BILI SMO

OTPISANI
Ali smo se izliječili
voćem i povrćem
 Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego
učitelje, a ako sluša učitelje, to je zato što u njima ot­
kriva svjedoke. Za njega je važna istina ostvarena u
životu nekog čovjeka. To raspršuje njegove sumnje i
potiče ga da prihvati naučavanu i predloženu istinu.
Stara latinska poslovica kaže: "Riječi lete, a primjeri
privlače".
Upravo ova knjiga iznosi životna svjedočenja oso­
ba koje su u većini slučajeva bile već na rubu života i
smrti, ali su tada spoznale put spasa u zdravoj prehra­
ni. Stoga nam je važno pročitati iskustva, kako nam te
osobe svjedoče vlastitim životom, o čemu se radi. To
će pomoći bolesnima da se izliječe, a zdravima da pre-
dusretnu bolesti koje ih mogu snaći uslijed nezdrave
prehrane.
PREDGOVOR
Neobično ali istinito, tek u 65. godini života doz­
nao sam što je zbiljski zdrava prehrana za čovjeka.
Naime, jedan naš franjevac koji je u službi u Njemač­
koj upitao me je telefonom bih li mu izdao knjigu koju
on priprema. Upitao sam ga stoje sadržaj te njegove
knjige a on mije rekao: „Liječenje voćem i povrćem."
Pitao me je čime se hranim i kad sam mu napomenuo
uobičajenu našu hranu, savjetovao mi je da promije­
nim svoju prehranu jer sve što je kuhano i pečeno je
mrtvo, treba jesti živu prirodnu, sirovu hranu: voće i
povrće.
Nisam njegovu autoritetu za prehranu pridavao ve­
liku vrijednost i zatražio sam od njega da mi pošalje li­
teraturu na temelju koje je on došao do tih saznanja.
On me je uvjeravao da je voćem i povrćem izliječio
sve bolesti te se sad u 73. godini osjeća kao u mladosti
i dakako na moju zamolbu poslao mije literaturu u ko­
joj se to stručno obrazlaže.
Posebno izdvajam knjige koje je napisao Dr Nor­
man W. Walker, liječnik i najveći svjetski nutricionist.
Taj genijalni znanstvenik i praktičar u odnosu na zdra­
vu prehranu jednostavno mije priuštio revolucional-
no otkriće s obzirom na zdravlje i prehranu. Osim toga
on piše veoma uvjerljivo i jednostavno. Svako ga
može lako razumjeti. Sam je u mladosti teško obolio.
5
Nije si mogao pomoći kao liječnik medicinskim lije­
kovima. Ni kolege mu nisu mogli pomoći. Čak su mu
neki predskazivali skoru smrt. On se tada gotovo in­
stinktivno okrenuo Božjoj prirodi, sirovom voću i
povrću. To ga je izliječilo. Sljedećih 70 godina
podržavao je svoje zdravlje i liječio druge ljude jedino
voćem i povrćem, jer tu su sadržani svi lijekovi, ali i
sve tvari potrebne za ljudski organizam. Napisao je o
svom saznanju i praksi 8 knjiga. Većina ih je već pre­
vedena i objavljena u UPT-u, Đakovo. Zadnju knjigu
napisao je u 113. godini života. Doživio je 116 godina.
Tad je preminuo kao u snu. Kad su ga pitali nakon nje­
gove 100. godine, kako se osjeća, odgovarao je: ja ne
znam stoje starost ni stoje bolest.
Potom sam upravo gutao knjige Helmuta Wand-
makera koji već 45 godina prakticira prehranu samo
prijesnim voćem i povrćem i to preporučuje i zdravi­
ma i bolesnima. Pokrenuo je i glasilo. ,,Wandmaker
aktuell" gdje se objavljuju o tom mnogi članci i svje­
dočenja. Kod nas je već izašla njegova knjiga „Prije­
sna hrana umjesto kuhane". Piše svoju četvrtu knjigu
sad u 89. godini života. Korisno će upotrijebiti vrije­
me svatko tko bude čitao ono što on razlaže, dokazuje
i svjedoči o zdravoj prehrani.
Moram spomenuti i velikog njemačkog genijalca
na tom području: Arnolda Ehreta koji je upravo utro
put mnogim istraživačima na području zdrave prehra­
ne čovječanstva. Prema njemu uzrok svih bolesti nije
ni u čem drugom nego u taloženju otpada kuhane ili
6 7
prerađene hrane u našem organizmu, taj talog treba iz
čovjeka odstraniti i tako ga izliječiti i održavati u
zdravlju. Dvije smo njegove knjige objavili.
Ima još i drugih stručnjaka čije sam knjige čitao.
Ali moram napomenuti da u Sloveniji već 12 godina
sve to prakticira Alojz Kolar iz Gelja. Utemeljio je
klub Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i oduše­
vio stanovitu skupinu ljudi za spomenuti način preh­
rane i liječenja. U ovoj knjižici svjedoče o tom mnogi
njegovi sumišljenici.
Nakon izdavanja mnoštva knjiga odlučio sam se
objaviti niz knjiga o zdravoj prehrani koju sam i ja u
velikom postotku prihvatio i skinuo dvadesetak suviš­
nih kilograma te poboljšao svoju pokretljivost. Ovu
knjigu posebno posvećujem bolesnicima koje susre­
ćem gotovo svakodnevno, na ulici, u kućama i drug­
dje. Vidim ih kako ponekad satima čekaju na preglede
pred bolničkim ambulantama, kako često ulaze u lje­
karne i traže žudene medikamente za ublažavanje boli
i olakšanje života. Ali knjiga će dobro doći i zdravi­
ma, koji se bar smatraju takvima, da se osvjedoče
kako mogu održavati svoje zdravlje i predusresti bo­
lest te bez medikamenata i bolnice stasati do svršetka
života.
Ova knjiga ne sadrži toliko teoriju o zdravlju i lije­
čenju voćem i povrćem. Napisali su je ljudi, živi svje­
doci, od kojih su mnogi već bili na rubu života i kad
im ništa više nije pomoglo posegnuli su za lijekom
koji nam dragi Bog Stvoritelj pruža za zdrav život,
voće i povrće. Priroda od Boga stvorena obiluje pre­ Petra i Klaus Schroter, kolovoz 2004.
krasnim voćem i povrćem koje nam služi za hranu i li­
jek. Teško seje odviknuti starih navika prehrane. I pi­
scima - svjedocima ove knjige bilo je teško, ali oni NAŠA ISKUSTVA SA SIROVOM,
jamče da se to može i da se uz novi način prehrane ŽIVOM HRANOM
osjećaju preporođeni i obnovljeni tjelesno i duhovno.

Dr. Ivan Zirditm

Najhitnije o nama
Mi smo bračni par (Petra i Klaus) u dobi od 50 i 56
godina i stanujemo u Cotbusu. Hranili smo se posve
normalno „dobrom građanskom hranom" i pri tom ve­
likim udjelom mesa i kobasice. Od 2002. znatno smo
povisili svojoj prehrani udio voća i povrća (za doruč­
ak tijekom tjedna samo jeli još voće i povrće). Počet­
kom 2003. godine prešli smo na sirovu hranu te smo
se u to vrijeme hranili 90% sirovom hranom.
 Bolesti
Ja, Petra, morala sam se ranije boriti s veoma mno­
gim bolestima, Klaus naprotiv s malo njih. Moje bole­
sti:
- kronična gnojna angina već kao dijete, i nakon
operacije krajnika 1973. opet poteškoće, kronič­
na upala grla, vrlo mnogo antibiotika;
- artroza u koljenskim zglobovima od 1990.,
1995. i u laktovima a kasnije i u desnom palcu;
- 1992. upala očne šarenice, visok nutarnji očni
tlak, 9 tjedana bolovanja;
- tunelski sindrom u oba ručna zgloba (ruke utrnu
pri vožnji bicikla);
- zbog visokog tlaka dnevno uzimanje tableta od
1994;
4 nom, koja je te znakove upozorenja tijela za kratko
- ispadanje kose, krhki nokti na prstima;
- peludna hunjavica od 20. godine, tablete, desen-
zibiliziranje, sprej za,no$,4<:api za oči;
- proširene vene na nogama;
- hladni čvorovi u štitnjači, uzimanje lijekova od
1994, 2003. morala sam na operaciju;
- početno ovapnjivanje u lijevoj arteriji (utvrđeno
kod specijaliste 2002.);
- migrena, najviše dva put tjedno;
- česte zaraze gljivama (candida albicans);
- dijagnosticirana opća imunološka slabost;
10
- poteškoće sa spavanjem od moje mladosti, uzi­
manje tableta za spavanje kroz mnoge godine;
Klausove bolesti:
- povećana prostata (utvrđeno 1994.);
- krajnje kožne teškoće (počelo ujesen 2001. na
nogama, potom na cijelom tijelu, posebno na le­
đima i rukama.)
Kako smo nadošli na sirovu hranu
Povod, da sami uzmemo u ruke svoje zdravlje, bila
je na posljetku spomenuta Klausova kožna bolest. On,
koji je inače uvijek bio ponosan na svoje zdravlje, iz­
nenada je dobio te bubuljice i lišaj (djelomično
vlažne) po cijelom tijelu. U čemu je bio uzrok? Liječ­
nicu to nije zanimalo. Ona je prepisala mast s kortizo-
vrijeme potisnula, i zabranila tuširanje i saunu. A kad
je ta kožna bolest (točnu definiciju bolesti nije mi lije­
čnica za kožu mogla dati) postajala sve gora, pojačano
je nanošenje masti. Na posljetku je Klaus morao uzi­
mati kortizonske tablete. To je odbio. Sad smo poku­
šavali bolest suzbiti redom različitim postupcima:
terapijom vlastite krvi (kod liječnice prirodnim liječ­
enjem), liječenjem vlastitog urina, uljnim kapsulama
od crnog kumina, ribljim uljem, toplinskom akupun­
kturom, i hranom oslobođenom od alergija (5 dana
samo kuhani krumpiri i malo po malo opet druge
živežne namirnice). Nije bilo uspjeha.
11

Točno u to vrijeme vidjela sam u jednoj knjižari
knjigu Helmuta Wandmakera „Želiš li biti zdrav, za­
boravi kuhinjski lonac". Mi smo čitali (ili bolje rečeno
gutali) knjigu zajedno i Klaus je odlučio: nakon
Božića u novoj godini prelazimo na sirovu hranu.
Promjena hrane dobro nam je uspjela, prije svega jer
smo imali sreću da u Cottobusu nađemo skupinu isto­
mišljenika (koji su se hranili istom hranom).
Radnim danima jedemo gotovo 100% sirovu hra­
nu, jer sa sobom nosimo svoje voće i povrće a kod
kuće uvečer jedemo vlastitu salatu. Za vikende ipak
imamo još i drugih stvari za jelo, od kojih se teško
12
možemo odvojiti (sir, krumpiri kuhani u ljusci, čaša
vina...). Nažalost, nije nam sve dosad uspjelo pri obi­
teljskim i sličnim slavljima potpuno ostati pri sirovoj
hrani. Ali sve više ispostavljamo da nam kuhana hrana
dapače ne prija tako kao što smo očekivali i radujemo
se tada opet divnoj, svježoj, životonosnoj slasti!
Što nam je donijela sirova hrana
Kožni osipi kod Klausa očito su se povukli za nešto
oko 4 sedmice (od prelaska na sirovu hranu). Nakon
povremenih malih povrata (unutar pola godine) koža
mu je bila posve čista!!! I to je tako do danas. On se
može tuširati koliko puta hoće i opet zajedno uživamo
u sauni.
Pri zadnjoj pretrazi prostate u prosincu 2003. uro­
log nije ustanovio nikakvo pogoršanje. Sam Klaus
osjeća jasno poboljšanje. Mjehur se može lakše, brže i
potpunije prazniti. Rjeđe je potrebno mokrenje noću.
Moji napreci izgledaju kako slijedi:
Nakon prve četiri godine sirove hrane postila sam
10 dana. S početkom posta ostavila sam lijekove za
krvni tlak i štitnjaču. Krvni je tlak bez tableta bio
130/80 (dakle zdrav!).
Pri pretrazi štitnjače ljeti 2003. nije utvrđeno ni­
kakvo poboljšanje, ali ni pogoršanje, tako daje opera­
cija na moju želju opet bila odgođena. Sad sam
znatiželjna za ishod sljedeće pretrage.
13
 Tablete protiv peludne hunjavice uzimala sam ljeti
2003. samo desetak dana. Prije sam morala uzimati od
travnja do listopada tablete svaki dan a za vrijeme ljet­
nih mjeseci dvostruko doziranje. Ljeti 2004. više ni­
sam trebala tablete nego sam četiri sedmice do
svršetka kolovoza uzimala uljne kapsule od crnog ku­
mina.
Najradosnije postignuće u toj godini: moje su oči
zdrave!!! Nutarnji očni tlak je normalan (18/18).
U prvoj polovini 2002. imala sam još tri gnojne an­
gine s upalom grkljana i dobila sam tada za tri mjeseca
imunološko-bakterijski preparat, koji je djelovao kao
cjepivo. Nakon toliko godina veselila sam se prvom
godišnjem odmoru bez posjeta liječniku. Prva sljede­
ća angina bila je tek u prosincu 2003. (nakon siječnja
sa sirovom hranom!), koju sam bez bolovanja narav­
nim sredstvima preboljela. Moja se zadnja angina ja­
vila u-veljači 2004. koju sam isto tako naravnim
sredstvima uspješno preboljela (opet bez propisanih
antibiotika). Ja i naravno cijela obitelj smo presretni
što za vrijeme godišnjeg odmora ne moramo više pla­
nirati posjet liječniku! I ja mogu bez smanjivanja
uživati u svim aktivnostima!!!
Nekadašnji tunelski sindrom potpuno je zaborav­
ljen! Vozim satima bicikl bez poteškoća! Noću mi ne
trnu ruke!
Artroza u korijenu palca se smanjila. Nisam mogla
2002. oko tri četvrtine godine nikom pružiti desnu
14
ruku za pozdrav. To danas uspijevam bez bolova a i
orahe mogu krčkati satima! Napadi migrene su rjeđi
(1 do 2 puta mjesečno).
-
Candida albicans (zaraza gljivama) došla je u dosa­
dašnje 1,5 godine sirove hrane samo još jednom!
Još me ne zadovoljavaju:
- artroza koljena (postoji otprilike 15 godina), sto­
ga ne želim očekivati čudo!
- Ispadanje kose i krhki nokti još uvijek me
nažalost muče (može li to biti povezano s otro­
vanjem od „tona" lijekova počevši s mojim dje­
tinjstvom?).
- Proširene vene nisu se barem na izvan promije­
nile.
- I moj veliki (postoji već 35 godina) problem spa­
vanja, hoću li i to još riješiti? Sa svojim napreci-
ma sam već toliko sretna i kad bih sada još mogla
dovoljno spavati, moja bi se sreća jedva mogla
opisati!
I obitelj bi sa mnom plesala, ta ipak su često dosta
sa mnom trpjeli!!!
Promjenom hrane mi smo naravno promijenili i
svoju težinu. Klaus je svoju težinu od 67 kg (visok je
1,68 cm) smanjio na 59 kg, a ja svoju težinu od 68 kg
(visoka sam 1,58 cm) smanjila na 51 kg. Mi smo prak­
tički u po godine dostigli opet svoju „mladenačku
težinu".
15
 Mislim, pokazane pozitivne promjene jasno daju
do znanja naše ugodno osjećanje uz sirovu hranu. To
se još povećava zbog izostanka troškova za liječničke
obrade i recepte za mene od 2002. do 2004.
Prilično je sigurno da će i 2004. opet doći do vrlo
znatnog smanjenja troškova. Tako bi to slično izgle­
dalo kod mnogih ljudi kad bi oni jeli pretežno sirovu
hranu. Sto bi tada društvo u cjelini moglo uštedjeti na
izdacima za zdravlje!!! To bi za posljedicu imalo re­
voluciju u mnogim područjima života (farmaceutska
industrija, poljoprivreda i dr.).
Naš divni godišnji odmor pri sirovoj
hrani / tečaj kod Ursa Hoehstrassera
Dosad je sirova hrana zastalno za nas ipak bila
upravo jednolična. Stoga sam bila zahvalna za recepte
s interneta i iz časopisa „ Wand maker aktuell". Ali nas
nije posve zadovoljilo naše novo jelo. Rješenje smo
našli na ovogodišnjem odmoru.
Odmor smo povezali s tečajem o sirovoj hrani!
Prvu smo sedmicu proveli u Švarzvaldu, udaljeni 4
km od švicarske granice. Tamo smo iznajmili ugodan
obiteljski stan (da možemo sami pripravljati svoje
jelo). Drugog tjedna vozili smo se svaki dan (samo 35
minuta) k Ursu Hochstrasseru u „Školu života". Ka­
kav nas je doživljaj tamo očekivao! S istomišljenici­
ma smo učili i uživali mnogostrukost sirove hrane!
Prema našim željama pripravljao je on zajedno s nama
16
(pri čemu smo mi samo pomagali) najljepša jela, koja
su i za oko bila užitak (na pr. savijače, pica, kolači,
zamjena za čokoladu i kavu, juhe, čips). Jedna gospo­
đa iz Irske bila je također u društvu. Ako je bilo poteš­
koća u sporazumijevanju, Urs je jednostavno lako
dalje pričao engleski!
Za vrijeme podnevne stanke pratila nas je njegova
supruga Sheila kroz Dintikon, dok se Urs brinuo za
naše zdravlje. On je obavljao masaže crijeva i postav­
ljao igle za akupunkturu. Potom se razgovaralo odno­
sno predavalo o zdravlju i sirovoj hrani te išlo na izlet
do dvorca Lenzburg.
Što smo mi od tog vremena naučili za svoju sv'a-
kodnevicu?
- Mi (od tečaja radi i Klaus rado sa mnom u kuhi­
nji) smo također pokušali po novom, pri čemu je
Ursova zbirka recepata važan pratilac:
- Imamo naizmjenično bogatije jelo.
- Pijemo sok od pšeničnih klica (i to smo naučili
kod Ursa!).
- Svako jutro ustajemo s glazbom iako i budilica
za posao zvoni već u 5 sati (radostan početak no­
vog dana!). Taj smo aparat za glazbu upravo
odande donijeli sa sobom, jer je jutarnje ustaja­
nje kod Ursa bilo tako radosno.
- Čitamo mnoge nove knjige o čijem smo sadržaju
razgovarali s Ursom i stvarali smo si posve nove
misli o Bogu i svijetu.
17
 Zahvalni smo i sretni što smo doživjeli taj tečaj o
sirovoj hrani i što smo mogli upoznati kreativnog i
mnogostranog Ursa Hochstrassera. Sad bih mogla ci­
jelom svijetu pričati kako se može zdravlje „kupiti"
sirovom hranom, i kakve divne mogućnosti terapije za
to pruža
„Škola za život", Institut za cjelovitu terapiju Ursa
i Sheile u Dintikonu (prehrana, psihologija ponašanja,
mentalna samopomoć, savjetovalište za brak i obitelj,
analize trauma, kozmetika, športske masaže, klasične
masaže, liječenje zglobova i pokretljivost, liječenje
vratnih kralježaka, leđa i zdjelične kosti).
(Kod UPT u Đakovu mogu se naručiti i dvije knjige
Ursa Hochstrassera: O zdravoj hrani djece i o recep­
tima za spravljanje obroka od sirove hrane.)
18
Karla Frey, Sudermukle 6, 25872 Tellingstedt
DA SAM SVE TO UČINILA
SAMO 10 GODINA RANIJE...
Prije dvije godine osjećala sam sa veoma loše. Di­
jagnoza je bila: bronhijalna astma. Zraka je bilo sve
manje, a lijekova sve više. Ali nije samo astma ometa­
la moj život. Osjećala sam se jednostavno posve loše!
Budući da sam već ranije češće prakticirala liječenje
postom i da mije nakon toga uvijek bivalo nešto bolje,
prisjetila sam se riječi gospodina Wandmakera: može
se i s voćem postiti i gle to je bio pogodak!
Odmah nakon četiri dana osjećala sam se općenito
mnogo bolje. Osjećala sam se mnogo lakšom i polet­
nijom, i tako je to išlo korak po korak. Moja kosa i
koža na ^lavi nisu više bile suhe kao slama. Naprotiv,
perut je pobijeljela i kosa je postajala opet punija i ra­
sla. Nezainteresiranost, utučenost, strahovanja, umor-
nost i loše spavanje nestali su. Bogu hvala, opet se
radujem životu. Moja srčana aritmija, ubrzani rad srca
i probadanja kao da su otprhnuli. Štoviše, moji su nok­
ti na prstima sad čvrsti i sjajni, prije toga su bili krnji i
krhki. Krvna slika je opet posve u redu, i moja je pro­
bava sad odlična. Danas više nemam nikakvih bolova
u leđima, i hod je postao uspravniji i sigurniji. Ali ono
što me je najviše zapanjilo: mogla sam nakon tri mje-
19
seca, dakle prvi put nakon 20 godina, opet napraviti Pa via Drakslar, Kranj, Mlaka 1
ispravne čučnjeve. Prije sam se morala čvrsto držati
da se opet uspravim, uspijevala sam doći samo do po- SA 75 GODINA TAKO MNOGO
lučučnjeva s bolovima u koljenima. Danas nemam ni­
kakvih znakova ukočenosti koljena. Samo mije moja
ŽIVOTNE SNAGE KAO NIKAD
bronhijalna astma ostala vjerna, iako se poboljšala-. RANIJE
Morala sam se vježbati u strpljivosti i veoma se na­
dam da ni astma jednog dana neće ovladati mojom Otkako se mogu sjećati
svakodnevicom. Za čitatelja je još zanimljivo da imala sam uvijek mnoštvo
imam 71 godinu. Željela bih reći da danas jedem do zdravstvenih poteškoća.
80% sirovo, s malim izuzecima, to jest ako sam poz­ Već u djetinjstvu trpjela
vana nekamo ili sama imam goste. sam od teških začepljenja.
Da sam prije 10 godina započela sa sirovom hra­ Kasnije nakon poroda
nom, poneke bih od svojih bolesti izbjegla. prvog od petero djece pri­
je 48 godina dobila sam
najednom razne zdrav­
stvene poteškoće od aler­
gija na penicilin sve do
mučnih želučanih tegoba,
koje su potraj ale sve do
prelaska na sirovu hranu.
Tako sam se gotovo 50
godina liječila zbog teških
upala i želučanih tegoba. Prije 5 godina bilo mije tako
loše da cijele noći nisam mogla spavati a iz usta mije
nadirala želučana kiselina. Posvuda u automobilu
imala sam tablete za želudac, isto tako na noćnom sto­
liću, u kuhinjskom ormaru. Od svoje 30. godine živo­
ta nisam mogla zaspati bez tableta za živce. Zbog

21
20
 ću umrijeti te su pokušavali uvjeriti i moju djecu da
njihova trošenja imala sam tegobe u kralješnici, ju­
me urazume. Kasnije, kad su vidjeli rezultate mojeg
trom sam se osjećala kao satrvena. Mučio me i veoma
novog načina života, započeli su stvar promatrati s ra­
visok krvni tlak, teška srčana aritmija, osteoporoza i s
zumijevanjem. Iako sama sebe tako hranim, kuham za
80 kg prekomjerna težina za moju visinu. Najgore je
ipak bilo što sam bila potpuno bezvoljna i nisam više one koji sa mnom žive kao prije i to me ni najmanje ne
znala zašto još upravo živim. smeta. Pri svojoj ishrani ne služim se nikakvim recep­
tima, nego pokušavam hranu koliko mije moguće pri­
Moj kućni liječnik m i j e rekao da ću sve do kraja
rodno uzimati, bez posebnog mijenjanja.
svog života morati uzimati najrazličitije lijekove i da
postoji opasnost da dobijem rak. On mije izričito za­ Rezultat mog novog načina prehrane je tako dobar
branio da jedem svježe voće i povrće. da ja uopće ne mislim na to da se vratim na staro. Mo­
ram reći da sam već nakon nekoliko dana prehrane si­
Budući da se moje zdravstveno stanje sve više po­
rovom hranom osjećala poboljšanje svog zdravlja i da
goršavalo i nisam mogla očekivati nikakve pomoći od
nisam imala nikakve nuspojave, koje se opisuju pri
školske medicine, obratila sam se jednoj poznatoj bio-
prelasku na sirovu hranu. Smršavila sam za godinu
energičarki, koja mi je predočila jednu drugačiju
dana 24 kg i to je bila jedina neugodna nuspojava što
prehranu, koja se opisuje u knjizi „Želiš li biti zdrav?
mi je moja koža postala prevelika, no kasnije sam se
Zaboravi kuhinjski lonac". Nije mi bilo teško što sam
opet udebljala za 10 kg i to opet popravila kožnim
se trebala odreći mesa i mlijeka, ali kad je rečeno da
masažama. Otklonila sam sve lijekove i odnijela ih
više ne smijem jesti kruha, odbila sam takav način
natrag u ljekarnu. Moje želučane tegobe su popustile,
prehrane, ta moj muž i ja smo ponekad pojeli cio kilo­
moja se probava normalizirala, bolovi u kralješnici i
gram svježeg kruha. Kasnije, kad su tegobe postajale
na ostalim dijelovima tijela su nestali. Započela sam
sve gore te sam strahovala da ću umrijeti, ponovo sam
spavati kao anđeo, duboko, bez neprestanog buđenja.
zamolila ženu da mi posudi knjigu. Kad sam pročitala
Ujutro ustajem puna elana, tako da se radujem sva­
nekoliko stranica, spoznala sam daje uzrok svih mo­
kom novom danu. Ranije sam povremeno išla sa šta­
jih tegoba u krivoj prehrani.
pom, sad štap stoji u kutu. I moja je osteoporoza
Unatoč uputama svog kućnog liječnika započela nestala. Prije sam neprestano imala lomove, čak tri
sam jesti svježe voće i povrće. Moram reći da su me put na jednoj nozi. Sada sam jednom nezgodno pala
svi rođaci savjetovali i pokušavali objasniti što prema niz stepenice i izuzev malo bolova nisam imala drugih
školskoj medicini znači zdrava prehrana. Budući da ozljeda. I moje su krvne žile bile prije vrlo slabe te su
sam vrlo brzo započela mršavjeti, opominjali su me da
23
22
pucale svaki put kad su mi uzimali krv. Danas su one Fra Serafin Tikvić, Klosterhof 2, 82405
rastezljive i savitljive. Moram reći i to da sam ozdra­ Wessobrunn
vila od svoje aritmije srca, zbog koje su mi predskazi-
vali da neću dugo živjeti. Ja sam potpuno izliječila i KAKO SAM SE LIJEČIO
boreliozu, visoki krvni tlak i razne psihičke teškoće.
VOĆEM I POVRĆEM
Kažu mi da sada sa 75 godina izgledam mnogo bo­
lje nego s 50. Postala sam otporna na razne bolesti. Od
Rodio sam se
prelaska na sirovu hranu nisam u zadnjih 5 godina ni
19.03.1933. u Donjoj Ska-
jednom bila bolesna i nikad se ne zaražavam, iako po­
kavi (BašČama), općina
sjećujem ljude s gripom i drugim virozama.
Brčko. Osnovnu sam ško­
Jedna mi je poznanica, koja se hrani tako kao i ja, lu pohađao u Ulicama, a
pričala daje ona za tri godine izliječila svoju opasnu
klasičnu gimnaziju u Vi­
šećernu bolest, iako je prije toga već primala inzulin-
sokom. Teologiju sam stu­
ske injekcije. Jedan drugi poznanik mije pričao da se
dirao u Sarajevu. Poslije
takvom prehranom može liječiti i multipla skleroza i
druge ozbiljne bolesti. studija bio sam dvije godi­
ne u vojsci.
Mnogi patnici, bolesni ljudi, koji dolaze k meni po 1962.-1965. bio sam
savjet, ožalošćuju me budući da, čim čuju o mom nač­ pomoćnik meštru novaka
inu prehrane, nemaju povjerenja odvažiti se na prom­
u Kr. Sutjesci. Zatim sam
jenu, jer liječnici za njih predstavljaju prevelik •

bio kapelan u G. Dubici 6

autoritet, da bi postupili drukčije nego su im oni savje­
tovali.
(U članku spomenuta knjiga H. Wandmakera
"Želiš U biti zdrav? Zaboravi kuhinjski lonac, izašla
kod UPT-a u skraćenom obliku pod naslovom: "Prije­
sna hrana umjesto kuhane".
godina, a u Ulicama 10.
Od 1982. do danas živim kod sestara benediktinki
u Njemačkoj kao duhovnik, s tim što sam do umirov­
ljenja pomagao mjesnom župniku.
Moje su me zdravstvene teškoće potakle da prouč­
avam zdravu prehranu i sad pišem o svojim saznanji­
ma i iskustvima.

24 25
 Moje bolesti
koće imam poslije operacije, da me utješi, reče mi,
Bolovao sam od upale krajnika, žučne vrećice,
kako to nije ništa kakve drugi imaju.
mokraćnog mjehura, prostate, a upale očiju, nosa, uši­
ju, grla, i bronhija vraćale su še desetak godina uvijek I tad mi je postalo jasno da sam zbog te operacije
iznova. Hladnoću nisam nikako više podnosio tako da doživotni invalid i moram dobro paziti da nečim ne
mi je liječnik preporučio da idem u toplije krajeve. I poremetim rad slezene, jetre i gušterače. Jer kad mi se
teško mije reći koja me je od tih bolesti više namučila. to dogodi, dode do velike promjene u radu tih žlijezda,
i tada kao po dogovoru, ne isporučuju dovoljno soko­
Krajnici su bili toliko upaljeni i stvarali mi i suviše
va želucu, koji su mu prijeko potrebni prilikom proba­
problema, tako da je liječnik smatrao da se ne mogu
ve.
izliječiti te ih je najbolje operirati. Kako strašna opera­
1 da bi se te teškoće otklonile, najbolje je rješenje,
cija! Nekoliko sam tjedana izgledao kao smrt od nje­
koliko sam mogao na sebi uvidjeti, ništa ne jesti neko­
zinih bolnih posljedica. Ali nažalost sva ta patnja bila
liko dana i onda poslije posta neko vrijeme uzimati
je uzaludna, jer mi to bolno odstranjivanje nije ništa
manje. A najbolje je dobro paziti da do njih i ne dođe.
pomoglo. Grlo je bilo i dalje upaljeno a tako i oči, uši,
nos i bronhiji i usto sam ostao bez tih žlijezda koje su Jednom sam pokušao taj poremećaj rada unutar­
mi itekako potrebne. Upravo nas one kao dva stražara njih žlijezda otkloniti kemijskim pilulama, ali one su
štite od upala, i samo Bog zna čemu još služe. mi još veće zlo napravile. Dva dana su mi pomogle, a
onda su te žlijezde potpuno otkazale svoju funkciju, i
Upala žučne vrećice bila je isto bolna. U njoj su se
jedino mi je preostalo da ih nekako postom natjeram
bila formirala dva poveća kamenca, tako da je i tu,
da ponovo prorade. Pet dana nisam ništa jeo i tek su se
prema mišljenju liječnika, bilo jedino rješenje odstra­
tad odmorile i počele kako-tako raditi. Kasnije sam ih
niti i nju i njih operacijom. Pitao sam ga više puta
pri sličnim poteškoćama pokušao stimulirati ljutim
hoću li poslije moći sve jesti i uporno me je uvjeravao
lukom i paprikama, ali i ti su mi začini više odmogli
da neće moći biti nikakvih problema. Nakon nekoliko
nego pomogli. Zato seje najbolje izvući iz^te krize bez
dana poslije operacije primijetio sam da ipak nije
njih. Treba postiti i uzimati manje hrane. To ljuto pov­
tako. Odmah mije bilo jasno da mlijeko i sve mliječne
rće je previše oštro za želudac, ali i prostatu i mokrać­
proizvode nikako ne mogu probaviti. Moja oslabljena
ni mjehur.
žuč nije bila više u stanju te životinjske masti razgra­
diti. Kad sam se požalio kućnom liječniku kakve teš- U toj neprestanoj borbi oko zdravlja ustanovio sam
daje kisik veoma koristan za rad cijelog organizma, a
26
11

posebno žlijezda s unutarnjim lučenjem. Stoga bi tre­
bali svi koji su imali operaciju žuči povremeno
vježbati i po više puta na dan bar četiri-pet minuta
brzo i energično pri otvorenom prozoru i tako prisiliti
organizam da udahne veliku količinu kisika te ga krv
raznese po čitavom tijelu.
Operacija žuči donijela mi je i jednu korist
Tek nakon nje postalo mi je jasno da životinjski
proizvodi nikako nisu naša hrana. Naše probavno go­
rivo nije tako jako kao kod mesojeda, da bi te živo­
tinjske masti i mokraćnu kiselinu iz mesa moglo
probaviti, i zato nas to čitavog života prlja. Dok je pri­
je operacije žuč bila kondenzirana, mogla je godina­
ma izlaziti na kraj s tim teško probavljivim i štetnim
jelima. Ali jednog dana kad se jetra njima zamorila,
došlo je do užasnih problema. Kako ti žučni napadi -
kolike - izgledaju, znaju samo oni koji su ih doživjeli.
Ta mi je operacija u još jednoj stvari otvorila
oči:rekla mi je što je Bog nama ljudima predvidio za
hranu. To je samo voće i povrće, i kad ga umjereno je­
dem, mogu ga bez ikakvih poteškoća probaviti. I tad
se osjećam neusporedivo bolje nego sam se osjećao
dok sam jeo meso i druge životinjske proizvode, ili
bilo što, stoje na vatri uništeno i solju začinjeno.
Iz ove moje operacije trebali bi izvući pouku i oni
koji je nisu imali, da sve što ja ne smijem jesti, ne bi
smjeli ni oni, jer to njima prlja organizam i moglo bi
28
se dogoditi da se u dogledno vrijeme isto tako razbole
i moradnu pod nož. Čitao sam kod dr. N. Walkera da
se žučne kamence može odstraniti za 3-4 tjedna bez
operacije sokom od limuna u čaši vruće vode, deset
puta na dan, i 2 litre sokova od povrća.
Na temelju samo mog iskustva s upalama i operaci­
jama jasno mije kao ono sunce na nebu, kako riskan­
tno liječenje operacijom, a posebno žlijezda, treba
izbjeći ako je ikako moguće. Ni naslutit se ne može
kako su te žlijezde s unutarnjim lučenjem međusobno
povezane i ovisne jedna o drugoj, i jedna drugu svo­
jim hormonima potiču na rad, i koliko su prema tome
jedna drugoj potrebne. Zato je velika šteta bilo koju
operirati, a još gore odstraniti, i tako u taj divni sklad,
koji vlada u organizmu, nožem unositi nered. Opera­
cija voćem i povrćem je neusporedivo bolja. A najbol­
je je uvijek samo tu hranu jesti, da nam nikad i ne
ustreba operacija.
Zašto samo čovjeka napadaju upale?
Svi koji su ih doživjeli znaju kako izgledaju, ali
malo ih je koji znaju što ih uzrokuje i to samo kod čov­
jeka. Sva druga stvorenja u prirodi pošteđena su od
njih i nikad im nisu potrebne operacije, a čovjek mora
toliko trpjeti i na koncu liječnik mu odstranjuje poje­
dine organe i žlijezde, jer ih nije u stanju izliječiti. I
opet se pitamo: je li moguće daje Bog stvorio samo
čovjeka tako neotpornim?
29
 Ali to je pitanje sasvim neumjesno postavljati jer
nema ni najmanje sumnje da nas je savršeni Bog stvo­
rio zdravima kao i sva ostala stvorenja, a za našu neot­
pornost i bolest krivi smo najčešće sami.
Uzrok tih naših upala jednostavno je otkriti: kriva
je naša pogrešna hrana, a posebno meso. Sve sam to na
sebi doživio. Čim sam ga ostavio, kolike su za samo
desetak dana prestale i nikad se više nisu vratile. Dak­
le, od sve na vatri uništene hrane, a posebno škrobne i
naravno mliječne, nastanu kamenci u žučnoj vrećici; a
od mesa, koje je izvrsna hrana za bakterije i u kojem
se one nevjerojatnom brzinom razmnožavaju da bi ga
što prije pojele i spasile organizam od njegova trovan­
ja, nastanu upale koje izazovu te strašne bolove na de­
snoj strani ispod rebara i to uglavnom pred spavanje i
traju po čitavu noć. I kad sam se potužio jednom liječ­
niku, intemisti, i pitao ga kakva bi to mogla biti bolest
i zašto toliko preznojavanje i takvi bolovi, rekao mije
daje to obična prehlada trbušnih mišića. Čudan odgo­
vor. Nastojao sam sebi biti liječnik.
Kako se suprotstaviti upalama?
Koliko sam tih godina dok su me mučile upale po­
pio antibiotika, sirupa i tableta, koliko sam se nagutao
C vitamina u tabletama i primio penicilin injekcija!
Jedne teške zime trideset, tako da me još i danas pri
promjeni vremena boli debelo meso od njih. I ti lije­
kovi ne samo da mi nisu pomogli već su mi odmogli;
30
posebno su bili štetni antibiotici, jer su mi uništili fau­
nu u crijevima i samo Bog zna što još.
I tad sam posve slučajno otkrio pravi lijek koji mi
je povratio toliko žudeno i potrebno zdravlje. Za samo
nekoliko tjedana, što je skoro nevjerojatno, potpuno
sam ozdravio. Taj čudesni lijek jest voće i povrće.
Otkako redovito uzimam taj lijek iz Božje ljekarne, i
još otkako mi je postao jedina hrana, prestale su me
mučiti moje kronične upale, koje su me prije tridese­
tak godina, dakle dok sam bio u naponu snage, znale
tako često potpuno iz posla izbaciti i u krevet poslali.
Uzimajući samo tu živu hranu postao sam toliko otpo­
ran na prehlade, da već dvadeset pet godina, od 1981.,
nisam imao gripu kojoj skoro svi oko mene u proljeće
podliježu, a zadnjih petnaest godina ni hunjavicu. To
čudesno zdravlje je činjenica i ja ga doživljavam kroz
čitavo to navedeno vrijeme. Zato nemaš nikakvog raz­
loga, dragi čitatelju, da mi ne vjeruješ i sve ovo na sebi
ne isprobaš, i tako se iz prve ruke uvjeriš daje to tako
kako ti svjedočim. ,.
Naravno da će ti uz ovu životnu hranu pomoći i
sunce, ako si se nakupio hladnoće i patiš od prehlada i
upala. Zato se u proljeće, čim se pojavi, puno sunčaj i
preko čitavog ljeta i jeseni nakupi dosta sunčeve ener­
gije da bi lakše podnio sljedeću zimu. Sa suncem budi
u početku oprezan da ne bi dobio sunčanicu i da ti
kožu ne sprži, pogotovo ako se još nije obnovila
živom hranom. Zato se za vrijeme sunčanja na počet­
ku svakih 5-1U sekunda okreni za nekoliko stupnjeva i
31
izloži drugi dio tijela, i čim osjetiš da ti je prevruće po­
novo se okreni! Na taj ćeš način izbjeći sve nepoželjne
posljedice od prejakih sunčanih zraka. Prvih se dana
sunčaj tri puta na dan po desetak minuta, a onda po
pola sata pa i duže.
Pomoći će ti i gimnastika i velika količina kisika
kao i brza i energična šetnja. Samo ti prirodni lijeko­
vi! Valja izbjegavati kemijski pripravljene lijekove.
Posluži se mojim slučajem!
Ponovo sam prehladio inače osjetljivu glavu a na­
ročito zatiljak i nikako nisam podnosio hladnoću, a da
i ne govorim o sjevercu. Danima nisam mogao izići
van i k tomu sam osjećao jaku glavobolju tako da ništa
nisam mogao raditi; stalno sam bio pospan i sve se lo­
šije osjećao. Ali i kad je sunce došlo, nisam se usudio
izaći van jer sam se bojao sunčanice koju sam zbog
neopreznosti prijašnjih godina bio već višeput dobio.
I sad te zanima kako sam se othrvao toj opasnoj bo­
lesti?
Čim je ruka prošla od povrede, nekoliko sam dana
sasvim kratko vježbao, svega 2-3 minute i to ne suviše
intenzivno, a onda sam to vježbanje nakon deset dana
malo produžio, ali i dalje vrlo oprezno da ne bi povri­
jedio uležane mišiće. Tek nakon pola godine sam
radio duže vježbati ali i dalje oprezno, jer se povreda
mišića lako dobije a teško liječi, i to samo potpunim
prestankom izvođenja vježbi. Vježbe sam izvodio pri
32
otvorenom prostoru da bi na taj način u čitavom tijelu
pokrenuo zamrli krvotok i tako čitavo tijelo osvježio
kisikom. Posebno sam morao kožu prije pranja masi­
rati, a naročito glavu, vrat i vratne žile, pa i lice i uši, i
dlanovima dobro ispleskasti po koži čitavo tijelo tako
da sam se poslije svega toga ugodno toplo osjećao.
Naravno da sam i pri masaži i zagrijavanju kože bio
oprezan kako ne bi nešto pod njom povrijedio (kapila-
re su osjetljive). Tek sam tad tako zagrijan oprao na
brzinu čitavo tijelo. Opet oprezno: najprije mlakom
vodom a onda svaki dan hladnijom, ali ipak još ne po­
sve hladnom, jer mi to i nije bilo potrebno i jer se pro­
tiv svake bolesti pa i ove treba oprezno, ustrajno i
strpljivo boriti dok ju se ne pobijedi. Bolest koja se
godinama uvlačila u organizam, znao sam, ne može se
od danas do sutra istjerati.
Poslije pranja uslijedila je ponovno kraća gimna­
stika, masaža i udaranje po koži dlanovima. A onda
sam se obukao i brzo i energično po sobi šetao jer još
nisam smio izići van. I tako je to potrajalo kraće vrije­
me. Ali već nakon desetak dana zdravstveno se stanje
vidno popravilo i sve sam se bolje osjećao. Istina, još
sam bio daleko od pravog zdravlja, ali sad sam bar
znao u kom ga pravcu trebam tražiti i koji je jedini li­
jek da se ozdravi i to ne samo od ove bolesti već i od
svih drugih: uvijek samo na prirodan način i vlastitim
trudom, bez kemijskih lijekova. Taj uspjeh davao mije
podstreha da s tim liječenjem nastavim i tjeram do
33
 savršenosti. Zato sam to liječenje počeo ponavljati i
više puta na dan, a zdravlje mi se sve više smiješilo.
Zanima te kako je došlo do bolesti? Zbog povrede
ruke nisam mogao mjesecima gimnasticirati i tad je
zbog slabe cirkulacije došlo do prehlade. Morao sam
se sve više utopljavati i stan grijati dok se nisam i suvi­
še raznježio i postao preosjetljiv na hladnoću. Zato
sam sad smanjio grijanje, a pri pranju nikako ne uzi­
mam toplu vodu, i gledam proći sa što manje odjeće.
Ukratko: pazim da se ne raznježim već svaki dan ma­
kar malo više očvrsnem. I to je sigurno za tu bolest -
ali i sve ostale - uz sirovu hranu - jedini pravi i prijeki
lijek.
Moje iskustvo može biti poučno
Iz tog mog slučaja trebalo bi biti jasno kao na dlanu
kako se može lako od tih upala i prehlada izliječiti.
Svaka je operacija riskantna. Prošle godine su mi ope­
rirane mrene na očima. Dvadeset godina, od kako pa­
zim na hranu, smanjivala mi se dioptrija, vid bio sve
bolji a oči zdravije, iako su prije bile veoma nježne i
osjetljive na propuh. Međutim prije dvije godine na­
pravio sam kobnu pogrešku s hranom, bio sam se
samo nekoliko tjedana vratio na škrobnu hranu i to mi
se osvetilo. Nakon samo nekoliko mjeseci dobio sam
od te prljave hrane mrene na očima, a na desno sam
vidio samo 10%. Kad je liječnik primijetio da se ipak
pribojavam operacionog zahvata i svojih se prirodnih
34
leća ne mogu lako odreći, hrabrio me je daje to veoma
laka operacija i samo će mi koristiti. I istini za volju,
nešto se od tog obećanja i ostvarilo. Sad veoma dobro
vidim i uopće mi ne trebaju naočale, ali to nije zbog
operacije već zbog moje zdrave ishrane. To znam po
tome što svi drugi koji su imali istu operaciju i dalje
moraju nositi naočale samo ja ne. Ipak me čudi zašto
mi nije spomenuo i ovu lošu posljedicu, da naime vid
poslije operacije s umjetnim lecima nije ni izdaleka
savršen kao sprirodnim. A kako bi to bilo pošteno od
njega da mi je i to rekao pa da znam što me čeka.
Sad tek uviđam kako je pravo imao dr. Norman
Walker kad je u jednoj od svojih knjiga o zdravlju na­
pisao daje i tu operaciju mnogo bolje izbjeći i operira­
ti se na prirodan način: živom hranom, voćem i
povrćem i sokovima. Ta operacija istina traje duže, ali
je zato vid poslije nje neoštećen. A još je daleko bolje
čitavog života jesti samo tu zdravu hranu, pa će oči
biti uvijek savršeno zdrave i nikad neće trebati ni nao­
čale ni operacija. Valja izbjegavati operacije i kemij­
ske lijekove, nego se sam operiraj živom hranom,
voćem i povrćem, a posebno voćem. Naročito je zdra­
vo protiv upala limunasto voće: naranče, grejpfrut i li­
mun radi velike količine C vitamina. Oštra voćna
kiselina kao i velika količina vitamina, minerala i en­
zima, suzbit će za samo nekoliko dana ili tjedana sva­
ku upalu, naravno, pod uvjetom da se ne jede meso ni
bilo što na vatri uništeno. Samo mala količina te štetne
slane hrane obustavila bi proces čišćenja i liječenja. S
35
 teških upala? Pa ona su istom na početku života i nji­
voćem i povrćem, osjećat ćeš se bolje, i za nekoliko
hov imuni sistem trebao bi ih snažno zaštititi, a život u
tjedana sve će upale - pa i krajnika ukoliko nisu uniš­
njima ključati. I ako u toj dobi nisu zdrava, što će biti
teni - iščeznuti...
kad odrastu?
O, kako bolesnici pogrešno misle da poslije opera­
I tu je, uz samo malo razmišljanja, lako otkriti uz­
cije neće nikad više osjećati boli i kako je zato bolje
rok. Danas se djecu hrani mrtvim pasteriziranim mli­
jednom pretrpjeti, pa se onda radovati životu i zdrav­
jekom i drugim mliječnim proizvodima, što nikako ne
lju. To je mišljenje sasvim pogrešno!
mogu probaviti i toliko im ta pogrešna hrana zaprlja
U z r o k bolesti krajnika jest pretjerana prljavština čitav organizam, a posebno jednjak svojom kiseli­
u čitavim tijelu, a posebno prljavština od škrobne hra­ nom, ljepljivom tvari i teško probavljivom masti, i
ne, slatkiša, mlijeka i mliječnih proizvoda. oslabi im imuni sustav. Za tele je sirovo kravlje mlije­
L i j e k : sok od mrkve 500 gr.; sokovi od mrkve ko idealna hrana, ali za malo dijete veoma štetna, po­
300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 320, celera 20, sebno pasterizirano mlijeko, i sve će mu zaprljati, a
peršina 60 i špinata 100 grama. Dobri su sokovi od prije svega oči, uši, krajnike, jednjak i dišne organe.
mrkve 300 i špinata 200 grama; mrkve 400 i maslačka Za njega je Bog pripremio, dok je još u kolijevci i
100 grama. nema zubi, samo majčino mlijeko, čiji su sastojci u sa­
Ali i ako se svi ti plodovi jedu čitavi, učinak će biti svim drugom sastavu i omjeru. To je hrana koja ga
isto takav samo možda ne tako brz. Ipak je najbolje i isto vrijeme hrani i čisti, a nikad ni najmanje ne prlja.
jedno i drugo: te plodove jesti i od njih sokove piti. U njemu je, naime, mnogo manje masti, kalcija i bje­
Tada ta bolest mora iščeznuti ukoliko krajnici nisu lančevina nego u kravljem, i četiri puta manje ljepljive
previše uništeni. Zato je najbolje unaprijed ih tom tvari. Pa i njegov je organizam manji i ne treba mu to­
živom hranom štititi da se nikad i ne razbole. liko tih sastojaka kao teletu. Od majčina mlijeka ne
stvara se kiselina jer ga dijete uvijek uzima cjelovito i
svježe bez dodira s kisikom, i stoje najvažnije, ne pre­
Upalama su najčešće pogođena djeca
pravljano. Kako je, dakle, štetno i bezumno hraniti di­
Gledao sam nedavno na televiziji jedan potresan jete pasteriziranim kravljim mlijekom mjesto
slučaj. Dijete od oko tri godine dobilo je najprije tešku majčinim! I ta prva godina života je važna za čitav
upalu uha i od toga potpuno oglušilo, a onda je od te život. Ako majka hrani dijete svojim mlijekom, nje­
upale dobilo upalu očiju i oslijepilo. I čovjek se neho­ gov će obrambeni sustav ojačati i čitavog ga života
tice pita: kako se to dogodi da kod djece dođe do tako
37
36
čuvati. Bude li ga, naprotiv, hranila kravljim, oslabit
će mu otpornost i zato će i kad odraste, poslije četrde­
sete ili pedesete, biti sigurno neotporno na sve bolesti,
a posebno na upale i alergije.
Ništa manje nisu štetni ni bomboni, čokolade,
coca-cola, kolači, paštete, meso, na vatri uništena hra­
na, ali i dječja hrana pripremljena u tvornici i tvornič­
ki proizvedeni sokovi! I kad se na sve to uzme
sladoled ili na koji drugi način grlo prehladi, upala je
krajnika neizbježna, a često i bronhitis, upala grla,
nosa, ušiju. A sve je to tako lako izbjeći. Zašto davati
djeci slatkiše i pića što im već u ustima napravi pravi
darmar te u najranijoj dobi gube zube od karijesa?
Kako su roditelji neodgovorni i kako malo misle, kad
tako olako mrtvom hranom uništavaju zdravlje djece i
onda se pravdaju da tobože nisu ništa krivi što su im
bolesna.
Roditelji će me upitati: kako da te slastice i slatka
pića uskrate djeci? Ispast će nemoderni jer tako svi
rade. Kako se oprijeti toj ludoj modi i dati djeci samo
što je korisno? Te su slastice u prodavaonicama
izložene oko kase, i dok majka plaća račun za ono što
je odabrala, dijete je pronašlo što se njemu sviđa i ona
jednostavno nije u stanju da mu ne ispuni želju kad
ono plačući i pred drugima moli.
Slatkiše zamijeniti slatkim voćem!
Razboriti roditelji koji zaista vole djecu neće ih ni
učiti na te „otrove" i mjesto tih slatkiša i štetne hrane
38
dat će im slatko voće: datulje, grožđe, jabuke, kruške,
lubenice, dinje, ananas, banane, trešnje, suhe smokve,
grožđice, suhe šljive (suho voće 10 sati u mlakoj vodi
natopiti)... Zar ne. kakav izbor i koliko je Bog na nas
mislio kad nam je stvorio hranu! I dok je djeca jedu,
nema nikakve bojazni da će se previše udebljati ili ih
napasti neka upala, ili bilo kakva druga bolest. S vo­
ćem će dobit sve što im je potrebno za rast, pa i tako
razvikane bjelančevine i sve minerale. Bog je tako
udesio ljudski organizam da si sam od aminokiselina.
kojih sasvim dovoljno ima i u voću i povrću, izgradi
vlastite. Posebno su štetni životinjska mast i koleste­
rol, jer mu to zaprlja krv i od toga udeblja, i na taj nač­
in stvara podlogu svim ostalim bolestima.
Naravno da ni te prirodne slatkiše ne treba djeci
držati pred očima i na dohvatu ruke, jer nije dobro da i
njih stalno premeću po ustima i tako iscrpljuju pljuva-
čne žlijezde i one s unutarnjim lučenjem. To je točno
đa djeca trebaju češće uzimati hranu i osjećaju veliku
potrebu za šećerom, ali razmaci između jela moraju i
kod njih postojati, pogotovo jer je ta živa hrana tako
hranjiva i svim i svačim bogata.
Dragi roditelji, pođite na tržnicu i kupite voća i
povrća, hrane pune života, i djeca će uvijek biti i bez
lijekova zdrava. Sami ih unaprijed zaštitite tim prirod­
nim antibioticima iz Božje ljekarne, tako da im se bo­
lest ni izdaleka primaknuti ne može! Tako uostalom
rade i sva živa bića u prirodi, i uvijek su bez liječnika i
lijekova zdrava. I zato samo od njih učite. I moram biti
39
 iskren: to što vam ja predlažem nije moj izbor već pra­
stari način liječenja, i zato se njim treba ponovno
služiti, pa će djeca uvijek biti zdrava kao dren. A kako
je jednostavan taj način liječenja i što je još važnije,
dostupan i najsiromašnijim i najnepismenijim seljan­
kama. Roditelji, šaljem vas na tržnicu. Ali još je bolje
da budete sami vrijedni i svega zasadite u svome voć­
njaku i vrtu i okopate i zalijete, a Bog će dati da uzra­
ste i plod donese, i tom uvijek svježom hranom
hranite sebe i svoju djecu, pa se nećete bojati ni za
svoje ni njihovo zdravlje.
Dakle, uz samo malo pažnje sve se te upale kod
djece daju lako izbjeći. Znam daje to mnogim roditel­
jima sasvim nepoznato, ali zato svima koji ovo proči­
taju, neće više biti. Ajoš će se više uvjeriti daje to sto
posto istina, ako to na sebi i djeci isprobaju. Moramo
uvijek imati na umu. da ni pod koju cijenu ne smijemo
postati žrtvom bezumne mode i visokog standarda, ni
biti naivni pa uzeti sve što nam se ponudi. Učimo ne­
prestano od prirode. Ta nas učiteljica neće nikad pre­
variti i nešto nam štetno podvaliti, zato uzimajmo
samo što nam ona nudi i živimo jednostavno.
I na koncu možda za tebe najjači dokaz da je sve
ovo istina: Prof. Arnold Ehret nije nikad liječio upale
operacijom, a antibiotika tada nije ni bilo, već uvijek
samo postom i voćem i povrćem, i to tako uspješno da
se nikad više nisu vraćale. Koliko su ga njegove kole­
ge napadale za taj njegov uspješni način liječenja jer
je njime unio pravu revoluciju u tadašnju školsku me-
40
dicinu. Ali nije se tim njihovim ponašanjem dao sme­
sti. Njegovi dobri rezultati brzo su se na sve četiri
strane širili i pronosili glas o njemu, tako daje ubrzo
postao najčuveniji liječnik i Europe i Amerike, ali
zato i sve više budio zavist kod svojih kolega i bio na
njihovom udaru (dvije njegove knjige izašle su kod
UPT-a u Đakovu).
I on je bio liječnik kao i ti njegovi kolege i sigurno
je znao rezati kao i oni i davati tablete. Ali kad je na
sebi iskusio da to ne pomaže i čini još bolesnijim, i uv­
jerio se kako je jedino voće i povrće ljekovito, pogoto­
vo kad se i sam izliječio voćem od smrtonosne bolesti
bubrega, nikad se više nije služio tom metodom škol­
ske medicine ni na svojim pacijentima, već uvijek
samo prirodnim lijekovima. Koliko je tom ljekovitom
hranom izliječio još prije 80 godina u svom lječilištu
teško oboljelih od upale prostate, mokraćnog mjehura
i spolnih bolesti i upala.
Od svih tih upala najopasnije su upale pluća i slije­
pog crijeva i zato s njima treba biti oprezan. Kad dode
do njih, treba što prije otići u bolnicu i staviti se pod
nadzor savjesnog liječnika. Ako upala slijepog crijeva
nije akutna, treba odgoditi operaciju i pokušati voćem
i povrćem operirati. Ta operacija ama baš ništa ne stoji
i može je čovjek sam izvesti. A najbolje je izbjeći i
upalu i operaciju jedući samo živu hranu.
Ta naše slijepo crijevo, iako je tamo negdje posve
na kraju tijela i skoro i ne znamo da ga imamo, ajoš
manje znamo čemu služi, itekako nam je potrebno i
41
Bog ga nije badava stvorio kao što se to donedavno
mislilo, i zato ga ne treba bez velike potrebe odstranji­
vati. To je crijevo zapravo žlijezda koja izlučuje hor­
mone, koji odlaze upravo na mjesto gdje tanko crijevo
prelazi u debelo, da spriječe da bakterije iz debelog
crijeva i bilo što drugo prijeđu u tanko i u njemu truju
hranu.
Sto se tiče upale pluća, može se pomoći kratkim
postom i prirodnim antibioticima: voćem i povrćem i
sokovima od te hrane. Voćna kiselina je smrt za štetne
bakterije. Voće i povrće čisti organizam od prljavštine
i kad ga očisti, bakterije neće imati više pogodnog tla i
moraju se svesti na normalnu količinu. Što se više po­
pije sokova od voća i povrća, to će bolest prije iščez­
nuti.
Kako je istinita Hipokratova izreka: .. Tvoja hrana
je tvoj lijek!"
L i j e k protiv upale slijepog crijeva: sok od mrkve
500 grama: od mrkve 320, celera 20, peršina 60 i špi­
nata 100 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca
100; mrkve 300 i špinata 200 grama.
L i j e k protiv upale pluća: sokovi od mrkve 300 i
špinata 200 grama; mrkve 300, cikle 100 i krastavaca
100; sok od čitavog limuna izliti na 100 grama sitno
naribanog hrena: sok od mrkve 250, celera 150 i rot­
kve 100 grama.
42
Moje iskustvo s upalama prostate i mokraćnog
mjehura!
Te dvije upale danas često muče muškarce a poseb­
no starije. Pitamo se: što im je uzrok? I moram još jed­
nom reći: uzrok im je loša hrana i piće. Kad
promatramo životinje koje također imaju i mokraćni
mjehur i prostatu, odmah zapažamo da kod njih nema
tih bolesti i što se toga tiče do zadnjeg su časa života
zdrave. Pa zar to nije znak da su zdrave samo zato jer
se uvijek pokoravaju zakonu kojim im je Stvoritelj
odredio što će jesti i piti - a mi bolesni jer se ne poko­
ravamo, već jedemo i pijemo ne što trebamo, već na
što smo se navikli i godi nam.
Koliko hrana utječe na mokraćni mjehur i prostatu^
mogao sam se u to više puta uvjeriti na sebi. Poslije
operacije žučne vrećice ima puno toga što ne podno­
sim dobro a posebno ljute paprike, feferone i škrobnu
hranu. Čim to jedem, osjećam teškoće u mokraćnim
putovin a i na prostati. Vjerojatno je tome uzrok
oslabljena žuč zbog operacije. I da bih se uvjerio, ne­
koliko sam puta to isprobao i uvijek iste teškoće. Tad
mi je postalo jasno da ne smijemo jesti što nam se
prohtije, već samo što je Bog Stvoritelj predvidio da
jedemo. Možemo mi godinama prkositi prirodnim
Božjim zakonima, ali time sve više slabimo imuni si­
stem i jednog ćemo dana oboljeti.
Potrebno je da jedemo samo voće i povrće a ne sla­
nu hranu, i za nekoliko dana ili tjedana moraju te upa­
le iščeznuti kao da ih nije ni bilo, i nikad se više neće
43
ni vratiti, ako se mi ne vratimo na hranu koja je solju i
biberom začinjena i na vatri u vrelom ulju ili masti
uništena.
Ja sam dobio upalu prostate i mokraćnog mjehura
samo od kruha, u to sam, naime vrijeme, pored voća i
povrća, jeo i punovrijedan kruh i ništa drugo. On me je
dugo prljao svojim mrtvim mineralima a posebno kal­
cijem. I čim sam ga ostavio i počeo jesti samo voće i
povrće, te su upale za samo nekoliko dana iščezle.
Ako se i ti želiš riješiti tih upala, nemoj više jesti
ono od čega si ih dobio i jedi samo voće i povrće i pij
sokove od te hrane. Ta će ti živa hrana dati puno snage
i dobru građu za čitav organizam.
Ukoliko ne bi podnosio voće i povrće i zbog njega
morao često ići u WC, jedi nekoliko tjedana samo
povrće i salatu, pa kad nakupiš iz toga dovoljno bazič­
nih minerala, možeš jesti i voće. Ti su minerali potreb­
ni da bi njima poništio voćnu kiselinu. Taje kiselina
oštra i može biti neugodna za prostatu i grist će mok­
raćne putove, a posebno bi stvarala teškoće u želucu.
Zato jedi najprije 2 tjedna povrće pa onda i voće!
U z r o k upale prostate: tumor ili nedostatak u hra­
ni bitnih sastojaka.
L i j e k : sok od limuna u čaši vrele vode; sok od
mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i
špinata 200; mrkve 250, šparoge 125 i glavičaste sala­
te 125 grama.
44
L i j e k protiv upale mokraćnog mjehura: sok od
mrkve 300, cikle 100 i krastavaca 100; mrkve 300 i
špinata 200 grama.
Kako se čovjek razboli?
Na ovim se stranicama krije odgovor na tvoje pi­
tanje: kako se čovjek razboli i kako ponovno može na
vrlo jednostavan način ozdraviti?
Kad se razboliš pitaj se: što si pogrešno jeo, jer si se
samo od te loše hrane razbolio. I čim ju odstraniš i po­
čneš jesti voće i povrće - hranu bogatu vitaminima,
mineralima i enzimima - ozdravit ćeš za nekoliko tje­
dana bez lijekova.
I tako možeš svakoj bolesti otkriti uzrok i onda je
ispravnom hranom otkloniti. Da bi došao do istine,
moraš se dakle sam potruditi. Trebaš čitati knjige koje
govore o sirovoj hrani i prirodnom načinu liječenja!
Ali taj će se trud isplatiti. Što više: ako ovo pomno
pročitaš i sam počneš o tim stvarima razmišljati, ali ne
površno kao do sada, postat će ti te jednostavne stvari
kristalno jasne. Usto ćeš bit beskrajno sretan što si ko­
načno došao do istine.
Iako su voće i povrće i sokovi od toga tako djelot­
voran i jednostavan lijek, ipak ga rijetki u potpunosti
prihvaćaju i njime se služe. To je zato jer je zahtijevan.
Traži da se promijeni jelovnik, a to je mnogima teško!
I zato ima puno bolesnika koji će radije trpjeti od teš­
kih pa i smrtonosnih bolesti, nego prijeći s pogrešne
45
 hrane na ispravnu. To se događa uglavnom zbog toga
što mozak uslijed prljavštine ne funkcionira dobro i
što je zbog pogrešne hrane i volja oslabila i nije
spremna ništa u životu mijenjati. Mnogi su se predali
udesu da nad njima gospodari, a i ne slute kakvu bi ko­
risnu promjenu, pravu revoluciju, unijela živa hrana
voće i povrće u njihovo bolesno tijelo, i to u veoma
kratkom vremenu. Ima ih koji će radije isprobati sve
otrovne lijekove iz ljekarne, nego ovaj jedini pravi,
koji nam svima Bog nudi.
Poznam bolesnicu koja trpi od artritisa. Svi su joj
zglobovi na rukama otekli tako daje mučno i vidjeti a
kamoli od toga trpjeti. Oboljela je jer i suviše rado
jede hranu životinjskog porijekla, posebno meso i
mliječne proizvode, ali i tjesteninu i krumpire. I kad
sam joj spomenuo da bije od te teške bolesti mogla iz­
liječiti samo sirova hrana voće i povrće, nije htjela ni
čuti za taj lijek, a samo zato jer joj je bilo teško ostaviti
slanu hranu i kolače.
U bolnici
U nekim stvarima imam posebno lijepo mišljenje o
liječnicima koji su mi nedavno liječili prostatu i o
osoblju koje mi je pomagalo. Uvježbanosti, dobroj
volji, uslužnosti i strpljivosti nisam vidio kraja. Od
srca im zahvaljujem za svaku uslugu!
Kako je došlo do bolesti? Poslije operacije žuči teš­
ko probavljam hranu i od nje mi se, pogotovo kad je
46
uzmem previše, stvori puno kiseline koju koji put po­
kušam neutralizirati slanim jelima. Ali tad se od njih,
jer ih se teško mogu ponovno odviknuti, prostata
zaprlja, a posebno od škrobne hrane i proširi te suzi ili
čak zatvori mokraćni kanal. I tako je bilo i ovaj put
samo mnogo gore nego prije. Toliko se bila proširila
da se uopće nisam mogao više osloboditi mokraće bez
katetera. I tad sam bio prisiljen tražiti liječničku po­
moć. A to je liječenje u bolnici bilo veoma bolno.
Kod onih koji nisu imali operaciju žuči, neće doći
do te prezakiseljenosti u organizmu, ako jedu umjere­
no. Ja zbog nje moram dobro paziti da ne jedem stoje
teško probaviti da mi ne nastane ta kiselina. Nezrelo
voće, biljno sjeme ili pelud od pčela... teško mije
probaviti, i od toga nastane kiselina. Ta žučna vrećica
nije prazna vrećica kako se redovito misli. Već veoma
važna probavna žlijezda koja luči neophodne sokove i
njima puni dvanaesnik i tanko crijevo gdje se hrana
probavlja. Bez njih je probava jako oslabljena i zato
nastanu ti problemi s kiselinama voća i povrća.
Zanima te i kako se bolest završila? Liječnik je
tražio da se prostata obavezno operira jer je bio uvje­
ren da nikad više neće funkcionirati. Ja to nisam
dozvolio već sam prestao uzimati mrtvu hranu i počeo
jesti samo živu. I nevjerojatno: za nekoliko dana
prostata je toliko ozdravila da sam mogao bez ka­
tetera prazniti mjehur. Liječnik je bio veoma izne­
nađen i zadivljen tim ozdravljenjem. Za mene ono nije
bila nikakva novost, jer sam isto pa i još brže doživio
47
više puta. Zar ne, kako je bilo važno što sam se liječio
samo živom hranom!!!
Otkud tako različita mišljenja?
Dakle, što se tiče samog liječenja, priznam da u
takvo mišljenje o liječenju poneki sumnjaju ali sam
uvjeren daje liječenje dr. N. Walkera na prirodan nač­
in i preventivnom metodom veoma uspješno. Opera­
ciju nožem treba pošto-poto izbjeći ili barem
privremeno odgoditi ako je ikako moguće, te pokušati
liječiti, odstranivši mrtvu hranu pogotovo škrobnu i
meso, samo voćem i povrćem. Ali ako je u prostati
uslijed dugogodišnjeg prekomjernog uzimanja škrob­
ne hrane nastao tumor i tako postala neizlječivom, i
potpuno sprečava mokrenje i ozbiljno prijeti životu -
treba je operirati. Ako nema tumora - treba je liječiti
isključivo živom hranom.
Naravno da bi to liječenje u vezi s prirodnim anti­
bioticima liječnici trebali isprobati na bolesnicima pa
se uvjeriti koliko je ispravno. Ali onaj kod koga mo­
zak dobro luči, shvatit će i bez isprobavanja da su pri­
rodni antibiotici koje je Bog stvorio u hrani kao
lijek jedino ispravni, i samo će se njima liječiti.
I što se tiče hrane naša se mišljenja potpuno razila­
ze. Neki misle da hrana ne igra nikakvu ulogu pri na­
stanku bolesti i zato si svakodnevno u jelovniku,
bogatom raznovrsnim jelima, biraju što im godi. Ja,
sudeći prema svom iskustvu, ali i drugih, sto-posto
48
znam daje na vatri uništena hrana u 99% slučajeva uz­
rok svih bolesti, i zato smo se upravo i razboljeli od
nje jer nam je i suviše godila.
Liječnici, dakle, dopuštajući bolesnicima da sve
jedu i - dajući im sintetske antibiotike da im suzbiju
upale - odstranjuju im samo privremeno simptome
bolesti i djelomično ublažavaju bolove. Uzrok, među­
tim, bolesti - prljava hrana i prljavština od nje - ostaje
i dalje prisutan i uskoro će dovesti do ponovnih teško­
ća.
Voće i povrće, naprotiv, odstranjuju što je naj­
važnije sam uzrok bolesti i tako dovode do potpunog
i trajnog ozdravljenja. K tome je to liječenje bezbolno
i bez loših posljedica. Zato se nadam da će mnogi koji
ovo pročitaju i žele trajno ozdraviti, s lakoćom se
odlučiti na to prirodno liječenje i na sebi ga isprobati
kod svojih kuća. Ajoš će bolje uraditi ako jedu samo
tu živu hranu te tako izbjegnu sve bolesti.
Uzrok ne samo upali prostate već svim bolestima
uvijek je - kako vidiš - jedan te isti: prljava hrana.
Zato je lijek svima isti: čista živa hrana - voće i po­
vrće. Dakle, liječiti se treba na prirodan način, a ni­
pošto operacijama i kemijskim lijekovima.
Tim mojim slučajem Bog je i meni očitao važnu
lekciju. Rekao mije da ne smijem svašta jesti, i povre­
meno trebam - koliko god to bilo teško - i postiti ako
je potrebno da bi tu bolest proširenja prostate izbje­
gao. I da još jednom naglasim: ta me bolest drastično
49
 upozorila da prostata neće više trpjeti ni zalogaja
škrobne hrane. I najvažnija pouka iz te bolesti i tog li­
ječenja: Bog mije time pružio prigodu da još jednom
jasno kao na dlanu vidim uzrok oboljenja prostate i
način liječenja.
Od čega stari najviše umiru
Imao sam prigodu u tri navrata izbliza promatrati
od čega i kako danas stari najčešće umiru. I nije za
vjerovati: uguše se u vlastitoj prljavštini. U zadnjim
godinama života to prljanje dosegne svoj vrhunac. Ta
im ljepljiva slina izbije i na kožu, zbog čega su blijedi,
a neki dobiju od nje i rak na licu. I nije čudo što se od
nje toliko uprljaju! Čitavog života jesti škrobnu i mli­
ječnu hranu, ali i ostalu koja je na vatri uništena, a po­
sebno meso i jaja, hranu punu ljepljive sline, masti,
kolesterola i rafiniranog šećera, pa da se taj profinjeni
stroj ne uprlja?! To je nemoguće pa i kod onih kod ko­
jih je probava uvijek dobro radila. I pravo bi čudo bilo
kad se to ne bi dogodilo. A čudesna otpornost organiz­
ma na to dugogodišnje prljanje, i druge bezumnosti
koje se na njemu prave, dokaz je daje Bog zaista sav­
ršenim stvorio ljudsko tijelo.
Ipak najveću bezumnost prave oni koji dvore te
stare kad ih tjeraju da jedu kad uopće ne osjećaju glad
i želudac im nikako ne može hranu probaviti. A što im
nude! Uglavnom prljavu škrobnu hranu koju su tako
rado čitavog života jeli i njom se gostili ali i prljali; tu
50
su i suhomesnati proizvodi, te sir i jaja; tu je i lagana
kokošja juhica puna mokraćne kiseline. Pa tko bi re­
kao da će ih ta njima tako draga jela upoprijeko otjera­
ti u grob? To se uvijek davalo bolesnicima i zašto sad
prekidati s tim običajem?
Ali i tome bezumlju dođe jednom kraj. Organizam,
koji se tom hranom zaprljao, nikako je više ne podnosi
i nema mjesta za nju. I kad bije se ti stari bar pri koncu
života odrekli i uzeli čistu hranu voće i povrće! Ali
kako da je ostave kad su se na nju toliko navikli i još
žive u zabludi i oni koji ih dvore, da im upravo ona
daje snagu. S druge strane, povrće za njih nikad nije
bilo hrana već samo njen nevažni dodatak, a voće po­
slastica. Stoga ih se može shvatiti ako i tako iznemogli
uzmu i za doručak (kad ne bi trebali ništa uzeti) koba­
sice, jaja ili sira sa škrobnom hranom da se tom hra­
nom „okrijepe", iako taj sastav nisu mogli ni kao
mladi probaviti, a kamoli sad pod stare dane i tako sla­
bi. Oni se zaista nemogućem nadaju kad misle da će ih
ta razvikana „jaka hrana" izvući iz te slabosti koja ih
je sputala i ni disat im ne da.
Ta se bolest, dakle, očituje u teškom disanju i
iskašljavanju te sline. A zašto?
Koji su me do sada pažljivo pratili, uočili su da po­
stoji čista hrana koja organizam čisti i ni najmanje ne
prlja, i prljava koja ga svega neizbježno zaprlja. I nji­
ma ću to lako razjasniti. Kod tih starih posebno se krv
uprlja od te prljave hrane. Od nje se nataložilo puno
prljavštine i u plućima, a krvni sudovi, posebno kapi-
51

lare, skoro potpuno začepili. 1 kako da umorno srce
koje se i samo njom uprljalo, tjera tu prljavu krv kroz
taj začepljeni stroj! Samo s mukom. Zato je tlak kod
tih bolesnika često povišen. Naravno da su taj filigran­
ski stroj - 100 trilijuna sićušnih stanica i milijardu i
dvjesta milijuna uskih kapilara - ponajviše uprljali
kemijski lijekovi, koje su svaki dan šakom uzimali, i
ne samo uprljali već i otrovali, a prije svega želudac,
jetru i bubrege. Zato se ti bolesnici neprestano tuže
onima koji ih dvore kako nemaju teka, želudac im ne
radi i u ustima osjećaju gorčinu. Oni su četo idući lini­
jom manjeg otpora radi uživanja u pogrešnoj hrani,
godinama, doslovno rečeno, sasipali to smeće u želu­
dac, i zar je sada čudo što ga on više ne podnosi! I ti su
otrovi uprljali tako čitav organizam, i kako će krv teći
kroz njega?! A on bez njenog urednog protoka ne do­
biva dovoljno ni kisika ni hrane, i zato dode do teškog
disanja i upravo smrtne iznemoglosti.
Možda će ti čitav ovaj prikaz, jer prvi put čitaš o
tome, izgledati kao priča. Ali nije to priča već gruba
stvarnost koja se svaki dan dešava starima, i to sasvim
nepotrebno. I to se sve događa pred našim očima i to u
ovom stoljeću civilizacije, i nažalost sve više. A kod
puno tih starih, jer su im glavni organi i žlijezde uglav­
nom zdravi, bilo bi tako lako otkloniti tu bolest teškog
disanja i život im produžiti i više godina u dobrom
zdravlju.
I da su ti stari, koji se guše u vlastitoj prljavštini i u
najvećim mukama čekaju smrt, kojom srećom uzimali
52
čitavog života najprirodniji lijek iz Božje ljekarne:
voće i povrće, ili bar pretežno njega (80%), mjesto na
vatri uništenu prljavu hranu i kemijske lijekove, nikad
ne bi ni došlo do te bolesti. Ta bi im čista hrana uvijek
držala krvotok i organizam savršeno čistim i u najbol­
jem redu. Od nje bi im krv bila tečna, i puna vitamina,
minerala i enzima, opskrbljivala bi čitav organizam
svime što mu je potrebno. Srce bi besprijekorno radi­
lo, a oni i pod stare dane kao i u mladosti nesmetano
disali, gledali, slušali i hodali.
U prirodi su sva bića uvijek zdrava i tih poteškoća
koje se javljaju kod starih ljudi nemaju ni pri koncu
života. Majmuni ako imaju voća žive samo od njega i
ipak su zdravi i imaju na pretek snage. 1 tako bi mogao
biti i čovjek zdrav i jak samo od te hrane. Ali on hoće
da „sve uživa" dok jede. Njemu nije dosta ta jedno­
stavna hrana, potrebno mu je i meso, prljava škrobna i
mliječna hrana, i jaja puna otrova. I zar je čudno stoje
majmun koji se pokorava prirodnim zakonima bez li­
ječnika i lijekova uvijek zdrav, a čovjek koji ih toliko
krši, i pored lijekova uvijek bolestan, a posebno pod
stare dane! Onom koji traži istinu o uzroku te bolesti
gušenja kod nas ljudi, i to je što sam o njoj rekao, sa­
svim dovoljno.
Ipak, da bi te još više uvjerio, donosim ti ovo svoje
iskustvo. Kako mije srce kaotično kucalo prije 40 go­
dina dok sam jeo prljavu hranu a posebno onu živo­
tinjskog porijekla i pio lijekove. Jednom mi je liječnik
rekao nakon pregleda daje na smrt umorno. A kako i
53
ne bi kad sam imao 95 kg (45 kg prljavštine). Danas u
73. godini, kad sam odstranio sav taj nepotrebni višak,
ne znam gdje se nalazi i nije mi više nikakav problem
penjati se uzbrdo. Ali nisam došao do tog zdravlja uzi­
manjem tableta, već kad sam se od vikao sve prljave
hrane, počeo jesti samo voće i povrće i svaki se dan
brzo i energično šetati po više puta na dan.
To doista nije zabavna priča za djecu, već veoma
važna uputa mladima i starima kako trebaju živjeti da
budu uvijek zdravi bez liječnika i njihovih lijekova.
To što se meni dogodilo, činjenica je u koju se možeš i
sam lako uvjeriti, ako sve to na sebi isprobaš. Trebaš
"se samo slijepo držati te upute i prestati se trovati lije­
kovima i hranom od koje nastaje slina, te šećerom i
kolačima, ali i kavom, duhanom, pivom, i coca-co-
lom. Božji su zakoni neumoljivi i koliko ih se budemo
pridržavali - toliko ćemo biti zdravi! Njihovo kršenje
osvetit će nam se, i to svima bez iznimke.
Ali kako ljude uvjeriti u štetnost tih otrova i ljeko­
vitost žive hrane? Mogu donekle shvatiti da je ono,
tko zna koliko staro pogrešno mišljenje, sad teško
ispraviti i ljude oduševiti za ovaj jednostavni lijek
voće i povrće. Ali ovo ne shvaćam: zašto ga se ne bi
isprobalo bar kad bolest uzme maha i postane za život
opasna?
A tako je lako doći do zdravlja. Tim starima sasvim
je dovoljno jednom na dan jesti. Uzeti deset dana iz­
među 12 i 13 sati voća i povrća pa nakon 20 minuta
povrća bez soli i ulja (sve skupa 500-700 grama) i od
54
te lagane hrane, jer u njoj nije ništa na vatri uništeno,
može se kroz to vrijeme lijepo živjeti, koju kilu prljav­
štine izgubiti i bez teškoća disati. Ukoliko bi želudac
dobro radio, može se poslije toga posta i dva put jesti i
više toga uzeti. Ali u početku (prva tri dana) treba biti
jako umjeren (ako treba dan ili dva i postiti i kroz to
vrijeme samo vodu piti da se dobro ogladni) dok se or­
ganizam ne navikne. Veoma je lagana za probavu i
jednako prikladna za djecu koja su tek dobila zubiće.
kao i stare koji su svoje već davno pogubili jedući
mrtvu hranu. Treba, razumije se, i sokove od nje naci-
jediti i piti uvijek samo svježe gutljaj po gutljaj. Od
voća i povrća i sokova nikad nitko nije umro niti se
još teže razbolio, ni postao rezistentan na tu hranu,
kao što je to redovit slučaj pri uzimanju lijekova i
loše hrane. Naravno da treba računati s manjim teško­
ćama prvih nekoliko tjedana dok se organizam od te
prljavštine ne očisti i na novu hranu navikne. Kad je
čišćenje naglo, treba ga usporiti, s tim što će se dan
ili dva postiti ili piti samo vodu, ili u te dane manje je­
sti. Ali te su teškoće, o kojima sam već opširno govo­
rio, neznatne i lako podnosive, i u usporedbi s teškim
gušenjem, neusporedivo lakše. A zato bi se poslije ge­
neralnog čišćenja uživalo u neslućenom zdravlju.
Kako nam je često u životu istina blizu - a mi daleko
od nje!
Znam da nije lako pod stare dane mijenjati svoje
okamenjeno mišljenje i na prečac povjerovati da se
može živjeti samo od voća i povrća i sokova od te hra-
55
ne. Međutim, što smeta - kao što rekoh - to probati pa
se za samo desetak dana na sebi uvjeriti, kako je sve to
upravo tako kao što sam napisao. Ali baš je u toj probi
teškoća.
Otac i majka su mi umrli od te bolesti gušenja.
Kako mije bilo mučno gledati ih gdje se guše u toj sli­
ni i kako je često moraju ispljuvati. I zato sam se toli­
ko trudio da ih odvratim od te prljave hrane i
nagovorim da jedu čistu: voće i povrće i piju sokove
od nje ne bi li ih ona tako čista isprala da još koju godi­
nu požive. Ali nisam uspio. Prvotni utjecaji uvjerljivi­
je su na njih djelovali i bili im prihvatljiviji. I nažalost
oboje su prijevremeno u velikoj patnji umrli, zapravo,
ugušili su se u toj slini.
Ti stari zaista sliče utopljeniku koji se hvata za
slamku koja ga nikako spasiti ne može. I dalje će se,
naime, radije držati loše hrane i tableta, nego ispro­
bati s voćem i povrćem i sokovima od te hrane - tim
jedinim ispravnim lijekom iz Božje ljekarne kojim se
čovjek oduvijek liječio - ali zato i u teškim mukama u
vlastitoj prljavštini gušiti i na koncu ugušiti. Koliko
ljudi znaju biti tvrdoglavi!
Trebat će još puno vremena da ljudi shvate da
zdravlje ne mogu očekivati iz ljekarne, već ga moraju
sami izboriti, razumno živeći i opslužujući Božje za­
kone, a posebno one koji se odnose na post i hranu.
Zato, bolesnici, nadam se da ćete čitajući ove stra­
nice vama posvećene shvatiti da sam ih napisao da
56
vama u vašoj nevolji i osamljenosti pomognem, i po­
služiti se ovim uputama da poboljšate zdravlje. Znam
da vam nije lako promijeniti najprije vaše tko zna ko­
liko staro mišljenje kako su kruh, krumpir, mliječni
proizvodi, kolači, a pogotovo kulin i kobasica zdrava i
snažna hrana. Još je teže pobijediti čak iz djetinjstva
navike na tu lošu hranu. Ali probajte pa ćete se za
samo nekoliko dana uvjeriti da sam vas na dobro upu­
tio. A svi oni koji vas nagovaraju na slinastu i prema­
šim hranu i nude vam je, i pogotovo otrovne i gorke
lijekove - na zlo vas nagovaraju i u grob požuruju.
Razumljivo da trebale imati na umu daje svaki po­
četak težak pa i taj sa sirovom hranom. Sjećam se kad
sam oca nekako uvjerio da će ga ta hrana izliječiti i
osloboditi muka i kupio mu slatkih krušaka, kako ih je
nekoliko jednu za drugom pojeo i kako su mu prijale
više nego omiljena kobasica.
Ukratko: protiv bolesti se morate ustrajno boriti
dok je ne pobijedite. Ljepljiva i ogavna slina se čitava
života skupljala i to svugdje po tijelu i preplavila vas, i
na koncu za gušu ščepala i počela nemilosrdno daviti,
dok za sve vaše pogreške u vezi s hranom ne platite ra­
čuna najvećom mogućom cijenom - mukama i vlasti­
tim životom.
Zato je ne možete za nekoliko dana odstraniti. Tre­
bat će mjeseci, a možda i dvije tri godine, dok je
stvrdnutu kao tutkal kiseline iz voća i povrća otope i
potjeraju. Razumljivo da se ne smije uzeti ni zalogaj
slanine, ljepljive i uništene hrane prilikom tog liječe-
57

nja, ako ga se želi dobro izvesti i taj proces čišćenja
zorno na sebi doživjeti, još bi gore bilo na staru se hra­
nu čišćenja vratiti. Ali zato ćete se s voćem i povrćem
i sokovima od te hrane svaki dan ljepše i mlađe osje­
ćati.
Još je bolje ako majka navikne dijete na živu hranu
čim ga odbije od mlijeka, tako kad odraste da bolest
nikad i ne doživi i ne padne na tuđe ruke. Ljudska je
ljubav - koliko god pojedinih bila velikodušna - ogra­
ničena. Na koncu: kojim pravom druge mučiti oko
svoga zdravlja, kad ga sami možemo sve do smrti sač­
uvati. Istina, o nekim mije stvarima bilo teško pisati,
kao na primjer, o radu stanica i žlijezda s. unutarnjim
lučenjem, složenosti mozga i njegovom radu, savrše­
nosti pojedinih organa u našem tijelu, jer to sve nadi­
lazi našu spoznajnu moć i samo je Bogu Stvoritelju
poznato. Stoga i ne tvrdim daje sve baš tako kako sam
napisao kad je riječ o tome. Ali na našu sreću to poz­
navanje savršenosti našeg tijela nije nam ni neophod­
no, ono će i bez toga savršeno funkcionirati ako je
zdravo.
U bitnom se ipak nisam prevario.. Naš jedini lijek
koji sve bolesti indirektno liječi i organizam hrani i
daje mu materijal za izgradnju jest voće i povrće i so­
kovi od te hrane. A bolesti nisu ništa drugo do nagomi­
lana prljavština u našem tijelu od prljave hrane. I kad
se u njemu prekomjerno nagomila, tad nas ono počne
boljeti.
58
Također je istina da tu prljavštinu u našem tijelu
može otopiti i iz njega protjerati samo voće i povrće,
naravno pod uvjetom da se potpuno prekine s prlja­
vom hranom. Proces čišćenja može poremetiti i samo
mala količina slane na vatri uništene hrane.
I ako iz ove knjige naučiš da su tvoje stanice tvoji
jedini liječnici koji te znaju i mogu izliječiti, druge ne
trebaš tražiti.
Evo, to je sve što trebaš znati o zdravlju i bolesti. I
to je - vjeruj mi - sto-posto istina koju možeš provje­
ravati! Ali ako i dalje u to sumnjaš, od volje ti bilo!
Voće daje neiscrpnu snagu
25. 07. 1999. penjao sam se s jednim prijateljem na
brdo visoko 2200 metara, iznad alpskog gradića Her-
magora u Austriji. Kolima smo došli do pod vrh, a
onda smo se penjali pješice, prema procijeni moga su­
putnika, 600 metara - dva sata na sami vrh. I sam se
sebi nisam mogao načuditi otkud mi tolika snaga i čak
sam na početku uspinjanja sumnjao da će mi uspjeti
popeti se do križa. Jer, davno je to bilo, još prije 50 go­
dina, kad sam se kao student tjedno penjao s još jed­
nim takvim planinskim zanesenjakom na Trebević
iznad grada Sarajeva. Ali na moje iznenađenje popeo
sam se i to bez imalo umora, i tako se dobro osjećao,
da sam se mogao još penjati. Iako je to bio ljetni dan.
nisam prolio ni kap znoja. I kad se tome doda da sam
prije toga dva dana postio i ništa nisam jeo i zaboravio
59
se prije penjanja napiti vode, morao sam se još više
čuditi i pitati kako sam se mogao uspeti u mojoj 67.
godini života?
Na vrhu sam zatekao mlade bračne parove s njiho­
vom djecom. I oni su se divili kako sam se ovako
mršav, bez štapa, uspeo i znatiželjno su me pitali ot­
kud mi tolika snaga? Tad sam im pričao da se zadnjih
osam godina trudim da jedem samo voće i povrće i
upravo mi ono, a posebno voćni šećer, daje tu snagu.
Baš se tu moglo kao na dlanu vidjeti kako je zdrava ta
moja jednostavna živa hrana, a kako je bezvrijedna
njihova na vatri uništena, a posebno meso kojeg su
prije uspinjanja dobro založili da bi izdržali. Ti mladi
ljudi bili su znojni i potpuno iscrpljeni. A kako i ne bi
kad su svi odreda nosili po 20-30-40 kilograma više.
Njihovo tijelo - taj savršeni stroj - bilo je već potpuno
zaprljano, a njihovi mišići satkani od „mrtvog" mate­
rijala, i zar je onda čudno što su ih tako loše nosili i što
su se toliko umorili? Nikome od njih nije bilo taj čas ni
na kraj pameti da bilo što kaže protiv žive hrane, ili
hvali mrtvu, a pogotovo meso. Sve do tad bili su
čvrsto uvjereni da se od mesa dobije mnogo više sna­
ge nego od voća i povrća. Ali upravo tu na vrhu brda
postalo im je kristalno jasno da su živjeli u teškoj za­
bludi. Ta istina o koristi žive hrane i njenoj prednosti
nad mrtvom, postala im je tako očita, da ih uopće ni­
sam imao potrebe u nju uvjeravati. Čak je i moj prati­
lac, koji rado jede meso i nije dotad skoro ništa držao
60
do voća, promijenio svoje mišljenje i sutradan je ku­
pio i pojeo dvije banane, što nije nikad prije uradio.
Ta priča o napornom uspinjanju nije još završena.
Sutradan sam se penjao na drugo brdo da provjerim
koliko su mi se mišići umorili. I na svoju radost, mo­
gao sam ustanoviti: penjanje prethodnog dana nije za
njih predstavljalo ni najmanju teškoću, i nakon noć­
nog odmora bili su orni za nove napore.
Voće je dakle neusporedivo bolja hrana od mesa
Ta zdrava prirodna hrana čini otpornim čitav orga­
nizam prema bolestima; čini ga izdrživim i daje mu
neiscrpnu snagu. Zato bih ti preporučio da dobro pro-
studiraš moje svjedočenje i sve na sebi isprobaš pa se
brzo uvjeriš, kako sam ti rekao veliku istinu. Izašlo je
na našem jeziku više knjiga o zdravlju na temelju pri­
rodne prehrane voćem i povrćem u Knjižnici U PF,
Đakovo: „Sokovi od svježeg voća i povrća" (Dr Nor­
man W. Walker), „Svakodnevno svježe salate
održavaju vaše zdravlje" (Dr Norman W. Walker), „I
vi možete postati puno mladi" (Dr Norman W. Wal­
ker), „Postom do zdravlja" (Prof. Arnold Eliret), „Pri­
jesna hrana umjesto kuhane" (Helmut Wandmaker),
„Zdrava prehrana djece" (Urs Hochstrasser) i dr. Pre­
poručio bih svakomu da pročita te knjige. Njihova
brojna izdanja na engleskom i njemačkom najbolja su
preporuka.
61
 Bog nas je stvorio ne zato što smo mu bili potrebni
već iz čiste ljubavi. A kako je ta Božja ljubav čista!
Samo je ona slobodna od primjesa i najmanje sebično­
sti, dok je ljubav kod nas ljudi redovito pomiješana sa
sebičnim interesima. Ruski filozof Nikolaj Berđajev
kaže: „Prava ljubav je rijedak cvijet!" a ja bili rekao:
samo je Božja ljubav, prava ljubav! Stoga moramo
uvijek cijeniti tu neizmjernu i nesebičnu ljubav i biti
Bogu zahvalni što nas je pozvao u život! Bog je htio
da se zajedno s njime veselimo na ovom i drugom svi­
jetu. Budući je Bog u svojoj biti savršeno biće, mogao
je i nas stvoriti samo zdravima i bez i jednog nedostat­
ka. I zato je na početku našeg života funkcionirala
savršeno svaka stanica. Čitav je organizam zračio
zdravljem i bili smo imuni od svake bolesti. I Božja je
volja da čitavog života budemo tako zdravi i uvijek se
radujemo životu i zdravlju. Jer kakav bi Bog bio naš
nebeski Otac, kad bi nam slao bolesti da nas njima
muči. Takvo što ne smijemo ni pomisliti o njemu koji
je sama ljubav i dobrota. Bolesti nam prouzrokuje net­
ko drugi ili mi sami.
Cisti organizam ne podnosi prljavu hranu!
Moraš i ovo znati: kad se jednom odvikneš slane
hrane, organizam ti neće nikako više podnositi tu
hranu. Ona bi te, kad bi je ponovo počeo jesti, za
samo desetak dana potpuno zaprljala, tako da bi s
njom, htio ne htio, morao prekinuti. I tu bi onda
prljavštinu morao mjesecima izgoniti i jedan mjesec
62
dana od nje prilično trpjeti. Od te prljavštine sav bi
otekao, i sve dok se taj otok ne bi povukao i onih kilo­
grama, koje bi na brzinu dobio, oslobodio, osjećao bi
bolove. Veći dio te prljavštine brzo bi te napustio, ali
zadnja 2-3 kilograma morao bi možda i mjesecima
odstranjivati. To sam na sebi četiri puta doživio pa ti
zato tako potanko opisujem. Zato shvati to moje upo­
zorenje krajnje ozbiljno!
Ako bi ti se ipak to kojim slučajem dogodilo, tad bi
se na sebi uvjerio kolika je ta na vatri uništena hrana,
koju danas manje-više svi jedu, prljava i kako stvarno
od nje nastaju sve bolesti. I tad bi ti bilo kao na dtanu
jasno kako bolesti u našem tijelu nisu ništa drugo doli
prljavština od hrane koja je na vatri uništena. Posebno
bi osjetio kako je kobno za naše zdravlje jesti meso.
Od njega se, naime, stvara mokraćna kiselina koja se
onda u tijelu kristalizira, a posebno u mišićima, i tad ti
kristali jezivo na sve strane bodu, baš kao da ti je net­
ko nazabadao bezbroj trnčića. Ali najbolje ćeš uraditi
da se poslužiš mojim iskustvom.
Sve sam, dakle, to na sebi doživio pa ti ovako zor­
no opisujem da se učiš na mome iskustvu. Ja sam se
prvi put nehotice nakon punili 14 mjeseci vratio na
slanu hranu. Najednom dugom putovanju počelo mi
se u kolima drijemati i zato sam se svratio u restoran i
uzeo salate za koju mije rečeno da nije posoljena, ne
bi li se njome razdrijemao. Ali ipak jedan dio te salate
bio je posoljen. I čim je sol ponovo došla u moja očiš­
ćena usta i očišćeni organizam, došlo je do bolesti.
V
63

Zato se čuvaj slanih jela kad ih se jednom odvikneš
i nipošto ih više ne uzimaj. Ona će te sunovratiti na
pogrešnu hranu od koje će ti se sve one prijašnje bole­
sti vratiti. A čim ti se vrati želja prilikom procesa čiš­
ćenja - koji će trajati 2-3 godine - da se vratiš na slanu
hranu, prekini s voćem nekoliko dana ili tjedana ili
čak dan-dva posti dok te želja ne prestane progoniti.
Moraš također znati da se tvoj organizam prezasitio
tom prljavom hranom i nikako je više ne podnosi. Po­
gotovo je neće podnositi kad ga jednom voćem i pov­
rćem očistiš. Ali nemaš ni potrebe da se vraćaš na nju
od koje si toliko trpio. S voćem i povrćem bit ćeš pot­
puno zadovoljan. Uživaj u zdravlju a ne u pogrešnim
jelima!
Upamti: čim počneš jesti samo voće i povrće, sve
će te bolesti napustiti uslijed obilja tih prirodnih anti­
biotika. Shvati: i mi ljudi ukoliko želimo biti zdravi,
moramo jesti samo onu hranu koju nam je Stvoritelj
predvidio - ili ćemo se jednoga dana od pogrešne ne­
izbježno razboljeti.
Moramo i ovo znati: prirodne zakone ništa ne zani­
maju naše pogrešne navike. Naše pogreške u vezi s
hranom zbrajat će matematičkom preciznošću i nijed­
nu nam neće oprostiti. Zato je kobno za djecu kad ih
majka nauči na pogrešnu hranu, mjesto na ispravnu:
voće i povrće. Veće im zlo sigurno nije mogla pričiniti
i gore napakostiti. Na sreću ta se pogreška - iako s
mukom - da ispraviti. 1 stoje se prije ispravi - utoliko
bolje. Dakle, djeca ne baštine od roditelja bolesti već
64
samo loše navike. Ako ih je mati hranila slanom
škrobnom hranom koja je na vatri uništena, može se
dogoditi da budu sklona kad odrastu prema šećernoj
bolesti, i ne samo njoj već i drugima.
I ovo znaj: mnogo je bolje da ispravimo svoje po­
grešne navike ili još bolje da se na njih ni ne naučimo,
nego pokušamo mijenjati nepromjenjive prirodne za­
kone!
A od svega je najvažnije da znamo: prirodni su za-'
koni neumoljivi i vrijede za sva bića, pa tako i nas lju­
de!
Kad bismo češće razmišljali o savršenosti Božjih
zakona kao i strogoj dužnosti da im se pokoravamo, i
bolje poznavali složenost i savršenost organizma, to
bi nas poticalo da čuvamo taj stroj u što boljem zdrav­
stvenom stanju i tako izbjegnemo bolest. To bi nas
ujedno sačuvalo i od liječnika i od otrovnih lijekova.
Zato ti još jednom ponavljam: najsigurniji put do čeli­
čnog zdravlja jest biti cijeloga života vlastiti liječnik i
savršeno se pokoravati prirodnim Božjim zakonima.
Zašto koji put trnu pojedini dijelovi tijela?
Kad pojedini dijelovi tijela trnu, znak je da cirkula­
cija krvi nije u redu. Imam prijatelja koji mi se tužio
da mu sve više noge trnu i zebu i ima tvrdu stolicu
tako da svako jutro mora popiti 2-3 litre vode da bi je
nekako održao U redu. Ali upravo od te prljave vode
pune mrtvog kalcija, kao i prljave hrane i lijekova, na-
65
stale su mu i te teškoće u nogama. Taj mu se kalcij na-
taložio u krvnim sudovima i začepio ih, pogotovo
sićušne kapilare, i kako će sad krv tečno cirkulirati
kroz tijelo?
Kad sam mu spomenuo kako bi mogao voćem i
povrćem očistiti krvne sudove i čitavo tijelo i samo na
taj način popraviti cirkulaciju krvi i stolicu, odbio je.
Jer, kako da se odreče mesa, suhe kobasice, tjestenine
i krumpira? I na koncu: u ovaj lijek koji sam mu pre­
poručio, i ne vjeruje jer za njega tek sad u svojoj dubo­
koj starosti čuje. I zato će i dalje ustrajati pri prljavoj
hrani i lijekovima i zagađenom vodom održavati stoli­
cu, ali će ga zato i te bolesti i dalje mučiti i to sve više.
A ti brojni lijekovi, bolje rečeno, pravi otrov, kojih je
svake godine sve više, otro vat će mu sve živo, a prije
svega krv i želudac. Ali njemu se nije toliko ni čuditi
što tako teško mijenja mišljenje. U toj njegovoj staro­
sti nije ga lako ni promijeniti.
Sve to što sam do sada rekao, govori ti kako nanije
istina o zdravlju blizu. Ali koja korist kad smo mi da­
lekovod nje. A zašto? Zato jer nam nikad nitko nije re­
kao što trebamo, a što ne smijemo jesti. Nitko nam
nije rekao da su meso, mliječni proizvodi, jaja i na va­
tri uništena škrobna hrana (tjestenina i krumpiri) i svi
začini, a prije svih sol - pravi pravcati otrovi u našem
organizmu i upravo oni uzrok svih naših bolesti. Često
čujemo kako nanije sol u manjoj količini potrebna i
kako ćemo bez joda u njoj dobiti gušu. Sva stvorenja u
66
prirodi žive bez nje, samo čovjek koji je isto tako mili­
june godina živio, sad više ne može. Kakva zabluda, i
koliko ljude stoji zdravlja, i kad će je se osloboditi?
Kad će jednom doznati što trebaju jesti, a što nipošto
ne smiju. Pa to liječnicima ne bi bilo uopće teško ispi­
tati što je naša hrana i onda nas sve u tome poučiti?
Zašto to djeca ne bi doznala od svojih roditelja ili u
školi, i zar postoji za njih nešto, stoje potrebnije i ko­
risnije naučiti? Upravo o zdravlju ovisi naša sreća u
životu. Od poznavanja matematike ili povijesti nema­
mo ni izdaleka koristi kao od tog znanja o zdravlju.
Stoga bi pouka o zdravlju trebala biti prvi i najvažniji
predmet u školi, pogotovo danas kad se ljude u toj
stvari toliko zavodi i pogrešno uči. Škola je ujedno je­
dina prigoda da se o njemu nešto nauči, i to dok su dje­
ca još zdrava.
Na koji način saznaju ljudi danas nešto korisno o
zdravlju? Redovito slučajno kao i ja. Ti si iz toga doz­
nao istina, svugdje ju propovijedaj. A najprije svojini
primjerom pokaži, kako se bez prljave hrane i još
prljavije soli može živjeti.
Prirodni antibiotici ili cijepljenje?
Dok je govor o zdravoj hrani koju je Bog predvidio
da jedemo i koja savršeno odgovara potrebama našeg
tijela, evo što sam nedavno gledao na televiziji. Prim­
jer je veoma poučan i svjež, zato možeš puno iz njega
naučiti, ako ti je stalo do istine i svim je srcem tražiš.
67
 Bio je govor o potrebi cijepljenja protiv zaraznih
bolesti, ali i teškim bolestima koje mogu od toga na­
stati. Od otrova, koji se prilikom cijepljenja unosi u
organizam, mogu posebno nastradati jetra i mozak.
Ipak izgleda daje najčešća i najopasnija upala jetre,
zvana „hepatitis". A od nje se često dobije smrtonosna
bolest rak.
U dvorani je bila pozvana žena koja je od cijeplje­
nja dobila tu bolest i jedva se nakon dugog liječenja
izliječila i to prirodnom hranom i sokovima od nje.
Bili su pozvani i roditelji s djetetom koje je od tog ci­
jepljenja dobilo upalu mozga i od te teške upale posta­
lo trajno imbecilno. Trebalo je samo vidjeti roditelje
koliko su se ljutili na liječnike, koji ne upozoravaju
ljude i na loše posljedice koje mogu nastati od toga.
Liječnik, koji je također bio pozvan i upravo je spe­
cijalist za to cijepljenje, upotrijebio je svu svoju logi­
ku da bi dokazao kako je danas cijepljenje neophodno
čovjeku, jer jedini on neki put prenosi opasne viruse i
zarazne bakterije i na druge. Tvrdio je i kako se do sad
to cijepljenje pokazalo u većini slučajeva kao veoma
uspješna preventivna mjera i lijek protiv mnogih za­
raznih bolesti, a posebno prehlada.
Na koncu je voditelj emisije doveo na pozornicu i
postariju seljanku da pokaže prisutnima u dvorani, ali
i nama koji smo gledali na malim ekranima, kako ona
pojačava svoj imuni sustav protiv svih bolesti pa i za­
raznih, i protiv gripe i prehlada, bez kemijskih lijeko­
va i cijepljenja. I ta je priprosta seljanka, dobio sam
68
dojam, pametnija od mnogih stručnjaka. Posegnula je
za lijekom koji je Bog nudio ljudima u prirodi miliju­
ne godina kad nije bilo ni liječnika ni ljekarni ni lije­
kova: posegnula je za voćem i povrćem. Pred njom su
na stolu bile dvije jabuke, dvije glavice crvenog luka,
jedna staklenka puna meda. nekoliko cikli i mrkvi ije­
dan razrezan crveni grejpfrut. Nacijedila je, ako sam
dobro razumio, i bocu soka od zovinih bobica. Pripre­
mila je ijedan posebni sirup: nacijedila je sok od dvije
glavice luka, u njega je stavila nekoliko žlica meda i to
je ulila u bocu. I tog sirupa treba, prema njezinom
iskustvu, piti svaki dan po jednu čašicu, pojesti dvije
jabuke, ili grejpfrut, pa je isključena svaka mogućnost
da se dobije groznica ili bilo kakva bolest pa i zarazna.
Ona je čvrsto uvjerena daje uzimanje sintetskih anti­
biotika iz ljekarne sasvim nepotrebno dok se redovito
i u izobilju uzimaju ti prirodni iz voća i povrća.
Dok su prisutni u dvorani napeto slušali, nepresta­
no su joj pljeskali i na taj način odobravali to njezino
prirodno liječenje. I ona je taj pljesak opravdano za­
služila, iako ni jednog dana nije studirala medicinu
niti je imala doktorsku titulu i diplomu. Na njezinom
profinjenom licu moglo se vidjet daje krajnje iskrena
i dobronamjerna i nije joj ni na kraj pameti da nekog
zavede i tim prirodnim lijekovima otruje i na njemu
zaradi. Čak što više, obećala je da će svima koji joj se
obrate za savjet, pomoći koliko god bude mogla i zna­
la.
69

Bila je to, kratko rečeno: borba za prirodni lijek. I
svi su se prisutni u dvorani opredijelili za istinu te se­
ljanke. Samo šteta što nepismene ali itekako pametne
seljanke imaju pravo doći možda jednom u 10 godina
na televiziju i reći ljudima istinu! Njihovi su recepti i
suviše jednostavni i lijekovi jeftini i usto uspješni pa
zato opasni, jer se na njima ne može zaraditi. I stoga
današnjoj komercijalizciji, kojom se toliko želi obo­
gatiti, takve reklame nikako ne idu u prilog i zato ne­
maju mjesta na televiziji.
Vratimo se baki jer nam ona zaista ima puno pa­
metnoga reći! Ti njezini prirodni lijekovi prepuni pri­
rodnih antibiotika, crveno i plavo obojeni - što je
posebno naglasila - i to njeno jednostavno izlaganje,
tako su uvjerljivo djelovali na sve prisutne u dvorani,
da su svi bili na njenoj strani. Svi su bili duboko uvje­
reni, kako od tih prirodnih lijekova koje nam je Bog
pripremio - za razliku od onih sintetskih koje je ogra­
ničeni čovjek proizveo - nikog neće zaboljeti glava
niti bilo što drugo. I do tog uvjerenja bilo mi je lako
doći jer, kako bi premudri Bog koji je sama dobrota i
ljubav, mogao nama, svojoj djeci, pružiti nešto što bi
nas moglo otrovati? Isus nas uči u svojoj Radosnoj vi­
jesti da je to apsolutno nemoguće!
Kako sam ja reagirao?
Bio sam presretan! A kako i ne bih kad je konačno i
preko televizije došla do ljudi toliko važna istina o
70
zdravlju, i još tako uvjerljivo trijumfirala. Bila je to
zaista poučna emisija, ali samo onima koji svim srcem
traže tu istinu.
Ipak bih jednu stvar ispravio kod te inteligentne
seljanke. Ja nikad ne pijem toga sirupa s alkoholom
već jednostavno jedem voće i povrće, i već sam punih
25 godina bez cjepiva i sintetičkih antibiotika, uvijek
zdrav i nikad nemam groznice, ni hunjavice, ni bilo
kakve druge unutarnje bolesti. Ostale su samo one
koje sam zadobio fizičkim povredama. Neki su mi se
dijelovi tijela premrzli, dok sam bio još mlad, i onda
sam ih pokušao parom izliječiti. Ali, kako je bila pre-
vruća, još je više te dijelove oštetila. Inače sam u 73.
zdrav kao nikad.
Da bih u tim oštećenim dijelovima popravio krvo­
tok, najprije operem na pipi ruke u vrlo toploj vodi.
Zatim smočim dlanove u mlakoj, a u zadnje vrijeme
sve hladnijoj, i njima na brzinu operem čitavo tijelo i
glavu. Poslije toga perem također na pipi najprije jed­
nu nogu do koljena u dobro toploj vodi i posušim je.
pa zatim drugu. To pranje traje kratko. Njim se opere
prljavština koja se nakupi baš na tim ekstremnim dije­
lovima. Njim se i čitavo tijelo stopli, svi krvni sudovi
prošire i tad se do sljedećeg jutra osjećam kako mi
krvotok savršeno radi, što prije toga pranja nije bio
slučaj. Tim se pranjem pomogne i radu srca i čitavog
tijela.
71

Evo, tako ja poboljšam svoju cirkulaciju, a tako
možeš i ti. I još ako hrabro odbaciš svu slanu na vatri
uništenu hranu koja ti je i zaustavila krvotok, i uzmeš
samo voće i povrće, hranu koja će ti pročistiti i krv i
krvne sudove ili bar pretežno nju (4 petine), što je pre­
sudno - taj će ti prirodni lijek uljepšati život, a možda
i spasiti. Ako bi pak poslije pranja prehladio noge, tre­
baš ga obustaviti i dobro provjeriti uzrok neuspjeha,
pa ga otkloniti, i to sve možda drugačije i opreznije iz­
vesti.
Dakle, s vodom se mora uvijek biti veoma oprezan
da ne bi ispalo gore. Treba, naime, paziti da se hlad­
nom vodom za vrijeme pranja ne prehladiš, a poslije
pranja toplom mogao bi se prehladiti ako bi se
zadržavao na hladnom podu ili u hladnoj prostoriji.
Zato je dobro poslije pranja prošetati se 15 minuta
brzo i energično da se tijelo i iznutra ugrije, ili cirkula­
ciju poboljšavati samo brzim kretanjem i voćem i
povrćem.
Pri svakom liječenju treba biti strpljiv pa tako i
ovom. Tijelo a posebno krvni sudovi koji su se skoro
potpuno začepili trebaju vremena dok se isperu i pro­
šire. Ali dan za danom, za godinu dana bolest loše cir­
kulacije mora iščeznuti. To se pranje može izvesti i
krpom, ona još bolje pere. Ali kad se njome pere, treba
biti veoma oprezan s hladnom vodom da se ne prehla­
de površinski živci i ne dođe do upale. Ako bi se to do­
godilo, treba se jednom ili dvaput ispariti 20 minuta u
kadi punoj tople vode. U početku je preporučljivi je
72
prati se dlanovima. Tad sigurno neće doći do prehla­
de. Krpom ili spužvom mogu se prati samo oni koji su
već dobro očvrsnuli.
Liječenje vodom svima je pogodno
Tako bi mogli raditi svi koji imaju lošu eirkulaciju
a posebno stariji. Mjesto da piju redergine neka svaki
dan dobro operu ruke i noge, i tim pranjem na vrijeme
počnu dok bolest nije uhvatila maha. Važno je oprati i
noge i ruke da bi se uspostavila cirkulacija.
Znam osobu koja je godinama pila spomenute lije­
kove i sad joj ništa više ne pomažu tako da su joj noge
i ruke hladne kao ledenice. I stoje najgore: na taj će se
način sve više prljati čitavo tijelo a posebno mozak od
čega će nastati skleroza, i tako sve više kočiti po život
važan rad krvotoka, dok ga tim prljanjem potpuno ne
zaustavi.
Ja ovo pranje i tijela i nogu radim na pipi u toplim
šlapama da noge ne prehladim. Prilikom pranja tijela
malo će se vode proliti po podu ali to je lako krpom
obrisati. Past će koja kap i na šlape ali osušit će se.
Pranje nogu može se izvesti i u dubljoj i većoj plastič­
noj posudi. Važno je da traje samo dok je voda dobro
topla. Poslije toga bilo bi korisno - kako rekoh - brzo i
energično hodati ili leći u krevet de se noge i ruke do­
bro stople te proradi zamrla cirkulacija. To se pranje,
ako je potrebno, može još jednom u danu ponoviti.
Navečer nije dobro prati se toplom vodom radi spa-
73
vanja. Proširit će se krvni sudovi na sljepoočnicama
pa će se teško zaspati.
Koliko god je taj lijek jednostavan, toliko je i
uspješan. Treba ga samo isprobati pa se na vlastitim
nogama i rukama uvjeriti daje sve upravo tako. Sve te
teškoće u vezi s lošom cirkulacijom trpjeti kod tople
vode - zaista neshvatljivo.
1 na koncu najvažnije upozorenje. Kad se uzima
samo čista hrana voće i povrće, i ni zalogaja one prlja­
ve na vatri uništene i ni jedna tableta iz ljekarne, tad
do slabe cirkulacije krvi ne može ni doći. U tom sluča­
ju bit će uvijek čisti i krv i krvni sudovi i čitavo tijelo
sve do sićušnih stanica. I još ako se svako jutro obavi
tjelovježba i pranje čitavog tijela tako kako sam opi­
sao, i prošeta energično i brzo na čistom zraku dvaput
ili triput na dan, tad sve mora uvijek besprijekorno ra­
diti.
Kako liječiti glavobolju?
Zar nisi i sam svaki put kad si uzimao lijek, osjetio
gorčinu u ustima? I kao što su taj otrov osjetila tvoja
usta, tako gaje osjetio čitav organizam, svaka stanica,
a posebno jetra koja gaje morala koliko-toliko neutra­
lizirati, i uz nju nježni bubrezi. I zar ta gorčina koju si
osjetio u ustima nije znak da ti organizam taj otrov
uopće ne podnosi?
Stoga, kad te zaboli glava, ne uzimaj nipošto lijek
da ublažiš bolove, već se malo strpi. Bolovi će sami od
74
sebe proći. Radije se pokušaj smiriti i opustiti i onda
se upitaj što si pogrešno jeo i pio, ili radio? Najčešći
uzrok glavobolje jesu: meso, premasna hrana, kava,
crni čaj, coca-cola, alkoholna pića napravljena od ke­
mikalija, lijekovi iz ljekarne, čokolada, zastarjeli ko­
lači, paštete, šećer, bomboni, ljepljiva i koncentrirana
hrana koja ti je uprljala crijeva i nikako im ne dopušta
da se očiste... i tko bi tako sve na brzinu sve izbrojao
čime se danas ljudi truju i prljaju, pa ih od toga boli
glava. Te otrove uzimati i dobro se osjećati ravno je
čudu. 1 tako se trebamo pitati koliko ih ljudski organi­
zam tako dugo podnosi i s njima na kraj izlazi?
Zato kad te zaboli glava, provjeri sam kako ti radi
probava? Daje nisi preopteretio mesom, prekomjer­
nom i suviše masnom; da nisi pogrešno sastavio hra­
nu, na primjer, meso sa škrobom; da ti nisu prljavi
jednjak i želudac, ili crijeva ako si jeo hranu u kojoj je
celuloza na vatri uništena, i usto puna ljepila kao stoje
to slučaj sa škrobnom hranom. Ići liječniku i od njega
tražiti pomoć, a i dalje jesti tu na vatri uništenu i ljep­
ljivu hranu, zaista je neshvatljivo. Bezumnosl kojoj
nema ravne.
Evo, to su najčešći uzroci glavobolje pa i one naj­
teže koja se zove migrena. Ako te ona muči, znak je da
ti je probavni sustav preko svake mjere zaprljan i tre­
baš ga što prije od ulaza do izlaza očistiti, ali nipošto
pročišćavajućim sredstvima iz ljekarne, već uvijek
samo postom i svježom hranom - pa će ta bolest za
samo nekoliko dana ili tjedana netragom iščeznuti.
75
Naravno, želiš li je se potpuno osloboditi, ne bi smio
više jesti prljavu i na vatri uništenu hranu, već samo
čistu: voće i povrće.
Kako izliječiti upalu prostate?
I upaljenu prostatu lako je izliječiti. Da bi ustano­
vio od čega su ti te tegobe u njoj nastale, moraš oba­
vezno pripaziti na hranu koju jedeš. Nešto ti od toga
ne odgovara. Naročito pazi koliko ti škrobna hrana
prlja tu osjetljivu i zagonetnu žlijezdu! O tome sam ti
već više puta govorio, ali sve se bojim da to nisi oz­
biljno shvatio, jer ti nije baš lako povjerovati i odreći
se te hrane. Također sam ti rekao da ti je uzaludno i
dalje jesti tu hranu, i tražiti pomoć kod liječnika. Pri­
rodni zakoni neće imati nikakve samilosti prema tvom
nelogičnom ponašanju.
Iz svog ti iskustva mogu reći da sam više puta imao
upalu prostate i veoma mije dobro poznato kako na­
stane. Svaki put sam je dobio samo od škrobne i na va­
tri uništene hrane (tjestenine i krumpira) ili
prekomjerne upotrebe ljutih paprika. Kad je zaprlja ta
prljava hrana s jakim začinima začinjena i k tome do­
bro zamašćena, tad organizam, slikovito rečeno, po­
gotovo ako se jelo meso (ono izaziva sve upale),
naloži vatru u njoj, da tu prljavštinu spali i bakterije je
pojedu. Dakle organizam se ponaša zaista pametno,
kad želi tu osjetljivu žlijezdu riješiti od te opasne
prljavštine.
76
Taje vatra u prostati - i bilo gdje u organizmu - po­
trebna ako je već došlo do te prljavštine. I da nije, zar
bije organizam naložio? Liječnika zbunjuje ta upala i
straše ga bakterije i zato nastoji ijedno i drugo što pri­
je ukloniti i bolove smiriti. A ustvari treba ukloniti:
samo tu prljavu hranu i prljavštinu od koje se zaprlja -
i sve će biti u redu.
Kako sam seja riješio tih upala? Prestao sam jesti
prljavu hranu i uzimao samo voće i povrće, i akutna je
upala iščezla za tri-četiri dana, bez-sintetskih antibio­
tika. Prirodni antibiotici u voću i povrću ništa ti neće
otrovati već naprotiv sve očistiti i izliječiti, pod uvje­
tom da jedeš samo živu hranu.
Dakle kad dođe do upale prostate ili mokraćnog
mjehura, ne uzimaj kemijske antibiotike već samo pri­
rodne. A najbolje bi uradio kad bi odmah prešao na
živu hranu i ostavio svu onu prljavu, a posebno škrob­
nu i meso pa i ribu. Tad sigurno nikad ni ne bi došlo do
upale. U sokovima od voća i povrća ne mogu se bakte­
rije razmnožavati, a nemaju ni potrebe.
Pripazi i na druga jela!
Sad bih ti želio skrenuti pažnju na druga jela koja
isto tako štete tim organima, a ti nisi primijetio.
Možda si jeo jako začinjenu hranu ili feferone i inače
ljute paprike, previše luka ili si predugo jeo rajčice
čiju jaku oksalnu kiselinu prostata ne podnosi predu­
go, i možda je sve to i previše nadraživalo te nježne i
77
veoma osjetljive organe. To sve možeš i bez liječnika
na sebi provjeriti. Ako te organe budeš i dalje prljao i
tim prejakim začinima nadraživao, sigurno ćeš se jed­
nog dana od njih razboljeti. Pogledaj koliko danas lju­
di boluje na tim organima i traže pomoć kod liječnika.
To ti sve govorim iz vlastitog iskustva, jer kako bih
inače to znao.
Ako si imao operaciju žuči, tad ti ona neće moći
sve probavljati i zato moraš bili oprezan. Pogotovo je
tad teško za probavu meso, premasna hrana i nezrelo
voće, ali i limunasto: limun, naranče i grejpfrut. Me­
đutim, kad bi potpuno prešao na živu hranu, želudac
bi nakon nekoliko mjeseci potpuno ozdravio, da bi sve
vrste voće i povrća s lakoćom podnosio. Pazi samo da
je zrelo (puno šećera) i nije promrzlo.
Moraš, očito je, sve na sebi ispitati i sve što ti prič­
inja teškoće, koliko god ti bilo drago, odmah odstrani­
ti. I budi uvjeren, li će se navedeni organi za samo
nekoliko dana ili tjedana i bez liječnika i lijekova smi­
riti i neprimjetno ozdraviti. Ti prirodni antibiotici iz
voća i povrća, sve će to bezbolno očistiti i srediti lako
da ćeš se samo čuditi kako su ljekoviti. Tu sam njiho­
vu ljekovitost bezbroj puta doživio na sebi, pa nema
razloga daje i ti ne doživiš. Naravno da pri liječenju
tom živom hranom, trebaš potpuno odstraniti onu na
vatri uništenu - a posebno škrobnu i životinjskog po­
rijekla (meso, mliječno, jaja i ribu) - i više joj se ne
vraćati, ukoliko želiš trajno biti zdrav.
78
Koliko je potrebno da sam na sebi sve ispitaš, neka
ti pokaže ovaj primjer. Četiri mjeseca sam jeo fefero­
ne i to previše. 1 onda sam primijetio čudnu svrbež na
nosu i na donjem dijelu uha, kao i manje teškoće u
vezi s prostatom i želucem. Prostata mi je od toga
otekla i pomalo već boljela posebno od mrkve,a u
želucu sam dugo vremena osjećao kiselinu, koja me je
tjerala da mnogo više jedem nego što treba.
1 odmah sam počeo tražiti uzrok od čega bi to mo­
glo nastati. I brzo sam ga otkrio. Čim sam prestao jesti
feferone, li su simptomi za dva dana iščeznuli, želu­
dac se smirio i nestalo je i kiseline koja gaje mjeseci­
ma iritirala i zadavala mi poteškoće. Moj je, dakle,
organizam bio prezasićen oksalnom kiselinom ljutih
paprika i na taj me način upozorio da ga prestanem
njima mučiti. Teško je probaviti i luk dok traje upala.
Svako sam jutro osjećao neugodan zadah iznutra i
suha usta. kad sam ga dan prije jeo. Njegov čudni vonj
koji je dolazio iz želuca, jasno mije govorio da mu se
on ne veseli i jedva ga može probaviti, pogotovo ako
ga se puno i često jede. Svojom ljutinom previše na-
draži okusne stanice u ustima i onda tjera da se suviše
jede i to masna jela.
Svim ovim mučnim teškoćama prostate bila je uz­
rok i operacija žuči. Poslije odstranjivanja žučne vre­
ćice žuč je sigurno za 30%- slabija i nije u stanju
probaviti ljuta, paprena i kisela jela, ali ni jabukov
ocat. Limun je kao začin lakši. Zato je najbolje da ta
jela umjereno uzimaš, ili se potpuno odvikneš. I s
79
ostalim začinima koje dodaješ hrani, a posebno oc­
tom, budi oprezan, bolje, ne uzimaj ih ako ne želiš
imati mojih teškoća.
Jednom sam urologu rekao da bi teškoće na prosta­
ti mogle nastati od feferona. Ali on nije u to vjerovao i
uvjeravao me je da slobodno smijem jesti sve. Kakav
pogrešan savjet! Zato te upozoravam: budi svoj liječ­
nik i sve na sebi ispitaj.
Pojednostavi hranu i jedi što manje!
Evo, tako možeš svaku bolest i bez liječnika usta­
noviti. Zato uvijek nastoj otkriti što ti organizam ne
podnosi i to izbjegavaj. Što možeš više pojednostavi
svoju hranu bar dok si bolestan, i jedi samo koliko ti
organizam traži i kad osjetiš glad!
Prije jela obavezno se pomoli Bogu da blagoslovi
tebe i jelo koje ćeš jesti. Kad bi obavio jedno kratko
razmatranje o toj hrani i Bogu koji ti je svojom rukom
pruža, bila bi to najbolja molitva. Dok gledaš slatko
voće: banane, trešnje, jabuke grožđe, lubenice ili bilo
što drugo - pomisli da ti je tu ukusnu hranu sam Stvo­
ritelj stvorio. Kako ju je mudro stvorio! S koliko je
ljubavi mislio baš na tebe taj čas, da ti ta hrana godi,
da te krijepi i liječi ako si bolestan! Ta će ti hrana bo­
gata životom i raznovrsnim mineralima dati sve po­
trebno za život.
I dok budeš gledao tu i za oči i nepce ukusnu hranu
i radovao joj se kao dojenče majčinu mlijeku i zahval-
80
jivao Stvoritelju što te toliko voli - dotle će žlijezde s
unutarnjim lučenjem: jetra, gušterača i slezena pripre­
mati svoje sokove i već ih s prvim zalogajima isporuč­
iti u želudac te mu tako omogućiti da je s lakoćom
probavi. Pravo se čudo događa u želucu prilikom pro­
bave. Dovoljno je samo nekoliko kapi tih sokova daju
želudac probavi. Zato dobro pazi da te žlijezde ne tje­
raš jakim začinima na prekomjeran rad: iscrpit će se i
onda zakazati.
Pripazi da voće bude zrelo jer bi ti nezrelo naškodi­
lo. Ananas je prekrasna hrana, ali ako je zrio - a često
onaj iz prodavaonice nije - imat ćeš više štete nego
koristi. Nastat će ti od njega puno kiseline koja je uz­
rok mnogih bolesti. Taj je plod zrio samo kad je sladak
kao šećer. Lubenica, dinje, rajčice i krastavci moraju
po mogućnosti rasti i zreti na suncu, da bi ih organi­
zam s lakoćom probavio.
Uživaj dok jedeš, ali ne u prejedanju već u tome da
manje pojedeš, ali s tekom i što kvalitetniju hranu. I
raduj se tome kako će ti ta hrana bogata životom doni­
jeti i na pretek zdravlja! Gledaj daje dobro sažvačeš i
pljuvačkom prožmeš, jer upravo o tome ovisi proba­
va, a o njoj tvoje zdravlje. Čim se zasitiš pa i prije
nego što si do vrha ispunio želudac, prestani jesti!
Poslije jela obavezno se zahvali Bogu jer ti i tvoj
razum govori da to trebaš učiniti. Pomisli koliko ljudi
baš u taj čas umire od gladi, a ti imaš svega u izobilju.
Kl
 nikako ne mogu dovoljno nahvaliti i sigurno je najbo­
Pa zar zato ne treba reći Bogu hvala i zar to nije prigo­
lji lijek protiv svih bolesti a posebno je prijeki lijek
da da oživiš vjeru u svog nebeskog Oca koji te tako
bolesnom želucu. Ali nitko drugi neće postiti mjesto
nježno voli? Voli te kao majka dijete i još neusporedi­
tebe. To moraš učiniti sam.
vo više.
Kad god te tjera tvoj nezasitni nagon da prekomjer­
no jedeš, pogledaj one u siromašnim zemljama kako s
malo hrane žive i mnogo su zdraviji od nas koji upra­ Loše iskustvo s liječnicima - otjeralo me od njih
vo prekomjernom hranom uništavamo zdravlje. Moje loše iskustvo s liječnicima konačno me opa­
Prof. Arnold Ehret, putujući prije osamdesetak go­ metilo i zato ne tražim više pomoć kod njih. Kad mi
koji put dode do zastoja u probavi, ne uzimam kemij­
dina kroz Egipat i druge arapske zemlje s namjerom
ske lijekove već postim. Nakon što sam u zadnje vrije­
da bi ispitao što ljudi u tim siromašnim zemljama jedu
me prešao na sirovu hranu i jedem samo voće i
i kako se prema tome osjećaju, prvo što mu je upalo u
povrće, želudac i žlijezde s unutarnjim lučenjem toli­
oči jest kako jedu skoro samo voće. Zanimljivo mu je
ko su ozdravili da nikad više nemam tih teškoća. Isti­
bilo i kako im je kako mala količina smokava ili datula
na, dobro pazim da voće bude zrelo i svježe i s tom
dosta za čitav dan. Također je zapazio kako su i pored
živom hranom budem umjeren. Ali ako katkad malo i
te oskudice u jelu, neobično zdravi. Još kad ne bi puši-
pretjeram, nemam većih teškoća.
li i pili kavu, kako bi tek tad bili!

Post je najbolji lijek
I na koncu još jedan nepopularan ali djelotvoran li­
jek! Kad ti ne može ništa više pomoći bolesnom želu­
cu koji mukom probavlja - posti dan ili dva i pij vodu i
bolest će se bar stišati! Bolesni želudac možeš izliječi­
ti samo tako da prestaneš jesti prljavu hranu i jedeš
samo čistu: voće i povrće. Naravno da trebaš u počet­
ku biti oprezan s tom živom hranom i malo je uzimati
dok se želudac njome ne očisti i na nju navikne. Post ti
82
Promrzlo voće
Zanima te kako voće može biti promrzlo? Bilo je
dugo u hladnjaku. I osim toga sve tropsko voće ne
podnosi suviše nisku temperaturu, i kad ga se izvadi,
počne se brzo kvariti. Čini mi se da hladnjak posebno
ne trpe: avokado, mango, smokve, banana, kruške, ja­
gode.. . Iz svog iskustva mogu ti reći daje najbolje da
ništa ne stavljaš u njega jer svemu škodi. Želudac po­
sebno ne podnosi natrulo voće. Zato. ne uzimaj što se
počelo raspadati, jer će ga pokvariti. Doduše, ne pre-
83
više, ali čemu da ga nepotrebno mučiš? Zato ti ponav­
ljam: bježi što dalje od te tehnike i drži se majke
prirode. Svoju hranu drži na svježem zraku, pa koliko
izdrži. A najbolje bi bilo d a j e neposredno prije jela
ubereš i onako svježu i punu života jedeš. Tako rade
sva živa bića u prirodi pa su uvijek zdrava. Naravno,
ako jedeš lako pokvarljivo meso, obavezno ga drži u
hladnjaku.
Naš organizam - naš jedini liječnik
Jedini liječnik koji nas nikad ne truje već uvijek
samo liječi, jest naš organizam. Bog gaje tako mudro
stvorio i za liječenje osposobio da će i najteže bolesti u
kratkom roku izliječiti, ali samo pod uvjetom da mu
priuštiš prirodnu ljekarnu. Organizam nas liječi po­
moću zdrave vitaminozne hrane: voća i povrća. Tu će
on naći sve tvari koje su mu potrebne za liječenje.
Imaš na primjer ranu. U prirodnoj hrani ima sasvim
dosta kalcija i drugih minerala i svega ostalog što je
potrebno da zarasle. Ili zaprljao si se ljepljivom na va­
tri uništenom škrobnom hranom ili onom životinjskog
porijekla. Kiseline iz voća i povrća svu će prljavštinu
otopiti i očistiti i opet ćeš biti zdrav. I čudit ćeš se kako
će te one rijetke male prehlade i upale, kad ti se orga­
nizam pomoću te žive hrane očisti i otporni sustav oja­
ča, u roku od samo 24 sata napustiti pa i prije.
I lunjavica će trajati sat-dva a najviše desetak sali.
84
Zapravo, o kakvim ti to bolestima govorim? Kad se
živom hranom obnoviš, tad se više nećeš moći ni raz­
boljeti: tad nema ni upala ni prehlada. Pa ako i dodu.
bit će - kako što rekoh - kratkog vijeka. Može doći
samo do fizičkih povreda: da se opržiš, povrijediš ili
nešto slomiš. Ali i one će mnogo brže proći (3-4 dana)
nego od hrane koja je na vatri uništena (dva tjedna),
razumije se ukoliko nije došlo do neizlječivih ošte­
ćenja. Sa živom hranom sve će funkcionirati u najbol­
jem redu. Meni već 25 godina. Ali ja sam pronašao
druge specijaliste i lijekove koji neusporedivo uspješ­
nije liječe od onih iz ljekarne. Tako možeš i ti. I već
sama pomisao da si se konačno riješio kemijskih lije­
kova, koliko će ti uljepšavati tvoj život, a tvoj imuni
sustav jačati!
Moj peh pri prijelazu na živu hranu
Da ti spomenem ukratko i moj peh koji sam
doživio pri prijelazu s nove na staru hranu. U među­
vremenu sam se. naime, posve nehotice i iz neznanja
što će mi se dogoditi, bio vratio na staru hranu. Bio
sam gost kod franjevaca u Napulju (1991.) i subraća
su me dobronamjerno nagovorila da jedem što i oni.
Bojali su se, naime, da ću se razboljeti jedući samo
voće i povrće, jer sam bio i suviše mršav.
I ne sluteći što će mi se dogoditi, dao sam se nago­
voriti. I tad je došlo do ovih teškoća: Čim sam okusio
slana jela, nakon što sam ih se bio odvikao, jedva
85
sam ih se ponovo oslobodio. Sva nastojanja da se po­
podsvijesti kako je to sasvim lako izvesti - i tad sigur­
novo vratim na sirovu hranu i samo nju jedem, bila su
no ne bi imao ama baš nikakvih teškoća. Ako bi, na­
uzaludna. Čak sam i druge molio da mi pomognu, ali
protiv, mislio da je to neizvedivo - tako bi ti i bilo.
mi nitko nije mogao pomoći. Prvi put sam se bez teš­
Kako je, dakle, važno koje su ti se misli smjestile u
koća odvikao i radi toga, jer sam, čim sam primijetio
podsvijest i tobom upravljaju. One pesimističke od­
da to neću moći izvesti voćem, jeo salatu i povrće pa
mah protjeraj i gaji samo optimističke! Misli intenziv­
tek nakon dva mjeseca i voće. Drugi put nisam mogao
no samo na to kako trebaš što prije živom hranom
to tako uraditi iz meni neobjašnjivih razloga. Voće me
je uvijek neodoljivo privlačilo da njega uzmem mje­ očistiti do vrata zaprljani organizam, jer bi te inače
sto salatu i povrće. Bio je to križ koji me je osam godi­ mogle napasti teške bolesti kao što su šećerna, rak, ili
na vježbao u poniznosti i strpljivosti, i kojeg sam se bolesti srca. Ta misao neka dominira u tvojoj glavi.
riješio tek kad mije Bog pomogao. Da, bio je to težak Neka te raduje pomisao da ćeš za samo nekoliko dana
križ koji mije vjerojatno Bog iz sebi poznatih razloga ili tjedana biti zdrav. Ako te dakle te pozitivne misli
pripustio. budu potpuno obuzele i onim negativnim (daje veo­
ma teško, bolje neizvedivo) ne ostaviš ni najmanje
Ali ako bi se i tebi kojim slučajem dogodilo, te se i prostora ni vremena - tad zaista ne bi trebao imati ni­
pored mog upozorenja vratio na slana jela, možeš tu kakvih teškoća. Dakle, te teškoće koje postoje samo u
pogrešku ispraviti samo tako: da dan-dva postiš i piješ glavi, ako ih odmah otjeraš s velikom ćeš se lakoćom
samo vodu (post nije obavezan) i onda desetak dana odviknuti. Naprotiv, bez pozitivnog mišljenja nema
jedeš samo jednom na dan i to počneš s malo salate i uspjeha!
povrća. A onda, kako ti se želudac bude oporavljao i
kad se dobro očisti, jedi dva put s razmakom sedam
sati između obroka. Kad se donekle očistiš od prljav­
štine i nakupiš dovoljno bazičnih minerala - nakon
2-6 tjedana - možeš jesti i voće. Taj post - da bi što
bolje odmorio želudac i žlijezde s unutarnjim lučen­
jem - možeš nakon izvjesnog vremena, ako je potreb­
no i ponoviti.
I ovo je vrlo važno znati! Da bi se odvikao slane
hrane, morao bi tih dana biti duboko uvjeren u svojoj

86
87
 Marija Hrastnik
NOVI POČETAK
Već u djetinjstvu bolovala
sam od bronhitisa koji je po­
stao kroničan. U petnaestoj go­
dini pojavio se ekcem na
rukama i glavi, veoma agresi­
van, neizlječiv. Nikakav lijek
nije pomogao, nestao je u 18.
godini i istovremeno sam obol­
jela od astme od koje sam jako
trpjela i uzimala lijekove cije­
log života, sve do 12. siječnja 2005. god.
Pokušavala sam sve što je bilo moguće, više puta
sam bila u bolnici, međutim taje bolest postala kroni­
čna, neizlječiva. S njom sam živjela, sukobljavala se
iz dana u dan, trpjela, alergična sam bila na prah. perje
i pred tri godine na mačju dlaku. Prije četiri godine su
mi na pretragama utvrdili da imam osteoporozu i po­
višen kolesterol (8). Bila sam neotporna, pa sam imala
također vrlo nizak kivni tlak (100/50) i više puta pre­
ko godine prehlađena, zato sam u skladu s preporuka­
ma počela kupovati skupe vitaminsko mineralne
preparate i energijske dodatke prehrani, za što sam po­
trošila mnogo novaca. Odlučila sam se i da promije­
nim način prehrane: uvela sam više zelenila, žitarica.
mlijeka i mliječnih proizvoda a napustila meso. Dva­
put dnevno sam jela bilje: dopodnevna i popodnevna
jauzna. Jednom tjedno sam išla na tjelovježbu u Druš­
tvo za osteoporozu. Takvim načinom prehrane i gi­
banjem moje se zdravstveno stanje toliko promijenilo
da nisam više imala tako velikih prehlada, iako sam ih
još imala, postala sam smirenija, nije bilo više uzruja-
vanja, a sve neizlječive bolesti prihvatila sam kao sa­
stavni dio svog života.
U lipnju 2004. gotovo i
preko noći pojavio se jak
ekcem na obje ruke, ma­
zala sam ih svim mogu­
ćim kremama, pokušala
svim mogućim lišćem,
čajevima... ništa nije po­
moglo, ništa! Za sve te
nekorisne stvari potrošila
sam mnogo novaca, uzi- |
mala propisane lijekove -
droge i dalje trpjela.
U siječnju 2005. poslušala sam razgovor na TV
emisiji „Dobro jutro" novinarke s Alojzom Kolarom,
praktikantom i savjetnikom Prirodnog zdravlja - Pri­
rodne higijene! Njegove sam si riječi za vazda zapam­
tila: „Alergije liječi lako samo tijelo ako mu
omogućimo za to najbolje uvijete, to je optimalna
prehrana i uređaj Prirodnog zdravlja - Prirodne higi­
jene! Optimalna hrana za čovjeka je sirovo, svježe,
89
zrelo voće - 90%, svježe povrće - 8%. neprženi orasi,
lješnjaci, sjemenje - 2% i oko litra svježeg voćnog do­
maćeg pripravljenog soka. Tijelo je samoliječiv orga­
nizam...!"
Nakon TV emisije zamolila sam upravu broj Aloj-
zova telefona, nazvala ga i dogovorila termin našeg
sastanka. Tijekom dvosatnog razgovora argumentira­
no mije dokazao daje sirova hrana jedini ispravni na­
čin. Odlučila sam se za cio program prirodnog
zdravlja. Kad me je upitao kad ću započeti, rekla sam
sutra. ,,A zašto ne bi večeras?", upitao me je i stavio
preda me bunt zrelih banana. Tako sam kod njega ve­
čerala, a svoju kuhanu večeru kod kuće, koju sam pri­
premila prije odlaska k njemu, bacila sam u smeće.
Tako sam preko- noći postala prijesnojedka. Prestala
sam uzimati sve lijekove - tablete za astmu, osteopo-
rozu, za ekcem, kolesterol i alergije. Dosljedno sam se
pridržavala uputa koje mi je dao Alojz.
Ubrzo sam osjetila da se bolje fizički osjećam. Ni­
sam bila umorna, pospana, osobito se je poboljšalo
spavanje, nisam se budila da idem u toalet, imala sam
više energije. Ekcem na rukama polako je nestajao.
Duboke krvave rane „čudesno su se zatvarale" i za
dva mjeseca potpuno nestale. Alergije više nema. Sad
su moje ruke zdrave. Ne znam više za astmu, iako me
je mučila od moje 18. godine. Kolesterol je u normal­
nim granicama, isto tako krvni tlak a alergija više
nema!
90
O novom načinu prehrane, ustroju života i prestan­
ku uzimanja propisanih lijekova obavijestila sam na­
kon 4 mjeseca i svog osobnog liječnika. Saslušao me
je, poslao u laboratorij, obavila sam sve moguće pre­
glede. Rezultati svih izviđa bili su izvrsni! Liječnik je
ostao bez riječi, potom mi je ponudio svoju pomoć
ako mi kad ustreba.
Kad sam prešla na
optimalnu prehranu,
težila sam 50 kg uz svo­
ju visinu od 158 cm. Za
četiri mjeseca smršavi­
la sam 10 kg, to je pak
smetalo i mene. Sa svih
sirana sam bila zapitki-
vana što se sa mnom
događa. Pitali su me jesam li bolesna, hoću li umrijeti,
rekli su mi da grozno izgledam. A i želja za kuhanom
hranom je bila još uvijek velika, osobito kad sam pri­
pravljala hranu za druge, ili pak bila u blizini. No moje
je dobro osjećanje, zdravije bilo jače, zato sam uvijek
pobjeđivala, nadvladala sam kušnje, no nadvladala
sam samu sebe.
U kolovozu ljetos započela se povećavati moja
težina tako da sad težim već 43 kg, četiri puta dnevno
gimnasticiram, triput dnevno dižem utege po 45 mi­
nuta za koje me je oduševio Alojz. Meditiram svaki
dan, ta meditacija predstavlja važan sastav prirodnog
zdravlja. Moj se život drastično promijenio na bolje.
91
 postala sam zdrava, smirena. Za sve to sam zahvalna Udo Krehl
Alojzu Kolaru kojega veoma cijenim i poštujem. Stal­
no mi je spreman pomoći, podržava me, savjetuje i
pomaže u svemu što mi je potrebno. Članica sam i
ZAUSTAVLJENO NAPREDOVANJE
kluba Prirodnog zdravlja, gdje se družimo mi pravi hi- MULTIPLE SKLEROZE
gijenisti iz cijele Slovenije i slušamo predavanja o
tom čudesnom načinu života koji se temelji na vječ­
nim zakonima prirode i obećava vitalnost i zdravlje.
Na taj način izmjenjujemo svoje iskustvo, usvajamo
nova znanja i pružamo potporu novim članovima i
članicama.

Od 1996. poteškoće moje supruge Christe sve više

su se pogoršavale. Konačno su joj godine 1999. dija­
gnosticirali multipla sklerozu.
U međuvremenu su se kod nje očitovale sljedeće
teškoće: povlačenje desne noge, često poklecanje lije­
ve noge pri hodanju, bockanje u nogama, vrtoglavice,
poremećaj ravnoteže, osjećaj slabočujnosti. slabost u
rukama, poteškoće s inkontinencijom, poteškoće s vi­
dom i dr.
Sad kad nam je bilo jasno da više neće doći do ni­
kakvih poboljšanja. Bog nas je poveo na pravi put. U
kolovozu 1999. dopala nam je u ruke knjiga s naslo-

92 93
 prirodnih vitaminskih formula bez ikakvih nuspojava
vom „Zašto životinje ne poznaju infarkt srca - ali mi prema Dr. Ratnu. Sto nisam nikad držao mogućim,
ljudi" (Matthias Rath). Pročitao sam knjigu za jednu dogodilo se. Nakon nekoliko tjedana prorijedile su se
noć. Ujutro sam rekao supruzi: „Ako je samo 10% srčane tegobe a koljena su samo još rijetko boljela.
istina što tu unutra stoji, to bi bila senzacija i ti bi mo­ Nakon pola godine nestale su tegobe srca i koljena i to
gla opet biti zdrava". se održalo do danas.
Međutim mi znamo
Ali moram uz to naglasiti da smo se već duže vre­
daje sve istina što stoji
mena hranili samo bio-hranom, nabavljanom izravno
unutra. Moja je supru­
od seljaka. Ujutro i u podne voće, po mogućnosti do­
ga imala još mnoge
maće voće a uvečer pretežito salate itd.
druge bolesti: slabost
srca, aritmiju, artrozu Hranili smo se bio-hranom, jer moja supruga nije
u oba koljena, tako da podnosila voće i povrće iz supermarketa i uvijek je od
su neki medicinski takve hrane dobivala zdravstvene teškoće uslijed svo­
stručnjaci govorili već je multiple skleroze.
o novim koljenima i Unatoč takvom ipak relativno zdravom načinu
još mnogo toga. života, pili smo izvorsku vodu iz visokih Alpa Južnog
Na početku smo na­ Tirola, moja supruga nije ozdravila. To vjerojatno nije
ravno bili i vrlo skepti­ doprinosilo da bi se još pogoršavalo, ali zapravo nije
čni. Mnogo smo toga baš ni moglo biti puno gore. Danas pijemo čistu i vita-
proteklih godina već liziranu vodu iz vodovoda s kakvoćom izvorske vode
pokušavali i ništa nije zahvaljujući dobrom pročiščivaču.
pomoglo, naprotiv, primanjem teških lijekova postala Daje moja supruga već u rujnu 1998. imala multi-
je moja supruga samo još bolesnija. Osim toga. upo­ plu sklerozu, nismo uopće znali. Svaki put kad je moja
zoravalo se na kojeg njemačkog liječnika u inozem­ supruga imala napad, danas znamo da se tad radilo o
stvu i tada na vitamine koji nisu dostupni u manjem udaru, išao sam k njezinom kućnom liječni­
Njemačkoj. Imali smo sreću sudjelovati na nekim pre­ ku, no on baš nije ozbiljno uzimao te zdravstvene teš­
davanjima Dr. Ratna održanom u Kolnu i Frankfurtu. koće, govorio jc da si ona to samo utvara, da se uopće
Tada smo zaključili: Nemamo više što izgubiti i tako ne može imati toliko mnogo bolesti. Kad se to mojoj
je moja supruga započela s optimalnim doziranjem
95
94
 supruge znatno se poboljšalo uslijed prirodne terapije.
supruzi opet jednom dogodilo, oprostila se s riječima:
1
Uminule su tegobe u koljenima, glavobolje, smetnje s
„Sad mije dosta, više me nećete vidjeti ' ali mu je pre­
ravnotežom, vrtoglavice, slabosti u nogama, smetnje
dala knjigu Dr. Ratha „Zašto životinje ne poznaju srč­
pri govoru. Ona je toliko ojačala da je mogla opet
ani infarkt - ali mi ljudi". sama voditi kućanstvo.
Vjerojatno se on izobrazio, jer kad je moja supruga Zaključno mogu reći daje mojoj supruzi, na temel­
klonula na jednu nogu i nije mogla više zakoračiti, ju vitaminskog liječenja povezanog sa sirovom preh­
obavljao je taj liječnik hitnu službu. Sad se iznenada ranom, već šest godina toliko dobro da su se gotovo
veoma brinuo oko nje i ostao je kod nje skoro dva sata. svi znaci multiple skleroze izgubili.
Tada joj je rekao da on sumnja na multiplu sklerozu. Imamo kontakt s preko 200 oboljelih od multipla
Napisao je potom još izvještaj i nazvao nam jednu ne- skleroze koji su nam se javili i zamolili obavijesti.
urologinju o kojoj je on dosad čuo vrlo mnogo dobra. Svima smo govorili o vitaminskoj terapiji, sirovoj
Čekali smo još neko vrijeme da s neurologinjom prehrani itd. Naš je telefon 0049-2620-950224 i
ugovorimo termin, jer je moja supruga bila uvjerena e-mail: udokernel@uni.de
da ona nema multiplu sklerozu. Takve strašne bolesti Da nismo išli na prirodno liječenje, vjerojatno bi
imaju naime zapravo samo drugi. Tad smo sredinom moja supruga bila operirana na srce i imala bi umjetna
srpnja 1999. imali termin, pri kojem je tada nažalost koljena, koja vjerojatno više ne bi upotrebljavala jer bi
kod moje supruge stvarno dijagnosticirana multipla najvjerojatnije već sjedila u invalidskim kolicima.
skleroza.
Liječnica je tad htjela odmah liječiti beta-interfe-
ronom i cortisonom, što smo mi odbili, jer moja su­
pruga sigurno ne bi podnijela loša nudzjelovanja.
Pri liječenju je pomogao Dr. Rath propisivanjem
doziranja vitaminskih formula, aminokiselina, mine­
rala i elemenata u tragovima. Tako doziranje ne sadrži
škrob, konzervirane tvari, supstance s manipuliranim
genima, nikakve sastojke životinjske nusprodukte i
alergene. Zdravstveno se stanje teške bolesti stabilizi­
ralo. Kroz sljedeće tri godine zdravstveno stanje moje
97
96
 Prof. Arnold Ehret
nastavnika likovne umjetnosti. S napunjenih trideset
godina bio sam dobro uhranjen i lijepo sam izgledao,
MOJE OTKRIĆE UZROKA I po riječima onih koji su me tad poznavali, a zapravo
LIJEČENJA BOLESTI sam bolovao na bubrezima, imao sam takozvanu
Brightovu bolest koja se očitovala u brzom tjelesnom
Rodio sam se 29. propadanju.
srpnja 1866. u blizini Pet puta izvršio sam kuru oporavljanja, da bih na
Freiburga u Badenu, Nje­ kraju saznao kako se radi o neizlječivoj bolesti, što me
mačka. Od svoga oca na­ silno razočaralo. Pet godina podnosio sam svakakve
slijedio sam prirodnu zahvate mnogih liječnika (sveukupno 24), da bih na
sklonost i nadarenost za kraju spoznao kako sam svoju „neizlječivost" ipak
istraživanje uzroka i poč­ preskupo platio. Tjelesno i duhovno slomljen pomiš­
ela svakog događanja i ljao sam na samoubojstvo, međutim sasvim slučajno
njegovih posljedica. saznao sam za prirodno liječenje, u tri navrata posjetio
Obrazovanje sam ste­ sam Kneippov sanatorij, stoje urodilo znatnim olak­
kao na visokoj školi. šanjem i željom za životom, ali ne i konačnim ozdrav­
Zbog brojnih poslova na ljenjem. Boravio sam u pet ili šest drugih sanatorija
seoskom domaćinstvu i koji su primjenjivali prirodno liječenje. Isprobao sam
osrednje hrane podlegao sve moguće metode koje su u Europi bile poznate, po­
sam teškom oboljenju bronhija. No, unatoč toj teškoći trošio mnogo novaca za više nego skroman rezultat li­
položio sam diplomski ispit s odličnim uspjehom. ječenja. Nisam se doduše osjećao bolesnim, ali ni
Najviše sam volio fiziku, kemiju, crtanje i tehničku zdravim. Uvijek iznova učio sam na vlastitom isku­
kulturu. Upisao sam akademski tečaj i s navršenih stvu: glavni simptomi mojih bolesti bili su stvaranje
dvadeset godina postao nastavnik likovnog odgoja na prekomjerne sluzavosti, gnoja i bjelančevina u urinu,
višim i visokim školama. Poučavao sam na jednoj vi­ te bolesni bubrezi. Uvjereni daje čisti urin pokazatelj
sokoj školi sve dok nisam bio pozvan u vojsku iz koje zdravlja, liječnici su pokušali te izlučevine spriječiti
sam nakon devet mjeseci bio otpušten zbog „ncuraste- pomoću lijekova, a izgubljene bjelančevine (putem
ničkih smetnji srca" te se ponovo vratio svom pozivu izlučivanja) nadoknaditi hranom od mesa, jaja i mlije­
ka. No, koliko god bih kupkama i kretanjem uspio

98
99
 smanjiti prekomjernu sluzavost, ona bi se iznova stva­
rala zahvaljujući pogrešnoj prehrani. Čvrsto sam
odlučio prkositi svemu što mi se činilo osobnom tra­
gedijom (kao što se to danas čini mnogim kroničnim
bolesnicima kad više ne dobivaju od liječnika nikakvu
stvarnu pomoć). Sve što sam naučio na vlastitom
iskustvu svodilo se na spoznaju daje pogrešna hrana
uzrok bolesti, te da jedino ispravna hrana može uroditi
ozdravljenjem. Postoji vegetarijanski način života, di­
jeta pomoću voća i oraha, brojne prehrambene „kure"
i post koji može biti od velike koristi. Otišao sam u
Berlin i posvetio se proučavanju vegetarijanskog nač­
ina života. U to vrijeme bilo je u Berlinu preko dvade­
set vegetarijnskih restorana. Prva stvar koju sam
primijetio bila je činjenica da vegetarijanci nisu puno
zdraviji od mesojeda. Mnogi su izgledali čak prilično
blijedo i bolesno. Zbog živežnih namirnica koje su
sadržavale u sebi škrob i mlijeko menije s vremenom
bivalo sve lošije. Upisao sam na sveučilištu studij me­
dicine, filozofije i kemije. Pohađao sam školu prirod­
nog liječenja, naučio ponešto o duhovnom liječenju,
kršćanskim znanostima, magnetskom liječenju itd.
Sve sam to poduzimao u želji da pronađem stvarne i
temeljne istine savršenog zdravlja. Ostao sam više ili
manje razočaran i krenuo na put u Nizzu, na Monte
Verita u južnoj Francuskoj te se podvrgao radikalnoj
voćnoj dijeti s izuzetkom od pola litre mlijeka na dan.
Vjerovao sam tada da mi je potrebna bjelančevina.
Voćnu dijetu nisam prilagodavao svom specifičnom
100
stanju bolesti, kao što to nisu činili ni ostali, i zato ni­
sam od nje imao veliku korist. Bilo je dana kad sam se
osjećao sasvim dobro, nakon čega bi uslijedili dani
kad sam se osjećao jako loše. Brzo sam napustio južnu
Francusku i vratio se kući, vratio se opet takozvanoj
dobroj hrani koju su mi preporučivali dobronamjerni
prijatelji, rodbina i liječnici. Naučio sam nešto malo o
postu, ali svi moji prijatelji i rodbina odvraćali su me
od posta; čak je i moj nekadašnji liječnik koji se bavio
prirodnim ozdravljanjem rekao mojoj sestri da bi ne­
koliko posnih dana moglo biti presudno za čovjeka
koji boluje od Brightove bolesti.
Sljedeće zime otputovao sam u Alžir na sjeveru
Afrike. Blaga klima i čudesni plodovi poboljšali su
moje zdravstveno stanje, pobudili u meni znatno veće
povjerenje u metode prirode i znatno veće razumije­
vanje za prirodu i njezine zakonitosti. Odlučio sam
postiti kraće vrijeme, čime sam znatno osnažio pročiš­
ćavaj uća svojstva ukusnih plodova i blage klime, što
je rezultiralo činjenicom da sam jednog jutra, kad sam
se dobro osjećao, ugledao u zrcalu posve drugačiji iz­
gled svoga lica, ugledao sam lice mladog, naizgled
zdravog čovjeka. No, uslijedili su dani u kojima sam
se opet loše osjećao, u kojima je moje lice opet zado­
bilo boležljiv izgled, što srećom nije dugo potrajalo.
Te izmjenične promjene na mom licu utjecale su na
mene kao „otkrivenje" prirode. Djelomično sam ot­
krio njen ustroj i bio sam na pravom putu. Odlučio
101
sam sve to temeljitije istražiti i ubuduće živjeti strože
u skladu sa svojim istraživanjem.
Obuzeo me neopisiv osjećaj boljeg zdravlja, osje­
ćaj kakvog nikad ranije nisam osjetio, neopisiva
životna snaga, ustrajnost i jakost, što mi je donijelo
veliku radost i osjećaj sreće zbog same činjenice da
sam živ. I nije se to odnosilo samo na tijelo, već i na
velike promjene u mojim duhovnim sposobnostima.
Urodilo je boljim opažanjem i jasnijim prisjećanjem.
Ispunjavalo me hrabrošću i nadom, a što je najvažnije,
zadobio sam uvid u spiritualnost, uvid koji je djelovao
poput izlazećeg sunca i bacao novo svjetlo na sve pro­
bleme. Svaka moja duhovna sposobnost znatno se po­
boljšala, postala je daleko bolja nego što je bila u
najzdravijim i najboljim godinama moje mladosti.
Znatno se poboljšala i moja tjelesna izdrživost. Nači­
nio sam biciklističku rutu od približno 400 kilometa­
ra, od Alžira do Tunisa, na kojoj me pratio dobro
uvježbani biciklist koji se normalno hranio. Nikad ni­
sam zaostajao iza njega, već sam uglavnom vozio
ispred njega, osim u večernjim satima kad je moja
izdrživost bila na probnom ispitivanju. Nemojte zabo­
ravit da su me liječnici prije odlaska u Alžir proglasili
kandidatom za smrt, a sad sam klicao od radosti što
mogu podnijeti i najveća dostignuća. Bilo mije neobi­
čno drago što sam napustio „klaonicu" čovječanstva,
poznatiju pod nazivom znanstveno medicinske klini­
ke.
102
Kad sam se vratio kući, dokazivao sam svoju spo­
sobnost i izdrživost obavljanjem najtežih poljopri­
vrednih poslova te ispitivanjem svoje jakosti koja je
bila znatno veća od najbolje treniranih osoba s nor­
malnom prehranom. No, bio sam okružen rodbinom i
prijateljima koji su živjeli uobičajenim načinom živo­
ta. Dolazio sam u kontakt sa stručnjacima koji su na­
slućivali da bi moja otkrića mogla postati temeljnim
načelima i kao takva biti vrlo uspješna, što ih je poma­
lo zbunjivalo. Bojali su se da će moja otkrića i temel­
jna načela poništiti, ili u najmanju ruku omalovažiti
principe koje su prakticirali. Počeli su me napadati i
ismijavali. Vratio sam se opet normalnoj prehrani. Ali
nisam napustio istraživanje znanstvenih razloga,
ZAŠTO je voće djelotvorna živežna namirnica koja
ne stvara sluzavost, dapače, došao sam do zaključka
da voće za vrijeme probave razvija nešto stoje pozna­
lo kao grožđani šećer i što se u analizama označavalo
ugljikohidratom. Moja iskustva, testovi i eksperimen­
ti, baš kao i odgovarajuće kure, pokazivali su da je
groždani šećer voća najvažniji sastojak čovjekove
prehrane, koji pruža najveću snagu i izdrživost te je
istovremeno najbolje sredstvo za izlučivanje otpadnih
tvari i najdjelotvorniji lijek ljudskog tijela.
To otkriće izravno je proturječilo teoriji o dušiku i
bjelančevinama i liječnika i znanstvenika, kao i mo­
dernoj teoriji o mineralima i solima. Godine 1909. na­
pisao sam članak u kojem sam javno osudio teoriju o
izmjeni tvari, a 1912. do istog otkrića došao je i dr.
103
 Thomas Powell u Los Angelesu. On je provodio
zapažene kure pomoću živežnih namirnica koje su
sadržavale organski ugljik, kako je on to nazivao. To
je isti sastojak živežnih namirnica koji se za vrijeme
probave pretvara u grožđani šećer. Ponesen tim otkri­
ćima i svojim iskustvima napustio sam prijatelje i rod­
binu koji su mi svojim srdačnim prijateljstvom
uveseljavali život. U pratnji mladog čovjeka koji je na
temelju mojih iskustava, a zbog nepodnosivih patnji,
od kojih je najgora bila zamuckivanje, pokušao ispro­
bati ljekovitu hranu i post, krenuo sam u južnu Fran­
cusku. Za svega nekoliko mjeseci obnovio sam svoja
iskustva koja sam imao u Africi i vjerovao sam više
nego ikada daje hrana od voća u kombinaciji s postom
nepogrešiva metoda prirode pomoću koje čovjek
može postati i ostati daleko zdravijim od sveukupnog
civiliziranog čovječanstva.
Očekivani rezultati često su bili doživljeni kao
čuda, iako svoju čudesnost imaju zahvaliti prije svega
svojoj rijetkosti. Svijest da sam se domogao čudesnih
metoda, pomoću kojih se mogla jasno utvrditi pogreš­
na hrana te izabrati ispravna hrana za obnovu,
izdrživost i jakost, bilo je zaista nešto iznenađujuće,
ali nije to bilo nikakvo čudo.
Osobito važni bili su rezultati koje sam mogao pra­
titi na mladom čovjeku, deset godina mlađem od
mene. Nakon određenog čišćenja pomoću posta na­
stavili smo sa svim mogućim živežnim namirnicama
suvremene civilizacije. Naši organi, koji su sad postali
104
mnogo osjetljiviji, smjesta bi se usprotivili nepo­
željnim tvarima, pogotovo u miješanim obrocima, što
nam je bio najuvjerljiviji dokaz daje moderna kuhinja
sa svojim mješovitim obrocima, bez velikog znanja o
kvaliteti, bila glavni uzrok svih bolesti. Nemoguće je
znati stoje zapravo hrana i poznavati djelovanje doti­
čne hrane, ako se tijelo prethodno ne očisti pomoću
prirodne metode i posta. Nisam uspio dobiti nikakve
podatke o tome daje netko prije mene vršio takve po­
kuse. Te činjenice dokazivao sam tijekom dugih godi­
na temeljitom i nimalo lakom praksom, tako da moje
znanje nedvojbeno nadilazi znanja svih ostalih koji se
bave pitanjima prehrane.
U želji da isprobamo svoje sposobnosti nakon na­
pornog rada nas dvojica krenuli samo na put po sje­
vernoj Italiji, putovali smo neprekidno 56 sati bez
spavanja, bez pauze i bez hrane. Samo smo nešto malo
popili. I to nakon sedmodnevne kure posta, kad smo
priuštili sebi jedan jedini obrok od kilogram trešanja.
Stručnjaci koji su doznali za to, nazivali su to čude­
snim testom, naravno sa svog stajališta. Odakle snaga
za nešto takvo? Dolazi li snaga od dušika, od bjelan­
čevina, od organske soli, od masti, od vitamina, odak­
le ta snaga? Nakon marša koji je trajao 16 sati ja sam
bio u stanju uraditi 360 sklekova i protezanja ruku u
svega nekoliko minuta. Kasnije su brojni testovi sna­
ge s atletskim sudionicima donosili još bolje rezultate.
1 sve to zbilo se nakon što sam proglašen neizlječivo
bolesnim, nakon što su mi otac i brat umrli od sušice.
105

Kao posve novi čovjek težio sam za višim iskustvima,
ne samo tjelesne, već i duhovne i duševne prirode. Isto
se događalo i s mojim mladim kolegom. On se u mno­
gim vidovima zaista čudesno oporavio, jedino se nje­
govo zamuckivanje nije ni malo promijenilo na bolje.
Palo mi je na pamet da bi razlog tome mogao biti tjele­
sno opterećenje u vidu nagomilavanja otpadnih tvari.
Odvezli smo se na osamljeno mjesto otoka Capri i
podvrgli se ondje dužim kurama posta uz dnevno ku­
panje i sunčanje od četiri do šest sati na temperaturi od
49° C. Uspjeli smo se do te mjere očistiti da se više
uopće nismo znojili. Osamnaestog dana moj je prija­
telj tako promukao da se najozbiljnije zabrinuo za
svoj glas. Na moj prijedlog prekinuo je svoju kuru po­
sta koja se sastojala od kilu i pol smokava, stoje rezul­
tiralo time daje gotovo sat vremena izbacivao iz svog
grla veliku količinu sluzi, što znači da se njegovo tije­
lo čistilo i u drugom smjeru. Vrlo brzo je zadobio svoj
glas, nestalo je zamuckivanje koje se nikad više nije
vratilo. Postigao je ono za čim je njegov bogati otac
uzalud težio, podvrgavajući ga svim poznatim tretma­
nima liječenja bez i najmanjeg trajnog poboljšanja.
Post kao najbolji lijek prirode dosad se vrlo nepro­
mišljeno primjenjivao i bio pogrešno shvaćen od veći­
ne ljudi, stogaje nužno potrebno ispravno objašnjenje
posta. Na temelju vlastitog iskustva, liječenja samog
sebe postom i obrocima koji ne stvaraju sluzavost, te
stručnim primjenjivanjem posta kao kure liječenja za
stotine i stotine bolesnika u svom švicarskom sanato-
106
riju u razdoblju preko deset godina, mogu sa svom si­
gurnošću govoriti o čudesnom djelovanju i korisnosti
ispravne primjene posta. Moje prvo iskustvo donijelo
mi je tako blagotvorne rezultate da sam naprosto bio
primoran primjenjivane metode usavršiti i dokazati.
Nastavio sam s opažanjem i istraživanjem svih faza
života. Vršio sam mnoge vrlo složene eksperimente.
Zatim sam krenuo sa svojim savršeno oporavljenim
mladim prijateljem na dugo putovanje. Najprije u
južnu Italiju, gdje smo puno šetali i hranili se gotovo
isključivo grožđem. Nastavili smo putovanje brodom
za Egipat, krenuli u Palestinu, Tursku, Rumunjsku i
vratili se preko Austrije kući. Na tom putovanju nauč­
ili smo mnogo o prehrani, običajima, mentalitetu i
zdravlju raznih naroda, osobito onih na Bliskom isto­
ku, stoje moju vjeru u nadmoć europske civilizacije
najozbiljnije pokolebalo, a znatno ojačalo moje uvje­
renje da sam bio na pravom putu upoznavanja izvan­
rednog zdravlja i znatno boljeg duhovnog razvitka, te
mnogo aktivnijeg i dužeg života.
U Egiptu smo vidjeli ljude izvanredno jake i
izdržive, koji se najčešće prehranjivahu oskudnom
vegetarijanskom hranom, ali su po svemu sudeći imali
dvije loše navike - pušili su cigarete i pili jaku kavu;
pa ipak, nismo vidjeli gotovo nijednu nervoznu ili bo­
lesnu osobu. Vidjevši kako jedu gotovo jednu te istu
hranu, i to u vrlo neznatnim količinama jednih te istih
živežnih namirnica, te saznavši da jedu iste živežne
namirnice koje su jeli njihovi preci, došli smo do
107
spoznaje o izvanrednim osobinama stare egipatske namirnice ne proizvode samo najveću moguću energi­
kulture. ju, već se njihovom ispravnom primjenom postiže
nevjerojatno čišćenje tijela. Ako se to kombinira s raz­
U Palestini smo ostali nekoliko mjeseci, proučavali
boritim postom, mogu se izbjeći sve moguće bolesti,
mjesne običaje i životne okolnosti u prošlim vremeni­
dapače, mogu se čak izliječiti. Ako se čini individual­
ma, stoje značajno probudilo moje shvaćanje isprav­
no, obraćajući posebnu pažnju svakom pacijentu op­
nog tumačenja Novoga zavjeta. Shvatio sam da je
terećenom otrovnim otpadnim tvarima - ne
život i učenje Isusa Krista bilo u savršenom skladu sa
bakterijama! - obraćajući pažnju njegovoj starosti,
zakonima prirode. Odatle njegova sjajna inteligencija
zvanju, klimi, godišnjem dobu itd., tada se može izaći
i sjajno zdravlje. Nepoznavanje prirodnih zakonitosti
na kraj i s takozvanim „neizlječivim" bolestima. Zaci­
koje su temelj svakog zdravlja u ovom je stoljeću veće
jelo bi uspjelo svako liječenje pod pretpostavkom da
nego u svim prošlim stoljećima. 0 tome najbolje svje­
navike života i starost ne stvaraju prevelike zapreke.
doči razoreno zdravlje takozvanog civiliziranog čov­
Ispravan pristup liječenju, manja količina hrane i te­
jeka, iako je u mnogim drugim vidovima značajno
meljita priprema za kraće ili duže kure posta pružaju
napredovao iz stoljeća u stoljeće. Sve što sam naučio
probavnim organima predah ili „praznike" od njiho­
zahvaljujući svojim istraživanjima i iskustvima, te
vog stalnog prenapornog rada. Nastavimo li potom s
mogućnostima da ljude opet privedem na put boljeg
uzimanjem izabranih živežnih namirnica (to je vrlo
zdravlja^sve je to zapravo otvaranje Knjige sa sedam
važno), imat ćemo iznenađujuće dobre rezultate. Ja
pečata. Život Isusa Krista u svjetlu uistinu prirodnih i
sam postio 24 dana stoje urodilo ne samo izvanredno
znanstvenih, te stoga vječnih i stvarnih božanskih za­
dobrim i radosnim tjelesnim osjećajima, već i duhov­
kona koji su identični s našim zakonima, istinsko je
nim i duševnim težnjama, tako da sam sav oduševljen
nadahnuće i nada koja mnoge ljude ispunjava iskon­
pričao svojim prijateljima i drugim ljudima o svojim
skom radošću i koju naprosto nije moguće zanemariti.
otkrićima, iskustvima i rezultatima. Svoje osjećaje ni­
Ostale zemlje koje smo posjetili otkrile su nam sam bio u stanju opisati, zato sam im govorio da bi tre­
stupnjeve razvika i činjenice glede načela prirodnog bali sve to sami doživjeti, što su neki i učinili.
zdravlja. S više povjerenja i oduševljenja nego ikad Započeo sam sa svojim obrazovnim radom, javnim
ranije nastavio sam s poboljšavanjem svog zdravlja kurama posta i predavanjima. Dvaput sam održao jav­
pomoću posta i primjerenije prehrane. Instinktivno nu kuru posta u velikim gradovima, a dvaput u Švicar­
sam shvatio - a potom i vrlo brzo dokazao - da odre­ skoj. U zatvorenoj prostoriji, strogo čuvan i
đene i posve prirodne i ispravno pripremljene živežne

108 109
kontroliran od liječnika, bez ikakvih utjecaja izvana i
veza s vanjskim svijetom. U Kolnu sam tijekom 14
mjeseci postio četiri puta, prvi put 21 dan, drugi put 24
dana, treći put 32 dana i četvrti put 49 dana. Za vrije­
me tih kura posta i nakon toga držao sam na predavan­
jima probe svojih tjelesnih i duhovnih sposobnosti, ne
bi li dokazao vrijednost onoga što sam naučio i isku­
sio. To mije omogućilo da savjetujem i vodim druge
ljude, da se posvetim pisanju članaka i da otvorim
svoj sanatorij u Švicarskoj. Osim toga počeo sam s da­
vanjem pismenih savjeta.
Svoj prvi članak napisao sam nakon 49 dana duge
kure posta u Kolnu. Objavljen je u jednom vegetari­
janskom listu. U njemu opisujem sva nova iskustva s
postom, nova iskustva s prehranom i liječenjem bole­
sti, posve nova iskustva glede samog života, njegova
produljenja i radosnijeg življenja. Članak je polučio
senzacionalno i revolucionarno djelovanje. Dobivao
sam pitanja iz svih dijelova svijeta, a osobito iz Euro­
pe. Ljudi koji su tragali za zdravljem, inovatori i me­
dicinari vrlo brzo se podijeliše u žestoke protivnike i
oduševljene pristaše. Ti spisi izazvali su raspravu, od­
nosno otvoreno izjašnjavanje o novim načelima koje
sam otkrio, tako da su u Europi nastale dvije protivni­
čke udruge, udruga Ehretista i udruga Ne-Ehretista.
Istinu Ehretista vrlo je dobro opisao poznati izvo­
đač i obnovitelj sljedećim riječima: „On (Ehret) nije
pronašao ili stvorio post, nije poboljšao uzimanje
voća ili prehranu, budući da je sve to bilo poznato i
110
davno prije njega primjenjivano kao metoda prirod­
nog liječenja, ali ono stoje on uradio, stvorivši potpu­
no novi sustav, jest to daje uspio povezati elemente na
temelju savršene prehrane i posta u sustavnu metodu
liječenja." Moja teorija o sluzavosti - koja je postala
dokazanom činjenicom - kao glavnom uzročniku svih
patnji bivala je sve poznatijom, uostalom kao i moj
način liječenja. Prošla je sve probe i donijela nešto što
je netko nazvao enormnim uspjehom te ju opisao kao
prirodnu obradu i prehranu, kao najsavršeniji i naj­
uspješniji način liječenja. Vrlo brzo automatski je naz­
vana „metodom ljekovite hrane", a pokret koji se njo­
me bavio nazvan je „prirodnim načinom liječenja".
Preko deset godina pisao sam članke za časopise o
zdravlju i držao predavanja u velikim gradovima Eu­
rope, gdje sam s mnogim liječnicima i stručnjacima
raspravljao o prednostima te metode. LI svom „sanato­
riju voća i posta" obradio sam na tisuće pacijenata, pa
i putem dopisivanja, ne mijenjajući ništa od bitnih na­
čela. Usavršavao sam se sve boljim poznavanjem po­
jedinosti i saznanjima kako ih primijeniti da bi se
postigli najbolji rezultati. Iz svega toga razvilo se to
što je postalo poznato kao ljekovita hrana bez sluza­
vosti.
Neposredno uoči I. svjetskog rata doputovao sam u
Sjedinjene američke države s namjerom da razgledam
izložbu Panama. Htio sam ispitati plodove koji su ra­
sli na stablima Kalifornije. Ratne godine primorale su
me da ostanem u Americi i vjerojatno nije nimalo slu-
111
čajno da sam tu naišao na ljude koji su imali iza sebe
svu istinu. Spoznao sam nužnost općenitih pregnuća i
ista istraživanja, otkrića i iskustva. Branili smo ista
nadao se izbjegavanju nepoželjnih posljedica do kojih
načela i s njima upoznavali javnost, načela koja su u
je dolazilo zbog najobičnije zavisti. Moje misli, djela i
Europi bila nadasve uspješna, jer su napaćenom
riječi baštinit će i unaprijediti budući naraštaji. Znač­
mnoštvu pružala olakšanje i pomagala pojedincima
enje i višestruka primjena umijeća liječenja kojeg sam
da izbjegnu razna oboljenja.
se domogao kao svog životnog djela dovela me je do
Voće i povrće sadrži sastojke koji su poželjniji od suradnje s prirodnim lječiteljima koji su vršili praksu
svih drugih živežnih namirnica za proizvodnju iteka­ bez tvorničkih lijekova.
ko važne energije Te osnovne namirnice ili sastojci
Najviše mi je stalo do toga da se svijet upozna s
poznati su kao „životonosni ugljikohidrati" i
mojim , u međuvremenu dokazanim, otkrićima na po­
„groždani šećer". Njihova prisutnost u dostatnim koli­
dručju zdravlja - boljeg zdravlja - kojeg sam se po­
činama protivila se u to vrijeme prevladavajućem
najprije sam domogao i koje sam posredovao
mišljenju da su osnovni proizvođači energije organ­
tisućama i tisućama pacijenata u svom švicarskom sa­
ske i mineralne soli, odnosno soli organskih tkiva. Te
natoriju na javnim predočavanjima te putem članaka u
su soli u svim živežnim namirnicama sadržane u nez­
časopisima o zdravlju.
natnim količinama, a neke od njih su kemijski dodaci.
Bio sam izazov i poticaj mnogim borcima za zdra­
Ni broj kalorija (jedinica topline) nije naj razboriti je
viji svijet, što se najbolje vidi po tome daje moje uč­
polazište u potrazi za poželjnom hranom. Dugotrajna
enje o zdravlju nailazilo na sve veće priznavanje, kako
opažanja, iskustva i istraživanja najbolji je dokaz da
kod običnih ljudi tako i kod stručnjaka - koji su bez
voće i povrće sadrži sve soli potrebne organskom tki­
imalo kolebanja prihvatili svježe voće i zelene listove
vu, da voće i povrće nadilazi sve ostale živežne namir­
povrća kao najpoželjniju hranu čovječanstva. Čak su i
nice glede naprijed navedenih sastojaka, te je
moje riječi kao što su „sluzavost", „oslobođen od slu­
najpoželjnije za čišćenje organizma od ostatka hrane
zavosti" i „suvišna sluz" postale s vremenom općenito
koja stvara „obilatu sluzavost". Prema tome, čovjek
poznate.
se može s pravom radovati djelotvornom učinku „lje­
kovite hrane bez sluzavosti".
Prof. Arnold Ehret
Moja osnovna pokretačka snaga bila je svesrdna
želja da budem ljudima od pomoći - u spoznavanju
istine - uz istovremeno priznanje da ni sam ne znam

112
113
 Arnold Ehret ostavio je čovječanstvu baštinu od
velike vrijednosti -po svemu sudeći najvažniju poru­
ku koja je čovječanstvu namijenjena od davnih vreme­
na! Ehretovo učenje jamči svim njegovim pristašama
zdravlje, zdravlje koje je daleko vrednije od svakog
ovozemaljskog bogatstva, jamči životnu sreću i du­
hovni rast.
Prof. Arnold Ehret imao je u životu vrlo velika
iskustva glede posta i liječenja pomoću zdrave hrane.
Bio je vrlo precizan promatrač vlastitih iskustava.
Zahvaljujući tome domogao se velikog prirodoznan-
stveno-eksperimentalnog znanja o liječenju pomoću
posta i zdrave hrane. Njegove izjave o ljekovitoj hrani
i postu ostaju i danas ispravne, važeće i usmjeravaju-
će, bez obzira na činjenicu što ih školska medicina ne
priznaje. To što ih ne priznaje, ne znači da one po sebi
nisu vrijedne i djelotvorne. Njegove izjave o funkcija­
ma tijela i organa, o tjelesnoj gradi, o zdravlju i bole­
sti, o fiziologiji, njegovo učenje o životnom događanju
u tijelu djelomično podliježu određenim ispravcima
nove prirodoznanstvene spoznaje. Međutim, to nipoš­
to ne umanjuje vrijednost njegova učenja o postu i
zdravoj hrani.
Izašle su njegove dvije knjige na hrvatskom u
Knjižnici UPT, Đakovo; „Ljekovita hrana bez sluza­
vost i" i „Postom do zdravlja". Obje se knjige mogu
naručiti na broj telefona: (031) Hl 1-774.
114
;
Diane Vallaster l olton
PRIRODNO RAĐANJE
Bio je lipanj kad sam primijetila da sam trudna. U
svojoj trideset i trećoj godini trebala sam roditi prvo
dijete. Koje li iznenadne i potresne spoznaje! Još mje­
sec dana škole, trideset prvašića i beskonačni formu-
lari na završetku školske godine kojima se moram
posvetiti - sve me to prilično opterećivalo.
Odjednom mi je salata koju sam toliko voljela po­
primila u ustima okus piljevine - moja prehrana poče­
la je dobivati posve nove crte. Izgledala je otprilike
ovako:
1., 2. i 3. mjesec trudnoće ništa mi nije prijalo osim
grejpfruta i svježe očišćenih oraha, triput na dan.
4., 5. i 6. mjesec grejpfrut je i dalje bio glavni preh-
ramben" artikl, ali istovremeno mi je počelo odlično
prijati i ostalo voće. Bio je mjesec rujan, najbolje vri­
jeme za kupine. Osim toga, uspjelo nam je pronaći
vrlo ukusne šljive, sušene šljive, kruške i jabuke, koje
nisu bile prskane. Pročitali smo da je čaj od listova
malina vrlo dobro piti u trudnoći, zato smo početkom
rujna posjetili livadu s malinama kod svojih susjeda i
nabrali punu vrećicu listova koje smo osušili na ploči.
Od rujna do 1. ožujka pila sam najmanje pola litre čaja
dnevno. Bilo je teško pronaći dobru mrkvu, ali uspjelo
nam je. dobili smo je u dovoljnim količinama da smo
115

mogli svakog dana pripremati pola litre soka od
mrkve. Budući da me naporan rad tijekom školske go­
dine prilično iscrpio, smatrala sam da bili trebala uzi­
mati neke dodatne tvari koje bi me činile krepkijom,
zato sam dnevno uzimala 6 tableta algi, 6 tableta pri­
rodnog kalcija, vitamin E, 2 čajne žlice ulja od bakala-
ra, budući da kod nas u Kanadi to godišnje doba ne
obiluje sunčanim danima te nije baš bogato prirodnim
vitaminom C.
Svaki put kad bi se otpadne tvari zadržale u mom
tijelu, pobrinula sam se za svjež ananas. Ukoliko ga ne
bih mogla dobiti, zadovoljila bih se ne šećerenim so­
kom od ananasa koji je također vrlo djelotvoran.
Osjećala sam se tako čudesno da do šestog mjeseca
trudnoće nisam otišla k liječniku. No, moji prijatelji
bili su do te mjere uznemireni da sam napokon bila
primorana potražiti liječnika.
Liječnik nije.mogao shvatiti da dijete ima tako
snažne otkucaje srca, da nisam za vrijeme trudnoće
dobila na težini, te da u mom tijelu nema nikakvih
naznaka trovanja. Vjerovao je u prirodno rađanje i bio
je prezadovoljan mojom jednostavnom, prirodnom
hranom.
Dnevno sam pješačila nekoliko kilometara. Imali
smo dva mala psa, tako da sam uvijek imala razloga
da krenem s njima u šetnju.
A onda, 1. ožujka, došao je napokon na svijet Eric,
plačući naravno, ali s bujnom kosom na glavi. Kosa je
116
bila utoliko divnija zato što većina novorođenčadi do­
lazi na svijet gologlava ili s vrlo malo kose na glavi.
Sjajna boja njegove kose bila je glavna tema razgovo­
ra medicinskih sestara i liječnika - dijete uopće nije
imalo mliječno-bijelu kožu!
Svatko se čudio kako sam uopće bila u stanju Erica
dojiti, pa iako je mlijeko polako nadolazilo, izdržala
sam i uskoro je nadošla bogata količina punog, krema-
stog mlijeka, mada su mi uvijek govorili kako je
majčino mlijeko obično plavkasto i vodenasto.
Hrana na klinici bila je gotovo posve mrtva, ali ja
sam birala samo životonosne namirnice koje su bile
na jelovniku. Sestre su se pribojavale da uzimam pre­
malo bjelančevina, zato su me svaka tri sata bombar­
dirale velikim čašama pasteriziranog mlijeka.
Izlijevala sam ga u ispust i nadomještala vodom. Moj
suprug i moja sestra donosili su mi svakog dana litru
svježeg soka od mrkve i svježe očišćenih oraha, kako
bih nadopunila svoju oskudnu hranu. Voće na tanjuru,
koje se sušilo na suncu, a koje sam dobila na poklon,
bilo je označeno kao „opasno", budući da dijete - tako
su mi govorili - može od njega dobiti proljev. Meni se
uopće nije činilo da bi ti plodovi mogli naškoditi ma­
lome ili meni; jer ja sam te plodove jela deset godina,
a dijete je već punih devet mjeseci zajedno s njima
sjajno odraslo.
Bilo je predivno vratiti se kući gdje je bilo puno
živežnih namirnica na koje sam se tijekom godina na­
vikla. Nisam mogla odoljeti velikim količinama su-
117

hog voća, i kao što smo očekivali, bez ikakvih
posljedica.
Uza svu tu sirovu hranu koju sam jela (najmanje
60% od toga bilo je voće) bila sam nakon Ericova ro­
đenja zaprepaštena nad činjenicom da bi prošlo po ne­
koliko dana, a da dijete nije imalo stolicu. Napokon .
petog dana uspostavila se posve normalna, primjerena
stolica - bez ikakvog začepljenja, bez ikakvog prolje­
va!
Stoje bilo sa stolicom tako dugo? Čudili smo se, ali
to se pokazalo kao pravilo. Često se pitam da li sam ga
trebala ispirati. Bila je to zagonetka sve dok nisam
slučajno naišla na staru knjigu o dojenju djeteta u ko­
joj jasno stoji da mlijeko može katkada biti tako kvali­
tetno da nije ništa neobično ako novorođenče nema po
sedam dana stolice.
Po tom uzorku dijete se razvijalo sve dok nije poče­
lo uzimali čvrstu hranu. U starosti od šest mjeseci Eric
je okusio malo soka od mrkve, ali tek kad mu je bilo
devet mjeseci dobio je čvrstu hranu. Zrelu bananu i
mali komadićak avokada, oboje ispasirano kroz fino
sito. Bio je to njegov prvi čvrsti obrok.
Nakon toga nije trebalo pet dana čekati njegovu
stolicu, svega nekoliko sati nakon jela dijete je već
imalo stolicu koja je bila puna sitnih crnih vlakana.
Bila sam zaprepaštena! Evo ga na - pomislila sam -
dobio je gliste! Tog me dana posjetila medicinska se­
stra. Otvorila sam joj vrata sa suzama u očima i poka-
118
zala joj sumnjivu stolicu. Odmah me pitala što je
pojeo, i kad sam joj rekla daje pojeo tek mrvicu bana­
ne, nasmijala se i odgovorila mi: „Evo vam vaših gli­
sta: celuloza od banana!" Ni danas ne mogu vjerovati
da bi mekana banana mogla imati tako puno celuloze
u sebi!
Eric je odonda dobivao obje živežne namirnice -
banane i avokado - i malo soka od mrkve, sve dok nije
navršio godinu dana. Tad smo njegovoj hrani počeli
polako dodavati kašu od sirovih sušenih šljiva, bade­
ma i marelica, obično s dodatkom avokada. Malo ka­
snije počeo je dobivati svježe voće, u sezoni njegova
dozrijevanja.
Eric je sam birao svoje jelo, što smo vrlo brzo usta­
novili. Ponekad bi samo danima jeo jabuke, zatim bi
ih zamijenio s avokadom, i tako redom. Volio je i još
uvijek voli žvakati suho lišće algi. Jedino mlijeko što
gaje dobivao pune dvije i pol godine bilo je majčino
mlijeko. Sada pije sok od mrkve i mlijeko od kokosa, i
nadamo se da ćemo ga uskoro nagovoriti na to da tu i
tamo popije i koju čašu kozjeg mlijeka.
Nikad nije imao vrtoglavicu, nikakvu sluz, nikak­
vih oteklina, nikakvih napuhlina i nikakvih upala žli­
jezda.
Većina mojih prijateljica hrane svoje bebe s „hra­
nom za bebe" i pomoću bočice. S određenom hranom
za bebe mogle su mirno spavati svu noć. Budući da su
njihova djeca bila nesposobna za probavu škroba, do-
119
 lazilo je stalno do prehlada, gripe, upale pluća, mok­
renja u pelene i alergija. Od svega toga mi smo srećom
bili pošteđeni, zato jer smo se pokoravali jednostav­
nim zakonima prirode.
Jedino što mije smetalo kod dojenja jest činjenica
da mi je trebalo znatno više sna, da mi je nedostajala
moja normalna, uzavrela energija - ali zato imam sret­
no, zadovoljno dijete.
Sada je Eric star tri godine. Njegova hrana sastoji
se iz sirova i sušena voća, od svježeg sirovog povrća,
salata i njihovih sokova, oraha, sjemenki i meda. On
je duševno uravnotežen, tjelesno dobro razvijen, te
pun energije i znatiželje."
120
Adelle Vallaster, nastavnica
LIJEČENJE KOSTIJU PRIRODNIM
SOKOVIMA
Nakon dugogodišnjih priprema mama i tata otpu­
tovali su u Europu, a mi smo se za to vrijeme brinuli o
njihovoj vikendici. Poštari su bili u štrajku, što je naš
položaj jako otežavalo. Sve veze bile su prekinute,
dok nije stigao sudbonosni telegram, desetak dana pri­
je nego što su se mama i tata trebali vratiti. Molili su
nas da im pošaljemo dodatnu svotu novaca, da im na
uzletište dostavim „bob" (saonice) i da presadimo
pšenične klice u veću posudu.
Očito je nešto krenulo naopako! Ali što se konkret­
no dogodilo mi zaista nismo mogli provjeriti - sve
dok se nisu vratili kući. Deset dana posvemašnjeg
straha. Naposljetku smo saznali daje na mamu naletio
motorkotač, kad je u Austriji prelazila cestu, te joj za­
malo nisu odrezali nogu. Na čudesan način uspjelo je
vodećem specijalistu za kosti u toj pokrajini poći za
rukom operacija pomoću koje su sve polomljene kosti
stavljene u pravilan položaj te su tako stvorene sve
šanse da brzo zacijele.
Mamina jedina pomisao bijaše da se što prije mo­
guće vrati kući svojini sirovim sokovima i sirovoj hra­
ni; poznavala je naime mnoge slučajeve u kojima je
121
liječenje pomoću sokova i sirove hrane imalo napro­
sto nevjerojatne uspjehe.
Dva tjedna nakon te nesreće bili su opet dočekani u
Kanadi. Liječnik u Austriji mislio je kako je već sama
pomisao na putovanje prava ludost. Bio je uvjeren da
mama naprosto neće biti u stanju podnijeti bolove pri­
likom čestog presjedanja. Međutim, tata je naprotiv
bio čvrsto uvjeren u to da mora mamu što prije odvesti
kući. Napokon je liječnik pristao. Mama je podnijela
putovanje vrlo dobro, zahvaljujući njenom čudesnom
zdravlju na temelju programa sirove hrane kojega se
pridržavala punih deset godina.
Čim se vratila kući, počeli smo sa sokovima - 120
grama soka od pšeničnih klica triput na dan. sok od
mrkve i bezbrojne šalice čaja iz korijena i listova com-
freya. Dodatno je dobivala prirodni vitamin C. prirod­
ni kalcij i prirodni vitamin E. Imali smo mnogo
organski uzgojenih bresaka, krušaka, vinove loze i ja­
buka, dok smo domaću salatu te jeseni i zime nado­
punjavali salatama iz supermarketa. Svako popodne
dobila je mješavinu suncokretovih i sezamovih sje­
menki, fino samljevenih, pomiješanih s malo meda,
kao ijednu čašu čaja od comfreya.
Kućni liječnik htio je mamu odmah poslati u bolni­
cu, jer se u rani stvarala gangrena. Nakon silnog nago­
varanja pristao je da ostane kod kuće. dok joj se stanje
nije pogoršalo te smo je uredno otpremili na kliniku
da joj zamjene zavoje. To je predstavljalo određeni
problem, ali rješenje je brzo pronađeno.
122
Mi bismo rado položili na ranu obloge od comfreya
i pšeničnih klica, ali to nije bilo moguće, jer je na gip­
su bio malen razrez kao rupa za zrak i stavljanje zavo­
ja.
Takvo stanje potrajalo je otprilike tri tjedna. Tada
je očigledno uslijedilo liječenje iznutra prema vani.
Bio je to nečuveni postupak, bez ikakve primjene lije­
kova za rane. Jedino svježi sokovi i živežne namirnice
posredovali su elemente koji su bili nužni za izlječen­
je. Stanje je iz dana u dan bivalo sve bolje, sve rjeđe se
odlazilo na kliniku.
Sest mjeseci kasnije, kad je gips bio skinut, bile su
medicinske sestre iznenađene kad su ustanovile da
nema nikakvog uobičajenog mirisa kakav se osjeća
kad se skine gips nakon dugog nošenja. Kad je način­
jen rendgenski snimak, pokazalo se da je mala kost
zarasla, ali nije velika, zato je još jednom noga stavlje­
na u gips. Liječnik je bio sasvim siguran da kost ne
može zarasti i da nužno predstoji čitav niz transplanta­
cija - kako kostiju tako i mesa - budući da se radi o
teškom prijelomu, da se predugo liječila površinska
rana, te daje izgubljeno previše koštane srži.
Liječnik je u šali rekao sestrama kako je riječ o
dami koja vjeruje da će je izliječiti Bog i povrće. Ali
kad je dva mjeseca kasnije gips bio skinut i vidjelo se
da su obje kosti odlično zarasle, bio je liječnik najza-
prepašteniji svjedok!
123
 Danas, 21 mjesec nakon nesreće, rana je posve sra- Dr. Norman W. Walker
sla s tkivom, najprije je doslovce bila samo koža na
kostima. Sada se mama kreće bez štapa naokolo, sva­ KAKO SAM OZDRAVIO
kog dana odlazi u vikendicu i sama odlazi u kupovinu.
I LIJEČIO DRUGE!

Uvijek iznova naglašavam

kako je važno održavati svoje ti­
jelo čistim iznutra i izvana. U
svom istraživačkom poslu koji je
trajao gotovo pola stoljeća, tra­
gajući za osnovnim uzrocima
ljudskih patnji i tražeći sredstva i
načine kako se zaštititi i izliječiti
od tih patnji, došao sam do zak­
ljučka daje najveća prepreka na
tom putu do željenih rezultata
nagomilavanje otpadnih tvari u tijelu.
Moja obitelj i prijatelji često su mi govorili - po­
služim li se njihovim riječima - da bi svoje vrijeme
„trebao posvetiti mnogo smisleni]im stvarima od
istraživanja kojima se bavim, jer na takvim istraživan­
jima ionako već odavno zarađuju milijune dolara kli­
nike i zavodi". Predviđali su strašne posljedice za
moje zdravlje, ako budem inzistirao na tim istraživan­
jima koja su u znanstvenim i medicinskim krugovima
izazivali gnušanje.
Međutim, kad sam se suočio s činjenicom kako se
muškarci, žene i djeca posvuda u svijetu koriste kao

124 125
pokusni kunići u raznim eksperimentima koji su, koli­
ko sam tada mogao spoznati i razumjeti, bili posve ne­
prirodni, i kad sam vidio kako su ti ljudi za nekoliko
godina bili doslovce pokošeni - stoje bila neposredna
posljedica tih „znanstveno priznatih obrada" pomoću
rendgenskih snimanja i cijepljenja - donio sam defini­
tivnu odluku da moram pronaći korijen naših proble­
ma, pa makar istraživanje trajalo čitav život.
Danom donošenja te odluke postao sam sebi samo­
me vlastiti pokusni kunić. Odlučio sam hraniti se pre­
težno žitaricama i piti puno mlijeka - bili su to stupovi
takozvane ,jake hrane". Te živežne namirnice bile su
općenito - od najviših „autoriteta" - prikazivane kao
najvažnija i najbolja hrana, kao najdragocjenija hrana,
kao hrana koja sadržava sve hranjive tvari potrebne za
zdravlje, snagu i tome slično. Na toj hrani razvijao
sam se očigledno sjajno pune dvije godine, a onda
sam jednog jutra iznenada ostao prikovan uz krevet.
U međuvremenu sam na tjelesnoj težini dobio oko
15 kilograma. Po vanjskom izgledu i važećim mjerili­
ma nije mi apsolutno ništa nedostajalo - do sudbono­
snog jutra, kad me pogodilo nešto poput groma iz
vedra neba. Liječnicima je bilo jasno da se nalazim u
beznadnom položaju; govorili su da moj život može
potrajati svega nekoliko tjedana, budući da se radilo o
cirozi jetre s užasnim bolovima neuritisa koji se tada
smatrao definitivno smrtonosnim.
Dvoumio sam se glede njihovih savjeta i uzimanja
lijekova. Prisjetili se razgovora s jednim prijateljem.
126
vođenog nekoliko godina ranije. Bio sam tada duboko
dirnut mudrošću tog starog vegetarijanca koji mi iz­
među ostalog reče: „Ako slučajno oholiš i ne mogneš
ustati iz kreveta, ne uzimaj nipošto lijekove - lijekovi
su otrov. Radije nemoj tri dana ništa jesti. Bolest je
posljedica otpadnih tvari koje se nagomilavaju u tvom
tijelu. U ta tri dana popij svakih pola sata čašu čiste
vode i ti ćeš opet hiti zdrav. "
Taj prijateljev savjet obuzeo je moju svijest tek
sada kad sam bespomoćno ležao u krevetu. Počeo sam
razmišljati da nemam zapravo što izgubiti, da mogu
jedino biti na dobitku, ako ga poslušam i primijenim. I
zaista, prijatelj je bio u pravu. Za nepuna tri dana opet
sam bio na nogama. Trećeg dana, nakon ispiranja cri­
jeva, moje izlučevine su bile tako naprasne i gnusne
da mije smjesta bilo jasno stoje prijatelj mislio kad je
govorio o tome da su bolesti posljedica otpadnih tvari
u tijelu. Pitao sam se odakle toliko toga u mom tijelu i
kako je sve to moglo ostati u njemu. Naravno, jeo sam
sve što mi je prijalo i poslao bolestan.
Moj prijatelj bio je vegetarijanac i zdrav poput svih
ljudi koji puno vremena provode u prirodi. Hranio se
jedino sirovim povrćem, sirovom salatom i voćem -
zašto se i ja ne bih tako hranio? Učinio sam to i unutar
šest mjeseci bio pun energije i stvaralačkog poleta.
Počeo sam istraživati vrijednost hrane u svježem, si­
rovom stanju, uspoređujući je s hranom u kuhanom
stanju. Hraneći se sirovom hranom, osjećao sam se
savršeno dobro i poletno, bez ikakvih problema sa sto-
127
licom. Za razliku od kuhane hrane koja bi me nared­
nog dana jednostavno smlavila; moj duh nije bio
bistar, a izlučivanje bi se znatno pogoršalo.
Opet sam se sav začuđen pitao što li se to krije u si­
rovoj hrani te ona tako brzo djeluje na poboljšanje
mog stanja? Uzeo sam nekoliko mrkvica i naribao ih;
iscijedio sam iz njih sok i bio zadivljen količinom te­
kućine u mrkvi. Gotovo tjedan dana nisam radio ništa
drugo nego se „igrao" voćem i povrćem, ribajući ga i
cijedeći iz njega sokove; dnevno sam pio do četiri litre
svježih, sirovih sokova, a prednjačio je sok od mrkve.
Liječnici su mojim prijateljima govorili da neću živje­
ti duže od nekoliko tjedana; ali ja nisam posustajao,
trčao sam okolo požutjele puti poput Egipćanina. be­
sprijekorno zdrav. Nijednog od svojih prijatelja nisam
uspio nagovoriti da proba moje sokove!
Kad se moja jetra i žučni mjehur oporaviše. brzo je
nestala požutjelost puti. Spoznao sam daje obojenost
kože bila prouzročena djelovanjem žuči i otpadnim
tvarima koje se oslobađaju u jetri i žučnom mjehuru
za vrijeme čišćenja i regeneriranja uslijed uzimanja
velikih količina soka od mrkve.
Otprilike mjesec dana primjenjivao sam (na svoj
trošak) terapiju pomoću sokova na muškarcima i
ženama prikovanim uz krevet, pod budnim okom lije­
čnika koji mije bio prijatelj. Liječnik je bio tolerantan
prema mojim teorijama, čak ih je dobronamjerno
prihvaćao. Rezultati su bili izvanredni, pogotovo ako
128
su pacijenti primjenjivali dijetu koja se sastojala od si­
rova povrća i voća.
Naravno, bio sam tad mlad i znao sam odgovor na
sve i sva. (Poznajete li nekog tko se u mladosti nije
tako ponašao?) Nisam imao novaca i bio sam opsjed­
nut mišlju kako se domoći bogatstva. To je ubrzo po­
stala sveopća manija - jedini i najbolji izlaz svega
tjelesnog - i tijekom dviju ili triju godina moja odu­
ševljena istraživanja urodila su sjajnim rezultatima, a
nakon četvrte i pete godine pokazalo se da taj posao
nimalo ne zaostaje za ostalim dohodovno unosnim
poslovima. To su u najkraćim crtama uspomene na
jednog ambicioznog mladog čovjeka koji je kročio
putem „velikog biznisa" (big busines).
Posljedice? Bile su posve prirodne, onakve kakve
su se jedino mogle i očekivati: slom živaca na samom
pragu ispunjenja ambicioznih planova. Jedan london­
ski liječnik - u međuvremenu sam svoje aktivnosti
prebacio u Englesku - došao je u moj stan i rekao mi
da mojoj ambicioznoj karijeri prijeti neminovni krah,
ukoliko se neću disciplinirati barem godinu dana, u
nadi da opet ozdravim. A bilo bi najbolje da odem u
inozemstvo i ostavim po strani sve poslovne aktivno­
sti, kako bih se temeljito odmorio i možda se nakon
devet ili deset mjeseci mogao opet posvetiti svojim
poslovima.
Za vrijeme razgovora dotični je liječnik primijetio
na mom stolu sliku šumskog krajolika. Pitao me što ta
129

slika u biti predstavlja... Objasnio sam mu daje to pe­
rom i tintom izrađena slika koja prikazuje znatno uve­
ćano hvatanje zraka, a nastala je prije godinu dana u
Bruxellesu. Morao sam mu priznati da sam se tom sli­
kom intenzivno bavio devet ili deset mjeseci i da sam
često provodio za štafalajem po čitavu noć, sve do ra­
nih jutarnjih sati. „Aha", reče on, „ Vaš problem nije
samo posao i prehrana, vaš problem je i nedostatak
sna u jednom dužem razdoblju".
Znajući da govorim tečno francuski, savjetovao mi
je da posvršavam svoje obaveze u Londonu te umjesto
na putovanje brodom - što mije prvobitno bilo prepo­
ručio - krenem u Bretanju i sjevernu Francusku, da se
nastanim na nekom seoskom domaćinstvu, da se opu­
stim i jedem sve što mi ondje pripreme.
To sam i učinio. Spakirao sam svoje stvari za jedim
duži boravak u Francuskoj. Nekoliko dana proveo
sam u razgledavanju Dinana i Briecua; ali ti gradovi
bili za mene preveliki. Naručio sam taksi i provozao
se kroz okolna sela. Kad smo stigli na kraj sela Pon-
tivy, upoznao sam „seosko domaćinstvo" starijeg bra­
čnog para i odlučio ostati ondje. Domaćinstvo je bilo
malčice udaljeno od sela - koje je u međuvremenu
preraslo u pravi grad - tako da se moglo pješačiti, a
blizu je bila i rijeka Aulne kamo sam odlazio na pe­
canje. Taj divni bračni par hranio se uglavnom sirom,
povrćem i voćem iz vrta, stoje meni itekako odgova­
ralo.
130
Nedjeljom bi zaklali jednu od svojih kokoši ili
neku drugu perad, a povremeno bi se na stolu našla
svježa riba iz obližnje rijeke.
Temeljito sam uživao u svom dolce far niente (be-
sposličarenju) i primjećivao kako postajem sve
snažniji. Jednog jutra, dokje gospođa pripremala pov­
rće i rezala mrkvu, primijetio sam kako su narezane
kriške obilovale vlagom. U mojoj podsvijesti nešto je
sijevnulo. Zamolio sam gospođu da mi dozvoli tog
popodneva iščupati nekoliko mrkvica koje ću usitniti.
Vjerojatno je pomislila kako se radi o nekakvoj lucka­
stoj britanskoj ideji, ali je smjesta bila suglasna. Usit­
nio sam jedno šest mrkvica te iscijedio iz njih sok kroz
jedan od čistih lanenih stolnjaka. Ta metoda bila je
tako jednostavna da sam - neovisno o svojim iskustvi­
ma od prije nekoliko godina - prvi put popio šalicu iz­
vanrednog soka od mrkve pripremljenog za svega
nekoliko sekundi.
Od tog događaja nadalje moja je zadaća bila da
svaki dan pripremim sok za nas troje. Moja tjelesna
snaga i zdravlje poboljšali su se do te mjere da sam se
nakon devet ili nešto više mjeseci, što m i j e liječnik
preporučio, osjećao dovoljno zdravim i jakim za po­
vratak u London
Razumije se daje moj liječnik bio iznenađen kad
me je ugledao, zadivljen mojim dobrim izgledom. Na­
ravno da se nije mogao načuditi mojoj metodi liječen­
ja. Moje liječenje u trajanju od osam tjedana nazvao je
„fenomenalnim".
131
 Od tih događaja u mojim mladim godinama ja ne
prestajem propagirati hranu od sirovih salata, povrća i
voća uz obilne količine sirovih sokova, kad god je to
moguće.
Vidio sam kako su ljudi u svim mogućim stanjima
zdravlja ili bolesti uvijek na dobitku s tim dvostrukim
programom liječenja, bilo da se radi o ispiranju i kli-
stiranju crijeva, bilo da se radi o brižno pripremanoj i
umjerenoj sirovoj hrani.
Pouzdano mogu tvrditi da su svi sljedbenici ovog
programa koje sam u proteklih trideset ili četrdeset
godina poznavao bili ne samo izliječeni od svojih bo­
lesti, već su bili u stanju izbjeći još gore katastrofe -
pa čak kad su im se preporučivale kirurške mjere - i
pronaći svoj mir, te su uistinu postali mnogo mlađi.
Prirodna reakcija čovjeka koji prvi put čita o tome
svodi se na pitanje: ako je tome doista tako, ako je ko­
rist od toga zaista od neprocjenjive vrijednosti - zašto
onda ostali svijet ne prakticira te stvari? Odgovor je u
biti vrlo jednostavan. Osnovni razlog zašto taj pro­
gram nije općenito prihvaćen leži u nestrpljenju veći­
ne ljudi koji boluju i pate. Oni žele brze i trenutačne
rezultate. Ovaj program je teži i traje puno duže od
ispijanja tableta ili primanja injekcije u ruku. Ljudima
je stalo do što bržeg djelovanja sredstava i, zaslijeplje­
ni trenutačnim uspjesima, olako prelaze preko činje­
nice da se kao neposredne posljedice uzimanja tih
sredstava mogu pojaviti dodatni problemi u obliku ka­
snijih oboljenja i tegoba.
132
Istini za volju, priroda zahtijeva malo više vremena
za liječenje, ali su zato rezultati tog liječenja mnogo
trajniji. Ne postoje bolovi ili tegobe u bilo kojem dije­
lu tijela koje ne bi pogađale istovremeno čitav organi­
zam. Ljudi obično ne razumiju da se prilikom
prirodnog liječenja pojavljuju reakcije u njihovom ti­
jelu koje valja podnositi s velikim strpljenjem i unu­
tarnjom jakošću, sve dok se prirodnim putem ne stvori
zdravije i mlade tijelo. Kad ljudi budu jednom to
shvatili, razumjeli i primjenjivali, spoznat će da priro­
da od čovjeka očekuje jedan sasvim jednostavan nač­
in života.
Čovjek je taj koji čini život kompliciranim ili
složenim. Kad bismo naučili svoj život prilagođavati
jednostavnih pravilima, bilo bi nam mnogo lakše nau­
čiti kako se može ponovno postati mlad.
I vi ćete imati uspjeha kad jednom postanete
svjesni snage koja se krije u vama.
Dr. Walkerje svoja istraživanja vodio i bavio se pi­
sanjem o toj tematici sve do svoje smrti u 116. godini
života. Zadnju knjigu „Tjelesna samokontrola težine"
napisao je u svojoj 113. godini.
Dr. Walker je nesumnjivo jedan od najiskusnijih i
najproduktivnijih prehrambenih znanstvenika na svi­
jetu. Objavio je bezbroj priloga u novinama i časopisi­
ma, te napisao čitav niz knjiga.
133
 U visokoj starosti dr. Walker je jednom rekao: „Ja
mogu uistinu izjaviti da nikad nisam bio svjestan svoje
starosti. Od svojih zrelih godina nadalje nisam imao
osjećaj da sam stariji, i mogu bez svake zadrške kazati
da se danas osjećam živahnije nego kad mije bilo 30
godina. Ja ne mislim na rođendane, nikad ih nisam
slavio. I danas mogu s najdubljim uvjerenjem kazati
da se radujem sjajnom zdravlju. Nimalo se ne ustruč­
avam ljudima kazati koliko sam star. Ja ne znam za
starost!"
Nekoliko njegovih knjiga već je objavljeno na
hrvatskom (vidi str. 25.), a objavit ćemo i ostale.
134
Sanja Kocijan
PRIRODNO ZDRAVLJE -
PRIRODNA HIGIJENA JE SVE
Veoma me se dojmio
razgovor s Alojzom. Istog
dana mi je postalo jasno da
ću temeljilo promijeniti
svoj način života. Istina, u
meni su se pojavljivale dvo-
umice o takvoj prehrani
koja uključuje prijesno
voće, suho voće, povrće i orahe, voćne ili povrćne so­
kove , ta bila sam naviknuta i naučena da su svi kuhar­
ski proizvodi kalorične vrijednosti, tabele vitamina,
minerala, bjelančevina nužno potrebni za zdravlje.
Tako su nas naime učili i još uvijek nas uče. Na osnovi
novih logičnih razloga prirodnih zakonitosti odlučila
sam se da pokušam živjeti na taj prirodan način. Ni­
sam bolovala od kakve teške bolesti, ipak imala sam
visok kolesterol u krvi i lako sam se prehlađivala.
Katkad sam počela i u prehrani spoznavati da je
zdravlje u rukama svakog pojedinca kao i činjenice da
je zdravlje rezultat takvog načina življenja koji mora
uključivati najbolju moguću prehranu, rekreativnu
aktivnost, dovoljno odmora i dakako tu pripadaju
zdravi i ljubazni međuljudski odnosi. Živjeti najopti-
135
malniji i zdrav način Prirodnog zdravlja - Prirodne hi­
gijene nažalost još nije sam po sebi razumljiv, iako bi
morao biti, nego je plod naše pripravnosti, razuma,
volje, morala, discipline na svim područjima našeg
života.
Već na početku pokazali su se znaci čišćenja svih
nepotrebnih tvari u tijelu i to kroz perut. Svako tijelo
različito reagira na prijelaz iz uobičajenog, nezdravog
načina života na prirodan način prehrane; Kod nekih
se to iskazuje kroz glavobolje, alergije i slično.
S obzirom na to da se pripadnice nježnijeg spola
više ili manje sukobljavaju s jednom manje prijatnom
smetnjom, mislim na „mjesečnicu", mene je i to po­
taklo da započnem živjeti prirodan način življenja i
prehranjivani a. Sa sigurnošću tvrdim da se menstrual­
ni ciklus već nakon nekoliko mjeseci dosljednog
držanja i ravnanja u skladu s načelima Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene bitno smanjuje, postaje
bezbolan... Naime, mjesečnica ne predstavlja nor­
malno stanje, kako to tvrdi službena medicina, to je
uvijek samo bolesno stanje koje pospješuje gubitak
mnogo energije, slabo osjećanje, glavobolje, depresi­
je itd. U današnjem više ili manje kaotičnom načinu
života, i uzburkanosti na svim životnim područjima i
način priprave raznovrsnih jela (kuhanih, pečenih)
podosta se razlikuje od načina priprave hrane prije
stoljeća, tisućljeća... Stalno se izmišljaju i „kuharski
specijaliteti", iako smo mi ljudi sve manje svjesni što
nam sa sobom donosi takva „prehrana"... Činjenica je
136
da sve više djevojčica već u devetoj, desetoj godini
dobije mjesečnicu, premda to nije posljedica dobre
priprave tijela na „ženskost" nego sve veće zatrovano-
sti tijela kao posljedice unošenja u tijelo nezdrave i
mrtve hrane. Što god je mjesečnica bolesnija i što du­
lje traje, tim više je tijelo prožeto raznim otrovima i
tvarima koje razgrađuju i upropašćuju one dijelove ti­
jela koji utječu na dobru funkcionalnost i osjećanje.
Također mjesečnica ne predstavlja tako zvani „pret­
hodni uvjet" za trudnoću, što je jedan između razloga
službene medicine. Danas postoje plemena čije pri­
padnice ženskog spola nemaju menstruacije (Aborigi-
ni...) nego imaju samo predmenstrualni ciklus koji
traje najviše dan ili dva dana. Moramo si posvijestiti
da nikakva bolest, uključujući i mjesečnicu. ne može i
uistinu ne može predstavljati nešto posve normalno,
jer je bolest već sama po sebi samodostatna činjenica.
Započela sam pohađati i susrete Kluba Prirodnog
zdravlja koji organizira predavanja gosp. Alojza Ko­
lara, najvećeg stručnjaka i praktičara na tom području.
I pri tom se ne smije zanemariti činjenice da u Klubu
susrećemo ljude koji imaju najrazličitije bolesničke
tegobe i tako sami stalno ponovo i ponovo razgovara­
mo ili dobijemo potvrde kako se lako može ostaviti
prehrambene navike i tako poboljšati osjećanje i
zdravlje pojedinaca. Kod nekih teško izlječivih bole­
sti, koje je klasična medicina već otpisala, zapaža se
već za mjesec dana vidna poboljšanja. Zaista nevjero­
jatno, teško bih vjerovala svemu tome da nisam sama
137
iskusila i ustrajala na čudesnom načinu prehrane i živ­ svoj naravni osjećaj i pouzdano se držati novog pristu­
ljenja. pa prirodnog življenja. Sama znam da sustav nije
Najbolji i najzdraviji stil življenja i prehrane uklju­ samo teorija, djeluje 100%!
čuje i primjerenu športsku i rekreativnu aktivnost. Moramo biti svjesni daje zdravlje naše najveće bo­
Najviše se bavim fitnesom, jer daje najbolje rezultate, gatstvo. Ukoliko ga izgubimo, gubimo katkad sebe,
iako su uključene kao dodatne aktivnosti još i druge pouzdanje u život i smisao života. Život nam je daro­
športske djelatnosti, imajući u vidu svoje razumne i van. Moramo ga dragocjeno i pametno znati živjeti,
logične mogućnosti. Smatram da prevelika optereće­ iživjeti i time sami sebi omogućiti najbolje funkcioni­
nost tijela na duže staze daje na kraju slabe rezultate. ranje i djelovanje.
U to se možemo lako uvjeriti kod mnogih vrhunskih
športaša koji se pri završenoj karijeri suočavaju s raz­
ličitim bolesnim oblicima tjelesnih nepravilnosti.
Zapravo življenje je jednostavno i kao takvo ga
moramo znati živjeti. Priroda seje naime pobrinula za
svako živo biće da ima na raspolaganju najbolju hranu
koja je primjerena s obzirom na „fizičku i biološku
građu" tijela. Uvjerena sam da koliko bolje svaki po­
jedinac znade osluškivati zakon ili zakonitosti prirode
toliko više će se osjećati sretnijim i zadovoljnijim u
svom životu. Suviše smo zanemarili pravu „bit" svog
življenja i stoga ponovo i ponovo razvijamo nova, raz­
ličita bolesnička stanja, koja najčešće imaju zajednič­
ki nazivnik u nezdravom stilu življenja, osobito
prehrane, bez obzira na to kakvu dijagnozu imaju.
Prošla je godina dana kako živim stil Prirodnog
zdravija - Prirodne higijene. Osjećaj je nadasve čude­
san. Katkad me još primami kakav obrok klasične hra­
ne (jednom mjesečno), sa sigurnošću znam da sam
našla najbolji način i da ću ustrajno i logično slijediti

138 139
 Lonja Medvešček
BEZ VOĆA NEMA ŽIVOTA
U djetinjstvu i mla-
denaštvu često sam
obolijevao od gripe, an­
gine, čestih prehlada,
upale sinusa i s tim po­
vezanim čestim glavo­
boljama i sličnim
tegobama. U dvadese­
toj sam se godini počeo
aktivno baviti športom u namjeri da predusretnem i
spriječim spomenute tegobe. Iako se pokazalo privid­
no poboljšanje, ipak su me tegobe ustrajno pratile,
dok mi nije već sve dojadilo i dok nisam shvatio da
moram nešto temeljito poduzeti.
Tražio sam način kako da ozdravim i došao do
meni jedine pristupačne literature o zdravom načinu
života. To je knjiga „Želiš li ozdraviti, ostavi ku­
hinjski lonac" (H. Wandmaker). Tu sam pročitao i
doznao za stvari i djelovanja o kojima prije nisam ni
slučajno sanjao. Ponekad sam slutio da postoji neka
veza između prijesne hrane i zdravlja, no ipak mi je
manjkalo mnogo potanjih obavijesti o tome. Dobio
sam ih u spomenutoj knjizi. Nakon nekoliko pročita­
nih poglavlja knjigu sam privremeno odložio, jer je
140
moj um trebao vrijeme da preradi i pripremi potpuno
nova saznanja o životu. Nakon približno tri tjedna po­
novo sam se latio čitanja i odlučio da počnem ispuštati
obilne dnevne obroke kuhane hrane, najprije ručak,
potom još i večeru i kasnije svu termički obrađenu
hranu. Trenutačne krize su nadolazile, ali sam ustrajao
jer me je neka nutarnja sila posve pravilno vodila zac­
rtanim putem. Posve sam pročitao i proučio knjigu
spomenutog pisca.
Najgora su bila prva tri mjeseca, a potom sam se
odlučio da pokušam planinariti. Počeo sam to po intu­
iciji, bez prevelikog naprezanja. Postupno sam pove­
ćavao svoje pothvate u planinarenju. Pješačim rado i
100 km asfaltnim putem i prirodnim područjima. Na
leđima nosim naprtnjak težak oko 11 kg za svoje
dnevne potrebe. Vrlo rado provodim svaki slobodan
trenutak u prirodi. Moja najbolja hrana je slatko voće i
orasi. Na početku sam za velike napore potrebovao
više vode, sada manje. Otkrio sam da sa sirovom hra­
nom lakše podnosim fizičke napore nego što sam to
mogao s „građanskom" hranom. Hranu uzimam već
prema potrebama organizma i predviđenim naporima.
Navest ću nekoliko učinaka koji su uslijedili na te­
melju moje prirodne prehrane. Brzo su nestali ekcemi
na licu i rukama. Već za nekoliko sati primijetio sam
da više nemam neprijatnog zadaha iz usta. Popravila
mi seje probava i čudesno su mi nestale bubuljice na
leđima. Na početku prelaska na sirovu hranu osjećao
sam prehladu, organizam se i preko nosa čistio od na-
141
 Putem k sjajnom zdravlju, sa 100% sirove hrane
gomilanih nanosa od mrtve hrane uživane više od tri (većinom su to sve vrste voća s mono - obrocima i
desetljeća. Nestale su glavobolje kao i upale sinusa. orasima, a rjeđe ponešto povrća) kročim već gotovo
Kad se samo sjetim koliko put sam išao u krevet samo dvije godine, jer me na to potiču neosporiva djelovan­
zbog sinusa, ne dođe mi ni na kraj pameti da se povra­ ja koja svakodnevno doživljavam u sebi a nisu plod
tim na prijašnji način prehrane. moje uobrazilje ili čisto nekakva uvjerenja ili idealizi­
Pojavile su se poneke bolesti povezane s davnim rani a.
ozljedama koje su nastale zbog prekomjernih i nepri­ Na temelju iskustva mogu uvjereno i lako reći da
lagođenih fizičkih aktivnosti. Te su bolesti bile znak bez voća nema života.
za početak ozdravljanja spomenutih ozljeda i povre­
meno su posve nestale. Na moju radost nestala je i bo­
lest od ozlijede, za koju su medicinski stručnjaci
mislili da će me stalno pratiti i povremeno se i pogor­
šavati. S tim se nikako nisam htio pomiriti.
Za održavanje svoga uvjerenja morao sam biti veo­
ma jak psihički i čuvstveno jer mi okolina, izuzev vrlo
rijetkih iznimaka, nije pružala nikakvu podršku, nego
su se još silno trudili da me odvrate od mog,.naumi je-
nog" cilja. Htjeli su me odvratiti s upozorenjem da
neću preživjeti, da ću se razboljeti, da će mi uzman-
jkati nužno potrebnih bjelančevina i masti, minerala i
vitamina te nadasve da neću biti sposoban za teške fi­
zičke napore. Nisam se mnogo osvrtao na sve te pri­
govore jer sam vidio da je to za mene jedina
mogućnost za održavanje zdravlja i da mi neće više
ništa manjkati. S obzirom na pomanjkanje snage za
teže fizičke napore podupirao me je savjetom prijatelj
koji je uz prijesnu prehranu završavao gradnju kuće,
gdje je trebalo uložiti i te kako mnogo fizičkog napo­
ra.
143
142
 spavati. Kao da mije pao zastor ispred očiju. Odmah
Roland VoB, 13053 Berlin sam iz dana u dan prelazio na oko 90% biljnu sirovu
hranu. Nakon kratkog vremena spavao sam opet kao
VELIKO OTKRIĆE dječak. Okladio bih sa da ove godine po prvi put na­
kon trideset godina neću imati peludnu hunjavicu.
Nabavio sam si i druge knjige, posebno one od Dr
Godine 1971. radio sam na odjelu za voće i povrće
Normana Walkera o sokovima i salatama... za nekoli­
u jednom velikom supermarket!!. Jednog dana upitala
ko mjeseci naučio sam više nego tijekom svog studija
me jedna gospođa može li se i blitva jesti prijesna. Bu­
biologije kroz više godina.
dući da to tada nisam točno znao, zanijekao sam. No
gospođa koja se tu našla u blizini, umiješala se u raz­ Posebno me se dojmilo obrazlaganje o besmisleno­
govor i rekla da se gotovo sve vrste povrća mogu jesti sti prehrane mlijekom, kruhom i pahuljicama od žita­
prijesne. Bio sam ponešto začuđen. Kad je ona to pri­ rica. Korjenito sam promijenio svoja dosadašnja
mijetila, stupila je sa mnom u razgovor. Pričala mije o stajališta. Moram skromno priznati da nisam sam do­
prezakiseljenosti u „normalnoj" prehrani i da ona živi šao do tih dragocjenih spoznaja o zdravoj prehrani. To
samo od sirove hrane. Na kraju mi je spomenula za­ imam zahvaliti knjigama H. Wandmakera, N. Walke­
nimljivu knjigu od H. Wandmakera. ra, R. Ehreta i dr. Od srca zahvaljujem neumornim
istraživačima i piscima na području zdrave , prirodne
Potom nakon nekoliko tjedana - kad već gotovo ni­
prehrane.
sam na to mislio - prošetao sam se do knjižare gdje
sam našao knjigu koju mi je spomenuta gospoda na­
pomenula. Listao sam je i čitao u njoj neobične naslo­
ve: ne jesti kruh, ne jesti mlijeko - što to znači? - hoću
lije uopće kupiti. Ali ipak sam je kupio i odnio kući.
Bila je to vjerojatno najsmislenija investicija od svih
što sam ih imao proteklih godina.
Kod kuće sam ju čitao kao kakav napet roman. Ina­
če sam se uvijek zanimao za zdravu prehranu ali ovo
je bilo iznenađenje. Iznenada sam shvatio odakle su
dolazili moja peludna hunjavica i kožni osipi i zašto
sam gdjekad imao ubrzani rad srca i nisam mogao
145
144
 Aleš L. Ceprič, Ljubljana, dipl. ekonomist
MOJA ISKUSTVA
Rodio sam se kao prvo dijete
u obitelji s tradicionalnim nači­
nom prehrane. Majka se kao do­
maćica brinula za nas sinove (4)
da imamo dovoljno hrane, dugo­
trajno prerađivane na visokoj
temperaturi i na različite načine,
inače čudesna okusa i mirisa,
previše zasićene mastima prije
svega životinjskog porijekla. To
je izazivalo veliku žeđ. Pio sam prije svega gazirana
pića i s vodom pomiješane slatke industrijske sirupe
na osnovi naranče ili limuna. Uvijek je na stolu bilo
dovoljno divnog raznovrsnog peciva, prije svega po­
miješanog s jabukama i sirom. Kao dijete sam bio sla­
dokusac. Iako sam bio posve športski aktivan, već su
me u djetinjstvu zahvaćale mnoge teškoće i sve mogu­
će bolesti; izmjenjivale su se angina, gripa, viroze,
prehlade, upale pluća, kronične bubuljice, grčevi mi­
šića i dr., stoje doseglo svoj vrhunac s kombinacijom
bakterijske virusne upale pluća i tuberkuloze u petna­
estoj godini života. „Krivo liječenje" prouzročilo je
alergiju na penicilin i na sve tada u Jugoslaviji dostup­
ne antibiotike. Hospilaliziran sam na Golniku gdje
146
sam doživio kliničku smrt i izvantjelesno iskustvo.
Oko mene su prije svega zbog upale pluća umirali kao
na tekućoj traci, i mladi ljudi. Ozdravio sam međutim
„čudom" uz prisilni post dok sam dugotrajno ležao u
komi bez uobičajene prehrane, pri tjelesnoj tempera­
turi iznad 40° C.
Nakon ponovnog „rođenja" odselio sam se kao
srednjoškolae i nagonski bježao od mamine prehrane.
U đačkom mije domu prijala manje kalorična hrana.
Zato sam kao maturant dosegao svoju idealnu težinu
od 81 kg. Kasnije sam kao student već samostalno
oblikovao način prehrane, uobičajen s manje kalorija.
Na služenju vojnog roka dosegao sam 99 kg, prije
svega zbog graha. Nakon ženidbe smo u vlastitoj obi­
telji malo promijenili prehrambene navike u korist
voća i povrća, zato je moja težina opala , ali ne dovol­
jno. U službi sam upoznao većinu prehrambenih navi­
ka svijeta, jer sam mnogo putovao. Srpska me je
kuhinja zbog bogatosti najviše oduševila i duboko po­
spješila moju prekomjernu težinu. Pojavili su se zna­
kovi narušenog zdravlja, malo povišen krvni tlak i
šećer u krvi, što je zajedno s ostalim znacima uslijed
stalnog stresa po mišljenju liječnika ukazivalo na
pređinfarktno stanje.
Na prijedlog specijaliste kardiovaskularne medici­
ne smanjio sam količinu dnevnih obroka i posebno
mesa u prehrani. U tridesetoj sam godini postao vege­
tarijanac s ponekim prekršajima, naročito zbog po­
puštanja pritisku društva, prijatelja i poslovnih
147

partnera. Još uvijek sam jeo jela životinjskog porijek­
la: jaja, sir. vrhnje, mlijeko, posebno mije prijalo ono
alpsko, a pristao sam jesti sve vrste jela pripravljena iz
mesa. iz prehrane sam izbacivao sol, osim ako je bilo
nemoguće zbog predpriprave. Uživao sam u morskim
specijalitetima, jeo sam mnogo riže pripravljene na
sve moguće načine. Oduševio sam se talijanskom
prehranom: špageti, pizze, lazanje itd. Salonski barovi
u lokalima postali su za me stalno mjesto za uživalac -
ko hranjenje i druženje. Težina je nekontrolirano nara­
sla na 95 kg, a visina mije 193 cm. Pio sam odabrana
vina u ograničenim količinama. Nije bilo dana bez
kave. Obično sam pio najmanje 5 šalica, u pravilu u
kombinaciji s alpskim kravljim mlijekom ili kao ka-
pučino. Divno sam se osjećao, iako sam duboko u sebi
već osjećao upozorenja da to nije pravi stil življenja,
ponovo sam se borio s prekomjernom težinom. Danas
znam da sam bolovao od pretilosti kao većina mojih
sunarodnjaka, prijatelja, znanaca i ostalih ljudi u raz­
vijenim dijelovima svijeta. Ponekad se pojavljivala
nesanica, nemir, aritmija srca, natečene noge, bolovi u
desnom koljenu, natečeno lijevo rame, pretjerano iz­
lučivanje preko kože, zatvorenost, perut, grčevi miši­
ća u nogama, otežano izlučivanje urina i stolice itd.
Očito je bilo moje ubrzano propadanje. Tražio sam
rješenja koja nisam našao ni u mnogim knjigama, ni u
mnogim člancima niti u savjetima doktora medicine -
liječnika.
148
Ništa od toga što su mi nudili nije me zadovoljilo,
uvjerilo. Jedino životni stil Prirodnog zdravlja - Pri­
rodne higijene lako me silno oduševio da me je nakon
dvadeset godina vegetarijanstva doveo na put kojim
ću - u to sam duboko uvjeren - ići do svršetka svog
života.
Novi način prehrane, sirovom hranom, upoznao
sam baš na svoj 50. rođendan, u siječnju 2004. To ina­
če nisam našao prije u silnoj literaturi i člancima koje
sam čitao. Na internetu sam naišao na Alojza Kolara,
praktičara i savjetnika Prirodnog zdravlja.
Odgovarao je na moja pitanja i poslao mi obilje
gradiva za čitanje. Oduševljeno sam gutao sve te no­
vosti i obavijesti. Među preporučenom literaturom
bila je najčešće spominjana knjiga: „Želiš li biti zdrav,
ostavi kuhinjski lonac" (H. Wandmaker), koju sam
posudio u knjižnici i pročitao je tako reći u jednom
dahu. Potom sam si postavio cilj: post 14 dana sa zav­
ršetkom 1.10.2004. i prijelaz na novi stil života. Isto
lako seje odlučio i moj prijatelj Tine te nam je skupa
bilo lakše. Bavili smo se istim mislima, čitali isto štivo
i održavali telefonsku vezu s Alojzom Kolarom koji
nanije za vrijeme posta davao potrebne savijete. Post
je jednostavan, teži je put do odluke. Zadnji dan rujna
još sam navečer nešto malo pojeo, ujutro sam popio
samo razrijeđeni prirodni sok od gorušice i slijedilo je
klistiranje. Iz mene se preko stolice izlučivala nečisto­
ća u obliku zavoja koji su se nagomilavali godinama.
Osjećaj je bio predivan.
149
 Discipliniranost je temelj za post i prijelaz na novi
stil življenja. Svaka tri sata pio sam razrijeđeni limu­
nov sok. Prvi je dan prošao samo što sam trepnuo. Već
drugi dan su se pojavile prve sumnje. Rasplinule su se
tad kad sam pročitao nekoliko Alojzovih odgovora.
Svaku večer prije spavanja i svako jutro, katkad i u
drugo vrijeme, čitao sam knjige Helmuta Wandmake-
ra (Želiš li biti zdrav...), Dr. Jensena (Terapija sa so­
kovima), Dr. Normana Walkera (Svježi sokovi od
voća i povrća); Damjana Likara i Alojza Kolara (Aids
je izlječiv), Dr. Boba Ovvena (izlječenja neizlječivog).
Ponovo sam posezao za knjigama za motivaciju kao
što su: Jim Doman i John C. Maxwell (Strategija
uspjeha), Jeff Keller (Mislena prirodnost je sve), Ma­
rie McCullough (Ako mogu ja, možeš i ti), Jay Rifen-
bary (Bez izgovora), Alan Don Greene (Prevladajte
strah i pobijedite), Dr. Ross Walker (Put do zdravlja).
Treba naglasiti da sam svaki dan normalno radio,
obavljao gimnastiku, da sam živio kao da i ne postim.
Neobična je bila samo praznina koja seje sve više oči­
tavala u predjelu trbuha i lakoća tijela pri fizičkim op­
terećenjima. Svaki sam se dan vagao i zapazio stalno
smanjivanje tjelesne težine. Jedan tjedan je prošao,
osjećao sam se izvrsno, zato sam vrlo odlučno zakora­
čio u drugi tjedan. Klistiranje sam izostavio, jer nakon
jednog tjedna nije više bilo potrebno. Ujutro razrije­
đen sok gorušice, potom svaka tri sata razrijeđen li­
munov sok. Prva zbiljska kriza pojavila se negdje
osmi ili deveti dan. Ogladnio sam . silno sam oglad-
150
nio, iako sam izdržao. Prošlo je 14 dana posta u kojem
sam se odlično osjećao, produžio sam po Alojzovu
savjetu na 21 dan. Budući da sam se nakon tri tjedna
stalno dobro osjećao, osim što me dosta obuzimala
posvuda hladnoća, dogovorio sam se s Alojzom za još
jedan tjedan posta, kad će se iz tijela početi izlučivati
pesticidi. Zbog prelaska od jeseni u zimu niske su
temperature okoliša prouzročile dosta teškoća za
održavanje tjelesne temperature, stoga sam se morao
dodatno štititi od zime toplijim, prikladnijim rubljem.
Bolje je postiti u vrijeme prelaska iz zime u proljeće,
kad se očekivane temperature okoliša stalno povisuju.
Uspjelo mije svaki dan održati kondiciju i izdržati
28 dana bez hrane, samo s razrijeđenim sokovima od
limuna. Tjelesna mije težina pala na 79 kg. Odjednom
sam se osjećao odlično, pobjedonosno, pun energije,
zato sam htio produžiti s postom, vrlo oprezno te sam
postupno prelazio na životni stil Prirodnog zdravlja -
Prirodne higijene. Umjesto razrijeđenih sokova pio
sam nakon posta čiste sokove od limuna, katkad sam u
prehranu uključio ostalo voće i povrće. Mrkvin sok
ujutro u kombinaciji sa sokom od cikle i krastavaca
postao mi je najdraži, a banane su uvečer moja stalna
prehrana. Tjelesna se težina ustalila na 81 kg. Voće je
zastupljeno oko 90% u mojoj prehrani. Mango, papa-
ja, pitahaja, pilaja, guava, maracuja, rambutan, du-
rian, naši, pepino. kumkvat postali su jednakovrijedni
meni poznatom voću: grožđe, banane, naranče, bre-
skve, kajsije, mandarine, smokve, datulje, kaki, šljive.
151
jabuke, trešnje, ananas, kokos, kruške, kivi, lubenice,
dinje, jagode, ribiz, maline itd. Imam pobjednika
među svim plodovima: kaki. Lanjske godine sam ga
od prijatelja u Primorju kupio preko 100 kg i pravilno
ga uskladištio. Prošle sam godine spoznao i počeo sil­
no cijeniti veliku vrijednost limuna i naranči.
Iznimno je za me zanimljiv i sok od grožđa koji
prije nikad nisam pio u prijesnom stanju nego samo
prerađena u vino. Grožđe mi je izvrsna hrana. Imam
stalno na zalihi limuna, trošim ih same ili njima zaki-
seljujem salatu. Knjiga Dr. Normana Walkera „Soko­
vi od svježeg voća i povrća" otkrila mi je snagu koju
ima povrće (graditelj našeg tijela) koje u mojoj preh­
rani predstavlja oko 8%. Od povrća su za me na
prvom mjestu mrkva, cikla i krastavci, dakako u prije­
snom obliku. Tu su i rajčica, sve zelene salate, poseb­
no endivija.
Kralj svega što se pojavljuje u mom novom život­
nom stilu Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene jest
avokado. Prije ga jednostavno nisam jeo jer ga nisam
poznavao. Te godine sam ga dobro upoznao teoretski i
praktično, predstavlja bogatstvo okusa ako ga jedeš
samog, ali je još bolje u kombinaciji sa salatom. Svaki
dan pojedem kao samostojni obrok popodne nekoliko
oraha, badema, lješnjaka što predstavlja oko 2% u
mojoj prehrani.
Stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene je do
potankosti uredio moj život na poslu i studiju, u obi­
telji, spolnosti, međuljudskim odnosima, u slobodno
152
vrijeme i športu. Brinem se za dostatno spavanje i od­
mor, za čist zrak, do dvanaest svaki dan pijem svježe
sokove, u pravilu iz naranči, limuna i mandarina, je­
dem mono-obroke voća i rjeđe povrća preko dana, za
večeru jedem banane iako ne nakon 19h. Od 20h pa
nadalje ne jedem i ne pijem.
Prije nego idem na gimnastiku pojedem bananu,
nakon gimnastike, ako je moguće, salatu poradi mi­
šićne mase ili bananu, jednom mjesečno idem na sola-
rij desetak minuta. Mogu jednostavno reći da sam
zdrav jer imam mnogo stvaralačke energije, osjetila
su se poboljšala, osnažila, čitam bez naočala, mirno
spavam, održavam se na visokom nivou. Doista, idem
spavati najkasnije oko 22h s rijetkim iznimkama pora­
di kakve kulturne priredbe. Svaki dan meditiram, sre­
dinom dana malo se odmaram. Nisam žedan, ne
znojim se, odlično podnosim visoku temperaturu, isto
tako napore i rijetka preopterećenja bez problema.
Zimi se skijam, jašem, skližem se. Niske mi tempera­
ture okoliša nisu prijatne, zato si primjerenim oblač­
enjem uredujem prikladnu temperaturu. Ne
obolijevam od suvremenih bolesti. Otkad sam pri stilu
Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene zdravlje se je
znatno poboljšalo. Ustrajan sam, miran i čvrsto odluč­
an da održim taj čudesni životni stil, suvremen i prija­
tan meni i svim ljudima koji ga zdušno prihvate.
153

Dr. Robert Jackson
KAKO SAM NADOŠAO NA
LIJEČENJE VOĆEM I POVRĆEM
Ne donosim nikakvu teoriju nego svoja vlastita
iskustva. Ovo što izvješćujem o sebi kao o liječniku i
bolesniku u potrazi za zdravljem jest zapravo moja
iskrena ispovijest.
I ja sam poput mnoštva ljudi suvremenog svijeta
uživao u hrani koja nam se nudi u izobilju pripravljana
na najrazličitije načine kako bi bila što ukusnija i pri­
mamljivija. Dnevno sam imao tri pa i više obroka.
Nevjerojatno, ali usprkos tim „zasitnim" obrocima
osjećao sam se ipak svaki put ubrzo opet slab i prazan,
sve dok ponovo nisam nešto pojeo. I što su ti obroci
bili hranjiviji, tim jači je bio moj osjećaj gladi.
Ali što sam trebao činiti? Mogao sam pri obrocima
veoma mnogo jesti posežući uvijek za što hranjivijom
hranom. Samo štogod sam češće mogao jesti, tim češ­
će se javljao taj osjećaj gladi. To me je tjeralo da je­
dem četiri puta na dan. Usprkos tomu osjećao sam
slijedećeg jutra istu unutarnju slabost. I činilo mi se da
postaje tim gore štogod sam više jeo. Često sam bio
uslijed tog zapažanja potpuno potišten, jer sam uvijek
tu slabost povezivao s manjkom hrane. Bilo je to smi­
ješno.
154
Posebno me začudila jedna druga pojava: postepe­
no nastupanje redovitih glavobolja. Kasnije, kad su se
u mojem simptomatskom kompleksu započele očito­
vati i probavne tegobe, mogao sam si objasniti te gla­
vobolje. Ali onda kad sam studirao početne osnove
teorije „dobrog, hranjivog" jela, činilo mi se da moja
probava normalno funkcionira - kažem izričito: činilo
mi se.
Zbog spomenutih teškoća s probavom morao sam
svršetkom svake sedmice uzeti neko sredstvo za čiš­
ćenje crijeva, kasnije dvaput sedmično, da odstranim
glavobolje. Događalo se da mi takva sredstva nisu
mogla potisnuti glavobolje. Tad sam se pribjegao ace-
tanilidu. Ali budući da acetanilid škodi srcu, a srce mi
nije bilo jako, dodavao sam kao pobudu za srce kofe­
in.
Činjenica je bila i ostala da sam doduše stalno tro­
šio velike količine dobrog, hranjivog jela. ali da se
moje zdravlje očito pogoršavalo. Moji su probavni or­
gani postali neposlušni i nisu više htjeli obavljati svoj
rad unatoč snažnoj hrani koju sam u njih ubacivao.
Time što sam gajio uobičajeno povjerenje u „dobru,
hranjivu prehranu",primicao sam se rubu groba.
Mogao sam već tada spoznati da se nešto ne slaže u
mom shvaćanju tog problema, jer bi sigurno dobra,
bogata ishrana mogla u meni otkloniti osjećaj slabosti
kad je uzrok njezin bio manjkava prehrana. Ali činilo
se da je preobilna prehrana izazivala upravo protivni
učinak.
155

Umjesto da sam na temelju te prehrane doveo u
sumnju uvjerljivost svojih prehrambenih teorija i po­
slušao glas zdravog ljudskog razuma, ustrajavao sam,
a da se ne brinem za nešto pobliže, pri uobičajenim
pogledima na prehranu iz prošlosti, isto kao i ostalih
99% civiliziranih neobaviještenih koji si poslovično
„zubima sami zarana kopaju svoje grobove". Osim
toga usmjeravao sam svoje ostale životne navike pre­
ma usklađivanju sa svojim iskrivljenim prehrambe­
nim mislima.
Budući daje za me „veoma dobra, hranjiva prehra­
na" bila nužnost, odlučio sam ograničiti svoju tjelesnu
djelatnost, da energija moga tijela može potpuno
obratiti pozornost primanju i preradi moje hrane i time
obnovi mojih snaga. Nisam više išao šetati — otkako
sam napustio svoje sportske igre - ustezao sam se go­
tovo od svakog kretanja i nisam radio ništa drugo
nego jeo i spavao.
Naravno, znao sam ja zašto sam morao podnositi
sve te patnje kao što su i moji kolege liječnici znali.
Bio sam doista bolestan. Ali zašto sam ja bio bole­
stan? Tako se nametljivo ne smije pitati. Bolest zahva­
ti nekog prije nego i pomisli na nju i nitko ne zna
razloga za to. Ona jednostavno nekog zgrabi, zar ne?
Tko to nije sam već doživio!
To je bila moja filozofija i to je još i danas nadalje
filozofija mojih kolega liječnika. Bio sam bolestan -
nitko nije znao zašto i morao sam se uživanjem dobre,
izobilne hrane opet obnoviti. Pri tom je trebalo moju
156
narav „potpomoći" velikom količinom napitaka i na­
mirnica, lijekovima koji potiču probavu, čiste krv, po-
dražuju, umiruju, čiste crijeva, smiruju bolove. Više
se uistinu nije moglo učiniti.
Ali moje tijelo nije htjelo unatoč svemu tomu oz­
draviti. Naprotiv, bivalo je samo sve lošije. Moj se
krvni tlak popeo na 212. Srce mije nesređeno i divlje
udaralo i veliki stručnjak William Osier kojeg sam
kao liječničkog autoriteta zamolio za savjet, već je iz­
rekao o meni svoj porazni sud. Mogao sam postati
žrtvom svakog propuha.
Uostalom, nikakvo čudo da sam bio tako bolestan,
ta bio sam ipak rođen - sada je već više od 80 godina -
od na srce bolesne majke daleko izvana na rubu civili­
zacije kao slabašno blizance. Teško me je prehranjiva­
la i samo sam bijedno odrastao pod primitivnim i
nehigijenskim životnim uvjetima onog graničnog po­
dručja. Ostao sam slabašan, vrlo često pobolijevao i to
gotovo po redu od svih dječjih bolesti. Doduše moj
život je tekao do moje trideset i druge godine prilično
snosivo. Ali tada je došlo do potpunog sloma. Ležao
sam istovremeno s gotovo svim bolestima probavnih
organa izuzev raka. Nisam posjedovao više nikakvu
kontrolu nad svojim mišićima i živcima i imao sam
raznovrsne halucinacije. Izgubio sam osam zubi usli­
jed paradontoze u visokom stupnju, morali su me ope­
rirati zbog jednog gnojnog čirića i to bez anestezije,
jer bi za to bio preslab tjelesno. Gotovo sam krvario na
jednom jako upaljenom čiru u debelom crijevu. Straš-
157
ne su me glavobolje bacale uvijek ponovo za dva do
tri dana bespomoćno u krevet i tako je to dalje išlo go­
dinama. S četrdeset i četiri godine moje je tijelo bilo
osakaćeno uslijed neuritisa i artritisa. S četrdeset i pet
godina dospjelo je moje srce u bezizlazno stanje koje
više nije dopuštalo izgled na izlječenje. Ali ipak sam
morao dalje živjeti.
S četrdeset i devet godina trpio sam od sive mrene
na očima i rekli su mi da ću najduže za četiri godine
potpuno oslijepiti. Lijevim okom nisam više mogao ni
prste brojati. Izgubio sam i osjećaj mirisa, osjećaj
okusa i sluh na lijevo uho. Za sivu mrenu bila je opera­
cija prema mišljenju jednog specijaliste jedino pravo
liječenje, ali moja slabost nije dopustila nikakvu ope­
raciju.
U to vrijeme moja je teško srčana bolest toliko uz­
napredovala da sam jedva mogao prijeći tri stepenice
prema svom prizemnom stanu. Pri tom mi se zamutio
pogled, izgubio sam dah, hvatala me vrtoglavica i mo­
rao sam se čvrsto pridržati za vratnicu dok sam opet
vidio. Moglo se čuti otkucaje moga srca na udaljenosti
od četiri koraka i tako reći moglo se kroz prsluk vidje­
ti.
Tmurni izgledi - time tmurniji kad su se moji liječ­
nici činili potpuno opravdani sa svojom sumornom
prognozom na temelju povijesti moje obitelji. Jer moj
je otac imao jedanaestero braće i sestara koji su svi
umrli od srčanih bolesti. On sam je umro sa četrdeset i
tri godine i to je bila najviša starost koja je dotad bila
158
dosegnuta u njegovoj obitelji. Već je i njegov vlastiti
otac umro od srčane bolesti. Isti udes je kasnije zade­
sio i moju braću i sestre. I moja je majka, kako je već
rečeno, bolesna na srce i tijekom četrnaest godina go­
tovo neprekidno prikovana za krevet. Nekako polovi­
nom tih četrnaest godina donijela me je na svijet.
Pitam: može li se predstaviti koja opterećenija obi­
teljska povijest? Ne, sam sam se morao posve složiti s
prognozom. Bio sam prema najboljem liječničkom
znanju i rasuđivanju izgubljen.
Ali ja sam trebao iskusiti da i za beznadno onemo­
ćale još postoji put lijepom cilju trajnog zdravlja, put
koji umijeće medicinara dosad još nije dovoljno uzi­
malo u obzir. To je put prirode!
Kod sam bio posve obeshrabren i izgubio svaku
nadu, tad se dogodilo čudo koje me je spasilo. Dogo­
dilo se na neznatan, neupadljiv način.
Jednog dana, jedva tri sedmice nakon porazne
odluke velikog autoriteta VVilliama Oslera, stala mije
na put jedna mlada majka s neočekivanim pitanjem,
ne sluteći, koje bi značenje to pitanje trebalo za mene
dobiti. Ono me je natjeralo na razmišljanje a prema
tome dapače na to da temeljito primijenim svoje cjelo­
kupne poglede na zdravlje i bolest. I time mi je ono
spasilo život! Uvidio sam daje temeljna pogreška bila
zasljepljivanje čovječanstva u uređaju svojih životnih
navika. Prema tome sam se bez kompromisa preure­
dio. Svakako otad teško još imam pravo da se nazi-
159
vam civiliziranim, jer ja rado priznajem da moje
životne navike otad nisu navike civiliziranog čovjeka.
Ali to je upravo ono: ni moj životni osjećaj više
nije osjećaj civiliziranog čovječanstva. Ja više nisam
bolestan - čini mi se u stvari da sam otporan protiv
svih bolesnih zaraza. Ja više ne poznam strah od zara­
za i tjelesnog trpljenja. Jer iste bolesti koje su me go­
dinama snalazile i koje su svakodnevno prkosile
stotinama ljudi, ostavljaju me potpuno na miru nakon
mog preuređenja.
Ipak tim se tvrdnjama zalijećem dalje od stvari. Či­
tatelje će prije svega zanimati pitanje koje mije spasi­
lo život. U svom tadašnjem prebivalištu bio sam si
postigao stanovit poziv liječnika za djecu. Već spome­
nuta mlada majka, lijepa, vedra i obijesna, pojavila se
jednog dana kod mene na razgovoru, praćena od jedne
njegovateljice, noseći u ruci djetešce, sigurno naj-
bjednijeg, najpropalijeg crvića kojeg sam ikad vidio.
Nakon pregleda rekao sam nastojeći umiriti mladu
ženu, između ostalog, da se ne treba zabrinjavati: pri­
lagodi li ona hranu djeteta njegovoj sposobnosti pro­
bave i prihvaćanja tako da se i izlučivanje otpadnih
tvari može redovito odvijati i pokloni li djetetu nužnu
higijensku brižljivost, tada će ono rasti i napredovati
kao korov.
Na to me mlada žena pogledala obradovana i upita­
la sa zajedljivim pogledom na moj bijedni, propali lik:
160
„Gospodine doktore, kad prestaje to načelo odjelotvo-
rivati se u životu čovjeka?"
Samo po sebi razumljivo, nisam joj mogao odgo­
voriti, zato sam izbjegao odgovor s nekoliko praznih
riječi. Time je bio posao, što se tiče moje klijentice,
obavljen. Ona se malo našalila na račun moje propale,
bijedne tjelesnosti. Ali za mene stvar još nije bila go­
tova. Bio sam zaobišao odgovor majci, ali u svojoj nu­
trini nisam se mogao ukloniti njezinim pitanjem
nabačenom problemu. Nisam se oslobodio koliko god
sam se trudio da ga izbacim iz glave. Čitavu večer ni­
sam na ništa drugo mislio. Kad u stvari, kad je to nače­
lo prestalo djelovati u životu nekog čovjeka? U meni
se budilo svojstveno promišljanje. Je li moglo biti mo­
guće daje načelo koje sam bio razložio svojoj klijenti-
ci vrijedilo i za odrasle ljude - i za mene samog? I da
sam ja mnoge godine svoje patnje imao zahvaliti
samo svom neprimjenjivanju tog načela? Je li to bilo
zamislivo da ja još nisam dovoljno poznavao čudesna
djelovanja prirode. Je li to uopće bilo u namjeri priro­
de da čovjeka zahvaća patnjom i bolešću? Kad se u
nježno dojenačko doba može ljudsko tijelo održavati
uvijek zdravim jednostavnim usklađivanjem hrane
njegovoj sposobnosti primanja, probave i izlučivanja
kao i razumnom brižljivošću i higijenom - kad je onda
započeo životni odsjek u kojem je zakazalo to pravi­
lo? I zastoje ono najednom zakazalo? Čudno da mi se
to pitanje nikad ranije nije nametalo. Svakako, morao
sam na nj naći odgovor, inače ne bih mogao zaspati.
161
 U glavnoj stvari kružile su kao i obično moje misli.
Ali od vremena na vrijeme odvažile su se one ipak iz
uobičajene, vječno iste linije u novi pravac i vrebale
su bilo koji nepoznati put koji dosad - budući da sam
kao liječnik navikao putovati stazama autoriteta i ne
gledati ni lijevo ni desno - ja uopće nisam zapažao.
Upravo tako se događa još danas većini mojih kolega
liječnika. Nove im misli ostaju zatvorene sve dok ih je
neki autoritet priznavao i potvrđivao.
Za vrijeme one noći vrludao sam mislima tamo i
amo. Uvijek su mi se pritom vraćale misli koje sam
bio rekao za utjehu mladoj ženi: „Pobrinite se da hra­
na vašeg djeteta odgovara njegovoj sposobnosti pro-
bavljanja i izlučivanja. Posvetite mu nužnu higijensku
brižnost i ono će rasti i napredovati kao korov." Na to
je uslijedilo tada odmah pitanje mlade žene: „Kad pre­
staje to načelo djelovati u životu pojedinog čovjeka?"
Te su obje rečenice postale „sezame, otvori se" mojem
spasenju. Uvijek iznova zablistale su mi crne, nestaš­
ne oči moje klijenlice i odmjeravale moj ubogi lik od
glave do pete. I sad sam seja započeo odjednom stid­
jeti tog lika koji je prije bio predmet moje najdublje
samilosti.
Iznenada sam se sjetio da mi je priroda u mojim
mladim godinama bila podarila stasito premda ne i
vrlo snažno ili na koji drugi način upadljivo tijelo. Po
prvi put sam spoznao da nisam nikad u životu o tom
razmišljao kako sam s tim tijelom trebao postupati.
Sad sam shvatio da sam sa svojim tijelom uvijek bio
162
samo tako postupao kako mi je nalagalo trenutno ra­
spoloženje, trenutna želja. Pri tom ta raspoloženja i
želje nisu proizlazili većim dijelom iz mene samog
nego - pravo obilježje darova naše civilizacije - iz ra­
spoloženja i želja drugih. Posljedica i nije mogla biti
drugačija.
Jer raspoloženja su većinom upravljena protiv tije­
ka prirode. Ali ići protiv prirode može uroditi samo u
jednoj jedinoj posljedici - a u mom slučaju bio sam ja
ta posljedica. Pokušamo li takvu posljedicu ispraviti a
da raspoloženja, koja su ju prouzročila, ne otklonimo i
da život opet ne dovedemo u isti pravac s prirodom -
drugim riječima: ispravljamo li posljedicu neprirod­
nih navika sa sličnim neprirodnim sredstvima, tad
ćemo nužno ponovo dobiti neprirodan rezultat. U
mom slučaju bio je taj ispravljani rezultat opet ja.
Nakon što sam si bio temeljito predočio i objasnio
to činjenično stanje, da ću sa svojim tadašnjim postu­
panjem dospjeti nikamo drugamo nego u grob, imao
sam tim više odvažnosti da poduzmem nešto posve
novo. Novo je bilo barem za moje vlastito iskustvo.
Odlučio sam se naime ubuduće isto tako vjerno i be­
zuvjetno oslanjati na prirodu kao dosad na umjetna
sredstva; tad seje moralo brzo dokazati je li ta priroda
stvarno željela ono za me najbolje i je li me mogla vo­
diti zdravlju i je li me ona stvarno morala opskrbiti
onim za to potrebnim snagama primanja i odbijanja.
Drugim riječima: uvid, koji sam dobio u dugoj tišini
163
one noći, bijaše taj da mi se više nije moglo pomoći,
ako mi sama priroda još nije mogla pomoći.
Bez odgađanja dao sam se na to da istražujem i
tražim u otvorenoj knjizi prirode. Pri tom mije odmah
jedno postalo jasno: morao sam konačno prestati s uo­
bičajenim liječenjem lijekovima. Ali kako temeljito
sam ja još morao preurediti svoje mišljenje i djelovan­
je de se bar samo donekle prilagodim volji prirode!
Da, potpuna se preinaka mojeg ranijeg shvaćanja
uzrokovanja bolesti i mogućnosti ozdravljenja ostva­
rila u meni. Bolest od sad za me više nije bila zlo koje
me je nepripravno snašlo ili koje nisam mogao „dobi­
ti", nego stanje izvorno razvijeno u mojem vlastitom
tijelu uslijed mojih vlastitih životnih navika.
Bilo je neobično kako sam ja brzo od tog trenutka
spoznao smišljenost svojeg ranijeg stava. Stidio sam
se svoje potpuno nesposobne inteligencije koja me je
tijekom toliko mnogo godina, koje su mogle biti bo­
gate i vrijedne, bila održala u ropstvu iscrpljujućih
životno narušavajućih navika, godina ranog ljudskog
starenja, u kojima su se moje snage trebale vrhunski
odjelotvoriti, ali su ostale neiskorištene.
Spoznao sam također: nisam dozvoljavao svom ti­
jelu da se samo brani i upotrebljava svoje snage, tako
se nikad više nisam mogao nadati da ga odgojim za
prirodnu životnu otpornost, za razvoj obrambene sna­
ge protiv onih u njemu i izvan njega haraj ućih razara­
jućih utjecaja. To otkriće i znanje da su tijekom veoma
164
dugog vremenskog razdoblja naši primitivni preci bili
živjeli neodjeveni u slobodnoj prirodi bijahu za mene
pokazatelj kako sam ja morao postupati.
Kako je ipak bilo besmisleno htjeti izgrađivati
zdravlje velikom količinom hranjivog jela i pri tom
uopće ne paziti na sastav te hrane u svrhu njezine pre­
rade u probavnom kanalu, uopće se ne obazirali na
njezino vladanje prema različitim sokovima tog kana­
la. Kako je to bilo besmisleno na nikakav način ne raz­
mišljali jesu li se potrošene živežne namirnice
usklađivale količinom i vrstom s apsorcijskim snaga­
ma mog probavnog sustava. Kako je besmisleno ko­
načno posve previdjeti kakva je opustošujuća
djelovanja morala u mojem tijelu izazvati preobilna
hrana, kad moji probavni organi nisu mogli sve temel­
jito preraditi.
Moj je konačni zaključak stoga bio sljedeći: tijelo
ispunjeno hranom može biti ili aparat za stvaranje
zdravlja ili mehanizam za stvaranje bolesti. Ako je
uživana hrana prirodna i životonosna - složi li se tako
da se njezini sastojci međusobno dobro podnose - ako
se troše dostatne količine da izgrađuju tijelo, obnav­
ljaju njegove potrošene tvari i uvijek ga životno
osvježavaju i ako se pak u odnosu na količinu i svoj­
stva hrane nikad ne preopterećuju primajuće, apsorbi-
rajuće i izlučujuće snage - tada tijelo baš ne može
ništa drugo nego pripravljati i izgrađivati zdravlje, ko­
liko samo dolaze u obzir utjecaji hrane.
165

Postoji svakodnevna hrana iz mješavine različitih
„dobro i bogato hranjivih jela" koja se slažu nasumiee
(to znači bez i najmanjeg obzira na pitanje uzajamne
povezne mogućnosti) ili ne odgovaraju količinskim
potrebama (bilo preobiljem, bilo pomanjkanjem).
Ako je ta hrana čisto mrtva građevna tvar umjesto živa
i životonosna supstanca, organi se njome preoptereću­
ju i nemaju snage da se oslobode, što može tada tijelo
unatoč svoj marljivosti drugo nego zasnivati slabost i
bolest?
Naravno, ne mora uslijed svih tih okolnosti odmah
nakon kratkog razdoblja nerazumnog načina života
početi i bolest. Ali na nevidljiv način razvije se ipak
bolesno stanje koje se pri dužem nastavljanju nera­
zumnog života prije ili kasnije očituje i skraćuje život
zaslijepljenog. To je dapače istinito i tad, kad taj ne­
umjeren, ili nasljedno možda vrlo dobro opskrbljen i
izdašno životnom snagom opremljen čovjek živi sto­
tinu godina. Pri ispravnom načinu življenja on bi sa
svojom odličnom konstitucijom lako doživio 125 ili
dapače 150 godina, mogao bi biti primjer i uzor mla­
dima tijekom mnogo desetljeća.
Promatrano u svijetlu tog zaključivanja učinilo mi
se iznenada čudnim da sam ja još uopće bio na životu.
Sve do sad nisam nikad ni samo jednu misao posvetio
sastavu svoje hrane. Nije mi nikad palo na pamet da se
od mješavine hrane koja se djelomično (proteini)
može samo u kiselom sredstvu a djelomično (škrob)
samo pod utjecajem usne pljuvačke i zato samo u al-
166
kalijskom sredstvu preraditi, jedan ili drugi dio jedno­
stavno se ne probavlja u želucu. Nisam ni jednom
pomislio na to da obilni bijeli šećer, kojeg sam mije­
šao u svoju hranu i koji se pričinjao da brzo umiruje
zahtjev tijela za toplinom i energijom, onemogućuje
istovremenu probavu svih drugih prehrambenih tvari
ili ih barem rastavlja u spojeve i sastojke koji su mora­
li trovati moje tjelesno tkivo i prekomjerno opteretiti
izlučne organe.
Tek sad mi je jasno da sam se upropastio na dva na­
čina: prvo, jer sam u se uzimao hranu koja nije mogla
oživljavati moje tijelo; drugo, jer je moje jelo bilo pre­
komjerno (naročito u bjelančevinama), što je u mom
tijelu još oplijenilo malu životnu snagu koju je ono
moglo izvući iz njemu dopremljenih prehrambenih
mješavina.
Sad sam znao daje moje tijelo trpjelo od kroničnog
zatvaranja, bilo je gotovo doslovno istrošeno i moralo
se teško boriti protiv preopterećenja preobilnim, hran­
jivim jelima, jer ja sam tad jeo obilje, koje bi zadovol­
jilo tri čovjeka na teškom poslu.
Neko sam vrijeme uzalud odgonetavao zagonetku
svoje stalne gladi, osjećaja koji sam nazivao „prazni­
nom" i „unutarnjom slabošću" i malo sati nakon bla­
govanja je neizostavno nastajala iako sam, kako sam
već tada jasno spoznavao, mnogo i preobilno jeo. Ko­
načno sam se sjetio kako sam često kao dječak u doba
odrastanja bio preskočio obrok, iako je izdašna hrana
posebno važna u doba razvijanja, ali sam tad obilazio
167

polja i šume i nisam nikad osjećao, čak i kad sam bio
gladan, neosnovanu prazninu koja me je u zadnje vri­
jeme moje bolesti stalno mučila. Sve jasnije sam
spoznavao, daje osjećaj slabosti koji me je obuzimao
čim sam bio bez hrane nekoliko sati, očitovao stanovi­
tu srodnost s depresijom ili težnjom ovisnika o alko­
holu ili drogama. I alkoholičar ili drogeraš doživljava
taj slom čim je nestalo djelovanje zadnjeg konzumi­
ranja i nastupilo drugotno posljedično pojavljivanje
depresije, bespomoćnosti i zatrovanog djelovanja.
Sad sam vidio zašto su obilni obroci i često jedenje
u meni izazivali osjećaj slabosti i to osjećanje prazni­
ne tako da sam sve pohlepnije tražio više hrane. Stoga
se događalo da sam ja, štogod sam više jeo, tim više u
se trpao otrova neuporabljivim suviškom hrane. Da
predusretnem pritiskajuće i oslabljujuće djelovanje
tih otrova, stalno sam smatrao da moram još više jesti.
Tako su se stalno povećavale otrovne zalihe da zado­
biju time izvorne podražaje, koji su trebali služiti suz­
bijanju drugotnog protuudarnog djelovanja otrova iz
uzete hrane.
Ne treba ovdje ponavljati dugi niz misli i promiš­
ljanja koja su me sve više zaokupljala u sljedećim sed­
micama. Čitatelj koji me je do sada pažljivo slijedio
moći će doživjeti i te pojedinosti i lako će si predstavi­
ti kako sam bio obdaren kad sam započeo čitati u knji­
zi prirode. Iznenada sam spoznao kako su različite
navike svih prirodno živućih stvorenja, također pri-
168
rodnog ili primitivnog čovjeka, od navika civilizira­
nog čovječanstva.
Naravno, nakon što sam bio naučio shvaćati, da
sam bio otrovan i bio nešto slično kao ovisnik o alko­
holu, nisam prije svega znao što sam trebao započeti s
tom spoznajom. Ipak sam želio za svaki slučaj odmah
činiti, naime u se uzimati manje hrane. Ali koliko
manje? I koju hranu ostaviti? Jesam li morao samo
ograničiti svoje uobičajeno, dobro, hranjivo, jelo ili
sam potrebovao posve drugu vrstu hrane? Kako sam
mogao znati koliko i što sam trebao jesti? Kako sam
mogao svoje tijelo osloboditi od otrova ranijeg preo­
bilnog hranjenja? Danima sam promišljao ta i slična
pitanja i za to vrijeme sam se trudio da manje jedem,
iako su to još bili obilni, „hranjivi" obroci. Obilni
obroci su bili prema ranijima već dostatno smanjeni,
da mi prouzroče sve muke koje zadaje kura odvika­
vanja alkoholičaru ili drogerašu, kad se on mora odre­
ći svoje rakije, svoje šprice, svoje pilule.
Da skratim dugu priču, reći ću da sam konačno
odlučio postiti duže vrijeme. Tu odluku sam obraz­
ložio samom sebi da se, kad sad ne budem u se uzimao
nikakvu hranu, ni otrovi ne mogu više u meni stvarati i
da će oksidacijski postupci morati sažeci i izlučiti sve
tjelesne i stanične otpadne tvari, sve zaostatke hrane i
strane supstance u mojem tijelu, koje su sprječavale
normalno odvijanje funkcija.
Nikad neću zaboraviti iscrpljenost onih prvih triju
posnih dana. Bio sam bez poticaja. Tko je imao priliku
169
zapaziti takvog bijednog patuljka, shvatit će kako je
malo draži mogao za me tada imati život.
Ali četvrtog se dana sve izmijenilo. Osjećaj je
praznine, koji sam bio nazivao glađu, nestao. Činilo
mi se da je sišao s mene velik teret.
Pitanje: kako to da se čovjek stalno osjeća gladan
sve dok previše jede i da glad prestaje kad se tri dana
nije ništa jelo? Tko ne zna odgovor, neće moći riješiti
tu zagonetku. Stoga radije želim odmah otkriti rješen­
je. Previše hrane stvara zatvaranje koje najprije na-
dražuje živčani sustav i tada ga tlači. Ta depresija je
povezana s podraživanjem svršetaka živaca u želuča­
nim sluznicama rastvornim proizvodima koji nastaju
pri preopterećenju probavnih organa suvišnom ili ne­
prikladnom hranom. U tom leži uzrok te „gladi". Pu­
stimo li želudac da se postom odmara tako da se
sakupljeni otrovi od hrane mogu izlučiti, tada nestaje
tako zvana glad nakon tri dana, jer je uzrok otklonjen.
Naravno, daje kod mene bila zbiljska glad, tad bih
ja nakon tri dana potpunog uzdržavanja od hrane istin­
ski trpio od gladi. Ali to nije bio slučaj. Ja sam se na­
kon posta osjećao bolje, spavao bolje i mogao misliti s
velikom bistrinom. Moje je srce pravilnije otkucavalo
i moji su živci bili mirniji nego tijekom mnogo godi­
na. To se poboljšanje povećavalo još za vrijeme dviju
cijelih sedmica. Na svršetku tih četrnaest dana razrač-
unao sam se sa zloglasnom smrću i izbacio je van iz
kuće najkraćim putem. Otad je više nisam vidio i mi-
170
slim da još mnogo godina neću s njom imati kontakta
osim da me zadesi kakva nesreća.
Za vrijeme prvih četrnaest dana pio sam svaki sat
dvije čaše vode. U trećoj sam sedmici nastavio s po­
stom, no dodavao sam dvjema čašama vode, koje sam
dalje pio svakog sata, sok jedne naranče.
Nakon tih triju tjedana posta moj je jezik bio čist,
moj duh bistar, moj korak čvrst. Samo su noge bile
malo teške i koljena slaba, naročito pri uspinjanju ste­
penicama. Ipak sam sad mogao svladati šest stepenica
do moje terase bez vrtoglavice i mogao sam trčati,
obje stvari koje se uopće nisam usuđivao na početku
svog posnog vremena i mnogo godina prije.
Završio sam svoj post na slijedeći način: prvi dan
četvrtog tjedna dodavao sam čaši tople vode, koju sam
svaka dva sata u se uzimao, dvije čajne žlice premaza­
ne ječmenim mlijekom, slijedeći dan tri, potom četiri.
Četvrti dan uzeo sam nakon doručka četiri čajne žlice
premazane ječmenim mlijekom u pola čaše svježeg
mlijeka, popunjene toplom vodom. Peti i šesti dan
isto. Sedmi dan popunio sam taj doručak tanjurom ne-
zaslađene naranče. U podne sam uzeo u malim gutlja­
jima čašu toplog mlijeka a oko šest navečer još jednu
nezašećerenu naranču. Osmi dan isto kao sedmi, s raz­
likom da sam naranči ujutro i navečer dodavao čajnu
žlicu meda. Deveti dan isto kao osmi, samo još šalicu
mlijeka ujutro i navečer uz naranču s medom. Mlijeko
i naranču dobro sam pomiješao jedno s drugim. Deseti
kao i deveti dan, samo u podne dvostruka količina
171
mlijeka. Jedanaesti kao i deseti. Tad sam postupno
prelazio na svoju normalnu prehranu, koju ću kasnije
još opisati.
Moram ovdje naročito naglasiti da je za konačni
uspjeh vrlo važno kako se od posta prelazi na normal­
nu prehranu. Probavne se funkcije pokoravaju živča­
nom refleksnom sustavu. One nemaju ništa s našim
razumom ili našom voljom. Kad probava tijekom po­
sta izostane tijekom nekoliko dana, ona se smije samo
polako vratiti natrag svojoj punoj djelatnosti. Za vrije­
me tog vremena smije se samo najlakši posao zadavati
probavnim organima i količinu hrane samo postupno
povećavati. Održava li se to temeljno načelo, tada post
ne škodi ni u kom slučaju, naprotiv on pomlađuje i
oživljuje cijelo tijelo.
Odsad nadalje održavali su plodovi moja crijeva u
normalnoj djelatnosti i omogućavali triput dnevno
potpuno pražnjenje. Taj rezultat postigao sam doduše
tek nakon nekog vremena. Ali moji uspavani crijevni
mišići vidljivo su se ojačali pod utjecajem uznapredo­
vale probavne djelatnosti uslijed celuloze u kaši, isto
kao što su moji ručni i nožni mišići ojačali, nakon što
sam ih bio započeo danomice vježbati. Osnaženjem
crijevnih mišića nestala je tada i svaka sklonost začep­
ljenju.
Naravno još dugo nije išlo sve glatko. Morao sam
štoviše još vojevati teške bolove prije nego sam stvar­
no ozdravio, jer sam doživljavao brojne uzmake i slo­
move koje moram pripisivati svojoj žurbi da
172
ozdravim kao glavnom uzroku. Tada još nisam uviđao
de se tijelo, koje je tako mnogo godina bilo zlorablje­
no, nije moglo u malo tjedana ili mjeseci izliječiti. Tu
mudrost sam trebao tek naučiti. I na području njego­
vanja kože i mišića otkrivao sam tek posve postupno
da se nakon dugogodišnjeg maženja svog tijela ne
smije neposredno posegnuti za protivnim mjerama i
prijeći da tako kažem u drugu krajnost, a da teško ne
naškodi zdravlju i živčanoj snazi. Dosad neizgrađene
funkcije mogu se samo lagano i postupno privesti po­
vijesnoj djelotvornosti, kao što sama priroda daje svo­
jim stvorenjima napredovati.
Svoje dnevno kupanje započimao sam mlakom,
tada svježom, onda hladnom vodom. Potom sam ušao
u kadu i prao svoje cijelo tijelo s kapljajući mokrom
krpom za pranje, najprije mlakom, kasnije svježom, a
potom hladnom. Za to potrebne pokrete izvodio sam
uvijek veoma brzo, s dubokim udisanjem da pospje­
šim brzu cirkulaciju i na taj način dovoljno nutarnje
topline. Konačno je moja koža bila tako očvršćena da
sam se s užitkom tuširao ili prao hladnom vodom. I
sad se mogu kupati u tako hladnoj vodi kakva je usred
zime u jezeru. Tada izađem iz kade i dolazim sa svo­
jim mokrim tijelom pred otvoren prozor i kad je
vanjska temperatura ispod nule a sjeverac puše po
mom mokrom tijelu koje se uslijed mog masiranja i
udaranja polako suši. To je divan osjećaj, ali taj poku­
šaj smije činiti samo onaj čiji je obrambeni mehani­
zam u savršenom redu i koji je laganim, opreznim
173
naprecima dostigao već visok stupanj savršenosti
svog tjelesnog sustava. I te sam zračne kupelji samo
postupno preuzeo u svoj dnevni program. Započeo
sam time da najprije svoju kožu izlažem nekoliko mi­
nuta svježem zraku i za vrijeme toga vremena nepre­
stano činim snažne pokrete mišića i brzo masiranje, da
se ne prehladim. Malo po malo produžavao sam po­
stupak. I s istim oprezom izlagao sam svoju kožu tek
postupno i vremenski lagano povećavao na slobod­
nom izlaganju sunčanim zrakama. Tu je na početku
važan posve naročit obzir.
Sigurno, teško je prilagoditi se laganom tempu tak­
vih napredaka. Ali jedno ne smijemo nikad zaboraviti:
da narav djeluje oprezno i ništa ne prenagljuje. Ona je
kod mene mnogo godina strpljivo podnosila svaku
zloporabu moga tijela, prije nego je započela da me
pusti zbiljski trpjeti. Sad sam ja morao, dok me je ona
lagano i brižno obnavljala, pomiriti se s nepogodno-
stima. Na taj su način ostale zdjelice tezulje u ravno­
teži.
Naravno, na početku svojih pokušaja prehrane či­
nio sam pogrešku za pogreškom. Sjećam se između
ostalog kako sam hranu od cjelovitog zrnja stalno
dugo vremena izlagao visokoj temperaturi, ne sluteći
da taj krivi postupak uništava u njemu sadržano život­
no počelo. Vremenom sam se privikao da to jedem
potpuno nekuhano, da mi ništa ne propadne od vrijed­
nosti koje izgrađuju zdravlje. Nitko, tko to nije ispro-
174
bao, ne može dovoljno procijeniti kako ukusno prija i
to nekuhano jelo.
Početni me neuspjesi nisu obeshrabrili. Nisam se
više predavao, borio sam se strpljivo dalje. Na taj je
način nastao malo po malo dnevni red koji ću ovdje
skicirati.
Cijelu godinu spavam u nezagrijanom prostoru,
prozori su otvoreni, krevet zaštićen od propuha, a ne
nosim nikakvu noćnu odjeću, ali se pokrivam tako do­
bro da se u krevetu osjećam ugodno toplo.
U rano jutro odbacim pokrivač i gimnasticiram
pola sata ležeći na krevetu, uvijek kraj otvorena pro­
zora, a da se ne brinem za hladnoću. Ako je tempera­
tura ispod nule, tad naravno ne otvaram posve prozore
kao pri toplijem vremenu. Ali oni uvijek ostaju otvo­
reni. Svojom jutarnjom gimnastikom sažižem sve što
je u mome tijelu nepotrebno od ostataka hrane. Tako
sprječavam nagomilavanje otpadnih tvari u svom tije­
lu, koje bi mogle nauditi djelatnosti tkivnih stanica.
Nakon te gimnastike na krevetu idem u kupaonicu,
otvorim prozor ako nije smrznuo, popijem tri čaše
vode. tople ili hladne, kako mi trenutačno paše, oba­
vim svoju jutarnju toaletu, gimnasticiram još jednom
stojeći i razradim pritom sve tjelesne mišiće, posebno
mišiće križa i donjeg dijela tijela. Tada slijedi kratka
hladna kupelj, brzo, snažno masiranje i ponovo vježbe
mišića i disanja.
175
 Nakon tih postupaka osjećam se sam pri velikoj
hladnoći posve toplo i čudesno živahan. Obučem se i
pješačim osam kilometara. Ni pri najhladnijem vre­
menu ne nosim vestu ni ogrtač. Ljeti se oblačim što
god je moguće lakše. Na dugoj, brzoj, energičnoj šet­
nji ubrzavam primanje kisika dubokim disanjem i
time osiguravam sagorijevanje ostatka hrane. Kad do­
đem u svoju ordinaciju, draška u svim stanicama i živ­
cima mojeg čitanog tijela - izvana čistom hladnom
kupelji i masiranjem a iznutra sagorijevanjem energi­
ja i otpadnih tvari.
Svaka sad stanica traži hranu. Jaju uzimam u njezi­
nom najživotonosnijem obliku - živi plodovi. Taj u
plodovima sadržani šećer ne mora se preinači vati. On
je stupio neposredno kao energija u djelatnost. I tjele­
sno živuće počelo živih plodova neposredno je učin­
kovito. Radi se o raznovrsnom voću: sezonski
plodovi, jabuke, naranče i grejpfrut ili zimi slatki plo­
dovi kao datulje, suho grožđe, smokve, šljive itd.
Budući daje moje tijelo čisto iznutra i izvana, bi­
star je i moj duh, i budući da se moj doručak sastoji iz
žive hrane onda su i moje duševne energije izobilne.
Stoga ja nahrupim na dnevni posao kao kad koji va­
tren konj krene u trk i galop. Odakle dolazi ta revnost,
lako će čitatelj uvidjeti.
Jedem obilje velike lisnate salate s lukom, rotkvi­
ce, cvjetače, celera, ili rajčica, već prema godišnjem
dobu. Trošim mnogo slatkih plodova a ponekad malo
meda. Predvečer jedem veliku količinu salate, nešto
176
svježeg sira iz nepasteriziranog mlijeka i koji orah.
Zimi jedem nešto suho od spomenutog.
Od vremena do vremena živim jedan ili više dana
isključivo od sočnih plodova, da se očiste probavni or­
gani i krv, da se mogu odmoriti i da se očisti stanje u
crijevima.
Lisnato povrće i plodovi stvaraju snažnije proizvo­
de vrenja. Post s plodovima ubija bakterije truljenja ili
ih svladava. Moja krv ostaje pri toj hrani normalna,
bazična i čista, moja tkiva su slobodna od kiseline a
organi rasterećeni. Moje je tijelo gipkije nego tijelo
mladih ljudi koji se hrane prezakiseljenom hranom.
Brižnom njegom kože i mišića održavam tijelo tako
reći neosjetljivim prema bolovima i tegobama i uvijek
potpuno radišno.
Ne ispuštajući ni jedan dan pješačim dnevno oko
16 kilometara i pri svojih osamdeset godina nisam
uopće nikad umoran. Mogu dvanaest do petnaest sati
dnevno vrlo naporno raditi a upošljavam se uporedo
na različitim duhovnim i tjelesnim područjima. Moja
misaona snaga je bistrija, lakša i pokretljivija nego u
ijednom ranijem životnom razdoblju. Moja je prva
knjiga, i to rukopis - ne prijepis strojem - bila napisa­
na subotama popodne i navečer kroz deset tjedana, čiji
su dani bili ispunjeni napornim poslom.
Time se ne zaustavljam na prošlosti, da gledam
unatrag i potiskujem nazad prema prošlom najboljem
i najljepšem vremenu svoga života: sada je najbolje,
177
 još mnogo duže i do svoje smrti biti djelotvorni i kori­
sada je najljepše vrijeme. U predosjećaju onih sve ve­
sni članovi društva.
ćih stvari koje mi je još učiniti i u sigurnosti sigurnog
uspjeha gledam stalno prema naprijed u budućnost. Pričam svoje uspjehe ne poradi svoje slave. Pričam
Osjećam se usprkos svojoj visokoj dobi posve mlad, ih da pokažem što svatko može postići dok god se nje­
jer moje duhovno držanje je upravo mladenačko. govo tijelo još može obnoviti prirodnim sredstvima.
Meni su samom cvjetali uspjesi i ohrabrujući rezultati
Ja sam zdrav tako da već dvadeset i pet godina ni­
na putu obnove zdravlja već prilično brzo. Već četiri
sam više bio nijednom prehlađen, iako sam ranije bio
godine nakon što sam bio otkrio revnim promišljan­
žrtva gotovo svakom propuhu. Danas sam siguran u
jem put liječenja zdravonosnog vođenja života, uspeo
svoje zdravlje. Svakako je moj izgled, da doživim sto
sam se kao jedini medu dvanaestoricom, koji su sudje­
dvadeset godina, veći nego izgled nekog prosječnog
lovali u pokušaju, na washingtonsku pedesetkatnicu.
tridesetogodišnjaka, koji provodi općenito uobičajen
Drugi nisu premašili osamnaesti kat, iako je najstariji
život, da dosegne šezdesetu godinu. Čovjek je star kad
od njih bio mlađi od mene pet godina a dva od drugih
je njegovo zdravlje narušeno i više nije otporan, a
su bili mladi od trideset godina. Ja sam se tada opet i
čovjek je mlad kad su zdravi njegov duh i njegovo ti­
spustio pješice. To je bilo onih vrućih, vlažnih,
jelo.
srpanjskih dana za koje je Washington na zlu glasu.
Bih li ja mogao sa svojim ranijim životnim stavom Takvi rezultati mogu sigurno biti i za malodušne,
sve izvršavati što danas izvršavam? Bih li ja mogao kojima se nužna promjena njihovih životnih navika
danomice biti na nogama od pol šest sati ujutro do pol čini teškom, poticaj i poželjna nagrada. A ja mogu iz
jedanaest sati noću i tako živjeti godinu za godinom a svog bogatog i radosnog iskustva oduševljeno
da ne idem na godišnji odmor? Nipošto, jer ja sam to potvrditi: oni su stvarnost!
tijekom duga vremena pokušavao i gotovo se ubio.
Svaki će čovjek, bio on tko mu drago, ako on živi kao
što sam ja živio - i kao što čine gotovo svi civilizirani
ljudi - unatoč prividnom zdravlju umrijeti puno godi­
na ranije, nego bi mogao potrajati njegov prirodni
život, čak i onaj koji je slučajno naslijedio snažnu
konstituciju tako da održi ovaj život tijekom sto godi­
na. Jer ljudi takva izvanredno otpornog temelja mogli
bi pri biološki ispravnom vođenju života s lakoćom

179
178
 Tatjana Tomirc, Celje
MOJ PUT
Nikad nisam bila teško
bolesna. Ni liječnika nisam
često tražila jer se uvijek mo­
ralo dugo u redu čekati. No
uvijek me je pomisao na sta­
rost i bolest - kad si star, tad
si bolestan - prožimala ne­
prijatnim osjećajem.
Živjeti zdravo značilo je
za mene: „Jedi svega po
malo i dosta se gibaj."
Uslijed takva načina razmišljanja i življenja trpjela
sam od čestih glavobolja pa su mi rekli: „Imaš nizak
tlak. popij kavu!" bubuljice nisu bile ništa novo pa su
mi predlagali „dobru kremu". Potom menstrualne te­
gobe. Na to su mi rekli: „Opet si se prehladila, uzmi
aspirin"! Nakon svega toga sam odlučila da neću više
jesti mesa, ne zbog milosrđa prema životinjama nego
da to bude korak bliže k zdravijem načinu življenja.
Bila sam nekako smirena i osjećala se bolje, a teškoće
baš nisu čudesno nestale.
Slučajno sam pročitala knjigu: „Želiš li biti zdrav,
odbaci kuhinjski lonac!" Tako sam odlučila bez po­
stupnog prijelaza prijeći na sirovu, prijesnu hranu.
180
Očite su se promjene pokazale već pri prvoj menslrua-
ciji koja je trajala samo nekoliko dana i nije bila bolna.
Bubuljice su se osušile, glava me pak - i zbog pozitiv­
nih misli - nije boljela već od samog prelaska na pri­
rodni način prehrane. Tijelo se pravo zapravo uopće
nije opiralo. samo sam više zebla. Tjelesna težina se
smanjila za 5 kg, što mije također vrlo godilo. Puno se
bavim športom i opazila sam da imam dosta više ener­
gije i pri težim opterećenjima. Četiri sam mjeseca jela
samo sirovo, prijesno voće i nešto povrća. Kasnije
sam u jelovnik uvrstila i ponešto kuhanog povrća, i
koji put štrudlu s jabukama koju peče moja mama i
čemu se zasad još ne mogu oduprijeti.
Budući da okolina previše burno reagira na one
koji drugačije misle, pročitala sam nekoliko knjiga
kako bih lakše obrazovala svoje mišljenje. Pregledala
sam i uredila veliku tabelu o kombiniranju hrane, po­
tom o vitaminima, mineralima, ugljikohidratima, koji
su „nužno potrebni". Došla sam do zaključka da sve to
nalazimo u svježem, zrelom, sirovom - prijesnom
voću, povrću i orasima, daje najbolja hrana ono voće
koje nam trenutno najbolje „zamiriši". Premda mi lju­
di nemamo sposobnosti da nagonski uvidimo što po­
trebujemo, ipak nam samo jedno voće neće „mirisati"
tako dugo da bismo zaboravili na drugo i da bi to lako
bilo kobno. Dakle, jedemo li dovoljno raznoliko voće,
ponekad nešto povrća, oraha, organizam će dobiti sve
što potrebuje za optimalno funkcioniranje.
181
 Po dogovoru sa zdravstvenim osobljem više puta
sam obavila laboratorijske preglede krvi. Nalazi su
pokazali bitno smanjenje kolesterola i povećanje bro­
ja crvenih krvnih zrnaca. Sad je moj kolesterol u gra­
nicama normale i kad se razbolim - ako je prehlada
uopće bolest - krvni testovi su mi posve jednaki kao
kad sam zdrava. Prehlada se očito pojavi tad kad pret­
jerujem sa škrobnom hranom, nije uvjetovana ljetnim
vremenom. Katkad se probudim rano ujutro s potpuno
začepljenim nosom ili pak opazim tamne bobice po
zubima kad „zaboravim" popiti svježe pripravljen
mrkvin sok. Koji put se odlučim za post uz svježe, raz­
rijeđene sokove od voća i povrća. Nikad ne odlučujem
unaprijed koliko dugo će trajati post, nego se ravnam
po osjećanju. Bio kraći ili duži, osjećam se očito
snažnija i samopouzdanija.
Alojz nas više puta tješi daje već 80% svježe, pri­
jesne hrane u jelovniku vrlo mnogo, ja pak opažam da
samo 100% daje optimalan učinak. Nema srednjeg
puta, kako kaže pisac spomenute knjige. Dok god ti
miriši „kuhana, građanska hrana", još si daleko od
potpunog ozdravljenja. Ipak čovjek mora za potpun
presjek dozreti i vjerujem da ću i ja jednog dana lako
povući crtu i zaboraviti „slasnu, masnu hranu".
182
Martin Jeci, strojovođa
VOĆE - NAJSNAŽNIJE GORIVO ZA
IZVRSTAN RAD TIJELA
Sve je započelo 1995. Tada
mi je prijatelj Alojz spomenuo
da je čitao prekrasnu knjigu o
prehrani koja daje najbolji oblik
energije za ljudsko tijelo i on se
je počeo hraniti na takav priro­
dan način nakon deset pročitanih
stranica. Stvar me ne bi toliko
zanimala, međutim naglasak je
bio na uživanju voća. Voće je moja poslastica još ot­
kad pamtim jer živim u području gdje gaje bilo još od­
vajkada u izobilju. Revno sam pročitao knjigu „Želiš
li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" (H. VVandmaker)
koju mije posudio Alojz. Tako sam je i za sebe naruč­
io. Mogu iskreno reći da sam po naravi takav karakte­
ran tip. ako si nešto zadam. to pokušam 100% ispuniti,
jer je važno da si postaviš realne ciljeve koje možeš
ostvariti.
Prešao sam na pretežitu prehranu voćem. Tri puta
tjedno samo voće, ostale dane samo ručak. Nakon ruč­
ka je jedenje voća bez koristi, jer se lako ne probavlja
u kombinaciji s kuhanom hranom. Moram priznati da
si ponekad priuštim i neke prekršaje, međutim to sam
183
nekako već stavio u svoj plan kad sam se odlučio za jednom tjedno. Glavobolje su potpuno prestale već
takav način prehrane. nakon 2 mjeseca hranjenja sirovim, svježim, zrelim
I u domaćoj kuhinji seje otad mnogo toga promije­ voćem. Krvni seje tlak normalizirao. Za dvije godine
nilo: ne kupujemo više mlijeka, ne kupujemo više sišao je na idealnu vrijednost 70/115, a prije toga je
svinjskog mesa, goveđeg mesa, ponekad vrlo malo bio 90/160. Imam 44 godine. Tjelesna snaga mi se po­
kruha (djeca). Pri visini od 176 cm težio sam prije većala. Zapravo već prije sam se bavio športom, sad
toga 79 kg, u tri mjeseca prehrane na taj čudesan način lako pretrčim dvaput tjedno udaljenost od 36 km.
došao sam na 65 kg. Tu se mršavljenje zaustavilo. Na prikladan način me već od samog početka
Iako mi nije bio cilj mršavljenje nego zdrav način podržava i žena, a djelomično i djeca. Rezultat tog ču­
života. Da sam smršavio 14 kg, nije mi bilo potrebno desnog, prirodnog načina prehrane jest takav da čov­
nikad gladovati jer sam po miloj volji jeo sve vrste jek ni ne pomisli, želi li se za svoje zdravlje sam
voća, ali sam morao slušati veliko prekoravanje sa pobrinuti, na upi i tanje školske medicine i njezine se­
strane „okoline", jer su me svi zapitkivali jesam li stre farmaceutske industrije.
obolio pa sam tako brzo smršavio. Pri gubitku 14 kg
čovjek se i naizvan vidno promijeni. Rođak, kojemu
sam posudio knjigu u dobroj nakani, mnogo me je kri­
tizirao i savjetovao mi da ne čitam više knjige o preh­
rani i prihvatim se nečeg „pametnoga". Sam sam pak
vidio da to što sam pročitao za mene znači kao Sveto
pismo za vjernika. Konačno misli iz te knjige idu ru­
kom pod ruku sa svim religijama. Crkveni učitelji bi
se morali zamisliti nad Post 1,29: „I doda Bog: Evo,
dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i
sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme:
neka vam budu za hranu!" pravi vjernik ne bi smio biti
debeo jer je prekomjerno uzimanje hrane grijeh...
Nakon sedam godina takve prehrane mogu lako
navesti rezultat: već u mladosti sam imao visok krvni
tlak i vjerojatno s tim povezane glavobolje, otprilike

184 185
 Nada Grden, inženjer prometa
POTRAŽITE SVOJ BISER
MUDROSTI
Kad sam navršila 18 godi­
na, postepeno su se počele po­
javljivati zdravstvene teškoće.
Nevolju mi je opetovno zada­
vala angina, potom migrena.
One su se ponekad pojačavale i
uzrokovale strašnu slabost i
povraćanje. Već i najmanji
propuh mije prouzročio velike
tegobe s grlom, ušima i zubi­
ma. Kasnije su se pojavile još
bolesti u križima. vratu, koljenu, na kraju reumatizam
i još štošta drugog. Ukratko, čitavih 20 godina sam
životarila i marljivo gutala tablete.
Već odavno vrlo rado čitam knjige. I tako sam prije
pet godina pročitala s velikim zanimanjem knjigu:
„Želiš li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i tako sam
se započela po njoj ravnati. Oko tri i po mjeseca jela
sam isključivo sirovu hranu i odlično se osjećala. Bilo
je to vrijeme proljeća. Mnogo sam slabila, a nisam jela
ni oraha, ni jabuka. A avokado još nisam poznavala i
tako sam počela slabiti. O. da sam tad poznavala Aloj­
za! Nije bilo nikoga tko bi me znao savjetovati, pomo-
186
ci i tako sam prešla natrag na stari, mjesni način
prehrane.
Prije dvije godine imala sam velike teškoće sa zu­
bima (granulomi i upale). Kad sam tako trpjela cio
mjesec, razmišljala sam je li uopće još što moguće
uraditi. Prisjetila sam se da sam pročitala u knjizi kako
se prijesnom hranom otklanjaju sve tegobe, i zube
više ne osjećaš. Uistinu, tih mjeseci u proljeće, dok
sam bila na prijesnoj hrani, uopće nisam osjećala ni­
kakvih boli u zubima, a kad sam se povratila na stari
način prehrane, tad su se povratile bolesti.
Odlučila sam poduzeti sve da se riješim teških bo­
lova. Otišla sam u knjižaru i kupila već spomenutu
knjigu. Tako sam započela jesti isključivo prijesnu
hranu. Pri prijelazu gotovo nisam imala poteškoća.
Započela sam jesti avokado i orahe. U dva mjeseca
smršavila sam 26 kg. Skoro svi su me grdili, optuživa­
li i uspoređivali me s „kosturom". Govorili su da neću
preživjeti. Iako sam ih vrlo teško slušala, nisam popu­
stila i tako sam se svaki dan osjećala bolje, na kraju
sam im se samo još lagano smijala. Nisam ih shvaćala
zašto zahtijevaju od mene da činim ono stoje njima
pravo, premda se uslijed toga osjećam veoma loše i
odam od liječnika do liječnika. Ljudi jednostavno ne
vide stoje to pravo življenje. Ne žele razumjeti stoje
pravi razlog za zdrav i lijep život.
Nakon osam mjeseci prijesne prehrane osjećala
sam više puta boli u trbuhu, jer nisam nikad dobila do-
187
 bra avokada, i tako sam jela star, crn i neukusan avo­
kado. „Zimi nije moguće nabaviti dobro voće. od
naranči i avokada boli me trbuh, ostalo voće je slabo,
suho. pokvareno i bez ikakve vrijednosti". Tako sam
razmišljala kad sam s bolima u trbuhu ležala u krevetu
tijekom Silvestarske noći. I tako sam prvi dan Nove
godine lijepo krenula roditeljima na ručak. Bili su ne­
opisivo radosni jer su bili uvjereni da ne bi preživjela
ako bih tako još nekoliko sati nastavila. Tako sam oko
dva ili tri tjedna jela sve. Loši osjećaji (nervoza, zno-
jenje, slabost, negativno razmišljanje, slaba koncen­
tracija itd), koji su bili već zaboravljeni, opet su se
povratili.
Alojz je čovjek kojeg veoma cijenim i poštujem.
Otjerao mije sve sumnje i ponudio svoju pomoć i po­
kazao mi kako ću lako iz crne tame ostvariti divan
dan. obasjan suncem i srećom i ponovo uspostavlje­
nim zdravljem.
Sad sam na prijesnoj hrani dvije i po godine i doista
mnogo radim, odlično se osjećam a i zdrava sam.
Svi tražimo sreću, iako obično u krivim stavovima.
Sreću se može naći jedino u svojoj nutrini, u zdravlju i
dobrom osjećanju. Ako se dobro osjećamo, ako smo
zdravi, sretni smo.
Ali ljudi ne znaju ili neće skinuti crne naočale i
zato puše, omamljuju se, piju nevrijedan alkohol, jedu
sve stoje slasno a sve to njima i najbližima uzrokuje
bolest i trpljenje, traže sreću u materijalnim dobrima.
188
otežavaju si život nepotrebnim stvarima, pritom pak
gube svoje najveće bogatstvo i sreću - svoje zdravlje.
Moramo biti svjesni da nam zdravlje nije darova­
no, sami moramo za nj preuzeti odgovornost. Danas i
sutra bit ćemo zdravi samo toliko koliko budemo sami
za to pridonijeli, i ništa više...
Vrlo je žalosno da smo mi Slovenci po pijenju al­
kohola medu prvima u Europi. Obično ljudi misle da
su sretni kad su omamljeni i traže utjehu u alkoholu.
Ali tu nema sreće ni utjehe. Već jutro i novi dan pun je
bolesti, trpljenja te nagomilanih, neriješenih proble­
ma koje bi lako riješili na drugi način. Zašto se ne bi­
smo znali zabaviti i biti sretni svaki trenutak, i sutra, a
ne samo tada kad smo omamljeni?
Živimo u predivnoj državici. Vrlo lako bismo
ostvarili raj na zemlji, obradili njive, zasadili zdravo i
prekrasno voće. Kad bi to jeli, bio bi svršetak života­
renja i trpljenja. Provodili bismo divan život, pun sre­
će i radosti, i nitko si više ne bi poželio onakav život
kao prije.
Ne čekajte da umre zadnja rijeka, ugine zadnja
riba. padne zadnje drvo kako biste spoznali da se no­
vac ne može jesti niti povratiti natrag trenutak i naći
izgubljeno bogatstvo i sreću jer će ponekad biti preka­
sno. Skinite već jednom crne naočale i nemojte se za­
sljepljivati i zavoditi nerazumnim iako naobraženim i
diplomiranim ljudima.
189
 Duboko u sebi potražite svoj kamenčić mudrosti, Christel Siebert. 47877 Willich
svoj najljepši i najdragocjeniji biser i već danas kreni­
te odvažno pravim putem, putem prirodnog zdravlja i NIKAKVE TABLETE,
pritom će vas pratiti zdravlje, sreća, mir i radost.
NIKAKAV KORTIZON

Pročitao sam prekrasnu knjigu o prirodnoj prehrani

voćem i povrćem od H. Wandmakera. To me oduševi­
lo za promjenu vlastite prehrane i uopće načina života.
Visok sam 1,70 m, a težio sam 92 kg. Moj krvni
tlak, kolesterol i mokraćna kiselina bili su povišeni. A
od 1967. bio sam alergičan na kućnu prašinu. Bez kor-
tizonskog raspršivača nisam više mogao biti. Primao
sam dapače 2 puta svake tri godine injekcije za desen-
zibiliziranje, ali bez ikakva uspjeha. Nije išlo bez kor-
tizonskog raspršivača. Tada sam bojažljivo odlučio da
započnem jesti sirovu hranu.
Mala uspješnost se pokazala već nakon nekoliko
dana u odnosu na smanjenje kilaže, što me je silno
odvažilo. Nakon godine dana bio sam lakši za 20 kg.
Moja je krvna slika bila optimalna i više nisam trebao
trovati svoje tijelo užasnim kemikalijama. Nisam pri­
je nikad mogao povjerovati da ću moći odbaciti škod­
ljivi kortizonski raspršivač. Bio sam se već pomirio s
tim da ću ga morati uzimati sve do svršetka života.
Nisam više htio piti ni skupu mineralnu vodu ni vodu
iz vodovoda koja sadrži mnoge škodljive tvari. Odlu­
čio sam si kupiti uređaj za destiliranje i pribavio si još
dobar sokovnik kojim sam vrlo oduševljen. Njime

190 191

mogu obazrivo i sve povrće iscijediti. Uz sirovu hranu
osjećam se puno bolje i vitalnije. Imam osjećaj kao da
mije kosa postala gušćom.
Ali ne bih želio zaboraviti da spomenem kako je­
dem samo proizvode iz bio-vrta, koji pokazuju bitno
viši sadržaj vitamina i minerala nego proizvodi koji
rastu na tlu zatrovanom kemikalijama kako je to danas
uobičajeno na poljoprivrednim zemljištima. Jedenjem
sirove hrane već dugo ne osjećam tako mnogo glad i
nikakav apetit za čokoladu, koju sam prije toga mno­
go gutao. Ako bih u međuvremenu ogladnio i zaželio
nešto slatko, jedem orahe i sušeno voće. Inače veoma
rado pripravljam jelo od kelja i mrkve.
192
Roman Halher, Kasaze 105 a, 3301 Petrovce, SI
VAŽNA ŽIVOTNA ODLUKA U
PRAVI TREN
U studenom 2000. morao sam
ponovo zatražiti pomoć u bolnici
u Celju jer sam u lijevom predjelu
prsnoga koša osjećao bol a u cije­
lom tijelu silnu slabost. Liječnik
pri pregledu nije ustanovio ništa
posebno, preporučio je odmaran­
je. Liječničke pretrage su isposta­
vile da sam bio „potpuno zdrav".
Spomenute su se tegobe po­
navljale i slična sam stanja već triput doživio. Bolovi
u prsnom košu, drhtanje, tegobe s prostatom - otežano
i dosta često mokrenje, i noću, probava je bila veoma
loša (proljev ili zatvorenost), spavanje vrlo slabo - če­
sto buđenje, zaboravnost, nezainteresiranost, živča-
nost zadnjih godina, sve slabiji međuljudski odnosi i
gubljenje volje za život bile su sastavnice moga života
zadnjih nekoliko godina, ipak se uzrok skrivao negdje
drugdje...
U mladosti sam se bavio rekreativnim športom na­
ročito skijanjem, planinarenjem, ali sam kasnije na­
puštao te aktivnosti jednu za drugom i zamjenjivao ih
čestim obilascima lokala gdje smo „mudrovali" o
193
životnim mudrostima uz čaše ili „krigle" piva, šprice-
ra, viskija, obavijeni gustim dimom cigareta. Tijekom
tog razdoblja toliko sam se navikao na takav način
života te si više nisam mogao ni predstaviti život bez
cigara, kave. alkohola.
Prve izražajne teškoće koje sam osjetio bile su teš­
koće zbog pušenja koje su se odražavale kao nepresta­
no upaljeno grlo s dišnim putovima, uz to povećana
slabost, vrućica koja je obično trajala koji tjedan. U
tim tjednima nisam osjećao želje za cigarama i zbog
slaboća sam se odlučio: imao sam još toliko volje da
sam prestao pušiti i odluka je bila donijeta i ostvarena
u studenom 1988. Toga sam dana zgužvao cigaretu,
bacio je i više nisam nijednu zapalio.
No opisane teškoće su se unatoč prestanku pušenja
još uvijek ponavljale, posebno tada kad sam popio
veće količine alkohola, naročito piva i „špricera"...
Takav život u „svijetu alkoholne omamljenosti"
trajao je nekih 25 godina i bio je za me normalan, zato
se nisam previše brinuo za omamljene teškoće. Tad se
stanje počelo pogoršavati, poteškoće su postajale sve
gore, bez alkohola jednostavno nije išlo, dan sam za­
počinjao i završavao s alkoholom. U ljetno vrijeme je
bilo dovoljno da se samo sagnem i već mije znoj oblio
čelo i lice, zaudarao je. Po koži sam dobio osip, lju-
skao se. Kosa mije bila puna peruti. Katkad je to pri­
mijetio i prijatelj - slijedio je „preodgoj" na koji
nisam bio spreman. Želio sam opet novo, novo pivo.
Kad sam se u kasnije popodnevne ili večernje sate
194
vratio kući, pojeo sam sve stoje bilo u hladnjaku: sir,
kobasice, mlijeko iz tetrapaka, domaće suhomesnate
proizvode, papriku, masline, salame, svega po nešto
za „zdrav život". Ujutro sam ponovo popio nešto
„kratko", najradije viski ili koju bocu piva. Takva su
bila moja jutra... potom sam dalje nastavio.
U službi je bilo sve teže, sve sam više napora mo­
rao ulagati u ispunjavanje radnih obaveza, prije službe
i poslije službe brzo. što je moguće brže. u najbližu
gostionicu na bocu ili kriglu piva, premda se nikad, ni­
kad nije završilo pri jednoj boci ili krigli. Prosječna
dnevna količina popijenog alkohola bila je 6 boca
piva, ujutro viski. Moja ovisnost o alkoholu bila je već
tako jaka da sam pri svakom odlasku u banku, da po­
dignem novac, morao popiti bar jedno pivo kako bih
se mogao potpisati. Ruke su mi se inače tako tresle da
potpisi ili posao bez alkohola nije više bio moguć. Po­
teškoće su tako narasle i posljedice moga samouništa-
vajućeg načina života bile su vidljive kod kuće, na
radnom mjestu, u odnosima s prijateljima. Osjećao
sam se očajno. Prijatelj me je stalno nagovarao da se
već jednom odlučim i prestanem s tim, jer će mi ubrzo
„zasvirati Chopina na pogrebu", ali gaja neću čuti...
na trenutke sam pomišljao na to, ali želja za pijenjem
bila je jača.
Pri zadnjim teškoćama u studenom 2000. počeo
sam razmišljati o mogućnosti prestajanja s pićem i
tako je odluka pala 3. siječnja 2001., pozvao sam pri­
jatelja i dogovorio se za razgovor.
195
 Desetog siječnja 2001. javio sam se prijatelju i re­
kao ma da sam konačno pripravan za razgovor o opti­
malnoj prehrani za zdrav život koji sam želio ostvariti
u budućnosti. Alojz je moj dobar prijatelj još iz mla­
dosti i u tom je trenutku bio već oko 6 godina na siro­
voj , prirodnoj prehrani. Studirao je u Kanadi. Mnogo
se bavi športom i drži se svojih riječi. Vrlo zorno mije
obrazložio razliku između uobičajene - zvane i „nor­
malne" i optimalne prehrane u životu, o nužnosti gim­
nastike, čitanju poticajnih knjiga, slušanju glazbe, o
popodnevnom odmoru, o spavanju, o meditaciji, bo­
ravljenju u prirodi. Veoma zorno mi je objasnio stil
prirodnog zdravlja kao načina življenja koji jamči
zdravlje u najvišem stupnju. Govorio je da tako neću
imati problema s odvajanjem od alkohola, jer optimal­
na prehrana ne prouzrokuje dodatnih ovisnosti kako
to zahtijeva kuhana, pečena, sušena, konzervirana, za­
činjena, koja je glavni uzrok ovisnosti svih vrsta doz­
voljenih i nedozvoljenih droga. Sastavio mi je
jelovnik i bar dvaput dnevno sve je bilo sređeno. To
mi se činilo posebno važno, možda bez toga ne bi išlo
sve glatko.
Tog dana, desetog siječnja objedovao sam prvi put
voćni obrok i to su bile naranče koje je preda me po­
stavio prijatelj. Ruke su mi se tako tresle kad sam gu­
lio prvu naranču da mi je on pomogao pri daljnjem
guljenju. Tad mi je dalje razlagao, što je trajalo dva i
pol sata. i konačno sam se odlučio da ću prakticirati
optimalnu prehranu te ću zamijeniti svoj dosadašnji
196
životni stil sa stilom zdravog života. S obzirom na tje­
lovježbu odlučio sam se za vježbu s utezima. Alojz je
istražio tržište i preporučio mi višenamjensku napra­
vu za vježbanje svih mišićnih skupina. Nazvao me je
te smo nakon službe otišli po napravu i dopremili ju
kući. Izradio je potpuni program vježbanja za mene.
Vježbanje izvodim 3 puta tjedno, svaki drugi dan. a
nedjeljom idem na obližnje planinsko izletište Buko­
vica, bez obzira na vrijeme. Prije nego idem na
službu, obavezno vježbam oko 15 minuta i za vrijeme
tog kratkog vježbanja zahvatim sve pojedine mišićne
skupine i već se ujutro osjećam fantastično. Svima to­
plo preporučujem takav način vježbe da dođemo na
posao puni energije, raspoloženi i pripravni, ne kao
drugi koji za razbuđivanje trebaju (kao i ja prije), čaši­
cu domaće, viskija, kave, cigareta pa potom započinju
posao umorni, shrvani. Prije prelaska na sirovu, prije­
snu hranu, težio sam 92 kg. mišići su bili labavi, trbuh
napuhan i obješen, bio sam gojazan, lice mi je bilo
podbulo, ali za liječnika je to bilo normalno stanje.
Mjesečno sam izgubio prosječno 5 kg tjelesne
težine koja je predstavljala uglavnom nefunkcional­
no, masno tkivo i tekućinu, kojom se je očajno tijelo
trudilo neutralizirati otrove zbog potpuno iskrivljenog
hranjenja i pijenja alkohola. Tako sam već za 5 mjese­
ci smršavio 22 kg. Mršavljenje se zaustavilo na 70 kg
težine koja je ostala nepromijenjena nekih 14 dana,
potom seje težina počela dizati i dosegla 75kg. Toliko
imam i danas (visok sam 184 cm). Pri tom sam malo
197
strahovao da ću previše omršavjeti, da ću postati suvi­ „Želiš li biti zdrav? Odbaci kuhinjski lonac" (Helmut
še suh, slab. Prijatelj mi je govorio da će tijelo samo Wandmaker). Najbolji su mono-obroci hrane i znajmo
izgraditi onu tjelesnu težinu za koju je moj organizam daje zdravlje naša savjesna odluka...
biološki programiran i kako imam jednaku visinu tako
ću imati i istu težinu... i doista je tako. Sad znam da
mi nije potrebno proučavati nikakvih znanstveno do­
stignutih tabela, što sve moram pojesti da primim
„propisanu količinu, vitamina, minerala, bjelančevi­
na", tabela o tom koliko „moram težiti", nije mi po­
trebno paziti na razinu krvnoga šećera (iako su mi oba
roditelja bolovala od posebno teškog oblika šećerne
bolesti), nije mi potrebno paziti na visinu krvnog tlaka
i što je najvažnije: tako ugodno se nisam još nikad u
životu osjećao. Tegobe s prostatom su „čudesno ne­
stale", nema više mnogo peruti, ljuske su nestale, spa­
vam kao „zdravo dojenče", tvrdo, budim se odmoren i
pun energije, nema više depresivnosti, slabosti i živč-
anosti. Ruke su potpuno mirne, ponovo sam postao
muškarac u pravom smislu riječi, vitak, snažan, spo­
soban za život.

Za stil prirodnog zdravlja s optimalnom prehranom

nije nikad prekasno, ja sam se za nj odlučio s navrše­
nih 48 godina. Ako imate stanovite teškoće, jedno­
stavno se odlučite i u klubu ćemo naći rješenje za vaše
teškoće, tada ćete morati sve - tako kao i ja - naučiti
sami, zdravlje se ne može kupiti.
Nakon godinu i po prijesne hrane i prihvaćanja sti­
la prirodnog zdravlja preporučam vam najbolju litera­
turu koju morate obavezno pročitati i promišljati:
199
198
 Albert Fussi svojoj četkici za zube nakon pranja zubi. Sad je to ne­
stalo u roku od 10 dana. Još od školskih dana imao
ŽIVOTNA PROMJENA PREHRANE sam teškoće sa svojom kosom, morao sam je svaki
dan prati jer sam inače osjećao strašan svrbež. I to je
sad nestalo. Imao sam bolove u zglobovima prstiju, i
Ja sam Austrijanac (45
to je sad bitno bolje. Šake mogu opet posve dobro sti­
godina) i živim trenutačno
snuti. Uvjeren sam da su sve spomenute teškoće dola­
u Aziji. Visok sam 182 cm,
zile od mesa, mlijeka i zato ih sad nemam.
a težim 105 kg. Da bih
Moja obitelj prakticira zajedno sa mnom objed od
smršavio, ostavio sam me­
sirovog voća i povrća bar svršetkom tjedna. To još
snu hranu i bavim se gim­
više voli moja kćerka nego supruga. Sam se najradije
nastikom i plivanjem.
ustajem i pripravim doručak i stavim na svaki tanjur
Uspio sam skinuti 8 kg. U
voća i svi to jedu a da i ne traže što drugo.
međuvremenu sam ostavio
i cigarete.
Jednog dana sam došao
do knjige „Prijesna hrana
umjesto kuhane" od H. Wandmakera. Brzo sam je
pročitao i već sljedećeg dana započeo sam se hraniti
samo prijesnim voćem i povrćem. Moji roditelji te
braća i sestre su negodovali. Oni su inače svi pretili i
strahuju da će moja kćerka imati teškoća ne bude li
jela meso, kruh i mlijeko.
Moja supruga i kćerka jedu nekoliko dana kao i ja
ali ni tad ne ispuštaju za doručak kruh s maslacem. Ja
ih uopće ne prisiljavam da jedu samo prijesno voće i
povrće.
Nakon dva tjedna primijetio sam daje moja težina
pala s 97 kg na 88 kg. godinama sam zapažao krv na

200 201
 Helmut Wandmaker
OZDRAVIO SAM, ŽELIM TO I
DRUGIMA!
Rođen sam 1916. god. u
Schalkholz/Holstein. Odmah
nakon završene gimnazije
ušao sam u radni odnos.
Zadesio me je drugi svjet­
ski rat i uvalio me u mnoge ne­
volje i stradavanja. To je teško
1 narušilo moje zdravlje. I kad
I mi nije mogla pomoći školska
g medicina, posegnuo sam za
istraživanjem na temelju dru­
gih izvora. Čitao sam literaturu koja je obrazlagala
prirodno liječenje i održavanje zdravlja.
Posegnuo sam za lijekovima koje nam Stvaratelj
pruža u prirodnoj hrani, voću i povrću. Rezultati nisu
izostali. Hranim se svježim, sirovim voćem i povrćem
već 45 godina. Sad mi je 89 godina. Osjećam se još
uvijek vitalno.
Svoje bogato iskustvo želio bih prenijeti i drugima,
svim ljudima. Stoga sam napisao o tom tri knjige a pi­
šem i četvrtu. Pokrenuo sam reviju „Wandmaker aklu-
ell" koju i danas uredujem.
202
Na temelju svog dugogodišnjeg istraživanja i vla­
stitog iskustva mogu pouzdano tvrditi:
- postoji samo jedan uzrok bolesti. I taj je zatro-
vanje tijela!
- postoji samo jedan način ozdravljenja, čišćenje
organizma od zatrovanja.
Oba načela su tako jednostavna, kao stoje i sve ve­
liko jednostavno.
Ove je godine izašla na hrvatskom jedna knjiga
Helmuta Wandmakera „PRIJESNA HRANA
UMJESTO KUHANE", Prirodnom prehranom do
istinskog zdravlja. U toj knjizi on zapravo donosi uk­
ratko sve o svom iskustvu s ljekovitom prirodnom
prehranom. Knjiga je dostupna kod: UPT, Đakovo,
p.p. 51.
Zatrovanje prouzrokujemo sami kiselotvornom
kuhanom hranom, medikamentima i stimulansima.
V . . . . .
Čišćenje od otrovanja ostvarujemo isključivo život-
vornom, lužnatotvornom biljnom sirovom hranom,
pri čemu je naše tijelo jedini prirodni liječnik!
Postoji samo jedan svemir, jedna priroda, jedan
prirodni zakon, jedan Stvoritelj!
Prema tom zakonu temelji prehrane za čovjeka i
životinju su isti: moraju jesti svježu, prijesnu hranu
stvorenu od Stvoritelja. Oko 70 000 životinjskih vrsta
u divljoj prirodi održavaju taj zakon. Samo se čovjek
203
razvio u biće koje kuha i pije mlijeko. Jedino je on iz­
nimka koja uzima medikamente! Samo iz toga proiz­
laze sve zdravstvene tegobe, sasvim svejedno, kako se
te bolesti danas zvale.
Dugi niz godina razvoja s tom prijesnom prirod­
nom hranom obilježili su čovjeka, on se prilagodio na
te sirove molekule. I njegovi se geni nisu promijenili
unatoč kuhanoj hrani. Tek vatra i kuhinjski lonac te­
meljito su dalekosežno promijenili prehrambene tva­
ri. Posljedica su degeneracija i bolest. Ako smo
bolesni - govorim iz svoga iskustva - i želimo ozdra­
viti i ostati zdravi, tad nam preostaje samo jedna odlu­
ka: vratiti se natrag na prvotnu hranu, nakon što
nekoliko dana postom očistimo tijelo od otrovnih če­
stica nagomilane mrtve hrane. Za tu prvotnu hranu po­
stoji jednostavno pravilo: „Jedi hranu svježu i sirovu,
koja li najbolje prija, najugodnije miriši i očarava
tvoje oko!"
90% naše vitalnosti, živčane snage i energije ovisi
o toj jednostavnoj rečenici!
Uz to nas stalno moraju pratiti: svjež zrak danju i
noću, sunčane zrake, čista voda, snažno gibanje, od­
mor i spavanje! Stres je nužan i neizbježiv, ali
možemo i moramo izbjeći prekomjeran stres.
Zašto mi ne sprovodimo ta jednostavna načela?
Samo naše navike i manjkava snaga duha i volja sprje­
čavaju nas da promišljamo o svom istinskom životu!
204
Danas moramo braniti prirodni zakon a ne svoj de­
generirani krivi način života! Kako je to žalosno u vri­
jeme side! Mikrobi su neprijatelji koje moramo
pobijediti a ne naši stalni prijestupi prirodnih zakoni­
tosti? No virusi i bakterije su u stvarnosti naši prijate­
lji jer pomažu žderači našu nagomilanu prljavštinu.
Kad ih ne bi bilo, naš bi se život skratio! Ni kod side
nisu uzročnici zaraze mrtvi virusi nego tlo koje smo
mi pripravili svojom mrtvom hranom, stimulansima
kao što su sol, začini, kava, čaj. kakao, čokolada, raki­
ja, cigarete i nebrojenim medikamentima! Ja mislim
da oboljelog od side više ugrožava otrovni lijek (azi-
dothvmidin) nego navodni ..virus". Mi se radije klju-
kamo medikamentima nego mijenjamo svoj pogrešni
način života. Poznati francuski Messegne kaže u svo­
joj knjizi „Ljekovito Bilje" da 60%> naših sadašnjih
bolesti dolazi od medikamenata.
Velika je nesreća da gotovo sve naše živežne na­
mirnice ne sadrže više života nego su mrtve! Pogle­
dajmo samo po policama u supermarketu, koliko
ćemo naći hrane u limenkama, pakovanjima: sve tvor­
nička roba. uglađena, promijenjena, učinjena
održivom. I mliječni su proizvodi danas sterilizirani,
homogenizirani i pasterizirani te time degradirani na
mrtvu hranu.
Samo na malenom prostoru izložene su svježe
živežne namirniee. No nažalost i to voće i povrće uz­
gajano je često uz pomoć umjetnih gnojiva, insektici-
205
 da i pesticida. Najprije se uništi tlo, potom bilje i
šuma, na kraju životinja i čovjek.
Moramo i na to misliti i uvijek tražiti ekološki uz­
gojeno voće i povrće pa makar bilo i skuplje. Ali ni
najbolje ekološki uzgojeno bilje ništa ne koristi ako ga
kuhanjem u loncu pretvorimo u mrtvu materiju. Za to
stalno kršenje prirodnog zakona morat ćemo ispaštati.
Samo životonosni enzimi, naši najbolji pomoćnici,
kojih ima na tisuće, stvaraju iz životonosne hrane sta­
nice sposobne za život, iz kojih se tada izgrađuje
snažno životno tijelo. I ta „roba" tada vrlo lako ide bez
smetnji kroz naš probavni sustav. Svježa hrana dopre­
ma sa sobom sve nužne enzime za probavu.
Ali svakodnevne reklame peru naš mozak i usmje­
ravaju ga suprotnim smjerom. Važan je samo profit.
Što će se dogoditi s našim dragocjenim tijelom, kojeg
smo samo jednom dobili od Stvoritelja, industriji je
potpuno svejedno. Njoj je važno samo da ona profiti­
ra.
Ako se mi ne promijenimo, ni trgovac se neće pro­
mijeniti. Zašto da se on trudi oko toga ako se mi ne
trudimo. U Njemačkoj imamo već 2 milijuna dijabeti­
čara. Nije li to znak za uzbunu i za sve nas koji to još
nismo, ako jedemo hranu koja pogoduje nastajanju te
bolesti? Zašto moramo čekati da obolimo pa tek onda
tražimo zdravu hranu? Zašto ne bismo svojom po­
tražnjom već sad prisilili supermarkete da obilno po-
206
nude svježu, životonosnu hranu? Zašto se ne
uskladimo s prirodnom zakonitošću?
Teško nam je mijenjati okolinu, zato moramo po­
četi od sebe samih. Naš će primjer postati škola za
druge. Same riječi neće puno djelovati bez životnog
svjedočenja.
Pogrešne navike, koje su jedine uzroci svih obo­
ljenja, uporno se održavaju na životu. Njih je upravo
na prehrambenom području najteže mijenjati. Govori
se: kako su moji djedovi i roditelji običavali priprema­
ti hranu, tako je najispravnije.
Svatko mora tu tešku odluku promjene donijeti po­
sve sam osobno. Ja mogu sam govoriti o svojim isku­
stvima s teškim oboljenjima uslijed ratnih strahota i
moga nastojanja da se izliječim. To sam i ostvario lije*
čeci se životonosnom hranom, prijesnim voćem i pov­
rćem. Želio bih mnogima u zdravstvenoj nevolji
pomoći. Htio bih im besplatno ponuditi ono što je
mene mnogo stajalo.
Sva se stvorenja razvijaju u skladu sa svojim okoli­
šem, da budu mirna i sretna a ne da trpe! Priroda ne
pozna nikakav „plan bolesti", ona uvijek želi naše
zdravlje. Samo kad omalovažimo njezine zakone, ona
mora nastupiti U našem interesu, jer nas želi spasiti.
Na tom putu do vrhunca nužnog zdravija, do sreće
moram uništiti neke legende o osnovnim živežnim na­
mirnicama, kao na primjer o zdravom kruhu koji u
stvarnosti prouzrokuje opasan, kiselotvoran otpad i
207
svojim zemljastim tvarima snosi glavnu krivnju za
prerano okoštavanje i starenje. Kiseli krušni i žitni
proizvodi lišavaju nas dragocjenog kalcija iz kostiju,
dok oni sami jedva sadrže kakav kalcij (krušna reuma,
krušni giht).
Ili „dobro" kravlje mlijeko sa svojom teško pro­
bavljivom kazein-bjelančevinom, koje nam donosi
većinu kožnih oboljenja i alergija. Pri tom je čovjek
iznimka medu svim živim bićima. Nijedan drugi sisa­
vac kad odraste nema potrebe za mlijekom.
Neki kažu: ali kravlje mlijeko sadrži ipak tako
mnogo kalcija da ga mi neophodno trebamo za svoje
kosti! Zašto onda zapadni narodi koji troše najviše
mlijeka imaju najbjedniji sustav kostiju? Grubi kalcij
navezan na teško probavljivu kazein-bjelančevinu
čovjek ne može upotrijebiti, pogotovo ne tada kad je
mlijeko manipulacijom opasno promijenjeno, ubije­
no.
Degenerirani kulturni čovjek je jedino živo biće na
zemlji koje svoju hranu uništava kuhanjem, pije mli­
jeko nakon odbijanja od majčinih grudi, pije medika­
mente i otrovne napitke kao što su kava i alkohol i
uništava svoja pluća pušenjem duhana.
Samo o nama ovisi koliko ćemo se usmjeriti prema
zdravlju, cilj si postigao tek onda kad si svoj okus tako
uredio da odbijaš sol, masnoću i začine i čezneš za ja­
bukom. Ti ćeš se tek tada ugodno osjećati kad više ne
budeš mogao podnositi dobru građansku hranu.
208
Dok god možeš još sve podnositi, kao kakav „istroše­
ni traktor", ti si još veoma daleko od cilja. Za kompro­
mise moramo sami snositi odgovornosti, ali moramo
uvijek imati pred očima da kompromisi s kompromi­
snim bolestima vode do kompromisne smrti.
No, isplati se kameniti put. Postoje tisuće knjiga o
dijetama i zdravlju. Tko onda ima pravo? Upravo iz te
činjenice mnogostrukosti možeš već spoznati da su
sve pogrešne kad ne zastupaju dosljedno prirodni za­
kon. Sami možemo istražiti tko ima pravo: takozvani
„znanstvenici" ili priroda! Pravo ima samo prirodni
zakon, tu ne bi trebalo uopće sumnjati. Alija znam da
sam sam još uvijek tražio nove i obuhvatnije spoznaje.
Zato želim svima pomoći svojim iskustvom i pisa­
njem. Ponekad izustim i koju grubu riječ, ali nije li i
sam život grub? Uvijek sam nastojao naći istinu, iako
je ona katkad neugodna.
Liječnica-znanstvenica Kingsforda obranila je
1880. god. svoju doktorsku radnju „Savršena hrana
za čovjeka". U predgovoru je napomenula da će ju
koji „znanstvenik" smatrati utopistkinjom. Nije se
okolišala u svom radu reći istinu. Napisala je u osnovi
isto o hrani što ja svjedočim i svuda oko sebe sirim
svojim spisima.
Jesu li ljudi prihvatili preporuke te liječnice? Nisu,
oni se još uvijek čvrsto drže kuhinjskog lonca. Pogle­
damo li mnoge gurmanske recepte u svakodnevnim
časopisima pa i u „revijama o zdravlju", svi rade samo
na zavođenju zamamnim okusom za naše jezike i nep-
209
ce. Zarada im novca predstavlja vrhunski cilj a ne
zdravlje ljudi. I od bolesti živi silna medicinska hije­
rarhija.
Tada neizbježno nastupa s lijekovima, umjetnim
vitaminima i mineralnim tvarima medicina koja po­
pravlja, koja nas ne može spasiti, naprotiv, naše na­
padnuto tijelo mora uz vlastite otpatke i te otrove
učiniti neškodljivima i izbaciti ih. Ali to je daljnje oš­
tećenje, posljedice su nesagledive. Medikamenti koji
zdravog razbolijevaju trebaju bolesnoga ozdraviti?
Tko može tako što pomisliti?
Zdravi možemo biti samo ako zaboravimo kuhanje
i pečenje. Termička obrada nije samo uništila naše pri­
rodne živežne namirnice, nego je i nas ljude degeneri­
rala u bogalje. Stoga se držimo zdrave, prirodne
hrane, svježeg sirovog voća i povrća! Od toga živim i
podržavam svoje zdravlje već 45 godina. To želim
svim ljudima koji žele istinski zdravo živjeti.
210
Cvetka Sodja, tel.: 031 378 670
MOJA ZGODA
Zovem se Cvetka Sodja. Stanujem u lijepom pred­
jelu glavnog grada Ljubljane. Obitavalište me podsje­
ća na djetinjstvo i mladenaštvo.
U veljači lanjske godine vraćala sam se dobro od­
morena i puna novih nacrta sa skijanja. Kod kuće uve­
čer najviše uživam kad sama u miru pogledam na TV
programu kakav dobar stari krimić Agate Christi, i to
mi se posrećilo te veljačke večeri. Zbog vrućine sam
se malo obrisala, dotakla se lijeve dojke i osjetila malu
kvržicu. Nisam se zbog toga prestrašila jer sam to već
imala prije deset godina pa se nije dogodilo ništa naro­
čito. Svejedno sam se s mužem o tom porazgovarala
te sam ujutro otišla na pregled. Nakon pregleda su me
„hospiu lizirali" kako se to stručno kaže i tako je poče­
lo, a muž se vratio kući.
Za dva dana imala sam sljedeći - drugi pregled, a
sljedećeg tjedna još jedan, dakle treći. Pri tom sam tre­
ćem pregledu ugledala lijepu mladu djevojku s prat­
njom. Ušla je u čekaonicu. Odmah sam znala da ima
rak. I već sam ja bila na redu. Ta samo ozračje u pre-
gledaonici, koju zovu „ordinacija", sve mije govorilo.
1 doista, i meni su rekli: „Gospodo, vi imate rak...".
Još mi iz pameti nije nestala mlada lijepa djevojka
koja je upravo prije mene bila na pregledu.
211
 Misli su mi navirale jedna za drugom. Razmišljala
sam kako je to samo moguće. Ona je još tako mlada.
Ja već imam za sobom nekoliko lijepih desetljeća
života, kod kuće imam dobrog muža, opskrbljenog
simpatičnog tridesetogodišnjeg sina. nekoliko iz­
vrsnih prijatelja i uspjela sam vidjeti nešto svijeta. A
ona? Zašto ona? Zastoja? Zašto nas napada rak? Zaš­
to napada tako mlade i lijepe ljude? Zastoje mene?
Tako sam onda razmišljala. Bila sam prestrašena,
očajna... sad pak kažem daje i rak izlječiv.
Nisam dugo čekala na obavijest. Izvijestili su me
da će me operirati drugog ožujka. Bila sam druga po
redu. Tijekom operacije odstranili su mi lijevu dojku u
cijelosti. Nakon operacije sam bila nekako zadovoljna
sobom, zadovoljna što sam sve tako „lako podnije­
la".. . uistinu za tjedan dana bila sam već na tako silno
željenoj i teško očekivanoj kavi, operativno odstra­
njenje dojke bilo je uspješno.
Potom je slijedilo uspješno razgibavanje lijeve
ruke, no istovremeno su mojom glavom prolazile
tmurne misli, misli o najgorem mogućem. Svi doga­
đaji su me nekako slijedili, kako se to kaže, vidjela
sam da ljudi oboljeli od raka umiru i nakon uspješno
obavljenih operacija, da se stanje ponavlja i nakon
uspješno obavljenih operacija, da se stanje ponavlja a
time i način liječenja koje u nekim slučajevima nije
uspješno. Mislila sam da sam pogriješila što sam doz­
volila da mi odstrane dojku, postajala sam zabrinuta,
još sam nešto pogriješila a nisam jasno vidjela u
212
čemu. što bi to moglo biti, premišljala sam o svemu
najgorem. Sve me je pratilo, bila sam zabrinuta, istin­
ski zabrinuta.
Jednog me dana nazvala prijateljica Pina i pripovi­
jedala da zna za nekog koji će mi lako pomoći s do­
brim savjetima o načinu življenja koji omogućuje
tijelu da se samo liječi, bez otrovnih medikamenata i u
većini slučajeva nepotrebnih operacija. U prvi mah
sam pomislila da se tu radi o „prirodnom liječenju",
potom travarstvu, čajevima te raznovrsnim „alterna­
tivnim terapijama", a Pina je rekla da to nije ništa od
toga... zato sam se i odlučila na konzultiranje.
Odvezli su me u Celje Alojzu Kolaru. Prijazno i
jednostavno mije objasnio razvoj bolesti, zašto nasta­
ne i uzroke koje si prouzrokujemo sami u ime neke
čudne znanosti koja se ponaša kao superiorna - medi­
cinska znanost. Na konzultiranju mi je objasnio da
smo za razvoj bolesti odgovorni sami s krivim nači­
nom življenja i prehrane i da me moli da zaboravim
sve što su mi dosad govorili o „zdravoj prehrani", o
bolesti, o raku i o liječenju koje ima samo jedno ime:
ogroman profit pod maskom humanosti. Govorio mi
je daje hrana, bolje rečeno nehrana glavni činilac za
razvoj bolesti, čiji svršetak predstavlja rak. Odušev­
ljeno mije predstavio životni stil u kojem su zastupani
prirodni zakoni, dakle način prehrane za koji smo pri­
lagođeni mi ljudi. Neumorno je govorio o stilu Pri­
rodnog zdravlja - Prirodne higijene.
213
 zimi. sad pak dosta trčanja, planinarenja i vožnje bi­
Prirodno zdravlje - Prirodna higijena je ipak zano­
cikla).
sno življenje, to je optimalna hrana, fitness, život s
U tom za mene najstrašnijem razdoblju svog života
obiljem svježeg zraka, sunca, meditacija, ljubav, krea­
upoznala sam i mnogo novih, dobrih i zanimljivih lju­
tivni rad i hobiji, dragi međusobni odnosi... za poče­
di, koje inače možda ne bih drugačije susrela.
tak mije savjetovao post.
Dobro sam upamtila Alojzove riječi: „Sad znate
Bila sam oduševljena njegovim jednostavnim i pri­ što je potrebno učiniti ako želite ozdraviti. Kirurško
prostim načinom, na žalost morat ću se odreći i svojih odstranjenje dojke ne znači ozdravljenje ako ne od­
dragih navika: kave, to će mi biti najteže jer sam ju stranite uzroke za razvoj bolesti. Ako ne odstranite uz­
pila i po pet puta na dan... Slijedećeg dana sam započ­
roke, izgubit ćete i drugu dojku i na koncu život, ali na
ela postiti, svaki sat sam pila tri decilitra razrijeđenog
to se morate sami odlučiti!" Alojz ima pravo... i ja
narančinog soka, dakako svježega. Potrajalo je 26
sam se odlučila u travnju 2005.
dana.
Bit će mi drago ako ovo moje iskustvo potakne još
U međuvremenu sam išla na fizioterapiju i tamo koga da se odluči za Prirodno zdravlje - Prirodnu hi­
sam ponosno govorila da sam na postu.
gijenu.
Doživjela sam pravi napad, jer da se igram sa svo­
jim životom i to je prouzročilo šok (u tom trenutku
sama nisam znala što bih). Zvala sam Alojza. Ponovo
mi je govorio da to moram sprovoditi želim li ozdra­
viti. „Nije vam to nužno činiti", rekao je, „ali ako želi­
te ozdraviti i ostati zdrava, morate to sprovoditi!"
Sljedeći obrok koji mi je u sobu donio muž bio je
svježi narančin sok pripravljen u odnosu 1 prema 3 i
tako sam uz njegovu pomoć pravilno odlučila i nasta­
vila s postom, koji sam uspješno s manjim slabostima
završila. To je bilo 26. travnja prošle godine, potom
sam nastavila dalje s prijesnom, optimalnom prehra­
nom i ostalim djelatnostima Prirodnog zdravlja - Pri­
rodne higijene (meditacija i tjelovježba u fitnessu
215
214
 Marta Slakan, ekonomistica, Šentjurpri Celju,
tel.: 041 654 004
MOJE ŽIVOTNO ISKUSTVO
U svibnju 1999. dospjela
sam noću u bolnicu. Dijagno­
za: rak. Vjerovala sam u liječ­
nike i u ozdravljenje, ta prije
toga nisam bila bolesna. Tu i
lamo neka prehlada. U bolnici
sam bila dva i po mjeseca. Na-
I kon svih liječenja koja su mi
propisali doktori medicine (li­
ječnici), vratila sam se kući veoma iscrpljena, bez sna­
ge, sa silno lošom krvavom slikom, kao posljedicom
njihova načina liječenja. Tek sad su istinski započele
teškoće. Obolio je i bubreg. Svaka tri do četiri mjeseca
bila sam na transfuziji i infuziji. Jela sam uglavnom
suh kruh i pila vodu, da bi imala što manje problema.
Išla sam od „liječnika do liječnika, iz jedne u drugu
bolnicu i vjerovala da će me izliječiti. Doktori medici­
ne nisu vidjeli drugog izlaza nego da mi odstrane dio
crijeva i bubreg. Konačno sam spoznala da mi uistinu
ne mogu pomoći i da moram sama uzeti u ruke svoje
zdravlje. Istraživala sam stvari, slušala sam svakog
tko bi mi što prikladno savjetovao, išla sam k alterna­
tivama i na razna predavanja. Počela sam uzimati vi-
216
tami ne i minerale te ostale dodatke prehrani za koje su
tvrdili da su „prirodni".
Malo sam si ipak poboljšala zdravlje zahvaljujući
svojoj pozornosti - brizi koju sam si posvećivala. Sad
se zdravlje toliko poboljšalo da mi nije bilo potrebno
neprestano odlaziti doktorima medicine - liječnicima.
Stalno sam si posvješćivala da ću jednom naći onu
pravu stvar koja se nalazi u prirodi. Ako za sve bolesti
raste ruža, i za mene će...
Pohađala sam različita predavanja o „zdravoj preh­
rani", o tome što kupovati u trgovini, što je biološki
proizvedeno, što nije homogenizirano i hidrogenizira-
no. Četiri i po godine nisam jela nikakva voća i pov­
rća. Ta mi je hrana pri jedenju prouzročila velike
probleme (sad znam da sam se krivo hranila, odatle
teškoće s voćem i povrćem) i tako su miju doktori me­
dicine strogo zabranili. To je bilo za me kao da su me
ubili jer sam prije oboljenja jela i voće i povrće - to je
pila moja omiljena hrana. Tako sam se hranila na uo­
bičajen način (doktori medicine to zovu normalnim)
uništenom, termički obrađenom hranom (ne-hranom,
kako kaže Alojz) koja je pored neispravnog životnog
stila glavni uzrok razvoju takve bolesti od koje sam
trpila.
Neki sam dan pročitala u časopisu intervju s gospo­
dinom Alojzom Kolarom. Pozorno sam pratila ne bi li
što za se pronašla. Otišla sam na njegovo predavanje u
Žalac. Želja mi se ostvarila. Oduševljena njegovim iz­
laganjem, kod kuće sam započela jesti po metodi koju
217
je opisao i preporučio. Već isti dan sam prestala uzi­ moje bolesti i toga što se pri tom nakupilo zbog „liječ­
mati vitaminsko mineralne pripravke. ,,U optimalnoj enja" i uzimanja propisanih droga - lijekova. U srpnju
su hrani sadržane upravo sve supstance koje tijelo po- ljetos uspjelo mi je posve odstraniti psorijazu. Nema
trebuje za mirno djelovanje", govorio mije Alojz. Či­ joj više ni traga.
nilo mi se daje to ono stoje u meni već dugo ležalo, da
Veoma sam sretna, zahvalna što sam upoznala i po­
ću jednom naći nešto u prirodi i to će mi pomoći u mo­
slušala gospodina Alojza Kolara, kada mi je savjeto­
jim teškoćama.
vao stil življenja Prirodnog zdravlja - Prirodne
Obistinila mi seje i najveća želja, jesti voće i pov­ higijene koji mije pomogao na mom putu do zdravlja.
rće. U vrućim ljetnim danima to je kao balzam za tije­ Bila sam jaka u sebi. Odlučila sam se i preinačila nač­
lo. Dok drugi negoduju koko im je vruće, ja si in prehrane. U tom sam ustrajala. To poneko nije pri­
rashlađujem tijelo voćem i povrćem. I sunčam se. Po­ pravan učiniti ili jednostavno ne može učiniti. Sad
primila sam lijepu bakrenu boju a da se nisam nama- normalno živim, radim i uživam u prirodi.
zala kremom. Imam snage, malo sati trebam za
Sama si u vrtu uzgajam povrće. Iz svog je voćnjaka
spavanje. Pročitala sam mnogo knjiga. Najprije knji­
najljepše ubrati zrelo voće. Na svoj 50. rođendan po­
gu „Želiš li biti zdrav, odbaci kuhinjski lonac" i sve
stala sam i članica kluba Prirodnog zdravlja - Club of
sveske „Znanosti življenja" koje izdaje Klub i još
Natural Health. Veoma sam ponosna da sam u družbi
mnogo drugih.
tako dragoj i punoj zdravlja.
Od tad nisam bila još kod liječnika. Zimi su svi oko
mene bili prehlađeni, gripozni. Ja nisam oboljela, niti
sam se prehladila.
Pri čudesnom načinu liječenja raka pratila me je i
snažna psorijaza. Imala sam kreme za mazanje, pose­
ban šampon za kupanje i ništa nije pomagalo. Razno­
razni alternativci, „izlječitelji" su mi govorili da imam
teškoće s jetrom, međutim službena medicina nije niš­
ta našla na jetri. Sad sam već shvatila daje potrebno
omogućiti tijelu detoksikaciju i tako očistiti i jetru od
otrovnih tvari koje su se nagomilale u razdoblju
iskrivljenog načina života, koji je uzrok za razvoj

218 219

Metka Bogataj, studentica
NOVA SPOZNAJA - NOVA SREĆA
Godine 2003. obolje­
la sam od teške bolesti
limfnih žlijezda (Ne-
Hodgkinov limfon). Tad
je započelo novo po­
glavlje u mojem životu.
Moglo bi se reći daje to
bio početak nekog puto­
vanja, kao Safari u Afri­
ci, samo je to bilo
putovanje u samu sebe, otkrivanje područja koje sam
svjesno potiskivala jer nije nikad bilo vremena. Samo
postavljanje dijagnoze značilo je posvemašnji šok,
uslijed čega je uslijedilo veoma teško razdoblje. Kao i
drugi u takvoj prigodi i ja sam se pitala: „Zašto seje to
moralo baš meni dogoditi?" nemoguće mije bilo prih­
vatiti činjenicu da sam se praktično preko noći morala
suočiti s okončanjem svog života. Upravo sam bila u
najljepšoj životnoj dobi. Tek što sam se riješila nekih
teškoća, uslijedile su nove, gore. I ja sam imala snove
i ciljeve koje moram i koje bih lako postigla u svom
životu, a sad je bilo potrebno usred najaktivnijeg raz­
doblja hvatati se u koštac s posve drugim stvarima,
koje su većini „zdravih" ljudi prištedene. Godina
220
2003. bila je jamačno najteža u mom životu, iako mi
ni prije nije bilo posve lako: velika žalost, stresovi,
brige, svi drugi su bili u boljem stanju od mene. Vazda
sam imala poteškoće s probavom i stalnim napinja­
njem, premda sam jela samo kuhanu vegeterijansku
hranu. Za poboljšanje sam morala piti donat ili što sli­
čno. Hranila sam se na način koji se inače smatrao
„zdravim", što sam kasnije utvrdila da nije tako. Pri
prehladama i oboljenjima često sam uzimala „lijeko­
ve" protiv bolova, da mogu izvršavati sve obaveze i
tako ugoditi očekivanju i potrebama drugih.
Dakle, kad sam nekako prihvatila svoju bolest i
činjenicu daje to sad dio mene, započela sam se protiv
nje boriti i sukobljavati na razne načine. Najprije su
me „liječili" zračenjem svih perifernih bubuljica, jer
za kakvu drugu mogućnost osim uobičajenog liječe­
nja ionako nisam znala. Uzimala sam propisane medi­
kamente. No moj organizam već odavno teško prihva­
ća kemijske supstance i tako mi je to doduše nisko
doziranje ostavilo svoje posljedice. To se očitovalo u
slabostima, osjećaju umora, pomanjkanju snage i
smanjenju broja leukocita. Osim toga, kao posljedica
zračenja privremeno mije nestajala menstruacija i do­
nijela cio niz klimateričkih teškoća (noćno znojenje,
trešnja, besanica cijele noći...). Liječnici su mi daka­
ko zato opet propisivali „lijekove - hormone" koje ni­
kako nisam mogla uzimati. Počela sam tražiti svoje
alternativne stvari da bi si pomogla psihički i fizički,
lako je pregled s obzirom na limfu ukazivao na popuš-
221
tanje, psihički sam bila gotovo na tlu. Tako sam se
strašila svake slijedeće kontrole: što će sad opet ispo­
staviti.. . Dugo je trajalo da mi se opet povratio dobar
osjećaj i optimizam.
Najviše me je boljelo što sam s postavljenom dija­
gnozom potisnuta u kut, još posebno, što me školska
medicina smatrala neizlječivom. Tako sam ostala
sama, samo ja i moja dijagnoza koja me jc tako razori­
la da su mi preostala još samo dva puta: ili da očaja­
vam ili pak ustrajem i primim sve skupa kao veliki
izazov i prigodu vlastitog odupiranja. Na sreću izabra­
la sam drugi put i upravo to mi je dalo obilje novih
snaga.
S druge strane sam jurila od jednog do drugog al­
ternativnog „liječenja": odlazila sam na reiki-tečaj,
bioenergetičaru, pila biljne čajeve i ostale biljne pri­
pravke. Istina sve mije to pomoglo da sam se psihički
oporavila i opet prožela optimizmom. Unatoč svemu,
to sve nije spriječilo da mi se bolest opet ne ponovi
2005. godine.
Tad sam shvatila da k oslobađanju od svoje bolesti
moram pristupiti na drugačiji način. Spoznala sam da
najviše trebam uraditi sama i da to ne prepuštam dru­
gima koji ne mogu ništa učiniti umjesto mene! Već
početkom 2005. godine došla mije u ruke knjiga s na­
slovom „Prijesna hrana umjesto kuhane" (II. VVan-
dmaker). u kojoj su bila obrazložena načela prehrane
prijesnom hranom. Tad sam se odlučila hranili na taj
222
način. Gledajući unatrag, bilo mije žao što to nisam
već odavno učinila.
Ali čovjek se za nešto uvijek odluči onda kad osjeti
daje nastupio pravi trenutak za prihvaćanje!
A moj trenutak za prihvaćanje je bio upravo Božić
2005. godine kad sam se počela hraniti prijesnom hra­
nom. No kasnije sam uvidjela da samo to još nije do­
voljno. Odlučnu ulogu pri najboljem potezu moga
života bila je upravo prava obavijest moje drage prija­
teljice Irme koja mije elektronskom poštom poslala
iskustvo gospođe Marije I Irastnik. Tu sam našla i tele­
fonski broj gospodina Alojza Kolara. U njezinu sam
iskustvu lako dokučila da sije ona na osnovi životnog
stila Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene izliječila
brojne bolesti. Tako sam je nazvala i pitala je li to sve
istina što piše, jer svi sumnjamo u nešto što ne pozna­
mo. Pri odgovoru gospode Marije osjetila sam toliko
snage, volje i optimizma da u meni više nije bilo ni
najmanje sumnje. Tad sam shvatila da sam na pravom
putu. Još isti dan sam nazvala gospodina Alojza Kola­
ra koji je jedinstveni praktikant i savjetnik Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene u Sloveniji i, kako sam i
kasnije utvrdila, najbolji čovjek kojeg sam ikad upoz­
nala. Već mije u telefonskom razgovoru rekao: „Met­
ka, želite li biti zdravi, nužno je da učinite upravo to!"
I tako smo dogovorili datum našeg susreta dne 12. si­
ječnja 2006. U dvo i po satnom razgovoru iscrpno mi
je predočio g. Alojz Kolar cjelokupni stil Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene. Taj način življenja pored
223
 optimalne prehrane — koja uključuje sirovo, svježe,
zrelo voće, svježe povrće, nepržene orahe, lješnjake i
sjemenje te svježe kod kuće pripravljene sokove od
voća i povrća - uključuje i primjerenu športsku aktiv­
nost, dovoljno odmora, spavanja, gibanja po svježem
zraku i suncu, opuštanja, meditiranja, čitanja motiva-
cijske literature... Ništa me više nije trebalo uvjerava­
ti i nisam više imala nikakve sumnje da je to uistinu
PRAVA I NAJBOLJA STVAR! Tako sam od tog dana
100% na optimalnoj prehrani i pokušavam živjeti u
potpunosti taj čudesni životni stil. Katkad, priznajem
daje pored svih odluka to teško izvesti, ali znam da se
je za konačni uspjeh potrebno potruditi. Mogu jamčiti
da je to uistinu pravi životni stil, koji omogućuje
izvrstan osjećaj, potpuno zdravlje i vitalno tijelo. Pro­
teklih devet mjeseci osjećam se tako dobro kao nikad
prije.
Moram reći da sam ispočetka pri prelasku na opti­
malnu prehranu osjećala prolazan umor koji sam
shvaćala kao posljedicu čišćenja organizma i koji je
tijekom triju tjedana posve nestao. I mene je zabrinja­
valo koliko ću smršaviti s obzirom na to da nisam ima­
la prekomjernu težinu. Ubrzo sam shvatila da je to
bila suvišna briga, jer u početku sam izgubila tri kilo­
grama, ali od tih sam dva, uz primjerenu športsku ak­
tivnost, dobila natrag. Za malo vremena sam spoznala
da mi novi način življenja donosi samo pozitivne re­
zultate: poboljšala seje krvna slika (uzrok stalnog po­
višenja amilaze, lipaze i bilurbina u krvi - na osnovi
224
zdravstvenih istraživanja nije bio nikad razriješen, sad
su sve te vrijednosti kao nikad prije u granicama nor-
male), probava se je normalizirala, opet sam postala
puna snage i životne radosti, na što sam prije već
odavno zaboravila. Vidna su poboljšanja nastala i pri
menstruaciji, nema više glavobolje i depresije, uman­
jila su se krvarenja. Za razliku od nekih koji su prešli
na taj način prehrane, ne osjećam posebno hladnoću.
Povećala seje i koncentracija za kreativan rad. Moja
bolest u odnosu na limfne žlijezde se smirila. Nije me
više ničeg strah. Sve to shvaćam kao dugotrajan pro­
ces. Tijelu je samo potrebno priuštiti najbolje uvijete i
uvjerena sam da će se organizam sam izliječiti. Inače
moj slučaj još nije završen, ali znam da će mi uspjeti!
Kad razmišljam o svojoj prošlosti, mogu uvjereno
tvrditi da je upravo 2006. godina najljepši dio mog
života i odraz je apsolutno primjenjivanog životnog
stila i posljedica sklapanja prijateljstva s upravo čude­
snim ljudima koje sam upoznala u našem Klubu. Opet
se osjećam puna snage i životnog zanosa. Samo tako
se istinski isplati živjeti. Najbolja je osloboditeljska
spoznaja da sve sam lako činiš i nisi više o nikom ovi­
san.
Sad i ja mogu lako potvrditi daje istina kako je u
svojoj knjizi zapisala Lance Armstrong: „Najbolje što
mi seje dogodilo je to što sam dobila rak".
Najbolja mogućnost za osobni rast, nova spoznaja i
put koji me je doveo do najbolje životne znanosti Pri­
rodnog zdravlja - Prirodne higijene.
225
 Svim ljudima želim da se za taj korak odluče još Vojteh Keš, zubarski tehničar, tel. 041-263-200
prije a ne tek onda kad njihovo tijelo već razvije 7. stu­
panj bolesti i ubrzo će se uvjeriti što je pravi život! BIO SAM ZDRAV ČOVJEK...
Ovom prilikom da kako silno zahvaljujem Alojzu
Kolaru, istinskom prijatelju koji mije pomogao i uvi­ Općenito sam bio
jek je spreman pomoći svojim znanjem i iskustvom.
„zdrav" čovjek. Nije me
mučila nikakva zdrav­
stvena tegoba osim što
sam od šeste godine sta­
rosti nosio naočale
(dioptrije: 1.75 i 1.50
plus), 5-6 puta tijekom
godine bio sam prehla­
đen, od 10. godine dalje
imao sam 1-2 puta go­
dišnje anginu. Imao sam teškoće s kožom po prstima
na rukama a zadnjih godina i po tabanima. Uvijek sam
imao previsok tlak i puis. Na nogama sam imao skra­
ćene žile, bolove u leđima i koljenima... dakle, bio
sam zdrav čovjek po mišljenju današnje školske me­
dicine, no ako dobro promislim nisam bio baš zdrav
niti sam se tako osjećao. Nikad se nisam sprijateljio sa
zdravstvenim teškoćama i načinom rada liječnika.
Prije godinu dana žena mi je dala u ruke knjigu
Helmuta Wandmakera o zdravoj prehrani voćem i
povrćem. Skanjivao sam se uzeti ju i čitati, jer inače
rijetko nešto čitam. Budući da je žena pročitala već
mnoštvo knjiga o „boljem" životu, bio sam uvjeren da

226 227
 je opet jedna od takvih knjiga pa sam se ustezao daju
čitam. Potaknut ženinim usrdnim preporukama ipak
sam ju počeo čitati. Bila je veoma zanimljiva, za da­
našnje poimanje šokantna. Već nakon 40 pročitanih
stranica uvidio sam daje sve istina. Pomalo sam pre­
lazio na prijesnu hranu. Najprije sam umjesto svakod­
nevnog „kraljevskog" doručka pojeo 5-6 jabuka. Već
za nekoliko dana osjećao sam se u jutarnjim satima
kao preporođen (prije sam nakon doručka obavezno
još trebao kavu da bih lako mogao započeti raditi). Za
jauznu sam nastavio s drugom vrstom voća ili orasi­
ma. U vrijeme ručka uzimao sam salatu i još malo ku­
hane hrane. Pred večer opet jabuka. Iz dana u dan
osjećao sam se bolje, prožimala me je nova snaga koju
dotad nisam poznavao. Upravo sam te zime bio vrlo
umoran. To mi je davalo novu pobudu za daljnje čita­
nje knjige. Pri čitanju sam podatke iz knjige povezi­
vao sa svojim dosadašnjim življenjem i življenjem
svojih bližnjih. Sve seje slagalo s navodima iz knjige.
Do proljeća sam nehotice smršavio 15 kg. Već tad
su se pokazali znakovi poboljšanja zdravstvenih teš­
koća. Kivni tlak se snizio na 105/60 a puis na 45.
krvne žile su postupno postale gibljivije, teškoće s
kožom su se ublažile, prehlade su bile vrlo rijetke, an­
gine jednostavno više nije bilo, bolovi u leđima i ko­
ljenima su nestali. Sve to zbivanje sa mnom okolina je
zabrinuto promatrala, nadasve roditelji i sestra, na što
se ja nisam obazirao. U sebi sam bio uvjeren da
ispravno radini. Ipak je međutim dolazilo i do manjih
228
kriza, prije svega zbog nekih većih prekršaja s kuha­
nom hranom. Polako sam izgubio još nešto težine, jer
se nisam bavio tjelovježbom. Prijatelji i znanci su me
pitali jesam li obolio, a ja sam im odgovarao da sam
smršavio uslijed nadošle ljetne vrućine. Moram priz­
nati da mije bilo više puta hladno, posebno zimi. Ipak
me nije sprječavalo u skijanju i vožnji motorom i pri
niskim temperaturama. Napokon sam u potpunosti
napustio kuhanu hranu (izuzev na velike blagdane).
Veseli me da imam podršku cijele obitelji. Pri
obrocima mi se pridružuju i žena i oba sina. Djeca
imaju 4 i 6 godina i obojica rado jedu većinu vrsta
voća. Prije nego smo im započeli davati više voća a
manje kuhane hrane (u vrtiću su jeli što su im davali -
razumije se, pretežito kuhanu hranu, punu konzervan-
sa i ostalih otrova), išli smo s njima svaki mjesec liječ­
niku, a otkako je kod nas glavna nekuhana hrana voće.
povrće i orasi, nismo još bili kod liječnika - dakle go­
dinu i po. Uz to napominjem da mi je sad ostalo mno­
go slobodnog vremena. Sad mi nije potrebno brisati
prehlađene noseve i to ne zato jer su djeca odrasla pa
to čine sama, nego jednostavno stoga što nema što bri­
sati.
Nakon godinu dana učinilo mi se da se očale za­
magljuju. Otišao sam okulisti i pri temeljitom isproba­
vanju svih mogućih dioptrija mislio sam da je naglo
došla magla u ordinaciju. Konačno m i j e okulist pre­
dložio da čitani slova bez ikakvih naočala i na koncu
je stručno utvrdio da više ne trebam naočale. Tako sre-
229
tan, kao što sam bio tog dana, nisam bio ni na svoj dan M o j c a - Julijana Štangelj, tel. 051-323-757
vjenčanja! (oprosti, ženo!). To mije dalo još veću po­
budu i konačnu potvrdu pravilne odluke. ZNATI U SVAKOM TRENUTKU
Kupio sam si fitnes-napravu. I otad marljivo treni­ TEŽITI K ISPUNJENJU SVOG
ram svaki dan, bolje izgledam, dobio sam na težini 5
ŽIVOTNOG CILJA - NAZIVAM
kg (dakako mišićne mase, a ne sala!). Otkad sam si na­
bavio sokovnik, svako si jutro pripravim sok od nara­ AKTIVNO ŽIVLJENJE
nči i limuna, što me zadovolji do 11 odnosno 12 sati.
kad pojedem prvo mono-voćni obrok. Samo ako toga Nekima je već na
nema, započnem s voćem prije. Povrće jedem tek po­ početku života daro­
podne, više puta i za večeru ili pak umjesto toga popi­ vano zdravo tijelo,
jem sok od povrća (kad mi ga žena pripravi). Orahe i ali rijetki ga znaju
sjemenje jedem popodne između obroka. Teško mije održati, a da se za to
reći koje mi je voće najbolje, ali bez jabuka bi teško posebno ne trude.
živio, što seje pokazalo pri jednomjesečnom odmoru Ja nisam bila
u tropskom području. Držim se preporuka kluba Pri­ medu tim izabrani­
rodnog zdravlja s obzirom na način potpunog življen­ cima. Već u dje­
ja. Sad kad čovjek prijeđe na prijesnu hranu, otvori tinjstvu sam bolovala od rahitisa. alergija i
mu se novi svijet - bolji i ljepši. A pri svemu što je preosjetljivosti. Zapravo se uopće ni ne sjećam da sam
novo i nepoznato lakše je ići naprijed ako ti tko savje­ kad bila zdrava.
tuje ili netko pomaže. Tu je bio nepogrješiv gospodin U mladosti sam imala teške angine koje su se svaki
Alojz Kolar, kojemu se na ovom mjestu zahvaljujem čas ponavljale, kronične upale sinusa, glavobolje...
za svakovrsnu pomoć koju mije pružao i davao, i prije Sad znam da je sve te teškoće prouzročio moj način
svega za vrijeme koje je žrtvovao da mi objasni kako života. Strašne teškoće s kralješnicom započele su pri­
je jednostavno hranjenje prijesnom i ujedno zdravom
je 28 godina i stalno su mi uvijek iznova onemoguća­
hanom.
vale gibanje. Sve je to prouzročilo da sam se morala
podvrgavati liječenju injekcijama, analgeticima i anti­
bioticima.
231
230
 Na trenutke sam posustala, ali su me tijelo i duša
svaki tren upozoravali na kvalitetniji način življenja.
Promijenila sam svoje dosadašnje obitavalište, po­
nekad meditirala, okušala se u makrobiotici i vegetari­
janstvu i dvije godine proživjela putujući u kolima po
svijetu. Moje su teškoće bile još uvijek prisutne,
premda na neki način svladane tako da sam na neki
način zaboravila na sebe te godine 2000. našla u fazi
zatvaranja koje je prouzročilo razvoj bolesti u zad­
njem stupnju...
Moje je zdravstveno stanje bilo uistinu porazno.
Ako ignoriraš svoje tijelo, ono ignorira tebe. Pored
raka na maternici visoki me je krvni tlak gotovo uniš­
tio a tablete sam morala doživotno trošiti. Bolovi u
križima, grčevi u kralježnici bili su neizdrživi te su mi
nagovijestili da ću prije ili kasnije dospjeti u invalid­
ska kolica. Moja je gibljivosl uvijek iznova bila bloki­
rana. Bolovi u zglobovima na rukama i nogama
prouzročile su mi veće ili manje teškoće. Tablete pro­
tiv bolova više mi nisu pomagale.
Kad sam se u rujnu 2000. god. probudila iz narkoze
već druge operacije iste godine, bilo mi je jasno da me
moje tijelo zove da mu se posvetim drugačije nego do
sada.
Došavši kući uspjelo mije prisustvovati na preda­
vanju koje je organiziralo društvo „Priroda" iz Škofije
Loke.
232
Taj put sam saznala za klub Prirodnog zdravlja u
Petrovcu. Saznala sam da se naravno zdravlje temelji
na načelima Naravne higijene i da smo svi odgovorni
za svoje zdravlje. Našla sam telefon kluba i nazvala.
Javio se prijazan glas i pozvao me da ih posjetim. I
tako sam dospjela u klub Prirodnog zdravlja.
Ubrzo. 1. siječnja 2001. započela sam s prijesnom
prehranom i započela živjeti stil Naravnog zdravlja. U
veljači iste godine putovala sam s društvom „Priroda"
iz Škofije Loke u Brazil. Toplo sunce, beskonačne
obale Atlantika i prijesna hrana u mojem su tijelu pro­
uzročili zanimljivo prelijevanje koje sam doživjela
kao pravu nevjerojatnu, energijsku bombu.
Ja sam 96% prijesnojedka. Već godinama ne uzi­
mam nikakvih tableta, krvni mije tlak normalan, blo­
kade u kralježnici i grčevi nisu se pojavili zadnjih pet
godina.
Dakako, ne smijemo zaboraviti na svoju dušu i na
to kako naš duh utječe na naš fizički svijet, kako nas
naše misli i čuvstva izgrađuju i ruše.
Budemo li samo jeli i najbolju prijesnu hranu, to
još nije dovoljno. Potrebno je živjeti jednostavne pri­
rodne zakone koji su prihvaćeni u stilu Prirodnog
zdravlja - Prirodne higijene.
Čovjek je duhovno biće s tjelesnom i duševnom di­
menzijom. Važna je briga za se na način da održava­
mo duboku vezu sa samim sobom i svojim ciljem. I
233
 dakako ljubav koja uvijek liječi. Čovječje je srce ne­
iscrpan izvor ljubavi. Danja Marguč. dipl. ekonomistica, Maribor

Dobro je da nam je partner oslonac kad proživlja­

vamo teške trenutke. Zato zahvaljujem Ivitu (svom DARIJIN SLUČAJ
mužu) koji je preuzeo sve moje poslove kako bih lako
omogućila svom tijelu i duši potpun odmor i hvala mu Kako sam ja došla do
jer je to činio od srca.
Alojza Kolara i s tim do
1 dakako Alojzu što me je s puno žara i optimizma optimalne prehrane i na­
uvodio u prakticiranje zdravog življenja uz prijesnu čina življenja? I ja sam
hranu, voće i povrće, kako to svi članovi kluba Prirod­ jedna između onih koje
nog zdravlja ostvaruju.
je dijagnoza ,,dr. medici­
ne" stavila u situaciju da
istinski razložno učini
korjenite promjene u živ­
ljenju.
Otkad pamtim bila
sam „proždrljiva".
Proždrljiva za sve, hranu,
materijalna dobra, no­
vac, živ jenje. Neprestano me je nešto gonilo, neka
nervoza, da ću u životu nekamo zakasniti i trudila sam
se da u istom trenu budem na različitim mjestima.
Tako sam užurbano živjela, pretjerano radila, pretjera­
no se bavila sportom, pretjerano jela i ništa spavala.
Spavanje i odmaranje nisu mi bili u skladu s mojim
načinom življenja, jer za to jednostavno nije bilo vre­
mena. Umjesto odmora „nadoknađivala „ sam energi­
ju hranom i time nesvjesno još više opteretila već
ionako iscrpljeno tijelo.
234
235
 Moram priznati da sam bila psihički dosta nestabil­
na, najradije sam se „praznila" medu domaćima jer su
bili neke vrste moj ventil. Nisu mi mnogo zamjerali i
kad sam na trenutke prešla granicu izdržljivosti svoje
mame, a s ocem uopće nisam više razgovarala. Opazi­
la sam da sa mamom očito nešto nije u redu.
Ali nisam nalazila puta iz začaranog kruga. Bila
sam svjesna da se strašno osjećam ako smetnje
zadržavam u sebi a prošle događaje koje najprije sa-
meljem u sebi i potom ih zatrpam hranom jer se tako
dobro osjećam te me tog trenutka ništa drugo ne opte­
rećuje. Ali sve moje odluke i utvrđivanja, da tako da­
lje više ne može ići, nisu ništa pomogli.
Pokazivala sam sve simptome živčane iscrpljeno­
sti, razdražljivosti, povremene pesimističnosti, umor,
pomanjkanje zanimanja za osobnu higijenu i izgled,
pretjerana sebičnost, pomanjkanje kreativnosti, neza­
dovoljstvo sa samom sobom, ljubomora, zavist, bila
sam puna strahova i pretjerane brige... iako o tom pri­
je nisam imala pojma, svega se toga sad dobro sjećam.
Tako me to da sam bolesna nije uopće toliko začu­
dilo, jer se u sebi već dugo nisam osjećala zdrava, iako
sam prividno kipjela od energije i zdravlja. Ako upita­
te svoju bližu okolinu, nitko nije ništa primijetio i sva­
kom sam izgledala vrlo pozitivna, otvorena i
samosvjesna. Očito sam takva samo htjela biti. ali to
nisam zbiljski osjećala i uistinu bila. Smetnja sa
mnom bila je zaista složena. Nisam nikako mogla
236
utvrditi zašto sam sama sa sobom toliko nezadovoljna
i to je bio uzrok svih mojih teškoća.
Sad se uvjeravam daje bolest u meni vrlo dugo na­
stajala i pokazivala mnoge simptome i upozoravaj uće
znakove, iako sam ih ja uzimala za svakidašnje i po­
kušavala se na njih navikavati, nadajući se da će ne­
stati.
Kad sam postala pozorna na spomenute znakove ti­
jela, posjetila sam liječnicu i gotovo dvije godine na­
kon tog prvog posjeta, konačno me je uputila na
pregled tkiva žabice na vratu. Postavili su mi dijagno­
zu: rak štitnjače i obrazložili mi jedini način liječenja
te smetnje: operativno odstranjenje štitnjače i dijela
žabice na predjelu vrata, možebitna terapija radioak­
tivnim jodom i doživotno uređivanje hormona hor­
monskim tabletama, što bi na onkološkom području
bila samo „uljepšavajuća operacija", kako su se izra­
zili.
Već sam tako odgojena da odbijam lijekove i što se
tiče prepuštam više ili manje sve prirodi, zato se ni­
sam mogla pomiriti s tim da do kraja života tablete
budu moje nužne pratilje. Započela sam tražiti mogu­
ća rješenja nastale situacije.
Već odavno sam svjesna činjenice daje „sve u gla­
vi", samo toga nikako nisam znala prakticirati. Čitala
sam knjige o reprogramiranju uma. kako se suočiti sa
smetnjom i prevladati strah i „što pak ako...".
237
 Za me je iskrsnuo trenutak „heureke" kad sam poč­
ela žurno čitati literaturu Prirodnog zdravlja - Prirod­
ne higijene, koju je za me naručio moj Vlado.
Alojz Kolar je
hvala Bogu poslao
svu raspoloživu lite­
raturu koju je dotad
napisao, gdje sam
našla i članak o teško­
ćama sa štitnjačom i
užasnula sam se nad
jasnim tumačenjima
uzroka za teškoće u
tom dijelu tijela, jer
mi dosad nitko od
doktora medicine nije
znao objasniti zašto uopće dolazi do tih teškoća. To je
za mene bio dostatan doka/ za to što tražim. Dakle re­
programiranju uma dodati još optimalni životni stil!
S tim sam se u tren poistovjetila i odlučno to prih­
vatila kao pravi put.
Dakle moj životni stil koji je bio djelomično obli­
kovan a djelomično sam ga oblikovala sama bio je
vrlo prikladan za stil koji sam započela živjeti s opti­
malnim načinom, što se tiče gibanja na svježem zraku
i suncu. Ono što sam morala svjesno promijeniti bio je
način prehrane, odlazak na spavanje najkasnije do de­
set sati navečer, ograničiti šport najviše na jedan sat na
dan, uvesti meditaciju ili bar opuštanje te se svaki dan
o podne odmoriti.
U međuvremenu sam već stupila u kontakt s Aloj­
zom koji me je i pozvao k sebi da se osobno upozna­
mo. Našao je vremena u svom pretrpanom rokovniku
da mi opširno izloži stil Prirodnog zdravlja - Prirodne
higijene i kroz nekoliko me je dana zvao, pobuđivao i
savjetovao. Govorio mije da uistinu imam dobre mo­
gućnosti da ozdravim samo ako budem dosljedno živ­
jela stil Prirodne higijene. „Nikakvo prividno
liječenje medicinske struke ili alternative ne liječi,
uvijek samo liječi tijelo samo ako mu pružiš jedno­
stavne, osnovne uvjete", dodao je.
Ispočetka je bilo nekih teškoća s obzirom na
mono-obroke, ali sam bila vrlo ustrajna te se je moje
tijelo priviklo na takve obroke već prvi mjesec. Sama
sam se sebi činila nekorisnom zbog ranog odlaska na
spavanje i svakodnevnih počinaka, ali sam sve bolje
shvaćala važnost odmora i spavanja, jer su se počeli
pokazivati prvi simptomi samoozdravljanja a i prom­
jene u psihi. Išla sam kroz fazu osamljivanja, kad sam
prije svega željela biti sama i u miru pretresti svoje
stanje i iskreno se zabaviti sobom, sad sam to počela
prvi put u životu. Tad je provrela moja nestrpljivost i
zajedljivost, jeza, žalost, ljubomora i kritike drugih,
kako misle samo na sebe... Na trenutke sam postajala
psihički čvršća, počela sam se baviti činjenicom daje
pouzdanje od ključnog značaja i da ga moram imati
najprije poradi sebe i pouzdati se. Ta spoznaja je u

238 239

meni pobudila nove dobre osjećaje. Zaista je pouz­
danje u sebe bila tako velika stvar, kao stoje življenje
potpuno novi posao.
Nije lako najednom, iako je to od životnog značaja,
pouzdati se u se i svoje tijelo, koje je do sada bilo za
mene manje vrijedno i svakako nije bilo tako kakvog
bi si željela sad najednom utvrditi, kao savršeno i
samo izlječivo. A jest!
Tako je za me započeo pravi proces ozdravljanju.
Tako seje u meni ponovo razvio osjećaj za doživlja­
vanje trenutka koji se zbiva ovdje i sada i napustila
sam pretresanje proteklih događaja i strahova za ka­
snije. O svemu tomu sam već prije mnogo čitala i tru­
dila se to uplesti u svoj svagdan, ali sam to sad istinski
osjetila i pronikla.
Pri svemu tomu moram posebno naglasiti kako ve­
liku ulogu ima potpora okoline. Moja mama je, kako
bi ona rekla: „Kćeri opet sam te pustila da se uvje­
riš..." gotovo nesvjesno preuzela optimalni životni
stil i dosljedno ga provodi, to se primjećuje po boljem
osjećanju i izgledu.
Vlado, moj „muž" je divna potpora mojem čišćen­
ju, svaka čast! Alojz i novi prijatelji iz kluba Prirod­
nog zdravlja rastjeruju sve trenutne oblake. Što se
okoline tiče, valja r e ć i : Ž e l i š li promijeniti svijet, naj­
prije mijenjaj sebe!"
Iskusila sam na vlastitoj koži što znači „ne raditi po
sustavu", dakle kako je ukočen i pristran naš zdrav-
240
Stveni sustav. O tom nisam nikad prije razmišljala, re­
dovito plaćam dodatno osiguranje i prinose za
zdravstveno osiguranje, što mi u danim situacijama
nijednom nije ništa pomoglo, jer nisam prihvatila uo­
bičajeni način liječenja, što bi mi omogućilo služiti se
pogodnostima bolničkog zbrinjavanja.
Moje tijelo postaje svaki dan ljepše, snažnije, psiha
svaki dan stabilnija, pouzdanija, pozitivnija, zaigrana.
Život postaje svaki dan veća radost, jer strahovi
ustrajno nestaju. Pri tom ima veliku ulogu i prouča­
vanje istinske životne znanosti, Prirodnog zdravlja -
Prirodne higijene, čega sam se latila odmah na počet­
ku usvajanja stila Prirodnog zdravlja koji je za me ot­
vorio potpuno novu dimenziju pogleda na svijet.
Postala sam i članica kluba Prirodnog zdravlja.
Da, tako je, kad živiš optimalni životni stil, slijediš
svoj osjećaj i slušaš svoje tijelo.
I još je pored svega tako jednostavno.
Sad nakon osam mjeseci optimalnog stila već vrlo
lako vidim ljude takve kakvi su u sebi i manje se za­
brinjavam što će biti nego se već unaprijed radujem.
241
 Kate Sommers, Južna Kalifornija ti svoju hranu. Smatram da su ljudi počeli istraživati
područja zemlje i tako se našli u hladnom podneblju.
FENOMEN FRUTARIJANSTVA Dakako da su morali preživjeti od onoga što im se je
pružalo a često je kuhanje bila jedina alternativa stra­
davanju. Potom je postalo način života - ljudi su trgo­
Šezdesetih sam godina odrasla u Južnoj Kaliforni- vali pšenicom za kukuruz, urodom za životinje, s
ji. Iz tog se vremena najbolje sjećam sunčanih dana,
kožom itd.
kad sam bosonoga trčala obližnjim travnjacima, puza­
la po snažnim avokadovim deblima koja su rasla uz
put te brala voće na putu iz škole.
Miris svježeg voća još me stalno nosi natrag u sje­
ćanje na te dane. Sjećam se kako sam brala grožđe
koje je raslo uz susjedovu ogradu. I kako sam se pro­
vlačila kroz otvor u ogradi da bi došla do izvrsnih
grozdova. Uz drugog susjeda smo imali i šljivu. U
ljetno vrijeme, kad je šljiva bila zrela, najela sam ih se
toliko koliko sam mogla.
Moja majka još živi u kući gdje sam odrasla. I veo­
ma sam sretna daje katkad pohodim i doživim nešto
od tih uspomena. Seljanka blizu mamine kuće prodaje
obilje područnog voća: izvrsne breskve, zrele kajsije i
grimizne šljive. Slasna avokada, sočne naranče, man­
darine i limune. Divne crvene jagode i hrskave crvene Ipak je voće još uvijek najviše primjereno našem
lubenice. Kakva zemaljska poslastica! tijelu. Kad se ljudi hrane pretežito ili samo voćem, su­
Voće je neobično zamamno. Boja, miris i građa nas sreću se s nekim zajedničkim nazivom. Taj se način
naravno privlače. Ugriz u svježu, zrelu voćku nas prehrane naziva frutarijanstvo. Razmišljanje o tom
ispunjava vrlo ugodnim osjećajem. Bez sumnje vjeru­ me je dodirnuto kad sam počela osluškivati svoje tije­
jem daje voće hrana koja je namijenjena čovjeku. Ne lo i svoje nutarnje čulo. Već nekoliko godina hranila
znam zašto, kako i kad smo mi ljudi počeli prekuhava- sam se većinom sirovom vegetarijanskom hranom.

242 243

Dobro sam pazila da jedem sve prave stvari: svježe
voće, svježe povrće, prave količine bjelančevina itd.,
jela sam orahe za osnaženje.
Pri tom sam se načinu hranjenja osjećala bolje
nego što sam se nekoć osjećala pri kuhanoj hrani.
Izgubila sam 16 kilograma masnoće i ponovo sam
lako oblačila odjeću iz svojih ranijih godina. Ipak
moja probava nije bila tako dobra. Cesto sam osjećala
vjetrove, bila sam naduvena i bez prave energije. Vrlo
brižno sam domišljala što sve moram pojesti u jednom
danu. Jesam li pojela dovoljno svježe salate? Jesam li
primila dostatno vitamina B? Pitala sam se uzimam li
sve ravnomjerno. Hoće li mi ispadati zubi? Hoću li
oboljeti od osteoporoze? Možda ću postati anoreksič-
na? Ili ću oboljeti na živce?
Druge godine moje prijesne prehrane ustanovila
sam da se najbolje osjećam tada kad jedem samo ono
što želim, bez zabrinutosti je li moje hranjenje primje­
reno i dovoljno. Primijetila sam da želim jesti prije
svega voće. Pri voću sam se osjećala veoma dobro.
Nisam osjećala vjetrova, napinjanja i opadanja ener­
gije. Opazila sam da sam izgledala mlada. Moje su
usnice omekšale i moja se koža zažarila. Osjećala sam
se tako živo i ponovo mlado. Primijetila sam da su se i
moje misli počele mijenjati, postajale su mirnije i ra­
dosnije. Nisam više dvojila ravnam li se ispravno -
imala sam neko nutarnje shvaćanje koje je to
podržavalo. Nadalje, kad sam jela većinom voće osje­
ćala sam se u svemu znatno bolje. Razvila sam samo-
244
pouzdanje. Privlačilo me je prije svega voće koje je
raslo na području gdje sam živjela. U vrijeme trešanja
zaželjela sam si samo njih, potom sam prešla na
smokve s obzirom na voće koje je bilo sljedeće po
redu. Veoma sam se razveselila kad je došlo vrijeme
neke druge vrste voća.
Kad sam čitala literaturu o frutarijancima, zapazila
sam neke sličnosti. Svi prirodno prelazimo s prijesne
hrane na voćnu prehranu. Imamo neko nutarnje shva­
ćanje da postupamo naravno i svom tijelu pružamo
njemu samo najbolju hranu. Frutarijanci su osjetljivi i
povezani s prirodom i svim živim. Sve bolje opažamo
prirodno: svježe voće, drveće, cvijeće, ptice i životin­
je. Osjećamo želju da budemo vani, u prirodi, da osje­
ćamo sunce na svojoj koži i udišemo svjež, čist zrak.
Osnažuju se duševna i telepatska zapažanja.
Sve jasnije opažam ljude. Ne sumnjam više u svoje
instinkte, tim više ih cijenim. Pri svim stvarima, u
svim odlukama, izbornima i poslovnima osjećam
neku nutarnju jasnoću. Ništa se više ne obraćam za
savjete i odgovore na druge ljude.
Postoje neke fizičke promjene koje se pojavljuju
pri voćnoj prehrani. Oči postaju jasne i žarke, povre­
meno se sva boja mijenja. Usne postaju punije i boga­
tije bojom, kao da bismo bili našminkani. Jabučice
postaju rumene i izgube podbulost od kuhane hrane.
Koža postaje sjajnija i zamjetno meka, kao koža novo­
rođenčeta. Sva boja kože se promijeni - zadobivamo
zdravu, sunčanu boju. Vjerujem da je to izgled koji
245
 Pina Garin, ekonomistica, tel. 042
želi ostvariti kozmetička industrija: izgled divnog,
treptećeg zdravlja. Vid se popravi i boje postaju inten­
zivnije. Sluh se poboljša. Postajemo mnogo osjetljivi­ U VLAKU ŽIVOTA
ji na glasne zvukove. Osjet za miris postaje oštriji i
lako razaznajemo mirise u prirodi, koje prije nismo ni­ Kad me tko, tko inače
kako zapažali. Oštriji osjet za miris i okus odvraća nas sumnja u moj način živ­
od hrane koja posjeduje pesticide. I osjet za dodir po­ ljenja po prirodnim za­
staje oštriji. Više ne potrebujemo vode da ugasimo žed konima uz prehranu
- voće nam je dovoljno. Urin postaje bistar i bez miri­ voćem i povrćem, upita
sa. Stolica ima miris po voću i ne zaudara mirisom od zašto tako živim, jedno­
raspadanja. Dah postaje bez zadaha, odaje prirodan,
stavno odgovorim: „To
ugodan tjelesni miris. Stalno imamo osjećaj da su nam
je tako jednostavno, na­
zubi čisti. Kosa postaje svilenija i sjajna. San postaje
ravno, priprosto i posve
dubok i spavanje ugodno. Uslijed prehrane voćem
samo po sebi razumlji­
obuzima nas nutarnja radost i blažena sreća. Imamo
vo."
osjećaj kao da smo postali tako slatki kao voće.
Sama sebe ne optere­
Uistinu vjerujem u izreku: „to smo što jedemo". A ćujem takvim pitanjima
vjerujem da se ljudi najbolje osjećaju onda kad se hra­ jer i ne nalazim nikakva
ne voćem. Sve što kao frutarijanci doživljavamo po- utemeljena razloga da bi posebno razmišljala o samo-
stajat će sve prirodnije a sve manje fenomen onda kad razumljivosti svoje životne odluke koja me podržava
sve više ljudi bude počelo slušali svoje instinkte i poč­ da se svim srcem predajem toj odluci. Nekako drukči­
elo se pouzdavati u svoju nutarnju mudrost. Spoznat
je kao da jednostavno ne bi znala misliti i ne bi mogla
ćemo daje to čovjeku prirodan način življenja. Mi lju­
živjeti. Taj osjet za prirodnost svega što spoznajem,
di smo sa svime povezani mnogo bolje nego si sami
zamišljamo. I tako je čudno gledati sve tamno. Živ­ što vidim i što svojim postupanjem na svakom koraku
ljenje je mnogo više radosno i jednostavno doživlja­ i na svim putovanjima svoje pripadnosti ostvarujem,
vanje ako slijedimo prirodan nacrt. Velika je blagodat položeno je u me već u kolijevci. Bez te prvotne nutar­
u voću. Kušajte ga, bit će vam ugodno! nje prirodnosti još bih prije mnogo godina podlegla
svojoj osobnoj krizi.
247
246
 Sastanak s Alojzom Kolarom i svim tim što ubra­ Guido Trebec, Sežana
jam u njegovu istinu, u njegov pa konačno i svoj
životni nauk morao je - u to sam uvjerena - pratiti
moje životne putove kao nešto samo po sebi razumlji­ SPOZNAJE O NOVOM NAČINU
vo. PREHRANE
Do konca života s radošću ću se sjećati snažnih,
uvjerljivih riječi Alojza Kolara koje sam slušala voze­ Tijekom gotovo jed- p
ći se s mužem iz Austrije u Ljubljanu. Njegovo me je ne godine hranjenja s
pričanje obuzelo do dna duše. Kao preporođena gutala 80% prijesne hrane
sam sva njegova razlaganja o Prirodnom zdravlju, na spoznao sam i osjetio
stoje civilizacijski čovjek zaboravio i oslonio se samo da mi takva prehrana
na tehnološka dostignuća i iskrivio svoju prirodnu veoma koristi, kako fi­
prehranu. Čim smo stigli u Ljubljanu, nazvala sam go­ zički tako i duševno.
spodina Alojza Kolara kojega dotad uopće nisam poz­ Takva mi prehrana daje
navala. Javio mi se prijaznim glasom i izrazio svoju prije svega energiju
spremnost da me uputi u istinsko življenje po prirod­ koja mi pojačava volju
nim zakonima. S velikim zanimanjem slušala sam za život.
njegovo razlaganje i spremno prihvatila da se učlanim Zadobio sam tjele­
u klub Prirodnog zdravlja. U daljnjem življenju prema snu snagu, zdravlje mi
tim načelima vratila sam se iz svoje krize tjelesnom i se poboljšalo, osjećam
duhovnom zdravlju. se bolje, razmišljanje mije mnogo pozitivnije, izoštri­
Svima poručujem uvjereno: želite li trajno, vitko, lo se pamćenje, spavanje je odlično, krvni se tlak nor­
vitalno i zdravo tijelo, pridružite nam se. malizirao, prostata je ozdravila, noge su mi lakše. I
volja mije postala snažnija od takve prehrane. I stoje
za me vrlo značajno, i duh se u meni smirio. Uz sve to
pomaže mi Bog nesebične ljubavi.
Moj pogled na svijet postaje iz dana u dan ljepši,
strpljiviji sam i smireniji. Više ništa ne optužujem dru-

248 249

ge da su krivi za moja djelovanja. Iz dana u dan posta­
jem sposobniji prihvatiti odgovornost i posljedice za
sve što radim i govorim. Teškoće i problemi koji su
bili nerješivi postaju jednostavni i savladivi.
Sa svim, što mi doprinosi življenje po načelima
Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, moj život po­
staje ljepši i bolji, smiren na svim područjima. Pobol­
jšavaju se odnosi sa ženom, sa sinovima i sa svima
kojima sam u prošlosti nanosio nevolje.
Kad sam započeo s takvim načinom prehrane, ni­
sam mogao niti sanjali da će mi toliko pomagati pri
duhovnom napretku. U ozdravljenje tijela nisam sum­
njao jer mi je mnogo ljudi pripovijedalo od čega su
sve na taj način ozdravili. Na duhovnost u početku ni­
sam ni pomislio jer sam htio izliječiti samo ono stoje
bilo bolesno u tijelu. Sad pak znam da na taj način
lako liječim i svoj duh. To je fantastično, pravo čudo.
tako da sam sad još oduševljeniji i još više vjerujem da
takav način prehrane liječi cjelokupnog čovjeka. Za
me je to pravi blagoslov, pravo bogatstvo koje se ne
može kupiti zlatom.
Sve je to i lijep dokaz da se fizičko razgibavanje ti­
jela, pravilna zdrava, prijesna prehrana i duhovnost
veoma međusobno nadopunjuju.
Vrlo sam zadovoljan da imam tu sreću da lako po­
sjećujem predavanja i radionice Alojza Kolara o nače­
lima Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene, tečajeve
250
0 rekreaciji, hodanju, trčanju, susretima, meditaciji i
molitvi. Dakako, potrebna mije snažna volja, vrijeme
1 energija da sudjelujem u svim aktivnostima.
Prije nego sam upoznao optimalnu prehranu, usa­
vršavao sam u sebi rekreaciju i duhovnost sedam i po
godina. Smatrao sam daje to dovoljno za zdravo, sret­
no i zadovoljno življenje. Unatoč tomu krvni se tlak
nije htio sniziti, prostata nije ozdravila, odnosi u obi­
telji nisu se poboljšali onako kako sam predviđao i
želio. Pitao sam se zastoje tako unatoč tomu što sam
bio vegetarijanac, za tim vegan, a nisam napredovao
onako kako sam želio.
Vjerojatno bi se takvo stanje i nastavilo da nisam
nekom srećom saznao za klub Prirodnog zdravlja. Taj
put nisam ni približno shvatio kako mi dobro pomaže,
sada pak velim da mi je došla Božja milost. Na prvom
i drugom susretu odnosno u radionici još nisam bio
uvjeren da je to za mene, tek na trećem susretu sam
spoznao da će mi to dobro pomoći. Počeo sam čitati
knjige i brošure koje je izdao Alojz Kolar i tako je do­
šao 13. rujan 2005. kad sam započeo s prijesnom hra­
nom.
Dakako, nije mi išlo lako 100%. Sve sam morao
najprije srediti u svojoj glavi, jer sam imao mnogo
predrasuda strahova i sumnji, ukratko bio sam vrlo ne­
siguran. Potvrde daje ta prehrana pravilna tražio sam i
izvan kluba Prirodnog zdravlja i jer potvrda nisam do­
bio, još više su me spopadale sumnje. Za mišljenje
sam pitao vrlo uvažene liječnike koji su bili svi jedno-
251
 ve hrane, daje mi snagu i vjeru u Nekog višeg nada
dušni daje to pogrešno, jer u takvom načinu prehrane
mnom. daje mi spoznaju više sile ili Boga.
nema dovoljno kalcija, bjelančevina, željeza, kalija,
Kao što Alojz kolar naglašava, samo živa zdrava
omega masti itd. Sumnje su se samo povećavale, ali
hrana daje vitalnu životnu energiju, koja je korisna i
mi je moj unutarnji glas govorio da ustrajem, da se
oživijavajuća na svim razinama moga života.
pokažu rezultati za godinu dana. Mučilo me je i pitan­
je glede prehrane u vezi s krvnom grupom. Pročitao Moram još spomenuti energiju glazbe koju slušam,
sam da, s obzirom na to da imam krvnu grupu 0 i Rh koju plešem. Sa ženom plešem već četrdeset godina i
faktor negativan, ne bih smio trošili naranče, limun i svih tih godina sam uviđao da mi narodna i zabavna
jabučni sok. To me je pitanje mučilo sve do dana 29. glazba daje veliku energiju. Kad plešem, zaboravim
kolovoza 2006., kad mije Alojz objasnio i uvjerio me na sve probleme. Glazba mi daje snagu, volju i energi­
da su te ljestvice izradili za ljude koji sve jedu i da za ju. To znači d a j e i glazba izvor energije koji znam
nas ne vrijede. upotrijebiti sebi u korist.
Iz svega toga slijedi da dobivam energiju iz glazbe,
Unatoč svemu tomu prehranjivao sam se stalno s
rekreacije, duhovnosti i od žive. prirodne, zdrave pri­
80% prijesne hrane i 20 % prerađene hrane. Negdje
jesne hrane. To je uistinu fantastično i kad nešto spoz­
nakon sedam mjeseci od početka takve prehrane za­
nam, to si priznam, u to vjerujem i potom sve to
počele su se događati velike promjene. Za me je bilo
činima, riječima i mislima prenosim u život.
najvažnije što sam mogao poboljšali odnos prema
ženi. Sad vrlo dobro znam da mije pri svemu veoma
pomogla energija sirove hrane, jer sam sad uzmogao
nešto što prije sedam godina nisam. Sad mije taj pro­
ces kristalno jasan.
Poboljšalo seje i fizičko zdravlje: prostata je oz­
dravila, krvni seje tlak poboljšao, lijeva noga koja me
je pekla više ne peče, imam veliku volju za život. Ta
energija koja dolazi od sirove hrane omogućuje mi
spoznavali samoga sebe, svoju nutrinu, svoj značaj.
Sposoban sam suočili se sa svojim pogreškama i pro­
pustima. Ta mije energija pomogla popravljati svoje
promašaje i pogreške. Energija, koju dobivam iz siro-
253
252
 Karla Klander, dipl. ekonomistica, Domžale jčešće sve promatrala samo iz daljine. Moj dvadeseti
rođendan bio je označen odlaskom k liječniku specija­
MOJA USPJEŠNA ZGODA listi i mojom prvom, mučnom gastroskopijom, o
čemu sam još dugo u snu sanjala.
Ranih dvadesetih godina moje se zdravstveno stan­
Počnimo od počet­
je tako pogoršalo da sam potpuno oslabila. Teškoće sa
ka. Moj karton kod li­ želucem bile su nesnosne. Pratile su ih druge slabosti,
ječnika već od ranog nesposobnost trošenja hrane i već kritičan gubitak
djetinjstva pokazuje težine. Moje su se aktivnosti ograničile samo na
zabilježene mnoge bo­ preživljavanje iz dana u dan. Sve je drugo bilo potpu­
lesti: upala pluća, me­ no nemoguće. Sretnim slučajem naišla sam na gospo­
ningitis, upale sinusa, dina koji mi je u tom razdoblju izvanredno mnogo
bronhitis, upala krajni­ pomogao i još sad sam uvjerena da mi bez njegovog
ka, malaksalost, po­ nesebičnog zalaganja ne bi uspjelo. Zato sam mu neiz­
vraćanje itd. Sva ta mjerno zahvalna. Bio je tako silno slobodan da se je
oboljenja su u meni li­ suhom i preko svake mjere pothranjenom djevojčetu
jekom godina ostav­ odvažio pokazati smjer u prijesnoj edstvo.
ljala trag. Cesta slaba Tad sam korjenito promijenila svoj način prehrane.
osjećanja i oslabljen obrambeni sustav tako su me Dopodne sam jela isključivo voće, u svoje obroke uk­
zahvaćala od davnine. U najranijim godinama tomu ljučila sam i povrće. Počela sam se hraniti nasuprot ta­
su se pridružile i teškoće sa želucem. Sjećam se svojih dašnjim valjanim dijetama za želučane bolesnike, a
jutarnjih rituala. Već sat vremena prije polaska ranog osjećala sam se mnogo bolje. Za tri godine ponovo
vlaka za Ljubljanu skrušeno sam sjedila uz dijetalni sam oživjela, potpuno ozdravila a veliku zaslugu za to
doručak za želučane bolesnike: nemasna šunka, sir, ima promjena načina prehrane.
suha graševina i prepečenac. Uobičajeno sam samo Slijedila su ljeta u kojima sam nažalost željela na­
teško pojela hranu, pričekala toliko da mi bolovi po­ doknaditi sve ono što sam propustila u svojoj mlado­
puste i otišla na vlak. Bilo je dana kad ni za to nisam sti. Time sam se vratila i na stari način prehrane. Tako
bila sposobna. Bilo je potpuno normalno da su se moji su se povremeno počeli vraćati i neprijazni simptomi i
vršnjaci zabavljali i uživali u mladosti, dok sam ja na- sve češća upozorenja. Prvo sam imala povremene teš-

254 255
 koće sa želucem, slabosti, česte upale mjehura i preh­
lade.
Prije godinu dana odlučila sam se stoga da stvari
postavim na svoje mjesto i postala sam vegetarijanka.
S tim sam načinom prehrane bila izvanredno zadovol­
jna (prije svega zbog etičkog vida), nisam osjećala
neke bitne promjene u svojem osjećanju. I zato sam
ponovo s police uzela knjigu o Prirodnom zdravlju -
Prirodnoj higijeni. Taj put se više nisam zaustavljala.
Imala sam osjećaj kao daje to odavno u meni. Očito je
stvar sazrela i zato sam dalje tražila. I konačno sam u
siječnju ove godine našla i tekst o klubu Prirodnog
zdravlja i s tim Alojza Kolara. Ustanovila sam da je
nešto što tražim daleko na tisuću kilometara, gotovo
pred mojim kućnim pragom. Pročitala sam sve što
sam tu našla o klubu i Alojzu Kolaru. Naručila sam si
glasilo „Znanost življenja". U travnju 2006. došao je
trenutak kad sam jednostavno osjetila da sam priprav­
na za korak naprijed. Sjećam se dana, kad bi morala
biti po logici razuma i dužnosti posve negdje drugdje,
a ja sam sa svojom mamom otišla u radionicu kluba
prirodnog zdravlja. Tad sam se osjećala kao da sam se
povratila kući i slijedeći dan sam se probudila u prvi
prijesni dan.
Sad je već pet mjeseci kako se hranim isključivo
prijesnom hranom. Sve više pokušavam u cijelosti
usvajati stil Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene (fi­
zička aktivnost, odmor, meditacija, sunčanje, svježi
zrak, primjereno druženje itd.). Načelno se držim pre-
256
poruka Prirodne higijene. Jedem mono-obroke. Izme­
đu pojedenih obroka poštujem preporučene
vremenske razmake. Na potpuno prijesnu hranu preš­
la sam preko noći, bez prethodnog postupnog usva­
janja. Ustanovila sam d a j e to za me najbolji način.
Moram priznati da počeci nisu bili najjednostavniji.
Prvih sam se tjedana osjećala lelujavo, mučile su me
glavobolje, nesanica, akne i probavne smetnje. Ali
sam se uvjeravala da su to samo krize čišćenja koje će
ubrzo nestati. Povremeno sam se osjećala sve bolje.
Sjećam se dana kad sam u koš za smeće bacila skoro
pun pretinac lijekova. Prvi put što znam za sebe bila
sam uvjerena da ih više ne trebam.
Stanje seje u tijelu pomalo normaliziralo. Krize su
se samo još ponekad pojavljivale. Došlo je vrijeme
kad sam bila svjesna kako sam načinila velik korak i
kakve će promjene donijeti u moj život. Bilo mije ne­
prijatno. Mnogo puta sam se osjećala odbačena, misli­
la sam da više ne pripadam svojoj okolini. Ali sam
ubrzo saznala da su te teškoće prije svega u meni i
tako sam se pomalo počela prepuštati tijeku i uživati u
novom životnom stilu. Sa mnom je i moja mama po­
stala prijesnoj etka, stoje proces provođenja još neka­
ko pojednostavilo. U biti uza me stoji sva obitelj a i
moj sin, zašto sam im neizmjerno zahvalna. Sad na­
glašavam činjenicu da se mijenjam i to ne samo u nač­
inu prehrane. Mijenjam svoja uvjerenja, navike,
poglede na svijet. Stare, ukorijenjene uzore sve više
napuštam. I tako mi odgovara.
257
 Možda mi je posve prvi put u životu lijepo biti ja. Mateja Zakrajšek i Marko Črnigoj, Vrhnika
Osjećam se izvanredno dobro i živim sve potpunije.
Postala sam samosvjesna i zadovoljna sobom. Imam S OPTIMALNOM PREHRANOM OD
sve više energije, moje su misli bistre i pune ideja. I
stoje meni vrlo značajno - zadnjih sam mjeseci upoz­ PODBUL1H DO VITKIH TRKAČA
nala divne ljude (članove kluba i ostale prijesnojede).
s kojima me sad vežu vrlo tvrde prijateljske veze. Sjećam se da je bio loš
Čeka me dug put i još mnogo posla. Ali ništa se petak. Sa ženom Malejom
više ne plašim budućnosti i možebitnih bolesti koje mi vraćao sam se iz službe.
godine donose. Snažna sam i lako odlučujem o svom Bili smo umorni i iscrplje­
zdravlju. Raduje me što se znam brinuti za se i zato se ni od svakodnevnog napre­
osjećam sigurno. zanja na poslu. Moje misli
Moji su nacrti za budućnost veliki. Želim što prije već nekoliko sati nisu bile
završiti studij Prirodnog zdravlja - Prirodne higijene i u službi. Razmišljao sam o
zatim aktivno djelovati na tom području. Neizmjerno nagradi koja je čekala u
se veselim svemu poslu i zajedničkom trudu sa svojim hotelskom restoranu gdje
novim prijateljima. To život zavrijeduje. Tomu se be­ su se skoro svaki tjedan
skonačno veselim. mogle priuštiti najbolje
kulinarske stvari.
Ipak lam i taj dan očekivao da će me Mateja na
putu kući zasuti nabrajanjem svojih psihosomatskih
tegoba. Ponekad mi se činilo da u nje ne postoji ni je­
dan organ s kojim još neće imati takvih ili drugačijih
teškoća. Kad sam baš pomislio da ću morati opet slu­
šati jadikovanje o oteklim nogama, glavoboljama, tje­
skobama, aritmijama, vrtoglavici, začepljenim dišnim
putovima, menstrualnim teškoćama, reumatičnim bo­
lovima i drugim zimzelenim melodijama iz željeznog
repertuara simptoma različitih kroničnih bolesti, Ma-

258 259
 teja me je iznenadila nečim drugim: „Odlučila sam se
da ostvarim značajnu promjenu u načinu prehrane",
rekla je i spomenula neku knjigu po koju će još isti dan
otići u knjižnicu. Ipak ju nisam shvaćao vrlo ozbiljno.
Bio sam gladan i dogodilo mi se skoro previše, da
zbog njene knjige odložim slastan objed. S druge stra­
ne bio sam veseo što je ženi sinula u glavu misao za
promjenu. Ipak se nisam ni najmanje nadao da će se iz
toga izleći što sudbonosno. Na tom području skupa s
Matejom sam već štošta iskušavao. Nekoć sam bio
već sedam godina vegetarijanac i Mateja također. S
Matejom sam se jedva odupirao slatkarijama i mlije­
ku, pokušavali smo se približiti načelu razdvajačke di­
jete (razdvajati škrob od bjelančevina i obratno) i
trudili smo se da u najvećoj mogućoj mjeri vrednuje­
mo opće priznata načela ortodoksne prehrambene
znanosti koja se temelji na takozvanoj „uravno­
teženoj" prehrani. Zgražali smo se nad onima koji su
jeli masne kobasice i salame ali smo još uvijek u je­
lovniku imali jaja. gljive . kruh, sir. Dakako u odmje­
renim količinama, ništa previše i ništa premalo, znači
držati se „zlatne sredine". Mateja je unatoč „zlatnoj
sredini" još uvijek bolovala i počela ozbiljno sumnjati
u prehranu koja utječe na njezino osjećanje i zdravlje.
Krivnja za slabo zdravlje pripisivala se slabim genet­
skim osnovama, lošem vremenu, negativnim mislima,
prijašnjem životu, vanjskom zračenju i drugim nepoz­
natim energijama. Stoga je Mateja mnogo trošila na
kreme i čajeve, vitaminske pilule, ortopedske rekvizi-
260
te, zaštite protiv zračenja, energijske majice, magične
kristale, magnetske pojaseve, masažne aparate i čista­
če zraka.
Unatoč mnoštvu kroničnih tegoba još uvijek je do­
mišljala da njezino zdravlje nije ništa posebno loše.
Navikla se na sve svoje bolesti tako kao što se ljudi na­
viknu na svoje košulje i papuče. Sve je nekako pripisi­
vala sudbini i tješila se „mudrošću" da svatko ima svoj
križ i da se drugima događaju još mnogo gore stvari.
Ljudi umiru od raka, zašto bi se uznemiravala zbog
malenkosti kao što su akne, glavobolje, bolovi u vra­
tu, kronični bronhitis i česte prehlade. To su ipak bole­
sti zbog kojih nije nitko umro. Bolje migrena nego
rak. Njezina predaja sudbini nije se umanjivala ni
onda kad je Mateja teško oboljela na štitnjaču. Liječ­
nici su postavili dijagnozu i razložili standardne po­
stupke liječenja koje propisuje klasična medicina.
Isprobavali su s različitim omjerima lijekova koji bi
normalizirali rad štitnjače. Antidepresivi i lijekovi za
umirenje imali su potiskivali simptome koji su se po­
javljivali kao česti panični napadi, trenuci apatije, po­
manjkanje životne energije te razni strahovi od visine,
od zatvorenog prostora, od otvorena prostora, od sa­
moće i ne znam čega još. Kad sam bespomoćan i oča­
jan promatrao ljubljenu osobu koja je pomalo sahnula
pred mojim očima i pretvorila se u pokusnog kunića
na kojem su liječnici isprobavali razne tablete, nisam
imao ni najmanje ideje što da uradim. Pokraj svih nje­
zinih tegoba bilo me je gotovo stid potužiti se da se i
261

sam osjećam kao hrpa nesreće. Već ujutro sam se bu­
dio s mučnom glavoboljom, često me je boljelo u vra­
tu i križima, u prsima sam osjećao neprestano
tjeskobu, puno sam razmišljao o smrti. Sve više sam
se zapostavljao, činilo mi se da svaki dan samo čekam
noć kad ću poći spavati, progutati aspirin i biti nekoli­
ko sati u snu bez brige i bolesti. Predan sudbini čekao
sam da se dogodi čudo i tješio se „mudrošću" da je
mnogima još mnogo lošije. Na sreću Mateja je bila
mnogo srčanija od mene i čvrsto odlučna da se pod
svaku cijenu oslobodi bezdana kemijske omamljeno-
sti. Saznanje da ju je službena medicina osudila na
uzimanje lijekova do svršetka života potaklo ju je na
traženje alternativnih rješenja. Najprije je sve pokuša­
la kod bioenergičara koji ipak Mateju nije izliječio.
Istini za ljubav moram priznati da se je s njegovom
pomoći izvukla iz najteže krize te dobila potrebnu sa­
mosvijest za korake koji su je čekali.
Knjigu, koju je spomenutog petka Mateja izabrala
U knjižnici, napisao je Helmut Wandmaker a razlaže
potrebu jesti sirovu hranu umjesto kuhane. Smiješna
mi se učinila i sama pomisao da jedem samo prijesnu
hranu, pogotovo kad sam pomislio na slasne kulinar­
ske specijalitete u kojima uživamo. Prije svega mislio
sam da Mateja ide na kratkotrajnu dijetu pri čemu se
mora odreći ovoga ili onoga, pri čemu se onda popravi
probava ili nestane kakva druga teškoća.
Stigli smo kući i Mateja se iscrpljena spustila na
kauč gdje će sve do odlaska na spavanje gledati pro-
262
gram na televiziji. Ja sam iz znatiželje počeo čitati
Wandmakerovu knjigu. Već nakon nekoliko stranica
imao sam osjećaj da mi se razotkriva najskrovitija taj­
na. Kad sam došao do prvih odlomaka o pogubnim
posljedicama trošenja kruha i mlijeka, upravo sam se
zgranuo. Jednostavna i na mnogo mjesta surovo ne-
poštedna a po svemu logična razmišljanja starog isku­
snog Njemca, koji je u životu preživio i iskusio već
gotovo sve moguće, zapanjila su me i ujedno oduševi­
la. „To je to!" Oduševljeno sam uskliknuo i samo
ženina želja da spava prisilila me je da knjigu odložim
do slijedećeg dana.
Prve stranice teorije trebalo je već slijedećeg dana
provesti u praksu i tad su započeli prvi trenuci istine.
Taje pak bila krajnje neprijatna. U Wandmakerovoj je
knjizi jasno pisalo kakva je primjerena hrana za ljud­
ski rod. Istini za ljubav više se uopće ne sjećam koje
smo vrste voća i povrća trošili prvih dana. Započeli
smo s onim voćem koje smo poznavali i jeli već prije,
a toga zapravo nije bilo mnogo. A dobro se sjećam
čega više nismo jeli. Najprije smo morali preživjeti ju­
tro bez masti, prženih jaja, pasteriziranog voćnog
soka i neizostavne kave sa šlagom. Popodne sije Ma­
teja zaželjela pečeno jaje i to je bio zadnji put da sam
upotrijebio kuhinjsku tavu. Slijedili su teški dani. Po­
sebno je loše bilo u službi. Prva tri, četiri dana mislili
smo da će nam se od bolova raspući glava. Morali smo
nekako izdržali bez kave i dakako bez aspirina te dru­
gih umjetnih ublažujući!) sredstava. Glavobolja je po-
263

pustila, tada su se počele redati druge teškoće -
najviše povezane s probavom. Tijelo prožeto škrob­
nom hranom odupiralo se je na sve moguće načine
voću. Pojavile su se teškoće s kožom. Nekoliko sam
mjeseci imao osjećaj da će mi otpasti površinski sloj
na rukama. Pomislio sam da imam Ijuskavicu. I po­
sebno loše bilo je zimi. Stalno nam je bilo hladno, po­
sebno po dlanovima. Koža nam je porumenjela kao da
imamo silno pokvarenu jetru i vrlo brzo smo gubili
težinu. Bubuljice koje su me mučile još od najranijih
godina još su više podivljale. Svako sam jutro u umi­
vaonik ispljuvao nekoliko dekagrama rumeno-zelene
sluzi. Nakon četiri mjeseca odlučio sam se na dvade-
setodnevni post. Nakon završenog posta težio sam
svega 56 kg (kad sam započeo s prijesnom hranom,
imao sam 74 kg!). Mateja je nesumnjivo mršavjela i
bez daljnjeg posta što ju je psihološki iscrpljivalo.
Neko vrijeme činilo se da će doslovno isplahnuti. Kad
je bilo najlošije, sjetio sam se Wandmakerovc riječi:
„Moraš se provući kroz iglene uši". U trenucima kad
nam je najviše zašlo za nokte, otkrili smo u tisku na
sirani „Moj uspjeh' kako Alojz Kolar odgovara na pi­
tanja prijesnojedaca. Saznali smo da ih je u Sloveniji
nekoliko a Alojz Kolar je bio jedan s najdužim isku­
stvom i bio je prije svega jedini koji je govorio bez
dlake na jeziku. Zapravo smo ga susreli uživo prije
dvije godine. Mogu reći da bi bez njegovih dragocje­
nih uputa i poticaja, koje je davao drugim početnicima
na forumu, veoma teško izdržali prvih nekoliko mje-
264
seci. Kasnije smo upoznali još i druge ljude koji su
imali iskustvo s prijesnom hranom i postom. Neki
medu njima su imali tvrdokorne i vrlo „neizlječive"
bolesti i doživjeli gotovo čudesnu preobrazbu. Sve
nam je to utvrđivalo vjeru u samoizlječivu snagu or­
ganizma.
Budući daje moja muška narav veoma razumska,
započeo sam mnogo čitati. Gutao sam knjige o prije­
snoj hrani i higijenizmu te neprestano tražio po inter-
neiu. Pročitana literatura i intrnetska vrela često su me
još više smeli, jer sam upoznao još mnogo drugih teo­
rija i prehrambenih naputaka. Sto više mi se zamrsilo
u glavi, bilo mi je slabije. Stalno sam instinktivno
osjećao daje najprirodniji i najjednostavniji koncept
onaj što ga dokazuje sustav Prirodnog zdravlja. Shva­
tio sam da pri tom nije dovoljna prijesna hranu i post,
nego promjena životnog stila u potpunosti, što uključ­
uje dovoljno odmora, tjelovježbe, sunce, svježi zrak,
druženje s pozitivno prirodnim i optimističnim ljudi­
ma.
Prošli su prvi mjeseci naše preobrazbe. Kod kuće
sam sa ženom već odavno očistio i razdijelio sve zali­
he prerađenih živežnih namirnica. Odavno su sve na­
prave i prostori, koji su služili za kuhanje hrane,
izgubili svoju svrhu. Življenje u „karanteni" za koju
smo se odlučili sami, bilo je s psihološkog vida vrlo
naporno, jer smo izgubili veze s mnogim znancima.
No zato su u naš život ušla nova lica, novi prijatelji i
novi događaji.
265
 Sa svakim izgublje­
nim kilogramom odjeća
nam je bila sve šira. Tije­
kom godine dana zami­
jenili smo skoro svu
garderobu. Naša odjeća
nije postajala samo sve
manja nego i svijetlija i
obojena. Crne i sive
boje, koje su prije pre­
vladavale, zamijenile su
crvene, rumene, naranč­
aste i svijetlo zelene. Opazili smo da su nam se raširile
oči koje su nam prije bile dosta sužene. Sunce nam je
opet postalo prijateljem. Više nismo upotrebljavali
kreme za sunčanje, postupno smo se izlagali sunča­
nim zrakama. Sezonsko „prženje" na suncu zamijenili
su redovite i kraće odmjerene sunčane kupelji. Unatoč
tome što više nismo upotrebljavali kreme za sunčanje,
naša je koža prošla bez opekotina a ten kože nam se
promijenio.
Roditelji su - još posebno kad su opazili da smo
mnogo smršavili - samo s teškoćom prihvaćali novi
način prehrane. Sjećam se daje moja mama zaplakala
kad me je vidjela prvi put nakon završenog posta. Bilo
je teško, međutim shvatili smo da moramo izdržati.
Kad su naši vidjeli da nam se poboljšava zdravlje i da
smo, unatoč mnogo nižoj težini, aktivniji nego ikad
ranije, sprijateljili su se s našim životnim stilom. Ko-
266
načno i nama dvoma je bilo potrebno mnogo vremena
da shvatimo i prihvatimo. Još danas se katkad ugrizem
za jezik kad se zalelim da drugom nametljivo solim
pamet.
Preobrazba je bila bolna, međutim već nakon ne­
koliko tjedana počeli su se pokazivati vidni znaci po­
boljšanja. Najviše sam bio oduševljen time što me je
prestala boljeti glava. Još ni danas gotovo ne mogu
vjerovati da su česte glavobolje, koje su me mučile
već od djetinjstva, najednom izgubile svoju moć. A
tvrdokorne akne, još naročito po kralježnici i vratu,
gotovo su posve nestale. Pomalo mi se smanjivao pri­
tisak u grudima, crne misli, strah od bolesti i smrti, a
nastupile su svijetlije mislene predstave. Kao po ne­
kom čudu promijenio sam se iz po prirodi za sve zad­
rtog cinika u otvoreniju i ljudskiju osobu. Riješio sam
se samosažaljenja i svojstvene boemske turobnosti
koja me je pratila već od najranijih godina. Katkad se
našalim da zdrav način življenja nije najprimjereniji
za pjesnike, ta sustežu se izgubiti sve navike. Bez
opojnih supstanci i tjeskobe u prsima teško je napisati
dobru pjesmu.
Među svim poboljšanjima bila je jedna za koju bi­
smo ponekad poželjeli daje nema. Mnogo nam se po­
boljšao njuh. Iznenada smo počeli osjećati gotovo
svaku prljavštinu u zraku. Duhanski miris osjećali
smo još prije, a sad su nas počeli smetati skoro svi um­
jetni mirisi, uključujući parfeme, dezodoranse,
osvježivače zraka i druge kućne kemikalije. I neke
267
druge stvari počele su nam najednom zaudarati. Obo­
ma nam se potpuno promijenio miris i okus naše kože.
Sjećam se posebnog odbojnog mirisa po rastvaranju
koji je ženu pratio stalno tijekom njezine bolesti. Da­
nas je njezina koža bez tog vonja. Ona isto to kaže za
mene.
Mateja je uzimala još samo polovicu tablete za štit­
njaču, prije toga je već prestala uzimati sredstva za
umirenje i antidepresive. Nakon šest mjeseci odlučila
se da potpuno prestane uzimati sve lijekove. Taj dan
ispremetala je sve pretince po stanu, pokupila sve ta­
blete, sirupe, dražeje, kapsule i kapljice te ih gotovo
svečano bacila u smeće. Činilo nam se kao da smo se
riješili tamničkih okova. Unatoč tomu što je Mateja
posve prestala uzimati lijekove, simptomi štitnjačinog
oboljenja pojavili su se samo rijetko i u blažem obli­
ku. Bolovi menstrualnih grčeva zbog kojih je ponekad
redovito uzimala jake analgetike, postali su podnosi-
vi, a katkad jedva osjetljivi. Poboljšala je se protoč­
nost dišnih putova. Gusta sluz koja ju je gušila pri
spavanju pomalo se razrijedila i njene noći postajale
su stalno mirnije. Ni noge joj više nisu otekle, a celulit
se topio kao maslac na suncu i tijekom jednog ljeta po­
sve nestao.
Oslobodila se svih ovisnosti o lijekovima, ali osta­
le su uspomene koje su još dugo podržavale njezinu
želju za starim blagodatimajoš posebno tjesteninama,
kruhom i pizzom. Mateja sije ponekad priuštila kuha­
nog povrća i koji komadić kruha. Stari su „programi"
268
bili tako snažni da sam tek nakon dobre dvije godine
prijesne prehrane osjetio da više ne žudim za kuha­
nom hranom. Danas mogu cio dan sjediti za punim
stolom najboljih kulinarskih blagodati a da ni za čim
ne posegnem. Na posebnom odjelu za živežne namir­
nice gdje se police svijaju pod obiljem raznovrsnih, u
izazovnu ambalažu pakiranih, prehrambenih artikala
mene obuzima osjećaj da se nalazim među proizvodi­
ma od plastike i gume. Na odjelu gdje prodaju meso
već sam prije vidio samo stručno rasječena trupla, oh­
lađena u krajnjem oprezu pred neizbježnim gnjile-
njem. Oči su mi zaiskrile i sline su mi navrle samo pri
pogledu na izloženo voće i povrće.
U Wandmakerovoj knjizi ne piše mnogo o tjelesnoj
vježbi. A Alojz je na forumu vatreno zagovarao tje­
lovježbu. Bili smo svjesni da samo prijesnom hranom
nećemo popraviti tjelesne snage i održivosti niti podi­
gnuti vitalnost na višu razinu. Oboje smo u službi
mnogo radili sjedeći. Za posljedicu smo imali iskriv­
ljenu kralježnicu, posebno to vrijedi za mene koji sam
u mladosti zbog snažne deformacije proživio skoro
četiri mjeseca u oklopu nepomično. Česte boli u
križima i u vratu bile su još posebno tegobne pri za­
vršetku studija. Da bih ublažio kronične boli, pokušao
sam sve moguće: razne kozmodiskove, magnetske
pojaseve, ortopedske uloške, masaže, „čudesnu" od­
jeću, razne kreme, i dakako „nepogrešive" analgetike.
Kad sam nakon polsatne vožnje izašao iz automobila.
269
 vremena koljena otkazivala nakon četiri kilometra i
osjećao sam se neko vrijeme kao ostriženik koji čini
činilo mi se daje ta udaljenost konačna. No i dalje sam
svoje prve korake.
ustrajao i nakon pola godine uzmogao sam već 10 km.
Osim kralježnice još su me posebno mučila kolje­ Uskoro me je zahvatila trkačka groznica te sam do
na. Već pri kilometru hodanja pekle su me tetive. Još u kraja godine trčao gotovo četrdeset trka po cijeloj Slo­
lošijem stanju bila je Mateja. Ako je išla nekoliko sto­ veniji, najdalje u dužini 21 km. U svojoj sam starosnoj
tina metara do kakve trgovine, već su joj počele otje- kategoriji osvojio mnogo medalja i pokala što me je
cati noge. Istina je da smo se već prije prelaska na još dodatno poticalo na treninge. Polako mi seje poč­
prijesnu hranu trudili da u svoje živote unesemo više ela povećavati mišićna masa unatoč tome što sam
gibanja, ali su nas stalni umor i bolovi sprečavali da dnevno uzimao skoro trećinu manje bjelančevina
nam vježba postane redovita. Na posljetku smo zak­ kako ih preporuča službena dietetična znanost. Mit o
ljučili da se bolje osjećamo ako se jednostavno više ne nepogrešivosti životinjskih proteina srušio se kao
„mučimo". S prelaskom na prijesnu hranu čir. lo nam kula od karata, ta posve sam dobro izdržao ne samo
se da se naša tijela još posebno mnogo natežu sa za- bez mesa nego i bez, u tako zvanoj „uravnoteženoj ve­
cjeljivanjem posljedica starih grijeha, zato smo samo getarijanskoj prehrani'', mahunarki, soj inih derivata,
s teškom mukom skupili energiju da se prisilimo na jaja i mlijeka. Danas lako pretrčim mali maraton brže
intenzivnije gibanje. Iako smo izgubili dosta kilogra­
ma, vježba je svejedno bila naporna. Ipak smo nasto­
jali obavljati jutarnju tjelovježbu. Bolovi i napetosti u
kralježnici su popustili. Opet sam lako bez straha po­
dizao teže terete i sagibao se. Počeo sam vjerovati da
su moje tegobe s kralježnicom i koljenima ne samo
posljedica sjedenja nego i baština posve pogrešne mli-
ječno-žitne prehrane koju sam prije naravno
obožavao.
Bolovi me u koljenima nisu prestrašili. Iako su me
mnogi odgovarali, ustrajao sam i povremeno poveća­
vao pretrčanu udaljenost. Prvi takvi mjeseci sličili su
gotovo mazohizmu, ali razdaljine koje sam lako pre­
trčao bez bolova stalno su se povećavale. Dugo su mi
271
270
od sat i po, što mi izgleda, s obzirom na moju specifič­
nu deformaciju kralježnice, gotovo nevjerojatno.
Još više me je iznenadila Mateja. Kad je opazila
kako sam se zarazio trčanjem, da će me morati pratiti
na takmičenja (tad se je još bojala ostati sama), i nju su
zasvrbjele pete. Latila se je trčanja s nevjerojatnom
upornošću. Budući da je bila tjelesno vrlo slabašna i
posve nenaviknuta na intenzivne vježbe, njezini su
trkački počeci bili još teži. Neko smo vrijeme trenirali
skupa, tako daje s naporima pretrčala nekih sto meta­
ra. S trčanjem joj se nije poboljšala samo tjelesna kon­
dicija. Prije je imala i česte tegobe sa srcem (oštri
bolovi, aritmije). S kretanjem se poboljšavalo. S trč­
anjem joj se vraćala samosvjesnost i konačno je zapo­
čela trenirati sama. Njezina velika teškoća od prije bili
su različiti strahovi koji su je još posebno obuzimali u
vrijeme kad je najviše bolovala zbog lošeg djelovanja
štitnjače. Bojala se samoće, otvorenih prostora, zatvo­
renih prostora, malo brže vožnje automobilom, plašila
se raznih buba, a najviše od svega visine. Svaki čas se
bojala da će izgubiti tlo pod nogama. Tek u prirodnom
okolišu se polako „prizemljila" i počela prevladavati
najteže strahove. Svaki daljnji izlet u prirodu, svaki
uspon na nekih sto metara visoku hrid značilo je put u
novu veliku pobjedu. U laganom tempu uspjelo joj je
pretrčati već skoro deset kilometara i na posljetku se i
ona usudila poći na svoje prvo rekreativno trčanje u
Tolminu. Pred startom je zbog treme jedva ispunila
prijavnicu, no njena volja i želja, da se suoči sa straho-
272
vima, bila je snažnija. Osam-kilometarsku stazu pre­
trčali smo još skupa, na svim ostalim trkama već je
trčala sama. Svaka nova trka bila je za nju velik pod­
vig, ta morala se je stalno suočavati s nepoznatom
okolicom. Za ženu, koja se je još pred dvije godine
plašila vlastite sjene i na po omamljena čučala u „kuć­
nom inkubatoru", značio je svaki takav nastup po
šumskim putovima i malo strmijim klancima trauma­
tičnu kušnju. Kad sam na utrci stigao na cilj, stalno
sam neko vrijeme strepio, kad će za mnom stići žena,
no ona se je željeznom voljom uvijek domogla cilja.
Svladavala je sve veće udaljenosti. Na treningu je već
lako pretrčala i više od 15 km, danas već zbiljski raz­
mišlja o malom maratonu. Ljetos je u svojoj kategoriji
osvojila prve medalje. Sve bi mi se to, s obzirom na
stanje njezine bolesti, još pred dvije godine činilo
znanstvena fantastika, jer većinu staza koje danas lako
pretrči nekoć ne bi mogla ni polako prehodati. Zadnje
je godine započela i redovito vježbati s utezima i na
njezinim su se rukama pokazali prvi obrisi mišića.
Unatoč tomu stoje s obzirom na početnu težinu dosta
smršavila, bitno je snažnija tako da u službi lako pre­
nosi tešku računarsku opremu koju su joj prije vazda
morali nositi dečki.
U jednom članku je teško opisati sve teškoće , po­
boljšanja, a i razočaranja koja smo doživjeli u zadnje
tri godine. 0 razočaranjima govorim samo zato jer
smo ispočetka najbrže previše očekivali. Pomišljali
smo si da će u pol godine nestati sve naše kronične teš-
273
 Ono što nam izgleda pri svemu najznačanije jest
koće koje smo si nakupili u skoro četiri desetljeća po­ osjećaj da smo opet počeli živjeti. Polako i zanosno
grešne prehrane i življenja. Nije nam se popravio vid, vraćaju nam se osjećaji kojih se sjećamo iz mladosti.
meni nije izrasla nova kosa, još uvijek nam se pojav­ S radošću očekujemo dane koji su pred nama. Kad nas
ljuju lažni simptomi nekih sitnih bolesti i ne bismo snađu loši dani stalno se prisjećamo putova koji su nas
mogli reći da preobilujemo energijom, jer još uvijek iz svijeta živih mrtvaca doveli tijekom triju godina
potrebujemo mnogo odmora. među aktivne trkače.
Još uvijek se uči i svaki dan otkriva nešto novo.
Otkako smo na prijesnoj hrani, upoznali smo i kušali
mnoštvo vrsta voća, sjemenja, oraha i bilja koje prije
uopće nismo znali da postoje. Divimo se tomu što
nam je Bog podario u prirodi i sve više se iz dana u
dan zgražamo nad tim kako kulinarski majstori s
mnoštvom nadražujućih začina i vatrom uništavaju
najbolje plodove prirode. Tek sad znamo što stavlja­
mo u usta. Prije je to bilo skoro nemoguće. I ako si
pomno pročitao jedva vidljivu deklaraciju na amba­
laži koja je napisanim izgledom upućivala potrošače,
morao si biti gotovo diplomirani inženjer kemije da si
razumio kakve tvari trpaš u želudac. Postupno smo
opet postali osjetljivi za prirodne okuse. Opet smo s
užitkom kušali hranu u njezinim prvobitnim oblicima.
Prve dvije godine sirovu smo hranu dosta mrcvarili i
miješali više nego je potrebno. Zadnjih par mjeseci
pak jedemo jednostavnije, najviše u mono-obrocima.
Iz prehrane smo postupno izlučili ponešto, uistinu su­
rovo, za što smo ustanovili da ne pripada optimalnoj
prehrani. Iz dana u dan smo utvrđivali da se olakšano
hranimo manjim obrocima ako se malo brižnije oda­
beru.
275
274
 Jože Kropivšek
ZGODA MOJEGA ŽIVOTA
Osobni podaci:
- star 36 godina
- muž i otac dvaju dječaka
- student prirodnog zdravlja
- prodavač
- akademik i praktikant
- 100% higijenist
- 100% na živoj, sirovoj hrani (2 godine)
- ambiciozan čovjek snažne volje
- ljubitelj prirode
Prijelaz na urav­
notežen životni stil je
najbolje što mi se do­
godilo u životu. To je
ono što me podržava
u životu, što mi daje
smisao postojanja, jer
me svakog trena is­
punjava novom život­
nom snagom. Nikako
ne tvrdim da sam već
na svršetku toga pri-
276
jelaza ali pouzdano
vjerujem da sam na
dobrim putovima.
Sve skupa je daka­
ko započelo s hranom
kako smo naviknuti.
Hrana je jedna od naj-
osnovnijih čovjekovih
potreba i stoga osnova
za sve životne aktivnosti. I zato je osnova za obliko­
vanje cjelokupnog životnog stila, filozofije življenja i
ispunjenja pojedinaca.
Prijelaz na prijesnu hranu, živu hranu slijedio je
nakon mojih raznih drugih pokušaja poboljšanja vla­
stitog življenja, gdje su se neprestano pojavljivali raz­
ni znaci koji su me upozoravali da radim nešto krivo.
To su bile tegobe sa želucem, izlizanost hrskavica u
koljenima, česte prehlade ili jednostavno pomanjkan­
je vitalne energije. Neke od tih teškoća uspio sam rije­
šili već prelaskom na vegetarijansku (i kasnije
vegansku) hranu, na primjer jer nisam više jeo salame
i fosfate koji su u njima te mi nisu više otimali kalcij iz
kostiju, koji te škodljive tvari neutralizira, tako su te­
gobe u koljenima nestale. No pritom su se pojavile
neke druge teškoće što mije dalo naslutiti da to možda
nije najbolji, optimalni put...
Istraživao sam dalje i u ruke mi je došla knjiga
„Zdravlje u živoj hrani": svjedočenja prijesnojedkinje
autorice Somrak Jožice. Osjetio sam da bi to lako bilo
277
ono pravo. Kad sam pročitao još knjigu Hclmuta
Wandmakera o prijesnoj hrani kao osnovi za zdrav
život, bio sam još više uvjeren da ću ići tim putem.
Možda će biti pravi? Svršetkom veljače 2005. donio
sam odluku da prelazim na prijesnu hranu. Najprije
samo pokusno, potom će već vrijeme pokazati... Tad
još nisam shvatio da taj prijelaz nije samo promjena
prehrambenih navika. Zato sam bio kasnije toliko više
pozitivnije iznenađen.
Isprva sam imao
dosta teškoća zbog
svojih prehrambenih
navika (na pr. svježi
domaći kruh), nadasve
zbog reagiranja okoli­
ne. Budući da se tih
putova nisam latio
zbog kakvih težih
zdravstvenih proble­
ma, nikom nije bilo jasno zašto pak ta radikalna odlu­
ka. Svi su mi nagoviještali vrlo crne scenarije, što
jednostavno nije bilo poticajno. Imao sam i različite
oblike kriza čišćenja i drugih teškoća: od gubljenja na
težini do još brže razdražljivosti i netolerantnosti i dr.
Ipak sam ustrajao i svaki dan iznova spoznavao daje
sirova hrana zapravo vrlo ukusna. Pored velikog
užitka u toj hrani imao sam stalno više energije i
ogromnu potrebu za promjenom i ostalih područja
svoga života. Svoj život sam tada prvi put shvaćao
278
cjelovito. Shvatio sam daje za istinsko življenje po­
trebno ostvariti cjelokupan pristup. Prijelaz na opti­
malnu hranu je uistinu vrlo značajan, ali nije dovoljan.
I tada sam spoznao filozofiju uravnoteženog životnog
stila koji se cjelovito dotiče svega našeg ljudskog
bića: fizičkog, mentalnog, emocionalnog, i duhov­
nog. I tako sam bio uvjeren da samo njegovo 100%
ostvarenje u životu lako donosi željenu promjenu. Na
bolje, dakako!
S prijesnom hra­
nom, kako je već re­
čeno, pridošlaje vrlo
povećana potreba za
gibanjem. Moja
osjetila su se izoštri­
la. Moja je intuicija
postala prodornija, a
čuvstva intenzivnija.
Nemam više prehlada, gripe, angine i slabe krvi, još
više, moj nos je potpuno prohodan što nikad u životu
nije bio, i krv mi nikad nije bila tako dobra. Prvi put
osjećam da je moje ljudsko biće cjelovito i tako ga
podržavam. Iako pridajem velik značaj duhovnosti,
naglašavam i veliko značenje tjelesnog što se postiže
prirodnom prehranom. Stalno imam poteškoća kad
želim drugima pomoći, oduševiti ih za taj životni stil,
uvijek iznova doživljavam njihove oštre obrambene
reakcije. Nikako se ne mogu naučiti da nema smisla
druge nagovarati. Jednom ću, nadam se, spoznati daje
279
najviše što činim za druge da im dam obavijesti kad
Tine Mušič, dipl. upr. organizator, Ljubljana
sami to zažele i da poštujem njihove životne odluke i
životni put.
Sad sam već više od godine i pol 100% na živoj, si­ POTPUNO ZDRAVLJE - SLOBODA
rovoj hrani a i ostale sastojnice uravnoteženog život­
nog stila pokušavam što više poštovati. Sve što mogu Rodio sam se 1983. u
reći jest: odlično! Potpuno sam uvjeren daje prijesna Ljubljani. Već od rane
hrana najbolja i jedina primjerena hrana za čovjeka. mladosti bavio sam se
Ta živa hrana daje čovjeku svu potrebnu životnu ener­ brojnim individualnim i
giju, ne samo materijalni izvor više ili manje hranjivih kolektivnim športovima.
tvari, koje čovjekovo tijelo potrebuje za razvoj i živ­ Nakon završetka osmogo­
ljenje. dišnje škole nastavio sam
školovanje u Ljubljani i
smanjio svoje sportske ak­
tivnosti. Došle su na red
„ljepše stvari" prije svega
pijančevanja, zabave i dje­
vojke. S upisom na fakul­
tet to se još povećalo. Zahvaljujući stilu Prirodno
zdravlje - Prirodna higijena došle su u kolovozu 2004.
u moj život korjenite promjene.
U drugoj godini fakulteta počeo sam se plašiti pre­
komjerne težine i suočio se s drugim zdravstvenim
poteškoćama (perut, umor, nesanica, sve lošiji zubi,
slabovidnost). Moja tadašnja prehrana uključivala je
prije svega meso i mesne prerađevine, mlijeko i mlije­
čne prerađevine, kruh, krumpir i slastice. Pored toga
pratile su me još i druge loše navike kao kava, cigare­
te, alkohol i ništa gibanja.
280
281
 Tad sam vidio da sa mnom nije nešto u redu a na in- životnog stila, pri čemu pak nisam imao podrške prija­
ternetu sam našao ključnu riječ „prirodno liječenje", telja i družine. A na svu sreću sam imao uza se pošto­
gdje je gospodin Alojz Kolar odgovarao na pitanja, vanog prijatelja Aleša Cepiča koji je podržao moje
kako postati zdrav na prirodan način, bez medicin­ početke. Još više, i on se je tada odlučio da će živjeti
skog liječenja bez obzira na vrstu bolesti. Dakle samo na normalan (prirodan) način.
hranom koja je prilagođena ljudskom organizmu Zajednički smo ispla­
(90% dnevne hrane predstavlja voće, 8% zelenasto nirali da ćemo u listopa­
povrće i 2% orasi i sjemenje, nadalje boravak na du 2004. obaviti post i
svježem zraku, izlaganje sunčevim zrakama, gibanje, potom prijeći 100%) na
dovoljno spavanja i odmora te čuvstvene, duhovne i prijesnu hranu. Ja sam
društvene djelatnosti, dobri međuljudski odnosi, glaz­ postio nekoliko dana,
ba, kreativan rad i hobi, meditacija itd.). potom sam prešao na op­
To mi je naravno izgledalo fantastično. I sprintao timalnu prehranu. Za do­
sam si sve odgovore i detaljno ih proučio. Na osnovu ručak sam pio svježe
odgovora odlučio sam da ću prije primjene prirodne pripravljeni voćni sok
prehrane postiti o voćnim sokovima i vodi (1 naprama (od naranče) ili od pov­
3). Tako sam sredinom kolovoza 2004. u starosti od rća (cikla, mrkva, krasta­
21 godine prvi put u životu postio. Izdržao sam samo vac). Nakon otprilike tri
3 dana pri poslu koji sam zbog nevjerojatne želje za sata najeo sam se jed­
kuhanom hranom prekinuo te dalje nastavio s pre­ no vrsnog voća koje
težno sirovom hranom. Budući da je moj cilj bio sadrži mnogo vode (lubenica, dinja, jabuka, mandari­
ostvarenje posta te potom prijelaz na 100% prijesnu na). Potom sam za ručak (nakon otprilike tri sata) po­
hranu te kasnije uvođenje drugih prirodnih načela, jeo drugu vrstu svježeg voća (ponekad i suhog) do
dao sam se ponovo na post. Na žalost opet nisam sitosti. Tri sata nakon toga za popodnevnu zakusku
ostvario 100% prijelaz na optimalnu prehranu. jeo sam većinom orahe, dok su mi za večeru služile
banane. Dakako nije to bilo uvijek bez prekršaja.
Tako sam ustanovio da je promjena hranjenja iz
uobičajene hrane i skupa s njom povezanim porocima Pored pravilne prehrane u svoje sam življenje uk­
(duhan, alkohol, kava) na 100%) prijesnu hranu vrlo ljučio i druga prirodna načela koja omogućuju potpu­
teška. Ipak sam odlučio boriti se protiv destruktivnog no zdravlje. Počeo sam se više gibati na svježem

282 283
zraku. Ako je samo moguće, izlagao sam se sunčevim
zrakama. Polazio sam na fitnes. Pobrinuo sam se za
dovoljno spavanja i odmora te se počeo više posveći­
vati čuvstvenom životu. Pored toga intenzivno sam
studirao, proučavao literaturu o Prirodnom zdravlju, k
tomu sam još zarađivao novac različitim aktivnosti­
ma.
S prelaskom na prijesnu hranu postajao sam sve
umorniji, potrebovao sam više odmora i spavanja, a
polako sam zadobivao sve više energije. Za nekoliko
sam se mjeseci oslobodio zdravstvenih teškoća i
smršavio više od 25 kg. Uz prijesnu hranu započeo
sam postizati bolje rezultate na studiju, sad sam u zad­
njoj godini popravio prosjek ocjena od 7,6 na 8,7 te u
rujnu prošle godine diplomirao s ocjenom 9.
Budući da sam se većinom hranio samo voćem
(povrće mi nije bilo ukusno), neredovito izvodio tje­
lovježbu (naročito važnu za snagu) i premalo spavao i
odmarao se zbog različitih obaveza, još nisam zado­
bio željenu optimalnu tjelesnu težinu (63-65 s visi­
nom od 173 cm), jer trenutno težim 55 kg. U rujnu
2006. započeo sam redovito jesti zelenu salatu (četiri
puta tjedno) orahe, unos banana, avokada i sokova od
povrća (cikla, mrkva celer). Triput tjedno započeo
sam obavljati intenzivnu vježbu s utezima. Zbog ra­
sterećenja svojih obaveza imam više vremena za od­
mor i spavanje, što je pored prikladne hrane i
vježbanja nužno potrebno za rast mišića.
284
Uvažavajući svoja praktična iskustva i trenutačno
zadobiveno teoretsko znanje mogu reći daje dosljed­
no provođenje načela Prirodnog zdravlja - Prirodne
higijene dugoročno najbolje i jedino jamstvo za stje­
canje i održavanje potpunog zdravlja upravo do
svršetka života. Za nekoliko godina življenja u skladu
s prirodom postajemo slobodni. Ne ograničavaju nas
bolesti, deformacije (iznimka su samo deformacije
koje nastaju od teških mehaničkih povreda) i krnji or­
gani te s tim povezana različita trpljenja. Oblikujemo
si najbolje mogući vanjski izgled, to je proporcional­
no oblikovano tijelo, čista koža, sjajne i svilenaste
vlasi, bistre i sjajne oči, rumene i pune usnice,
izražajne jabučice, neobložen i ružičast jezik... Tijelo
i njegove izluče vine postaju prijatnog mirisa, usni za­
dah postaje svjež, bistveno se povećava duljina živo­
ta, osjetilo za miris i vid postaju oštriji, kod žena
nestaju menstrualne tegobe, potpuno smo sposobni za
roditeljstvo, potomku omogućujemo potpun organi­
zam, neoštećen bolestima i deformacijama... poslje­
dica dosljednog izvođenja Prirodnog zdravlja -
Prirodne higijene je mentalno, emocionalno i duhov­
no zdravlje (moć i bistrina uma, pozitivno osjećanje,
energijsko zdravlje, osnažen instinkt, dobra volja,
odvažnost...).
285