19
Apstraktni ekspresionizam i nova
ameriéka umetnost
ovoredi 0 etrdesetim godinama, ameritki.stikar
Barnit Njumen (Barnett Newman) se se¢ao kako st
‘umetnici njegove generacije;
‘oseéali moralnu krizu sveta koji poseé, sveta, koji su opu-
stofil ckonomsta kriza i okrutni rat, i bilo je nemoguce
sevarati slike kakve soo mi stvarali— cveée,ledeée akzove
i ude koji svirau violonéelo... Mi smo dodivljavali krizw
morala pri jzboru tema
Neposredino nakon sro su Sjedinjene Dréave ule u rat,
1942. godine, sikarstvom su jo8 uvek dominirali socijalre-
alizam i regionalizam (videti poglavlje 18). Rat je inicirao
stimulanse koji su doveli do stvaranja prve 2naéajne ori-
ginalne struje u istoriji ameridkog slikarstva, apstraktnog
ckspresionizia, ili, kako ga éeiée nazivaju, Njujortke Sko-
le, Raspoloienje uslovljeno ratom — oseéanje otudenosti
i gubitak vere u stare sisteme i stare oblike izradavanja
~ navelo je umetnike da istrae Sicoki dijapazon misli, od
egzistencijalizma, do teorija Frojda i Karla Gustava Junga.
Razaranje evropskih centara kulture tokom rata stvorilo je
prazan prostor koji je Njujork trebalo da popuni. Staviie,
politika polarizacija i Hladni rat dali su tezinu onome sto
se smatralo kvintesencijalnim amerikanizmom apstrak
tnog ekspresionizma — vitalnost, spontanost i pouzdanje
= stvarajuéi popalarnu sliku Zapada, koja je stajala kao
procivteza sumornoj, osiromatenoj i drlavnoj komuni-
stizkoj kuleur.
Ulazak u novu arenu: ob!
apstraktnog ekspresionizma
Grupa razligitih umetnika se protivila svim oblicima soci-
jalnog realizma i svakoj formi umetnosti koja podseéa na
nacionalizam, Iavestan broj umetnika je odr#avao veau sa
ameritkim zapadom i Zak zauzeo antievropski stav. Ko-
liko god da su se divili Mondrijanu, koji je u Njujorku
bio prisutan jo¥ pre 1940. godine, oni su, smatrajuei je
trivijalnom, odbacivali Gistu geometrijsku apstrakeiju
koju je promovisala grapa Ameritkih apstraktnih umet-
nika (AAA). S druge strane, odnos novog pokreta prema
evropskim nadrealistima (podsetimo, neki od njih st se
pted rat sklonili u Njujork) bio je od presudnog znagaja.
410 POGLAVUE 19
Amerikance je posebno privukao organski, apstrakini, au-
tomatizovani nadrealizam Mata, Miroa i Masona (vide-
ti poglavije 15), Kako je u Njujorku Ziveo od 2939, do
1948. godine, Mata je doprineo uvodenju ideje psiholo’-
kog automatizma u apstraktni ekspresionizam, Medutim,
Amerikance novi metod nije toliko zanimao kao sredstvo,
da se cksploatite podsvest, Kaliko kao oslobacajuca proce-
dura koja vodi ispitivanju novih formi,
‘Umetnicki svet, tokom éctrdesetih, nije bio koherentna
zajednica. Iskustvo rada u okviru Federalnog umetnickog,
projekra stvorilo je odredenn bliskost medu umetnicima,
medutim, umetnici, koji su se okupili oko neformalne
Njujorske skole, sastajali su seu ateljeima, kafeima i ka-
fanama Grinié Vilid?a kako bi razgovarali (ponckad se
sukobljavali) o gorucim umetniékim pitanjima. Galerija
Pegi Gugenhajm, Umetnost ovog veka, okupila je mlade
stvaracce, kao Sto su bili Kliford Stil, Robert Madervel
(Robert Motherwil} i Dickson Poiok. Jedan broj trgo-
vaca umetninama, alii kritidara, posebno formalista Kle-
ment Grinberg (Clement Greenberg), Harold Rozenberg,
(Harold Rosenberg), kao i Tomas Hes (Thomas Hess),
poteo je da podréava novi pokres. Poseban uticaj ostvarila,
je Grinbergova koncepcija modernizma. Na predavanju,
koje je odriao 1954, godine (objavijeno je 1961. pod na-
slovom Umetnost i kultura), on je izneo ideju o sposob-
nosti umetnosti da s¢ snazino veie za Zovekovo iskustvo,
postoji nezavisno od svakog predstavijatkog kevaliteta koji
ona mote posedovati. Najenaéajni muzeji su daleko spo.
rije prihvatali novi pokret. Muze moderne umetnosti je
sredinom éetrdesetih otkupio dela nekolicie ovih umet-
nika i ukijutio njihove radove u grupne izlozbe poswecene
savremenoj ameritkoj tunetnosti. Neka vrsta medunarod-
fe apotcoze apstraktnog impresionizma odigrala se jo8
pre 1958, godine zahraljujuci izlozbi Novog americkog,
slikarstvat", koja je prikazana u osam evropskih zemalja
Inlozba je dosla u trenutku kada su ameriéki novac i po-
pulatna kultura preplavile Evropu, ina taj natin potvedila
ameti¢ku dominacju i na polju visoke kulture.
Mada apstraktni ekspresionizam nosi onoliko razliti-
tosti koliko su razligiti umetnici koji su se ajime bavi,
mit ipak moiemo razaznati dve glavne tendencije, Prev
bi Sinilo takozvano slikarstvo akcije (gestural painting),
‘APSTRAKTINY EKSPRESIONIZAM | NOVA AMERICKA UMETNOSTkoje se zasnivalo na razligitim vrstama spontanosti i je-
dinstvenosti umetnikovog dodira, njegovom ili njenom
rukopisu, i empati¢koj ceksturi boje. U tu straju bill su
ukfjuéeni znagajni umetnici, medu Kojima Dickson Po-
lok (Paul Jackson Pollock), Vilem de Kooning (Witiem
de Kooning) i Franc Kisjn (Franz Kline). Drugu stru-
ju Ginilo bi slikarstvo obojenih polja, zasnovano na ap-
strakeiji koja se ispoljava kroz. velike, unificirane obojene
obtike ili povedine. Predstavnici ove struje bili su Rotko,
Njumen, Stil i Gotlib, alii, donekle, Madervel i Rajnhart.
Nekolicina ovih umetnika je 1948. godine osnovala ne-
formalnu 3kolu, nazvanu Umetnikove teme. Ujedinilo ih
je njihovo uverenje da apstraktna umetaost moze izraziti
univerzalne, vanvremene teme. Kao ito su izjavili u pi-
smu, poslatom Njijoré zajmsu: ,Ne postoji dobra slika ni
0 Gemmu*. .Mi evrdimo da je tema od presudnog znadaja,
napisali su, a da je samo vabidna ona tenoa koja je tragi
nai vanvemen. Cak i kada je najapstrakenija, umetnost
Rotkovih dela moze preneti smisao ,tragedife, ekstaze i
sudbine
Slika kao dogadaj:
eksperimenti s gestom
Harold Rosenberg je, 1952. godine, iskovao feazu yakei-
‘ono slikarstvo" kako bi opisao proces kojim se spontani
gest ovekovetuje na platnu. On je napisao:
U jednom tren
potelo da se otkriva platno pre kao arena u kojoj ecba
delovati, nego kao prostor na kome teba reprodukavati,
ponovo dizajnirati, analizica ili ,zeezt* predmer, svar
ni ili zamiSlen. Ono Sto se na platnu pojaviuje nije slka,
veé dogadsj
svakom od slikara, postepeno je
Ono, Sto termin akciono stikarstvo nije mogao da izra-
1, jeste ravnote2a koju su umetici uspostavili izmedu
predumisljaja i spontanosti, izmedu kontrolisanog i ne-
otckivanog.
Hofman
Kerijera Hansa Hofimana (Hans Hofimann, 1880-1966)
spaja dva sveta i dve generacije, Roden u Bavarskoj, Ho-
finan je, izmedu 1903, i 1914. godine, Ziveo i studio u
Paria gde se upoznao sa modernim pokretima, od neo-
impresionizma, do fovizma i kubizma, Bio je veoma bli
zak sa Robertom Delonejom (videti poglavije 10), dij su.
ideje o strukturi boje imale presudni uticaj na njega, Svoju
prvu Skolu Hofman je orvorio Minhenu 1918. godine
On se, 1932, godine, preselio u SAD, gde je predav2o,
prvo na kalifornijskom univerzitetu, potom u njujorskoj
Ligi seudenata umetnosti i, konaéno, sopstvenoj, Skoli
lepih umetnosti Fans Hofman* i n Prinstaunu (drzava
Masaénsets). U centru njegove painje kao slikara, profe-
sora i teoretiéara bili su koncepti piktoralne strukture, 22
snovani na athitektonskim principima éiji su Koreni bili v
kaubizmu. Ovo ga, mediutim, nije spredavato da se isproba
POGIAYUE 19
1 najslobodnijim oblicima automatskog slikarstva. Jedan
broj ovih radova, nastalih stedinom éetrdesetilr godina,
anticipirao je Polokov dvipinyy (engl. prskati)
‘Tokom postednjih dvadeset Sest godina Zivota Hof-
man je pravio najrazlitije apstrakcije, od peeciznih, ali
slikarski geometrijskih, do onifs koje pripadaju lirskcom,
ekspresionizmu. U svojim najpoznatijim radovima on se
Koristio pravougaonim plofama guste boje, koje su pa-
ralelne sa ivicama slika (sl, 19.1), demonstrirajuci svoju
ideju o boji kao napravi 2a kreiranje prostora. Obojeni
pravougaonici istitu poetiku. povrdine sfike, istovreme-
no se priblifavajud i udalujudi, stvarajudi, kako je sam
Hofman govorio, ,guraj-povuci efekat. Kao i ajegov
nematki kolega, takode cmigrant, Jozef Albers, Hof
man je bio jedan od najanaésjnijih pedagoga i teoretigara
lumetnosti u SAD, a njegov uticaj na generaciju mladih
slikara, kakav je bio Li Keesner (Lee Krasner) (videti sl
19.14), i kritidaca, kakay je bio Klement Grinberg, bio je
ogroman,
19.1 Hons Hofman, Kopijo, 1959-60, ulje na platnu, 1,9
11,23 m, Murej Solomon Gugenhajme, Njujork
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM | NOVA AMERIKA UMETNOST 411Gorki
Jermenin, Ackil Gorki (Archile Gorky, pravo ime Vostanik.
Manoog Adoyan, 1905-1948) je bio podsticajna figura
tokom prvih godina postojanja Njujoréke Skole. Pretezno,
je bio samouk, a njegovo delo predstavlja presudnt veza
izmedu evropskog nadrealizma i americkog apstraktnog,
19.2 Adil Gork,
Ummeinik so modelom,
oko 1929-36, ulie
na plotny, 152,4 x
127 cm, Nacianalne
golerija umemosi,
Vosington
19.3 Adsl Gorki,
Diigerica je petlove
kresto, 1944, ulje na
plain, 1,9 x 2,5 m,
Umetnitka golerija
Clbrojt-Noks, Befalo,
Nivjork
412 POGIAVLE 19
ckspresionizma. U Sjedinjene DrZave je stigao 1920, go-
dine, beiedi od turskog genocida nad jermenima. Nje-
govi rani eksperimenti, bilo sa figuracijom, bilo sa ap-
strakcijom, bill sa pod snaznim uticajem, prvo, Sezana,
2 kasnije, Pikasa i Miroa. Dosegao je izeazajni figuralni
stil u kompoziciji Umemnit sa modelom (sl, 19.2), radeno}
prema staroj porodiénoj fotografiji, na Kojoj je umetnik,
snimljen sa majkom, mnogo godina pte nego 3to je ona,
na njegovim rakama, umtla od glad.
Veé potetkom éetrdesetih godina Gori je razvio zreli
stil, izuzetno originalan nagin izrazavanja nastao kombi-
novanjem hibridnih formi i bogate, fhtidne boje. Jedan
od njegovih najambicioznijih radova, Déigerica je petlo
va kresta (sl. 19.3), kompozicija je velikog formata koja
istovremeno nalikuje divljem, Sirokom pejzntu i mikro-
skopski detaljnoj anatomiji. Gorki je kombinovao skrive-
ne, ali prepoznatijive oblike, kao Sto si kandi ili perje,
sa otiglednim sekstalnim oblicima, koristedi se, pri com,
bilistavim bojama i stvarajaci atmosferu nabijenu eroti
kom. Njegove biomorthe predstave s jedne strane dugu-
jn mnogo Kandinskom i Mirou, éija je dela poznavao, a
‘a druge, nadrealistignom automatizma Masona i Mata,
koji su tokom éetrdesetih boravili u Njujorku, Iste godine
ada je napravio ovu sliku, Gorki je upoznao Andre Bre-
tona, samozvanog Vodu nadrealista, Koji se zainteresovao
za njega i organizovao izlozbu njegovih radova u jednoj
njujorskoj galerij
Mada je odabrana tema vitezuatna, Betrodbol je jedna
od ai istoimene kompozicije koje je Gorki sagradio oko
centralne slike Eoveka na konju, Nadelikatnu konstrukeiju,
_umetnik je postavio tanke namaze prigusene boje, ostav-
Ijajuct da se potezi Getke jasno vide. Dinamigna ravnote#a
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM | NOVA AMERIKA UMETNOSTiamedu reprezentativnog i figuralnog motiva dopala se
sayremenicima Gorkog, Posle niza traumatignih dogada-
ja, Gorki je izvr3io samoubistvo u svom ateljeu, upravo u
vreme kada su apstraktni ekspresionisti, éija su dela bila
pod njegovim uticajem, bili u najvegem usponu.
Vilem de Kooning
Mada nije bio med prvima koji su se predstavili javnosti
tokom deirdesetih, Vilem de Kooning (1904-1997) je
bio centratna figura apstraktnog ekspresionizma. Roden
u Roterdamu, ut Holandiji, De Kooning je profao stroge
studije na tamoSnjoj Akademiji (Academie van Beelden-
de Kunsten en Technische Wetenschappen). U Sjedinje-
ne Drdave je do8ao 1926. godine i tokom tridesetih je
polako napredovao od soboslikara, preko komercijalnog
dizajnera i amatera, do profesionalnog slikara. Od najve-
eg znataja je bio njegov susret sa Stjuartom Dejvisom,
Gorkim i Dzonom Greemom (John Graham), ,trojicom,
znajpametnijih momaka na sceni, kako ih je sam nazivao.
Zajedno su esto odlazili u Metropoliten muzej, gde su
mogli videti dela antiékih i starih majstora. Mada svoje
radove nije izlagao sve do 1948, godine, De Kooning je
jo pre 1940. bio siva eminencija medu mladim stikarima
ceksperimentatorima
Jedan od najznaéajnijih aspekata De Kooningovog ta-
lenta bila je sposobnost da se kreée izmedu reprezenci
tivnog (konkretnog) i apstraktnog, jer ih on nikada nije
smatrao nepomisljvim. Tokom sedamdesetih je nastavio
da pravi figuralno slikarstvo, a aki na slikama koje su nj
blize apstrakciji nalazimo tragove aluzija na figuru. ,Cak i
apstraktni oblici moraju posedovati sliénost’, kazao je on,
Krajem Gecrdesetih godina De Kooning je napravio seriju
smelih ceno-belih apstrakcija u kojima je u patpunosti asi-
milovao naéela knbizma, a koja je preobratio u dinamigan,
slikarski idiom. Koristeti se gotovim, fabrickim bojama
2a email, on je napravio kompoziciju Stika (sl. 19-4) na
19.4 Vilem de Kooning, Slika, 1948, email i ulje na
platny, 108,3 x 142,5 cm, Muze] moderne umetno:
Nivjork
POGLAYUE 19
19.5 Vilem de Kooning, Zeno, |, 1950-51, ulje ne
plainy, 1,9 x 1,47 m, Muze| modeme umetnosti, Njujork
ojoj prevladava ctna, Po ovoj ne-boji, on je raSicio mretu
belih finija, ponekad dopuftajuéi da one same potekw po-
vi8inom, Ockrivamo izvesne prepoznatljive forme —
i mukavicu u gornjem desnom ugha. Ostatak slike sadrZi
figuralne reference unutar ritmignog toka linija, éime su
stvorente rudimentarne forme koje funkcionigu kao kakav
karakteristifan stenografski znak 2a Ijudsko telo. Muze}
moderne umetnosti je otkupio Stikx kada je ona bila izlo-
ena u otviru De Kooningove prve samostalne iziozbe w
Njujorku, a De Kooning je javaosti postao poznat kao
jedan od pionira novog stila
U isto vreme kada je pravio svoje crno-bele slike, De
Kooning je radio i na slikama sa Zenskim likovima. Naj:
poznatije platno iz ove serije, Zena I (sl. 19.8), zapoteo
je 1950. godine. Ova monumentalna slika ¥ene u kupa-
em kostimu predstavlja snanu, pomalo odbojnu, ali hi-
pnotiénu evokaciju Zene kao seksualnog simbola i boginje
plodnosti. Mada snaian slikarski potez deluje kao impro-
vizacija, De Kooning je na slici radio osamnaest meseci,
strugao njenu povrdinu, popravijao slik i, usput, napravio
bezbroj crteZa sa istim motivom. Kada su, 1953. godine,
slike Zena izlogene, kriti8ari su ih ocenili kao mizogene,
ne uspevajuci da na njima vide dozu humora, Sto je raz0-
Garalo De Koonings i on je jednom prilikom rekao da je
njegov rad ,obavijen melodramom vulgarnosti®. Tvedio
je da njegove slike imaju veze sa ,slikanjem ene u svim
epohama, sa svim idolima', pri demu je mislio na getku
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM I NOVA AMERICKS UMETNOST 413vencru, renesansne aktove, Pikasove portrete i ameritke
filmske 2vezde i njihove velike, izveitaéene osmehe. I t0-
kom kasnijih godina, kada god bi mu neko postavio pita-
nje vezano za slike Zena, De Kooning je naglasavao dvoj-
nu prirodu njihovog seksualnog identiteta, twrdedi da su
ajihovi koteni u Zenskom principa, unutar ajega samog,
Sredinom éetrdesetih De Kooning je pravio takozvane
sapstraktne urbane pejzaze" koji, svojim oStrim linijama
i sukobljenim formama, odrazavaju Ziva, Zustra amos-
feru njujorékib ulica. Na slici Godam njuz: (sl. 19.6), De
Kooning je ugljem vukao po viainoj boji, stvoriv’i tako
‘vmudn atmosferu koja pulsira u ritmu metropole, Ovo je
suitinski primer akcionog, apstraktnog ekspresionizma,
emocijom nabijenog gesta, koji je svuda vial.
‘Tokom Sezdesetih, De Kooning se preselio u veliki,
svetli atelje na Long Ajlendu gde je nastavio isteazivanja
nna temu Zene, mada, kako je sam kazao, w ,prijateliski-
jem i pastoralnijem* duh. Na kompoziciji Dre figure
pejenéu (91. 19.7) gotovo je nemoguée razzznati figure
medu barokno razbarusenim likovnim sredstvima, De
Kooning je i tokom osamdesctih nastavio da pravi odlié-
ne slike (zbog bolesti je prestao da radi 1990.) i, mada su
ta dela mahom apstraktna, moguée je, medu krivudavim,
prevojima boje, naslutiti figure (s1. 19.8). Uz katakteri-
stitno osvetljenje, nezma paletu, koju gine rudigasta, Zuta,
zelena, plava i bela, De Kooning je umirio svoj, nckida
snaini potez, dosegavéi gotovo rubenovski elegantan tok
bojenih oblika
414 POGLAVUE 19
19.6 Vilem de Kooning,
Gadom njuz, 1955, ulie
na plainu, 1,75x2 m,
Umetnigke gelerija Olbrait
Noks, Bafalo, Niujork
ne plainy, 1,8x2 m, Gradski muze). Amsterdam
Polok
De Kooning je govorio da je Déekson Polok (1912-
1956), svojom radikalnom rchnikom dipinga (kapijanjc),
kkrajem Setrdesetih ,probio led. Polok je dosao sa zapada,
rotutnjao njujor’kom umetnigkom sccnom, Ziveo barno,,
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM | NOVA AMERICKA UMEFNOSTopijao se i pogino u saobraéajnoj nesre¢i kada mu je bilo,
Getrdeset étiri godine, Postao je mitska lignost, Vee na
samom poéetku pedeserih on je bio medunarodni simbol
novog ametitkog slikarstva i ostao simbol posleratnog,
umetnika. U Njujork je stigao iz Kodija (drzava Vajo-
ming), preko Arizone i Kalifornije, Polok je bio student
‘Tomasa Harta Bentona (videti sl. 18.32) u Ligi studenata
umetnosti. Tzjavio je, da je njegov profesor predstavljao
ono protiv éega je, naknadno, trebalo reagovati snazno*.
POGIAVLE
2
19.8 Vilem de Kooning, Pirat (Bez nosfova Il), 1981,
ulje ng plainy, 2,2 « 1,9 m, Muze| modeme umetnosti,
Niviode
Ipak, postoji veza izmedu njegovih apstraktnih arabeski i
Bentonovih ritmiénih figuralnih obrazaca. Rajderovi. pej-
ath (videti sl. 2.63), radovi meksigkih muralista (videti sh
18.55 i 18.57) i automatitki metod Masona i Miroa bili
su znaéajan izvor Polokovih ranih, veoma izraajn sla.
‘Muzej moderne umetnosti je, 1939. godine, priredio ve~
lik izlozbu Pikasovih dela j to je bio dogadaj koji je kao
katalizator delovao na umetnike kakvi su bili De Kooning.
i Polok. Oni su pokuéavali da eamumeju Pikasoy rad, uée
‘od njega i sagrade viastiti, nezavisni stil
Polokove slike, nastale sredinom Eetrdesetih, na koji
ma je primenjen izvestan stepen stvamne ili nagovestene
figuralnosti, bile su sirove i tamne, Upuéivale su na Pi-
asa, ali su istovremeno bile pune samosvojne, nervozne,
brutalne energije. Na slici Cuvari tajne (sl. 19.9), nastaloj
1943. godine, shematizovane figure ceremonijalno stoje
sa obe strane velikog pravougaonika, mofda stola, olta-
ra ill posmrtnog oda. Pas éuvar, mozda raden po uzoru
na Tamarove Zivotinje (videti sl. 18.60), ledi u podnogju,
Polok, koji je platno pokrio kaligrafskim, tajanstvenim
‘nacima, koji nalikuju kakvom privatnom hijeroglifskom
pismu, otigledno je poéeo od éitljivih oblika, koje je po-
stepeno sakrivao. Kasnije je rekao svojoj supruzi slikaeki
Li Kresner: ,lzabrao sam da sakrijem slike". Prizori su
detaljno analizirani u okviry Polokovih interesovanja,
tkljugujudi ritualno slikarstvo Navaho indijanaca, afticke
skulpture, preistorijsku umetnost i egipatsko slikarstvo.
‘Neki analitigari su otkrili jangovske teme u izrazito psiho-
logkom sadréaju Polokovih ranih radova, Jungove teorije
19.9 Diekson Polok,
Covari Tojne, 1943,
ule no plainy, 1,2
21,9 m, Muzej
modeme umetnosti,
zbirka Alberta M.
Bendero, fand Alberta
M. Bendaro
APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM | NOVA AMERICKA UMETNOST 415