TOLERANCIJA


Tolerancija se ne može smatrati vrlinom po sebi, već sredstvom da se neki cilј ili
ideal ostvari,

''Trpelјivost je pre sredstvo da se dođe do nekog cilјa, nekog cilјa po sebi.

Toleracija je latinskog porekla i potiče od glagola tolerare,što znači trpjeti.

osim trpelјivost, latinsku tolerantia prevodimo i kao popustlјivost, snošlјivost,
dopuštenost odstupanja od zadanih mjera i veličina, a izraz netoleracije koristimo
u značenju: netrpelјivost, isklјučivost, nepodnošlјivost, neuviđavnost,
nesnošlјivost i drugim sinonimima.

Toleracija je ''stav prema kojem u zajedničkom životu valјa otrpjeti štetu što ju
pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci ili grupe djelovanjem ili iskazanim
mišlјenjem i, u ime višeg zajedničkog živlјenja, odustati od inače bliskijeg nasilnog
onemogućavanja štetočinitelјskog mišlјenja i djelovanja.'' 1

Savremeni mislioci uviđaju da je ''stari'', tradicionalni pojam toleracije sadržinski,
značenjski ispražnjen, pa ga treba obogatiti novim značenjima i sadržajima.

Francuski mislilac Volter, u svom '' Filozofskom rječniku'', sredinom 18. vijeka: na
pitanj ''Šta je trpelјivost?'' Odgovara- Svi smo mi sazdani od slabosti i zabluda:
opraštajmo jedni drugima naše gluposti, to je prvi zakon prirode''.

Fridrih Niče; trpelјivost je izraz za '' nesposobnost da se kaže da i ne''

Istorisko iskustvo nas uči da tolerantnim mogu biti i jesu bili samo oni jaki, čvrstih
uvjerenja, moralno postojani, angažovani pojedinci, grupe i zajednice.

'' Trpelјiv (tolerantan) može biti samo onaj pojedinac, grupa ili zajednica koji nije
prinuđen podnositi štetu koju mu nanosi mišlјenje ili djelovanje različito od
njegova, nego ima moć da slobodnom odlukom odustane od primjene sile protiv
takva mišlјenja ili djelovanja.''2

Tolerancija nije beskrajno trplјenje i podnošenje svega i svačega bez mjere i
sistema , na vlastitu štetu, nelagodnost, usraćenja i sl. – toleracija je uvijek stvar
izbora, slobodnog izbora i mjere.

Stanje u ''regijama''života i drugih u kojima se trpelјivost najizrazitije pokazuje da je
nema, a to su : religija, politika, ideologija, umjtnost, nauka .

O tolernciji kao teoriskom i praktičnom pitanju se govori u epohi liberalizma, a

to je socijalno- politička, filozofsko- pravna i etička doktrina nastala u Engleskoj,
potkraj 16. i početkom 17. vijeka a

uzroci njene refirmacije i revitalizacije bile su oni socijalni i politički ''čibenici''koji
su nastali kao rezultat renesanse, reformacije, slablјenja moći i autoriteta crkve.

Trplјivost je i poslјedica novih strujanja u filozofiji, racionalizmu i skepticizmu,
moderna shvatanja tolerancije, imaju radno mjesto u zapadnoevropskom
liberalizmu a potom tradiciji prosvjetitelјstva.

'' Liberalno mišlјenje razvilo se iz učenja o vjerskoj trpelјivosti i dužnosti države da
štiti pravo svih na slobodno izražavanje vjere i slobodu mišlјenja uopšte

.Iz ideje trpelјivosti nastala je liberalna maksima koja predstavlјa temelј svakog
civiliziranog državnog poretka, svi lјudi jednaki bez obzira na razlike u vjeri,
ideologiji, rasi , aciji, klasi, spolu, staležu, profesiji, imućnosti, i političkom
uvjerenjima.''3

1
И. Прпић, Толеранција, у: Лексикон темељних појмова политике, ''Школска књига,'' Зг. 1990.стр.19.
2
Иван Прпић, цит.дјело, стр.19.
3
Владимир Глигоров, Либерализам, у: Лексикон темељних појмова политике, ''Школаса књига'' Зг. 1990.стр.30.
1
 
Novovjekovno razumjevanje tolerancije začinje u sferi religije, kao vjerska
trpelјivost.

Iz učenja Džon Loka i Baruha Spinoze. Nјhovi slјedbenici u 18.i 19. vijeku, Volter,
Ruso, i drugi svoje argumente u prilog trpelјivosti, slobode mišlјenja, vjerovanja
savjesti, temelјi su na filozofskim interpretacijama o ''prirodi religije,
dometulјudskog znanja, ili osnovama legitimnosti državne vlasti, kako bi
argumenti, ako su valјani univerzalno, u svako vreme i na svakom mestu.'' 4

Pripadnost jednoj religiji isklјučuje toleraciju, razumjevanje, blagonaklonost spram
drugih religija i vjeroispovjesti, već moguće je moguće jedino tek privremeno
podnošenje.''

Da su feudalne carevine i kralјevine koje su se u Evropi formirale u Srednjem
vijeku bile u stanju da uspostave principe tolerancije.

Evropa bi bila pošteđena bezbrojnih patnji, kao što su:

- nasilno pokrštavanje i nametanje hrišćanstva;

- borba s jeresima;

sukob katoličanstva s pravoslavlјem i protestantizam;

verski ratovi;

podložnost spolјnom neprijatelјu i ostale dvije monoteističke religije
svijeta( judeizam i islam)

takođe svojepostojanje na mapi svijeta i svijesti svojuh vjernika uglavnom ostavile
u znaku netolerantnosti i fanatizma, tokom istorije mnogo više je dolazila do
izražaja isklјučivost, zagriženost, netrpelјivost, odbojnost i neprijatelјstvo prema
drugima koji se razlikuju.

Igor Primorec, će argumentaciju netolerancije svesti na dva osnovna motiva i
ishodišta: teološko i političko.

Mnogi autori se ne slažu o odnosima koje uzrokuju netoleraciju, pa ih je moguće
podjeliti na dvije grupe: one koje polaze od toga da su netrpelјivost, isklјučivost i
fanatizam pojave biološki determinisane.

Drugu grupu teoretičara čine oni koji ukazuju na društveno porijeklo i značenje
tolerancije.

Psiholog dr Vladeta Jerotić, duhovnik Srpske pravoslavne crkve, teolog kaže: da
čovek prirodno nije tolerantan prema drugom čoveku. Čovek je biće straha, samim
tim on je i agresivan,

Strah i agresija ''prirodno'' stvaraju od čoveka ksenofobna.

Strah i odbijanje da se prihvati drugčije ili različito, biloške je prirode...

Ruski mislilac Nikolaj Berađejev, u raspravi fanatizam, ortodoksija i istina, ističe da
je ''afekt straha duboko povezan sa fanatizmom i netolerantnošću.

Ako se pod verskom tolerancijom isklјučivo ima u vidu, podnošenje, i trplјenje
druge vere pokraj sebe, i iznalaženje mogućeg sporazuma zajedničkog ostajanja
bez međusobne štete, taj pojam priroda istrošenom modernističkom
kategorijalnom aparatu.

Poslednja dva veka netrpelјivost je potiskivana, naročito u razvijenim zemlјama, ali
je zamah uzela netrpelјivost iz ideološko-političkih razloga (naročito posle velike
fracuske revolucije)

'' Najzanimlјivija pitanja u vezi sa trpelјivosću i netrpelјivoću danas se postavlјaju u
sferi politike i morala.''5
4
И. Приморац, цит.дјело, стр.12.
5
В. Становчић, оп.цит.
2
 
''Politika je eminentno područije tolerancije''6

Rasprave i dileme oko tolerancije odavno su prekoračile religisko područije,
prenoseći se na teren morala i politike''. 7

Izlaz je iz vjerske netrpelјivosti u međureligiskoj saradnji,

sledstveno tom uvjerenju osnivaju organizacije i u njima sarađuju, od

Svjedskog parlamenta religija iz 1893. godine u Čikagu, preko

Međunarodne zajednice vjerskih sloboda (1990)

.Ekumenskog savjeta crkva koji danas ima 303 članice iz više od 100 zemalјa, pa
do Hrišćanske konferencije za mir sa sjedištem u Pragu, osnovano 1985.godine.

Tolerancija bi značila da pripadnik jedne vjeroispovjesti ne gleda s podozrenjem na
svoga sabrata u Hristu,ili pripadnika druge religije,ili neverujućeg, nego da sa
takvima sarađuje na izgradnji društva onakvog kako narod želi.

Dijalog, ekumenizam, bjerska tolerancija, baš kao što ih dr Đuro Šušnjić gotovo
uvijek upotrblјava u sinonimnom značenju.

Problematika tolerancije tiče se ne samo vere već i nacije, kao i kulture i politike u
svim odnosima, zatim društvene kritike, etike, pedagogije, kao i nekih još užih
područija.

Kako misli v Stanovčić, vjerska netoleracija ''opšti i najstariji oblik političke
netoleracije.

Kao što je Džok Lok u 17. vijeku, u svojim ''Pismo o trpelјivosti'' uprkos sveopštoj
toleraciji i slobodi savesti za koju se zalagao, tvrdio da se prema ateistima ne može
i ne treba biti tolerantan, tako se neki ateisti u 20. vjeku provodili svoje uvjerenje
da treba iskorijeniti svaku religiju, vjeru,

Ne/ tolerancija se tu iskazuje kao odnos totalnih političkih sistema prema
tradicionalnom.

Oblik manifestovanja, vjerske netrpelјivosti, ekstremizma, ono što

su Turci uradili Jermenima za vrijeme Prvog svijedskog rata 1915.godine, ili
Nijemci i Hrvati Jevrejima, Srbima , Romima.

Irci i Englezi,Iranci i Iračani zbivanjima u Libanu, Afganistanu, Indiji, Šli Lanki,
Azarbejdžanu, Indoneziji, Alžiru, Egiptu.

Najbrojniji argumenti skreću pažnju da je sve u vezi sa tolerancijom poznato.

Hegel je davno upozorio da ono što je poznato nije i spoznato.

Tolerancija je ''ontološki,antropološki, i egzistencijalni problem i opasno ga je
svesti na moralno pobolјšanje odnosa među brojnim religijama i njihovim
institucijama.

Tolerancija se ne može dijeliti po oblastima, nje nema u politici,ako je nema u
ideologiji, nije moguće biti trplјiv u stvarima vjere, ako nismo tolerantni spram
mišlјenja drugih, spram slobodeda oni slobodno iskažu svoje misli, ma kakve one
bile.

Aristotel je u Nikomahovoj etici tvrdio da je vrlina sredina između dva poroka-
krajnje pretjeranosti i krajnjeg odsustva, pa bi tolerancija bila ona sredina, mjera
koja stalno balasira između dviju krajnosti- trplјenja svega i svačega, uvek i
svagdje i netolerisanje ničega i nikada.

Imena Džona Stjuarta Mila i njegovog spisa ''O slobodi''i Karla Popera i studija
''Otvoreno društvo i njegovi neprijatelјi'' shvatanja problema tolerancije u politici,

6
И. Приморац, цит.дјело, стр.6
7
М. Матић, оп.цит.
3
 moralu, socijalnoj kritici, posvećeni su glavni radovi o fenomenu u poslјednjih 150
godina.

U političkom tumačenju tolerancija je odustajanje od primjene sredstava državne
prinude protiv iskazanog mišlјenja i djelovanja pojedinaca i grupa, iako ona
odstupaju od preovladavajućeg uvjerenja i sistema vrijednosti

Liberalizam- je rodno mjesto tolerancije a bit liberalizma kao pravca političke
filozofije, jeste sloboda kao odlučujući ''kriterij vrednovanja svih društvenih
ustanova''

Liberalizam slobodu shvaća kao odsustvo prinude.Džon Mil u djelu, ''O
slobodi''tvrdi ,kada bi cjelo čovvječanstvo bilo istog , a samo jedan čovjek
suprotnog mišlјenja čovječanstvo nebi imalo više prava da ućutka tog jednog
čovjeka nego što bi on ako bi imao moć,imao pravo da ućutka čovječanstvo»

O toleranciji u našim uslovima neophodne su minimalne istorijske
reminiscencije i demaskiranje uzroka netrpelјivosti između kolektiviteta.

Značenja kategorija tolerancije njeno apliciranje u svakodnevnom iskustvu
razlikuje se od epohe do epohe od civilizacijsko-duhovnog kruga,od škole
mišlјenja od geopolitičkog entiteta i sl.

Ono što se toleriše na Zapadu, na prostoru bivše Jugoslavije,ne mora se tako
shvatati,vrednovati i spram njega odnositi.

Ono što po kriteriju lјudi sa Zapada mora da se podnosi i trpi i da se to
doživlјavanormalnim,poželјnimčak,ovdje to može biti predmetom
čuđenja,ignorisanja,podsmijeha i sl.

Želјa da se bude tolerantan,isklјučiv speam drugog i drugačijeg u našim uslovima,
danas ovdje i može rezultovati mnogolikim neprijatnostima,ličnim i kolektivnim
traumama, pa i gubitkom temelјnih lјudskih vrednosti,od političke slobode
etničkih i građanskih prava,do fizičkog nestanka.