH OH
2-metilpropenska
metanska kiselina etanska kiselina kiselina
(mravlja kiselina) (octena kiselina) (metakrilna kiselina)
O
HO O
C
OH C C
O OH
benzenkarboksilna
kiselina etanska dikiselina
(benzojeva kiselina) (oksalna kiselina)
Primjer 8.17.
vrelišta Zašto je vrelište octene kiseline (tv = 118 °C) više od
karboksilnih
kiselina vrelišta propan-1-ola (tv = 97 °C), iako su jednake relativne
molekulske mase (Mr = 60)?
O HO
H 3C C C C H3
OH O
Razlog je tome što se dvjema vodikovim vezama dvije

molekule octene kiseline asociraju u dimer.
Derivati karboksilnih kiselina
O
esteri Esteri su spojevi opće formule: C
R OR’

267
Primjer 8.18.
Strukturne formule nekih estera
O O
C C
H3C OCH3 CH3CH2CH 2 OCH2CH3
metil-etanoat etil-butanoat
(metil-acetat) (etil-butirat)
O
C
OCH2CH2CH3
propil-benzoat
Molekule estera su polarne, ali se ne mogu asocirati preko

vodikove veze i zato imaju znatno niža vrelišta od kiselina čiji su vrelišta estera
derivati.
O
C H
Amidi su spojevi opće formule: R N amidi
Primjer 8.19.
Primjer primarnog, sekundarnog i tercijarnog amida primarni,
sekundarni i
tercijarni amidi
O O O
CH3C CH3C CH3C
NH2 NHCH 3 N(CH3)2
etanamid N-metiletanamid N,N-dimetiletanamid
primarni amid sekundarni amid tercijarni amid
Svi amidi karboksilnih kiselina pri sobnoj su temperaturi neutralne vrelišta i tališta
amida
čvrste tvari, osim formamida koji je tekućina. Imaju visoka tališta i
vrelišta. Mnogi od njih su topljivi i u vodi.
O
Acil-halogenidi su spojevi opće formule: R C acil-halogenidi

X

Primjer 8.20.
Strukturne formule nekih acil-klorida
O O O
CH3C CH3CH2CH2C C
Cl Cl Cl
etanoil-klorid butanoil-klorid
(acetil-klorid) (butiril-klorid) benzoil-klorid
O O
anhidridi Anhidridi su spojevi opće formule: C C
R O R’
Primjer 8.21.
Strukturne formule nekih anhidrida
O O
CH3 C CH3 C
O O
CH3 C CH3CH2 C
O O
anhidrid octene kiseline anhidrid etanske i propanske
(acetanhidrid) kiseline
Amini
amini Amini su organski spojevi koje smatramo derivatima amonijaka,

NH3.
Primjer 8.22.
primarni, Primjer primarnog, sekundarnog i tercijarnog amina
sekundarni i
tercijarni amini CH3CH2 CH3CH2
NH N CH2CH3
CH3CH2 NH2 CH3CH2 CH3CH2
etilamin N-etiletanamin N,N-dietiletanamin

primarni amin sekundarni amin tercijarni amin

269
NH 2
Spoj u kojem je amino-skupina vezana na

aromatski prsten zove se aromatski amin.
anilin
primarni amin
Vrelišta amina niža su od vrelišta alkohola slične relativne vrelišta amina

molekulska mase zbog slabijih međumolekulskih privlačenja.

U zadatcima od 8.1. do 8.13. jedan je odgovor točan.
8.1. Alkini su spojevi opće formule:

A CnH2n + 2

B CnH2n
C CnHn + 2
D CnH2n – 2
8.2. Ciklobutan je spoj molekulske formule:

A C4H4
B C4H6
C C4H8
D C4H10
8.3. Aromatski ugljikovodik je:

A nitrobenzen
B cikloheksen
C anilin
D naftalen.
8.4. Glicerol je:

A fenol
B alkohol
C aldehid
D eksploziv.

8.5.
Koja veza nastaje prekrivanjem dviju sp-hibridnih orbitala
dvaju ugljikovih atoma duž osi koja povezuje jezgre
atoma?
A vodikova veza
B trostruka kovalentna veza
C s-veza
D p-veza
8.6. Svi atomi nalaze se u jednoj ravnini u molekuli:

A etana
B propena
C formaldehida
D but-1-ina.
8.7. Geometrija molekule 1,2-dibrometena je:

A tetraedarska
B linearna
C oktaedarska
D planarna.
8.8. Koja je molekula nepolarna?

A CHCl3
B C6H6
C H2O
D (CH3)2CO
8.9. Vodikovom vezom povezuju se molekule:

A C2H6
B CH3OCH3
C CH3NH2
D (CH3)2CO
8.10. Najviše vrelište ima spoj:

A propin
B propan-1-ol
C propanon
D propen.
8.11. 2,2-dimetilbutan i heksan imaju:

A jednaku topljivost u vodi
B jednaku temperaturu vrelišta
C jednaku relativnu molekulsku masu
D različitu relativnu molekulsku masu.

271
8.12. Spoj CH3CH2COOCH2CH3 u odnosu na funkcionalnu

skupinu je:
A eter
B ester
C keton
D alkohol.
8.13. Sekundarni amin je:

A C3H7NH2
B C3H7CONH2
C (C2H5)2NH
D NH3

8.14. Vrelište pentana je 36 °C, a njegova razgranatog izomera,
2-metilbutana, 28 °C. Objasni uzroke nižeg vrelišta
razgranatog ugljikovodika.
8.15. Objasni razlike u reaktivnosti ciklopropana i ciklobutana u

odnosu na druge cikloalkane.
8.16. Što je uzrok bolje topljivosti u vodi jednovalentnih alkohola

s manjim brojem ugljikovih atoma od onih s dugim
ugljikovodičnim lancima?
8.17. Iz benzena je pripremljen spoj u kojemu je jedan vodik

supstituiran hidroksilnom, a drugi karboksilnom skupinom.
a) Nactaj strukturnu formulu tog spoja veznim crticama.
b) Odredi je li taj spoj kiselina ili alkohol.
c) Napiši molekulsku formulu tog spoja.

8.2. Izomerija organskih spojeva
Ponovit ćemo:
• što je izomerija
• vrste izomera.
IZOMERI
KONSTITUCIJSKI STEREOIZOMERI
(STRUKTURNI) IZOMERI
KONFORMACIJSKI KONFIGURACIJSKI
IZOMERI IZOMERI
DIJASTEREOMERI ENANTIOMERI
izomerija Izomerija je postojanje dvaju ili više kemijskih spojeva istoga

grč. isos – jednak
meros – dio sastava, iste molekulske mase, ali različitog načina povezivanja
atoma u molekuli ili prostornog rasporeda.
konstitucijski Strukturna izomerija

(strukturni)
izomeri Strukturni izomeri imaju istu molekulsku formulu, ali različit način
međusobnog povezivanja atoma u molekuli. Razlikuju se po
fizikalnim i kemijskim svojstvima.
Primjer 8.23.
Strukturni izomeri pentana, C5H12
CH3
CH3CH2CHCH3 CH3 CCH 3
CH3 CH2 CH2 CH2 CH3 CH3 CH3
pentan izopentan neopentan

tv = 36 °C tv = 28 °C tv = 10 °C

273
Strukturna izomerija može biti uzrokovana i različitim položajem

funkcionalnih skupina u molekuli.
Primjer 8.24.
a) Strukturni izomeri propanola, C3H7OH
CH3CHCH 3
CH3CH2CH2OH OH
OH
OH
propan-1-ol propan-2-ol
(propanol) (izopropanol)
tv = 97,1 °C tv = 82,4 °C
b) Strukturni izomeri diklorbenzena, C6H4Cl2 međusobni

položaj dva
Cl supstituenta
vezana na
Cl benzenski prsten
Cl
može biti:
Cl o- (1,2)
m- (1,3)
p- (1,4)
Cl Cl
1,2-diklorbenzen 1,3-diklorbenzen 1,4-diklorbenzen
(o-diklorbenzen) (m-diklorbenzen) (p-diklorbenzen)
Strukturni izomeri mogu biti i spojevi koji imaju različite

funkcionalne skupine, a jednake molekulske formule. Strukturni
izomeri tog tipa su i spojevi molekulske formule, C3H8O.
Primjer 8.25.
CH3CH2CH2OH CH3CH2OCH3
propan-1-ol metoksietan
(alkohol) (eter)
Strukturni su izomeri i alkeni i cikloalkani s jednakim brojem

ugljikovih atoma, a time i jednake molekulske formule.
Primjer 8.26.
1 2 3 4
CH2 CHCH2 CH3
but-1-en ciklobutan

Što je veći broj ugljikovih atoma u molekuli, to je veći broj

mogućih konstitucijskih izomera.
stereoizomerija Kod stereoizomerije atomi ili atomske skupine na različite su

načine smješteni u prostoru.
stereoizomeri: Stereoizomeri ili prostorni izomeri su spojevi s istim slijedom

prostorni izomeri
geometrijski kovalentno vezanih atoma, a različitim prostornim rasporedom tih
izomeri atoma.
lat. cis = s iste Stereoizomere, koji postoje zbog nemogućnosti rotacije oko
strane
lat. trans = s dvostruke veze ili prstena, nazivamo cis-trans izomerima.
druge strane Razlikuju se po fizikalnim svojstvima.
Primjer 8.27.
cis-trans izomeri molekule but-2-en
1 4 cis-but-2-en
H3C CH3 tt = –139 °C
2 3
C C tv = 3,7 °C
topljivost u vodi 0,66 g/L pri 25 °C
H H r = 0,621 g cm–3
U cis-položaju atomi ili atomske skupine nalaze se s iste

strane ravnine, koja je okomita na ravninu dvostruke veze.
4
H CH3 trans–but-2-en
2 3 tt = –106 °C
C C tv = 0,9 °C
1
topljivost u vodi 0,15 g/L pri 25 °C
H3C H r = 0,604 g cm–3
U trans-položaju atomi ili atomske skupine na različitim su

stranama te ravnine, koja je okomita na ravninu dvostruke
veze.
Ako je dvostruka veza na početku lanca, alken nema

stereroizomere, primjerice, heks-1-en.
Općenito, alken nema stereoizomere ako su na atom ugljika, na

kojemu je dvostruka veza, vezana dva jednaka atoma ili atomske
skupine.

275
Cis-izomeri i trans-izomeri nazivaju se i geometrijski izomeri.

Pripadaju u dijastereomere, tj. stereoizomere koji se ne odnose dijastereomeri
kao predmet i zrcalna slika.
Kada na atome ugljika povezane dvostrukom vezom nisu vezani

parovi istovrsnih atoma ili atomskih skupina, njihov prioritet
određuje se Cahn-Ingold-Prelog (CIP) pravilima.
Primjer 8.28.
Cl
Cl Z od njem.
zusammen –
Z-2-klorpent-2-en E-2-klorpent-2-en zajedno
E od njem.
Određivanje konfiguracije primjenom CIP pravila: entgegen –
nasuprot
• Odrede se supstituenti na ugljikovim atomima vezanima
dvostrukom vezom. U ovom primjeru to su –Cl, –CH2CH3,
–CH3 i –H.
• Supstituenti se poredaju prema smanjenju atomskog

broja onog atoma koji je izravno vezan na ugljikove
atome vezane dvostrukom vezom. Ako su takvi atomi
jednaki, prednost se određuje prema atomskom broju
drugog atoma.
1. –Cl Z(Cl) = 17
2. –CH2CH3 Z(C) = 6
3. –CH3 Z(C) = 6
4. –H Z(H) = 1
• Nazivima spojeva dodaju se predmetci Z- ili E-, prema

tome nalaze li se skupine većega prioriteta na istoj ili
suprotnoj strani u odnosu na dvostruku vezu.
Optička aktivnost očituje se u zakretanju ravnine polarizirane optička

aktivnost
svjetlosti koja prolazi kroz optički aktivnu tvar. Kiralne molekule,
tj. molekule s barem jednim asimetrično supstituiranim ugljikovim
atomom optički su aktivne.
Asimetrično supstituiran ugljikov atom (kiralno središte) asimetrično

supstituiran
atom je ugljika na koji su vezana četiri različita atoma ili atomske ugljikov atom, tj.
skupine. kiralno središte

Primjer 8.29.
Cl H
* *
Br C CH3 CH3 C CH2 CH3
*C
(dogovorna F Br
oznaka)
bromfluorklormetan 2-brombutan
enantiomeri Enantiomeri su stereoizomeri koji se odnose kao predmet i

njegova zrcalna slika. Ne mogu se međusobno prekriti ni nakon
rotacije oko jednostruke kovalentne veze.
Slika 8.1. Enantiomeri bromfluorklormetana
Mnogi predmeti Enantiomeri se razlikuju samo po specifičnom zakretanju

iz naše okoline ravnine polarizirane svjetlosti. Dva enantiomera zakreću linearno
imaju svojstva
polarizirano svjetlo za kut jednakog iznosa, ali u suprotnim
kao enantiomeri,
primjerice, desna smjerovima.
i lijeva ruka.
Konfiguracija neke molekule raspored je njezinih atoma u
prostoru bez obzira na rasporede koji su posljedica rotacije oko
jedne ili više jednostrukih veza.
Na primjeru molekule 2,3-dihidroksipropanala ponovit ćete

označavanje konfiguracije enantiomera korištenjem CIP pravila.

277
1. Odredi se asimetrično supstituiran ugljikov atom.
2. Odrede se četiri na njega vezana supstituenta:

–CHO, –OH, –CH2OH, –H.
3. Supstituenti se poredaju prema smanjenju atomskog broja

atoma koji je vezan na kiralno središte (*C), a to su atomi:
1) – OH Z(O) = 8
2) – CHO Z(C)=6 Z(O) = 8
O O
C vrijedi kao C O
H H
3) –CH2OH Z(C) = 6 Z(O) = 8

4) –H Z(H) = 1
Ako se, polazeći od skupine 1 preko 2 do 3, opisuje put kazaljke

na satu kao u primjeru a), konfiguracija tog enantiomera označuje
se slovom R.
Promatra li se na isti način enantiomer gliceraldehida u
primjeru b), prelazeći preko skupina u slijedu 1à2à3 i opisuje
put suprotan smjeru kazaljke na satu, konfiguracija takva
enantiomera označuje se sa S.
Takve konfiguracije, koje prikazuju stvarni raspored skupina u

prostoru, zovu se apsolutne konfiguracije. apsolutna
konfiguracija
Smjesa koja se sastoji od jednakih količina R i S-enantiomera

zove se racemat. racemat
Takva je smjesa optički inaktivna (ne zakreće ravninu
polariziranog svjetla), a označuje se sa (±) ili (R,S), primjerice,
(R,S)-gliceraldehid.

8.18. Spojevi pent-1-en i pent-2-en jesu:

A geometrijski izomeri
B dijastereomeri
C konstitucijski izomeri
D optički izomeri.

8.19. Koji od spojeva nije konstitucijski izomer heks-2-ena?

A heks-1-en
B 2-metilheks-1-en
C 2-metilpent-1-en
D 3,3-dimetilbut-1-en
8.20. Cis-trans (geometrijske) izomere ima:

A but-1-en
B 2-metilbut-2-en
C 2-metilbut-1-en
D but-2-en.
8.21. Koja molekula nije kiralna?

A 1,2-diklor-1-brometan
B 2-klorbutan-2-ol
C 2,2-dibrombutan-1-ol
D 2-hidroksipropanska kiselina
8.22. Koji su spojevi konstitucijski izomeri?

A etan, etanol i etanal
B butan-1-ol, butanal i butan-2-on
C propan, butan i pentan
D heksan, 2-metilpentan i 2,2-dimetilbutan

8.23. Strukturnim formulama prikaži sve moguće strukturne
acikličke izomere spoja molekulske formule C5H8 i imenuj
ih.
8.24. Strukturnim formulama prikaži i imenuj konstitucijske

izomere spoja molekulske formule C4H8.
8.25. Strukturnim formulama prikaži i imenuj sve izomere spoja

molekulske formule C4H10O.
8.26. Imenuj sljedeći spoj i odredi o kojem se stereoizomeru

radi, E ili Z.
F H
C C
Cl Br

279
8.27. Prikaži veznim crticama stereoizomere 3-etil-2-metilheks-3-

ena i imenuj ih prema CIP pravilima.
8.28. Imenuj stereoizomere:

a) b)
koristeći se CIP pravilima.
8.29. Imenuj sljedeći spoj i odredi pripadajuće apsolutne

konfiguracije njegovih enantiomera.
CH(CH3)2 CH(CH3)2
H H F
F CH3 CH3

a) b)
8.30. Napiši imena spojeva A, B i C koristeći se prefiksima cis- ili

trans-.
O OH
O O
HO HO OH
O
O O H H

OH OH
A B C

8.3. Biološki značajni spojevi

Ponovit ćemo:
• građu molekula biološki značajnih spojeva (šećeri,
masti, aminokiseline, proteini, nukleinske kiseline)
• neka svojstva biološki značajnih spojeva
ugljikohidrati Ugljikohidrati
monosaharidi Monosaharidi i disaharidi često se nazivaju šećeri. Većina

i disaharidi
(šećeri) monosaharida ima opću formulu Cn(H2O)n.
polisaharidi Škrob i celuloza su polisaharidi.
aldopentoze Najrasprostranjeniji monosaharidi u prirodi su aldopentoze

aldoheksoze
ketoheksoze (riboza i deoksiriboza), aldoheksoza (glukoza) i ketoheksoza
(fruktoza).
Primjer 8.30.
Fischerove projekcijske formule nekih aldoza i ketoza
H O H O
C C CH2OH
H O H O
C C H OH H OH C O
H OH H H HO H HO H HO H
H OH H OH H OH HO H H OH
H OH H OH H OH H OH H OH
CH2OH CH2OH CH2OH CH2OH CH2OH
D-riboza 2-deoksi-D-riboza D-glukoza D-galaktoza D-fruktoza
aldopentoze aldoheksoze ketoheksoza
U vodenoj otopini lančasta struktura ugljikohidrata prelazi u
cikličku, jer karbonilna skupina, C O, i hidroksilna skupina, –OH,
ciklizacija najčešće na zadnjem asimetričnom ugljikovu atomu reakcijom

ciklički nukleofilne adicije spontano stvaraju stabilniji peteročlani ili
poluacetal
dijastereomeri šesteročlani heterociklički prsten – ciklički poluacetal.

281
Ciklizacijom nastaju a- i b- dijastereomeri, koji se razlikuju

konfiguracijom na C-1 atomu kod aldoza, odnosno C-2 atomu
kod ketoza.
HOCH 2 HOCH 2 OH HOCH 2 HOCH 2 OH

O O O O
OH OH
OH OH OH OH OH OH
a-D-riboza b-D-riboza 2-deoksi-a-D-riboza 2-deoksi-b-D-riboza
CH2OH CH2OH CH2OH CH2OH

OH OH OH OH
O O O O
OH OH OH OH
OH OH OH OH
OH OH OH OH
a-D-glukoza b-D-glukoza a-D-galaktoza b-D-galaktoza
a-D-fruktoza b-D-fruktoza
Slika 8.1. Haworthove formule nekih dijastereomera nekih aldoza i fruktoze
Disaharidi se sastoje od dvaju monosaharida koji su povezani disaharidi

glikozidna veza
glikozidnom vezom. Ako se povezuju dvije heksoze, molekulska
formula je C12H22O11.
Glikozidna veza je eterska veza, a može biti a- i b-. U ljudskom
organizmu enzimi mogu cijepati samo a-glikozidnu vezu, pa su te
molekule izvor energije u prehrani. Disaharidi su:
saharoza (a-D-glukoza + b-D-fruktoza) a,b-1,2-glikozidna veza saharoza

maltoza (a-D-glukoza + a-D-glukoza) a-1,4-glikozidna veza maltoza
laktoza (b-D-galaktoza + a-D-glukoza) b-1,4-glikozidna veza laktoza
celobioza (b-D-glukoza + b-D-glukoza) b-1,4-glikozidna veza. celobioza
Poglavlje8.indd 281 31.10.2012. 14:35:46

CH2OH
O
HO CH2OH
HO 1
O
HO
OH OH HO
CH2OH
O CH2OH OH
O
O
OH HO
2
O OH
CH2OH OH
saharoza b-D-maltoza
(nereducirajući šećer) (reducirajući šećer)
OH
CH2OH CH2OH
O (1,4) CH2OH
4
O O CH2OH
HO 1 O HO O
HO HO O
OH HO OH
OH OH
OH OH
b-D-laktoza b-D-celobioza
(reducirajući šećer) (reducirajući šećer)
Slika 8.2. Reducirajući i nereducirajući disaharidi
reducirajući Reducirajući šećeri su a- i b-dijastereomeri, koji imaju

šećeri
poluacetalnu –OH skupinu na C-1 atomu.
polisaharidi Polisaharidi su prirodne polimerne molekule nastale

povezivanjem velikog broja molekula monosaharida glikozidnom
vezom. Ako se polimeriziraju heksoze, opća je formula (C6H10O5)n.
4 CH2OH
O
HO 1 (1,4)
OH 4 CH2OH
O
O
HO 1
4 CH2OH OH
O
O (1,6)
6
HO 1
(1,4)
CH2
OH 4
O
O
1
HO (1,4)
OH 4 CH2OH
O
O
HO 1
OH
O
Slika 8.3. Dio strukture amilopektina

283
Škrob je pričuvni polisaharid biljnog podrijetla. On je smjesa škrob

amiloze i amilopektina.
Amiloza je prirodni polimer sastavljen od 200 do 2000 glukoznih amiloza
jedinica povezanih a-1,4-glikozidnom vezom. Čini 1/5 škrobne
mase topljive u vodi.
Amilopektin je polimer razgranate strukture netopljiv u vodi. amilopektin
Molekule glukoze su u lancu povezane a-1,4-glikozidnim vezama,
a na mjestu grananja (nakon prosječno 25 molekula glukoze)
a-1,6-glikozidnim vezama.
Glikogen je pričuvni polisaharid u životinja i gljiva. Po svojoj glikogen

strukturi sličan je amilopektinu, ali je razgranatiji.
Celuloza je linearni polimer u kojoj su molekule glukoze celuloza

povezane b-1,4-glikozidnom vezom. Celulozni lanci međusobno
su povezani vodikovim vezama.
4
CH2OH
O β(1,4) 4
CH2OH
O
HO 1 O
OH HO 1 O
n OH
Slika 8.4. Dio strukture celuloze
Masti i ulja
Masti i ulja su esteri dugolančanih zasićenih i nezasićenih masti i ulja

masnih kiselina i glicerola.
Masne kiseline sadrže najčešće 14, 16 i 18 ugljikovih atoma. masne kiseline
Tablica 8.1. Masne kiseline koje se najčešće nalaze u sastavu masti i ulja
miristinska CH3(CH2)12COOH
COOH
palmitinska CH3(CH2)14COOH
COOH

stearinska CH3(CH2)16COOH
COOH
oleinska CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COOH
COOH
linoleinska CH3(CH2)4CH=CHCH2CH=CH(CH2)7COOH
COOH
trigliceridi ili
triacilgliceridi Masti i ulja obično se nazivaju trigliceridi ili triacilgliceroli.
O
O
O CH2 O C R' CH2 O C (CH2)16CH3
O
R'' C O CH O CH3(CH2)16 C O CH O
CH2 O C R''' CH2 O C (CH2)16CH3
a) b)
Slika 8.4. a) Opća strukturna formula triacilglicerola; b) gliceril-tristearat (ester

glicerola s trima molekulama stearinske kiseline)
R′, R″ i R′″ su ugljikovodične skupine masnih kiselina koje mogu

biti jednake ili različite.
COOH
Slika 8.5. cis-konfiguracija oleinske kiseline
Prirodne nezasićene masne kiseline su cis-izomeri i one se

pretežno nalaze u uljima, dok su u mastima, pretežno su
zasićene masne kiseline. Zbog cis-konfiguracije nezasićenih
masnih kiselina u biljnim uljima međumolekulska djelovanja su
tališta masti i slabija, zbog čega su tališta ulja niža od tališta masti.
ulja
hidrogeniranje Hidrogeniranjem ulja (adicijom vodika) nastaju masti.
ulja
Trigliceridi se u organizmu postupno hidroliziraju u glicerol i
masne kiseline s pomoću enzima lipaze. Bazičnom hidrolizom
sapuni triglicerida nastaju glicerol i sapun (smjesa kalijevih ili natrijevih
soli viših masnih kiselina).

285
Aminokiseline
α-aminokiseline su karboksilne kiseline koje na drugi C-atom u a-aminokiseline

lancu imaju vezanu amino-skupinu. Njihova je opća struktura:
COOH
H2N C H
R
Skupina R različita je za svaku aminokiselinu.

U glicinu a-C-atom nije asimetrično supstituiran i zato je glicin glicin
jedina aminokiselina čija molekula nije kiralna.
COOH
H2N C H
H
glicin (Gly)
Aminokiseline imaju svojstva kiselina i baza jer u istoj amfoternost

molekuli imaju karboksilnu, -COOH, i amino, -NH2, skupinu
pa mogu reagirati s bazama i kiselinama. U vodenoj otopini,
unutarmolekulskom kiselo-baznom reakcijom, nastaje zwitterion zwitterion
(dvojni ion).
COO–
+
H3N C H
R
Izoelektrična točka je pH-vrijednost pri kojoj je aminokiselina u izoelektrična

točka
vodenoj otopini u obliku dvojnog iona.
U kiseloj sredini aminokiseline su u kationskom obliku. kationski oblik
aminokiseline
H H
+
C OO– + H3O+ C OOH + H2O
+
H 3N C H3N C
H H
zwitterion konjugirana kiselina (kationski oblik)
U bazičnoj sredini aminokiseline su u anionskom obliku. anionski oblik

aminokiseline
H H
+
H 3N C C OO– + OH– H 2N C C OO– + H2O
H H
zwitterion konjugirana baza (anionski oblik)

Tablica 8.2. Najznačajnije aminokiseline (E = esencijalna kiselina)
Nepolarne R-skupine
H
glicin H C COOH
(Gly)
NH2
H
alanin CH3 C
*
COOH
(Ala)
NH 2
H
valin
*
(Val) CH3 CH C COOH
E CH3 NH2
H
leucin
*
(Leu) CH3 CH CH2 C COOH
E CH3 NH2
H
izoleucin
* *
(Ile) CH3 CH 2 CH C COOH
E CH3 NH2
H
metionin
*
(Met) CH3 S CH2 CH2 C COOH
E NH2
H
fenilalanin
(Phe) CH2 C* COOH
E NH2
COOH
prolin *
(Pro) NH
Kisele R-skupine
H
asparaginska
kiselina HOOC CH2 C* COOH
(Asp) NH2
H
glutaminska
kiselina HOOC CH2 CH2 C* COOH
(Glu) NH2

287
Polarne, neionizirane R-skupine

H
serin HO CH2 C* COOH
(Ser)
NH2
H
treonin
* *
(Thr) CH3 CH C COOH
E OH NH2
H
cistein HS CH 2 C* COOH
(Cys)
NH 2
H
tirozin
(Tyr) HO CH2 C* COOH
E NH 2
O H
asparagin H 2N C CH 2 C* COOH
(Asn)
NH 2
O H
glutamin H 2N C CH2 CH2 C* COOH
(Gln)
NH 2
H
triptofan CH2 C* COOH
(Trp)
NH2
E N
H
Bazične R-skupine
H
lizin
(Lys) H2N CH2 CH2 CH2 CH2 C* COOH
E NH2
NH H
arginin
(Arg) H2N C NH CH2 CH2 CH2 C* COOH
E NH2
N H
histidin
(His) CH2 C* COOH
N
E H NH2

peptidna veza Peptidna veza je amidna veza koja nastaje reakcijom između
(–CONH–) karboksilne skupine, –COOH, jedne i amino-skupine, –NH2, druge
aminokiseline izdvajanjem molekule vode.
O
− H2 O
+
H3N CH COO– + +
H3N CH COO 
–→ +
H3N CH C N CH COO–
R' R'' R' H R''
dipeptid Dipeptidi se sastoje od 2 aminokiseline povezane peptidnom

oligopeptid vezom. Oligopeptidi se sastoje od 3 do 10 aminokiselina.
polipeptid Polipeptidi se sastoje od 11 do 100 aminokiselina. U
proteini ili proteinima je više od 100 aminokiselina.
bjelančevine
primarna Primarna struktura proteina je slijed aminokiselina u
struktura
proteinskom lancu.
sekundarna Sekundarna struktura je pravilan prostorni raspored
struktura
aminokiselinskih ostataka u polipeptidnom lancu stabiliziran
vodikovim vezama. Najčešće sekundarne strukture su
α-uzvojnica (a-heliks) i β-nabrana ploča.
tercijarna Tercijarna struktura je prostorni raspored svih atoma u molekuli.
struktura
Ova struktura, osim vodikovim vezama, stabilizirana je disulfidnim
vezama, ionskim privlačenjem i djelovanjem van der Waalsovih
sila.
kvaterna Kvaternu strukturu imaju proteini koji se sastoje od nekoliko
struktura
polipeptidnih lanaca koji se povezuju u nakupine koje imaju
svoju vlastitu konformaciju. Osim proteinskog dijela mogu imati
prostetičke skupine.
Primarna, sekundarna, tercijarna i ponegdje kvaterna struktura
omogućuju nastajanje upravo takva oblika proteina, koji
nativna najbolje odgovara njegovoj biološkoj ulozi i naziva se nativnom
konformacija
(prirodnom) konformacijom.
denaturiranje Denaturiranje izaziva promjenu nativne konformacije proteinske
molekule, ali se ne mijenja primarna struktura. Denaturiranje
proteina može izazvati promjena temperature, djelovanje jakih
kiselina i lužina ili soli teških metala.
Aminokiseline se dokazuju ninhidrinskom reakcijom, a proteini
biuret reakcijom.

289
Nukleinske kiseline
Nukleinske kiseline su poliesteri fosforne kiseline i riboze ili nukleinske

kiseline
2-deoksiriboze na koji je vezana pojedina dušična baza.
U ribonukleinskim kiselinama, RNA, šećer je D-riboza, a RNA
u deoksiribonukleinskoj, DNA, šećer je 2-deoksi-D-riboza DNA
(deoksiriboza).
Molekule RNA građene su od jednoga polinukleotidnog lanca, a
DNA molekule od dvaju komplementarnih polinukleotidnih lanaca.
baza
fosfat monosaharid
Slika 8.6. Shematski prikaz veza monosaharid (šećer) – fosfat – baza u

polinuklidnom lancu
Dušične baze mogu biti purinske i pirimidinske. Purinske baze purinske baze
su adenin (A) i gvanin (G). Pirimidinske baze su citozin (C), pirimidinske
baze
timin (T) i uracil (U). Timin se pojavljuje samo u DNA molekuli,
uracil samo u RNA, dok se ostale baze pojavljuju u objema
vrstama nukleinskih kiselina.
Komplementarne su baze A i U, odnosno A i T te C i G. komplementarne

baze
U dvolančanoj molekuli DNA dva se lanca povezuju vodikovim
vezama između komplementarnih baza. Baze A i T povezuju se
dvjema, a C i G trima vodikovim vezama.
Nukleozid se sastoji od šećera i baze, a nukleotid je nukleozid

esterificiran molekulom fosforne kiseline.
Genetska informacija ili uputa za sintezu proteina određena je

redoslijedom baza u polinukleotidnom lancu. Ta poruka određuje
vrstu i redoslijed aminokiselina koje će se povezati u određenu
vrstu proteina, jedinstvenih za svaki organizam. Što je sličniji
slijed nukleotida u genetskoj informaciji dvaju organizama, to će
sličniji biti i njihovi proteini.

Količina nasljednog materijala

određena je i stalna za
svaku vrstu organizma.
Molekula DNA ima
sposobnost samoumnažanja
semikonzerva- (semikonzervativna
tivna replikacija
DNA replikacija). U stanicama prije
diobe dolazi do razdvajanja
dvostruke uzvojnice DNA i na
svakom polinukleotidnom lancu
pomoću enzima se sintetizira
novi komplementarni lanac.
Time je osigurano da pri mitozi
nastanu stanice s jednakom Slika 8.7. Shematski prikaz
količinom i vrstom nasljednog semikonzervativne replikacije DNA
materijala kao u stanici majci.

8.31. Fruktoza je:

A aldoheksoza B aldopentoza
C ketoheksoza D disaharid.
8.32. Šesteročlani ciklički poluacetal molekule glukoze nastaje

tako da u molekuli lančaste strukture reagiraju:
A aldehidna skupina i –OH skupina na četvrtom
C-atomu
B –OH skupine na drugom i petom C-atomu
C karbonilna skupina i –OH skupina na četvrtom
C-atomu
D aldehidna skupina i –OH skupina na petom C-atomu.
8.33. Ciklička struktura molekule 2-deoksi-D-riboze ima:

A dva asimetrična C-atoma
B jedan asimetrični C-atom
C četiri asimetrična C-atoma
D tri asimetrična C-atoma.
8.34. Reducirajući šećer nije:

A fruktoza B saharoza
C laktoza D glukoza.

291
8.35. a(1,4)-glikozidna veza je u molekuli:

A saharoze B laktoze
C maltoze D celobioze.
8.36. Celulozni lanci međusobno su povezani:

A van der Waalsovim silama
B a(1,6)-glikozidnim vezama
C vodikovim vezama
D disulfidnim vezama.
8.37. Masti:
A eteri su glicerola i masnih kiselina
B esteri su propan-1-ola
C soli su masnih kiselina
D hidroliziraju se djelovanjem lužine.
8.38. Zwitter-ion je:

A kationski oblik nukleinske kiseline
B anionski oblik aminokiseline
C dvojni ion aminokiseline
D kationski oblik aminokiseline.
8.39. Peptidna veza je:

A esterska veza B amidna veza
C vodikova veza D eterska veza.
8.40. Ispravno ime tripeptida Gly–Ala–Ser je:

A glicin-alanin-serin B glicil-alanin-serin
C glicil-alanil-serin D glicil-alanil-seril.
8.41. Tetrapeptidi Tyr-Ala-Ser-Gly i Gly-Ser-Ala-Tyr razlikuju se:

A po C-terminalnoj aminokiselini
B po broju peptidnih veza
C po N-terminalnoj aminokiselini
D po C- i N-terminalnim aminokiselinama.
8.42. Koja je tvrdnja točna?

A Proteini koji imaju kvaternu strukturu moraju sadržavati
prostetičku skupinu.
B Proteini tercijarne strukture moraju imati dva
polipeptidna lanca.
C Denaturiranje proteina izaziva promjenu primarne
strukture.
D Primarnu strukturu određuje slijed aminokiselina u
proteinskom lancu.

8.43. Nukleotid čine:

A šećer i baza B šećer i fosfat
C šećer, baza i fosfat D fosfat i baza.
8.44. Komplementarne baze jesu:

A A i T B A i C C A i G D T i C.
8.45. Komplementarne baze gvanin i citozin povezuju se:

A disulfidnom vezom
B vodikovom vezom
C dvjema vodikovim vezama
D trima vodikovim vezama.

8.46. Redoslijed baza u jednom lancu DNA je 5′...TAGCGA...3′.
Redoslijed baza u komplementarnom je lancu:
A 5′...TAGCCAT...3′ B 5′...ATCGGA...3′
C 5′...TCGCTA...3′ D 3′...CGGTAA...5′.
8.47. U RNA se ne nalazi:

A uracil B timin
C citozin D gvanin.

8.48. Vodena otopina škroba zagrijavana je uz dodatak
razrijeđene sumporne kiseline. Nakon petnaest minuta
zagrijavanja ohlađena smjesa razdijeli se u tri epruvete. U
prvu se doda Lugolove otopine. Ne opaža se promjena
boje. Sa sadržajem druge epruvete izvede se Fehlingova
reakcija na aldehide. Pojavljuje se crvenosmeđi talog. Sa
sadržajem treće epruvete provede se test srebrnog zrcala.
Tijekom zagrijavanja na stijenkama epruvete izdvaja se
elementarno srebro. Obrazloži rezultate eksperimenta.
8.49. Saponifikacijom nekog triglicerida nastaje smjesa natrijeva

oleata, palmitata i stearata. Prikaži jednadžbom tu reakciju.
8.50. Napiši strukturnu formulu alanina pri a) pH = 12 i

b) pH = 1.

293
8.4. Vrste kemijskih reakcija i

reaktivnost organskih spojeva
Ponovit ćemo:
• razlikovanje nekih karakterističnih kemijskih reakcija
najvažnijih skupina organskih spojeva
• reaktivnost organskih spojeva (ugljikovodika, organskih
spojeva s kisikom, amina, amida, ugljikohidrata, masti i
ulja, proteina i nukleinskih kiselina)
Vrste supstitucijskih reakcija
SUPSTITUCIJSKE
REAKCIJE
HALOGENIRANJE
NUKLEOFILNA ELEKTROFILNA
(Mehanizam slobodnih
SUPSTITUCIJA SUPSTITUCIJA
radikala)
Supstitucija (zamjena) reakcija je pri kojoj se zamjenjuje atom ili supstitucija

atomska skupina nekim drugim atomom ili skupinom atoma.
Halogeniranje je reakcija slobodno radikalske supstitucije slobodno

radikalska
atoma vodika u molekuli alkana atomima halogenih elemenata uz supstitucija
određene uvjete (svjetlost ili povišena temperatura).
halogeniranje
Tom reakcijom nastaje odgovarajući halogenalkan i
halogenovodik.
t
halogenalkani
X = F, Cl, Br, I
Primjer 8.31.
U molekuli metana, jedan atom vodika zamjenjuje se
(supstituira) atomom klora.
t
klormetan
Poglavlje8.indd 293 31.10.2012. 14:39:50

Opća formula halogenalkana je CnH2n + 1X, odnosno RX.
Takve se reakcije zbivaju mehanizmom slobodnih radikala.

Slobodni radikali nastaju homolitičkim cijepanjem veze u
molekuli pri čemu razdvojeni dijelovi molekule imaju po jedan
nespareni elektron. Radikali su bogati energijom i mogu brzo
reagirati s drugim molekulama ili radikalima.
Cl–Cl → Cl• + Cl•

H–CH3 + Cl• → •CH3 + H–Cl
•CH3 + Cl–Cl → Cl–CH3 + Cl•
Lančana reakcija završava spajanjem dvaju radikala.
Nukleofilna supstitucija
Halogenalkani se mogu dobiti i reakcijom nukleofilne supstitucije

iz alkohola s jakim halogenovodičnim kiselinama (HCl, HBr).
ROH + HX → RX + H2O
Primjer 8.32.
Mehanizam reakcije nukleofilne supstitucije za reakciju u primjeru

8.32.
Primjer 8.33.
Dobivanje brometana iz etanola
H + H Br CH 3 H + Br CH3 Br + H2O
+
CH3 CH2 O CH 2 O CH2
–
H
protonirana molekula halogenidni
alkohola ion (nukleofil)

295
Hidroksilna skupina alkohola ponaša se kao nukleofil. Ona se

protonira pa lako reagira s bromidnim ionom dajući brometan
i molekulu vode.
H + H Br CH 3 H + Br CH3 Br + H2O
+
O CH 2 O CH2
–
H
protonirana molekula halogenidni
alkohola ion (nukleofil)
Mehanizmom nukleofilne supstitucije zbiva se i reakcija

nastajanja etera, derivata karboksilnih kiselina i amina.
Eliminacijom molekule vode iz alkohola, u kiselom mediju, eliminacija
nastaju simetrični eteri.
H SO
ROH + ROH 
2 4
→ ROR + H2O
Primjer 8.34.
Dobivanje dietil-etera
H2SO4
2CH3CH2OH CH3CH2OCH2CH3 + H2O
140 °C
etanol dietil eter
Asimetrični eteri dobivaju se reakcijom halogenalkana s asimetrični eteri

alkoksidima.
H SO
RONa + R'X 
2 4
→ ROR' + NaX
Primjer 8.35.
Dobivanje metil-propil-etera
derivati
karboksilnih
Derivati karboksilnih kiselina su: esteri, acil-halogenidi, kiselina
anhidridi i amidi. esteri
O
Esteri se dobivaju reakcijom esterifikacije iz karboksilnih kiselina
i alkohola. C
R OR'

esterifikacija Opća je jednadžba esterifikacije:
Primjer 8.36.
Dobivanje etil-etanoata
acil-halogenidi Acil-halogenidi se mogu dobiti reakcijom karboksilne

O kiseline s tionil-kloridom, SOCl2, fosforovim(III) kloridom, PCl3, i
fosforovim(V) kloridom, PCl5.
R C
X
Primjer 8.37.
Dobivanje propanoil-klorida
O O
CH
3CH2C + PCl 5 → CH3CH2C + HCl + POCl3
OH Cl
propanska kiselina propanoil-klorid

anhidridi Anhidridi karboksilnih kiselina dobivaju se iz karboksilnih

karboksilnih
kiselina kiselina ili reakcijama acil-halogenida s karboksilnim kiselinama.
O
Fosforov(V) oksid, P4O10, dodaje se kako bi vezao vodu.
R C
O
R' C
O

297
Primjer 8.38.
Dobivanje anhidrida octene kiseline
Primjer 8.39.
Dobivanje acetanhidrida reakcijom etanoil-klorida i octene
kiseline
+ → +
etanoil-klorid octena kiselina anhidrid octene kiseline
Primarni amidi dobivaju se reakcijom acil-halogenida s amidi

amonijakom.
O
C
Primjer 8.40. R NH 2
Dobivanje propanamida

amini Amini su organski spojevi s jednim ili više atoma dušika u

molekuli.
Najčešće se dobivaju reakcijom halogenalkana s amonijakom.
Primjer 8.41.
Dobivanje etilamina
–
: :
: :
CH3CH2 Br : + :NH3 CH3CH2 NH3+:Br :
brometan amonijak etilamonijev bromid
– –
CH3CH2 NH3+Br + NH3 CH3CH2 NH2 + NH4+Br
etilamin amonijev bromid
Elektrofilna supstitucija
Benzen i srodni aromatski spojevi najčešće reagiraju reakcijom

elektrofilna elektrofilne supstitucije. Mehanizam reakcije elektrofilne
supstitucija
supstitucije:

← 
→
 
← 
→

najčešći Najčešće primjenjivane elektrofilne supstitucijske reakcije na

elektrofili,
aromatske spojeve su halogeniranje, nitriranje, sulfoniranje i
E+: X+, NO2+,
alkiliranje.
SO3H+, R+
Primjer 8.42.
halogeniranje Bromiranje (halogeniranje) benzena
benzena

299
Primjer 8.43.
Nitriranje benzena nitriranje
benzena
Primjer 8.44.
Sulfoniranje benzena sulfoniranje
benzena
SO 3H
H2 SO4
+ SO 3
benzen benzensulfonska kiselina
Primjer 8.45.
Alkiliranje benzena alkiliranje
benzena
Vrste adicijskih reakcija
ADICIJSKE
REAKCIJE
ELEKTROFILNA NUKLEOFILNA
ADICIJA ADICIJA

adicija Adicija je reakcija vezanja dvaju atoma ili dviju atomskih skupina
reagensa na ugljikove atome alkena, arena i alkina koji su
povezani dvostrukom, odnosno trostrukom vezom.
Dvostruka veza u alkenima i trostruka u alkinima ponaša se

kao nukleofil, pa će u pogodnim uvjetima vezati elektrofile. To je
elektrofilna reakcija elektrofilne adicije.
adicija
Mehanizam reakcije elektrofilne adicije:
mehanizam
elektrofilne
adicije
karbokation
Primjer 8.46.
halogeniranje Bromiranje etena
alkena
bromna voda
dokazivanje
nezasićenosti
Reakcija alkena i alkina s bromnom vodom rabi se za kvalitativno
dokazivanje nezasićenosti.
hidrogenhalo- Hidrogenhalogeniranje je reakcija elektrofilne adicije na alkene

geniranje alkena
i alkina i alkine.
Primjer 8.47.
Adicija bromovodika na propen

301
Primjer 8.48.
Adicija bromovodika na propin
Reakcija adicije nastavlja se do nastajanja zasićenog

produkta.
U oba primjera vodik se adira na ugljikov atom koji ima više Markovnikovljevo
pravilo
vodikovih atoma prema Markovnikovljevu pravilu.
Suprotna reakcija hidrogenhalogeniranja je reakcija

dehidrogenhalogeniranja.
Primjer 8.49.
Eliminacija halogenovodika eliminacija
halogenovodika
Hidratacija je adicija vode uz katalizator, pri čemu iz alkena hidratacija

nastaju alkoholi, a iz alkina, ovisno o položaju trostuke veze,
nastaju aldehidi ili ketoni.
Primjer 8.50.
Hidratacija propena
H SO
CH3CH = CH2 + H2O 
2 4
→ CH3CH(OH)CH3
propen propan-2-ol

Primjer 8.51.
tautomerizacija Hidratacija etina
dobivanje
aldehida i ketona
iz alkina
Primjer 8.52.
nukleofilna Hidratacija but-2-ina
adicija
H SO
CH3C CCH3 + H2O HgSO

2 4
4
→ CH3C CHCH3
OH O
tautomerizacija
CH3CCH2CH 3
butan-2-on
dehidratacija Suprotna reakcija hidrataciji je reakcija dehidratacije (eliminacija

vode).
Za karbonilnu skupinu karakteristična je reakcija nukleofilne

adicije.
U adicijskim reakcijama alkohola na karbonilnu skupinu aldehida

i ketona nastaju poluacetali i acetali, odnosno poluketali i ketali,
ovisno o broju molekula alkohola koji se adiraju.

303
Primjer 8.53.
Adicija metanola na propanal
O OCH3
H+
CH 3CH 2C
+ CH3OH
CH3 CH2 CHOH
H metanol 1-metoksipropan-1-ol
propanal (poluacetal) poluacetal
OCH3 OCH3
+
H

CH3CH2CHOH + CH3OH
CH3CH2CH OCH3 + H2O
1-metoksipropan-1-ol 1,1-dimetoksipropan acetal

(poluacetal) (acetal)
Primjer 8.54.
Adicija metanola na butan-2-on
poluketal
OCH3 OCH3
H+
CH3CH2CCH3 + CH3OH CH3CH2CCH3 + H2O
OH OCH3
2-metoksibutan-2-ol 2,2-dimetoksibutan
(poluketal) (ketal) ketal
Vrste polimerizacijskih reakcija
POLIMERIZACIJA
ADICIJSKA KONDENZACIJSKA
POLIMERIZACIJA POLIMERIZACIJA

polimerizacija Polimerizacija je kemijska reakcija pri kojoj se molekule

monomera, pod specifičnim uvjetima, međusobno povezuju u
polimere.
Neki alkeni mogu međusobno reagirati reakcijom adicije. Takva
adicijska vrsta polimerizacije naziva se adicijska polimerizacija.
polimerizacija
Primjer 8.55.
a) Polimerizacija etena (t = 100 °C, p = 1 000 bar)
polieten, PE
b) Polimerizacija propena
polipropen, PP
c) Polimerizacija tetrafluoretena
politetra-
fluoreten,
(teflon, PTFE)
d) Polimerizacija izoprena
poliizopren
(sirova guma,
prirodni kaučuk)
e) Polimerizacija buta-1,3-diena
buna

305
f) Polimerizacija vinil-klorida
PVC (polivinil-
klorid)
g) Polimerizacija akrilonitrila
PAN
(poliakrilonitril)
h) Polimerizacija stirena
polistiren
Kondenzacijska polimerizacija je reakcija dobivanja polimera kondenzacijska

polimerizacija
izdvajanjem malih molekula kao što su H2O, HCl i dr. iz različitih
molekula monomera.
Primjer 8.56.
Polimerizacija mliječne kiselina
polimliječna
kiselina

Reakcije oksidacije i redukcije
oksidacija Oksidacija je reakcija u kojoj dolazi do povećanja oksidacijskog

broja atoma ili iona.
gorenje Gorenje je reakcija oksidacije.
U reakciji gorenja organskih spojeva, uz dovoljan pristup kisika,
kao glavni produkti nastaju ugljikov(IV) oksid i voda.
Primjer 8.57.
Gorenje etanola uz dovoljan pristup kisika
C2H5OH(l) + 3O2(g) → 2CO2(g) + 3H2O(g)
Gorenjem uz nedovoljan pristup kisika nastaju ugljikov(II) oksid i

voda.
Primjer 8.58.
Gorenje butana uz nedovoljan pristup kisika
2C4H10(g) + 9O2(g) → 8CO(g) + 10H2O(g)
oksidacijska
sredstva
KMnO4 Neki organski spojevi mogu se oksidirati oksidacijskim
K2Cr2O7 sredstvima kao što su kalijev permanganat, KMnO4, kalijev
CrO3 dikromat, K2Cr2O7, i kromov(VI) oksid, CrO3.
Primjer 8.59.
Oksidacija etena kalijevim permanganatom, KMnO4(aq), u lužnatoj sredini
etandiol
dioli
dokazivanje Ova reakcija koristi se za kvalitativno dokazivanje nezasićenosti.
nezasićenosti
Ljubičasti permanganatni ioni, MnO4–, reduciraju se u smeđi talog
manganova(IV) oksida, MnO2.
Oksidacijom primarnih alkohola kromovim(VI) oksidom ili kalijevim

dobivanje
aldehida dikromatom u kiseloj sredini nastaju aldehidi.

307
Primjer 8.60.
Oksidacija etanola u etanal
narančasta
otopina
Lako hlapljivi aldehidi (etanal, propanal i butanal) u reakcijskoj

smjesi mogu vrlo brzo oksidirati u odgovarajuće karboksilne
kiseline.
dobivanje
karboksilnih
kiselina
Oksidacijom sekundarnih alkohola nastaju ketoni.
Primjer 8.61.
Oksidacija butan-2-ola
dobivanje ketona
S navedenim oksidacijskim sredstvima (CrO3, K2Cr2O7) ketoni

dalje ne oksidiraju. Ketoni mogu oksidirati u karboksilne
kiseline samo jakim oksidacijskim sredstvima, kao što je vruća
koncentrirana dušična kiselina, HNO3.

Primjer 8.62.
Oksidacija propanona
propan-2-on etanska metanska

(aceton) (octena) kiselina (mravlja) kiselina
redukcija Redukcija je reakcija suprotna oksidaciji, pri čemu dolazi do

smanjenja oksidacijskog broja atoma ili iona.
Reakcije redukcije su katalitičko hidrogeniranje alkena, alkina,

arena, aldehida i ketona.
hidrogeniranje Hidrogeniranje je reakcija adicije vodika uz katalizator.
(redukcija)
Primjer 8.63.
Hidrogeniranje alkena, alkina, benzena
dobivanje alkana
iz alkena
dobivanje alkana
i alkena iz alkina
dobivanje
cikloheksana iz
benzena
Hidrogeniranjem aldehida i ketona nastaju primarni, odnosno

sekundarni alkoholi.

309
Primjer 8.64.
Redukcija propanala redukcija
karbonilne
skupine
Primjer 8.65.
Redukcija propanona
Mješoviti metalni hidridi mogu također reducirati karbonilnu

skupinu aldehida i ketona, pri čemu nastaju primarni, odnosno
sekundarni alkoholi.
Primjer 8.66.
Redukcija propanala litijevim aluminijhidridom litijev
aluminijhidrid,
LiAlH4
+ eter
 → +
propanol litijev aluminijhidrid
+ → +
propan-1-ol
(primarni alkohol)

Primjer 8.67.
natrijev Redukcija propanona natrijevim borhidridom
borhidrid,
NaBH4
O OH
1. NaBH 4
C 2. H3 O+ H3C C CH3
H3C CH3
H
propanon propan-2-ol
(sekundarni alkohol)
Karbonilnu skupinu mogu reducirati i organometalni spojevi. Oni

se dobivaju reakcijom halogenida s metalima. Najpoznatiji su tzv.
Grignardov Grignardovi reagensi - alkilni magnezijevi halogenidi.
reagens,
RMgX
Primjer 8.68.
Redukcija 2-metilpropanala Grignardovim reagensom i
hidroliza međuprodukta
+ →
2-metilpropanal fenilmagnezijev
bromid
H3 O+

→
2-metil-1-fenilpropan-1-ol
(sekundarni alkohol)
Primjer 8.69.
Redukcija butanona Grignardovim reagensom
H3 O+

→
Poglavlje8.indd 310 31.10.2012. 14:51:12

311
Redukcijom aldehida i ketona Grignardovim reagensom nastaju

sekundarni, odnosno tercijarni alkoholi.
Sintetske reakcije sintetske

reakcije
Cikloalkani s manjim brojem ugljikovih atoma dobivaju se uz cikloalkani

određene uvjete reakcijom ciklizacije iz dihalogenalkana, dok se
cikloheksan dobiva adicijskom reakcijom vodika na benzen.
Primjer 8.70.
Dobivanje ciklopropana
Primjer 8.71.
Dobivanje cikloheksana
Jedan od supstituiranih derivata benzena je brombenzen. brombenzen

Nastaje u reakciji benzena s bromom uz FeBr3 kao katalizatorom.
Sintezom iz ugljikova(II) oksida i vodika uz određene uvjete

dobiva se metanol. metanol
ZnO, Cr2 O3
CO + 2H2 20

− 80 kPa
→ CH3OH
300 − 400 °C

etanol Etanol se industrijski proizvodi adicijom vode na eten uz

određene uvjete.
alkoksidi, Alkoksidi se dobivaju u reakciji alkohola s natrijem.

RONa
dobivanje fenola Fenol se sintetizira iz klorbenzena ili benzensulfonske kiseline u

reakciji s natrijevim hidroksidom.
fenoksid ili
+
SO 3H O Na
330 °C
+ 2NaOH + NaHSO3 + H2 O
benzensulfonska natrijev fenoksid

kiselina
Djelovanjem na fenoksid bilo kojom kiselinom jačom od fenola

nastaje fenol.
fenol

313
Metanska (mravlja) kiselina dobiva se oksidacijom metanola. metanska

(mravlja) kiselina
CH3OH [] → HCHO [] → HCOOH
O O
metanol metanal metanska kiselina

(mravlja)
Etin se dobiva iz kalcijeva karbonata, koksa i vode, a etanska etanska (octena)

kiselina
kiselina iz etina uz navedene uvjete.
∆t C H2 O
CaCO3  → CaO  → CaC2 
→ HC ≡ CH
etin etanal etanska kiselina

(acetilen) (acetaldehid) (octena kiselina)
Nitroglicerin se dobiva reakcijom esterifikacije glicerola i nitroglicerin

koncentrirane dušične kiseline (HNO3).
(gliceril-trinitrat)
Reagensi za dokazivanje funkcionalnih skupina u organskim spojevima
Reagens Supstrat
bromna voda, Br2(aq) nezasićeni spojevi
otopina kalijeva permanganata, KMnO4 (aq) dvostruka i trostruka veza
otopina željezova(III) klorida, FeCl3(aq) fenoli
2,4-dinitrofenilhidrazin karbonilna skupina
Tollensov reagens aldehidi
Fehlingov reagens aldehidi
Lugolova otopina (otopina joda u vodenoj otopini kalijeva
škrob
jodida), I2/KI (aq)
biuret reakcija (razrijeđena otopina bakrova(II) sulfata u
peptidna veza (proteini)
lužnatoj sredini)


8.51. Alken C4H8 reagira s HBr. Odaberi točan produkt reakcije.

A CH3(CH2)3Br
B CH3CHBrCHBrCH3
C C(CH3)3Br
D CH2Br(CH2)2CH2Br
8.52. Spoj je bezbojna tekućina, topljiva u vodi i reagira s

elementarnim natrijem. Dodatkom otopine kalijeva
dikromata, K2Cr2O7, smjesa se oboji zeleno. Početni je
spoj:
A benzen
B etanol
C aceton
D octena kiselina.
8.53. Koji spoj u reakciji s vodom, pri povišenoj temperaturi uz

katalizator, daje etanol?
A etanal
B saharoza
C fruktoza
D eten
8.54. Koji spoj nastaje reakcijom propan-2-ola i etanske

kiseline?
A propan-2-il-etanoat
B etil-propanoat
C 1-metiletil-propanoat
D butanska kiselina
8.55. Koja je tvar produkt reakcije adicije klorovodika na

4-metilpent-1-en?
A 2-klorbutan
B 1-klor-4-metilpentan
C 2-klor-4-metilpentan
D 4-klor-4-metilpentan

315

8.56. CH3CH2CH3 + Cl2 hn
ili ∆t
→ monokloralkani + HCl

a) N apiši sve kondenzirane strukturne formule

monokloralkana koji mogu nastati reakcijom propana i
klora te ih imenuj prema pravilima IUPAC-a.
b) Odredi koja je to vrsta reakcije s obzirom na
mehanizam reakcije.
8.57. Koliko monohalogeniranih produkata može nastati u

reakcijama čiji su reaktanti:
a) 2-metilpentan + Cl2 
hn
→
hn
b) ciklopentan + Br2  →
hn
c) 2,3-dimetilbutan + Br2  →
Cl
8.58. + OH– → alkohol + Cl–

a) Napiši jednadžbu reakcije prema zadanoj shemi i
navedi ime alkohola.
b) Odredi vrstu reakcije s obzirom na mehanizam
reakcije.
8.59. CH3COOCH2CH3 CH3CONH2 (CH3CO)2O

A B C
a) Napiši jednadžbe reakcija dobivanja spojeva A, B i C.

b) Koje su tvari u tim reakcijama nukleofili?
c) Imenuj prema pravilima IUPAC-a spojeve A, B i C.
8.60. Koja je čestica u navedenim parovima jači nukleofil?

a) H2O ili OH–
b) CH3COO– ili OH–
c) CH3SH ili CH3S–
8.61. Napiši produkte ove supstitucijske reakcije i navedi imena

reaktanata i produkata.
Cl
+ CH3CH2O–Na+ EtOH
 →

8.62. Napiši jednadžbe elektrofilne supstitucije za pretvorbe:

a) benzena u toluen
b) toluena u TNT.
8.63. Napiši jednadžbe elektrofilne adicije reagensa A, B i C na

but-2-en i imenuj produkte reakcija.
A Br2

B HCl
C H2O u kiselom mediju (H2SO4)
8.64. a) N
apiši kondenzirane strukturne formule alkena
molekulske formule C5H10 koji u reakciji s bromom
daju produkte A, B i C.
Br Br
Br Br
Br
Br
A B C
b) Imenuj alkene prema pravilima IUPAC-a.
8.65. Napiši formule s veznim crticama spojeva iz kojih

hidratacijom mogu nastati:
a) heksan-3-ol
b) metilciklopentanol
c) 2-metibutan-2-ol.
8.66. Napiši jednadžbu reakcije katalitičkog hidrogeniranja

H3C H
(redukcije) spoja uz katalizator nikal, Ni.
H CH3
Produkt koji će nastati je:

A but-1-en
B butan
C butanal
D 2-metilpropan
8.67. Dovrši jednadžbe reakcija.
O
a) C + HCN →
H

317
O
H+
b) CH3CH2C
+ CH3OH

H
O +
H

c) CH3CH2CCH3 + CH3OH
8.68. Napiši kondenzirane strukturne formule spojeva A, B i C u

reakcijskoj shemi:
H2 /Pt H2 O/H+ CrO3 /H+

A → CH3CH = CH2 
→ B 
→ C
8.69. Zaokruži slovo ispred formule Grignardova reagensa
OR'
A R CHOH
B LiAlH4
C RMgX
D NaBH4
8.70. Napiši jednadžbe reakcija:

a) nukleofilne adicije litijeva aluminijeva hidrida na
propanal
b) hidrolize adicijskog produkta iz reakcije a).
8.71. U navedenoj reakcijskoj shemi odredi spoj A.
OMgBr OH
CH3MgBr H3 O+
→ CH3CH2
A eter
→ CH3CH2
C CH3  C CH3
CH3 CH3
8.72. Napiši reagense u reakcijama pretvorbi navedenih spojeva

prema sljedećoj shemi:
1 2 3
CH4 
→ CH3Br 
→ CH3MgBr 
→
OMgBr OH
4
CH3CH2 C CH3 
→ CH3CH2 C CH3
H H

8.73. U nizu oksidacijsko-redukcijskih pretvorbi odredi tvari A te

oksidacijske brojeve ugljikovih atoma u svim spojevima.
Na strjelicama imenuj vrste reakcija u oba smjera.

A ← 
→ HCHO ←
 
→ HCOOH

8.74. Napiši jednadžbe reakcija:

a) oksidacija primarnog propanola kalijevim dikromatom
u kiselim uvjetima
b) oksidacija butan-2-ola kromovim(VI) oksidom u kiseloj
sredini.
8.75. Odredi stehiometrijske koeficijente s pomoću parcijalnih

jednadžbi oksidacije i redukcije u reakciji:
CH3CH2OH + KMnO4 + H2SO4 → CH3COOH + MnSO4 +K2SO4 + H2O
8.76. Zaokruži slovo ispred spoja koji reagira s Tollensovim

reagensom i napiši jednadžbu reakcije:
A metanol
B etanska kiselina
C metanal
D metil-metanoat.
8.77. Napiši jednadžbe reakcija hidrolize:

a) natrijeva acetata
b) etil-propanoata
c) etan-amida
d) N,N-dimetilmetilamonijeva klorida.
8.78. Molarna masa spojeva A i B iznosi 72 g mol–1, a maseni

udio elemenata u njima je: w(C) = 66,67 %,
w(H) = 11,11 % i w(O) = 22,22 %. Oksidacijom spoja
A nastaje jedna monokarboksilna kiselina, spoj B
oksidacijom daje dvije različite monokarboksilne kiseline.
a) Napiši empirijsku i molekulsku formulu spojeva A i B.
b) Napiši kondenzirane strukturne formule spojeva A i B.
c) Prikaži shematski oksidaciju spojeva A i B.
8.79. Prikaži jednadžbama dva reakcijska koraka konverzije

sljedećih primarnih spojeva i imenuj sve reakcije.
a) CH3CH2CH2CH2OH → CH3CH2CH(OH)CH3
b) CH3CH2CH2Br → CH3CH2CHClCH3

319
Rješenja zadataka
8.1. D
8.2. C
8.3. D
8.4. B
8.5. C
8.6. C
8.7. D
8.8. B
8.9. C
8.10. B
8.11. C
8.12. B
8.13. C
8.14. Među molekulama ugljikovodika vladaju slabe van der Waalsove privlačne
sile. Molekule razgranatih ugljikovodika imaju manju dodirnu površinu od
onih ravnolančanih, zbog čega je manja interakcija među molekulama.
8.15. Ciklopropan i ciklobutan reagiraju reakcijama adicije, dok ostali cikloalkani
reagiraju reakcijama supstitucije. Uzrok tome je što se u njihovim molekulama
sp3-hibridne orbitale samo djelomično preklapaju, odnosno postoji znatno
odstupanje veličine valentnih kutova od veličine tetraedarskog kuta,
karakterističnog za sp3- hibridizirane ugljikove atome u molekulama alkana
i cikloalkana s većim brojem ugljikovih atoma. Adicijom atoma postiže se
energetski povoljniji tetraedarski raspored svih veznih parova oko ugljikovih
atoma.
8.16. Alkoholi s manjim brojem ugljikovih atoma imaju naglašen polarni karakter
molekule, zbog čega se dobro miješaju s polarnim molekulama vode (v.
Topljivost alkohola u vodi).
8.17. a) b) karboksilna kiselina c) C7H6O3
8.18. C
8.19. B
8.20. D
8.21. C
8.22. D
8.23.

pent-1-in pent-2-in 3-metilbut-1-in

pent-1,3-dien 2-metilbut-1,3-dien

8.24.

but-1-en but-2-en 2-metilpropen ciklobutan
8.25.

butan-1-ol butan-2-ol 2-metilpropan-1-ol

2-metilpropan-2-ol metoksipropan etoksietan
8.26. Z-2-brom-1-klor-1-fluoreten
8.27.

Z-3-etil-2-metilheks-3-en E-3-etil-2-metilheks-3-en
8.28. a) (2Z,4E)-4-etilhepta-2,4-dien b) (2Z,4Z)-4-etilhepta-2,4-dien
8.29.
*zvjezdicom je označeno kiralno središte

a) (2R)-2-fluor-3-metilbutan
b) (2S)-2-fluor-3-metilbutan
8.30. A trans-but-2-enska dikiselina

B cis-but-2-enska dikiselina
C trans-ciklobutanska-1,2-dikiselina
8.31. C
8.32. D
8.33. D
8.34. B
8.35. C
8.36. C
8.37. D
8.38. C
8.39. B

321
8.40. C
8.41. D
8.42. D
8.43. C
8.44. A
8.45. D
8.46. C
8.47. B
8.48. Kiselom hidrolizom škrob se razlaže na monomerne jedinice. Zato izostaje
plava boja karakteristična za reakciju I3-(aq) iona sa škrobom. Pojava taloga
Cu2O(s) u drugoj epruveti, kao i pozitivan test srebrnog zrcala, Ag(s),
upućuje na to da je produkt razgradnje škroba reducirajući šećer (aldoza) –
glukoza.
8.49.
+ 3NaOH
CH3(CH2)14COO-Na+
→ + CH3(CH2)16COO-Na+
CH3(CH2)7CH=CH(CH2)7COO-Na+
8.50. a) b)
8.51. C
8.52. B
8.53. D
8.54. C
8.55. C
hn
8.56. a) 2CH3CH2CH3 + 2Cl2  → CH3CH2CH2Cl + CH3CHClCH3 + 2HCl
1-klorpropan 2-klorpropan
b) slobodno radikalska supstitucija
8.57. a) 5 b) 1 c) 2
8.58. a)
+ 
→ +
butan-2-ol
b) nukleofilna supstitucija

+
H

8.59. a) CH3COOH + CH3CH2OH ← → CH COOCH CH + H O
3 2 3 2
A
CH3COCl + 2NH3 
→ CH3CONH2 + NH4Cl
B
2CH3COOH P 4O10
→ (CH3CO)2O + H2O
C
b) CH3CH2COO– , NH3, CH3COO–
c) A etil-etanoat; B etanamid; C anhidrid etanske kiseline
8.60. a) OH–
b) OH–
c) CH3S–
8.61.
+ EtOH
 → +

klorciklohesan natrijev etoksid etoksicikloheksan natrijev klorid
8.62.
a) + AlCl3
 → +
b)
+ H
2SO4
→ +

toluen 2,4,6-trinitrotoluen (TNT)
8.63.
a) + 
→
2,3-dibrombutan
b) + 
→
2-klorbutan
c) +
H2SO4
→
butan-2-ol

8.64. a)

b) A B C
pent-2-en pent-1-en 2-metilbut-1-en

323
8.65. a) b) c)
8.66. B
8.67.
+ 
→
a)
benzaldehid benzaldehid cijanhidrin
b)
c)
8.68. A B C

8.69. C
8.70. a) + Eter
 → +
b)
+
+ H→ +
8.71. A = butan-2-on
8.72. 1. Br2
2. Mg (eter)
3. propanal, CH3CH2CHO
4. H3O+
8.73. ←
OKSIDACIJA


REDUKCIJA
→
 ←
OKSIDACIJA


REDUKCIJA
→

8.74. a) 3CH3CH2CH2OH + K2Cr2O7 + 4H2SO4 

→

→ CH3CH2CHO + Cr2(SO4)3 + 7H2O + K2SO4
b) 3CH3CH(OH)CH2CH3 + 2CrO3 
→

→ 3CH3COCH2CH3 + Cr2(SO4)3 + 6H2O
Poglavlje8.indd 323 31.10.2012. 14:47:10

–I III
8.75. CH CH → CH3 C OOH + 4e − /5
3 2OH 
VII II
→ Mn2 + /4
MnO4 − + 5e − 
5CH3CH2OH + 4KMnO4 + 6H2SO4 

→

→ 5CH3COOH + 4MnS
SO4 + 2K 2SO4 +11H2O
8.76. c) HCHO + 2Ag(NH3)2OH 

→ HCOOH + 2Ag + 4NH3 + H2O
H2O

8.77. a) CH3COONa ←  → CH COO– + Na+
3

CH3COO– + H2O ← 
→ CH COOH + OH–
 3

b) CH3CH2COOCH2CH3 + H2O ← 
→ CH CH COOH + CH CH OH
 3 2 3 2
c) CH3CONH2 + H2O 
→ CH3COOH + NH3
H2O

d) (CH3)3N+Cl– ←  → (CH ) N+ + Cl–
3 3
(CH3)3N+ + H2O 
→ (CH3)3NOH + H+
8.78. a) C4H8O
b) A B
c)
 Ö

 
→
 Ö

 
→ +
H2 SO4
8.79. a) 1. CH3CH2CH2CH2OH 
∆t
→ CH3CH2CHCH2 + H2O (dehidratacija)
2. CH3CH2CHCH2 + H2O 
→ CH3CH2CH(OH)CH3 (hidratacija)
b) 1. CH3CH2CH2CH2Br + NaOH 
→ CH3CH2CHCH2 + NaBr + H2O
(dehidrogenhalogeniranje)
2. CH3CH2CHCH2 + HCl  → CH3CH2CHClCH3
(hidrogenhalogeniranje)

9. PROVJERI
NAUČENO!
Poglavlje9.indd 325 19.3.2013. 9:13:31

326 PROVJERI NAUČENO!
Provjeri naučeno!
Za lakše povezivanje gradiva iz različitih područja kemije
predlažemo nekoliko složenijih zadataka za koje se nadamo
da će doprinijeti kvalitetnijem usvajanju potrebnog znanja.
Zadatci su različitih tipova, ali im je zajedničko što su navedeni
kao riješeni. Naš je prijedlog da pri njihovu rješavanju prekrijete
rješenje i samostalno riješite zadatak, a potom s pomoću
rješenja provjerite ispravnost svojega rada.
Za točno rješavanje zadataka pomoći će vam gradivo
usustavljeno u ovom priručniku, ali ćete, vjerojatno, morati
posegnuti i za udžbenikom kako biste riješite postavljeni
problem. Naiđete li na teškoće, budite ustrajni jer ćete tako
najbolje utvrditi naučeno, ali se i pripremiti na svladavanje
zapreka na koje možete naići pri rješavanju zadataka ubuduće.
9.1. Od želučane kiseline do zrna soli
U želučanom soku ljudskoga organizma ima oko 0,5 %

klorovodične kiseline. Njezina je uloga znatna u razgradnji hrane
jer pospješuje djelovanje enzima pepsina u želudcu, bubrenje
proteina i djeluje baktericidno. Osim toga, vitamin C (askorbinska
kiselina) u prisutnosti klorovodične kiseline reducira trovalentne
ione željeza, Fe3+, u dvovalentne ione, Fe2+. Naime, željezo
unosimo u organizam hranom najčešće kao trovalentno. Međutim,
u sluznicu tankog crijeva mogu se apsorbirati samo dvovalentni
ioni željeza.Tipična reakcija za neutralizaciju suviška želučane
kiseline reakcija je sode bikarbone i klorovodične kiseline.
a) (1) Što je reakcija neutralizacije?

(2) Jednadžbom prikaži navedenu reakciju.
Rješenje:
(1) Neutralizacija je reakcija između oksonijevih iona, H3O+(aq), (nositelja
kiselih svojstava) i hidroksidnih iona, OH–(aq), (nositelja bazičnih
svojstava) pri čemu nastaju neutralne molekule vode.
H3O+(aq) + OH–(aq) → 2H2O+(aq)
(2) NaHCO3(s) + HCl(aq) → NaCl(aq) + H2O(l) + CO2(g)
b) (1)
Izračunaj volumen plina nastalog nakon uzimanja
0,350 g sode bikarbone, ako je u želudcu tlak od
1 bar i temperatura 37 °C.
(2)
Imenuj nastali plin i prikaži njegovu molekulu
Lewisovom simbolikom.
Poglavlje9.indd 326 19.3.2013. 9:13:31

327
Rješenje
(1) p V = n R T
t = 37 °C = 273,15 + 37= 310,15 K
0,350 g
n(NaHCO 3 ) =
84 g mol −1
n(NaHCO 3 ) = 0,0042 mol
0,0042 mol ⋅ 8,314 J K −1 mol −1 ⋅ 310,15K
V (CO 2 ) =
1 x 10 5 Pa
V(CO 2 ) = 0,106 L
(2) ugljikov(IV) oksid;
c)
Reakcijom neutralizacije nastala je sol - natrijev klorid. U
kristalu te soli građevne su jedinice natrijevi i kloridni ioni.
(1) U koju vrstu kristala ubrajamo natrijev klorid? Navedi
neke odlike te skupine kristala.
(2) U kojem sustavu kristalizira natrijev klorid? Zaokruži
slovo ispred točnog odgovora. Elementarna je ćelija
natrijeva klorida:
A plošno centrirana kubična slagalina
B volumno centrirana kubična slagalina
C heksagonska slagalina.
(3) Što je koordinacijski broj. Koliki je koordinacijski broj
kationa i aniona u kristalu natrijeva klorida? Zaokruži
slovo ispred točnog odgovora.
A 8 B 6 C 12
(4) Koji je prostorni raspored iona najčešći za taj
koordinacijski broj?
A oktaedarski B trigonski
Rješenja:
(1) Ionski kristali. Tvrdi, krti, kalaju se, imaju visoko talište i vrelište, dobro
topljivi u vodi i drugim polarnim otapalima, pri sobnoj temperaturi u
čvrstom su stanju, pokretljivi ioni u talini i otopini provode električnu
struju.
(2) Kubičnom sustavu. Kristal natrijeva klorida građen je od plošno
centriranih kubičnih slagalina.
(3) Koordinacijski broj je broj iona suprotnoga naboja koji se u ionskom
kristalu nalaze oko promatranog iona. U kristalu natrijeva klorida
koordinacijski broj natrijevih i kloridnih iona iznosi šest.
(4) Za koordinacijski broj šest najčešći je oktaedarski prostorni raspored
iona.
Poglavlje9.indd 327 19.3.2013. 9:13:32

d) Izmjerena pH-vrijednost vodene otopine natrijeva

hidrogenkarbonata veća je od sedam. Objasni
zašto. Odgovor potkrijepi odgovarajućim kemijskim
jednadžbama.
Rješenje:
Natrijev hidrogenkarbonat u vodenoj otopini disocira na
natrijeve, Na+(aq), i hidrogenkarbonatne, HCO3–(aq), ione.
NaHCO 3 (s) H 2O
→ Na +(aq) + HCO −3 (aq)
Hidrogenkarbonatni ioni, HCO3–(aq), kao konjugirane baze

slabe ugljične kiseline, H2CO3(aq), protolitički reagiraju s vodom:

HCO − (aq) + H 2 O(l) ← 
→ H 2 CO 3 (aq) + OH − (aq)
3
.
Tom protolitičkom reakcijom u otopini povećava se koncentracija OH–(aq)
iona, što je razlog da otopina NaHCO3 reagira bazično.
9.2. Š
to se to događa unutar galvanskog članka?
U mnogim uređajima, koji se rabe u svakodnevnom životu, nalaze

se raznovrsne baterije. Koliko god bile različite, sve su one,
zapravo, galvanski članci koji rade na istom principu – pretvaranju
kemijske energije u električnu.
U ovom ćemo primjeru povezati temeljne pojmove vezane za
galvanske članke s gradivom kao što su redoks-procesi, značajke
metala, soli i njihovo dobivanje i dr. Krenimo redom!
a) Standardni su redukcijski potencijali nekih polučlanaka:

A Eo(Cu2+/Cu) = 0,34 V
B Eo(Cr3+/Cr) = –0,74 V
C Eo(Zn2+/Zn) = –0,76 V
D Eo(Ag+/Ag) = 0,80 V
E Eo(Pb2+/Pb) = –0,13 V
Zaokruži slova ispred dvaju polučlanaka koji će spojeni
u galvanski članak dati najveći potencijal članka. Prikaži
shematski taj članak i izračunaj njegov potencijal.
Rješenje:
Najveći će potencijal članka dati srebrov i cinkov polučlanak (D i B) jer je
razlika njihovih standardnih redukcijskih potencijala najveća.
Shematski je prikaz članka: – Zn(s) Zn2+(aq) || Ag+(aq) Ag(s) +
Potencijal je članka: Eočl = Eokatoda – Eoanoda = Eo((Ag+/Ag) – Eo(Zn2+/Zn)
= 0,80 V – (–0,76 V) = 0,80 V + 0,76 V
= 1,56 V
Poglavlje9.indd 328 19.3.2013. 9:13:33

329
b) Prolazak struje kroz galvanski članak uzrokuje gibanje:

A iona B atoma C elektrona D elektrolita.
Zaokruži slovo ispred točnog odgovora i navedi smjer
kojim će se gibati čestice koje prenose električni naboj.
Rješenje:
C. Prenositelji su električne struje elektroni koji se uvijek gibaju u smjeru
od negativne prema pozitivnoj elektrodi.
c) Procesi na elektrodama galvanskoga članka su redoks-

procesi. Na kojoj se elektrodi odvija redukcija i što se pri
tom procesu događa? Prikaži proces redukcije kemijskom
jednadžbom.
Rješenje:
Redukcija se u galvanskom članku uvijek događa na pozitivnoj elektrodi
(katodi). To je proces pri kojemu dolazi do primanja elektrona. Jednadžba
je reakcije: Ag+(aq) + e– → Ag(s)
d) (1) Kojoj velikoj skupini kemijskih elemenata pripadaju

srebro i cink? Gdje se ta skupina elemenata nalazi u
periodnom sustavu elemenata?
(2) Koja su najvažnija svojstva te skupine elemenata i što
uzrokuje takva svojstva? Kojom su kemijskom vezom
međusobno povezani atomi metala?
(3) Po kojem se svojstvu izdvaja srebro?
(4) Srebro kristalizira u plošno centriranoj kubičnoj
slagalini. Duljina je brida elementarne ćelije 408,6 pm.
Izračunaj masu elementarne ćelije, gustoću srebra i
polumjer atoma srebra.
Rješenja:
(1) Srebro i cink su metali. Nalaze se na lijevoj strani i u sredini periodnog
sustava elemenata.
(2) Najvažnija su svojstva metala najčešće visoka tališta i vrelišta, dobra
vodljivost topline i elektriciteta, savitljivost, kovkost i metalni sjaj. Mnoga
su od tih svojstava uzrokovana pokretljivim elektronima koji su osnovna
značajka metalne veze.
(3) Srebro ima najveću električnu vodljivost.
(4)
⋅ 1,66 x 10 −27 kg = 7,17 x 10 −25 kg
mel. celije = 4 ⋅ Ar (Ag) ⋅ u = 4 ⋅ 107,7
mel.celije 4 ⋅ Ar (Ag) ⋅ u 717 x 10 −24 g
ρ (Ag) = = = = 10,56 g cm −3
Vel.celije a3 (4,08) 3 x 10 −24 cm 3
d = 4r
a 2 408,6 ⋅ 2
r(Ag) = = = 144,5 pm
4 4
Poglavlje9.indd 329 19.3.2013. 9:13:33

e) U svakoj elektrodi (polučlanku) galvanskoga članka

elektroda je uronjena u otopinu odgovarajućih iona,
najčešće nitrata ili sulfata toga metala. U ovom primjeru
rabi se cinkov nitrat jer je srebrov sulfat netopljiv pa bi u
slučaju miješanja elektrolita nastao talog.
(1) Napiši formule srebrova nitrata i sulfata te cinkova
nitrata i sulfata.
(2) Navedi jedan način dobivanja tih soli i prikaži
dobivanje cinkova sulfata kemijskom jednadžbom uz
naznaku agregacijskih stanja.
(3) Od koje kiseline potječe kiselinski ostatak (anion) u
cinkovu nitratu? Navedi ime i formulu te kiseline. U
kakve kiseline ubrajamo tu kiselinu s obzirom na broj
vodikovih atoma u molekuli?
(4) Radi li se o jakoj ili slaboj kiselini? Čime se jaka i
slaba kiselina međusobno razlikuju? Navedi primjer
jedne jake i jedne slabe kiseline te njihovu primjenu u
svakodnevnome životu.

Rješenje:
(1) AgNO3, Ag2SO4, Zn(NO3)2, ZnSO4.
(2) Soli se, među ostalim, mogu dobiti reakcijom metala ili metalnog
oksida s kiselinom.
Zn(s) + H2SO4(aq) → ZnSO4(aq) + H2(g)
(3) Od dušične kiseline, HNO3. Ubraja se u monoprotonske kiseline jer
sadrži jedan atom vodika.
(4) Dušična kiselina jaka je kiselina. U jakim se kiselinama otopljenima u
vodi gotovo sve molekule disociraju na ione vodika i ione kiselinskog
ostatka, dok se u slabim kiselinama u polarnim otapalima raspada
samo manji broj molekula. Primjer je jake kiseline klorovodična kiselina
koja se u kućanstvu rabi za otapanje kamenca u zahodima, a primjer
slabe kiseline je octena kiselina koja se razrijeđena rabi kao začin –
ocat.
9.3. Vrući led

Natrijev acetat sol je koja se primjenjuje u različite svrhe, od
prehrambene industrije, gdje se upotrebljava kao aditiv E262,
preko medicine, gdje je u sastavu infuzijskih otopina, do punila u
instantnim grijačima za ruke. U plastičnim vrećicama instantnih
grijača nalazi se prezasićena otopina natrijeva acetata i metalna
pločica pomoću koje se može pokrenuti kristalizacija. Iz otopine
kristalizira hidratna sol, natrijev acetat trihidrat, nazvan „vrući led“.
Proces je egzoterman što znači da se oslobađa mnogo topline.
Postupak otapanja i kristalizacije može se ponavljati više puta.
Poglavlje9.indd 330 19.3.2013. 9:13:33

331
a) Za pripremu prezasićene otopine natrijeva acetata

u Erlenmeyerovoj tikvici odvagano je 5 g soli koja je
otopljena u 6 g vode. Hlađenjem otopine izmjereno je da
kristalizacija počinje pri temperaturi od 50 °C. Otopini je
dodano još 3,9 g vode, a postupak otapanja i kristalizacije
je ponovljen. Dodavanje nove količine vode i očitavanje
temperature kristalizacije ponavljano je više puta. Rezultati
mjerenja zapisani su u tablici.

m(CH3COONa) = 5 g
m(H2O)/g 6 9,9 10,7 11,5 13,8
t/°C 50 25 20 15 0
wsat(CH3COONa)/%
Napomena: eng. saturation = zasićenje.
(1) Izračunaj topljivost natrijeva acetata izrazivši je

masenim udjelima zasićenih vodenih otopina, a
vrijednosti upiši u tablicu.
(2) Prikaži grafički temperaturnu ovisnost topljivosti
natrijeva acetata u vodi.
(3) Otopljeno je 5 g natrijeva acetata u 7,5 g vode i
ohlađeno na temperaturu od 30 °C. Označi u grafu
točku koja prikazuje sastav te otopine pri zadanoj
temperaturi. Kakva je po zasićenosti ta otopina?
(4) Kako topljivost natrijeva acetata ovisi o temperaturi?
Rješenje:
m(CH 3 COONa)
(1) wsat(CH3COONa) =
m(CH 3 COONa) + m(H 2 O)
5g
1. mjerenje: wsat(CH3COONa) = ⋅ 100 = 45,5 %
5 g+6 g
Napomena: Topljivost za ostala mjerenja računa se na isti način
m(H2O)/g 6 9,9 10,7 11,5 13,8
t/°C 50 25 20 15 0
wsat(CH3COONa)/% 45,5 33,6 31,8 30,3 26,6
Poglavlje9.indd 331 19.3.2013. 9:13:33

(2) Graf: Ovisnost topljivosti natrijeva acetata o temperaturi.
50,00
wsat /%
45,00
40,00
35,00
30,00
25,00
0 10 20 30 40 50
t / °C
m(CH 3 COONa)
(3) w(CH3COONa) =
m(CH 3 COONa) + m(H 2 O)
5g
w(CH3COONa) = ⋅ 100 = 45,5 %
5 g+6 g
50,00
wsat /%
45,00
40,00
35,00
30,00
25,00
0 10 20 30 40 50
t / °C
Otopina je prezasićena.
(4) Topljivost natrijeva acetata raste s porastom temperature.
b)
Kristalizacija natrijeva acetata trihidrata napreduje uz
oslobađanje topline.
(1) Kako nazivamo takav proces?
Poglavlje9.indd 332 19.3.2013. 9:13:34

333
(2) I zračunaj entalpiju kristalizacije, –DsolH , ako se pri

kristalizaciji natrijeva acetata trihidrata iz otopine koja
sadrži 5 g natrijeva acetata, pri 20 °C, oslobodi se
toplina od 1036,6 J.
(3) Napiši termokemijsku jednadžbu za reakciju
kristalizacije hidratne soli.
(4) Nacrtaj entalpijski dijagram kristalizacije natrijeva
acetata trihidrata.
Napomena: Entalpija otapanja soli, X(s) → X(aq),

označava se DsolH, a za reakciju u suprotnome smjeru,
dakle reakciju kristalizacije soli iz vodene otopine, nema
posebne oznake. Da bi se naglasilo kako se radi o reakciji
suprotnoj otapanju, možemo entalpiju kristalizacije iz
vodene otopine, X(aq) → X(s), označiti –DsolH. Brojčana
vrijednost za ta dva procesa bit će jednaka, ali suprotnoga
predznaka.
Rješenje:
(1) Egzoterman.
m(CH 3 COONa)
(2) n(CH3COONa) =
M(CH 3 COONa)
5g
n(CH3COONa) = = 0,061 mol
82 g mol −1
n(CH 3 COONa ⋅ 3H 2 O) 1
=
n(CH 3 COONa) 1

n(CH3COONa ⋅ 3H2O) = 0,061 mol
∆H
–DsolH(CH3COONa ⋅ 3H2O) =
n
−1036,6 J
–DsolH(CH3COONa ⋅ 3H2O) =
0,061 mol
–DsolH(CH3COONa ⋅ 3H2O) = –17 kJ mol–1

Entalpija kristalizacije hidratne soli iznosi –17 kJ mol–1.
(3) CH3COO–(aq) + Na+(aq) + 3H2O(l) → CH3COONa ⋅ 3H2O(s)

–DsolH°= –17 kJ mol–1
(4)
H° CH3COO (aq) + Na (aq) + 3H2O(l)
– +
–DsolH = –17 kJmol–1
CH3COONa ⋅ 3H2O(s)

Poglavlje9.indd 333 19.3.2013. 9:13:35

9.4. Kako dobiti magnezij iz morske vode
Mora i oceani sadrže gotovo neiscrpne zalihe mineralnih sirovina.

Teško je vjerovati da bi visina sloja teoretski ekstrahiranih soli iz
svih mora i oceana na kopnenoj površini Zemlje iznosila 135 m. Niže
su prikazani maseni udjeli soli u jednom uzorku morske soli:
w(NaCl) = 77,7 %
w(MgCl2) = 10,8 %
w(MgSO4) = 4,7 %
w(CaSO4) = 3,6 %
w(K2SO4) = 2,4 %
w(CaCO3) = 0,34 %
w(MgBr2) = 0,21 %
a) Izračunaj masu magnezija u 1 kg istaloženih soli.
Rješenje:
Ar (Mg) 24,31
w(Mg, MgCl 2 ) = = = 0,2553
Mr (MgCl 2 ) 95,21
m1(Mg) = w(Mg) · m(MgCl2)
m1(Mg) = 27,57 g
m(MgSO4) = w(MgSO4) · 1000 g = 0,047 · 1000 g = 47 g

Ar (Mg) 24,31
w(Mg, MgSO 4 ) = = = 0,2019
Mr (MgSO 4 ) 120,4

m2(Mg) = w(Mg) · m(MgSO4) = 0,2019 · 47 g = 9,49 g
m(MgBr2) = w(MgBr2) · 1000 g = 0,0021 · 1000 g = 2,1 g

Ar (Mg) 24,31
w(Mg, MgBr2 ) = = = 0,1320
Mr (MgBr2 ) 184,1

m3(Mg) = w(Mg) · m(MgBr2) = 0,1320 · 2,1 g = 0,28 g
Ukupna masa magnezija u 1 kg istaložene soli jednaka je zbroju masa

magnezija prisutnih u navedenim solima.
m(Mg, ukupno) = m1(Mg) + m2(Mg) + m3(Mg)
= 27,57 g + 9,49 + 2,1 g = 39,16 g
Poglavlje9.indd 334 19.3.2013. 9:13:35

335
b)
Danas se interes za dobivanje magnezija iz morske vode
povećao zbog nestašice magnezitne rude. Prikaz takva
dobivanja magnezija prikazan je na slici:
Morska se voda nakon obrade uz pomoć crpki prebacuje u

odgovarajuće reaktore gdje se miješa s jednim od taložnih sredstava.
HCl
morska TALOŽNI
voda REAKTOR (3)
MgCl2 FILTRACIJA Mg(OH)2
MgSO4
(4)
MgBr2
ISPARAVANJE
(5)
Ca(OH)2
TALJENJE
(1) i (2)
(6)
CaCO3
ELEKTROLIZA
(7)
Mg
Opiši jednadžbama shemom prikazane procese dobivanja

magnezija iz morske vode uz naznaku agregacijskih stanja.
Rješenje:
(1) CaCO3(s) CaO(s) + CO2(g)
(2) CaO(s) + H2O(l) → Ca(OH)2(s)
(3) Ca(OH)2(s) + Mg2+(aq) → Ca2+(aq) + Mg(OH)2(s)
(4) Mg(OH)2(s) + 2HCl(aq) → MgCl2(aq) + 2H2O(l)
(5) MgCl2(aq) MgCl2(s)
(6) MgCl2(s) Mg2+(l) + 2Cl–(l)
(7) K(–): Mg2+(l) + 2e– → Mg(l)
A(+): 2Cl–(l) → Cl2(g) + 2e–
Mg (l) + 2Cl–(l) → Mg(l) + Cl2(g)
2+
Poglavlje9.indd 335 19.3.2013. 9:13:35

9.5. Što znamo o benzenu
Benzen pripada skupini aromatskih spojeva koji su dobili ime po tome

što svi imaju karakterističan miris, koji nije uvijek ugodan. Osim mirisa
pojam aromatičnosti podrazumijeva posebnu stabilnost spojeva koji
imaju u svojoj strukturi nezasićen prsten od šest ugljikovih atoma –
benzenski prsten. Molekula benzena je planarna, čini je šesteročlani
prsten ugljikovih atoma, a na svaki od njih vezan je po jedan vodikov
atom. Benzen je bezbojna, lako zapaljiva tekućina karakteristična
mirisa, kancerogen je, a pare su mu otrovne i eksplozivne. Dobro
je otapalo, značajna sirovina u nizu organskih sinteza i u naftnoj
industriji jer ugljkovodična goriva postaju kvalitetnija ako se benzinu
dodaju spojevi srodni benzenu. Napomenimo da neki derivati
benzena, primjerice toluen, nisu kancerogeni.
a)
(1) Na temelju uvodnih podataka napiši molekulsku i
strukturnu formulu benzena.
(2) Pročitaj pozorno navedena svojstva benzena i od
predloženih znakova opasnosti odaberi one koje
svakako valja staviti na naljepnicu boce u kojoj se
nalazi benzen.
A B C

eksplozivno vrlo lako zapaljivo povećanje osjetljivosti
dišnih organa
D E F

nagrizajuće za akutna otrovnost opasnost za
metal i kožu okoliš
Rješenje:
(1) Molekulska formula benzena je C6H6, a strukturna formula je:
A B
ili
(2) B, C, E, F.
Poglavlje9.indd 336 19.3.2013. 9:13:36

337
b)

(1) Prouči sliku i zaključi kakvim plamenom gori benzen.
Zaključi zašto je njegov plamen takav.
(2) Za izgaranje 31,2 g benzena na raspolaganju je 40,4 L
kisika pri 101,3 kPa i 0 °C.
(I) Napiši termokemijsku jednadžbu gorenja
benzena s kisikom.
(II) Odredi koja je tvar mjerodavni (limitirajući)
reaktant u reakciji izgaranja.
(III) Kolika je masa nastalog ugljikova(IV)oksida?
(IV) Kolika je masa neizreagirane tvari?
(3) Nacrtaj entalpijski dijagram za zadanu reakciju i
izračunaj standardnu entalpiju nastajanja benzena, ako
je entalpija izgaranja
DcH°(C6H6) = –3135,4 kJ mol–1.
Rješenja:
(1) Gori čađavim plamenom zbog velikog masenog udjela ugljika u
benzenu.
15
(2) (I) C6H6(l) + O (g) → 6CO2(g) + 3H2O(g) DcH°(C6H6) = –3135,4 kJ mol–1
2 2
V (O 2 ) 40,4 L
(II) = = 1,8 mol
Vm 22,4 L mol −1
m (C 6 H 6 ) 31,2 g
= = = 0,4 mol
M (C 6 H 6 ) 78,11 g mol −1

Kisik je mjerodavni reaktant, n(O2) = 1,8 mol
Za reakciju trebamo – teoretski: n(O2) : n (C6H6) = 15 : 2
15 ⋅ n (C 6H 6 )
= 3 mol
2
15 12n (O 2 )
(III) n(CO2) : n(O2) = 6 :
= = 1,44 mol
2 15
m(CO2) = n(CO2) . M(CO2 ) = 63,36 g
Poglavlje9.indd 337 19.3.2013. 9:13:37

(IV) n(C6H6)teoretski= 2n(O2)/15 = 2 . 1,8 mol/15 = 0,24 mol

n(C6H6)suvišak = n(C6H6)dobiveno – n(C6H6)teoretski = 0,4 mol – 0,24 mol = 0,16 mol
m(C6H6)suvišak = n(C6H6) ∙ M(C6H6) = 12,5 g
Masa benzena koji nije izreagirao je 12,5 g.
(3)
cH°(C6H6) = ΔrH° ako je jednadžba napisana tako da reagira 1 mol

Δ
benzea
ΔrH° = [6ΔfH°(CO2) + 3 ΔfH°(H2O)] – [ΔfH°(C6H6)]
ΔfH°(C6H6) = 3135,4 kJ mol–1 – 3086,4 kJ mol–1 = 49,0 kJ mol–1
Napomena: Koristi se tablicom 1. u dodatku ovoga priručnika.
c) Pretpostavi hoće li vrijednost standardne molarne

reakcijske entropije biti veća ili manja od nule, bez
uporabe tablica u dodatku i računanja ΔrS°.
Rješenje:
ΔrS° > 0 – zato što nastaje veći broj plinovitih čestica što uvjetuje veći
nered.

d)
Benzen najčešće reagira reakcijom elektrofilne supstitucije.
No, za razliku od ovih reakcija koje napreduju već pri
nižim temperaturama, benzen reagira i reakcijom adicije
koja je moguća samo uz povišeni tlak i temperaturu ili
pod djelovanjem ultraljubičastog zračenja. Jedan je takav
primjer kloriranje benzena uz blago zagrijavanje i djelovanje
ultraljubičaste svjetlosti. Produkt te reakcije adicije čvrsta
je kristalna tvar. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom
određeni su sljedeći maseni udjeli elemenata: w(C) = 0,25,
w(H) = 0,02, w(Cl) = 0,73. Eksperimentalno je, koristeći se
jednim od koligativnih svojstava otopina, određena relativna
molekulska masa kristalne tvari: Mr(spoj) = 291.
(1) Odredi empirijsku i molekulsku formulu kristalne tvari.
(2) Napiši jednadžbu kemijske reakcije.
(3) Imenuj nastali produkt.
Poglavlje9.indd 338 19.3.2013. 9:13:37

339
Rješenja:
(1) Mr(spoj) = 291
N (C) : N (H) : N (Cl) = n (C) : n (H) : n (Cl)

w(C) w(H) w(Cl)
N (C) : N (H) : N (Cl) = : :
M(C) M(H) M(Cl)
2,081 : 1,984 : 2,058
N (C) : N (H) : N (Cl) =
1,984
N (C) : N (H) : N (Cl) = 1 : 1 : 1

Empirijska formula spoja je: CHCl

Molekulska formula spoja može se odrediti usporedbom
eksperimentalno određene relativne molekulske mase spoja s
relativnom masom empirijske jedinke.
Mr(spoj) = 291
Er(CHCl) = 48,56
M r (spoj) 291
= = 5, 99
E r (CHCl) 48, 56
Molekulska formula spoja = (CHCl)6 = C6H6Cl6

(2) Cl
Cl Cl
h
+ 3Cl2
Cl Cl
Cl
(3) 1,2,3,4,5,6-heksaklorcikloheksan, insekticid poznat kao lindan.
9.6. Bijeli dim
a) Na tamnu podlogu postavljena je dugačka staklena cijev

s umetnutim vatenim čepovima na oba kraja. Kapaljkom
nakapamo istodobno na jedan čep malo koncentrirane
otopine amonijaka, a na drugi koncentrirane klorovodične
kiseline. Potom se krajevi zatvore odgovarajućim plutenim
čepovima.
NH3 (konc.) HCl (konc.)
U cijevi se nakon nekog vremena (ovisno o duljini cijevi)

zamijeti na jednom mjestu malo bijelog dima koji brzo
postane prsten koji se širi na obje strane.
Poglavlje9.indd 339 19.3.2013. 9:13:38

(1) Što je dim općenito?

(2) Od čega je nastao dim (kasnije prsten) u staklenoj cijevi?
(3)
Kako su molekule amonijaka i klorovodika „stigle“ do
mjesta reakcije?
(4) Razmisli i odredi gdje je mjesto reakcije u cijevi:
A na sredini cijevi
B bliže kraju s amonijakom
C bliže kraju s klorovodikom.
Na čemu temeljiš svoj odabir mjesta reakcije?
(5) N
apiši jednadžbu reakcije rabeći Lewisove strukturne
formule.
(6)
Koja vrsta veze postoji u reaktantima, a koja u
produktima?
(7)
Što je prema Brønstedovoj teoriji u toj reakciji
amonijak, a što klorovodik?
(8)
Kako se zove reakcija između Brønstedove kiseline i
baze?
(9) Prikaži Lewisovom strukturnom formulom u reakciji (5)
nastalu konjugiranu kiselinu. Odredi joj oblik i ime.
Rješenja:
(1) Dim je disperzni sustav u kojemu su čestice čvrste tvari raspršene u
plinu.
(2) Nastao je od produkta kemijske reakcije – kristalića amonijeva klorida.
(3) Difuzijom.
(4) C. Molekule HCl i NH3 na istoj su temperaturi pa imaju istu kinetičku
energiju. Budući da molekule NH3 imaju manju masu od molekula HCl
brzina gibanja im je veća pa će u istom vremenu prijeći dulji put od
molekula HCl. Stoga će do njihovog susreta i reakcije doći bliže kraju
cijevi s HCl.
(5)

(6) Kovalentna je veza u reaktantima, a ionska i kovalentna u produktu.
(7) Amonijak je proton akceptor – BAZA; klorovodik je proton donor –
KISELINA.
(8) Protolitička reakcija.
(9)
Tetraedar, amonijev ion.
b) Otopina amonijaka u vodi je lužnata.

(1) Objasni jednadžbom reakcije zašto je otopina lužnata.
(2) Koliki je pH otopine amonijaka čija je množinska
koncentracija 0,5 mol/L, ako je Kb = 1,8 x 10-5 mol/L?
Poglavlje9.indd 340 19.3.2013. 9:13:38

341
Rješenje:

(1) NH3(g) + H2O(l) ← 
→ NH +(aq) + OH–(aq).
 4
(2) c(OH − ) = K b ⋅ c(NH 3 ) pOH = 2,52; pH = 11,48

c) Otapanjem klorovodika u vodi nastaje kisela otopina.

(1) Odaberi kako će lakmus mijenjati boju u toj otopini.
A Plavi će pocrvenjeti.
B Crveni će poplavjeti.
(2) Jednadžbom prikaži reakciju klorovodika i vode.
(3) Je li voda u toj reakciji Brønstedova kiselina ili baza?
(4) Koliki je pH u otopini klorovodične kiseline
koncentracije 0,5 mol/L?
Rješenja:
(1) A
(2) HCl(g) + H2O(l) → H3O+(aq) + Cl–(aq)
(3) Baza.
(4) pH je 0,3.
d) Reakcijom amonijaka i klorovodika nastaje sol.

Ako tu sol otopimo u vodi, hoće li otopina biti neutralna?
Odgovor obrazloži odgovarajućim jednadžbama.
Rješenja:
HO
Djelovat će kiselo: NH4Cl(s) NH4+(aq) + Cl–(aq).
2

Hidrolizira amonijev ion: NH4+(aq) + H2O(l) ← 
→ H O+(aq) + NH
 3 3.
e)
Otapanjem soli iz zadatka d) u vodi i mjerenjem temperature
utvrđeno je da je konačna temperatura otopine niža od
temperature otapala.
(1) Je li otapanje soli:
A egzotermno
B endotermno?
(2) S
niženje temperature pri otapanju možemo obrazložiti
time da je:
A entalpija kristalne rešetke veća od entalpijde
hidratacije;
B entalpija hidratacije veća od entalpije kristalne
rešetke.
Rješanja:
(1) B
(2) A
Poglavlje9.indd 341 19.3.2013. 9:13:38

9.7. K
ontrolirano dobivanje malih količina
plinova u kemijskom laboratoriju
a)
U kemijskom laboratoriju za dobivanje
nekih plinova rabi se Kippov aparat
koji omogućuje dugotrajnije razvijanje
plinova, ali i prekidanje reakcije kad plin
više nije potreban. Plinovi u Kippovu
A
aparatu nastaju reakcijom između
čvrste tvari i kiseline.
(1) K ada i kako (zašto) počinje reakcija D
u Kippovu aparatu?
(2) Kada i zašto se nastajanje plina B
prekida?
C
(3) Koji ćemo plin dobiti iz Kippova
aparata ako se u kugli B nalaze
komadići vapnenca, a u kugli A klorovodična kiselina?
(4) Jednadžbom reakcije prikaži reakciju u Kippovu aparatu.
(5) Kako bismo dokazali da nastaje plin naveden u
prethodnoj jednadžbi? Napiši pripadajuću jednadžbu.
Rješenja:
(1) Otvaranjem pipca D spušta se kiselina iz kugle A, ispuni polukuglu C i
ulazi u kuglu B gdje dolazi u dodir s čvrstom tvari i počinje reakcija.
(2) Zatvaranjem pipca plin se još kratko vrijeme razvija, a u kugli B raste tlak i
potiskuje kiselinu u polukuglu C i kuglu A. Prestankom dodira čvrste tvari
i kiseline prestaje reakcija.
(3) Dobit ćemo ugljikov(IV) oksid, CO2.
(4) CaCO3(s) + 2HCl(aq) → CO2(g) + CaCl2(aq) + H2O(l)
(5) Dokazali bismo uvođenjem plina u bistru vapnenu vodu koja bi se
zamutila: CO2(g) + Ca(OH)2(aq) → CaCO3(s) + H2O(l).
b) Koliki bi volumen plina nastao reakcijom vapnenca s

otopinom klorovodične kiseline pri n.o. utroškom kiseline
u kojoj je maseni udio 10 %, ako je volumen kiseline
u aparatu 1 L, a gustoća otopine 1, 0474 g/mL uz
pretpostavku da se utroši sva kiselina?
Rješenje:
V(CO2) = 32,2 dm3
c)
(1) Prikaži građu molekule toga plina Lewisovom
strukturnom formulom i odredi njezin oblik.
(2) O dredi jesu li veze među atomima u molekuli polarne i
je li molekula dipol.
Poglavlje9.indd 342 19.3.2013. 9:13:39

343
Rješenja:
(1) , oblik je linearan.
(2) Veze su polarne, molekula nepolarna.
d)
Dokapavanjem otopine sumporne
kiseline (volumnog omjera 1:1) A
na otopinu natrijeva sulfita, sumporna
kiselina
w(Na2SO3) = 40 %, u aparaturi
prikazanoj na slici, dobili bismo
drugi plin.
otopina
(1) Kako se zove dio aparature u natrijeva
kojem se nalazi kiselina? sulfita
B
(2) Kako se zove dio aparature s
otopinom natrijeva sulfita?
(3) Koji plin nastaje?
(4) Jednadžbom prikaži kemijsku C
voda
reakciju.
(5) Koji se princip u ovoj reakciji
upotrebljava za dobivanje plina?
(6) Kakva će biti boja metiloranža u dobivenoj otopini (C).
Hoće li doći do promjene boje plavoga lakmusova
papira.
Rješenja:
(1) Lijevak za dokapavanje (odjeljivanje).
(2) Tikvica za destilaciju.
(3) Sumporov(IV) oksid, SO2.
(4) H2SO4(aq) + Na2SO3(aq) → SO2(g) + Na2SO4(aq) + H2O(l).
(5) Jača kiselina istiskuje slabiju iz njezine soli.
(6) Crvena. Plavi lakmusov papir će pocrvenjeti.
e) (1) Prikaži građu molekule dobivenog plina Lewisovom

strukturnom formulom i odredi joj oblik.
(2) Jesu li veze u molekuli polarne i je li molekula dipol?
Rješenja:
(1) , V-oblik molekule.

(2) Veze su polarne, molekula je dipol.
f) U dvije okrugle tikvice s ravnim dnom (A i B) ulijemo jednak

volumen natrijeve lužine (c = 0,01 mol/L) i kapnemo po
dvije kapi fenolftaleina. Koju će boju imati indikator?
Poglavlje9.indd 343 19.3.2013. 9:13:39

Rješenje:
Indikator će imati purpurnocrvenu boju.
g) Plinovi iz Kippova aparata (a) i aparature (d) uvode se

istim brzinama u tikvice opisane pod (f).
A B

(1) Kakva se promjena događa u objema tikvicama?
(2) Prikaži jednadžbom promjene u tikvici A u koju se
uvodi plin iz Kippova aparata.
(3) Prikaži jednadžbama promjene u tikvici B.
(4) Događaju li se promjene u objema tikvicama
istodobno? Obrazloži odgovor.
Rješenja:
(1) Otopine će se obezbojiti.
(2) C O2(g) + H2O(l) → H2CO3(aq)
H2CO3(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + HCO3–(aq)
HCO3–(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + CO32–(aq)
OH–(aq) + H3O+(aq) → 2H2O(l)
(3) S O2(g) + H2O(l) → H2SO3(aq)
H2SO3(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + HSO3–-(aq)
HSO3–(aq) + H2O(l) → H3O+(aq) + SO32–(aq)
OH–(aq) + H3O+(aq) → 2H2O(l)
(4) Otopina će se prije obezbojiti u tikvici B u koju se uvodi SO2 jer su
molekule SO2 polarne, dok su molekule CO2 nepolarne. Reakcija
polarnih molekula u vodi je brža i pri tome nastaje jača kiselina pa brže
dolazi do neutralizacije.
Poglavlje9.indd 344 19.3.2013. 9:13:39

345
9.8. Važnost soli
Soli su kemijski spojevi s kojima se često susrećemo u prirodi i

svakodnevnom životu, primjerice, kuhinjska sol, soda bikarbona,
vapnenac, modra galica...
O solima ste dosta naučili pa ćemo ovim zadatkom povezati

gradivo (sastav i građu soli, neke načine dobivanja soli i dr.) s
njihovom primjenom u svakodnevnom životu.
a) Trivijalna imena nekih poznatih soli navedena su u uvodu

(1) Napiši njihovo sustavno ime i formulu.
(2) Na temelju formule zaključi od kojih su čestica građene.
(3) Što označuje rimski broj II u imenu modre galice te u
koju vrstu soli je ubrajamo?
(4) Nalazimo li navedene soli u prirodi ili se dobivaju
sintetski?
(5) za soli koje se nalaze u prirodi, navedi gdje se nalaze i
zaključi jesu li topljive u vodi.
Rješenja:
(1) Kuhinjska sol – natrijev klorid, NaCl; soda bikarbona – natrijev
hidrogenkarbonat, NaHCO3; vapnenac – kalcijev karbonat, CaCO3;
modra galica – bakrov(II) sulfat pentahidrat, CuSO4 x 5H2O.
(2) Soli su građene od metalnih iona – kationa i kiselinskog ostatka
– aniona. Ponekad se u sastavu soli može nalaziti i određeni broj
molekula vode. Tada se govori o hidratnim solima.
(3) Taj broj označuje valenciju bakrovih iona u toj soli. Ubrajamo je u
hidratne soli jer sadrži molekule vode.
(4) U prirodi se nalazi natrijev klorid i vapnenac, dok su ostale dvije soli
sintetski dobivene.
(5) Natrijev klorid nalazi se otopljen u morskoj vodi ili u velikim naslagama
pod zemljom. Vapnenac izgrađuje vapnenačko gorje. Natrijev klorid
topljiv je u vodi jer se najveće količine nalaze u moru, dok vapnenac nije
topljiv u vodi jer se vapnenačke stijene ne otapaju kad pada kiša.
b)
(1) Što su kationi, a što anioni? Kako nastaju kationi?
(2) Navedi čestice od kojih su građeni natrijev
klorid i kalcijev karbonat te svaki od njih prikaži
odgovarajućom kemijskom oznakom.
(3) K ojim skupinama periodnog sustava pripadaju metali u
tim spojevima i koji je zajednički naziv elemenata u tim
skupinama?
(4) Kolika je valencija navedenih metala?
(5) Od kojih kiselina potječe anion u navedenim solima?
Imenuj te kiseline i navedi radi li se o jakim ili slabim
kiselinama.
Poglavlje9.indd 345 19.3.2013. 9:13:39

Rješenja:
(1) Kationi su pozitivno, a anioni negativno nabijene čestice. Kationi
nastaju otpuštanjem elektrona iz elektronskog omotača.
(2) Natrijev klorid sastoji se od natrijevih, Na+, i kloridnih, Cl–, iona , a
kalcijev karbonat od kalcijevih, Ca2+, i karbonatnih, CO32–, iona.
(3) Natrij pripada prvoj skupini periodnog sustava elemenata – alkalijskim
metalima, a kalcij drugoj skupini – zemnoalkalijskim metalima.
(4) Natrij je jednovalentan, a kalcij dvovalentan.
(5) Kloridni ion je kiselinski ostatak klorovodične kiseline, a karbonatni ion je
kiselinski ostatak ugljične kiseline. Klorovodična kiselina je jaka kiselina,
a ugljična kiselina slaba.
c)
Soli su građene od iona.
(1) Kakvom su vezom međusobno povezani ioni u
ionskom spoju?
(2) Koje prirodno pravilo uzrokuje stvaranje kemijske
veze?
(3) Kakva je konfiguracija iona najpovoljnija za stvaranje
veze? Prikaži to na primjeru kalcijeva klorida.
(4) Prikaži elektronsku konfiguraciju atoma i iona kalcija i
navedi kako postiže povoljnu elektronsku konfiguraciju.
Načini to i za kloridni ion.
(5) Prikaži Lewisovom simbolikom nastajanje formulske
jedinke kalcijeva klorida.
(6) Kakva je priroda nastale veze? Prikaži nastanak kalcijeva
klorida elementarnom sintezom kao redoks-proces.
Rješenja:
(1) Povezani su ionskom vezom.
(2) Pravilo kaže da se pri nastajanju kemijske veze energija oslobađa,
što znači da je ukupna energija reaktanata veća od ukupne energije
produkata.
(3) Za nastajanje ionske veze najpovoljnija je oktetna konfiguracija
najbližeg plemenitog plina.
(4) Elektronska je konfiguracija atoma kalcija: 1s2 2s22p6 3s23p6 4s2, a
kalcijeva iona: 1s2 2s22p6 3s23p6 jer je to oktetna konfiguracija atoma
plemenitog plina argona. To znači da je atom kalcija za postizanje
oktetne konfiguracije morao otpustiti dva elektrona.
Elektronska je konfiguracija atoma klora: 1s2 2s22p6 3s23p5, a kloridnog
iona, odnosno atoma argona: 1s2 2s22p6 3s23p6 pa je atom klora za
postizanje stabilne oktetne konfiguracije morao primiti jedan elektron.
(5) Lewisovom simbolikom to prikazujemo ovako:
.. .. .. – 2+ .. –
:Cl. + .Ca. + :Cl . → :Cl: + Ca + :Cl:
.. .. .. .. → CaCl2
(6) Ionska veza elektrostatske je prirode jer nastaje međusobnim
privlačenjem suprotno nabijenih iona.
O: Ca → + 2e–
R: Cl2 + 2e →
–
2Cl–
Ca + Cl2 → Ca2+ + 2Cl– → CaCl2
Poglavlje9.indd 346 19.3.2013. 9:13:39

347
d) (1) Što će se dogoditi kad topljivu sol otopimo u vodi?

(2) Kako se naziva taj proces?
(3) Nacrtaj uređaj i opiši kako možemo dokazati da je
otapanjem došlo do tog procesa.
(4) Kako se zove proces pri kojem djelovanjem
istosmjerne električne struje na talinu ili otopinu
elektrolita nastaju kemijske promjene na elektrodama?
(5) Opiši i prikaži jednadžbama procese na elekrodama
pri djelovanju istosmjerne električne struje:
(I) na talinu kalcijeva klorida i
(II) na vodenu otopinu kalcijeva klorida.
Jesu li produkti reakcije jednaki? Ako nisu, objasni
zašto.
(6) Na koji je pol izvora struje spojena katoda u tom
procesu?
Rješenja:
(1) Kad topljivu sol otopimo u vodi, ona disocira na katione metala i anione
kiselinskog ostatka.
(2) Proces se naziva elektrolitička disocijacija.
(3) Uronimo li u čašu s otopinom elektrode spojene s izvorom električne
struje, zatvorit će se strujni krug jer će se čestice u otopini počet
usmjereno gibati prema suprotno nabijenim elektrodama.
(4) Proces pri kojemu djelovanjem električne struje na talinu ili otopinu
elektrolita dolazi do promjena na elektrodama naziva se elektroliza.
(5) (I) U talini elektrolita nalaze se samo natrijevi i kloridni ioni:
Dt
NaCl(s) Na+(l) + Cl–-(l).
Pozitivni natrijevi ioni gibaju se prema negativnoj elektrodi i na
njoj se reduciraju, dok negativni ioni kiselinskog ostatka gibaju
se prema pozitivnoj elektrodi i na njoj se oksidiraju. To znači da
su produkti reakcije elementarni natrij i klor.
(Reakcije na elektrodama analogne su onima na str. 249.)
(II) U vodenoj se otopini uz natrijeve i kloridne ione nalaze i
molekule vode:
H2O
NaCl(s) Na+(aq) + Cl–(aq).
Pravilo je da na elektrodi od više mogućih reakcija napreduje
uvijek ona za koju je redukcijski potencijal pozitivniji. U
navedenom primjeru na katodi se mogu reducirati natrijevi ioni,
E°(Na+/Na) = –2,71 V, ali i molekule vode E°(2H2O/H2) = –0,83 V
pa možemo zaključiti da će se na katodi reducirati voda.
(Reakcije na elektrodama analogne su onima na str. 250.)
(6) Katoda je pri elektrolizi negativni pol i spojena je na negativni pol izvora
struje, dakle suprotno od onoga što je bilo kod galvanskog članka.
Međutim, i ovdje je katoda ona elektroda na kojoj dolazi do redukcije.
Poglavlje9.indd 347 19.3.2013. 9:13:40

9.9. Zašto je glukoza važan monosaharid
Glukoza je važan jednostavni šećer – monosaharid. Naziva se i

grožđanim šećerom jer ga nalazimo u grožđu. Fiziološki je vrlo
značajna jer utječe na rad mišića, zagrijava tijelo, za sportaše je
brz izvor energije, a bolesnicima hrana koja se u organizam unosi
intravenozno.
Da biste usustavili znanje o glukozi, a i proširili ga, riješite ove

jednostavne zadatke.
a)
(1) Napiši molekulsku i strukturnu formulu glukoze.
(2) Na strukturnoj formuli glukoze označi asimetrične
ugljikove atome i objasni što su asimetrični atomi.
(3) Objasni što je izomerija, a što su stereoizomeri.
Izračunaj broj mogućih stereoizomera.
(4) Prikaži kako nastaje šesteročlani heterociklički prsten,
odnosno ciklički poluacetal.
(5) Koju vrstu izomera predstavljaju α- i β-D-glukoza?
(6) Jesu li oni enantiomeri?
(7) U krvi se uvijek nalazi određena koncentracija glukoze.
Poveća li se ta koncentracija iznad dopuštene, javlja
se šećerna bolest ili dijabetes. Normalna masena
koncentracija glukoze u krvi je 80 mg na 100 mL krvi.
Uz pretpostavku da je volumen krvi u tijelu prosječnog
čovjeka 5 litara, izračunaj kolika je ukupna masa
glukoze u krvi.
Rješenja:
(1) i (2) C6H12O6 H O Asimetrični atomi označeni su
C zvjezdicama. To su ugljikovi atomi na
H * OH koje su vezana četiri različita atoma ili
atomske skupine.
HO * H
H * OH
H * OH
CH 2OH
(3) Izomerija je pojava da spojevi s istom molekulskom formulom imaju

različite strukturne formule. Stereoizomeri su spojevi s istim slijedom
kovalentno vezanih atoma, a s različitim prostornim rasporedom tih
atoma. Broj stereoizomera dan je izrazom 2n, gdje je n broj asimetričnih
ugljikovih atoma. Za stereoizomere s 4 asimetrična ugljikova atoma on
iznosi 24 = 16.

Poglavlje9.indd 348 19.3.2013. 9:13:40

349
(4)
H O H OH
C
C
1
6
H * OH 2 CH 2OH
H C OH 4
O
5
HO * H 3 HO
H C OH O 2
HO 3 1
*
H * OH
H
4
C OH OH
H * OH 5
OH
H C
CH 2OH
CH 2OH
6
(5) α- i β-D-glukoza su dijastereoizomeri jer se razlikuju u konfiguraciji na

kiralnom C-1 atomu.
(6) Nisu enantiomeri jer se ne odnose kao predmet i njegova zrcalna slika.
m(C 6H12 O 6 )
(7) γ (C 6H12 O 6 ) =
V (krv )
m(C6H12O6) = γ(C6H12O6) . V(krv) = 0,8 g/L . 5 L = 4 g
b)
Osmoza je spontani prijelaz otapala kroz polupropusnu
membranu iz otopine niže u otopinu više koncentracije.
Pritom raste i tlak otopine, a ravnotežni tlak koji se nakon
nekog vremena uspostavi, osmotski je tlak. I stanične
membrane crvenih krvnih stanica - eritrocita imaju
određeni osmotski tlak.
(1) Z ašto otopine koje se infuzijom unose u organizam
moraju imati tlak jednak osmotskom tlaku u
eritrocitima?
(2) Što bi se dogodilo kad bismo infuzijom unosili
u organizam otopinu manjeg osmotskog tlaka -
hipotoničnu otopinu, a što kad bi osmotski tlak bio veći
– hipertoničnu otopinu?
(3) Koliki je osmotski tlak glukoze u krvi, ako je masena
koncentracija glukoze u krvi 0,8 g/L?
Rješenja:
(1) U izotoničnim otopinama stanica se ne mijenja.
(2) U hipotoničnim otopinama otapalo više ulazi u eritrocite, oni bubre,
pucaju i nastaje krvarenje. U hipertoničnim otopinama tekućina izlazi iz
eritrocita i stanica se smežura.
n(C 6H12 O 6 )
(3) c(C6H12O6) = = γ(C6H12O6) . M(C6H12O6)
V (krv )
= 0,8 g/L . 180 g/mol = 0,0044 mol/L
Π = i c R T = 4,4 mol/m3 . 8,314 Pa m3 K-1 mol-1 = 10 901,3 Pa
. . .
i=1
Poglavlje9.indd 349 19.3.2013. 9:13:41

9.10. Spoj koji je pobio vitalističku teoriju
Novi pogled na kemiju organskih spojeva započeo je

Wöhlerovom „slučajnom“ sintezom ureje 1828. godine. Dotad su
je poznavali kao sastojak mokraće sisavaca, produkt zbrinjavanja
vrlo otrovnog amonijaka nastalog razgradnjom lanaca
aminokiselina koje čine proteine. Od Wöhlerova doba čovjek
je sintetizirao mnoge spojeve identične prirodnim spojevima,
npr. vitamin C, kao i mnoge organske spojeve kojih nema u
živim bićima, a sama urea ostala je do današnjih dana jedna od
temeljnih sirovina kemijske industrije.
a) (1) Nacrtaj strukturnu formulu ureje.

(2) Označi i imenuj funkcionalne skupine. Kojoj skupini
organskih spojeva pripada urea?
(3) Navedi trivijalno ime ureje kao i ostala sustavna imena
toga spoja.
Rješenja:
(1)
O
C
H2N NH2

(2) O O O
C C C
H2N NH2 H2N NH2 H2N NH2

karbonilna skupina amino-skupina amidna skupina

Budući da su na karbonilnu skupinu vezane dvije amino-skupine, urea
je diamid.
(3) Mokraćevina, karbonildiamid, „karbamid“.
b)
Urea je dobro topljiva u vodi. Topljivost pri 20 °C iznosi
107,9 g u 100 mL vode. Prilikom otapanja opaža se da je
nastala otopina hladnija od otapala (voda).
(1) Na temelju toga zaključi je li otapanje ureje
egzoterman ili endoterman proces.
(2) Nacrtaj entalpijski dijagram.
Rješenja:
(1) Pri otapanju ureje dio toplinske energije iz vode prelazi na ureju i troši
se za rušenje kristalne rešetke. Kako je konačna temperatura otopine
niža od početne temperature otapala (vode), zaključuje se da je proces
otapanja ureje u vodi endoterman.
Poglavlje9.indd 350 19.3.2013. 9:13:41

351
(2)
c)
Određivanje vrijednosti entalpije otapanja ureje mjerena
je jednostavnim kalorimetrom. U 200 mL vode sobne
temperature otopi se 15 g ureje. Otopina se lagano
promiješa do potpunog otapanja i izmjeri konačna
temperatura. Zabilježeno je snižavanje temperature od
4,2 °C.
(1) Što je kalorimetar, čemu služi i koji osnovni zakon mora
biti zadovoljen?
(2) I zračunaj vrijednost standardne entalpije otapanja
ureje iz gore navedenih podataka, uz pretpostavku da
nema prijelaza topline između kalorimetra i okoline.
Rješenja:
Kalorimetar je reakcijska posuda (čaša, tikvica) toplinski dobro izolirana,
što podrazumijeva da nema prijelaza topline između tvari u kalorimetru
i okoline. Kalorimetrom se mjeri prirast entalpije određene množine
tvari tijekom fizikalne ili kemijske promjene. Tijekom kemijske reakcije
u kalorimetru vrijednost promjene potencijalne (kemijske) energije tvari
jednaka je vrijednosti promjene topline vode, ali suprotnog predznaka. To
se može prikazati izrazom:
Q reakcija = – Qvoda
Kako se promjena događa uz stalan tlak, promjena topline jednaka je
promjeni entalpije. Prirast entalpije iskazuje se kao toplina koja se oslobodi
ili utroši po molu tvari.
Q
∆ otap. H°=
n

(2) U razmatranom slučaju temperatura vode snizila se, što znači da se za
otapanje ureje troši toplina vode.
Toplina koju je voda predala tijekom reakcije računa se prema izrazu:
Q = m c ∆T
Q = 200 g 4,184 J K

Q = 3514,56 J = 3,514 kJ
Z
aključimo, ta je toplina jednaka onoj koju je urea primila za otapanje, ali
su suprotnoga predznaka. Iz toga slijedi:
Qotap. = Qvoda = 3,514 kJ
H otap. H otap. ⋅ M(urea) 3,514 kJ ⋅ 60,06 g mol −1
∆ otap. H°= = = = 14,07 kJ mol −1
n m(urea) 15 g
Poglavlje9.indd 351 19.3.2013. 9:13:41

d)
Urea se mnogo koristi za mineralnu prihranu biljaka koje
mogu apsorbirati dušik iz tla u obliku amonijevih, nitratnih i
nitritnih iona. Bakterije koje žive u tlu kataliziraju hidrolizu ureje.
(1) Kojega su roda te bakterije?
(2) Napiši jednadžbu tog procesa.
(3) Odredi stehiometrijske koeficijente tvari i strjelicama
označi procese oksidacije i redukcije.
Rješenja:
(1) Bakterije roda Nitrosomonas svojom metaboličkom aktivnošću
pretvaraju amonijak iz tla u nitritne ione, što je proces poznat kao
nitritacija.
(2) CO(NH2)2 + H2O → CO2 + 2NH3
(3) Proces nitritacije opisuje jednadžba:
NH4+ + O2 → NO2– + H2O + H+
–III I 0 III –II I –II
2NH4+ + 3O2 → 2NO2– + 2H2O + 4H+
oksidacija – 6e–/2
+ 4e–/3 redukcija
e) Istodobno s ovim procesom, djelovanjem drugih bakterija

odvija se oksidacija nitrita u nitrate. Dušik u navedenim
ionskim oblicima ulazi u biljku i sudjeluje u životnim
procesima biljaka stvarajući raznolike spojeve, među
kojima i aminokiseline i peptide. Postojanje peptida u
nekom uzorku može se jednostavno dokazati biuret
reakcijom.
(1) Što je biuret? Nacrtaj struktrurnu formulu toga spoja
(2) Koji se reagens u biuret reakciji primjenjuje za
dokazivanje amidnih skupina (ili peptidnih veza u
peptidima)?
(3) Nacrtaj strukture kompleksnih iona koji nastaju u tim
reakcijama.
Rješenja:
(1) Biuret je dimer ureje, a nastaje zagrijavanjem njezine taljevine.

(2) Kao reagens primjenjuje se razrijeđena otopina bakrovih(II) iona koja
se uvodi u zaluženu otopinu uzorka. U vodenoj otopini bakrovi(II) ion su
hidratizirani u tetraakvabakrove(II) ione, [Cu(H20)4]2+(aq).
Poglavlje9.indd 352 19.3.2013. 9:13:42

353
Dodatkom bakrovih(II) iona u

otopinu biureta dolazi nastaje novi
kompleksni ion.
Modra boja vodene otopine
bakrovih iona mijenja se u
specifičnu ljubičastu.
eptidi s barem dvjema peptidnim

P
vezama (tripeptidi) aminoskupinama
kompleksni ion.
9.11. P
roučimo homogene i heterogene smjese
metala
Smjesa metala može biti homogena i heterogena. Legure ili slitine

homogene su smjese dvaju ili više metala, ponekad i nemetala
(C, Si). Njihova se svojstva bitno razlikuju od svojstava metala od
kojih su dobivene, a mogu se i mijenjati prema namjeni legure
promjenom masenog udjela metala ili različitim dodatcima. Zbog
široke mogućnosti primjene njihov broj naglo raste i danas ih je
već poznato desetak tisuća.
a)
Na temelju onoga što ste naučili, odgovori:
(1) Aluminij pripada lakim metalima. Na što se odnosi
oznaka „laki metal”?
(2) U kojoj se skupini periodnog sustava nalazi aluminij?
(3) K oliko elektrona čini elektronski omotač atoma
aluminija, a koliko ima valentnih elektrona?
(4) U kakve spojeve ubrajamo spojeve aluminija s obzirom
na reakcije s kiselinama i lužinama?
(5) Napiši jednadžbu reakcije aluminijeva hidroksida s
klorovodičnom kiselinom i natrijevom lužinom. Kako se
zove spoj koji nastaje reakcijom s natrijevom lužinom?
(6) K akav je redukcijski potencijal aluminija – ubrajamo li
ga u elektropozitivne ili elektronegativne elemente?
(7) N abroji neke legure aluminija.
Poglavlje9.indd 353 19.3.2013. 9:13:42

Rješenja:
(1) Lakim metalima pripadaju metali čija je gustoća manja od 4,5g/cm3.
(2) Nalazi se u trećoj skupini.
(3) Elektronski omotač čini 13 elektrona, a ima 3 valentna elektrona.
(4) Spojeve aluminija ubrajamo u amfoterne spojeve, što znači da reagiraju
i s kiselinama i s lužinama.
(5) Al(OH)3(s) + 3HCl(aq) → AlCl3(aq) + 3H2O(l)
Al(OH)3(s) + NaOH(aq) → Na[Al(OH)4](aq) - natrijev aluminat
(6) Redukcijski je potencijal aluminija jako negativan, što znači da pripada
neplemenitim metalima i lako reagira s drugim tvarima. Ubrajamo ga u
elektronegativne elemente.
(7) Najpoznatija legura je duraluminij koja osim aluminija sadrži male
količine bakra i magnezija. Antikorodal je legura aluminija, bakra i silicija.
b)
(1) Što znaš o željezu? Pripada li ono lakim ili teškim metalima?
(2) U kojoj se skupini periodnog sustava on nalazi i kojem
bloku elemenata pripada?
(3) Napiši elektronsku konfiguraciju atoma i iona željeza
s pomoću konfiguracije najbližeg plemenitog plina.
Koliko je elektronskih konfiguracija potrebno napisati?
Zašto?
(4) Postavimo li pitanje o redukcijskom elektrodnom
potencijalu željeza i njegovih iona, koje sve vrijednosti
redukcijskog elektrodnog potencijala treba uzeti u obzir?
(5) Koja je najpoznatija legura željeza?
Rješenja :
(1) Pripada teškim metalima jer mu je gustoća 7,87g/cm3.
(2) Nalazi se u 8. skupini PSE i pripada prijelaznim elementima.
(3) Treba napisati tri elektronske konfiguracije jer željezo daje dvovalentne i
trovalentne ione. Fe: [Ar] 3d6 4s2; Fe2+: [Ar] 3d6; Fe3+: [Ar] 3d5.
(4) U obzir treba uzeti tri vrijednosti: Fe2+/Fe; Fe3+/Fe i Fe3+/Fe2+. Redukcijski
elektrodni potencijal prvih dvaju parova je negativan, a trećega pozitivan.
(5) Čelik – legura željeza s ugljikom (w(C) = 0,05 do 1,7 %) kojem se za
postizanje određenih svojstava dodaju u malim količinama razni metali
ili nemetali.
c)
Bakar je crvenkast metal koji u prirodi dolazi i samorodan
uz mnoge spojeve.
(1) Koje su najpoznatije legure bakra i koji su osnovni
elementi koji ih čine?
(2) Koliko je valentan bakar u svojim spojevima? Navedi
neke primjere.
(3) K ojom su kemijskom vezom međusobno povezani
atomi bakra?
(4) Pripada li bakar plemenitim ili neplemenitim kovinama?
Objasni svoj odgovor i navedi koji se još elementi
ponašaju slično.
Poglavlje9.indd 354 19.3.2013. 9:13:42

355
(5) Je li bakar otkriven nedavno ili je poznat od davnine?

Objasni.
Rješenja:
(1) Najpoznatije legure bakra su mjed i bronca. Mjed je legura bakra i
cinka, a bronca bakra i kositra. Za poboljšanje svojstava dodaju se
manje količine drugih elemenata.
(2) Jednovalentan i dvovalentan: CuCl i CuCl2.
(3) Povezani su metalnom vezom.
(4) Pripada plemenitim kovinama jer ima dosta pozitivan elektrodni
potencijal. Po reaktivnosti pripada skupini sa srebrom, zlatom i
platinom.
(5) Poznat je odavna pa se jedno pretpovijesno doba zvalo bakreno doba.
d) Reakcijom 20,00 g heterogene smjese aluminija, željeza

i bakra u reakciji s natrijevom lužinom nastaje 9,73 dm3
vodika pri n.o. Reakcijom klorovodične kiseline s 20,00 g
novoga uzorka istog sastava smjese nastaje 14,48 dm3
vodika. Odredi masu aluminija, željeza i bakra u zadanoj
heterogenoj smjesi.
Rješenja:
2Al(s) + 2NaOH(aq) + 6H2O(l) → 2Na[Al(OH)4](aq) + 3H2(g)
V °(H2) = 9,73 dm3

V (H 2 ) 9,73 dm 3
n(H 2 ) = o
= = 0, 434 mol
Vm 22, 4 dm 3 mol −1
n( Al) 2
=
n(H 2 ) 3
2 2
n(Al) =
⋅ n(H2) = ⋅ 0,434 mol = 0,289 mol
3 3
m(Al) = n(Al) ⋅ M(Al)
= 0,289 mol ⋅ 26,98 g mol–1 = 7,80 g
Masa aluminija je 7,80 g.
2Al(s) + 6HCl(aq) → 2AlCl3(aq) + 3H2(g)

Fe(s) + 2HCl(aq) → FeCl2(aq) + H2(g)
V (H 2 ) 14,48 dm 3
n(H 2 ) = o
= = 0, 646 mol
Vm 22, 4 dm 3 mol −1
Množina vodika razvijena u reakciji aluminija i željeza s klorovodičnom
kiselinom iznosi 0,646 mol.

Množina vodika razvijena u reakciji željeza i klorovodične kiseline iznosi:
0,646 mol – 0,434 mol = 0,212 mol.
Poglavlje9.indd 355 19.3.2013. 9:13:43

Množina željeza jednaka je množini vodika.

n(Fe) = n(H2)
m(Fe) = n(Fe) ⋅ M(Fe)
= 0,212 mol ⋅ 55,85 g mol–1 = 11,84 g
Masa željeza je 11,84 g.
Masa bakra u leguri je:
m(Cu) = m(legure) – [m(Al) + m(Fe) ]
= 20,00 g – [7,80 g + 11,84 g ] = 20,00 g – 19,64 g = 0,36 g
Masa bakra je 0,36 g.
Poglavlje9.indd 356 19.3.2013. 9:13:43

TABLICE
9 Dodatak_dorada.indd 357 19.3.2013. 14:29:54

358 TABLICE
TABLICA 1. Termodinamičke vrijednosti nekih tvari pri 25 °C
DrH°/ DrG°/ S°m/ DrH°/ DrG°/ S°m/

Tvar Tvar
kJ mol–1 kJ mol–1 J mol–1 K–1 kJ mol–1 kJ mol–1 J mol–1 K–1
Ag(s) 0,0 0,0 42,7 Cu(s) 0,0 0,0 33,3

AgBr(s) –99,5 –93,7 107,1 CuBr2(s) –141,4 –127,0 134,0
AgCI(s) –127,0 –109,7 96,1 CuO(s) –155,0 –127,0 43,5
Ag20(s) –30,6 10,8 121,7 Cu2O(s) –166,7 –146,4 101,0
Ag2S(s) –31,8 –40,3 145,6 CuS(s) –48,5 –49,0 66,5
Al(s) 0,0 0,0 28,3 Cu2S(s) –79,5 –86,2 121,0
AIBr3(s) –526,3 –505,0 184,0 Fe(s) 0,0 0,0 27,2
AlCl3(s) –695,4 –636,8 167,0 FeO(s) –266,0 –283,5 58,9
AlF3(s) –1300,0 –1 230,0 96,0 Fe(OH)2(s) –568,2 –483,5 79,0
AI203(s) –1 669,8 –1 576,4 51,0 Fe2O3(s) –822,2 –741,0 90,0
BF3(g) –1 100,0 –1 093,0 254,0 HBr(g) –36,2 –53,2 199,0
Ba(s) 0,0 0,0 67,0 HCI(g) –92,3 –95,3 186,7
BaCO3(s) –1 219 –1 139 112,0 HF(g) –268,6 –270,7 173,5
BaCl2(s) –860,1 –810,9 126,0 Hl(g) 25,9 13,0 206,3
Ba(OH)2(s) –946,4 –856,0 101,0 HNO3(l) –173,2 –79,9 155,6
BaSO4(s) –1 465,0 –1 353,0 132,0 H(g) 218,0 203,3 114,6
Br2(s) 30,7 3,1 245,3 H2(g) 0,0 0,0 130,6
Br2( l) 0,0 0,0 152,3 H2O(g) –241,8 –228,6 188,7
C(s), dijamant 1,9 2,9 2,4 H2O(l) –285,8 –237,2 70,0
C(s), grafit 0,0 0,0 5,7 H2O2(l) –187,6 –118,0 110,0
CaC2(s) –60,0 –65,0 70,0 H2S(g) –17,5 –33,0 205,6
CaCl2(s) –795,8 –750,2 114,0 H2SO4(l) –811,3 –690,0 156,9
CaCO3(s) –1 206,9 –1 128,8 92,9 Hg 0,0 0,0 76,0
CaO(s) –635,5 –604,2 40,0 HgBr2(s) –169,0 –153,0 172,0
Ca(OH)2(s) –986,6 –896,8 76,1 HgCI2(s) –230,0 176,6 146,0
CCI4(I) –679,9 635,1 262,3 HgO –91,0 59,0 70,0

CH4(g) –74,8 –50,8 186,2 I2(s) 0,0 0,0 116,7
CH3OH(l) –238,6 –166,2 126,8 I2(g) 62,3 62,3 19,4
CO(g) –110,5 –137,3 197,9 KBr(s) –392,2 –379,2 96,4
CO2(g) –393,5 –394,4 213,6 KCI(s) –435,9 –408,3 82,7
C2H2(g) 226,7 209,2 200,8 KF(s) –562,6 –533,1 66,6
C2H4(g) 52,3 68,1 219,8 K2CO3(s) 1 146,1 –1064,0 156,0
C2H6(g) –84,7 –32,9 229,5 KOH(s) –425,9 –379,0 79,0
C2H5OH(I) –277,7 –174,8 160,7 LiOH(s) –487,2 –433,9 50,0
CH3COOH(I) –487,0 –392,4 159,8 MgBr2(s) –517,6 –504,0 117,0
C3H8(g) –103,8 –23,5 269,9 MgCO3(s) –1 113,0 –1029,0 65,7
n–C4H10(g) –124,7 –17,0 310,0 MgO(s) –601,8 –569,6 27,0
n–C5H12(I) –173,1 –8,0 349,0 MnO(s) –385,0 –363,0 60,2

359
TABLICA 1. (nastavak) Termodinamičke vrijednosti nekih tvari pri 25 °C
DrH°/ DrG°/ S°m/ DrH°/ DrG°/ S°m/

Tvar Tvar
kJ mol–1 kJ mol–1 J mol–1 K–1 kJ mol–1 kJ mol–1 J mol–1 K–1
C6H6(l) 49,0 124,5 172,8 MnO2(s) –520,9 –466,1 53,1
C6H12O6(s) –1 274,5 –910,6 212,0 NaBr(s) –359,9 –349,0 87,0
C12H22O11(s) –2 221,7 –1 544,3 360,2 NaCI(s) –411,0 –384,0 72,4
Cl2(g) 0,0 0,0 223,0 Na2CO3(s) –1 131 –1048,0 136,0
NaF(s) –569,0 –541,0 58,6 PbS(s) –100,4 –98,7 91,2
Nal(s) –288,0 –286,0 99,0 PbSO4(s) –918,4 –811,2 147,3
NaOH(s) –426,7 –379,0 64,0 PCI3(g) –306,4 –286,3 311,7
Na2SO4(s) 1 384,5 –1266,8 149,5 PCI5(g) –398,9 –324,6 353,0
NH3(g) –46,2 –16,6 192,5 PH3(g) 9,3 18,2 210,0
NH4CI(s) –315,4 –203,9 94,6 P4O6(s) –1 640,1 – –
NH4NO3(s) –365,1 –184,0 151,0 P4O10(s) –2 940,1 –2675,2 228,9
NO(g) 90,4 86,7 210,6 SO2(g) –296,9 –300,4 248,5
NO2(g) 33,8 51,8 240,5 SO3(g) –395,2 370,4 256,2
N2(g) 0,0 0,0 191,5 SiH4(g) –61,9 –39,0 204,0

N2H4(I) 51,0 149,2 121,2 SiO2(s) –859,4 805,0 41,8
N2O(g) 81,6 103,6 220,0 SiCl4(g) –609,6 –569,9 331,0
N2O4(g) 10,8 98,3 304,3 SnCl2(s) –350,0 –289,0 132,0
N2O4(l) 9,0 98,0 304,0 SnCl4(l) –545,2 –474,0 259,0
O2(g), O(g) 0,0 0,0 205,0 SnO(s) –286,0 –257,0 56,5
O3(g) 142,0 163,4 238,0 SnO2(s) –580,7 –519,7 52,3
PbCO3(s) –700,0 –626,3 131,0 ZnCl2(s) –415,9 –369,3 108,0
PbO(s) –217,9 –188,5 69,5 ZnO(s) –348,0 –318,2 43,9
PbO2(s) –276,6 –219,0 76,6 ZnS(s) –202,9 –198,0 57,7
TABLICA 2. Specifični i molarni toplinski kapaciteti nekih elemenata pri 25 oC uz

stalan tlak
Tvar c/J K–1 g–1 Cm/J K–1 mol–1

aluminij 0,904 24,39
bakar 0,385 24,47
cink 0,381 24,91
nikal 0,440 25,82
srebro 0,234 25,24
željezo 0,448 25,02
natrijev klorid 0,854 49,96
etanol 2,3 108,10
benzen 1,67 124,80
voda 4,18 75,24

360 TABLICE
TABLICA 3. Konstante disocijacije kiselina i baza pri 25 °C
KISELINE BAZE
Ime i formula Ka/mol dm −3
Ime i formula Kb/mol dm−3
jodovodična, HI 1,0 x1011 jodidni ion, I– 1,0 x 10–25

perklorna, HClO4 1,0 x 1010 perkloratni ion, ClO4– 1,0 x 10–24
bromovodična, HBr 1,0 x 109 bromidni ion, Br– 1,0 x 10–23
klorovodična, HCl 1,0 x 107 kloridni ion, Cl– 1,0 x 10–21
sumporna, H2SO4 1,0 x 103 hidrogensulfatni ion, HSO4– 1,0 x 10–17
oksonijev ion, H3O+ voda, H2O 1,8 x 10–16
dušična, HNO3 2,1 x 101 nitratni ion, NO3– 4,8 x 10–16
oksalna, (COOH)2 5,6 x 10–2
hidrogenoksalatni ion, HOOCCOO –
1,77 x 10–13
sumporasta, H2SO3 1,5 x 10–2 hidrogensulfitni ion, HSO3– 6,5 x 10–13
hidrogensulfatni ion, HSO4– 1,2 x 10–2 sulfatni ion, SO42− 8,3 x 10–13
fosforna, H3PO4 7,5 x 10–3 dihidrogenfosfatni ion, H2PO4– 6,5 x 10–12
fluorovodična, HF 7,2 x 10–4 fluoridni ion, F– 1,4 x 10–11
dušikasta, HNO2 4,5 x 10–4 nitritni ion, NO2– 2,2 x 10–11
metanska, HCOOH 1,8 x 10–4 metanoatni ion, HCOO– 5,6 x 10–11
etanska, CH3COOH 1,8 x 10–5 etanoatni ion, CH3COO– 5,6 x 10–10
ugljična, H2CO3 3,0 x 10–7 hidrogenkarbonatni ion, HCO3– 3,3 x 10–8
sumporovodična, H2S 1,2 x 10–7 hidrogensulfidni ion, HS– 8,3 x 10–8
hidrogensulfitni ion, HSO3– 9,1 x 10–8 sulfitni ion, SO32– 1,1 x 10–7
dihidrogenfosfatni ion, H2PO4– 6,2 x 10–8 hidrogenfosfatni ion, HPO42− 1,6 x 10–7
amonijev ion, NH4+ 5,6 x 10–10 amonijak, NH3 1,8 x 10–5
cijanovodična, HCN 4,0 x 10–10 cijanidni ion, CN– 2,5 x 10–5
hidrogenkarbonatni ion, HCO3– 4,0 x 10–10 karbonatni ion, CO32– 2,5 x 10–4
hidrogenfosfatni ion, HPO42– 4,0 x 10–11 fosfatni ion, PO43– 2,3 x 10–2
hidrogensulfidni ion, HS– 4,4 x 10–13 sulfidni ion, S2– 1,0 x 10–1
voda, H2O 1,8 x 10–16 hidroksidni ion, OH– 55,5

KAZALO

362 TABLICE
Abecedno kazalo
atomske kristalne rešetke, 32

A
atomski polumjer, 56
acetal, 303
Avogadrov broj, 104
aceton, 3
Avogadrova konstanta, 104
acil-halogenidi, 267, 296
adicijske reakcije, 299
adicija
B
baze, 211
– elektrofilna, 300
– jake, 215
– – mehanizam, 300
– proton-akceptori, 21
– halogeniranje alkena, 300
– slabe, 215
– karbokation, 300
benzen
agregacijska stanja, 7
– alkiliranje, 299
aldehidi i ketoni, 264
– halogeniranje, 298
– dobivanje, 306, 307
– nitriranje, 299
– – iz alkina, 302
– sulfoniranje, 299
alkohol, 3
biološki značajni spojevi, 280
alkoholi, 261
bjelančevine, v: proteini
– primarni, sekundarni i
Bohrov model, 51
tercijarni, 262
bojanje plamena, 148
– topljivost u vodi, 262
brašno, 2
– vrelišta, 262
brojnost jedinki, 104
amfoternost, 227, 285
Brønsted-Lowryjeva definicija, 211
amidi, 267, 297
brzina kemijske reakcije, 178
tercijarni, 267
– vrelišta i tališta, 267
C
ciklički poluacetali, 280
amini, 268, 297
ciklizacija, 280
Coulombov zakon, 69
tercijarni, 268
– vrelišta, 269
aminokiseline, 285
Č
čimbenici koji utječu na brzinu
– glicin, 285
kemijske reakcije, 181
– anionski oblik, 285
– agregacijsko stanje, 182
– kationski oblik, 285
– katalizator, 182
amorfne tvari, 8
– koncentracija reaktanata,
anhidridi karboksilnih kiselina, 296,
181
268
– površina reaktanata, 182
anioni, 34, 43, 68
– temperatura, 181
anoda, 242
– vrsta čestica, 182
adsorpcija, 22
čiste tvari, 9
afinitet prema elektronu, 59
amfolit, 193
apsolutna konfiguracija, 277
D
Daniellov članak, 242
apsorpcija, 22
dehidratacija, 302
aromatičnost, 260
dekantacija, 12
asimetrični eteri, 295
delokalizirani elektroni, 81
asimetrično supstituiran vodikov
derivati karboksilnih kiselina, 295
atom, 275
– acil-halogenidi, 296
atom, 40
– anhidridi karboksilnih
atomska jezgra, 40

363
kiselina, 296 – čestice, 40

– esteri, 295 – tvari, 9
destilacija, 9 eliminacija, 295
– frakcijska, 10 – halogenovodika, 301
deterdženti, 2 empirijska formula, 97
dijastereoizomeri, 275, 280 enantiomeri, 276
dinamička ravnoteža, 19, 24, 187 endoterman proces, 155
dioli, 306 energija
dipeptid, 288 – aktivacije, 23
dipol-dipol sile, 78 – ionizacije, 58
disperzijske sile, 79 – kemijska, 153
disperzna faza, 21 – kinetička, 153
disperzni sustavi, 21 – potencijalna, 153
disperzno sredstvo, 21 – svjetlosna, 153
dokazivanje nezasićenosti, 300, – toplinska, 153
306 entalpija, 155
drugi zakon termodinamike, 167 – hidratacije, 162
dvostruka kovalentna veza, 71, – kristalne rešetke, 162
259 – otapanja, 162
– prijelaza, 162
E entalpijski dijagram, 156
egzoterman proces, 155 – otapanja čvrstih tvari, 162
ekstrakcija (izmućkivanje), 10 entropija, 167
električna provodnost, 7 – okoline, 173
električni dipolni moment, 77 enzimi, 183
elektrodni potencijal, 241 esteri, 266, 296
elektrofilna supstitucija, 298 – vrelišta, 267
elektrokemijski esterifikacija, 296
– izvori električne struje, 245 eteri, 264, 295
– – akumulatori, 245 – vrelišta, 264
– – baterije, 245
– – gorivni članak, 245 F
– – Leclancheov članak, 245 Faradayevi zakoni
– – nikal-kadmijev akumulator, – drugi, 251
245 – prvi, 251
– – olovni akumulator, 245 Faradayeva konstanta, 251
– procesi, 241 fenoli, 263
– niz elemenata, 243 formule i imena oksokiselina, 94
elektrolitička disocijacija, 34 formulska jedinka, 70
elektrolitski ključ, 242 fotoliza, 145
elektroliza, 146, 249 funkcija stanja, 155
– taline NaCl, 249
– vodene otopne, 250 G
– – NaCl, 250 galvanski članci, 241, 242
– – CuCl2, 250 gašenje požara, 4
– – Na2SO4, 250 gel, 22
elektrolizer, vidi elektrolizni članak Gibbsova energija, 170
elektrolizni članak, 249 glicerol, 3
elektronegativnost, 60 gorenje, 306
elektronska konfiguracija, 52 građa atoma, 40
elektronski omotač, 40 grafički prikaz podataka, 114
elementarne gustoća, 7

364 TABLICE
karbonilna skupina, 264

H
kataliza
halogeniranje, 308
– heterogena, 183
– benzena, 298
– homogena, 183
Hessov zakon, 160
katalizatori, 192
hidratacija, 301
kationi, 34, 43, 68
hidroliza soli, 226
katoda, 242
hrđa, 154
kemijska formula, 9
kemijska
I
–analiza, 144
imena
– kinetika, 178
– glavnih skupina, 55
– sinteza 143
– ionskih spojeva, 92
– ravnoteža, 136
– jednoatomnih
– reakcija, 130
– – aniona, 93
– – nepovratne, 130
– – kationa, 92
– – povratne, 130
– kovalentnih spojeva, 94
– veza, 67
– višeatomnih
– – ionska, kovalentna i
– – aniona, 93
metalna veza, 67
– – kationa, 92
– – jednostruka, dvostruka,
indikatori, 222
trostruka, 71
– kiselinsko-bazni, 222
– – metalna, 81
inducirani dipol, 79
– – polarna kovalentna, 77
inhibitori, 183
– – vodikova, 79
ioni, 34, 43
kemijski
ionske kristalne rešetke, 33
– elermenti, 41
– NaCl, 33
– spojevi, 9
– CsCl, 34
ketal, 303
ionski
kiseline, 210
– kristali, 70
– jake, 214
– polumjer, 57
– proton donoro, 21
– produkt vode, 193, 223
– slabe, 214
iskazivanje kemijskig sastava
koligativna svojstva, 24
smjesa tvari, 94
koncentracija
iskorištenje kemijske reakcije, 136
– masena, 98
izoelektrična točka, 285
– množinska, 98
izolatori, 81
konstanta
izomeri, 272
– disocijacije
– konstitucijski, 272
– – baza, 197, 215
izomerija, 272
– – kiselina, 196, 214
izotopi, 41
– ionskog produkta vode, 193
– 12C, 42
– kemijske ravnoteža
– kisika, 42
– – koncentracijska, 188
– vodika, 42
– – tlačna, 188
– produkta topljivosti, 197
J
konjugurana baza i kiselina, 216
jednadžba kemijske reakcije, 130
korozija, 252
– elektrokemijska, 253
K
– kemijska, 253
kalavost, 34
kovalentna veza, 70
karboksilne kiseline, 265
kovalentni polumjer, 56
– dobivanje, 307
kristali plemenitih plinova, 33
– vrelišta, 266

365
kristalizacija, 11
N
kristalne strukture, 31
nemetali, 9
– metala, 31
nepolarna molekula, 77, 261
krivulja titracije, 219
nepotpuni oktet, 73
kromatografija, 11
neutralizacija, 218
kuhinjsa sol, 2
nukleinske kiseline, 289
kvalitativno, 96
– DNA, 289
knantitativno, 96
– semikonzervativna replikacija,
kvant zračenja, 47
290
– RNA, 289
L nukleofilna
latentna toplina, 162
– adicija, 302
Le Chatelierovo načelo, 192
– supstitucija, 294
Lewisova strukturna formula, 68,
nukleonski broj, 41
71
nuklid, 41
lijevak za odjeljivanje, 12
Londonove (disperzijske) sile, 79
O
lužine, 211
oblici energije, 153
oblik molekule, 72
LJ ocat, 2
ljuska, 52
odmjerno posiuđe, 219
odstupanje od pravila okteta, 73
M oksidacija, 68, 144, 235, 306
magnetičnost, 7, 12
oksidacijska sredstva, 306
Markovnikovljevo pravilo, 301
oksidacijski broj, 235
maseni udio elementa u spoju, 96
oksidans, 235
masne kiseline, 283
oligopeptid, 288
masti i ulja, 283
optička aktivnost, 8, 275
– tališta, 284
orbitale, 51
– hidrogeniranje ulja, 284
osmotski tlak, 26
međumolekulske ili van der
osmoza, 26
Waalsove sile, 78
osnove kemijskog računa, 10
metali, 9
osnovne fizikalne veličine i
metalna veza, 81
jedinice, 112
metalni polumjer, 56
osnovno stanje, 49
mjerodavni reaktant, 133
otopina NaOH, 3
množina ili količina tvari, 104
otopine, 18
mol, 104
– nezasićene, 19
molarna
– prezasićene, 19
– entalpija prijelaza. 162
– zasićene, 19
– masa, 105
označivanje atoma, 41
molarni
–toplinski kapacitet, 154
P
– volumen, 106
peptidna veza, 288
molekulska formula, 97
periodičnost
molekulske kristalne rešetke, 33
– porasta polumjera, 57
– fulerena, 33
– svojstava elemenata 56
– joda, 33
periodni sustav elemenata, 54
– ugljikova dioksida, 33
– perioda, 54
mononuklidni elementi, 42
– skupina, 55
pH-vrijednost, 193
piroliza, 144

366 TABLICE
pobuđeno stanje, 49 – masa atoma, 102

polarna molekula – dipol, 77 – relativna atomska masa, 104
polimerizacija, 304 prošireni oktet, 73
– adicijska, 304 provođenje električne struje, 34
– – buna, 304 protonski broj, 41
– – polieten, 304 prva pomoć pri ozljedi s
– – poloizopren, 304 nadražujućim kemikalijama, 4
– – polipropen, 304 komplementarne baze, 289
– – polistiren, 304 pirimidinske baze, 289
– – politetrafluoreten (teflon), purinske baze, 289
305
– – PAN, 305 R
– – PVC, 305 racemat, 277
– kondenzacijska, 305 Raoultov zakon, 24
– – polimliječna kiselina, 305 ravnoteža kemijskih reakcija, 187
polinuklidni elementi, 42 – dinamička, 187
polisaharidi, vidi: ugljikohidrat – heterogena, 189
poluacetal, 303 ravnotežni tlak, 24
polučlanak, 241 reakcije dokazivanja iona iz
poluketal, 303 otopine, 147
polumetali, 9 reaktanti u reakciji, 130
polumjer redoks-reakcije, 236, 241
– aniona, 57 reducens, 235
– kationa, 57 reducirajući šećeri, 282
polumjeri izoelektronskih iona, 58 redukcija, 69, 235, 308
poluvodiči, 81 – karbonilne skupine, 309
pomak kemijske ravnoteže – – litijev aluminijhidrid, 309
– utjecaj – – natrijev borhidrid, 310
– – koncentracije, 191 – – Grignardov reagens, 310
– – temperature, 192 relacija za izračun energije
– – tlaka, 192 zračenja , 47
porast relativna
– elektronegativnosti, 60 – atomska masa, 102
– energije ionizacije, 59 – molekulska masa, 103
poterncijal galvanskog članka,
243 S
povišenje vrelišta, 24 saniranje onečišćenog mjesta, 4
pravilo dijagonala, 53 sapuni, 3, 284
prekristalizacija, 11 sedimentacija, 12
prirast entalpije, 155 shematski prikaz Daniellovog
proces hrđanja, 253 članka, 242
produkti reakcije, 130 simboli, 9
proteini ili bjelančevine, 288 sintetske reakcije, 311
– denaturiranje, 288 – alkoksidi, 312
– kvaterna struktura, 288 – brombenzen, 311
– nativna konformacija, 288 – cikloalkani, 311
– primarna struktura, 288 – dobivanje fenola, 312
– sekundarna struktura, 288 – etanol, 312
– tercijarna struktura, 288 – etanska kiselina, 313
protolitičkr reakcije, 211 – fenoksid, 312
prosječna – metanol, 311
– brzina kemijske reakcije, 178 – metanska kiselina, 313

367
– nitroglicerin, 313 svojstva koloidnih sustava, 22

slagaline, 31
– primitivna kubična, 31 Š
– plošno centrirana kubična, 31 šećer, 2
– heksagonska, 32
slojevita rešetka, 32 T
smjese tvari, 9 tablični prikaz podataka, 115
– heterogene, 9 talište, 8, 34
– – odjeljivanje, 11 – čistih tvari, 8
– homogene, 9 taloženje, 12
– – odjeljivanje, 9 tautomerizacija, 302
sniženje ledišta 25 termokemijska jednadžba, 155
soda bikarbona, 2 titracija, 218
sol, 22 tlak pare, 23
soli, 225 točka ekvivalencije, 218
solna kiselina, v. klorovodična toplina, 154
kiselina toplinska vodljivost, 8
specifični toplinski kapacitet, 154 toplinski kapacitet, 154
spektar, topljivost
– apsorpcijski 49 – soli, 18
– kontinuirani, 47 – plinova, 19
– linijski, 48 – u polarnim otapalima, 34
sp-hibridizacija, 260 trenutna brzina reakcije, 181
sp2-hibridizacija, 258, 259 trigliceridi (triacilgliceridi), 284
spontani procesi, 166 trostruka kovalentna ceza, 71, 260
stacionarno stanje, 49 tvar, 8
standardna tvrdoća, 8
– entropija, 168 Tyndallov fenomen, 22
– – reakcije, 169
– – molarna U
– entalpija, 158 ugljikohidrati, 280
– izgaranja, 158 – disaharidi, 280
– nastajanja, 156 – – celobioza, 281
– reakcijska entalpija, 155 – – laktoza, 281
– vodikova elektroda, 243 – – maltoza, 281
standardni elektrodni potencijal, 243 – – saharoza, 281
stehiometrija, 107 – glikozidna veza, 281
– kemijske reakcije, 107 – monosaharidi, 280
stehiometrijski broj, 131 – – aldopentoze, 280
stereoizomeri – – aldoheksoze, 280
– prostorni i geometrijski, 274 – – ketoheksoze, 280
stereoizomerija, 274 – polisaharidi, 280, 282
struktura elektronskog omotača, 47 – – amilopektin, 283
strukturna formula, 70 – – amiloza, 283
stupanj disocijacije, 196, 212 – – celuloza, 283
subatomske čestice, v. elementarne – – glikogen, 283
čestice – – škrob, 283
sublimacija, 12 ugljikovodici, 257
supstitucijske reakcije, 293 – aciklički, 258
– halogeniranje, 293 – alkani, 258
– slobodno radikalska, 293 – alkeni, 259
– slobodni radikali, 294 – – halogeniranje, 300

368 TABLICE
– – hidrogeniranje, 300
– alkini, 259
– areni, 260
– – polinuklearni ili policiklički,
260
– cikloalkani, 258
– halogenalkani, 293
– nerazgranati i razgranati
lanci, 258
– nezasićeni, 250
– vrelišta, 261
– zasićeni, 258
uzorak tvari, 8
V
valencija u
– ionskom spoju, 69
– kovalentnom spoju, 73
valentna vrpca, 81
valentni
– elektroni, 55
– kut, 73
van der Waalsov polumjer, 57
varikina, 2
vodikova veza, 79
vodljiva vrpca, 81
Voltin niz, 243
volumetrija, 218
VSEPR teorija, 72
vrelište, 8
– hidrida, 80
– normalno, 24
Z
zakon o očuvanju mase, 130
zajednički elektronski par, 71
zaštita od korozije, 155
znakovi
–opasnosti, 3
– upozorenja, 4
zwitterion, 285

Kemija Prir Za Maturu Gaudeamus Low

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kemija Prir Za Maturu Gaudeamus Low

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Domjanović · Habuš · Herak · Liber

Novak · Petrić · Sever · Stričević

priručnik za pripremu ispita na državnoj maturi

0 ARAK.indd 1 25.10.2012. 20:33:50

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

0 ARAK.indd 2 31.10.2012. 14:04:43

priručnik za pripremu ispita na državnoj maturi

0 ARAK.indd 3 25.10.2012. 20:33:50

I savjet za kraj: s ponavljanjem i usustavljivanjem gradiva nemojte krenuti

U Zagrebu, rujna 2012.

0 ARAK.indd 5 25.10.2012. 20:33:50

Rješenja zadataka 128

0 ARAK.indd 6 19.3.2013. 8:36:24

0 ARAK.indd 7 19.3.2013. 8:36:24

0 ARAK.indd 8 19.3.2013. 8:36:24

Kemija Gaudeamus.indb 1 25.10.2012. 20:43:05

1.1. Kemikalije iz domaćinstva

kuhinjska sol Kuhinjska sol (natrijev klorid, NaCl(s)). Koristi se za ispitivanje

soda bikarbona Soda bikarbona (natrijev hidrogenkarbonat, NaHCO3(s)). Koristi

solna kiselina Solna kiselina (klorovodična kiselina, HCl(aq)) U koncentriranoj

varikina Varikina (klorna voda – smjesa klora, klorovodične i hipokloraste

ocat Ocat (razrijeđena octena (etanska) kiselina, CH3COOH(aq)).

šećer Šećer (saharoza, (C12H22O11)(s), disaharid). Koristi se za prikaz

brašno Brašno ((C6H10O5)n(s), polisaharid) Koristi se pri dokazivanju

deterdženti Deterdženti (sintetski spojevi dobiveni iz nafte). Koriste se za

Poglavlje1_dorada.indd 2 19.3.2013. 9:40:06

Sapuni (natrijeve soli viših masnih kiselina). Koriste se za sapuni

1.2. Kemikalije iz laboratorija

Alkohol (etanol, etilni alkohol, C2H5OH(l)) koristi se u kućanstvu alkohol

Glicerol (trovalentni alkohol, C3H8O3(l)). Koristi se se kao otapalo, glicerol

Aceton (propanon, CH3COCH3(l)). Koristi se kao otapalo, za aceton

1.3. Opasnost i zaštita pri radu

Znakovi opasnosti – na kemikalijama u laboratoriju i u znakovi

eksplozivno vrlo lako zapaljivo oksidirajuće

plinovi pod tlakom nagrizajuće za akutna otrovnost

otrovno (štetno za povećanje osjetljivosti opasnost za

Poglavlje1_dorada.indd 3 19.3.2013. 9:40:06

znakovi Znakovi upozorenja:

rukavice naočale uporaba digestora

Uvijek bi trebalo rabiti zaštitnu pregaču (kutu).

gašenje požara Požar se gasi protupožarnim aparatima s pjenom ili vodom

saniranje Uz pretpostavku da kemičar uvijek radi u zaštitnoj kuti i sa

Kemija Gaudeamus.indb 4 25.10.2012. 20:43:06

Zadatci višestrukog izbora

1.1. Sodu bikarbonu ne možemo upotrijebiti:

1.2. Klorovodičnu (solnu) kiselinu upotrebljavamo u kućanstvu

A na vrlo lako zapaljivu tvar

Kemija Gaudeamus.indb 5 25.10.2012. 20:43:06

1.8. Debeo sloj vapnenca koji se nahvatao na slavinama Mario

1.9. Objasni zašto se požar samozapaljivih tvari i tvari koje

Poglavlje1_dorada.indd 6 19.3.2013. 9:40:07

1.4. Fizikalna svojstva tvari

Agregacijska stanja u kojima se tvari mogu nalaziti su čvrsto agregacijska

Slika 1.1. Prijelazi između agregacijskih stanja

Električna provodnost – svojstvo tvari da provodi električnu električna

Gustoća – definirana je omjerom mase i volumena tvari pri gustoća

Magnetičnost – svojstvo koje pokazuje magnet, tj. da privlači magnetičnost

Kemija Gaudeamus.indb 7 25.10.2012. 20:43:07

optička Optička aktivnost – svojstvo tvari da zakreće ravninu linearno

talište Talište (temperatura taljenja), tt – temperatura pri kojoj su u

toplinska Toplinska vodljivost – sposobnost tvari da provodi toplinu s

tvrdoća Tvrdoća – otpor kojim se tvar opire prodiranju druge tvari. Od

vrelište Vrelište (temperatura vrenja), tv – temperatura pri kojoj je

Kemija Gaudeamus.indb 8 25.10.2012. 20:43:07