Ekskluzivno: Antonija Osojnik; Nacionalni Pporezni propisi prepreka su

tržišnim slobodama EU

Antonija Osojnik, ugledna zagrebačka pravnica, poduzetnica sa iskustvom poslovanja i u

Hrvatskoj, i a kraće vrijeme i u Kanadi, vrlo jasno govori o pravnim problemima prijedloga
izmjena zakona ministra Marića o porezu na dohodakdoprinosima, prema kojemu bi se gotovo
uništio sektor najmanjih mikro - poduzetnika u Republici Hrvatskoj. Osojnik izrazito stručno
donosi pregled opasnosti sa kojima će se susresti mikro - poduzetnici, čak i ako i ovaj Zakon na
koncu iprijedlog zakona prestane biti aktualan, jer naša Vlada će uvijek će pronaći način kako istu
stvar predložiti u drugom paketu.

1.Što je po Vama najspornije kod novoga prijedloga Zakona o doprinosima koje Vlada propagira?

U obrazloženju spornog nacrta prijedloga Zakona o doprinosima stoji da se on donosi „s ciljem daljnjeg
rasterećenja cijene rada, pojednostavljenjem sustava doprinosa, te administrativnog rasterećenja
poreznih obveznika“. Svjedoci smo ovih dana da cilj tih izmjena zakona nije ni blizu svog ostvarenja. Ono
s čime su hrvatski porezni obveznici više nego ikada suočeni jest činjenica da su naša nacionalna porezna
pravila velika prepreka tržišnim slobodama. Njih smo trebali ostvariti trenutkom ulaska u EU. Polako, ali
sigurno osvještavamo da nismo ni blizu njihovog ostvarivanja. Moguća opravdanja za navedeno stanje,
poreznim obveznicima, a poglavito poduzetnicima, Vlada RH ne daje. Pitanja su brojna, a odgovora je
malo. Dapače, Vlada komunicira vrlo nevješto i ostavlja dojam da ne razumije suštinu problema s kojima
se poduzetnici svakodnevno suočavaju zbog primjene Zakona o doprinosima čije su izmjene trenutno
predmet javne rasprave, ali i drugih propisa koji uređuju pitanja naknade plaće i socijalnog osiguranja.
Navedene predložene izmjene samo su jedan od primjera načina razmišljanja koje naprosto ne ide ukorak
s vremenom i zahtjevima Europske unijeU.

2. Poduzetnici su se pobunili shvaćajući da bi im taj te izmjene Zakona uništileo sve šanse za ono što
nazivamo mikro poduzetništvomuspješno poslovanje. Što Vlada ovime želi, koja se poruka šalje
poslovanjupoduzetnicima?

S jedne strane, Vlada RH propagira mjere samozapošljavanja, a s druge strane, zakonodavnim

prijedlozima poput predmetnog nacrta Zakona o doprinosima, udara na upravo samozaposlene osobe.
Pritom ministar financija ostavlja dojam da ne zna na koga se ta tzv. porezna reforma odnosi, tj.
primjenjuje li se na poduzetnika, radnika, direktora, člana uprave, obrtnika, samozaposlenu osobu,
„zlouporabitelja“ itd. Kako ćemo ih nazivati tom istom poduzetniku možda i nije toliko relevantno, ako će
on pritom imati obvezu podmirivanja minimalnih davanja prema državi i uspješno poslovati bez da mu
država svaki mjesec oduzme veliki dio kolača, no itekako je bitno da jedan ministar zna o kome se točno
radi i na koga se primjenjuje zakon čije je izmjene predložio.

Sve dosadašnje hrvatske vlade nisu prepoznale veliki gospodarski potencijal vrlo žive i kreativne scene
mikro-poduzetnika, nisu odlučno pristupile temeljitoj poreznoj reformi, a tržišta rada drugih europskih
država članica se upravo na temelju poreznih rasterećenja svim silama trudi kako bi upravo taj ljudski
kapital privukli k sebi. MSP-ovi predstavljaju stup europskog gospodarstva te stvaraju dva od svaka tri
radna mjesta.

3. Što o tome kaže pravo Europske unije?

Europsko pravo vrlo jasno daje definicije pojmova koje ministar financija nažalost ne razumije. Ili možda
ne želi razumjeti.

U primjerice presudi Danosa, Sudu Europske unije postavilo se pitanje može li se član uprave društva
kapitala smatrati “radnikom” u smislu prava Europske unije. U predmetu je bilo riječ o ženi, članici
uprave trgovačkog društva, kojoj je otkazan ugovor zbog trudnoće. Sud je zauzeo stav kako je na
nacionalnom sudu da utvrdi određene činjenice: “smatra li se član uprave koji radi za društvo kapitala
članom trgovačkog društva; radi li član uprave određeno radno vrijeme prema uputama i pod nadzorom
drugog organa trgovačkog društva te prima li zauzvrat plaću”. Ako nacionalni sud utvrdi navedene
činjenice, člana uprave treba smatrati radnikom, bio je odgovor Suda EU.

4. Objasnite nam to više iz kutka hrvatskih zakona?

Hrvatski zakonodavac člana uprave ili direktora smatra 'radnikom' te mu shodno tome nameće određene
obaveze poput isplate plaće samome sebi prema točno određenoj poreznoj osnovici. Međutim, mišljenja
sam da i jezična terminologija ovdje igra ulogu u određivanju iznosa poreza i doprinosa. Ako dakle
samozaposlena osoba svoju djelatnost odluči pokrenuti u vidu j.d.o.o. – a, d.o.o.-a, samostalne djelatnosti
ili obrta, tada valja primijeniti odredbe Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima je regulirana
sloboda pružanja usluga i sloboda poslovnog nastana. Suština postojanja tih odredbi je lakše poslovanje i
porezno rasterećenje osoba koje posluju unutar Europske unije.Međutim, ako navedenu osobu definiramo
samozaposlenom osobom koja svoju djelatnost odluči pokrenuti u vidu j.d.o.o. – a, d.o.o.-a, samostalne
djelatnosti ili obrta tada valja primijeniti odredbu članka 56. UFEU-a, kojom je regulirana sloboda
pružanja usluga odnosno djelatnost samozaposlene osobe. Navedenea odredbea prema hrvatskom pravu
ulazei i u područje primjene spornog nacrta Zakona o doprinosima.

Tržišne slobode suština susu dakle jedan od razloga postojanja Europske unije, a sloboda kretanja
radnika razlikuje se od slobode pružanja usluga i poslovnog nastana, s obzirom na to da je kod potonjih
riječ isključivo o samozaposlenim osobama, a ne o radnicima. Te pojmove hrvatski zakonodavac još
uvijek odbija razlikovati što posljedično otvara prostor različitim tumačenjima postojećih obveza
samozaposlenih osoba od strane poreznih službenika, pa očito i od strane samog ministra financija.

Samozaposlena osoba je najprije fizička osoba koja u sklopu svojeg poslovnog nastana trajno obavlja
gospodarsku djelatnost, a u kontekstu prava EU-a obuhvaćena je odredbama o pravu poslovnoga nastana
(Struna – Hrvatsko strukovno nazivlje). Samozaposlena U tom smislu, samozaposlena osoba u Republici
Hrvatskoj trenutno može odabrati nekoliko načina registracije obavljanja gospodarske djelatnosti, dakle,
ako se odlučuje za poslovni nastan u Hrvatskoj. Jedan je da se registrira kao obrtnik sukladno Zakonu o
obrtu, drugi je da osnuje trgovačko društvo sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, treći da uđe u
kategoriju drugog dohotka odnosno samostalne djelatnosti. Moguće je i osnivanje udruge ili zadruge koje
također mogu obavljati gospodarsku djelatnost. Od tog trenutka te osobe zapravo ulaze u kategoriju
mikro-poduzetnika u širem smislu riječi i prema hrvatskom pravu dužne su podmirivati obveze plaćanja
poreza i doprinosa. osoba u Republici Hrvatskoj trenutno može odabrati tri načina registracije
obavljanja gospodarske djelatnosti. Jedan je da se registrira kao obrtnik sukladno Zakonu o obrtu, drugi
je da osnuje trgovačko društvo sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, a treći da uđe u kategoriju
drugog dohotka odnosno samostalne djelatnosti. Od tog trenutka on ulazi u kategoriju mikro-poduzetnika
i prema hrvatskom pravu je dužan podmirivati obveze plaćanja poreza i doprinosa. Samozaposlene osobe
koje se odluče pokrenuti svoj posao u Hrvatskoj, najčešće se odlučuju za paušalni obrt kao najjeftiniji
pravni oblik do određenog poreznog razreda, no tada odgovaraju svojom osobnom imovinom, jer se tu ne
radi o pravnoj osobnosti. Ako se pak odluče na otvaranje j.d.o.o. ili d.o.o. na njih se primjenjuje sporna
odredba nacrta prijedloga Zakona o doprinosima, uključujući i spornu odredbu kojom se povećava
minimalna osnovica za obračun poreza i doprinosa članova uprava ili izvršnih direktora privatnih tvrtki i
to na način da bi se minimalna osnovica povećala s faktora 0.65 na 1.1. Drugim riječima, uz ostale
najavljene promjene u obračunu doprinosa (ukidanje dva doprinosa i povećanje zdravstvenog doprinosa)
ukupni trošak rada za vlasnike / direktore poduzeća povećao bi sa sadašnjih 6.109,64 kuna na 11.107,75
kuna.

Dakle, prilikom izrade propisa koji se odnose na poreze i socijalna osiguranja ministru ne bi bilo loše
pogledati kako to rade druge (uspješnije) države članice EU i proučiti propise europskog prava. Što je
samozaposlena osoba jasno je definirao Sud EU, čije je presude Hrvatska dužna uvažavati i prilikom
donošenja zakona i propisa. Tako je prema jednoj presudi Suda EU (C-268/99) samozaposlena osoba za
razliku od radnika, izvan odnosa suboordinacije u pogledu izbora poslova, uvjeta rada i uvjeta plaćanja
naknade, osobno odgovara za posao koji obavlja te joj pripada naknada, i to izravno i u punom iznosu.
Dakle, u nekoj drugoj državi članici samozaposlenoj osobi pripada naknada, a ne nužno neto plaća
prema sustavu plaća kakav je u RH, pa ako primjenjujemo tu presudu, naknada samozaposlenoj osobi
trebala bi biti isplaćena u bruto iznosu – ako je dotična država članica to tako regulirala i ako poštuje
europsko pravo.

5. Što je sa freelancerima?

Ako se samozaposlenea osoba ipak odluče povremeno raditi preko ugovora o djelu ili autorskog ugovora
kao fizičke osobe (freelanceri), davanja u vidu poreza i doprinosa su još veća, pa je moguće da 6050%
prihoda po određenom obavljenom poslu ode u državni proračun što pak otvara prostor 'sivoj' ekonomiji.
Freelanceri definirani na taj način, u Hrvatskoj su najmanje zaštićena kategorija, što ipak nije riječ u
ostatku Europske unije.

Sve te navedene kategorije mogu se podvesti pod mikro-poduzetnike prema nekoj široj definiciji mikro-
poduzetništva unutar EU. Usporedbe radi, u Velikoj Britaniji, freelancer će naknadu za rad dobiti u bruto
iznosu, a plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje ostaje u sferi njegove osobne odluke i to u puno
manjem iznosu nego u Hrvatskoj. Kao 'solo trade - gov UK' što je termin za samozaposlenu osobu u
Velikoj Britaniji prihod do 12 tisuća funti godišnje je neoporeziv. Mnogo je primjera povoljnijeg
određivanja poreznih pravila unutar Europske unije.

Stoga se postavlja pitanje primjene prava EU i ostvarivanje tržišnih sloboda, odnosno postoji li uistinu
sloboda pružanja usluga, sloboda kretanja kapitala i sloboda poslovnog nastana u Hrvatskoj kao u
drugim državama članicama.

Osim toga, ako porezni obveznik RH svoje usluge odluči pružati u drugoj državi članici ili trećoj državi,
nisu prestali biti porezni rezidenti Hrvatske i moguću doplatu poreza mogu izbjeći samo izlaskom iz
rezidentnosti. To ovisi o sadržaju ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji Hrvatska
primjenjuje s određenom državom.

6. Kako to utječe na same plaće poduzetnika u Hrvatskoj?

Sustav naknada plaća u Hrvatskoj je postavljen vrlo rigidno, no ako bismo se kojim slučajem uistinu
odlučili primijeniti europsko pravo i koristiti termin samozaposlene osobe kao i druge države članice,
obveze koje bi morao platiti jedan mikro-poduzetnik bilo bi mnogo jednostavnije regulirati, da ne kažem
jeftinije. Za tako nešto morali bismo se odmaknuti od mentalnog sklopa naše ustaljene definicije plaće,
oporezivanja naknada plaća i stvari promotriti malo šire.

Iz svega navedenog, može se zaključiti da hrvatska vlada pitanje pojma samozaposlene osobe dosada nije
prepoznala na jednakopravan način kao što je to uređeno u drugim državama članicama, te se
samozaposlenu osobu u Hrvatskoj dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na iste u nekim drugim
državama članicama.

76. Koji bi Vi prijedlog dali gdje se može učinkovitije i transparentnije pratiti poslovanje, kako
regulirati poslovanje mikro-poduzetnika, a da je u skladu sa pravnom stečevinompravom Europske
unije?

Ulaskom u EU Hrvatska više nije otok, ima na raspolaganju brojne pogodnosti i slobode koje nedovoljno
koristi. Tako je primjerice mogućePotrebno je provoditi transparentniji nadzor potencijalnih zlouporaba
preko porezne uprave u suradnji s europskim institucijama, ali valja naglasiti da se ovdje ne radi o
zlouporabi kako to tumači ministar financija. Rad u ne/punom radnom vremenu koji spominje kao kriterij
definiranja poslovanja jednog mikro-poduzetnika, pa time i određivanje porezne osnovice ovdje nije
sporan. Prema europskom pravu radnik je radnik neovisno o tome radio on puno ili nepuno radno
vrijeme, stoga je ovdje pitanje: ako se nekoga 'prisiljava', kao što je to slučaj kada govorimo o primjeni
odredaba Zakona o doprinosima na direktore ili članove uprave, da prijavljuje radni odnos, odnosno ako
ta osoba posve legalno iskoristi mogućnost prijave rada na pola radnog vremena, gdje je tu zlouporaba i
čemu se to točno protivi? Jer europskom pravu to svakako protivno nije.

Ako u nekoj drugoj državi članici poduzetnik početnik kao samozaposlena osoba barem dok ne 'stane na
noge',ne bi bio prisiljen isplaćivati si plaću u neto obliku kao u slučaju sporne odredbe ili mu se ne bi
blokirao račun kao primjerice u slučaju obrtnika, nije li mu povoljnije otići u tu drugu državu članicu?

Kako ćemo tumačiti pravna pravila Europske unije i kako ćemo naš nacionalni fiskalni sustav prilagoditi
posljedicama pravila unutarnjeg tržišta EU odgovornost je Vlade RH i ponajprije ministarstva financija.
Institucije prilikom donošenja zakona imaju obvezu konzultirati stručnjake i ne izlijetati s prijedlozima
zakona. Pravne barijere trenutno itekako postoje, no samo zato što ih mi sami proizvodimo. Umjesto da
primjerice primijenimo primjere dobre prakse iz zemalja poput već susjedne nam Slovenije ili se barem
držimo smjernica koje nam daje Europska unija.

Osim toga, Direktivama donesenima na temelju članka 153. UFEU-aUgovora o funkcioniranju Europske
unije određuje se kako izbjeći uvođenje administrativnih, financijskih i pravnih ograničenja te time
olakšati osnivanje i razvoj poduzetništva, a Hrvatska je te direktive dužna poštovati. Sloboda kretanja
radnika i kapitala, kao i sloboda pružanja usluga odnosi se na sve države članice, pa tako i na Hrvatsku.
Definiranje temeljnih pojmova povezanih s tim slobodama kao i uklanjanje ili pak stvaranje prepreka za
njihovo ostvarivanje neposredno utječe na živote građana. Praksa Suda EU-a utvrđuje same temelje
europskoga, ali i nacionalnog prava, što prouzrokuje dugoročne posljedice, koje se protežu na radno-
pravna, a onda i na socijalna pitanja građana država članica, dok na same sustave ostavlja ekonomsko-
društvene posljedice koje na koncu dovode i do kulturoloških promjena.

7. Što poduzetnici mogu učiniti u slučaju donošenja zakona koji se protive tim slobodama?

Ako pak sama Vlada RH ne poštuje navedene slobode, onima koji se osjećaju oštećenima od strane te iste
vlade, poput ovdje poduzetnika ili udruženja poduzetnika, ne preostaje drugo no mogućnost
prijaveprijaviti isto Europskoj komisiji, a posljedično je mogućei pokretanjea postupka pred Sudom
Europske unije zbog povrede prava Europske unije. To na koncu može rezultirati sankcijama i ponovno
troškovima za državni proračun. Zakonodavac odnosno Vlada RH toga uostalom mora biti svjesna
prilikom svakog donošenja zakona.

Dakle, dok Vlada poziva na samozapošljavanje, samozaposlene osobe u tom kaosu trenutno plivaju kako
najbolje znaju. Pretpostavka da je njihov cilj zlouporaba zakona nauštrb državnog proračuna, predstavlja
izraz nepovjerenja u njih i to u trenutku kada svoje poslovanje vrlo lako mogu pokrenuti u primjerice
Estoniji putem E-residency programa. koji je dostupan na https://e-resident.gov.ee/.

87. Što onda treba pitati ministra Marića, zašto sve ovo radi?

Pitanje koje valja postaviti ministru financija jest što točno Hrvatska ima od toga da kapital, a ponajviše
ljudski kapital odlazi negdje drugdje, a sve zbog ovako loše regulacije egzistencijalno važnih pitanja?
Kako su visoki nameti na rad dugoročno dobri za jednu malu zemlju?

Ono što proizlazi iz svega jest da se radi o očitom nerazumijevanju slobodnog tržišta EU Europske unije i
to dolazi iz usta upravo jednog ministra koji bi trebao provesti cjelovitu poreznu reformu jedne države
članice.

Važno je još jednom naglasiti da je Zakon o doprinosima ovakav kakav jest vrlo problematičan u
kontekstu europskog prava i zahtjeva temeljito preslagivanje njegovih odredbi zajedno s paralelnom
procjenom učinaka drugih zakona i propisa koji uređuju pitanja socijalne sigurnosti. Nacrt izmjene tog
zakona koji je Ministarstvo financija usred ljeta nenajavljeno predočilo, svodi se na po cjelokupno
hrvatsko gospodarstvo nezgodne štetne izmjene par odredaba i na nekoliko dodanih zareza. Povrh toga,
propisuje nevjerojatnu odredbu da će se procjena učinaka tog propisa provesti naknadno u roku od dvije
godine (!).

Moramo li uistinu ponavljati scenarije poput onoga s Ovršnim zakonom zbog kojega imamo tisuće
blokiranih, posebice malih poduzetnika i obrtnika? Ili poput posljedica proizašlih iz Mrsićevog Zakona o
stručnom osposobljavanju koji je rezultirao time da su mnogi, ponajviše visokoobrazovani mladi ljudi
posao potražili izvan granica RH, a pritom i ova Vlada navedene mjere i dalje propagira kao učinkovito
rješenje problema tržišta rada? Bez temeljite porezne reforme nema ni reforme tržišta rada, dakle, nema
ni zapošljavanja.

Jednako kao što su porezni obveznici dužni plaćati porez, tako je i zakonodavac dužan ponuditi odgovore
na njihova pitanja i dosljedno provoditi vladavinu prava, uključujući i prava Europske unije.

Razgovarao: Ivan Popović