You are on page 1of 11

Visoka skola strukovnih studija za vaspitace

u Krusevcu

SEMINARSKI RAD

FRUSTRACIJA I
KONFLKTI

Profesor: Dr Nevenka Cevrljakovic


Ucenik: Aleksandra Ivanovic 1-o75/10 JUN 2011.

SADRŽAJ:

Uvod............................................................................................. 1

Pojam konflikta............................................................................2.

Konflikti u organizaciji................................................................4.

Metodi upravljanja
konfliktima...................................................................................4.

Frustracije.....................................................................................5

Reagovanje na
frustracije.....................................................................................5

Posledice
frustracije......................................................................................6

Mehanizam odbrane.....................................................................7

Literatura.....................................................................................9
Uvod

Svima je poznato da frustracije i konflikti najčešće izazivaju


stresove, ljutnju i strahove, obično se smatraju kao nešto negativno i
nešto što treba izbjegavati ako je moguće. Dakle uvijek se naglašava ta
negativna strana frustracije, ali postoji takođe i njena pozitivna strana.
Na nama je da samo promijenimo način doživljavanja frustracije, ne
kao nečeg negativnog što nam se događa već da na frustraciju gledamo
kao na priliku da iz nje naučimo nešto novo. 
Naime, suočavajući se sa teškoćama, osoba razvija svoje
sposobnosti, uči se koncentraciji pažnje i energije na problem koji treba
riješiti. Osim toga, uči se izdržljivosti i istrajnosti da se problemi do
kraja razriješavaju. Možda ovdje najbolje i stoji izreka da se '' ne samo
na muci poznaju junaci'', već da se oni na muci i stvaraju. Važno je
znati da sam napor i trud ne moraju uvijek dovesti do uspjeha, pa je
nekad potrebno promijeniti sam način u pristupu problemu ili
promijeniti sredstva kojima nastojimo riješiti problem i doći do cilja.
Na primjer, možemo ponovo sagledati cijelu situaciju (koja je dovela
do frustracije) na nov način i shvatiti gdje smo prvi put pogriješili.
  Isto tako je važno da sami sebi postavimo realne ciljeve i imamo
dovoljno strpljenja da napredujemo korak po korak. Takođe ako nam je
neki cilj teško ostvarljiv, potrebno ga je zamijeniti lakše ostvarljivim
čime ćemo zadovoljiti svoje motive i steći samopouzdanje.
Pojam konflikta

Konflikt je fenomen koji je prisutan u svim oblastima života i rada i


predmet je brojnih naučnih disciplina, a posebno psihologije i sociologije
rada.
Konflikt je proces međusobnog suprotstavljanja dveju strana. Oni mogu biti
različite prirode: ekonomske, ideološke, političke, rasne...
Nas posebno interesuju konflikti koji izviru sa područja čovekove radne
aktivnosti, s obzirom na činjenicu da se rad kao svesna i svrsishodna
čovekova delatnost odvija kroz neprekidan proces stvaranja i razrešenja
konfliktnih situacija.
Konfliktna situacija predstavlja stanje u kome postoji sukob interesa,
dveju ili više individua odnosno društvenih grupa. Takvo stanje nastaje onda
kada pojedinac ili grupa teži ka ostvarenju određenog cilja, a istovremeno se
drugi pojedinac ili grupa tome suprostavlja. Takvo stanje neminovno dovodi
do konfliktne situacije.
Međutim, svaka nesaglasnost u mišljenjima i stavovima ne mora uvek da
dovodi do konflikta.
Konflikti po pravilu nastaju spontano i u principu su negativni.
Između sukobljenih strana raste netrpeljivost, potiskuju se dobre, a bude loše
emocije. Psihička naprezanja i uzbudjenja izazivaju stres ili depresiju.

Da bi se neka situacija označila kao konflikt potrebno je da budu prisutna 4


elementa:

1. Predhodni uslovi za pojavu konflikta

2. Afektivna stanja pojedinaca ili grupe – stres, tenzija, netrpeljivost


3. Kognitivna stanja pojedinca ili grupe – verovanje, svest, saznanje
da postoji konfliktna situacija

4. Konfliktno ponašanje pojedinca ili grupe – od pasivnog otpora do


agresije na drugu stranu

Ljudi često komunuiciraju na način koji podstiče konflikte jer stvara


pogrešne slike jednih o drugima. Komunikacija se obavlja na način koji kod
slušalaca stvara sasvim drugačiju sliku o stavovima ili namerama o onoga ko
šalje poruku. Ljudi ulaze u konflikte i zato što im se određene osobe
jednostavno ne dopadaju ili im ne odgovaraju na bilo koji način.
Kada su dve osobe vrlo različitih ličnosti, i to tako različitih da se ne
podnose, a prinuđeni su da rade, žive zajedno... logično je da će doći do
konflikta. Tako nas određene osobe nerviraju zato što su previše pasivne,
povučene i mirne, ili ipak zato što su suviše bučne, živahne, agresivne ili se
stalno smeju.
Razlog za konflikt mogu biti i različita verovanja, vrednosti i stavovi koje
određene osobe imaju i koje iskazuju u neposrednom konfliktu.

U konfliktnoj situaciji ljudi su dodatno stimulisani na traženje


argumenata protiv suparničkog mišljenja što je nekada dobro jer se otkrivaju
skrivene mane nekog predloga. Motivacija za analizu nekog predloga je
dodatno povećana kada se onaj ko vrši tu analizu nalazi u konfliktu sa
podnosiocem predloga.
Mnogi ljudi će želeti da ostvare rezultat samo zato što su u konfliktu sa
nekim drugim kome zele da dokažu da oni mogu taj rezultat da ostvare. Budi
se inat u ljudima da postignu nešto što im se u konfliktu osporava.
Konfliktne osobe najčešće pate od kompleksa inferiornosti i superiornosti,
zavisno od sredine i situacije u kojoj se nalaze.

Tradicionalni stav prema konfliktima je negativan. Smatra se da su


konflikti nešto loše i da ih treba izbegavati, vide se samo kao odstupanje od
normalnog stanja.
U gotovo svakoj kulturi manje ili više postoji izrašena odbojnost prema
konfliktima i ljudima koji češće od ostalih ulaze u konflikte.
Nacionalna kultura utiče na stav ljudi o konfliktima preko tri glavne
institucije u svakom društvu: porodice, škole i crkve.
Ni u jednoj od tri navedene institucije konflikti nisu dobrodošli i u svakoj od
njih se deca vaspitavaju da treba da ih izbegavaju.
Međutim, savremen stav prema konfliktima je da su oni – neizbežni.
Ni jedan ljudski sistem ne može da funkcioniše bez konflikta.
Drugim rečima, to je normalna pojava. To je prirodna pojava s obzirom na to
da ljudi žive, rade zajedno i da imaju različita mišljenja, karaktere, način
života, želje, potrebe...
Smatra se da konflikti nisu dobri ili loši, već da to zavisi od toga kako i zašto
su nastali i kako se rešavaju.

Konflikti u organizaciji

Pod organizacionim konfliktom se podrazumeva – neslaganje između


dva ili više članova organizacije ili grupa koje se pojavljuje zato što dele
resurse, radne zadatke, imaju različite ciljeve, stavove...

Konflikti u organizaciji mogu nastati iz više razloga. Svi izvori


konflikta se mogu podeliti u dve grupe: organizacioni i interpersonalni.

Organizacioni izvori konflikta predstavljaju zapravo određene


karakteristike organizacione strukture i sistema koji stvaraju povoljne uslove
da dođe do konflikta između zaposlenih.
Interpersonalne razlike takođe mogu biti izvor konflikta u organizacijama.
Razlike između ličnih shvatanja, opredeljenja, interesovanja, ili nivoa
obrazovanja stimulišu i stvaraju osnovu za konflikte.

Metodi upravljanja konfliktima

Ponašanje pojedinca u konfliktu zavisi od toga u kojoj meri nastoji da


uvaži tuđe interese u odnosu na svoje interese. Ukoliko pojedinac ili grupa
uvažavaju više tuđe nego sopstvene interese, onda se oni prilagođavaju, ali
ako uvažavaju samo svoje interese, onda se oni takmiče i tako nastupa
situacija konkurencije. Puno uvađavanje i svojih i interesa drugih
omogućuje saradnju, dok neuvažavanje ni tuđih ni sopstvenih interesa
govori o izbegavanju kao stilu ponašanja u konfliktu.
Dakle, postoji više metoda rešavanja konflikta kao što su: nametanje
zajedničkog cilja, kompromis, pregovaranje, izbegavanje, prinuda, glasanje,
interaktivno rešavanje problema. A postoje i metodi za podsticanje
konflikta: uvodjenje novog člana u organizaciju, smanjenje formalizacije,
takmičenja, restrukturiranje, manipulacija informacijama.

Frustracije

Frustracije predstavljaju svaku situaciju koja sprečava trajno


zadovoljavanje potreba ili dovodi do njihovog odlaganja. Frustracijom
nazivamo sprečavanje zadovoljavanja motiva. Frustracija ili osujećenost je
stanje lišenosti, osujećenosti čoveka da zadovolji neki, u dovoljnoj meri
aktivan motiv koji je bilo po subjektivnoj, bilo po objektivnoj oceni za jednu
ličnost veoma važan.
Stanje u kojem se nalazi pojedinac kada ne može da zadovolji svoje motive
naziva se frustraciona situacija.
Do frustracije može doći iz više različitih razloga. Izvori frustracije su
najčešće u samom čoveku, i kao takvom, već isfrustriranom, nije teško doći
u konflikt sa okolinom, jer je i sam sa sobom u sukobu.
Tokom celog života ljudi se trude da zadovolje svoje potrebe, želje... ali
često ne uspevaju u potpunosti ili uopšte to da ostvare, i u tim trenutcima,
kada shvate da je sav njihov trud, žrtvovanje i verovanje u nešto bilo
uzaludno,nađu se u frustracionoj situaciji.

Reagovanje na frustracije

Na frustracije možemo dvojako reagovati – realistički i nerealistički.


Realistički način regovanja imamo kada neko ko je naišao na prepreku u
pokušaju ostvarenja nekog cilja ponovo pokušava, ulažući ovog puta još više
napora. Dakle, ukoliko nastupi stanje frustriranost čovek može reagovati
tako što će tražiti racionalno rešenje problema, ili promenom ponašanja ili
promenom cilja.
O nerealističkom načinu reagovanja na frustracije govorimo onda kada
situaciju koju je izazvala frustracija pokušavamo da rešimo tako što tražimo
načine da pred sobom prikrijemo neuspeh u ostvarenju određenih ciljeva,
odnosno, kada se problem „rešava“ prebacujući uzroke nemoći na druge
ljude, ili agresivnim ponašanjem. Ovakva frustracija ima negativne
posledice.

Posledice frustracije

Frustracije vrlo često imaju negativne posledice. U zavisnosti od


ličnosti, karaktera, motiva pojedinca, frustracije mogu da imaju negativan
ishod, kao što je trajno nezadovoljstvo, odustajanje od želje za ostvarenjem
motiva, ulazak u konflikt sa ljudima, agresivnost.

Međutim, frustracije vrlo često kao rezultat imaju i pozitivne


posledice. Svaki čovek u nastojanju da ostvari svoje ciljeve nailazi na
odredjene prepreke i smetnje, ali one ne moraju uvek da dovedu do neuspeha
u aktivnosti ni do drugih negativnih posledica. One često mogu da
potpomognu razvoju ličnosti jer prisiljavaju pojedinca da pažljivo oceni
zadatak, da traži najpogodniji način kako će da ga reši. Zbog toga se može
reči da frustracije predstavljaju uslov za razvijanje različitih pozitivnih
osobina čoveka.
MEHANIZMI ODBRANE

Posebni mehanizmi koji nam smanjuju osjećaj neuspeha, ublažavaju


napetost i posledice, očuvaju našu sliku o nama samima.
Čemu služe MO? Oni veštački ublažavaju ili eliminišu neprijatnost, a
zahtijevaju veliku potrošnju energije kojom se potiskuju nedozvoljeni
sadržaji

1. POTISKIVANJE / REPRESIJA – na njemu počivaju svi ostali


MO, najbitniji
Frojd je smatrao da nesvesno ima veliki značaj – ono drži zatvorenim
sve one sadržaje koji nam ne idu u prilog, pod pritiskom naše savesti i
morala – tako veštački čuvamo dobru sliku o nama samima pr.
privlačnost prema sestrinom dečku '' kad zaboravim lakše podnosim'' ,
ali ono što je potisnuto kad tad mora da izađe na površinu, a to može da
se desi kad popusti samocenzura – snovi, omaške, neurotični simptomi

2. RACIONALIZACIJA – laički / isključivanje emocija i razumno


pristupanje rješavanju problema/ , u psihologiji – nesvesno
pronalazimo razumna objašnjenja za svoje neuspehe i zabranjenje
želje, odgovornost prebacujemo na druge ljude, okolnosti i
pojave, ''peremo ruke samo da ne posumnjamo u sebe'',
obmanjuješ sebe duboko verujući u to, a ne druge – ''profa me
proganja'', oblici : ''kiselo grožđe'' – ''brak je omča oko vrata'',
lisica i ''sladak limun'' – svi naši uspesi

3. IDENTIFIKACIJA – poistovećivanje sa nekom uspešnom


grupom kojoj pripadamo, doživljavamo kako smo i mi sami
zaslužni za njihov uspeh pr. navijači, roditelji sa uspehom
sopstvene djece, deca i uticajni roditelji; identifikacija sa
agresorom

4. PROJEKCIJA – vidiš u ponašanju drugih sve ono što bi


karakterisalo tebe, ali nemaš snage da to uočiš – ne ide ti u prilog
i pripisuješ drugima svoje zabranjene želje, tumačiš nečije
postupke svojim merilima i tako nesvesno prikazuješ svoju
ličnost – o ljudima najbolje saznaješ po tome šta pričaju o
drugima

5. REAKCIONA FORMACIJA – ako je neko prema tebi sušta


ljubaznost, a za to nema nikakvog razloga, možda je potisnuo
svoju pakost i to ne zbog tebe već zbog sebe jer sebe ne može da
podnese kao zlu i ljubomornu osobu – nepoželjno ponašanje se
potiskuje i pretvara u suštu suprotnost prema datoj osobi

6. REGRESIJA – vraćanje na prevaziđene oblike ponašanja,


petogodišnjak koji dobija brata nije više tatino i mamino sunce,
ne okreće se više svet oko njega i gosti više ne dolaze njega da
vide, nesvesno želi da se vrati u period kada ga ništa nije
ugrožavalo

7. NEGIRANJE – pušač omalovažava upozorenja o cigaretama,


čovek veruje da su doktori pogrešili njegovu dijagnozu, žena
poslednja sazna za neverstvo – ’’ne vidimo’’ ponašanje koje ne
odgovara našim postupcima i uvjerenjima o nama samima ili
drugima

8. KOMPENZACIJA – odabereš polje interesovanja i gaziš do


daske – osećanje uspeha zanemariće poraze na drugim poljima
pr. govornik Demosten – u domenu koji ti ide od ruke ti
zadovoljavaš sve svoje potrebe, a ostalo zanemaruješ kao
nevažno

9. SUBLIMACIJA – stanje transformisanja energije sirovih i


neprihvatljivih nagona u profinjene socijalno prihvatljive i
cenjene motive, mladić / snaga spretnost agresivnost - lokalni
siledžija ili kik boks prvak, zabranjene seksualne želje - nežna i
lirska osećanja bliskosti i prijateljstva ili sklonost umjetničkom
izražavanju, pisanje poezije što kasnije potpuno ode u drugi plan
Ovo je jedan od najpozitivnijih i najzdravijih mehanizama, svi
ostali su karakteristični za detinjstvo i mladalaštvo, a od zrelih
osoba se po definiciji očekuje da reagiraju pretežno realistično
Literatura

1. Čokorilo dr. Radovan, Poslovne komunikacije

2. http://www.znanje.org/i/i20/00iv10/00iv10

3. http://www.psihologija.autentik.net/zrelost_frustracije_i_konflikt.php
30m/frustracija.htm

You might also like