Znanstveni dokazi o Božjoj opstojanosti

Da bismo iznijeli argumente da Bog postoji, moramo započeti postavljajući

ispravna pitanja. Počnimo s najosnovnijim metafizičkim pitanjem: „Zašto
umjesto ničega postoji nešto?“ To je osnovno pitanje postojanja – zašto smo
ovdje; zašto je zemlja ovdje; zašto je svemir ovdje umjesto ničega?
Objašnjavajući ovo, jedan je teolog rekao: „Na neki način, čovjek ne postavlja
pitanje o Bogu, već njegovo samo postojanje postavlja pitanje o Bogu.“ Prvi
argument jest da sve što počinje postojati ima uzrok. Filozof William Lane Craig
kaže da je glupo pokušati dokazati ovu izjavu jer je ona očita. Citira Aristotela
koji kaže da nikada ne bismo trebali dokazivati nešto očito pomoću argumenata
koji su sami manje očiti, dakle logika je jednostavna i nesavladiva: Što god
počinje postojati ima uzrok. Svemir je počeo postojati. Stoga svemir ima uzrok.
Drugi argument jest u Metafizici, Aristotel pokazuje da ovo načelo gibanja mora
biti čisti akt, bez potencijalnosti; mora postojati prvi pokretač, koji je čista
aktualnost, a ako je čista aktualnost, onda on mora biti nematerijalan, jer
materijalnost povlači mogućnost djelovanja i mijenjanja; glede neprekidnog
gibanje planeta – mora postojati prvi pokretač, radi pokretanja neba. Kako je
rečeno, Bog pokreće svemir kao finalni uzrok, kao predmet želje. Issac
Newton kaže da je prvo u znanosti eksperimentalna metoda. Zakoni
gibanja dani su od Boga. Newton kaže da je mehanička teorija dokaz za
Božju egzistenciju; čvrst vjernik u Boga. On je bio uvjeren da kozmički red
pokazuje Božju egzistenciju, tj. da postoji „biće živo, tjelesno, inteligentno,
sveprisutno“. Njemu se činilo da gibanje planeta oko Sunca jest argument
za Božju egzistenciju. Čak više, Bog drži na udaljenosti zvijezde da se ne sudare
te popravlja nepravilnosti svemira. Ne samo da čuva stvoreno nego i
intervenira da stroj ide dalje. Nadalje on daje teološku interpretaciju te
teorije apsolutnog prostora i vremena. U drugom izdanju Principia
mathematica navodi o Bogu da je uvijek i posvuda; beskonačni prostor je
njegov senzorij. On je bio matematičar i fizičar i filozof. Prema F. Hoyleu,
astronomu, vjerojatnost da život nastane slučajno na zemlji nije veća od
slučajnosti da bi uragan, koji puše po odlagalištu starog željeza, sastavio
Boeinga 747. – Hipoteza o Bogu postulira da postoji Bog koji zna sva
moguća stanja. Načelo stvaranja radi dobrote, to je načelo djelovanja B.
Ockhamove britve – ne umnožavati entitete nepotrebno; Bog je jednostavan i
jedini je uzrok svemu osim sebi, jer ne može biti uzrok sebi. Bog je jedan
entitet, jesu li potrebne čestice i zakoni. Hipoteza o Bogu ne samo da je
jednako vjerojatna kao materijalistička hipoteza, ona je ekonomičnija i
elegantnija stoga je obuhvatnija – objašnjava svrhu svemira kao i
postojanje fizičkih entiteta, što ne može materijalna hipoteza. Teorije svemira
(Bog i multisvemir), jesu rivali, ali oni mogu koegzistirati, zapravo hipoteza
multisvemir ima brojne poteškoće bez Boga, a Bog to rješava. Kozmološki
multisvemir nije alternativa Bogu. Ako Bog postoji, onda postoji uvijek
i posvuda. Ekstremni multisvemir je jalov, nevjerojatno da bi svaki
mogući svemir postojao. Hipoteza o Bogu izbjegava sve
neprihvatljive pretpostavke; prema hipotezi o Bogu nijedan svemir nema
vjerojatnost da će postojati sve dok Bog ne izabere da ga stvori. Hipoteza o
Bogu je i ekonomičnija i obuhvatnija od hipoteze o ekstremnom svemiru,
razumno je nju preferirati. Bog je um u kojem postoje svi mogući svemiri
i stanja bitka. Hipoteza o Bogu čini razumljivijom ideju o skupu mogućih
svemira. Postoji valjan razlog zašto Bog i svemir postoje – zato što je
dobro da postoje. Bog je složeniji od svemira, i Bog nije nevjerojatan
budući da je Bog ili nemoguć ili nužan, ali ne u sredini. Bog je nužan i
kontingentan. Ako ima konačno racionalno objašnjenje za svemir, onda je
Bog najbolji kandidat; hipoteza o Bogu duboko je racionalna, suvisla i
prihvatljiva. Louis Pasteur francuski je kemičar i fizičar koji se smatra
utemeljiteljem mikrobiologije i imunologije. Pronašao je lijek protiv bjesnila,
obavio je važan rad na fermentaciji, razvio teoriju klica, bio je prvi koji je
uspostavio cijepljenje, otkrio je kako eliminirati bolest svilenih glista i izumio
postupak pasterizacije. Nakon šest godina istraživanja, Louis Pasteur odbacio je
teoriju o “spontanom stvaranju” (ideju koja stoji iza teorije evolucije) prema
kojoj se život može pojaviti ispočetka, a da se mikrobi stvaraju spontano. Pastor
je stoga dokazao zakon biogeneze (živo biće može poticati samo od drugog
živog bića) svrgavajući materijalističku ideju svoga vremena utemeljenu na
spontanom nastanku svijeta. On je rekao: “Što više proučavam prirodu, to sam
više zadivljen djelima našega Stvoritelja. Znanost me približava Bogu”. (Louis
Pasteur, citiran u knjizi Johna Hudsona Tinera, “Louis Pasteur, osnivač moderne
medicine”, 1990.)
Ella Subota, 4.a