Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Jozo Tomašević-Četnici U Drugom Svjetskom Ratu

    Uploaded by

    PravST42
    5 views225 pages

    Original Title

    Jozo Tomašević-Četnici u Drugom Svjetskom Ratu

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    5 views225 pages

    Jozo Tomašević-Četnici U Drugom Svjetskom Ratu

    Uploaded by

    PravST42

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 225
    SETS BINS MONOGRAFIJE — BIOGRAPIJE DOKUMENTI Txdaje SVEUCILISNA NAKLADA LIBER-ZAG REB Direktor Slavko Goldstein. Glavai uredaik: Milan Mirié JOZO TOMASEVICH CETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945 Preven Nikica Petrak ZAGREB, 1979. Recongesti VOJMIR KLJAKOVIE JOVAN MARJANOVIC Likona oprema MIHAJLO ARSOVSKL lor original War and Revolucion in Yugoslavia 1941— 1945 THE CHETNIKS Stanford University Press 158 by he toad of Trams of 2 Leland Stanford Junior University Predgovor izdavaéa Nije u nas obiéaj dao osjetljivim temama nase nedavne proslosti objavijujemo prevedene knjige stranih autora. Djelo Joze ‘Tomasevicha »Cetnici« po mnogo ¢emu vasluauje da bude iznzetak Prije svepa, Jozo Tomasevich nije u ponom smiss te eijeéi strani autor, iako je njegova knjiga napisana na engleskom jeziku i po prvi put objavijena 1975. godine u icdanju wglednog kalifornijskog sveutilisnog izdavaéa Stanford University Press. Jozo Tomasevich roden je 1908. godine na Pel sio. je Trgovacku akademija u Sarajevus, a studira je i diplomirao ekonomske nauke u Basel, gdje je 1932. godine stekao i doktorat radom »Dic Staarsschulden Jugoslrwiens« (objavijeno u Zagrebu 1934). Radio je zatim u éasopiss »Narodno blagostanjes u Beogradu, pa u rBkonomistu« u Zegrebv, objavio je i dvije knjige u Zageebu (sFinancijska politika Jugoslavije 1929 1934« i »Novac i kredita) i dobio je 1938. godine Rocketelerovu stipendija 2a dvogoditnju specijalizaciju iz podrucja ckonomsko-financijskih nauka u SAD. Rat ga je zatckao a SAD, Nastavio se bavi nau€nim radom na podru¢ju ekonomije i financj radio jeu odjelu UNRRA-e za Jugoslaviju, ukljuéio se w rad nanénih i sveudilignih institucija uw Kaliforniji, objavio nekoliko nauénih radova, primio je ameritko drzavljanstvo i postao_ nastavnik na sveutiligtu u San Franciseu. Bavedi se pretezno ameri¢kim privredno-financijskim temama, ipak je uspio rezimirati svoja znanstvena saznanja 0 politi¢ko-ckonomskom polodaju sela u juguslavenskim zemiljama do TE svjetskog rata u knjizi »Peasants, Politics, and Economic Ghanges in Yugoslavias (740 ste, ivdanje »Stanford University Presse 1958. godine). Tek sezdesetih godina, potkraj Njegove sveutiligne karijere, zainteresirao se znanstveno temeljitije za rata zbivanja wu niegovo| bivsoj domovini i potco rad na knjizi »Rat i tevolucija u Jugoslava 1941 — 19450. Pristupio je tom poslu s ctikom objektivnog znanstvenog radnika, kaji sttastveno ‘tradi istinu; 8 akribijom i tutinom veé iskusnog istrazivata; s nepristranogéu distanciranog, Amesikanca, ali is razumijevanjem éovjeka koji poznaje jezik, liude, keajeve i Prethistorije glaevnih zbivanja kojima se bavi njegova knjiga. Obilno je koristio prednosti Sto th pruza znanstveni rad pod patronatom bogatog ameritkog sveusiligta kakwo je Stanford: moguénost da se nabavi sva literatura, da se nabave mikrofilmovi relevantnth, sjematkih, talijanskih, jugoslavensko-cmigrantskih, ameri¢kih, britanskih i drugih: dokumenata, da se po potrebi putuje i istrazuje po svim arhivima od Washingtona do Beograda. ‘Takader je zahvaljujuéi prijatelisko} suradoji s kolepama u Jugoslavijt lakge Prokréio put kroz obiljc jugoslavenskih dokumenata u Vojnohistorijskom instimm uw Beogrady iu drugim arhivima, a bilo mu je i omoguéeno. da tazgovara-Saie : & vainih sudionika. Rezultat je petnaestogodiinjcg takvoga rada golema pzikupliena prada, Ieoja je aurora navela da svaj prvobienl plan o jednoj kayial zatno prosiri | da naipriie Gbjavi knjigu »The Chemikse, a sada dovetava deugu kojigu 0 ustaSama i drugim Kalaboracionistima, dok ée crea knjiga biti posvecena partizanima. 1 prije pojave Tomasevicheve knjige u inozemstyy, porebno u SAD, bilo je pokuéaia da se povijesno obradi éeinigk! pokret ratnim godinima u Jugosiavii Prercino se, medutim, radilo © pristeanim apologijama cemni¢kih emigranata u kojima se zagidijivim antikomunizmom pokusala opravdati vlastita kadai ii pak 0 objektivaijim pokusajima koji su obiéno bili necjelovit ili sw pak tspjell od neporpunon.uvide u tore, voga je razumijive da jeu znansewenim kragovimma, posebno medu povjesniéarima Il svictskog fata, kniijt Joze Tomasevicha »The Chetnikss bila dotekana s najlaskavijim superlativirna: z sDogadaji u Jugostaviji koji su usiijedii poslije raspada vitenacionalne deZave 1941. godine... bili su toliko kompleksni, ca jo8 nijedna zadoveljavajuce porpuna i objektivaa povijest o com razcablu nije napisana, Pojava knjige »The Chemnikse .. kao prvog dlijela Piavliene tradjelne studije, pruza nam obecanje da napokon takyu kompletau § ompleksnu povijest imamo aa vidiku. .. Profesor Tomasevich zaslufuje najveée pohwale Ja remeliit | objckrivan znanstveni pristup velo slozenoj tematic, 2a koju ée ova knjiga jo dugo ostati temeljaim pricuénikom,..« (Stephen Clissold u English Historical Reviews, januar 1977) (Knjiga Joze Tomasevicha) »:.. daje-nam. 0 predmete kojim se bavi takva razjasnienja, koja bez sumnje w svim bitnim dijelovima mozemo smatrati definitivnim. -.« (Jean-Marie d’Hoop « »Revue historiques, Paris, svezak CCLVI, 1) »Tomasevicheva analiza éetnickog pokeeta zasluzuje epitet djela koje je 7a ovu term neaobilarnow (O. N. Haberl u »Sidost-Forschungens, sverak XXXLV, 197) wo je knjiga s dubokim povjesni¢arskim uvidom, kakay se mogay i oéekivati od autora klasiénog djela yScljaci, politika i ckonomske promjenc u Jugoslavijic, koja je objavijena prije 20 yodina...« (D. Wilson u »Histotieal Journale Vol. 19/1, mart 1976) »Profesor “Tomasevich, istaknuti amerigki povjesniéir dalmatinskog poriiekla, napisao je djelo velike znanstyene vrijednosti, koje ima daleko iri zamah nego li vo sam vslow sugeriza. ..« (F, B. Singleton u »The Times, Higher Education Supplements, 22 &. 1975) Mogli bismo tako nanizati jo8 priliéan bro} sligaih pohyala iz ugledoih pera w ugiedaim listovima i asopisima, ali moramo takoder reéi da te pohwale nisu bile jednodusne. U »Amerikanskom Srbobranue (Pittsburg, jula 1976) izisao je Zuéljiv napad iz pera hivseg lyotiéevca Karapandtia, w kojem je glavni argument protiv profesora Tomaseyicha i njegave knjige tvrdnja, de jedan Amerikanac hrvatskog porijekla ne bi Smio tako samopouzdano izticati svoje sudave o jednom stbijanskom. politi¢kom i vojnom pokretu i o historijskoj epizedi koja je prvenstveno srpska, Istovremeno, u pHrvatskoj revijie (Bareelona-Zirich decembra 1975) emigrant Bogdan Radica doduie priznaje ‘Tomasevichevo) kajizi dekumentarnu veijednost odaosa na éetniéki pokret, ali mu dustro zamjera 3to prema ustadkom pokretu i NDH ima jednako negativan, ill éale jof negativniji odnos, nego li prema éetnicima Drive Mibailoviéa, U »Canadian Journal of Historyx (bro) 1 od 1976) Alex N. Dragnich optuzio je profesor Tomasevicha da zanemaruje ili namjerna pregucuje postene motive koji su pokretali éetnike w svim njibovim zapetlianim kolaboracijama “skvi mapadi na knjign ostali su ipak zancmarivo malobrojni, a argumentacija im je bila providno politicki pristrana, sasyim izvan sfere objektivnih znanstveno-povjes- ni¢arskih mjerila. 6 ines U brojnim knjigama o NOB koje su objavljene u nado} zemiji ncke se usput, kao perifernom temom, bave i éctnigkim pokretom. U ajima ima vrijednih podaaka, pa i pojedinih ocjena, ali nema niti cjelovitog pregleda niti sintcti¢kih sucova o éetnistvu, Neato sligno se moge re¢i i za manstvene radove u kojima se naii povjesnicari, medu njima i acki od velo istaknutih, bave pojedinim cpizndama ili aspektima éetnigtva w Jugoslaviji za vrijeme proslog rava: éetnici u Srbiji 1941, podeci éetniétva u Hrvatsko} 194142, cetnici u vrijeme bitaka na Neretvi i na Sutjesci, likvidacija éctnickog vodstva uy Crnoj Gori i dr. Mahom su to ozbiljni navéni radovi koji temeljito istrazuju i historiéarski iserpliuju dijelove jedne opsedne teme i pruzaju neophodan materijal za ‘buduce sinteze, ali te povjesnitarske sinteze 0 Cetniétvu xasad jok nemamo. Stoga je sazumiljivo da je pojava Tomasevicheve knjige »The Chetniks« i u strutnim krugovima u slaviji bila odmah zapagena i sa zadovoljstvom prihvaéena, O tome je prvi oplirnije pisao naé povjesni¢ar drugog svjetskog rata Dugan Biber v »Casopisu za suvtemenu povijests bro) 2~3 1976, godine, Analizirajuci iscrpne sve vrijednosti Tomasevicheve knjige, Biber nedvosmisleno zakljuéuje kako tako ¢jelovito djelo 0 toj temi jo% nemamo, pa ono svakako zasluzuje da bude prevedena i prudeno na uvid 4 oatem eitoca, To su reelozi pored ocjene struénih recenvenata koji su potakli izdavaca da objavi prvo jugoslavensko izdanje Tomasevicheve knjige »The Chetnikse u hrvatsko-srpskom, prijevodu. Tedavaé to ini s provjerenim osvjedotenjem, da nado} jaynosti pruza yrlo- ano u stranoj zemlji | od autora koji nije naé dravijanin, ipak pokazuje veliko razumijevanje nagih pdlika, paralelno x nuinom histori¢arskom distancom i objcktivnoséu. Vrijednost te knjige neée bitne umanjiti ni neke rezerve sto ih sam izdavaé osjeéa prema dijelovima teksta, pa na to Zeli upozoriti i buduéeg ditaoca, vrijedna djclo koje, iako na Na primjcr, raspravljajuéi o slahostima stare Jugoslavije i uzrocima njena sloma profesor Tomasevich iscrpno sagledaya nacionalni aspekt problema {nerijeleno nacionalno pitanje), ali Gini nam se da miestimiéne zanemaruje socijalni. To se onda ncminovao produzava ina procjene 0 uzrocima sukaba izmedu cernika i partizana 2a vrijeme rata, Potpunijim sagledavanjem secijalno-klasne komponente uh sukoba autorova je analiza mogla biti bogatija za jedan vazan sloj, u kojem se éetnistvo pojavljuje ne samo kao protivnik antifatisti¢kih, borbeno:patriotskib, demokratsko-republi- kanskih i federalisti¢kih koncepeija, vee i kao predstavnik jednog secijalno i klasno nevelienog, regis Moglo bi se rasprav ‘© nadinu kako autor tretita kompleks izdaje, Tomasevich je kao nitko prije njega temeljite i detalino prikarao i dokazac- sve vidove éetnidke kolaboracije s okupatorom, i to je jedna od velikih vrijednosti njegove knjige, All, a autora, éini se, ta je kolaboracija bila samo politi¢ka pogreska, dok se mi, u ovoj zemiji, ne mogema osloboditi muénog dojma o rainoj izdaji. Tesko mozemo samo kao politi¢ku Pogresku tretirati mucka ubistva partizanskih komandisa i komesara na spavanju, udarce daa leda veé u prvoj iw syim ostalim ofanzivama, poubijane ili okupatoru izraéene Partizanske ranjenike, denuncijacije ckupatorskim viastima, uloge vodiéa | prethodnice okupatorskim jedinicama koje pale sela, orkrivaju skrivene partizanske bolnice i plisékaju hranu koju je narod sakrio u zemunice. Iz svoje vremenske i prostome distance autor mozda nije ni mogao imati senzibilicet za taj najncéasniji aspekt cetni¢kog djelovanja. Sliéno je s odnosom prema éetaitkem teroru. U sypjoj vilo opieza} i iserpnoj studiji a cetnigtvu autor raspravija © eetnickom teroru aa svega pet-dest stranica. Opée Konstatacije, kojima se autor tu zadovoljava, svakako su toéne, 1 neumjesno je i pomislitt da se bilo $10 presuduje ill zataskava. Ali teror je bie jedan od vaenth sastavnih dijelova kctni¢kog programa i gotove uvijek najocirija manifestacija ¢etni¢kog prisustva na 1 nekom terenu. Jugoslavenshi titalac stops alle mavitao dase spits sae Be Spominje samo periferno, jer tetor i éetnistvo u nagem su iskustvu, uw mato} syijest, stat a oiaiva pavezani, golovo kao sinonim ili barem kao velo évesta simbiozs. Aurore fladniji odnos moramo | ovaj put peipisati ajegova} amerika} distanci, Koja se otigleclng ponegdie pokazuje kao prednost, ali ponegdie 1 kao nedostatalk- davat je jugoslavensko izdanje ave knjige priredio prema engleskom originals othe een Raanje Stanford University. Press. 1975, Prilikom, prevodenjs na huvatsko-sepski autor knjige mnoge je pomogso prevodiocy | urednittvu. ui precizraniy terminologije, t¢ » provjeravanju citata i izvora. U sporamumu s autorom izdavae je terminologijumjestimiéno prilagodio jugoslavenskim standardima, Na peeniae edavaé je sam izostavio sazete prikaze povijesnih povadina sekih zbivanja, koja e stranen vierojatno neophodas, ali jugoslavenskom éitaocu dobro poznaa, pa ga u ovale presazetom i simplificiranom oblileu mogu 1 smetath Po istom je kriteriju Szostartjen i Prime na ktaju kejige, Koji je svakako bio namijenjen ameritkom éitaocu, a 2 jugoslavenskog koji protita cijelu knjigu nije od interesa, Time je ‘knjiga u odnosu na original skri¢ena za ukupno 11 stranien ‘ Predgovor amerigkom izdanju izostavljen je po autorovoj Zeli. Znanstven! apart (indexi, bibliografija) obraden je i u ovom izdanju jednaka kao i ameriékom, na iasicitt autorov zabtjev. eae ee i Iedavad je sebi tzeo dobodu da na desetak mjesta u kajizi stavi ispod testa svoje viastite wilfeshe, koje su uvijek oznagene zvjezdicom i potpisane s /zdarad. Pokusali smo w tim biljedkama dopuniti autora u nekint pojedinostima koje su nam se Cinile vasnima, 4 n= Gsnowi dokumenata ili podataka koji su postali poznati nakon Sto je ova knjiga vee bila napisana (1974) ili il autor iz bilo kojeg drugog razloga nije reo u obzir. Takoder = zamolili jednog od recenzenata ove knjige ~ pukovnika Vojmira KIjakoviéa— da napise $vo} pfedgovor ovo} kajiz!, u kojem se znanstveno djelo Joze Tomasevicha smite Sie pkvire cjelokupne historiografije 0 cetnicima, \ Nia keraju, izdavaé i ovim patem zahvaljuje aurora Sto mu je povjerio jugoslavensko iadanje ovop’ djela, a recenzentima pakovniku Kljakovigu i prof. dru Marjanoview zahvaljuje na strudnoj i drugarsko} suradnji, ¢ uvjerenjem da smo svi zajedno natin jogoslavenskim éittocima priredili zanimijivo i vrijedno izdanje, IZDAVAC Dosadasnja historiografija i knjiga Joze Tomasevicha 0 éetnicima Nijedan tat modernog doba nije bio coliko dinamigan u razvoju ni ruznoyrstan u sadriaju kan ita je drugi svjetski rat. Tz njegovih globalnih dimenzija tetko je izdvajiti relativna mali prostor kao sto je Jugoslavija, na _kome su dogadaji razmjerom bili opsezaiji # pojavama slozeniji. Tu su injenicu uoelli jos mnogi dok je cat bio u toku. Otada interesiranje stranih historitara i deupih 2a Jugoslaviju tog vremena nije prestalo. Od prvih ratnih izdanja o nama, koja su napisali L. Adamic, B, Newman, A. Russo, W Bermstein idrugi, do Aapisane su stotine knjiga na svim vodecim jezicima svijera ai deugim, bilo da u cjelini govore o Jugoslaviji ili u konrelsea firih tema. Si autor objavili su veliki broj djela 0 narodnooslobadilaekom ratu. Ali, reklo bi se da su strani raznovrsniji. Ked njih su zastupliena jugoslavenska medusaveznitka politiéka pitanja, unutrainja politika, savezniéke vojne misije, prruganje materijalne Pomodi narodnooslobodilackom ratu, okupacione sile i njihova djelatnost, pravni problemi rata i okupacije u Jugoslaviji, kvislinzi i drugi suradnici okuparora, rani alotini, vojna surdnja § Narodnooslobodilaékom vojskom i mnoga druga pitanja. Interesiranje stranih fora za ong Sto se u ratu zbivalo uw Jugoslaviji i poricaj dao tome pigu nije prestao ni nakon tri i po decenije od kraja drugog svjetskog rata, niti su iscrpli teme o kojima treba pisati. Kao da se Zeli reci nesto so jeS nije kazano, mesto drugatije objasniti nego sto je do sada tumateno ili da se ude u novu nedirnuty problematiku, w jedno od maogobrojnih aspekata koji karakteriziraja jagostavenski natodnooslobodilaéki rat i revoluciju. © Jugoslaviji u xatm pisali su iz razliéitih pobudla autori tz zemalja ratnih saveznika i ramnih protivnika, kao i politika emigracija. Veé u njihovim prvim radovima odraavala se nova jugoslavenska stvarnost koja je dovela do polarizacije opredjeljenia stranih autore prema tokovima u Jugoslaviji u ratu, Braneci drustveni sistem doratne Kraljevine Jugoslavije, predivjele nacionalne, socijalne i druge odnose tog vremena, branile su se Fanije stetene pozicije nekih zemalja na zapadu. Oruda su se njihovi sljedbenici stavili na steanu jugeslavenske politi¢ke emigracije 5 kraljem na ¢elu, a s njima i u obranu éctniksa i Vode tetnitkog pokreta Drage Mibailoviéa, Pisci zemalja koje su bile w ratu protiv savemnitke koalieije ne zaboravljalu iserpliujuei rat i poraz u Jugoslaviji, Syojim djelimna eni uglaynom ostaju odani ratim suradnicima koje su tu nagli, ohrabrivani pruzenom Podrékom tim clementima od strane onih prvih. Tako se stvarno splet radova svih nivoa Koji su pisani u apriorno} viziji jedne juderainjice. Ranijih godina, u kimi politi¢ke aktualnosti koja se. vjeétacki gradila, pisali su 0 njima i branili éetnike judi kopi su za vrijeme rata dolazili u kontakt sa éetnicima, kao to 9 su D, Martin, J. Roocham, A. Seitz, C. Lawrence i drugi. Oni su svjetskoj javnosti pris svoja videnja | svoja uvjerenja. Njima i njihovim gledanjima dali su podrsku ili dijetili njihova misljenja ncka poznata imena kultumog i politiékog Ziveta, kan sto su John Dos Passos, William Green, Robert Taft, Sumner Welles i drug. Trebalo je dosta vremena dok su jednusteane interpretacije postepeno zamjenjivali pauéni radovi i ove problematike, koji su se poéeli javljati u inoseranstvu. Od prvih knjiga, koje su pisane s naklonoséu prema nagoj borbi ili prema drugoj strani, do nauéaih studija bio je dug put. $ vremenom su se na strani sve éefe javijali autori s ozbiljnim djelima o Jugoslaviji u rarw. Za tazliku od nekih drugih manjih zemalja, nismo ponudili nijedno znaéajno sveobuhvatno djelo o nagem ratu i revoluciji na nekom od vodedih svjetskih jezike. Tako smo strane istrazivaée koji ne poznaju hrvatsko-srpski jezik lisili potrebne pomodi u traganju za istinom, Njima su u najvecem broju ostali nepristupaéni radovi nagih historiéara koji su pisali posebna o éetni¢kom problemu, kao sto su J. Marjanovié, F Saje, D. Stanisavijevié, R, Pajovic i drugi, ne ra€unajui publiciste i amtore manjih raspriva. Tu prazninu izdagno su koristili emigranti koji su na jezicima zemalja u kojima tive pisali i piu kako cle, pa su i ozbiljni autori vige-manje bili upuéeni na takvu literatura Podvojenost stranih autora iz zemalja satnih savemika u pristupu problematici Jugoslavije u rata kreée se uglvnom oko pitanja partizana i éctnika. Godinama su ieazeni argumenti da se obrani i rehabilitira Draza Mihailovie, iz poznatih razloga, Ta aju do danas i prisurna su u novim publikacijama j povremenim izjavama, U rqumentaciji za ajegovu obranu, neke politiéke lienosti na zapadu govore o »preko 500 ameri¢kih avijatiéara koje su spasile Mihailovi€eve snages, a presuéuj koliko ou ih cetaicd predali Nijemsima, Nitko medu njima ne spominje da je samo u prvoj polovici 1946. godine Raridolph Churchill, sin britanskog predsjednika viade, sa slobadne tefitorije organizirao evakuaciju oko hiljadu spagenih savezni¢kih pilota, za koje su ponekad partizanske jedinice vodile borbu da ih ae bi zarobio okupator ili kvislinzi. To se u racy znalo, a u mira se zaboravlja, Ameri¢hi general Ira Eaker, komandant emicke avijacije na Sredozemlju, pisao je Titu jo§ 28. marta 1944: »Svi anovi saveznigkih 2eaénih snaga aa Stedozemlju duboko cijene i dive se mnagim sluéajevima kada je Vada vojska pomagala u spasavanju nadeg osoblja oborenop nad Jugoslavijom, U njihovo ime delim da se zahvalim Vama i Vatim hrabrim Partizanima za ovu smjclu i plemenitu pomo¢ uéinjeny nama.x U teinji da se istine podrede interesu jedne strane, nema ograni¢avanja u pronalazenju proiwvoljnih twrdnji. Kada se vee ne move parrizanima predbaciti da su bili u sluzbi okupatora, onda se negiraju éinjenice da su to radili éetniei i uyjerava w njihovm bozbu protiy okupatora, Na suprotan argument branieci ove fame kazu da su tako ponckad postupali samo pojedinci, neki nedisciplinirart vode, mimo i protiv opéeg stava. Lignost Mibailoviga se uvijek ogeaduje od toga, usprkos njegovim pregovorima s ‘Nijemcima u Divcima. Prelazi se preko njegove izjave u Lipovu, kada je kazao da ssve dok Talijani ostaju njihov (éetnitki ~ primj, V. K.) jedini pravi izvor pomodi i opée podtske, saveznici neée uopée moti utjecati da izmijenimo svoj stav prema kako je zabiljezio tadaénji Sef britanske misije kod Mihailoviéa, pukownik Bailey. Prvi put Sef britanske voine misije pri Vehovnom stabu Narodnooslobodilacke vojske, brigadir Maclean izjavio da ‘Titov stab raspolage nepobitnim dokazima o susadaji éetnika s okupatorom, odgovarajud saveznidki organi ignorirali su tu istinu Bezbrojnt i revi pokazatelji o tome to su éetniel bill i 3t0 su radili za eau u Jugoslaviji, na geografsko) distanci od Jugoslavije do Amerike i pri jezitnoj barijeri, nisu 10. istinul mogll izvesti do krija. Ali, u posljednjih sekoliko godina pojava ozbiljnih djela na tm tomu @ zemijama na zapadu, posebno u Americi, suzila je dotadainje moguénosti éetnitke emigeacije i njihovihy prijatelia da uvjeravaju svijet u svoju priéu. Gotoyo istoveemeno 1975. godine objavljene su dvije znaéajne knjige: Jozo ‘Tomasevich The Chemniks | Marto Milazeo The Caetuik Movement and Yugoslav Resistance. Pojava ovih knjiga pokamije trajno intercsiranje stranih pisaca i éitalaca cijelog svijeta da stznaju sto se uistinu dogadalo u Jugoslaviji za vrijeme rata. Dok je Milizzova Rajiga skromnijit pretenzija, Tomasevicheva knjiga najdublje ‘a ovo pitanje od svih koji su do sada o tome pisali na bilo kojem jeziku j lia pevi dio ajegove trilopije »Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941~ 19450. Ono &to ie napisto plod je njegovih dugogodiinjih istraZivanja po svim dostupnim arhivama u Feropi_i Americh. Impresivan je njegov nauéni aparat i koriétena bibliografija koji pokazoju koliko je autor duboko pronikao u ovu problematiku. Najavljujuéi njen izlazak # Stampe, ameriéki izdavaé kaJe da ona predstavlja »konatnu historiju jedne od najdramariénijih cpizoda drugog svjetskog rata, uspon i pad — kako pa naziva jugoslavenskog pokreta otpora poznatog pod imenom /#fnict koji je vodio geneeal Draka Mihailovié.« Zaista, te&ko da bi neki strani autor magao dati nesto vise, Tomasevich nije vostavio nijedmy bitnu komponentu éetnitkog fenomena. Stoga ée pisci koji se budu vraéali ovom pitanju i dalje imati otvorene moguénosti za interpretactje i dopune, magi ‘ati postojedi sadréaj, ali nee pronalaziti nove osnovne éinioce sireg znaéaja, Reagiranje jaynosti na Tomasevichevu knjigu, do écga je ubrzo doilo u Americi, Velikoj Britaniji, Kanadi, Njematko}, Franeuskoj i drugim zemljama i kod jugaslavenske cmigeacije, pokazuje koliko su ajen sadréaj i dokumentiranost uzdrmali stara uvjeravania | Jegende, U kratko vrijeme o knjizi je napisano preko Cetrdeset prikava 1 osyrta u exznim »pisima i novinama. Svi se slazu da j¢ Tomasevicheva knjiga do sada najtemeljitija tudiia o éetnicima, Tek ito je izaila ix dtampe davela je do preispicivanja mislienja amenéhog javnog maijenja o tim problemima. Njen sadciaj izavao je revielizanja izvjes- sik polusluzbenth dréanja nekih krugova u Americ o éernicima i Draéi Mihailovieu. Nemoéna bez arguments, razgoli¢ena dokazima i Ginjenicama koje ruge jedan mit a njim i sliku godinama proturanog aestwarnog svijeta, éctnitka cmigracija i njoj bliski krugovi éine nov napor da neurraliziraju ovaj efekr. Nakon Tomasevicheve Enjige, siari prijarcly éetnika David Martin, autor 4//) Betrayed, pod urednittvom Milorada Drachkovitcha, objavio je kajigu Patriot or Traitor. The Case of General Mobaitoicho, pokusaju da spasi 3to moze od nekadainje reputacije Draze Mihailovica i njegovih pozicija, coliko dugo i brizno gradenih u paslijeratnom svijet na vapadu. S druge strane, uy Drachkovitcheva pomoc, Milije Lasi¢-Vasojevie knjigom Euearier On All Siders The Jal] of Yugoslavia Gini neuspjeli pokua) da se zasjeni oruzana borba maroda Jugoslavijc- "1 uoéljiva veza ovih lignosti i njihovik politiékih pogleda pokazuje svrhu objavl vil nidova, Ali, Tomasevich je dao odvile zselu { iserpnu studiju da bi se njen sadréaj mogao epovrgnuti ovakvim pokusajima, 5. M. Horak je bio u pravu kad je napisao; »Niti period a iti predmet knjige struénjaku nisu nepoznati, jer ima yee dosta knjiga Soje se time bave, ali nijedna od njih &k se i ne priblitava analitiéko) savjesnosti ove studije, koja nadmasuje sve dosadasnje.« pred: , Tomasevich je knjigu Getic’ napisao u prvom redu za ameri¢kog Citaoca, kao i za druge a9 zapedi, godinama opteredivane kontrayerznim informacijama 0 oom piranjue ‘Onda autor zadire iw neka druga srodna pitanja koja su posredna s tim u vezi. To je sulog aso je pokrenio neke teme 1 ncke progirio mimo porreba nageg citaoca. Autor je savjesno kortstio obilje arhiyske grade i veoma brojnu literaturu na vite jezika. Ali kako Se u_vrijeme rata nalazio u Sjedinjenim Amerikim Dréa ta se udaljenost od Popritta zbivanja 0 kojima pise morala odraziti u izvjesnoj mjeri na njegova saznanja, sud n i prezentiranje dogadaja uw zemiji. Zaro autor ncke sivari objainjava uprosceniie dok ponckad niihova delikarnost i slozenost zahrijevaja vite finese pa ne treba obekivas da é eal navod i objasnjenje dati pravi odgovor { biti w skladu s videnjem svjedoka dogadaja i ijadi koje je zahvatila struja ruta kakav se vodio a Jugaslaviji. Jugoslavenski Gralac, upravo zbog bliskosti peoslosti tradi da se jo8 neki faktori navedu, a lzneseni aaglise Pairodno je sto nagi judi, stariji i mladi, koji su dozivjeli ili naslijedili duboku impresiiu jednog teikog vremena, OEckuju w sadréaju ona psiholoska doimanja koja su tiictka pojava u racovima druge vrste. Dati historijsku panoramu éeinittva i njegovog rukevodstva s Dratom Mihailovi- dei na telu nije ni za koga lak zadatak, Tomasevich je realistitki pridao ovome i nije Mibailovien vidio wheroja Klasiénih grékih tragedijae, niti je tazio. uporedenja kod uripida i Esbila, kao Sto su neki napredai ali slabo verzirani pisci vidjeli. Dao je pospon portter njegovog dometa, koji je rvocarao jo8 ma sata njegove pristelje s slezove ee veonikee s obie strane barikade. Ocjena Mihailoyicevth slabih vojaih sposobnosti koju je dao njcmaeki Komandant Balkana, general Lohr, nakon bitke na Neretvi, trajna je Mihailoviceva karakteristika: »Dosadainje borbe pokazuju da je Mihailovié kao vojni komandant zatajio. Mihailovié snosi osnovnu krivicu za dosadainje neuspjehe.. +. (17 Predgovora Vojmira Kljakoviéa}. To je vatijanta ocjene general Badera, tadaénicg, njemachog Komandanta Schije, da Mikailoviceve snage u odllueujuéem éxsu mast polo ispit zrelosti.« Mibailovié ni u jednoj znatajno} prilici nije pokazao potrelsn! aurast mth opravdao sva| polozaj, Njegova voina i polititka nedoraslost potwedivala s¢ kroz cijelo ‘hijeme rata, Stara SchlieHlenowa postavka i ovdie se porvrduje da pobjedu jednog grade obs protivaika, svakina svoj natin. Konatni poraz Cemika s jedne strane je poterda njegove vojne i polititke inferiomosti a s druge strane vitalne dinamicnosti 1 superiornosti narodaooslobodilatkog pokreta i njegovog rakovodstva. Bio je tuéen u svako} redavajuéo} bitki — na Nerervi 1943, u Stbiji 1944., u Bosni 1945, godine. Miheiloviceva organizacija niti je stvorena s preipostavkom da se bor protiy okupatora, niti_ je mogla opstati bez oslona na okupacione sile, Rastuea, snags patodnooslobodilackog pokreta, koju éctnici nisu mogli slijediti ni dostici, sve wise fe ectnike cinila ravisnim od okupatora, Pod njlhovim okriljem imali su izglede da se odric, s nadom da ée u otvorcno i bespostedao} barbi Narodnooslobodilacka vojska napokon klonuti, 4 oni saéuvati soagu 2a konaéni obratun. $ vremenom kada su éetnici bill na izmaku snaga, s izgubljenom nadom da ée pobijediti, Drata Mihailovié audio je Yesniu suradnju svinia i svakome tko je bio spreman da je pribvati, od vet postojece suradnie s okupatorom i kvislinzima do ideolodkih protivnika j nesklonih mu vjerskih zajednica. To. trebalo di pojaéa borbu protiv. nurodnooslobodilackog pokreta, + parolom da im je yrajedini¢ki cil) uniStenje komunistax Qsfon éctnika na snage koje su se borile na strani Osovine bio je vrlo dobro poznat saveznicima, Ali, polities! razlozi colerirali su takvo stanje: Britanci su w_ ojima vidjeli jedinog politiékog saveznika u upornoj teZnii da poslijeratnoj Jugoslaviji vrate dinastiju, a preko nje isvo} raniji utjeca). Svaki drugi pokret koji nije bio te orijentacije ignorican je. Rukovodstvo narodnoostobodilaékog pokreta dobro je osjetilo tu politiku. Na éetnike nale i vodeée okupacione cile, s ajima su suradivale i snabdijevale ih. General Zanussi iz {taba talijanske okupacione 2. armije u svojim sjcéanjima navodi ta su sve éetnici dobili od njih. Razlozt su bili jasni: »Zasto bismo mi morali oklijevati — piée Zanussi da se koristimo ctnicima i time uétedimo talijansku kev-u obrani od ustanika?« Pai onda kada su nastali lokalni keizni, ali prolazni treauei u takvim odnosima, okupator je bio obziran prema écinicima, Na Sutjesct, kada je njemadki general naredio da se svaki vacobljeni partizan odmah strijelja, dao je uput i za postupak prema tetnicima na tom podrugju: Cetnike, suprotno od Komunista i drugih hapSenika tretirati kao ratac 12 “garobljenike i odvojeno smiestitiss Tomasevich je objasnio ove privremene i rijetke [pojave u odnosima okupatora prema detnicima { istakao onu drugu trajnu i

    You might also like