...

Putnik: O, da li je već vreme da se rastajemo? I morao sam na kraju još i da te povredim; video
sam to, postala si tamnija.
Senka: Pocrvenela sam, u boju u koju mogu da pocrvenim. Pali mi je na um da sam ti često
ležala kraj nogu kao pas i da si tada...
Putnik: Ne bih li mogao, u najvećoj brzini, da nešto učinim tebi za ljubav? Zar nemaš nikakvu
želju?
Senka: Nemam, sem možda one koju je imao filozofski „pas“ pred velikim Aleksandrom: skloni
mi se malo sa sunca, suviše mi je hladno.
Putnik: Šta da radim?
Senka: Dođi pod ove smreke i pogledaj prema planinama; sunce zalazi.
Putnik: Gde si? Gde si?

(Friedrich Niče, Putnik i njegova senka)

Drumovanje

Željko Škuljević, O(bez)drumljenost, ili pokušaj nešto drugačijeg filozofskog lutanja, Eidos,
Zenica, 2019.9

Obezdrumljenost, ili pokušaj nešto drugačijeg filozofskog lutanja, knjiga je kojom Željko
Škuljević, daje svojevrsni pečat na svoj dugogodišnji rad. Ona predstavlja, kako je to kazao i
prof. dr. Asim Mujkić na posthumnoj promociji knjige best of kolekciju tekstova Željka
Škuljevića. Škuljević je kao što je to poznato užem krugu njegovih saradnika do samog kraja,
doslovno na bolesničkoj postelji, intenzivno radio na korekcijama ovog rukopisa, pregledavajući
svaku fusnotu i upisujući suhom olovkom intervencije na isprintanu verziju knjige. Sazdana od
izabranih tekstova, eseja i radova, knjiga nas na najbolji način upoznaje i upućuje na Škuljevićev
filozofski opus i filozofsku problematiku kojom se on bavio. Tu se prije svega misli na njegove
dijaloge sa Starima, napose sa sofistima, Sokratom, heterama, Aristoksenom, Epikurom,
Empedoklom, Heraklitom i Nietzscheom.

Opisujući krug svoje filozofske misli, svojom posljednjom knjigom, Škuljević daje
enciklopedijski uvod u vlastitu filozofiju. Odatle svaki govor o njoj ili prikaz ovakve jedne
knjige ujedno znači i isrcpno izlaganje cjelokupne filozofske misli Škuljevića, što je ipak za ovu
priliku neprikladno i nemoguće. Dodatnu teškoću razumijevanju knjige i namjera autora
doprinosi i način izlaganja, odnosno nelinearan tok misli i teksta, te zahtjeva od čitaoca
poznavanje cjelokupnog opusa Željka Škuljevića. Propedeutika koju Škuljević piše na samome
kraju svoga života kazuje nam ne samo o njegovoj filozofiji, već i o njegovom životu, jer je on
po uzoru na Stare njegovao onu filozofiju neodvojivu od života.

Škuljević nastupa na tragu Nietzschea i njegova zahtjeva da filozofija bude odgovornom za sam
život, ukazujući pri tome na suštinsku razliku u učenjima filozofa – mudraca i filozofa, naime
mudraca prije Platona i onih nakon njega (filozofa), ali i samog Platona, možemo označiti time
da je kod prvih pristuno kantovski rečeno jedinstvo teorijskog i praktičkog uma, dok je kod
potonjih jasna razlika između onog teoretskog i praktičkog djelovanja. Stoga Škuljević kao i
Nietzcheov Zarathustra uzvikuje: Vi gledate gore kad hoćete da se uzvisite. Ja gledam dole, jer
sam uzvišen. Suprotstavljanje delezovski kazano reaktivnom životu koji nastaje kao zamjena i
utjeha slaboj volji koja nema dovoljno snage da se suprotstavi životu, stvarajući jedan ideirani
svijet onostranosti, pri tome rušeći već postojeći, jedan je od osnovnih zadataka Škuljevićeve
cjelokupne filozofske misli.

Naslanjajući se na filozofiju Nietzschea, učitavajući postulate njegova negiranja Boga, te

filozofiju tjelesnog uživanja, filozofiju kirenske sokratovske škole, Škuljević izlaže osnovne
postulate filozofije tijela, a koje svoju afirmaciju dobivaju u djelima Pozornica kirenaičke
misli iz 2008. godine, te Rebellio carnis: pohvala Afroditinim sveštenicama iz 2011. godine,
i Cortigiana: esej o „estetičkim kurtizanama“ iz 2017 godine. Svoja razmatranja o filozofiji
tijela, poimanju žena i hetera, te grčkog i modernog braka, Škuljević iznosi u tekstovima
knjige O(bez)drumljenost: Mapa mediteranskog Kirenaizma, Saga o Aspasiji i
Periklu, Drugačije lice Renesanse. Dajući primat tijela i tjelesnog nad duhovnim Škuljević
postulira svoj ateističko – hedonistički nazor, dajući jedinu vrijednost stvarnom životu, rušeći po
uzoru na Stare i Nietzschea onostrani svijet metafizike koji istinu o zbiljskom svijetu stavlja u
jedan drugi, nadosjetilni svijet, svijet ideja.

Škuljevićevo dijalogiziranje i razumijevanja odnosa Sokrata i sofista predstavlja posebno mjesto

u filozofiji Željka Škuljevića. U tekstu Je li Sokrat bio „Plemeniti Sofista“, Škuljević propituje
liniju razgraničenja koja odvaja Sokrata od sofistike. Uzimanje novca za svoje podučavanje, što
su uobičavali sofisti, a Sokrat odbijao pravdajući da mu to njegov unutrašnji glas (daimonion) ne
dozvoljava, Škuljević određuje kao spoljašnju karakteristiku sofistike. Analizirajući rad Betty A.
Sichel, te prolematizirajući njen članak Is Socrates a sophist, Škuljević prati njena tri pitanja
pokušavajući da odgonetne vezu Sokrata i sofista. Ta pitanja koja dovode u vezu ili prave razliku
između Sokrata i sofista su: Da li Sokrat pribjegava laskanju i sredstvima emocionalnog
uvjeravanja? Da li Sokratovi dokazi uvijek zadovoljavaju uslove logičke uređenosti? Da li
Sokrat upotrebljava erističke i(li) sofističke dokaze? Problematizirajući navedena pitanja
autorice Sichel, Škuljević zaključuje da je nemoguće izvući se iz svojevrsnog circulus
vitiosusa dokazivanja, budući da Sokrat koristi sofistiku kao oružje protiv sofistike.

Škuljevićeva knjiga O(bez)drumljenost predstavlja kako je već kazano njegov svojevrstan

filozofsko – poetski testament, te nam poslužuje kao propedeutika za njegov filozofski opus i
uvid u raznolikost (drugačijeg) filozofskog mišljenja i lutanja. Odatle je njegov život i najbolji
prikaz jedne poetozofije, sretan brak sa mudrošću, poesisom, erosom i agonom.