Dr.

fra Karlo Kosor

DRNIŠKA KRAJINA ZA TURSKOG VLADANJA

(Posebni otisak)

S p lit, 1 9 7 9.
 SADRŽAJ

Dr. fra Karlo Jurišić

Fra Lujo Marun — osnivač starohrvatske arheologije (1857.—1939.) l
Fra Lujo Marun, Begründer altkroatischer Archäologie (1857—1939)
Dr. fra Karlo Kosor,
Drniška krajina za turskoga v la d a n ja .............................................. 125
Gegend von Drniš zeit der türkischen Herrschaft
Dr. Krešimir Mlač,
Tragom Porgina o c a ................................................................................ 195
Tracing Porgas’s father, the firs croatian sovereing
Dr. Sante Graciotti,
Mišljenje Poljaka Hozija (1558.) o upotrebi slavenskoga jezika
u liturgiji.......................................................................................................... 205
II pensiero del Polacco Hosius sulVuso liturgico del volgare slavo
Ante Ujević,
Imotska krajina udoba Narodnoga preporoda........................................ 217
Imotska krajina during the National revival
s, M. Alojzija Caratan,
Prikaz prosvjetno-karitativnoga rada Družbe »Kćeri Božje Ljuba­
vi« u našojD o m o v i n i ........................................................................... . 2 3 5
Bericht kulturell-karitativer Tätigkeit der Kongregation der Töch­
ter der Göttlichen Liebe in unserem Vaterland
Dr. fra Andrija Nikić,
7 971
Župa Roško Polje prema statistici iz 1944. god in e..........................
Pfarrei Roško Polje nach der Statistik aus 1944.
Dr. Ivan Ostojić,
291
Don Luka Jelić — život i djela .
Dr. Lucas Jelić — vita et opera
M9 . W mo 1 2 * v s [
///
Rev.’16.
K V 60R
dnu.

DRNIŠKA KRAJINA ZA TURSKOGA VLADANJA

Dr. fra Karlo Kosor

1. Okupacija

Pod drniškom krajinom ovdje se podrazumijeva područje sjeverne Dalma­

cije koje se prostire između rijeke Krke, planine Promine i Svilaje, onda od
crte koja ide od ušća Cikole u Krku preko sela Goriša, Radonića, Ljubostirrja
na Nevest, zatim preko Donjeg Vinova na Crivac i svršava na SvilajL Obuhva­
ća tri različita geomorfološka teritorija: prominsko-miljevačko-zagorsku viso­
ravan u koju je između Drniša i Skradiimskog buka Cikola urezala svoj kanjon,
zatim Petrovo polje koje se u ovalnu obliku uvalilo između Promine, Svilaje
i Moseća i na južnom kraju uskom prodolinom veže sa Crivačkim poljem
Konačno brdoviti dio Zagore koji se uglavnom pruža istočno od željezničke
pruge Split — Zagreb. Upravni, politički, kulturni, donedavna i crkveni centar,
cijele krajine jest Drniš koji se nalazi nekako u središtu tih triju teritorija.
O postanku Drniša ništa se pouzdano ne zna. Neki su s fra Petrom Ba-
ćićem tvrdili da su ga 20. godina 16. st. osnovali Turci i dali mu ime Drniš
koje u perzijskom jeziku znači »Vrata u polje-«.1 Međutim, u novije vrijeme
ustanovljeno je da se Drniš spominje 28 godina prije nego su ga Turci okupi­
rati. Šibenski notar Grgur pk. Lovre zabilježio je da je 8. ožujka g. 1494. Rada,
kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan
vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa
u Petrovu polju..23 O starini Drniša svjedoči i generalni providur Leonardo
Kosook). Nakon zauzeća Drniša u veljači g. 1648. on obavješćuje mletački se­
nat: »Tako se završi zauzeće Drniša, starog i glavnog grada Provincije, koji
broji više stotina kuća, dosta džamija i kula i zbog toga se mnogo dijeni« —
—- »tal fine hebbe racquisto di Demis, antica e principa! oittć di Provincia
con molti centinaia di case, con assai Moschee e Torri, che per le conseguenze
rendesi stimabile molto.«**

1. P o v ij e s t f r a n o v a č k o g sa m o sta n a V iso ve a, S a m o sta n sk i arh iv — V lso v a c (SA V ), R u k o­

pisi, 74, 398.
2. U sp. S. TRALJIC, D rniš šes n a e sto g a i se d a m n a e s to g a sto ljeća , R a d o v i In stitu ta
JAZU U Zadru, XIX/1972, 393; S. GUN JAC A, I s p ra v c i t d o p u n e s ta r ijo j h r v a t s k o ) historiji,
Zagreb, III/1975, 156.
3. U sp. S. LJUBIĆ, O g ledalo k n j i ž e v n e p o v ij e s t i ju g o s la v j a n s k e , R ijek a, 11/1869, 198.

125
 U listopadu g. 1412. Šibenik i šibenski kotar došao je u mletačke ruke
S time nisu bili zadovoljni hrvatski knezovi Nelipići, gospodari Ključica i Neč-
vena, a ni hrvatski banovi pa su tijekom 15. stoljeća više puta upadali s voj­
skom na šibenski teritorij.4 Sudbonosnije od tih upada bile su turske provale na
taj teritorij kao i na teritorij cijele drniške krajine. Prvi put, kako se čini, pro­
valili su g. 1415. i zauzeli kraljevski grad Zvoničac (danas Zvonik na Mirlovi-
ću).5 G. 1432. u pljačkaškom pohodu prodrli su sve do Srime.6 Njihovi pljačkaški
pohodi postali su jači i opasniji nakon pada Bosne u njihove ruke g. 1463.
U drugo(j polovici g. 1468. u okolici Drniša i u zaleđu Šibenika opustošili su
polja i vinograde i izvršili velik pokolj pučanstva.7 Kralj Matijaš, nemoćan da
im se odupre, .između 1465. i 1467. šalje kninske biskupe u Rim i Veneciju
da traže pomoć protiv Turaka. G. 1469. Turci su prodrli u predgrađe Knina i
u njemu uništili franjevački samostan.89
G. 1499. jedna turska vojska opljačka šibenski teritorij, druga Prominu.
Jednu i drugu sačeka ban Ivan Korvin, ote im plijen i oslobodi zarobljenike/1
U svibnju g. 1501. banovac Kožul piše šibenskom knezu da su Turci u okolici
Knina zauzeli oko 20 nastanjenih mjesta.10 G. 1512. provalili su sve do Skra­
dina i pokušali ga osvojiti. U tom nisu uspjeli, ali su opustošili cijelo po­
dručje kuda su prošli.11 G. 1514. zapalili su kninsko podgrađe, a iz šibenskog
zaleđa odveli u ropstvo preko 3.000 ljudi.12 Ban Petar Berislavić pokušao je
suzbiti Turke. Iskrca vojsku kod Šibenika i njome provali u Bosnu, ali ga
bosanski paša potuče.13
Nadmoćnoj turskoj sili domalo su podlegli Drniš, Knin i Skradin. G. 1522.
Turci zapo sjednu Drniš i Petrovo polje. »Od 1522.« — piše fra G. Vinjalić —
— »Turci se utvrdiše u Drnišu, odakle zavladaše cijelom dolinom Petrova
polja, srušivši sve utvrde koje su u njoj našli. Postaviše posadu u Nečven koji
se nalazi pod Prominom uz rijeku Krku. Preko drvenog mosta, kolji se uza nj
nalazio, prijeđoše u Bukovicu. Poruše Bogetić i ostala utvrđenja uz rijeku i
tako blokiraše Knin.«14 Turci su, prema tome, g. 1522. nakon ulaska u Drniš
porušili Petrovac u Klancu, Hotiblić ili Šušelj u Razvodu, Bogetić, Kamičac i
Ključice na Krki. Nepoznati kroničar iz 18. st., za razliku od Vinjalića, veli da
su se Turci g. 1522. »utvrdili u Drnišu i tako zavladali Petrovim, poljem« i da
su g. 1523. »srušili Kamičac, zamak knezova Utišemća, i druge zamkove na
Krki«.15

4. S. G R U B lS lĆ , Š i b e n i k k r o z s to ljeća , Š ib en ik , 1974, 49.

5. S. LJUBIO , L istin e , Z agreb, VII/1882, 207—208.
6. S. TRALJIC, n. d)., 314.
7. Š. LJUBIC, L istin e, Z agreb, X/1891, 419; G. NOVAK , Š ib e n ik u r a z d o b lju m l e t a č k e
v l a d a v i n e 1412—1797 g o d in e . Š i b e n i k , S p o m en -zb o rn ik o 900. o b lje tn ic i, Š ib e n ik 1976, 151—152.
8. S. G U N JA C A , T in ie n sia A r c h e o lo g ic a — H istó rica — T o p o g ra p h ic a , II, S t a r o h r v a t ­
s k a p r o s v j e t a , Z agreb 1960, 74—75. i 79.
9. S. G U N JA C A , T in ien sia , 80. ^ x - , ^ , Jtf
10. I. K U K U LJEV IC SA K C INSK I, M arin a S a ñ u d a o d n o š a ji s k u p n o v l a d e m l e t a č k e p r e m a
J u ž n i m S la v e n i m a , A r k i v za p o v je sn ic u ju g o sla v e n sk u , U M letcih, VI/1863, 214.
11. G. N O V AK , P r o š l o s t D a lm a c ije , I, 189.
12. G. N O V AK , P r o š l o s t D a lm a c ije , I, 190; S. G UNJACA, T in ien sia , 87—88.
13. S. G R U B lS lC , n. d j., 66.
14 C o m p e n d i o is to r ic o e crn o logico d elle co se p iü m e m o r a b i l i o c c o rs e agli S la vi in Dal-
m a z i a (1514—1769), p r ije p is o r ig in a la u A rh iv u fr a n je v a č k o g sa m o sta n a u Sin ju (unaprijed
A SS) G V in ja lić (Z adar, 3. X . 1707. — V isovac, 16. V. 1781.) stu p io je u fra n je v a č k i red
g 1735 n a V iso v c u . K ao m lad sv e ć e n ik p ostao je žu p n ik o m , a zatim u čite lje m g ram atičk e
šk o le u K n in u . G. 1749. im en o v a n je g v a rd ija n o m i p o n o v n o ž u p n ik o m u K nin u . Od g. 1752.
do 1760 žu p n ik je u d rn išk o m G racu. Tada p o n o v n o dolazi u K n in k ao žu p n ik i gvardijan
k n in k o g sa m o sta n a . G. 1763. n a p ro v in c ijsk o m k a p itu lu izabran je za d efin lto ra P rovin cije.
G. 1766p o n o v n o je u čite lj g r a m a tičk e šk o le u K n in u . G. 1774. p r em ješten je na V isovac. gdje
je i um ro g. 1781. U sp . S. URLlC, O. G a š p a r V in jalić. R a d JA ZU , k n j. 189. Z agreb 1911.
_279
15[ N a tiz ie s t o r ic h e r lg u a r d a n tl la D a lm a z ia , J. Crónica delV lgnoto, B u l l e t i n o di
archeologLa e sto r la dalm ata, V/1882, 189.

126

k
 Markovač
G o rnje g Donje-
6. "5
Stikgvo Maovice

Lukar
SOtttć

čelika
Biočić

. Kanjani
l/ { Gradac
Kadrna G lavica ^O tavice ^

Trbounje

Bogatić Pribude
Cavoglave Cr
T
•Kričke

vSOVAi
Vinovo
Planjane

»Pokrovnik

Utore

'jevraie
Skradin
Kladnjice

^Gornje
Danilo Kraljice

Danilo

Dubrava ^ S liv n o

IBENIK

Ljubitovlca

Blizna
Krapanj

Drniška krajina sa šibenskim zaleđem

 . , , kako je Drniš pao u turske ruke. Ako se može vjS-
Ne zna se točno kad i «a hrvatsku posadu u gradu i posjekll
rovati Evliji Ce^ ^ J 0X riječima, »nevjernici, koji su se nalazili u tvrđavi,
i€ Nato su. prema njegov j ^ >na viru’ predali grad, on je oporavlja
'ponudili predaju na^ vjeru, P
iako da se svijetlio«. hoda u 15 st i na početku 16 st. drniška je kra-
Za turskih P ^ cka k^ oP -e da spasi goli život bježalo u planine ili u pri.
jina opustjela. Stanov čak u Italiju. U jednom se izvještaju iz g. 1567.
morje, iz primorja u godine opustjela sva naselja između Šibenika
kaže da su eđu•
izm ' Kosević,Kopmo, L
i DrniSa. temata (Sitno}, UneSić, Zaptoj." Turci!
Pokrovmk. PaMemcM? t ^ pctr0W( polje pa plodili dijelovi Promme,
ma nije bilo u mt elieni i neobrađeni. Stupili su u vezu sa staro-
Miljevaca i Zagore 4 pknine, pozvall ih neka se vrate na
sjediocima koji s Vs
porazum s njihovim knezovima o davanj
opustjela ognj agama.18 Turci su na opustjela područja dovodili i
1 drUt a n OVS o T to »dobrim dijelom iz Hercegovine«.18 Teško je odredili
kT s u T n ™ i doseljenici nastanili u pojedinim selima Zna se samo da su
Sitnicu Sitno), Nevest, Divnića Selište, Konjevrate i Zitmc naselili prije po­
srnuću isiuiu;, , mcq7_16401 ier su prije tog rata Šibenčani tra-
ćetka mletac o- rsi og turski podanici neovlašteno zaposjeli. Po-
? £ & " v n i k , Lukovnik, P a k o s n e , I * » * * . Z,».
ničac, Unješić, Koprno, Zaplanje i Sitno.20

2. Uređenje

Teritorij drniške krajine pripao je kliskom sandžakatu, koji je oko g. 1580.

bio razdijeljen u dva sandžakata, kliski i krčki. Sijelo krčkog sandžakata bio
je Knin ili Udbina a prostirao se od rijeke Krke prema sjeverozapadu i za­
premao sjeverni dio današnje Dalmacije, Liku i Krbavu. Kliški sandžakat,
osnovan g. 1537, s početka je obuhvaćao sve turske posjede »u Dalmaciji
sjeverozapadno od Solina, u sjeverozapadnoj Bosni, Krbavi, Lici i Hrvatskoj«.
Od g. 1580. preostala područja. Njegovi sandžak-bezi stolovali su u Klisu ili
najčešće u Livnu.21
Prije osnutka kliškog sandžakata Turci su drnišku krajinu razdijelili u
kadiluke i nahije. Između g. 1522. i 1528. osnovan je skradinski kadiluk i po­
seban veliki vilajet Hrvati.22 Naziv Hrvati sačuvao se u narodnoj pjesmi »Bo-
jičić Alija i Glumac Osman-aga«. U pjesmi Bojičić govori ujaku Glumcu da
¿e od istaknutih junaka skupiti vojsku i s njome krenuti niz Hrvate:
Okrenut ću niz Hrvate vojsku,
Niz Hrvate u Kotare ravne,
Kotare će ravne poharati
I banovu sestru zarobiti ...
16. E. CELEBI, P u to p is, S a ra jev o , 1967, 188—189.
17. U sp . K. STOSlC, Sela š i b e n s k o g a k o ta r a , Š ib en ik 1941, 8.,
18. G. V IN JA L lC , n. d j., 29—30.
19. S. TRALJIC, n. d j., 400. v v i i XVII stoljeću, R a d o v i
20 S. TRALJIC, T u r s k o - m l e t a č k e g ra n ice u D a lm a c iji u XVJ t
in stitu ta JAZU u Z adru, XX/1973, 449-450 d ruštva NR B o sn e i Hercegovine.
21. H. SABA NO VIC, B o s a n s k i p a ša lu k , D je la N a u č n o g d ruštva
Sara jev o , XIV/1959, 73—76. i 59.
22. H. SA BA NO VIC, n. d j., 176.

128
 Sto je pjano Ture govorilo ,
To je trijezno učinilo bilo ...
Niz Hrvate vojsku okrenulo ,
Niz Hrvate u Kotare ravneP
Isti naziv upotrijebio je fra Pavao Posilović Mošunjanin u posveti svog
djela »Naslađenje duhovno« (Mleci, 1639) fra Miji Bogetiću: »Mnogo poštova­
nom ocu i dobrotom svake kriposti učenomu fra Mihi Bogetiću iz Hrvata.« A
fra Mijo je bio rodom iz Bogetiča »pod Prominom«.2324
Skradinski kadiluk i vilajet Hrvati g. 1528. sastojali su se od više nahija.
U drniškoj krajini postojale su nahije: Petrovo polje i Petrova gora sa sjedi­
štem u Drnišu, pa nahija Nečven u Promini i nahija Zagorje ili Zagor u da­
našnjoj Zagori. Nahija Petrovo- polje »prostirala se preko istoimenog polja s
desne strane rijeke Cikole. Spominje se od 1528. do 1711. g. redovno pod gor­
njim imenom«. Bila je u sastavu skradinskog kadiluka od g. 1528. do potkraj
16. stoljeća. Tada je pripala kliskom kadiluku i u njemu se spominje g. 1628.
i 1682. Nahija Nečven obuhvaćala je područje uz lijevu obalu rijeke Krke oko
starog grada Nečvena koji je bio njezino središte. Spominje se od g. 1528. do

Nečven-kula god. 1895.

potkraj 17. st. Pripadala je kliškom sandžakatu i do konca 16. st. skradinskom
kadiluku. Na njezinu se području nalazio samostan Visovac. Nahija Petrova
gora spominje se uz nahiju Petrova polja. G. 1528. pripadala je vilajetu Hrvati
i skradinskom kadiluku. Pri razgraničenju šibenskog kotara i teritorija Ivaniša
Nelipića g. 1434. spominje se Petrova gora u Zagori na domak rijeci Poljšćici
(Čikoli) i identična je s planinom Mosećom. Nahija Zagorje ili Zagor prosti­
rala se na području današnje Zagore, jugoistočno od Moseća. Nekad je imala
svog vojvodu, a nekad s Drnišem zajedničkoga vojvodu. U 16. st. spominje se
tri puta: g. 1563, 1591. i 1584.25
23. M. PAV LINO VIĆ, N a r o d n a p j e s m a r i c a , izd. M atice d a lm a tin sk e , Z adar 1879, 205.
24. P . K O LENDlC, Fra P a v a o P o s ilo v ić i n j e g o v o » N a s la đ e n je « , R a d JA Z U , Z agreb,
206/1915, 188. i 189.
25. H. SA BA NO VIĆ, 71. dj., 207—208. i 210.

129
 Prerm riječima nepoznatog kroničara iz 18 st. Turci su već g. l 522
„ tvrđavu.20 Mletački kroničar Marm Sañudo büjezi u SVoi*
đ,wvi k i d« je vojvoda Mumt g. 1532 iz Livna i Duvna poslao 400 vojnik,
H n S j e da pojaiaju drnišku tvrđavu ” Vjerojatno zato da ga uču,e jak«,
operativnom bazom za napadanje na Klis kojt je tada b » jos u hrvatskim
rukama i blokiraju Neorić u pozadini Klisa. Posto se Klis, nakon pogibije
Potra Kružića, g. 1537. predao, zapovjednik N eonća banovac Neorić pokušao je
potražiti hrane u Petrovu polju. Drniški Turci uđu mu u trag, opkole ga kod
izvora u Kadinoj Glavici te pogube njega i svu mu pratnju. Ostali branitoljj
Neorića napuste tvrđavu i povuku se u Senj, a narod izvor kod kojega je
poginuo banovac Neorić, prozva u njegovu čast Banovačom ,262728

3. Život pod Turcima

Na čelu pojedinih nahija bili su vojvode. U Drnišu, koji se u 16. st. razvio
u kasabu, sjedio je naib ili zamjenik skradinskog kadije i vojvoda.29 Drniški
se naib više puta naziva kadijom, iako je bio samo zamjenik skradinskog ka­
dije. Od početka turske okupacije u Drnišu je sjedio kaštelan ili dizdar kao
zapovjednik vojničke posade. Naibu i dizdaru bili su podređeni policijski organi
ili fasakčije i vojvode.30
U Drnišu i okolici, uz predstavnike vlasti, bilo je dosta aga koji su u
Petrovu polju i drugdje imali svoje agaluke, na koje još danas podsjećaju na­
zivi kao Kadina Glavica i Balina Glavica. Prema turskom društvenom uređe­
nju te su agaluke obrađivali kmetovi koji su bili dužni davati 'svojim gospoda­
rima desetinu i druge namete, a sultanu harač, pored poreza i nameta obave-
zanih za sve podanike. Postupak prema kmetovima ovisio je o samim agama i
pobiračima harača, onda o prilikama koje su vladale u državi. U mimo doba
stanje je bilo snošljivije, a u doba rata nesnošljivije.
Za neke se age zna kako su se zvali. U Drnišu je postojala obitelj Hunić
(Unić), pa obitelji: Dmišiić, Hodžić, Cerničić i najpoznatija od svih obitelj Ter-
2ibalić ili Terzibalijić.31 Terzibalići se susreću u Drnišu od kraja 16. st. do
svršetka turske uprave. Cesto su dolazili u sukob s mletačkim vlastima, koje
su ih smatrale uzročnicima svih nereda u pograničnom području ili krajini.
Kad je Mehmed Terzibalić u Radoniću podigao čardak, Mlečani su se pobojali
đa gradi tvrđavu. O tome su obavijestili i vladu u Mlecima, ali se naknadno
uspostavilo da gradi samo čardak.32 Za Terzibaliće zna i narodna pjesma, kako
je istakao prof. S. Traljić. U pjesmi, zabilježenoj u Skradinu, »Seka Atlagića i
Mumin trgovac« sestru Zuke Atlagića u Krajini prose:

26. U sp . b ilje š k u 15.

27. F. R A C K I, I z v o d i za j u g o s l a v e n s k u p o v i j e s t i z d n e v n i k a M a r in a m l. Samtđfl *
g. 1526—1533, S t a r i n e JA Z U , Z a g r e b , 21/1889, 170. G e n e r a ln i p r o v id u r G ia co m o Fosc»
u r e la c iji iz g. 1572. n a z iv a D r n iš m a lim k a š t e le to m i v e li d a n e m a n ik a k v e važnosti. JJJ
G. N O V A K , M l e t a č k a u p u t s t v a i i z v j e š t a j i , M o n u m e n t a s p e c t a n tia h isto r ia m Slav
M e r id io n a liu m , Z a g reb , 47/1964, 43.
28. U sp N o t i z i e s t o r i c h e , B u 11 e t i n o, VI/1883, 16.
29. H . Š A B A N O V lC , n. d j., 207.
30. S. T R A L JlC , D rn iš , 397—398. su
31. M le ć a n in A p o sto lo Ž e n o is tič e T e r z ib a lić e k a o g la v n e g o s p o d a r e Drniša. M nos
s m e ta li Š ib e n č a n im a . U o k o lic i D r n iša m n o g a su s e la b ila fe u d i M e h m e d -b e g a . k lisk o g ^
ra, za tim b e g o v a K o s ite r o v ić a i A la g ić a . U sp . G. N O V A K . Commisslones et re la tio n e s V * {
M onumenta, Z a g reb 50/1972, 242. i 249; K. K O SO R , D r n iš p o d V e n e c i j o m ,
VIL1975, 20—25,
32. S. T R A L JIC , D r n iš, 398.

130
 Od Skradina dva Barčclovića,
Od Drniša di>a TerzibaŠića,
A od Knina Kuna Asanaga,
Prosci su bratu dodijali pa nagovara sestru neka se udaje:
Ako li ćeš po šehu šetati,
Hajđ' u Skradin za Barčelovića,
Ako li ćeš dvore i timare,
Hajd* u Drniš za TerzibaŠića;
Ako li ćeš golema junaka,
Hajde u Knin Kuni Asanagi;
Ako li ćeš polja i ravnice,
U Cetinu za Jerebičića.33
Sain-aga Terzibalić sagradio je u Drnišu malu džamiju, koja je, nakon iz­
gona Turaka, bila g. 1692. pretvorena u crkvicu sv. Barbare, zaštitnice bratov­
štine drniških topnika.34 Izvan Drniša živjeli su posjednici: Satrići (Šatori-
čići?), Miljevci, Derići (?), Plavše, Kadijići i Adžalijići. Neka od tih prezimena
u mletačkim terminacijama nisu jasno pisana, ili su pisana u nekoliko vari­
janata.35
Predstavnici turskih vlasti, dizdari, vojvode i jasakčije znali su prekorači­
vati svoju kompetenciju i nanositi kršćanskoj raji i visovačkim franjevcima
velike nepravde. G. 1591, na tužbu franjevaca, vojvodama i jasakčijama bilo je
zabranjeno da nanose štetu franjevcima. Drniški dizdar Mustafa sporio se više
godina s visovačkim franjevcima o Kuželj i napokon g. 1603. odustao od par­
nice. Kadija je dobio uputstvo od viših vlasti, ako bi dizdar ponovno pokrenuo
pitanje o tom posjedu, neka ga odbije.3G Skradinski Turci tražili su od biskupa
fra Ante Matica (1613—1625) u prigodi njegova dolaska na Visovac da mora
platiti oveći iznos, inače da će ga baciti u zindan. Da spasi glavu i izbavi sa­
mostan od neprilika, povuče se u Bosnu, onda u Požegu, odakle je bio rodom.
Budući da je Visovac bio nasred Krke, od visovačkih su franjevaca tražili ha-

Franjevački samostan Visovac

33. U sp . n. m j . i H r v a t s k e n a r o d n e p j e s m e , izd . M atica h r v a tsk a , Z agreb , X /1942, 96—98.
34. S. T R A L JIC , D r n iš , 399; K . KO SOR, 71. d j ., 37.
35. K. KOSOR, n. d j., 20—26.
36. S. T R A L JIC , D im iš. 397.
37. G. V IN JA L lC , n. d j., 63.

131
rač i skradinski i drniški Turci. Dn se .Izvuku i* te neprilike, bili su prlmij^,
g. 16lll. da se iz Visovcu presele u Koblljnču (Kobljuču) 1 tamu /apoenu ^ra<|u'
novi samostan:18 Na žalbu franjevaca sultan Ju g. Ili IH. uputio frrmun l)«»-.,,/
skom veziru SkendetvpaŠi, a on sandžak-begovlma i kadijama sandžaknln , | ,
ne ometaju franjevee u vršenju njihove svećeničke službe po solima i da u,,
carine njihovu robu:151 Vizitator fra Pavao iz Rovinja za svoga boravka na Vi
sovcu u korizmi g. 1640. bio je svjedokom kako je na Visovac došlo 12 sofi,
(muslimanskih redovnika) i tu se dva dana g os Uli, Napustili su Visovac tok
onda kad su im franjevci dali voska, sapuna i novaca/'0
No, nisu takvi bili svi predstavnici turskih vlasti. Neki su franjevce i
njihove vjernike uzimali u zaštitu od nasilnika. Nočvenski kadija IVIeh med je
obavijestio vise vlasti da su dvojica Drnišanu zlonamjerno optužili nekolik i
visovačkih franjevaca da su jataci uskoka i njihova harambaše Miloša Župa«
novića.38394041 Seras'ker Iialil Hodža, graditelj jedno od drniških džamija, danas
crkve sv. Ante, kao prijatelj visovačkih franjevaca pozajmio im je g. 1616, 600
reala za gradnju samostana u Kobi jad. Na smrti im je oprostio sav taj dug
i poderao zadužnicu s riječima: »Požarnijeni novac darivam onim siromašnim
fratrima da ih ne bi poslije moje smrti uznemirivali Turci.«42 U gladnim go­
dinama franjevcima su vlasti dozvoljavale da se sklone u Drniš da ih ne bi
uznemirivale terorističke družbe i od njih tražile hranu. Tako su se npr, sklo­
nili g. 1639, kako se razabire iz fermana sultana Hamida I. upućena skr udla­
skom kadiji. Slično pismo izdao im je vjerojatno bosanski paša Dilaver g.
1643. »u taboru na Livanjskom polju<-, a govori o sklanjanju visovačkih franje­
vaca u Drniš zbog gladi.4345 Neki musliman iz Dubravka kraj Visovca pozvao
je u kuću fra Miju Bogetića i spomenutog vizitator a fra Pavla iz Rovinja i tu
ih počastio. Nakon pozdrava, majka je tog muslimana poljubila fra Miju, a
sestre fra Mijina slugu/'4
Gore od franjevaca prolazili su njihovi vjernici. Mietačko-turska granica
u šibenskom zaleđu bila je i u vrijeme mira nemirna. Gotovo na dnevnom redu
vršile su se otimačine, ubojstva i pljačke, osobito od druge polovice 16. st.
Mletački podanici upadali su na turski teritorij, a turski podanici na mletački
teritorij. Turski feudalci, udaljeni od centralnih vlasti, vladali su se dosta
samovoljno. Iskorištavali su svoje kmetove u osobno bogaćenje. Više vlasti
uvažavale su žalbe ugrožene raje, ali su feudalci malo za to marili. Korupcija
je vladala kao normalna pojava. Za bogaćenje dobro im je dolazila trgovina
sa Šibenikom i drugim primorskim gradovima/*5

4. Trgovina sa Šibenikom

Za višegodišnjeg mira (1540—1570) između Drniša i Šibenika razvila se

živa trgovina. Turski su podanici iz Drniša i Zagore na konjima i magarcima
dogonili u Šibenik svoje produkte: žito, meso, vunu, sir, sukno, itd. i u Šibeniku
38. G. V IN JA L lC , n. d j., 64—65.
39. J. A. SOLDO, S a m o s ta n M a jk e od M ilosti na V iso vcu , K a č 1 ć, 11/196!) 168.
40. S. ZLATOVIC, I z v je š t a j o B osn i god. 1640. o. P a v la iz R o v i n j a , S t a r i n o JAZU.
23/1890, 13.
41. J. A. SOLDO, n. dj., 169.
42. L ib e r a r e h iv a lis p ro v in c ia e , A SS, I, 230.
43. U sp . S. BAR JAK TAR EV IC , T u r s k i d o k u m e n t i u s p l i t s k o m A r h e o l o š k o m m u z e ju l fr a ­
n j e v a č k o m s a m o s ta n u n a V iso vcu , S t a r i n e JA ZU , 44/1952, 51, br. 3, 51—52, bt\ 102.
44. S. ZLATOVIĆ, n. dj., 15.
45. G. STANOJEVIĆ, D a lm a c ija u d o b a k a n d is k o g rata (1645—1669), v e s n i k vojnot!
m u zeja JN A , 5, sv . II, B eo g ra d 1958, 94—98.

132
kupovali industrijsku robu i primorske produkte: vino, ulje, svijeće, lonce, oso­
bito sol. Prema svjedočanstvu mletačkog sindika Glan Battiste Giustiniana iz
g. 1553. znalo je u Šibenik odjednom doći 500 do 600 Zagoraca s turskog teri­
torija radi nabavke soli.46 Između Venecije i Turske bio je sklopljen sporazum:
turski su podanici dužni dolaziti na šibenski pazar sa svojim produktima, a
Venecija je dužna da im priskrbi soli. Prihod od trgovine solju dijelit će iz­
među sebe. Gotovo sto godina (do 1647) postojao je takav trgovački odnos
između Šibenika i drniške krajine. Taj je odnos pokvario kandijski rat i kuga
g. 1649.4748
Trgovačke veze između Drniša i Šibenika nastojali su iskoristiti u po­
litičke svrhe i Turci i Mlečani i senjski uskoci. Turski su podanici prelazili na
šibenski teritorij i tražili dozvolu za boravak pod izgovorom da izbjegnu pro­
gon. Kasnije bi se vraćali i obavještavali Turke o prilikama na mletačkom te­
ritoriju. Neki bi s turskog teritorija pošli u Senj, pridružili se uskocima i pred­
vodili uskoke preko šibenskog teritorija na turski teritorij. Neki su stanovnici
šibenskog teritorija primali uskoke u svoje kuće i dobivali dio opljačkane robe.
Neki su im pokazivali put na turski teritorij.46 Za mletačko-uskočkog rata na
Uskrs g. 1613. iskrca se 400 uskoka kod Krapnja, upadnu u okolicu Drniša,
opljačkaju je i s plijenom istim putem vrate se u Senj. Pri upadu proglase da
dolaze s dozvolom mletačkog gen. providura.49
U to doba se sigurno i u Drnišu kao prirodnom centru Petrova polja, bliže
Zagore, Promine i Miljevaca razvila trgovina lokalnog značenja. To se dade
zaključiti iz riječi Šibenčanina Franje Divnića (1607-1672). U rukopisnoj povi­
jesti kandijskog rata »Historia della guerra di Dalmazia tra Venetiani e Tur-
chi« veli na jednome mjestu da je Drniš u njegovo doba bio »loco assai popo-
lato e mercantile«, vrlo napučen i s razvijenom trgovinom. Rrojio je oko 1.500
ognjišta ili dimova, ne brojeći tu kaštel ili tvrđavu u kojoj je živio kaštelan
ili dizdar.50 U Šibeniku je oko 1553. bilo 1.275 dimova ili 8.000 stanovnika.51
Znači da je Drniš uoči kandijskog rata brojio više nego Šibenik g. 1553. Vjero­
jatno oko 10.000 stanovnika. Koliko je stanovnika brojila u to doba cijela
drniška krajina može se nagađati iz nekih suvremenih izvora.
G. 1623. uprava franjevačke provincije Bosne Srebrene izvijestila je Kon­
gregaciju za širenje vjere u Rimu o stanju provincije. O Drnišu se tu veli da
je »turski grad«, da se nalazi »na početku ravnice koja se zove Petrovo polje«
i da u njemu živi malo Turaka, ali da su svi plemići, a nemalo kršćana.52
Biskup fra Ante Matić izvijestio je 15. V. 1624. Kongregaciju koncila u Rimu
o ¿tanju skradinske biskupije. O Drnišu piše da se sastoji od tvrđave i pod-
građa i da u podgrađu stanuju Turci, skizmatici i malo katolika.53
Antazije Georgiceo (Jurjević) po želji cara Ferdinanda II. obašao je g. 1626.
Bosnu i Hercegovinu te usmeno i pismeno obavijestio cara o svom putu. U 3.
46. S. G R U B lS lC , n. d j., 69—70; G. N O V A K . Š ib e n i k , 192—193.
47. G. N O V A K , Š i b e n i k , 266—267.
48. G. N O V A K , Š i b e n i k , 180.
49. G. V IN JA L IĆ , n. d j., 55.
50. P r ije p is o r ig in a la u A r h e o lo šk o m m u z e ju u S p litu , 87, fo l. 79. — M lečan in A p o sto lo
Ž en o v e li da j e D rn iž u o č i g. 1648. b io b o g a t sv a k o m v r sto m h r a n e jer su s v i k o ji su tr g o v a li
sa Š ib e n ik o m k r o z a nj p r o la z ili. U sp . G. N O V A K , C o m m i s s i o n e s et re la tio n e s , M o n u m e n t a ,
Z agreb, 50/1972, 242.
51. S. G R U B lS lC , n. d j., 69.
52. B. P A N D Z IĆ , R e la t io d e P r o v i n c i a B o s n a e A r g e n t i n a c O. F. M. ann. 1623. S. c o n g re -
g a ti o n i d e P r o p a g a n d a f i d e e x h ib i ta , M a n d i ć e v zbornik, R a d o v i H rv a tsk o g a p o v ije ­
sn o g in s titu ta u R im u , R im , I—11/1965, 225. — B isk u p M atić p o tje č e iz sta r e tr g o v a č k e o b ite lji
u P o ž e g i. S k r a d in sk im je b isk u p o m p o sta o 17. VI. 1613. G. 1615. im e n o v a n je a d m in istra to ro m
b o sa n s k e b isk u p ije . U m ro je 22. V IU . 1625. u F o jn ic i i p o k o p a n u sa m o sta n sk o j crk v i D u h a
S v e to g a . U sp . D. F A R L A T I, l l l g r i c u m s a c r u m , 1V/1769, 28. i 79.
53. A r c h iv io se g r e to V a tica n o , R e la tio n e s d io e c e s iu m , S c a r d o n e n sis, 1624.

133
dijelu svog izvještaja nabrajava utvrde i naselja u drniškoj krajini i broj
raca koliko može dati pojedino naselje. Za Petrovac u Klancu kaže da je okru­
žen zidinama, nenastanjen i da u njegovoj blizini nema nikakva naselja. Zn
Hotiblić ili Sušelić u Razvodu slično se izražava: ima zidine i kaštelet, ali bez
ikakva značenja. No uza nj se nalazi naselje koje može dati 60 do 70 boraca.
Drniš je »grad okružen zidom koji opseže oko pola milje. U njemu je malo
kuća i jedan kaštelet. Uza nj je podgrađe (varoš) koje broji oko 200 kuća i
može dati usve 300 boraca. U kašteletu se nalazi 4-5 topova malog kalibra. U
bližoj okolici Drniša ima oko 20 sela sa 300 kuća koje mogu dati do 300 bora­
ca. 18-20 milja dalje od Drniša nalazi se oteo 40 sela koja mogu dati 2.000 bo­
raca. Ta se sela nalaze u Petrovu i Kosovu polju. Nečven je manji od Drniša
i nije nastanjen. U njegovu podgrađu ima oko 80 kuća i mogu dati 70-80
boraca, uglavnom dobrih vojnika. Malo podalje nalazi se oko 10 sela koja mo­
gu dati oko 200 vojnika. U samom Nevčenu nema ni age ni suca, nego u nj
povremeno dođe kapetan sandžak ata.545
Dr. Franjo Rački objavio je u 14. knjizi Starina JAZU g. 1882. opis bo­
sanskog pašaluka iz prve polovice 17. st. Njegov je autor pri svom radu isko­
ristio službeni turski popis iz g. 1620. Prema mišljenju Račkoga to je učinio
»u vrijeme dviju posljednjih desetina prve polovine XVII. vijeka«. Podaci koje
donosi za tvrđave i sela drniške krajine podudaraju se s podacima A. Geor-
gicea. Razlikuje se od njega što za Drniš kaže da se u njemu nalaze mnoge
age i dizdar.™ Nakon ustanka g. 1648. iz Drniša i drniške krajine izbjeglo je
u okolicu Šibenika preko deset tisuća bjegunaca, ne brojeći tu one koji su se
povukli u Moseć i u zaleđe Kaštela i Trogira.56 Sve nam to govori da je drniš­
ka krajina u drugoj polovici 16. st.. i u prvim desetljećima 17. stoljeća bila
dosta napučena i da je posljedica toga bila živa trgovina u Drnišu i između
drniške krajine i Šibenika.

5. Crkva

Prije najezde Turaka drniška je krajina pripadala djelomično šibenskoj

biskupiji, djelomično kninskoj i s jednim malim dijelom trogirskoj biskupiji.
Šibenskoj je biskupiji pripadala Zagora do Cijcole i Moseća (Petrove gore).
Kad je g. 1298. ustanovljena, na tom je području imala župe: Žitnić, Pokrov-
nik i Sitnicu (Sitno).57 Žitnićke je župe nestalo oko g. 1460. '.Pokrovnik su Tur­
ci zapalili g. 1543, a njegove je župe nestalo g. 1564. Sitnica je kao župa pre­
stala opstojati iako 1470. te je g. 1487. bila pridružena župi Pokrovniku.58
Područje Petrova polja, Promine i Miljevaca pripadalo je kninskoj bisku­
piji, koja je bila osnovana za hrvatskih narodnih vladara. Hrvatski su kraljevi
htjeli uza se imati svoga posebnog biskupa. Taj je biskup bio najugledniji
među ostalim hrvatskim biskupima i jedan od dvorskih prvaka. Njegova se
jurisdikcija protezala do Drave. Kad je nestalo hrvatskih narodnih vladara.

54. M. N . BATINIC, N je k o li k o prilo g a k b o s a n s k o j c r k v e n o ) p o v ij e s t i, S t a r i n e JAZU.

Z agreb, XVII/1885, 140.
55. F. RAČKI, P rilozi za g e o g r a f s k o - s t a ti s ti č k i o pis b o sa n s k o g a p a ša lu k a , Starine.
Z agreb, XIV/1882, 174 i 180.
50. S. ZLATOVIC, F ran o vci D r ž a v e presu. O d k u p ite l ja i h r v a t s k i p u k u D a lm a c iji, Za­
greb 1888, 129.
57. U sp. F olium d io e c e s a n u m , Š ib en ik , 1/1882, 7. i 49; 11/1883, 65—66. i 80- K STOSlC,
n. d)., 87, 80-91, 100—103.
58. K. STOSlC, n. đ)., 0B, 89. i 103.

134
prestala je i njegova uloga kao dvorskog prvaka. Kako se našao u Kninu,
postao je kninskim rezideneijalnim biskupom. Od splitske sinode g. 1185. ju­
risdikcija mu se protezala na tri županije: kninsku, vrličku i psetsku. Kninska
je županija zapremala Petrovo polje, dio Zagore, Prominu i Miljevce do Ci-
kole. Uz biskupa postojao je i kninski kaptol. Njegovi su članovi obavljali i
javne poslove.5960
Koliko je prije turske invazije bilo župa u drniškoj krajini, teško je reći
Sudeći po iskopinama crkava i lokalitetima, gdje su ustanovljeni tragovi po­
rušenih crkava, čini se da ih bilo više nego danas. U Kljacima su pronađeni
ostaci starohrvatske crkve blizu župske crkve sv. Ilije.69 U Gracu su iskopani
ulomci starohrvatske crkve sv. Petra.61 U Kađinoj Glavici na Crkvini (vlas­
ništvo Tona Gorete) ustanovljeni su starohrvatski grobovi, uz koje se bez sum­
nje nalazila i crkva.62 U Ceceli na Petrovu polju otkriveni su temelji dviju sta­
rohrvatskih crkava.63 U Badnju je sve do 1870. postojala srednjovjekovna crk­
va sv. Ivana, uz koju su otkopani starohrvatski grobovi.6465Nedavno je u samom
Drnišu (na FenČevin'i) otkrivena starohrvatska nekropola, uz koju je vjerojatno
postojala crkva.6,1 U Trbounju su kod Donjih Oupića, na mjestu zvanom Crk­
vina, ustanovljeni očiti tragovi omanje crkve, vjerojatno iz starohrvatskog
doba.66 U Lukaru su pod Prominom uz crkvu Marijina Rođenja pronađeni
ostaci starohrvatske crkve.6' Uz srednjovjekovnu crkvu sv. Martina u Mratovu
u novije vrijeme pronađene su starohrvatske naušnice.68 Uz kulu Nečven u
Promini ustanovljeni su temelji crkve koja je prema tradiciji bila posvećena
Duhu Svetomu.69 Na Miljevcima su uz srednjovjekovni zamak Kamičac zapa­
ženi tragovi porušene crkve.70 Sve to govori, da je na tom području nekada
moralo biti više župa. Možda više nego -danas. Danas postoje ove župe: Drniš,
Miljevci, Promina, Siverić, Kadina Glavica, Gradac i Kljaci. U predtursko
doba vjerojatno su postojale u: Kljacima, Gracu, Kadinoj Glavici, Badnju,
Trbounju, Lukaru, Nečvenu ili Mratovu, Kamičku, Ključicama i možda još u
Bogetiću.
Skradinski biskup fra Toma Ivković (1626-1633)71 u svom izvještaju iz g.
1630. spominje samo dvije župe na teritoriju Promine i Petrova polja: Hotiblić
u Promini i Petrovo polje u istoimenom polju. U prvoj se u to doba nalazilo

59. S. G U N JA C A , T in ien sia , 23—24, 29—30.

60. N . GA BRIĆ, N a la z s t a r o h r v a t s k e c r k v e u K lj a c im a k o d D rn iš a , K a č i ć, IV/1971,
59—70.
61. F. RAD IĆ, G l a d i t e l j s k i u r e s n i i n a d p is n i u lo m c i h r v a t s k o - b i z a n ti n s k o g s lo g a sa c r k v e
Bi. G o s p e u d r n i š k o m G ra cu , S ta r o h r v a ts k a prosvjeta, K n in , IV/1898, 3—4,
107—112.
62. Z a k lju č a k iz u sm e n ih p o d a ta k a v la sn ik a z e m ljišta T on a G orete u k o lo v o z u g. 1978.
63. F. RAD IĆ, I z v j e š ć e o r a d u H r v a ts k o g a s t a r in a r s k o g a d r u š t v a u K n in u , S t a r o h r v a t ­
s k a p r o s v j e t a , K n in , IV/1898, 3—4, 166—167.
64. F . RAD IĆ, U l o m a k s r e d o v j e č n o g n a d p is a iz B a d n ja k o d D rniša, S t a r o h r v a t s k a
p r o s v j e t a , K n in , 1/1895, 3, 135—137.
65. V . M O JA S, U D r n iš u o t k r i v e n i s t a r o h r v a t s k i g r o b o v i iz IX ili X s t o lj e ć a , S l o b o d ­
na Dalmacija. S p lit, 24. lip n n ja 1976, 7; ISTI. N a s ta v l je n o is tr a ž iv a n j e s t a r o h r v a t s k ih
g r o b o v a n a F e n č e v in i, S l o b o d n a D a l m a c i j a , Split, 24. lip n ja 1976, 6; I. M., D rn iš k i
s ta 'r o h r v a s tk i n a la z, S l o b o d n a D a l m a c i j a , 16. srp n ja 1976, 6.
66. P r io p ć io Iv ic a C upić au toru ra sp ra v e.
67. U sp . I z v j e š t a j u p r a v i t e l j s t v a H r v a t s k o g a sta r in s k o g a d r u š t v a u K n in u , S t a r o h r v a t ­
s k a p r o s v j e t a , K n in , 11/1896, br. 3, 200.
68 A u to ru ra sp r a v e u sm e n o p rio p ćio u k o lo v o z u 1978. o. S. V ek ić, žu p n ik P ro m in e.
69 S ZLATOVIĆ, T o p o g r a f i č k e c r tic e o s t a r o h r v a t s k i m ž u p a n i j a m a u D a lm a c iji i s t a r im
g r a d o v i m a n a k o p n u o d V e le b i ta do N e r e tv e , S taroh rvatsk a prosvjeta. K nin,
11/1896, 3, 152; G. URLIĆ IVANOVIĆ, N e č v e n - k u la , S t a r o h r v a t s k a p r o s v j e t a , K nin
1/1895,T , 49.
71 ’ R odio s^e u ^ F o jn ic i g. 1575. U čio je te o lo g iju u B resci. U P r o v in c iji je b io d efin ito r,
k u sto d i d va p u ta p r o v in c ija l (1616. i 1625.). Za sk a r d in sk o g je b isk u p a b io ređ en u S p litu
8. i u . 1626. S p o č e tk a je im a o re z id e n c iju n a V iso v cu . U m ro je u J ajcu u o žu jk u g. 1633. i
p o k o p a n u crk v i sv . Iv a n a K rstitelja . U sp . D. FA R LA TI, n. d ).} 28. i 80.

135
pet poručenih crkava, V drugoj devot* xl k o jih su tri b ile nanovo sagrađene
- nov i tor ivaedifioatae«, l'načajna je biskupova opaska da broj župa novodi
prema broju dušobrižnika, a no prema broju župa koje su nekoć tu posto­
jale,™
U sve.*i s crkvama postavlja se pitanje: da li je u samom Drnišu postojala
vrkra 'u mrskog vladanja? U navedenom izvještaju provincije Bosne Srebro-
no i: g, 1623* spominje se »kapelu turskoga grada koji se zove Drniš«, »capella
civitatis Turcarum quae voća tur Darnisc«.7* Skradinski biskup fra Ante Ma-
izvještava Kongregaciju koncila g. 1624. da se u Drnišu nalazi »župska
crkva sv. Ivana««* »ehiesa parochiale delta s. Giovanni di Darnis«.727347576* Iz tih bi
se navoda moglo uključiti da je 20. godina 17. st. postojala crkvica ili kapela
s\\ Ivana u Drnišu. Međutim, to ne stoji. Da Matić nije naveo naziv crkve,
moMa bi se moglo dokazivati da je u Drnišu zaista postojala katolička kapela
u to doba. No, protiv toga govore drugi dokumenti iz 17. st. i na početku 18. st.
Nakon kandijskog mira (6. IX. 1669) šibenski je providin' Anzolo Emo 30.
\ 111. 1670. poklonio visovačkim franjevcima džamiju Halila Iiodže u Drnišu s
motivacijom da so u Drniš uvede kult Božjeg veličanstva i ostvari želja vrhov­
ne vlasti,™ Da je u Drnišu prije toga opstojala crkva ili kapela, Emo se sigur­
no ne bi tako izražavao. Papa Inocent XI. podijelio je 11. rujna 1681. potpuni
oprost u trajanju od 7 godina svima koji, uz propisane uvjete, pohode crkvu
^v. Ivana u Badnju uoči Glavosjeka sv. Ivana i na sam taj blagdan." U pro­
sincu g. 1715. pohodio je crkvu sv. Ivana u Badnju fra Filip Surković kao de­
legat šibenskog biskupa Cal eg arija i u svom izvještaju crkvu naziva župskom
crkvom Drniša i Petrova polja.7879*Deset, godina poslije toga, 20. studenoga 1725,
šibenski je biskup Karlo A. Donadoni ustanovio da je crkva trošna zbog sta­
rosti.™ Sve nam to govori da se franjevački izvještaj iz g. 1623. i izvještaj bis­
kupa Matica iz g. 1624. nisu precizno izrazili. Tako mjesto »capella civitatis
Turcarum quae voća tur Darnisc« franjevački je izvještaj imao napisati »capel­
la saneti Joannis in Badanj, capella civitatis Turcarum quae vocatur Darnisce«,
a biskup Matić mjesto »ehiesa parochiale đetta s. Giovanni di Darnis« imao je
napisati »ehiesa đetta s. Giovanni, parochiale di Darnis«, jer je crkvica sv.
Ivana u Badnju i tada i poslije sve do g. 1886. bila župskom crkvom petro-
poljske, odnosno drniške župe.so
Da Matić nije pouzdan izvjestitelj, postoji i drugi dokaz. U svom izvještaju
crkvu u Gracu naziva župskom i kaže da je posvećena sv. Mihovilu. No ni
jedno ni drugo nije točno. Crkva nije bila župska jer je Gradac u to doba pri­
padao župi Petrova polja kojoj je župska crkva bila crkva sv. Ivana u Badnju.
Po riječima petropoljskog župnika fra Ignacija Vukasovića iz g. 1693. crkva je
u Gracu bila hodočasnička crkva. K njoj su vjernici dolazili na zavjet, prire­
đivali kod nje procesije i molili za dobru žetvu. Nije bila posvećena sv. Miho­

72. A r c h iv lo s e g r e to V n tica n o , R ela tio e p ise o p a tu s S c a r d o n e n sis et a d m in istr ia tio n is regnl

B o sn a e , 1630.
73. B . P A N D Z lC , n. d j., 219.
74. P o d a tk e o n je m u v . u b ilje š c i 52.
75. U sp . b ilje š k u 53.
76. A SV . S p isi s a m o s ta n s k e u p ra v e. F a sc. 1—19. » C o n tr lb u lti p erclb li c o n v e n ie n ti riflessl
p rim a al v e to c u lto di S u a D iv in a M aestii, c h e tn q u e lla citti\ si v a in tro d u c e n d o e pol al-
1 a d lm p im e n to d e lla P u b b lic a su p r e m a volonU V -
.7. A rh iv fr a n je v a č k o g sa m o sta n a sv . L o v re u Š ib e n ik u (A S L S ), O rig in a ln e isprave,
B r. 0—15.
7H. B isk u p s k i a rh iv — Š ib e n ik (B A S ), Sv. 03, J. D. C alegarl. V isita tio n e s, »E go fr. Phlllp-
pu s S u r c o v le h ab im o th a O rd ln ls M in. S. P. F r a n c lsc i V lsita to r e p lsco p a lts.^
79. B A S . Sv. 131, F. C. A. D o n a d o n i, U b e r v ls lta tlo n u m et e o n flr m a tio n u m , 172S—1755. 206.
B). K. KOSOR, ti. t/j., 39. I 44; iSTr, DrnlS u o g le d a l a tis k a za h r v a t s k o g a narod n og pre­
p o r o d u u D a lm a c i ji (1800 1921), K a C i C, V1IIU976, 107—110.

136
vilu nego Uznesenju bi. D. Marije, kako nam svjedoči terminacija generalnog
providura Aleksandra Molina iz g. 1692. i petropoljski župnik fra I. Vukasović
iz g. 1693.81 Teško je vjerovati da je crkva mijenjala naziv za kandijskog i
morejskog rata. Vjerojatno je biskup Matić zamijenio naziv crkve u Pokrov-
niku s nazivom crkve u Gracu. Obje se nalaze na brežuljku i približno jednako
su udaljene od Drniša. Crkva u Pokrovniku bila je župska. Do zabune je mog­
lo doći zbog toga što je Matić kao skradinski biskup boravio na Visovou samo
mjesec dana, i to, kako se čini, >na početku svoje službe (g. 1613), a izvještaj
je pisao 15. svibnja 1624.
Franjevački izvještaj kaže za Drniš da se nalazi na početku ravnice koja
se zove Petrovo polje,82 a biskup Matić da se Petrovim poljem zove i mjesto
-locho« i ravnica »pianura«. Petrovo Polje kao mjesto ili naselje vjerojatno se
nalazilo uz današnju župsku crkvu u Gracu. Zai to imamo potvrdu u matici
krštenih katedralne župe sv. Jakova u Šibeniku.83 U nju su unesena djeca
krštena u šibenskoj katedrali kojih su roditelji nakon ustanka g. 1648. morali
napustiti rodni kraj i skloniti se u Šibenik. Budući da se u matici druga sela
oko polja poimenice navode (Tepljuh. Kanjani, Ružić, Humljenović, Siverić),
može se zaključiti da se Petrovim Poljem u ono doba nazivao donji dio Graca
s Otavicama. Po mišljenju nekih arheologa Petrovo je polje dobilo svoj naziv
po crkvi sv. Petra koja se nalazila u blizini sadašnje župske crkve u Gracu.8'5
Dosljedno, prema crkvi u polju moglo se nazvati i naselje na rubu polja u bli­
zini crkve.

6. Pasterizacija

Nakon pada Knina u turske ruke g. 1522. briga za vjernike u kninskoj

biskupiji bila je povjerena franjevcima Bosne Srebrene. Biskupija nije bila
još dokinuta. Austrijski carevi kao austrougarski kraljevi, birali su kninske
biskupe jer su kninski biskupi bili članovi sabora pa je bilo u interesu države
da se broj biskupa ne smanjuje.85 Od g. 1613. skradinski biskupi fra Ante Ma­
tić (1613—1625), fra Toma Ivković (1625—1633) i fra Pavao Pasilović (1642—
—1656)86 imali su jurisdikaciju ne samo u skradinskoj biskupiji nego i u knin­
skoj i bosanskoj biskupiji. Neko vrijeme sjedište im je bio visovački samostan.
Kninski biskupi, imenovani od austrijskog cara, boravili su u Ugarskoj ili
Austriji. G. 1648. car Ferdinand III. imenovao je kninskim biskupom franjev­
ca fra Juru Bjelavića. Njegovo je imenovanje potvrdio 8. I. 1648. papa Inocent
X. Kad su u veljači te godine Drniš i Knin pali u mletačke rake, novi se bis­
kup ponadao da bi mogao preuzeti kninsku biskupiju. Drugi se put ponadao
g. 1654. kad je generalni providur Lorenzo Dona pokušao osloboditi Knin od
81. K. KOSOR, D rn iš p o d V e n e c i j o m , 43.
82. B. P A N D 2IC , n. d j., 225.
83. A rh iv k a ted r a ln e žu p e sv . J a k o v a u Š ib e n ik u , M atica ro đ en ih žu p e sv . J a k o v a , 1648
—1670, p a ssim .
84. F. R ADIĆ. n. dj., S t a r o h r v a t s k a prosvjeta, K n in , IV/1898, 108.
85. D. F A R L A T I, n. d j., 297—299.
86. B isk u p P o silo v ić rod io se u G la m o ču . F ilo z o fiju i te o lo g iju je u čio u P eru g g i i A n co -
ni. U P r o v in c iji je v r šio slu ž b u le k to r a . Za b isk u p a je b io r e đ e n u R im u g. 1642. G. 1644. uz
sk ra d in sk u b isk u p iju p o v je r e n a m u je u p r a v a k n in s k e , b o sa n sk e , k r b a v sk e i tu r sk i d jelo v i
zad arsk e, n in sk e, tr o g ir sk e i s p lits k e b isk u p ije . G. 1648. p o sta o je i a p o sto lsk i v ik a r p o d ru čja
izm eđ u S ave i D rav e. N e k o m u je v r ije m e v is o v a č k i sa m o sta n b io rezid e n c ijo m . U m ro je
izm eđ u 1656. i 1657. g o d in e . U sp . J. B U T U R A C , K a t o l i č k a c r k v a u S la v o n iji za m r s k o g a v l a ­
d a n ja , Z agreb 1970, 101—107. i S. K O VAClĆ, C r k v a na s k r a d i n s k o - k n i n s k o m p o d r u č j u u XVI I .
s to lj e ć u p r e m a i z v j e š t a j i m a s k r a d i n s k i h b is k u p a S v e t o j Stolici, C r o a t i c a Christiana
p e r i o d i c a , Z a g ie b , 1/1977, 1, 27, b ilj. 18.

137
 Turaka. Međutim, ni jedan ni drugi put nada mu se nije ispunila«? Tako ,
su
-a duhovno potrebo v j e r n i k a k n i n s k e biskupije' i d a l j e brin ul i ffknuUn
in.ski
odnosno makarski biskupi i franjevci visovnčkog samostana.
Povjesničari se ne slažu kad su se franjevci doselili na Visovac, Frnnj,.
g 1623 tvrdi da su ga franjevci kuplld od i i
se naselili.87889901 IVemn Vinjalieu to je bilo oko g. 1523, kad je Sulejmnn II.
vodio nasilnu islamizaciju u okupiranim krajevima, držeći se principa: u jH
noj državi treba da bude jedan car, jedan zakon i jedna vjera,80 Zlatović, na
protiv, tvrdi đa su se franjevci doselili na Visovac oko g, 1445. na poziv hrvat­
skih plemića Martinuševiča i UUsinovića, kojih su se grobovi nalazili na Visov
cu uz samostan benediktinaca, odnosno pavlina.11,0
Najteže dane franjevci su i njihovi* vjernici proživljavali za turskih pljač­
kaških pohoda i za prisilne islamizacije. Nije im koristila ni ahdnama Mehmoda
II. kojom im je 'bila zajamčena sloboda vjere. Da sačuvaju vjeru svojih otaca,
bježali su na mletački teritorij ili se povlačili u planine nepristupačne turskim
konjima, trpeći glad i svaku oskudicu.111
Takvo stanje nije bilo u interesu turske države, pa je franjevcima i nji­
hovim vjernicima dala slobodu vjere uz uvjet da nasele opustjela polja i daju
državi harač i druge namete. Tako se može razumjeti da je g. 1568. na Visov-
cu uređen novicijat.02 O pastoralnom radu visovačkih franjevaca iz l(i. st. vrlo
se malo zna. Zna se da su iz Visovca posluživali sve katolike od Like do Cetine
i da su u svom apostolskom radu bili više puta ometani. Na početku 17. st.
visovački su franjevci imali devet (9) župa: 1. Liko, koja je sezala nadomak
Senja. 2. Knin, 3. Kistanje, koja je obuhvaćala Bukovicu i prostirala se sve do
Zadra, 4. Županovići, 5. Kožulovo Polje, istočno od Benkovca, (i. Skradin s
okolicom, 7. Petrovo Polje, 8. Zmino (današnji Muć) i 9. Kapela turskoga gra­
da »koji se zove Drniš«. U samostanu su 1623. godine bila 24 zavjetovana fra­
njevca, a gvardijan fra Nikola Ružić.0394
Prema izvještaju biskupa Matica iz g. 1624. skradinska je biskupija u nje­
govo doba brojila 7 župnih crkava. Njih je posluživalo 7 visovačkih franjeva­
ca. Na Visovcu ih je bilo isfvega deset! Od samostanskih župa spominju se sa­
mo dvije: župa crkve sv. Ivana u Drnišu i župa crkve sv. Mihovila u Petrovu
Polju.^ Velika razlika u statističkim podacima između franjevačkog i Ma ti­
čev a izvještaja dolazi odatle, što su u franjevački izvještaj uneseni podaci iz
g. 1623. a u Matićev vjerojatno iz g. 1613. ili 1614.
Matićev nasljednik biskup Ivković u svom izvještaju od 13. ožujka 1630.
nabraja šest župa skradinsko-kninske biskupije: 1. Skradin s obližnjim selima,
2. Kožulovo Polje, 3. Bukovica, 4. Petrovo Polje, 5. Zmino i 6. Otiblići (Pro-
mina).95 Ivković, za razliku od dvaju navedenih izvještaja, ne spominje župu
kapele turskoga grada Drniša, a spominje župu Otibliće koju oni ne spominju.
Značajno je da nijedan od triju izvještaja ništa ne govori o župi drniške Za­
gore. Možda zato što je to područje pravno pripadalo šibenskoj biskupiji

87. D . FA R L A T I, n. d j., 300.

88. B. P A N D 2 IC . n . d j., 223.
89. N. d j 7.
90. F ra n o v c i, 15.
91. G. V IN JA L IC , n. dj., 20—30; S. ZLA TO V IĆ , F r a n o v c i, 3«.
92. J. A. SOLDO, n. d j 232.
93. B. P A N D 2IC , n. d j., 219.
94. N. m j .
95. N. mj. S. K o v a čić m j. K o ž u lo v o P o lje im a K o s o v o P o lje , a m j. O tib lić i im a O tišle,
što n ije to ćn o . U sp . n. d j., 26.

138
 G. 1640. na Visovcu je bilo 14 svećenika, 3 klerika, 2 brata laika i 4 kan­
didata. Samostan je imao 16 konja, a trebalo mu ih je još 8. Veći dio tih ko­
nja služio je svećenicima za pasterizaciju raštrkanih vjernika između Senja i
Cetine.96 Prema Ivkovićevu izvještaju u župi Skradin bilo je g. 1630. oko 100
katoličkih kuća, u župi Kožulovo Polje 248, u Bukovici oko 199, u Petrovu
Polju 268, u Zminu 288, a u Otiblićima 140 kuća. Biskup je Matić za svog po­
hoda crkvi sv. Ivana u Badnju krizmao 500 krizmanika, i to u poodmakloj dobi,
jer otkađa je drniška krajina došla u turske ruke, noga nijednog biskupa nije
stupila na taj teritorij. U župskoj crkvi Petrova Polja nije održao krizme, nego
je više od 300 vjernika svojim propovijedima nastojao odvratiti od nekih ruž­
nih mana, i u tome je uspio. Biskup je Ivković za kanonskih pohoda do 1630.
u šest župa krizmao oko četiri tisuće i sedamsto vjernika. Prema izvještaja
biskupa Posilovića iz g, 1645. u skradinskoj i makarskoj biskupiji bilo je 5.201
katolička kuća na 6.608 muslimanskih i skizmatičkih kuća. Biskup je uspio
krizmati 18.606 vjernika. Dio svoje biskupije nije mogao pohoditi zbog kuge
koja je tamo vladala.97
Zbog velike rastrkanosti i različitih smetnja sa strane turskih vlasti vjer­
nici nisu mogli biti dovoljno poučeni u vjerskim istinama pa su se među nji­
ma uvriježile kojekakve mane i poroci. Neki su iz osvete znali zapaliti dru­
gome >kuću. Drugi su, potplaćeni od Turaka, nanosili štetu drugim katolicima.
Neki su zarobljavali katoličke djevojke i prodavali ih Turcima. Neki su opet
prelazili na islam, dopuštajući ženama da ostanu u katoličkoj vjeri. Drugi su
živjeli u konkubinatu dok bi im zakonita žena čamila u turskome ropstvu.
Neki su prodavali Turcima vlastitu djecu da se mogu osloboditi turskoga rop­
stva, bez nade da će ih moći otkupiti.98

7. Kardinal Juraj Utišinović

Juraj Utišinović Martinušević po ocu Grguru potječe od prastare hrvatske

obitelji Utišinovića, a po majci Ani od stare plemićke obitelji Martinuševića.
G. 1545. piše on Antunu Vrančiću: »-Rodio sam se od plemićkog i starog ko­
ljena hrvatske gospode. Zavičaj mi je Kamičac, glasovit po svojoj kuli. Otac
mi se zvao Grgur Utišinović, a majka Ana od stare plemićke porodice Marti-
nuševića.«99
Otac mu je poginuo u ratu s Turcima. Od tri brata, brat mu se! Nikola
odlikovao kao vojnik, brat se Matija bavio knjigom, a Jakov kao hrabar rat­
nik rpoginuo* je g. 1521. kod Beograda u boju s Turcima.100 Imao je i dvije
sestre. Sestra Ana udala se za Bartola Draškovića, druga, nepoznata imena,
udala se za nekog Ivaniševića iz Poljica.101
Juraj se rodio g. 1482. u Kamičcu, koji se prema riječima Antuna Vran­
čića, sastojao od kule i podgrađa. U kulu, koja se izdizala na klisuri, išlo se
stubištem usječenim u stijenu. Podgrađe se nalazilo s njezine južne strane. U
njemu su bile stambene zgrade i crkva, kojoj su se temelji, prema svjeđočan-

96. S. ZLATOVIC, I z v j e š t a j o B o sn i, 10. i U .

97. S. KO VAClC, n. d j. , 27.
98. A rch iv io se g r e to V a tica n o , Izv je šta j b isk u p a Iv k o v ić a . fo l. 199.
99. O. U TJESENO VIC, I s p r a v e k ž i v o t o p i s u k a r d i n a la b ra ta Đ o r d a U tje š e n o v ić a p r o z v a n o
ga M a r tin u s le m , S t a r i n e JA Z U , Z agreb , 12/1880, 42.
100. O. U TJESENO VIC, n. d j., 42—43.
101. K. B A C lC , n. d j., N a d o d a ta k ž iv o tu J u r e U tišin ić a , 570.

139
 sivu fra VVtra UtuMča, Jaemo razabirali sve dn g. 1928, kada su ih seljaci ra/
metnuli, kw\Ti teivu «a vinograd,108
Juraj ju bio ponosan na rod svojo majko, poznat po bogatstvu, častima i
junaStvu, osobito je bio ponosan na ujaka Jakova, skradlmskog biskupa, koji
so isticao učetuvšou l kropoatlrna. To Ra je činilo da uz očevo prozirna Uli.slnović
u/mo i majčino Martinušević,10:1

Kad mu je bilo osam godina, dođe na dvor Ivana Korvina i tu os ta sve do

svoje 20. godine. Tada prijeđe na dvor Heđvige, udovice pala tima Stjepana Za-
polje. Kako je bio srca junačkoga, stupi u vojsku Ivana Zapolje te se bori
protiv Nijemaca i Turaka. Taj mu život brzo dodija i on uđe u red bijelih
otaca ili pavlina. U redu je nakon završenog teološkog studija bio zaređen za
svećenika. Nedugo poslije toga postao je priorom samostana u Czestochovi
(Poljska) i Lađu (Mađarska). Kad su se nakon tragične smrti Ljudevita II. na
Mohačkom polju g. 1526. za hrvatsko-ugarsko prijestolje otimali Ferdinand /.
Habsburgovac i Ivan Zapolja, on pristane uz Zapolju, iako ga je osuđivao što
je u borbi protiv Ferdinanda zatražio pomoć od sultana. Sultan sa 300.000 voj­
nika zauze Budim, pređa Zapolji ugarsku krunu i prizna ga h rv ats ko - ug arsikim
kraljem. Zapolja uze Jurja za savjetnika. Malo poslije toga imenova ga bisku­
pom i velikim državnim blagajnikom, uvjeren da se može održati na vlasti
jedino uz njega.I(V*102*4

102. K. BACIC, G rad K am iča k na K r c l, J a d ra n sk a v i 1 a, O m iš 1929. 7. 105—lUti

1 P o v i j e s t , II0H.
10;i. D. FA R L A T I, n. (i)., 22.
104, o . U TJBSENO VlC, Životopis k a r d i n a l a hvata Đ o r d a U t j e š i n o v i č a p r o z v a n o g Martinu-
sius, Had JA ZU , Z agreb , 83/111110, 19-23, 2 0 -3 2 , 35, 37, blJj. 2, 311.

140
 Za dvogodišnjeg primirja (1535—1537) između Zapolje i Ferdinanda, Ju­
raj kao vrstan organizator i gospodar podigne opće blagostanje, uredi državne
prihode i ojača obrambenu moć države. G. 1538. sklopi s Ferdinandom Veli-
kovaradinski mir, tražeći da se ugovor o miru ne proglašuje. Ferdinand je htio
da se proglasi i tako postane pravovaljan. Sultan dozna za ugovor te posla u
Erdelj vojsku od 150.000 vojnika. Juraj organizira obranu i pošalje sultanu
darove. Sultan se primiri. G. 1540. umre iznenada Ivan Zapolja. Sabor na
Raskom polju 15. IX. 1540. proglasi kraljem Zapoljina sina Ivana Sigizmunda
U. Ferdinand na temelju Velikovaradinskog ugovora zatraži prijestolje za se­
be. Kad je to pokušao ostvariti silom, sultan zaposjedne Budim i prisvoji Ugar­
sku do Tise. Ugarsku preko Tise i Erdelj pripusti Ivanu Sigizmundu. To ozlo-
volji Jurja i kraljicu i oni sklope nagodbu s Ferdinandom 1542, ali ni ta nagod­
ba nije bila provedena u djelo. Ferdinand je sumnjao u Jurjevu dobru volju,
iako ga je Juraj kao mudar državnik, koji se nalazio u nezavidnu položaju,
uvjeravao »dok se Božjoj providnosti ne svidi stvari Vašeg Veličanstva udije­
liti bolji uspjeh, nastojat ću neprijatelja žaba suri vati«.105
U Jurjevu iskrenost sumnjali su i Turci, osobito nakon primirja sklopljena
između sultana i Ferdinanda g. 1547. Prema njemu se ohladio i njegov zem­
ljak Antun Vrančić i sama kraljica Izabela. Zbog trvenja nastalih između nje
i njega sultan ga proglasi izdajicom i naredi da se smakne. Juraj odluči sklo­
piti s Ferdinandom konačni ugovor. Ugovorom u Miihlenbachu 15. I. 1551. u
ime mladog kraljevića ustupa Ferdinandu Ugarsku i Erdelj. U provedbi ugo­
vora bio je Ferdinandov opunomoćnik Gianbattista Castaldo. Juraj je tražio
da budu zajamčeni interesi mladog kraljevića, interesi zemlje i označene duž­
nosti Ferdinanđove. Castaldo je tumačio Jurjeve zahtjeve nepotrebnim odugo­
vlačenjem. Konačno je ugovor potpisan u erdeljskom Biogradu 19. VII. 1551.
Na saboru u Kološvaru Juraj položi prisegu vjernosti Ferdinandu, a Ferdinand
mu pribavi od pape Julija III. kardinalski šešir i imenova građanskim upra­
viteljem u Erdelju. Imao je postati i ostrogonskim nadbiskupom.106
Castaldo je neprestano sumnjičio Jurja da kani austrijsku vojsku izručiti
Turcima i s njihovom pomoću zavladati Erdelj em kao samostalan vladar. U
tom je smislu često pisao Ferdinandu dok ga nije uvjerio da je Juraj dvoličan
i nepouzdan čovjek. Kralj je nato pisao Castaldu da protiv Jurja postupi »kako
to zahtijeva potreba našega kraljevstva, naših podložnika i vjernika«. Tako
je došlo do Jurjeva smaknuća. Castaldo sa svojim sumišljenicima 16. XII. 1551.
dođe u Alvincz (Viniou), gdje je Juraj boravio. Juraj ih primi i ugosti. U noći
između 16. i 17. XII. Mare Antonio Ferrari bodežom izrani starca, Sforza Pal-
lavicini raskoli mu sabljom glavu, a strijelci pod Lopezom ustrijele ga s leđa.
Isti dan Castaldo javi Ferdinandu: »Svidjelo se Bogu da pozove fratra Jurja
s ovog svijeta!« Tijelo kardinalovo po kraljevoj odredbi bilo je, 70. dan na­
kon umorstva, pokopano u katedrali sv. Mihovila u Alba Juliji uz grob Ivana
Korvina. Na grob mu je stavljen jednostavan natpis: »Omnibus moriendum esu
— Svi moraju umrijeti!«107
Tako svrši Juraj Utišinović Martinušević, »dijete Hrvatske, biskup vara-
dinski, blagajnik kraljevskog velečanstva« i kardinal Katoličke Crkve, čovjek
»jak u pogiblima, spretan u radu, brz u postupanju, domišljat u promicanju,

105. O. U TJESENO VlC, Ž iv o t o p i s , 39, 41, 43, 44, ltd. p a ssim .

106. O. UTJESENOVIĆ, Ž iv o to p is , 54, 57, 61, 69, 70, ltd.
1 0 7 .0 . UTJESENO VIĆ, Ž iv o to p is , B8; R a d JA Z U , 54/1880, 8, 9, 19, 21, 23—24, 27—28, 30.

141
vjeran u obećanju, okretan u obavljanju poslova, a nada sve neporočan u ži
votu, vjeran Bogu i odan domovini«.*0'1*

8. Privremeno oslobođenje

U proljeće g. 1645. Turci su započeli kandijski rat (1645— 1669) da Veneciju

istisnu iz Kandije ili Krete i iz uskog primorskog pojasa u Dalmaciji. Odmah
na početku rata Drniš je bio važno tursko uporište za napadaje na Kotare i
Šibenik. Bosanski ipaša Ibrahim spustio se u proljeće g. 1646. u Knin sa 40.000 !
vojnika s namjerom da otme Mlečanima gradove u sjeverodalmatinskom pri- i
morju. U Kninu dozna da su zagorski krajišnici opljačkali tursko područje
između Drniša i Klisa te posla protiv njih kaznenu ekspediciju od preko
20.000 konjanika, ali im ne učini mnogo zla. Krajišnici se s blagom povuku
u brdske predjele, nepristupačne turskim konjima. Turci pokušaju zauzeti
Krapanj. Kad im to nije uspjelo, povuku se preko Čikole i Roškog slapa u
Bukovicu i Kotare.108109
U listopadu g. 1646. Ibrahim-paša u dva navrata pokušava osvojiti Šibenik
s vojskom od preko 24.000 vojnika. Halil-beg Durakbegović sa 4.000 vojnika
juriša na tvrđavu sv. Ivana, drniški Derviš-aga sa 500 konjanika na tvrđavu
Baron, a kninski Husein-aga sa 300 vojnika na varoška i gradska vrata.
Generalni providur L. Foscolo posla brodovlje gradu u pomoć. Turska se
vojska neobavljena posla preko Zagore i Drniša vrati u Bosnu. U Zagori
je morala napustiti najveći top, koji mletačke vlasti, upozorene od zagorskog
župnika fra Franje Bogetića, zaplijene.110
G. 1647. Ibrahim-paša bio je optužen ai Carigradu da je neodlučan i da je
svojom neodlučnošću skrivio da su Mlečani preoteli sav teritorij koji je turska
vojska osvojila g. 1646. u sjevernoj Dalmaciji. On je bio smijenjen, a na nje­
govo mjesto bio postavljen Mustaja-paša Tekeli, rodom Čerkez.111 On dođe u
Bosnu oko polovice g. 1647. sa 2.000 konjanika i 1.000 janjičara te odmah posla
alajbega Ferhatpašića u Drniš da u njegovo ime preuzme od Ibrahim-paše
15.000 vojnika, 6 topova i drugi ratni materijal.112 Vojska je prema nekim
izvorima brojila 10—12 tisuća vojnika i uzdržavala se hranom koju je kupo­
vala u Drnišu i njegovoj okolici. Libnu mesa plaćala je 5 soldi, libru brašna
3 solda a libru sira 4 solda. Tekeli je stigao u Knin 15. srpnja sa 3.000 janji­
čara i 1.000 spahija i odmah proslijedio u Drniš sa 6.000 janjičara i 2.000 spa-
hija kao i s velikim brojem feudalaca.113 Ako se može vjerovati E. Čelebiji,
Drniš je tada bio »velik i golem grad«. U njemu je živjelo »tri stotine vlasnika

108. I. M ARTINOVIĆ, J u r a j U tiš in o v ić M a r tin u š e v ić , T a v e 1 i ć, Š ib e n ik , 16/1976 1 14

109. G. V INJALIĆ, n. dj., 95—96.
110. G. V IN JA LIĆ , n. d j., 101—104; G. N O V A K , Š ib e n i k , 196.
111. Izv o ri se n e sla žu u T e k e lije v u im e n u . P r e m a h is to r iji k o ta r s k ih u sk o k a « bilo mu
je im e M u stafa, p rem a V in ja liću M eh m ed (n. d., 112), a p r e m a D iv n ić u (O psada Šibenika
1647. god ., Š ib e n ik 1939, 11) i G. S ta n o je v ić u (n. dj., 111) H u se in .
112. F. D IV N lC , O p s a d a Š i b e n i k a , 11.
F ran jo (D ifn ico) D iv n ić (Š ib en ik , 22. X . 1607. — sije č a n j 1672.) n a p a d o v a n sk o m sve­
u čilištu p ro m o v ira n 12. VIII. 1634. n a č a st d o k to r a iz o b a ju p r a v a . B io je u ro d b in sk im veza­
m a s T ro g ira n in o m Ivan om L u čićem . In te n z iv n o s e b a v io p r o u č a v a n je m d a lm a tin sk e prošlo­
sti, o so b ito šib e n sk e . N a p isa o je v iš e p o v ije sn ih r a sp r a v a i d je la , a s a č u v a la se sa m o njegova
p o v ijest k a n d ijsk o g rata p isa n a n a ta lija n sk o m je z ik u . D je lo p r e d sta v lja » jed n u savršeno
p ou zd an u , to čn u i z a n im ljiv u isto r iju D a lm a c ije « (B. D e s n ic a ). B io je s u v r e m e n ik svih doga­
đ aja k o je izn o si. M noge je stv a r i d o zn a o od b ra ta D a n ije la k o ji je a k tiv n o su d je lo v a o u ratu
i p reg o v o rim a o m iru. U sp . O p sad a Š ib e n ik a , P r e d g o v o r B . D e sn ic e .
113. G. STANOJEVIC, n. d j., 109—110; B . D E SN IC A , Is to rlja , I, 19.

142
odžaka i uglednih ljudi«.114 Prema Vinjaliću u njemu je tada bilo 2.000 mu­
slimanskih obitelji i uz njih mnogo kršćanskih.115
U Drnišu je novoga pašu dočekalo mnoštvo svijeta i cijela posada uz gru­
vanje topova i pucanje pušaka. On odmah sasluša pritužbe na krajišnike i
posla jako konjaništvo u Kotare da ih kazni.116 U Drnišu mu se pridružio novi
lički sandžak-beg Mumibegović s feudalcima. Vojska mu je nakon toga, prema
Divniću, brojila 20.000 vojnika i raspolagala sa 9 topova, a prema G. Stano-
jeviću 30—40 tisuća vojnika, uglavnom konjanika, i raspolagala s 8 velikih
i 12 malih topova.117
Generalni je providur L. Foscolo bio obaviješten o dolasku novoga paše
i o njegovoj namjeri da osvoji Šibenik. Obranu grada povjeri barunu Kristofu
von Degenfelđu, posla zaostalu plaću šibenskoj posadi i ljubaznim pismom
ohrabri potišteno građanstvo. Na Skradinskom buku dade porušiti mlinice da
se njima ne koriste Turci. U Liku uputi Franju Posedarskoga i don Stjepana
Sorića s njihovim ljudima da udare na Gračac i tako prisile ličke Turke da
napuste Tekelijev tabor i vrate se u Liku. I zaista, Posedarski i Sorić zauzmu
Gračac, opljačkaju ga i zapale te se povrate s bogatim plijenom. Vijest o tome
dade povoda ličkim Turcima da se vrate u Liku.118
Tekeli, da zavara Mlečane, posla jedan odred vojske pod zapovjedništvom
starog paše Ibrahima prema Splitu, a s glavninom pođe sam prema Šibeniku
i 17. kolovoza stigne u Konjevrate. Za glavni stan izabere Danilo i utabori se
kod jedinog živog izvora u tom kraju. Ostala se vojska utabori u Dubravi.
Paša nije vodio dovoljno računa odakle će u sušno doba godine pribaviti
dovoljno pitke vode za toliku vojsku i konje. U Zagori su postojali primitivni
bunari i lokve u kojima se skupljala kišnica. No zbog ljetne suše oni su bili
presušili kao i Čikola. Vojska je morala dovlačiti vodu iz Krke koja je bila
12 milja udaljena od bojišta. Uz to voda iz Krke ispod Skradinskog buka
miješala se s morskom vodom pa nije bila za piće. U nestašici vode vojnici su
pili i slanu vodu i zobali nezrelo grožđe iz okolišnjih vinograda. Mnogi obolješe
od dizenterije. U borbi, koja je počela 21. kolovoza, mnogi poginuše i mnogi
bili teško ranjeni. Sve je to djelovalo defetistički na moral turskih vojnika,
i oni stanu dezertirati. Tekeli je bio prisiljen da se nakon 26-dnevne opsade
povuče u Drniš neobavljena posla.119
Prema A. Verninu, Turci su za opsade Šibenika izgubili 4.000 mrtvih u
borbi, preko 4.000 mrtvih od bolesti. Toliko ih je dezertiralo s položaja,120 a
prema Brusoniju: 4.000 poginulih u borbi, 4.000 ranjenih, 5.000 umrlih od bo­
lesti, dok ih je ogroman broj dezertirao.121 Prema podacima G. Stanojevića,
turska je vojska na povratku iz boja brojila manje od polovice »početnih
snaga«. Znači, ni polovicu od 30—40 tisuća koliko je brojila na polasku u
Šibenik.122
Nakon turskog poraza kod Šibenika, generalni providur L. Foscolo odluči
Turcima oteti Drniš, njihovo glavno uporište za napad na Šibenik. Na tajnom
sastanku u palači šibenskog biskupa s visovačkim gvardijanom fra Mijom
114. E. CELEBI, n . dj., 189.
115. N. d j 113.
116. B. D ESN IC A , n. d}., I, 19—20.
117. F. DIVNIC, O p sa d a , 12; G. ST A N O JE V lC , n. dj., 111.
118. F, DIVNIC, O p s a d a , 12—13.
119. G. V INJALIĆ. n. d j., 114; G. S ta n o je v ić , n. dj., 111—112.
120. U sp. D ella JJistoria d e lle g u e r r e d i D a lm a z ia s o tto U g e n e ra la to dl L eo n a rd o Foscolo,
In V enezla 1648, 103.
121. U sp. H istoria delV u lt im a g u e r r a tr a V e n e z ia n l e Tu rch l, ln V en ezia 1673, 149.
122. N. d j., 112.

143
Bogetičem i definitorom fra Nikolom Uui ivom izrazi žolj'U da fninj(,v
miči dignu protiv Turaka svoje /.upijane i lako pomognu mlHačkuj V(
ih oslobodi od turskoga jarma. Gvardijan Hogelić priopći /.npnlciniii p,,1
želju i obećanje da će ustanike primiti na mlettt61d tinulorlj, opskrbiti l,n »v-t,
i skloniti na sigurna mjesta njihove obitelji i blago. Zlipnlel mu ¡N|)l|tl|| ,
loženje stanovništva i ustanovili da su svi spremni ustati protiv Tui
priključiti se Mlečanima.

Drniš u veljači god. 1648. Biblioteca nazionale Marciana. Veno:

Carte topografiche (guerra di Candía), 29

Nakon toga je 17. XII. 1647, sklopljen u Šibeniku pismeni ugovor između
predstavnika stanovništva drniške krajine i mletačkih vlasti. Glavni mu je
sadržaj: 1. Kad mletačka vojska krene prema Drnišu, stanovnici će Petrova
polja i onih sela koja žele doći pod mletačku vlast, poslati taoce. Mletačke će
im vlasti osigurati život i imovinu. Inače će ih smatrati neprijateljima i prema
njima postupiti kao prema neprijateljima. 2. Seljaci koji se zavjere i koji budu
htjeli postati mletački podanici, čim ugledaju mletačku vojsku, njoj će se
odmah pridružiti i izvršiti protiv Turaka što bude tražila slava Božja, vjera
i priveđra Republika. Srušit će svoje kuće i skloniti se u mjesta koja će im se
doznačiti. Kao vjernim i dobrovoljnim podanicima neće im uzmanjkati ni­
kakva pomoć i briga kako u tom tako i u drugom pogledu. 3. Ako bi obitelji
odnosnih sela htjele na mletački teritorij skloniti žene, starce i djecu i imo­
vinu, ima im se to omogućiti na susjednim otocima ili drugdje, kako bi upo­
znali na djelu ljubav i vjernost državnih vlasti. Ugovor su potpisali G. P
Zorzi, knez i kapetan Šibenika, u ime Venecije, a u ime stanovništva drniške 123
123. G. VINJALIC, TI. dj., 91; S. ZLATOVlC, F ra n o v c i. 82—IM.

144
[ fcrajine fra Simun Brajinović> župnik Petrova polja, fra Pavao Sirotković,
^ ar visovačkog samostana, knez Jakov Mikelić u ime 13 knezova Petrova
V()lja, Lovre Jadrić (Jadrešić) rečeni Bogetić i Ivan Lovrić iz sela Bogetića,
j*imun pauković iz Lukara, Iviša Selaković iz Skradina, nastanjen u Visovcu,
ime Jakova Grgića, Pavla Kremučića i Franje Brajinovića, fra Šimunova
brata, i Marko Omelić iz Čitluka.124
prije pohoda na Drniš Foscolo je «uputio prema Splitu nekoliko ratnih
brodova da ne bi Turci iz Klisa došli Drnišu u pomoć. Dao je srušiti most na
Roškom slapu, koji je prema riječima fra Pavla iz Rovinja, imao 22 luka, da
onemogući Turcima krčkog sandžakata dolazak u Drniš. Na Cetini kod Trilja
pokušao je porušiti most da ne bi hercegovački Turci poslali pomoć drniškim
Turcima. U Šibenik je poslao potrebnu hranu, novac i ratni materijal. U Bosnu
je uputio Sorića s njegovim krajišnicima da napadnu Turke. Oni opljačkaju
Vakuf, Srb, Butižnicu, Strmicu i Plavno i vrate se s velikim plijenom. Kod
Knina se sukobe s Turcima i velik ih broj pogube.125
Kad su Drnišani čuli za ugovor od 17. XII. 1647, pisali su knezu Zorziju
i Papaliju u Šibenik da i oni žele dati taoce i doći pod vlast Venecije. Paša
je doznao za ugovor i za pokrete mletačke vojske pa je u Drniš poslao svoga
čauša da prizove na odgovornost Franju Mihaljevića, glavnog predstavnika
drniških kršćana. Mihaljević je čauša obasuo darovima i zadržao ga kod sebe,
a u Šibenik je poručio Zorziju da što prije krene s vojskom na Drniš, uvje­
ravajući ga da će se sa 5.000 drniških krajišnika pridružiti mletačkoj vojsci
i predati joj Drniš. Ako se pohod na Drniš odgodi, opasnost je da ga Turci
potpuno onemoguće i da kršćansko stanovništvo bude upropašteno.126
Po ugovoru zatraženi taoci došli su na Visovac, ali od Turaka nisu smjeli
poći u Šibenik. U Šibenik su došla samo dva taoca iz Bogetića. Turci su pri­
dobili jednoga glavara, četvoricu zatvorili. Svu pokretnu imovinu slonili su na
sigurno mjesto. Petropoljce su prisilili da se s blagom povuku u planine. Sve
| sposobne za oružje uvrstili su u svoje redove i postavili straže po selima. Uz
■¿dvije ceste učinili su rovove i utvrđenja. Napali su Kotare s jakim snagama,
u Drniš su dopremili pojačanja s odlukom da se opru Mlečanima.12'
U veljači g. 1648. krene mletačka vojska na preko 80 ratnih brodova iz
šibenske luke prema Skradinu. Knez Zorzi dopremio je iz Zadra konjaništvo
u Skradin koji je prije toga bio zauzet i spaljen. Vojska je brojila više od
7.000 vojnika, od čega 600 konjanika i 200 draguna. Imala je tri topa. Cijeli
je pothvat bio povjeren knezu Zorziju, dok je operacijama upravljao knez
Ferdinando Scotti. Sa prekomorcima su zapovjedali pukovnici: Sorgo, Briton,
vitez Teloniera i potpukovnik Pelizzari. Sa prekogorcima: vojvode Scura,
Crutta, Posedarski, Teodosio, Sorić i Mandušić. S konjaništvom pukovnik
Longavalla.128
Dok se vojska približavala mostu na Cikoli, preko mosta su, pod mletač­
kim zastavama, bježali s blagom krajišnici s turskog teritorija. Sorićevi ih
borci stanu pljačkati. To je dalo vremena Turcima da sruše most i da se utvrde
na suprotnoj obali Čikole, koja je usljed velikih kiša bila nabujala. Kad je

124. B. D E SN IC A , 71. d j., I, 27—23. 7R. o 7T ATOVlC

■ 125. F D IVN IĆ , H isto ria d ella g u e r r a d i D a lm a z ia 84. fo l. 76, 86, fo l. 78, S. Z
Jzvješiaj o Bosni, 13; G. STANOJEVIĆ, n. d j., 118.
126. F. D IV N lC , H isto ria , 85, fo l. 77, 86, fo l. 78.
127. F. DIVNIĆ, H isto ria , 85, fo l. 77, 86, fo l. 78. ñ n r ek o -
128. G. B R U SO N I, n. d j., 149—150; A . VERNENO, n. d)., 10d. B r iiso n i fjA . o Kr a ln 0 ,
gorčim a za p o v ijed a li č a sn ic i k o ji su p r e m a V ern in u z a p o v ije d a li p r e k o m o ic in
V jerojatno B ru son i isp r a v lja V ern in a i k a o k a sn iji p is a c im a p ravo.

145
Sorti pokucao prtjtvt preko rijeke, Turol Ka napu puranom vatrom ! t ,
ginu Šimun Uoportc?i sinovac fra Mije Uogotlć« I više drugih Jurišnik., /)'
povjodnict posumnjašo u uspjeh, Poučni o zapovjedi neka m* tde nnprijt ,t i>
krajišnika upozore nn plićak, udaljen oil mosta oko jednu milju. Konj imv,,
prijeđe i rastjera Turke. Nakon toKa nu>st je bio popravljen i vojska
na miljevačku stranu, Seotti razvi frontu tako da su Ture i pomisillll da \ V,vl
broji preko $0.000 vojnika. Na Čelu jo slupalo 1.000 krajišnika .pod . i .
ništvom Sorića i Mundu&iča, Iza njih veliki odred dragima i dva bataljun.»
konjaništva. Za njima 4 korpusa pješadije, pa bataljun strijelaca i ii k , . i
zaštitnico. Na kraju konjaništvo ipod zapovjedništvom kneza Bonje. Mlt i.i k
se vojsci suprotstavilo preko 1.000 turskih pješaka i velik odred konjaništva
pod zapovjedništvom samog paše. Turci su se junački borili. Njihova je h
benost popustila kad je mletačka vojaka razbila frontu njihove pješadiji
Zorzi i Seotti tada suže fmntu i zapovjede opći napad na neprijatelja Uto
vojvoda Crutta zauzme jedno utvrđenje na uzvišici i odatle stade tuči turski
utvrde. Turci napuste utvrde i stanu bježati glavom bez obzira. Uzalud ih jo
paša pokušao silom zaustaviti. Uto u samom Drnišu bukne pobuna. Drnišani
okrenu oružje protiv Turaka i pridruže se mletačkoj vojsci. Crutta prvi uđe
u Drniš, progoneći pašu, koji jedva živ umakne u Vrliku. Mlečani pokupe
topove s municijom, zaplijene velike količine hrane i zapale grad.1,1
U pašinu taboru zarobe njegovu zastavu na kojoj je na mrapskom jeziku
bio natpis koji Divnić donosi u talijanskom prijevodu, a sadržaj mu je ovaj
Bog je sveopći Pobjednik, Uušitelj i Pomoćnik, prvi Darivatelj i Nagradi tolj
pravovjernih koji su daleko od stranputice i svih zabluda. Bog pomaže iza
brane i one koji rade po najskrovitijem osjećaju srca. Nema Boga do Boga,
Boga živoga i moćnoga koji jednako bdije nad Nebom i Zemljom. Bog jo
Nagraditelj onih koji pred njegovim očima s dopuštenjem ispituju stvari
skrovite i očite koje se nalaze između Neba, Zemlje i Oceana, budući da nema
stvari koja ne bi njemu bila poznata. Bog se trajno brine za Nebo i Zemlju.
On posjeduje najuzvišenije spoznaje i s njima upravlja. Nema Boga do Boga.
a Muhamed je Božje Vjesnik. O Muhamede, opći propovjednike, pomozi po
zapovijedi Boga milostivoga!1110
Foseolo je iz Skradina uputio oveći broj krajišnika i nekoliko šibenskih
i trogirskih cernida pod zapovjedništvom Danijela Divnića i Jurja Papalija
da očiste Miljevce i Prominu od Turaka. Oni se nn manjim brodicama upute
prema Visovcu. Visovački franjevci, hineći da su napadnuti, zvali su Turke
u pomoć. Drniški musliman Begić hrabrio ih je neka se brane. I oni su na­
stavili pucati sve do 4 sata poslije ponoći. To su činili da zaštite franjevce u
drugim samostanima na turskom teritoriju. Divnić na Roškom slapu od sta­
bala načini provizorni most i preuze ustanovnike Botgetića s preko 20,000 glava
blaga, zapali Nečven, pošto ga Turci nakon kraće borbe napuste. Vrati se
preko Miljevaca, zapali -kuće, a stanovništvo prebaci preko Čikole na Šibensku
stranu.i:u12930

129. F. D lV N lC , Historici, 07, fo l. 79 . 08, fo l. 00. 09. fol. 81, l 90, fo l, 01; A. V K R N IN O , n . ti,»..
150 -152. U lo j p rigod i p o ru šen u jo su h u t-k u ln , a v e lik i s a t s n je d o n e s e n u Š ib e n ik . Anonlm
ni k ro n iča r p iše du su b ra n ite lji D rn iša sa s t a n o v n iš tv o m pODjegU k a d su v id je li okolišu u
m *1u u p la m en u , i da su M leč a n i z a u z e li g ra d b e z b o rb e. D r n išu Je d o ša o u p o m o ć p a š a T eke
li, ali *.e p o v u k a o n a k o n su k o b a s m le ta č k o m v o js k o m . G. N O V A K , C o m m h slo n c N ef fv.Nuum^
V onetaa, m o n u m c n t a. 50/1972, 05. 1 71.
130. K. DIVNIĆ, H istorici, 90, fol. 81; A. VERNINO, n. d j „ l l l ; G, U U U SO N 1, m. d j..
131. F. D IV N tC , Historici, 91. fol. 112.

146
 Sutradan vojska u Drnišu zahvali Bogu na pobjedi. Zapovjednici se, na
\>lu sa Scottijem i Zorzijem, stanu dogovarati da li da odmah krenu na Knin
\\\ ne. Uto stigne iz Knina Petar Aničić s viješću da su Turci, na vijest o
ogromnoj mletačkoj vojsci koja je zauzela Drniš i (kreće prema Kninu, napu­
stili Knin. Zorzi uputi u Knin izvidnicu i ona potvrdi istinitost Aničićeve
vijesti. Kad je Foscolo na galiji kod Skradina od visovačkog gvardijana doznao
za uspjeh pothvata, naredi da vojska ide dalje. Ona, paleći i pustošeći sela,
uđe u napušteni Knin. U njemu nađe 8 topova različitog kalibra i veliki top
Margaretu na kojem je bila urezana g. 1580, zatim 9—10 tisuća topovskih
granata različine veličine i drugi ratni materijal. Budući da je Knin bio daleko
od mora, Foscolo po savjetu većeg broja zapovjednika, naredi da se kninske
utvrde sruše, zgrade zapale, granate bace u Krku a topovi pošalju u Skradin.
Hrvatski krajišnici osvoje Vrliku, zarobe 50 osoba i velik broj blaga i vune.132

Vlado Marijanović, Drniški krajišnici «

fra Nikolom Ružićem osvajaju Drniš
u veljači god. 1648.

Zapovjednici vojnih operacija priznali su da uspjeh mletačkog oružja

moraju pripisati visovačkim franjevcima, osobito fra Nikoli Ružicu i fra Miji
Bogetiću. Ružić je prema njihovim riječima, uz životnu opasnost slao vijesti
0 kretanju turske vojske, zauzimao se za sklapanje ugovora o dizanju ustanka
1 organizirao ustanak. U mletačku je službu doveo mnogo krajišnika, između
kojih velik broj svojih rođaka. Kao vođa mletačke vojske u prigodi osvajanja

»■ * . » « • • ; «• "• « ■ r D ,V N ' C-
92, 93, 94, fol. 83; S. ZLATOVlC, F ranovcl, 93.

147
 Drniša i Knina bio je među pr prvima koji su u njih ušli. U službu HepubUk
doveo je harambašu Vuka M andušića i pokazao se hrabrim pri zauziman^
tvrdoga Klisa.133
Fra Mijo Bogetić je često slao Zorziju podatke i vijesti o Turcima.
od prvih koji su se pridružili mletačkoj vojsci, bio je njegov sinovac
koji je i poginuo u borbi protiv Turaka. Isto tako i njegov rođak fra Kn
getić. Zajedno s ostalim visovačkim franjevcima doveo je pod mletačku n e ­
kršćane iz 16 naselja Promine (Čitluka) i 54 naselja iz okolice Drniša i
ševio ih da se junački bore pod mletačkim zastavama. Sam fra Mijo u ; n
upućenu bratovštini sv. Nikole u Šibeniku 1. X. 1650. ističe da je u su n iiv,
s drugim franjevcima doveo pod mletačku vlast kršćane iz preko 50 st la
da su mnogi franjevci sa svojim vjernicima mnogo pridonijeli uspjehu mle­
tačkog oružja.134

Posljedice ustanka
Rušenje Drniša i Knina i zapovijed o povlačenju vojske izazvali su žalost
i ogorčenje kod franjevaca i njihovih sunarodnjaka. Bili su svjesni da bi oba
grada mogli sami braniti uz pomoć malog broja regularne vojske i hrvatskih
konjanika. Računali su: braneći Drniš i Knin, branili bi Bukovicu. Kotare t
zaleđe Šibenika. Uz to bi dali poticaja kršćanina u Bosni da se dižu protiv
Turaka.135136 Uto franjevcima stiže Foscolova pismena poruka od 2. III. 1648,
neka napuste Visovac i sklone se u primorje, jer će potučeni neprijatelj na­
stojati da svoju srdžbu iskali na njima. Sa svoje strane on im stavlja na
raspolaganje topnjaču da njome prevezu pokretnu imovinu do Skradi-nskog
buka.130 Nije bilo druge, morali su se seliti. Bilo je među njima »16 redovnika,
5 mladića na nauku za redovništvo i 4 poslužnika«. Prema drugim izvorima
bilo ih je svega 22, od kojih je 13 ostalo u Šibeniku, 5 su se razišla kojekuda,
a 4 pohitala na bojno polje.137138*40
Poslije pobjedonosnog zauzeća Drniša i Knina Foscolo odluči Turcima oteti
tvrdi Klis. U tu svrhu zapovjedi krajišnicima i konjaništvu da se preko Zagore
povuku u Kaštela, a pješaštvo ukrca na brodove kod Skradina.133 9. III. 1648.
krene brodovolje prema Splitu i šestoga se dana iskrca kod Solina. Vojska
je brojila 10.000 vojnika.130 Foscolo udari na Klis sa tri strane i konačno ga
potpuno opkoli. Braniteljima Klisa pokušao je u dva navrata priteći u pomoć
paša Tekeli sa 2.000 boraca, ali je oba puta bio suzbijen. Pri tom su se istakli
i drniški krajišnici pod zapovjedništvom Vuka Mandušića. Klis se predao 30.
ožujka iste godine pod uvjetom da branitelji mogu otići bez oružja i opreme.1" 1
Nakon toga Foscolo dade obnoviti kliske utvrde i postavi u Klis jaku posadu
Ostalu vojsku povuče u Split i Trogir. Krajišnici se vrate svojim obiteljima,
koje su se u međuvremenu povukle u šibensko primorje, a Tekeli-paša u Bosnu
da čeka pojačanja iz Azije.141
133. P r iz n a n ic a F. S c o ttija od 26. V III. 1648. u A SV . S p isi s a m o s ta n s k e u p ravo. Faso.
10; A S L S , S a m o s ta n n sk i sp isi, Sv. I, n. F o sc o lo — R u žiću 10. I, 1647. MV o u g o v o r u ; s\
14. F. P o se đ a r sk i — R u žiću l . IX . 1648; S v. I, 23. F o sc o lo o z a slu g a m a fr a n je v a c a , ivsobua
R u žića , 4. II. 1650. MV.
134. U sp . P . K O L EN D IC , tt. d)., 190—191 1 194.
135. F. D IV N lC , H is to r ia , 110, fo l. 96.
136. S. ZLA TO V IC , F r a n o v c i, 99—100; P . KO LENDIC, n. d )„ 192.
137. S. ZLA TO V IC , F ra n o u ci, 100. i 101; P. KO LENDIC, n. m ).
138. G. V IN JA L IC , n, d)., 120.
1.39. F. D IV N lC , H isto ria , 9 3 -9 4 . fo l. 84.
140. F. D IV N lC , H isto ria , 96, fo l. 85; G. V in ju llć, n. d j„ 120-122.

148

i
 Nakon odlaska franjevaca iz Visovaca, Mlečani su zapalili i srušili viso-
samostan »da ne bi služio neprijatelju kao obrana protiv državne voj-
U Šibeniku su visovaeki franjevci promijenili više skloništa dok se g.
nišo konačno smjestili u današnji samostan sv. Lovre. Za uzdržavanje
^11 prisiljeni tražiti pomoć od mletačkih vlasti i šibenskih građana. Foscolo
b\ je dodijelio iz državnih spremišta 1.000 komada dvopeka i 10 stara prosa.
Građani su im dijelili milostinju i preporučivali mjesnim vlastima.1"12 Turci
sU Visovac i njegove zemlje zaplijenili i razdijelili nekim agama i begovima.
Već 10- zemijište Kuželj ustupili su nekom Salih-agi. Maslinike u
Kuželju i Kobiljači dali na uživanje Ahmed-begu, Turmiš-begu i Mulibegu,
a kuće i vrtove na otočiću Ali-efendiji.143

Klis u ožujku god. 1648, BNM, Venezia, It. VII, 200 (10050), CT (guerra di Candía), 31
Zbog pristajanja uz Veneciju stanovit je broj franjevaca izgubio život. Fra
Franjo Bogetić poginuo je u Lici,, »fra Ante u Duvnu, fra Filip u Cetini, drugi
fra Ante u Bukovici, a fra Mihovil Primorac nabijen na kolac u Vrani«.144
Osim toga, »fra Mijo Bukovac pogibe kod Zečeva, on bijaše župnik Vinjerca;
fra Šimun Brajenović bi ubijen kod Otresa, on bijaše župnik sv. Marka kod
Zadra; fra Pavla Letića zasužnjiše Turci i redovnici dadoše im za otkup 1.200
groša; isto tako za zasužnjenoga fra Marina Silića dadoše za otkup 600 groša«.1*'
Još je bio teži život 10.000 drniških krajišnika koji su se povukli u pri­
morje ili u trogirsku Zagoru. Mletačke su se vlasti ugovorom od 17. XII. 1647.
bile obvezale da će im osigurati život i pružiti svaku pomoć «pri smještaju u
primorju i susjednim otocima. Od svega toga one su ispunile malo ili ništa.
H l, G. VINJALIC. n, d j., 123.
142. .1. A. SOLDO, S a m o s ta n sv . L o v r e u Š iben iku , K a c i c. 1/1967, 8—11 ; ISTI. S a m o -
stan M ajke od Milosti, 172.
143. S. BARJAK TAREVI^, n. dj., 55—5fi.
144. P. KOLENDIC, n. dj., 191—192.
145. S. ZLATOVIC, F ran ovcl, 117.

149
 - oieoi svim vremenskim nepogodama. P osijali nisu ništa a što su sa sob0>
rantieli veo su potrošili. Ako im ne dođe hitna pomoć u hrani, većina J
V— -c :: ođ gladi. Za sve patnje krive franjevce i prijete im se što su ih }*£
^ to^kim patnjama. U svoje vrijem e tražili su da ostanu u svojim selim*
i obrade svoja polja. Sad su posijano m ogli požeti i ne prosjaci ti tuđu pomoć.
\ o to im niie bilo dopušteno. Osim toga neprestano ih uznemiruju neprij*.
tel i. Moraju čuvati stražu i u slučaju opasnosti ne dolazi im na vrijeme
irebno pojačanje. Traže da se nasele u Skradin i da obrađuju okolišna polja
i tako sebi priskrbe potrebnu hranu. Uz to traže i poglavicu koji razumije
njihov jezik i koji bi se zauzeo za njihove potrebe.1*0
Ir matice kršienih i vjenčanih župnog ureda katedralne župe sv. Jafcora
». Sibenifoi doznajemo odakle su bili ti bjegunci. Naravno, u maticama nisu
zabilježena prezimena i mjesta svih bjegunaca, nego samo onih koji su dono­
sili na krštenje svoju djecu ili su sklapali ženidbu. A i tu ima nedostataka.
Nekada prezime nije čitljivo zabilježeno, a nekada uz prezim e nije označeno
mjesto odakle je bila odnosna osoba, ili je mjesto označeno posve općenito,
npr. Promina. Ispod Promine. U matici krštenih između 1648. i 1670. dolaze
ov jesta I njihova prezimena: Rupe: g. 1648. Vučković. Nikolić, Martinović
g 1649. Rastić: Bogetić: g. 1648. Miocević. g. 1651. Vranjić, g. 1652. Kundić.
g. 1653. Franić; Č itluk; g. 1649. Jelovčić, g. 1656. Brajenović; L ju b o tić: g. 1648.
Kostaa&ović. g. 1649. Jakšid odnosno Jalešić; Lukav: g. 1648. Homeljić; Pro-
mina: g. 1648. Vuletić; Ispod Promine: g. 1649. Blažević; H otiblić (Otiblić): g.
1649. Brajirtović. Pavlović. Slavičić: Trebohunj (Tribounje): g. 1649. Sarić;
Drniš: g. 1648. Stanovčić, g. 1649. Filipović, Stipančević; S iverić: g. 1648. Vu-
kasović: Tepljuh: g. 1648. Vukeljić; Kanjani: g. 1648. Kovačević; P etrovo Po­
lje: g. 1648. Matić, Cvitanović; Ružić: g. 1648. Banovčević, Radić, Tulić, Vučičić
Karinčić. Lukić. g. 1649. Zorčić, Lerčić, odnosno Lučić; H um ljenović: g . 1648.
Muratović (pokršteni musliman), Hermenčić; O gorje: g. 1648. Matasović; Pok-
rovnik: g. 1648. Vidović, Jelovčić, g. 1649. Vidović; M irilović (Mirlović): g.
1648. Raainović; Radonić: g. 1648. Sinković.
U matici vjenčanih (Liber matrimoniorum) od g. 1647. do 1688. nalaze se
ova mjesta i prezimena: M iljevd (Miglievaz) g. 1650. Stojanović; Rupe: g. 1652.
Kalavahnić: Bogetić: g. 1651. Dulibić, g. 1659. Vojinić, Marković, Štipano vić;
g. 1670. Jadrić. g. 1671. Bogdanović; Triboh(Tr
Drniš: g. 1685. Anetić, g. 1686. Nikolić (?), Ivioić; Petrovo • g 1669 Ra-
doA,nć; žić:g. 1652. Tulić, g. 1669. Vučičić, g. 1671. Vestić;
u
R ■ g.
16o0. Nikolić, 1659. Radičević; Radonić: g. 1651. Vrančić alias Mandušić'
lović (Mirlović): g. 1669. Martić. ’
Foscolo je nastojao da ublaži neraspoloženje bjegunaca. Više obitelji pre-
nuuk u Z L T T im Ze^ Na P° Četku kolovoza 1648. posla šest istak-
niim H k, ,J-®klh U Mletke da ih dužd obdan dukatima, zlatnim .prste-
njem sknetmm kabanicama. U toj prigodi dužd 12. VIII izda dukalu kojom
d H nhaPUS,e Tm ke 1 da “ » ° re « ^ v tu Prep”
S S iiJ S r , s ^ r^peijamca
a°n, ^ da
0; ™ ih po,rebr a . Uiedno podijeli
u znak priznanja mu ■ *slanajza-
viSe

U6. S. ZLA TO V IC , F r a n o u c i, 1 0 3 - 104.

150
 služnijima. Oko 300 krajišnika bilo je tada poslano u Italiju da služe u mle­
tačkoj vojsci.1'7 Neki su se doselili u Solin i Vranjic tako da su današnji
Solinjani i Vranjičani uglavnom njihovi potomci.-1*8

Generalni providur Leonardo Foscolo

(Original u franjevačkom samostanu sv.
Lovre u Šibeniku)
Za raspoloženje bjegunaca znali su i Turci pa su ih pozivali neka se
povrate na zapaljena ognjišta i obećavali im oprošten je i slobodu. Neki su
zaista stupili s njima u pregovore. Kad je za to doznao Foscolo, dao je istak­
nutije između njih uhvatiti i potajno udušiti.J/|ij Da ih kompromitira pred
Turcima, slao ih je u pljačku na turski teritorij. G. 1650. tuže se oni na Foscola
da ih je prevario. Obećao ih je materijalno osigurati, a toga nije učinio. Pri­
siljeni glađu moraju prodavati Turcima svoje najdraže: roditelji djecu, brat
brata, sestra sestru da se održe na životu.-150 Šibenski biskup Natale Caridei
(1654—1676) g. 1654. zatekao je u bolnicama 300 uglavnom ranjenih boraca.
O njima se brinuo samo jedan kapelan. Drugi svećenici izbjegavali su ih zbog
nečistoće koja je među njima vladala. Neki su u turskom zarobljeništvu iz
straha pred smrću ili zavedeni korišću otpadali od vjere. Neki su prodavali
Turcima oružje i barut. Neki su im prodavali vlastitu djecu da se oslobode
ropstva. Pojedinci su živjeli u suložništvu s drugom ženom dok im je zako­
nita žena čamila u turskom zarobljeništvu. Pred biskupovom palačom trajno
su se nalazili prosjaci. Subotom bi ih bila cijela povorka. Krajiškoj se djeci
držao vjeronauk svake nedjelje. Da se privuku na pouku, trebalo im je davati
sličice, međaljice, krunice i slično. Na pouku bi ih tako došlo i do 500, inače
ne bi ni 25!J51
147. F. DIVNIC, H isto ria , 116, fol. 100; G. V IN JA L lC . n. d)., 124; G. STANOJEVIĆ,
n. d)., 125.
148. Usp. 2 . R APANIĆ — L. KATIĆ, P r o š l o s t i s p o m e n i c i Solina, S o lin 1971, 125. i 128.
149. F. DIVNIC, H istoria, 128, fo l. 110.
150. G. STANOJEVIĆ, n. cl)., 171—172.
151. A rchivio segreto V atican o, S. C ongr. co n c. R e la tio n e s v isit. ad lim in a . S e b e n ic e n s is,

151
 G. 1649, uslijed «kuge mnogi su se drniški krajišnici vratili u napušu
krajeve. Franjevci su lh (pratili, i s njima provodili nomadski žvot, jer
bilo ni stalnih sela ni formalnih župa. Jedino im je bogatstvo bilo blago
Zemlje nisu obrađivali. Starci i djeca čuvali su blago, žensko obavljale doma/*
ivsK've i pripravljah' odjeću i obuću. IVIlađi muškarci išli su u
Oružje su dobivali od Mloču,na ili su ga otimali Turcima. Franjevci rsu u
određene dane k njima dolazili, krštavali im djecu, vjen-čavali mladence, čitah
sv. misu, tumačili kršćanski nauk, molili za pokojne i opremali bolesnike.'-'*
Kako je u Šibeniku za vrijeme kuge g. 1649. stradalo 10—12 tisuća gra­
đana, mnoge su gradske i varoške kuće ostale bez stanovnika, zemlje bez
posjednika i radnika. Mletačke su vlasti zamolile franjevce Ružića i Rogetića
neka drniške krajišnike nasele u šibenske varošc: Dolac, Goricu, Varoš i Man-
dalinu. Oni to ueiniše. Krajišnici zatraže da im franjevci budu dušobrižnici,
i tako franjevci postadoše župnici u Docu, Varošu i Mandalini.J5,{ Novonadošli
stanovnici su nastavili svoj prijašnji život, »zadržavajući svoje narječje«. Me­
đutim, grad je utjecao na njih i oni na grad i taiko se pomalo vršila simbioza.
Krajišnici su bili sposobni samo za grube /poslove, iu iprvom redu za po­
ljoprivredu. Budući da se zemlja, uslijed rata, nije za više godina obrađivala,
trebalo je u nju uložiti mnogo truda i znoja. Takav im život nije odgovarao
jer su četovanjem u turskim krajevima lakše dolazili do sredstava za život, pa
su se bavili radije četovanjem nego poljoprivredom.J,y'

10. Četovanje

Nakon teškog poraza turske vojske kod Drniša, Knina i Klisa Tekeli je
bio svrgnut i za novog pašu bio imenovan Derviš Mehmed-paša iz Sk-oplja.
On sa 10.000 vojnika stigne u Liv.no i odmah posla Ferhatpašića prema Klisu,
ali ga mletačko konjaništvo na Dugoipolju natjera u bijeg. Pri koncu srpnja
paša uputi svog ćehaju Husaina (Iiuseinbegovića) sa 4.000 vojnika preko Knina
u Kotare da kazni kotarske krajišnike. Na povratku iz Kotara Husain se
sukobi s drniškim, šibenskim i zadarskim krajišnicima kod Zečeva. U krva­
vom okršaju s turske strane poginu 20 aga i 600 vojnika, a sa strane krajišnika
5 harambaša i 250 boraca, među kojima i Vuk MaruLušić, glavni zapovjednik
drniških i šibenskih krajišnika.152*14155*Za razliku od Divnića i Stanojevića, Vinja-
lić piše da je paša Tekeli, a ne Derviš, jedan dio turske vojske pod zapovjed­
ništvom Jafter-bega poslao na Kaštela i Trogir, drugi dio pod Husein-pašom
poslao preko Knina u Kotare, a sam s glavninom pošao preko Muca u Drniš
da kazni drniške krajišnike i visovačke franjevce. Kad u Drnišu dozna da su
se franjevci s Visovca iselili, krene u Zagoru, iznenadi 3—4 stotine krajišnika,
zapali im kuće i zaplijeni nešto blaga.Jr,(i
Nebriga mletačkih vlasti za drniške bjegunce, prisilila ih je da sami traže
sredstva za život u pljački na turskom teritoriju. Tako se silom prilika razvilo
četovanje koje neće prestati ni nakon Kandijskog mira, sklopljena 6. rujna
1669.157
152. S. /.liA T O V lC , F ra n o vo i, 125.
155. G. V1NJALIC. n. d)., 12!»; S. ZLATO VIC, F ra n o v o i, 112.
154. CL N O V A K . Si6cml/c, 203, 204 205.
155. i*’. m v N tC ’, ntBtoria, u b —no, fol. oo—in o : G. S T A N O JE V IC , n. cJJ.. 124—125.
15(1. G, V IN JA M .C , n. ii)., KM 125.
157. G. STANOJEVIC, n. d)., 122—123,

152
ja g. 1648. Petar Sm
iljs kotarskim krajišnicima upa-
Bosn-u sve do Unca, sukobljuje se s udbinskim Turcima i vraća s velikim
da U " U drugoj polovici svibnja iste wgodine Vuk Mandušić sa A175 iljudi
plijenom. -1 Tri > V TT1 • • __ __ _, —w r W UVI f j U U1 Kf

lenuu ’gQSnu sve do Ključa. Ubija u njem oko 200 Turaka, pali džamije i
lU^A \ - uli roblje i, . bogat plijen. Na povratku se sukobljuje s Turcima i
Jviua'
nO U '’* V V-» v .- t-» i n r .i n •* ----
s.*... vl'aćaU ^lbe“ k- p^ ar Miljković sa šibenskim i drniškim krajišnicima
K am nedjelja harači po Bosni, napada Novi Vakuf i uništava na S^vi s Z l
latovarenu municijom. >•* dV1 spiav
j Potkraj svibnja g. 1649. 6—8 tisuća turskih konjanika napada krajišnike
u okolici Šibenika. Krajišnici u isto vrijeme dopru do Drniša i zatraže od
šibenskog providura Pesara pojačanje s namjerom da sačekaju Turke u ruše­
vinama Drniša. Pesaro im nakon dva dana posla 200 pješaka pod zapovied-
¡ništvom kapetana Teodosija. Međutim, Turci napadnu naselja oko Šibenika
zarobe oko 500 krajišnika, zaplijene 20—30 tisuća blaga. Na povratku sukobe
se s krajišnicima koji su se vraćali od Drniša, pogube ih oko 50, a neke za-
lrobe.la9

l t’uovi
u XXVu nmiiA.Ro.
k

f*wm Dru * Fu m i //-*

:

a : mm ? i v w
BNM, Venezia, It. VII, 200 (10050), CT (guerra di
_ ___

Knin u veljači god. 1648

Candía), 30

G. 1650. Turci pod nadzorom alajbega Filipovića popravljaju kninske ut­

vrde. Iste godine krajišnici iz okolice Šibenika upadaju na turski teritorij.
Pale naselja i dovode mnogo zarobljenika i blaga. Generalni providur G. Fos-
carini, koji je naslijedio Foscola, g. 1651. šalje na Knin velik odred k r a j i š n i k a
da spriječe obnovu Knina. Međutim, Knin je bio već obnovljen i utvrđen i

158. G . ST A N O J E V IC , 71. m ) . „ u , 9R— 1 97

159. F. D IV N lC , H i s t o r i a , 120, fo l. 100; G . ST A N O JE V IC , n. U)., 126—1- .
nisu se usudili da ga napadnu na negodovanje Foscarinijevo.160 U veljači 1652
krajišnici iz okolice Šibenika, Zadra i Splita iznenade Turke kod Bilaja j
Polctnice, 300 ih pogube, velik broj zarobe i zaplijene veći broj konja i oruž;*
U studenome iste godine oko 200 šibenskih i drniških krajišnika zarobe ala-,
bega Kilipovića, vrlo uglednu ličnost u Bosni. Krajišnici su ga neko vrijeme*
krili od mletačkih vlasti, nadajući se velikoj otkupnini. Generalni providur
Foscarini dao im je za njega tri turska zarobljenika i nagradu u biškotima \
dukatima.161 Mlečani su ga g. 1659. zamijenili za Danijela Morosinija kojega
su Turci bili zarobili g. 1653. kod Dardanela.162
Potkraj travnja g. 1653. krajišnici iz okolice Šibenika sukobe se s Turcima
kod Hrsovca (blizu Knina), 21 ubiju i 23 zarobe. Oko polovice svibnja iste
godine šibenski i zadarski krajišnici pod zapovjedništvom Ilije Smiljanića na­
padnu Glamoč, ubiju 30 Turaka, zarobe oko 250 osoba, zapale 6 naselja, zapli­
jene 800 goveda, 8.000 glava sitne stoke i mnogo oružja. Na povratku se sukobe
s Turcima i natjeraju ih u bijeg. U drugoj polovici srpnja g. 1653. harambak
Breulj iz Klisa sa šibenskim krajišnicima zapali u Cetini dva sela, ubije 100
Turaka i velik ih broj zarobi. No na povratku ih Turci iznenade, mnoge ubiju
i 150 zarobe.163164
U ožujku g. 1654. mletačka vojska pri pokušaju da osvoji Knin doživljava
težak poraz. Na bojištu osta preko 3.000 mrtvih boraca, 3 topa i sva vojna
oprema. Ostatak se vojske spasi zaslugom serdara Ilije Smiljanića.m Pri svr­
šetku siječnja g. 1656. šibenski i zadarski krajišnici pod zapovjedništvom Ilije
Smiljanića upadaju u Cetinu i plijene stoku. Pod konac srpnja iste godine
oko 1.000 krajišnika napada okolicu Knina. U sukobu mnogo Turaka ubiju
i mnogo ih zarobe.165 G. 1658. oko 900 krajišnika iz Zadra i Šibenika prodire
u Bosnu do Varcar Vakufa i dovode sa sobom mnogo zarobljenika i blaga. Na
povratku svladaju tursku zasjedu. Turci za tu nesreću okriviše mjesne kršćane
i stanu ih zlostavljati.166
G. 1659. Turci udaraju na Šibenik. Petropoljci se pred njima povlače u
Moseć i budno čuvaju straže. Turci pokušaše osvojiti tvrđavu sv. Ivana, ali
su bili odbijeni i natjerani u bijeg. G. 1660. alajbeg Filipović, nakon povratka
iz zarobljeništva, sa 3.000 konjanika napada Šibenik. U Vrpoljcu ubije 40
Vrpoljčana i Krapanjaca. Krajišnici ga prisiljavaju da se povuče i progone
sve do Čikole. G. 1661. krajišnici u manjim skupinama pljačkaju po Bosni.
Na povratku ih progoni beg Filipović sa svojim ljudima. Filipović g. 1664.
s jakom vojskom upada sve do Šibenika. Krajišnici ga dočekaju kod Čikole,
ubiju nekoliko Turaka i otmu dio plijena. G. 1666. šibenski krajišnici iznenade
tursku posadu u Karaormanu blizu Crnog Luga. Svu posadu zarobe, uzmu
što su mogli ponijeti i utvrdu sravne sa zemljom. Iste godine drniški krajiš­
nici zapale u Bosni utvrdu Bilaj, zarobe 204 turska vojnika, u okolici Bilaja
zapale sjenike i zaplijene mnogo blaga. U borbi izgube 5 poginulih i nekoliko
ranjenih drugova. G. 1669. Filipović prodire u okolicu Šibenika. Zagorski ga
krajišnici dočekaju, ubiju više Turaka i prisile na uzmak.167

160. F. DIVNIC, Historia, 129—130, fol. 111—113.

161. G. STANOJEVIC, n. dj., 129—131; B. DESNICA, n. d j I, 63—65.
162. F. DIVNIC, Historia, 136, fol. 117.
163. G. STANOJEVIC, n. dj., 131—133.
164. G. VINJALIC, n. dj., 133—134.
165. G. STANOJEVIC, 71. dj., 136.
166. F. DIVNIC, Historia, 157, fol. 135.
167. G. VINJALIC, n. dj., 144—145, 152, 153, 155—156; F. DIVNIC. Historia, 162—163, fOÍ. 140,
174, fol. 150.

154
 U. Kandijski mir i razgraničenje

Od g. 1667. Turci ulažu sve sile da osvoje Kandiju. Svu bolju vojsku
Šalju tamo, pa Čak i s nemirne mletačko-turske granice na području Šibenika
i Zadra. Nakon žestoskih borba g. 1668. i 1669. Mlečani su bili prisiljeni da
Turcima ustupe otok i da s njima sklope 6. IX. 1669. Kandijski mir. Najvažnije
su točke ugovora bile da zaraćene strane daju opću amnestiju svim svojim
podložnicima i da svatko može ostati u državi gdje želi. Generalni providur
AttiOttio Priuli g. 1670. preporučio je senatu: »Drniš treba osposobiti za sta­
novanje i učiniti ga centrom granice prema Turskoj, Okolica je Drniša od­
lična za tu svrhu.« Njegov nasljednik Antonio Barbaro po instrukcijama senata
naredio je šibenskom knezu G. Battisti Cornaru da u Drniš naseli drniške
krajišnike i druge koji budu htjeli. Visovačkim franjevcima izda dozvolu da
se mogu povratiti na Visovac i obnoviti samostan.168
Uto u Drniš prispije i 50 muslimana sa zadatkom da u opustjeli grad
uvedu turske podanike. No Šibenčanin Zavorović kao zapovjednik krajišnika
prisilio ih je da napuste Drniš. Saliaga Terzibalijić nije se dao istjerati, nego
je nagovarao druge da ostanu u Drnišu. Barbaro za drniškog providura
imenuje G. B. Cornara a Danijela Divnića za sopraintendenta i zapovjedi kra­
jišnicima da se ne miču iz rodnoga kraja.169 Novi bosanski teferdar Musli-
-efendija piša Barbaru da u Drniš i Skradin ne postavlja nikakve posade. Ako
ih je postavio, neka ih povuče. Barbaro ga je udobrovoljio sa 1.000 cekina i
dvjema gozbama. Postojala je nada da će krajišnici moći u miru uživati zem­
lju koju su svojom krvlju oslobodili. No turski begovi: Filipović, Atlagić, Ko-
siterović, Alagić i Durakbegović zavidnim su okom gledali kako njihove be-
gluke dijele njihovi neprijatelji.
U ugovoru o miru poimenice je spomenut Klis, ostala mjesta općenito.
To su Turci iskoristili i tražili da im se predadu sva mjesta koja u ugovoru
nisu spomenuta. Barbaro je preko svojih izaslanika uvjeravao Turke u Sara­
jevu i Carigradu da područje drniške krajine pripada Mlečanima jer su ga
oni svojim oružjem osvojili, iako za vrijeme rata nije bilo naseljeno. Novi
paša Mehmed poručio je Barbaru da Mlečani moraju ustupiti Turcima ne samo
Drniš nego još Skradin i Risan ili milom ili silom. Pašu su na to podgovorili
alajbeg Filipović i drugi zainteresirani begovi, i uvjeravali ga da će se mle­
tačka vojska povući iz zaposjednutih mjesta čim se u blizini pojavi turska
vojska.170
Paša je dozvolio Filipoviću i ostalima da pokušaju izvršiti svoj plan, ali
da ne smiju upotrijebiti silu. Alajbegovi i kapetani saberu u Knin oko 3.000
konjanika. U Drnišu se nalazilo 16 regularnih vojnika, 30 otočana i 5 kra­
jišnika. Barbaro po Danijelu Divniću poruči knezu Cornaru da će Turci po­
kušati ući u Drniš i prijetnjama siliti mletačke podanike da napuste grad.
On neka ih se ne boji. U Šibenik je poručio neka mu se pošalje pojačanje.
Ako se ukaže potreba, sam će mu doći u pomoć sa svim raspoloživim snagama,
Divnić je prispio u Drniš 18. studenoga g. 1670. s petoricom ljudi i odmah
razredio svoje ljude na pojedina mjesta. U tvrđavu je postavio 10 ljudi na
čelu s Ivanom Mišićem. Na dva prilaza ka gradu po šest otočana.
168. F. D IV N IĆ , H ls to r ta , 197, fo l. 169; G. V IN JA L IĆ , n. d j 156; G. NOVAK, Slbentfc, 209.
169. F. DIVNIĆ, H isto ria , 197, fo l. 169.
170. E ela zio n e d el p r o v v . g e n e r a le A n to n io B a rb a ro , G. NOVAK, C om m tsskm es et rela-
tiones V en eta e , M o n u m e n t a , 50/1972, 242, 249, 293; F. DIVNIĆ, H isto ria, 197, fol. 169, 205,
fol. 176.

155
 19. studenoga pojavi se 10 turskih konjanika i u ime svojih zapovjedni^
zatraže od Comara da smjesta napusti Drniš, inače će protiv njega upotrijebi
druge mjere. Njima u ime Cornara odgovori Divnić da Carnaro nije podlojJ
njihovih zapovjednika i da Drniš po ugovoru ne pripada sultanu nego du^
Konjanici se vrate i priopće svojim zapovjednicima Cornarov odgovor. 2a^
vjeđnici nato s jakim odredom konjaništva prispiju pred Drniš i ponoVe
zahtjev, ali i ovog puta dobiju isti odgovor. Tada poruče Cornaru da mot*
doći k njima na razgovor. Mjesto njega pođe Divnić, pred ikojim alajbeg Pj];,
pović ponovi prvotni zahtjev. Divnić mu odgovori da on nije njegov poglava:
i da ga neće poslušati. Nato ga Filipović konfinira. Uto Turci sa svih strana
uđu u Drniš i prisile Cornara da dođe u Filipovićev čador. Sutradan Comar&
Divnića, Mišića i majora Ivana koji je prispio sa 16 vojnika otprate do Cikok,
Barbaro je kao pojačanje poslao «u Drniš kapetana Magna i kneza Ema sa
60 konjanika i s nešto krajišnika, ali oni stigoše u Drniš dan poslije nego su
ga Turci okupirali. Kad su vidjeli da se ne mogu ogledati s nadmoćnim
neprijateljem, vrate se u Šibenik.171
Barbaro je protestirao, a paša, bojeći se oružanog zapletaja, prekorio je
Filipovića, ali ga je Filipović umirio poklonom od 6.000 reala. Barbaru je
poručio da od sultana očekuje instrukcije i da do daljnjega ne dozvoljava
nikakve promjene. Malo poslije toga veliki je vezir zatražio da Barbaro povuče
sve krajišnike i hajduke iz mjesta koja nisu spomenuta u ugovoru o miru.
Tek tada moći će se sastati mješovita komisija za utvrđivanje granice. Barbaro
je poslušao. Na njegov zahtjev krajišnici i hajduci suznih su očiju napustili
rodnu grudu koju su znojem i krvlju natopili.-172 Drniška je krajina nakon 22
krvave godine ponovno došla u stanje u kojemu se nalazila prije g. 1648!

12. Istaknutije ličnosti

1. Vuk Mandušić. Usko je povezan s Drnišem i drniškom krajinom, iako

nije iz njih potekao. Fra A. Kačić Miošić piše o njemu: »Vuk Mandušić iz
Rupa, glasoviti junak« i na drugom mjestu: »Vuk Mandušić, silni junak, ne
samo od Dalmatina pivan i uzvišen, dali još i od Latina u njiovim knjigam
pofaljen«.173 U drniškoj okolici postojali su Mandušići pri svršetku 17. st. i
u 18. st. Nije poznato u kakvim su rodbinskim vezama bili drniški i rupski
Mandušići.174
Prof. A. Mijatović ustanovio je da su u 17. st. postojali Mandušići u trima
župama u Istri: Mu tvor an, Krnice i Loborike. Nakon tragične Vukove smrti
31. srpnja 1648. kod Zečeva, njegova je obitelj bila odlikovana i preseljena
u Istru. Prof. Mijatović smatra mogućim da su istarski Mandušići bili u rod­
binskim vezama s rupskim Mandušićima i da bi to mogao biti jedan od
razloga zašto se Mandušićeva obitelj tamo preselila.175

171. F. D IV N IĆ , H t s t o r ia , 206—208, fo l. 177—179.

172. R e la z io n e d e l p ro v . g e n e r a le A n to n io B a r b a r o , G. N O V A K , n. đj., 294—295.
17.7. R a z g o v o r u g o d n i n a r o d a s l o v t n s k o g a , S ta r i p is c i h r v a ts k i JA Z U , Zagreb 1942, 24
K o r a b lj lc a P i s m a s v e t o g a , S ta r i p is c i h r v a ts k i, iz đ . J A Z U , Z a g r e b 1945, 314,
174. B A S , S v . 95 A , V isita d i K n in e p o r r o c c h ie a d ia e e n t i. U p o p isu krizm anika oci 2?.
IV. 1693. n a la z e s e P a u l u s fiLius J o a n n i s M a n d u s t c h i P e t r u s f i li u s Joan n is ¿Viariđusicft■
K. KOSOR, Istina i m i t o V u k u M a n d u š l ć u , N e d j e l j n a D alm acija, Split. 19. lipnja
1977, 16; H isto r ijsk i a r h iv u Z ad ru , A t t i d e l s l n d i c i \ n q u i s i t o r i (1748—1750), III, fol. 106-107. i
167—168.
175. A. M LJATOViC, U s k o c i i k r a j i š n i c i , iz d . Š k o ls k a k n jig a , Z a g r e b 1974, 97, bilj. 21.

156
 U službu mletačke Republike Manđušića je doveo potkraj g. 1647. ili na
početku g. 1648. fm Nikola Ruiič.m Svoje vojničke i ljudske vrline očitovao
jo pri pohodu na Drniš i Knin u drugoj polovici veljače g. 1648, kada je bio
jedan od zapovjednika hrvatskih krajišnika. Sibenčanin Franjo Divnić svjedoči
da je mletačka vojska na polasku iz Šibenika na Drniš brojila više od 7.000
boraca i da se pri nastupu prema Drnišu sve više povećavala tako da je
konačno brojila preko 10.000 ljudi.176177 Prema sporazumu o ustanku njoj su
pristupali krajišnici iz Rupa, Miljevaca, Promine, Zagore i Petrova polja.
Mandušić je bio jedan od šest zapovjednika koji su njima zapovijedali. U
prilog tome govori izvještaj drniškog harambaše Matije Mihaljevića o Manđu-
šićevoj tragičnoj smrti. Mihaljević je na saslušanju izjavio da je na Zečevo
pošao »s harambašom Vukom Mandušićem i drugim harambašama« i da je
Mandušić bio njihov glavni zapovjednik.178

Mandušić se istakao 'kao zapovjednik drniških krajišnika za opsade Klisa

u ožujku 1648. Klis je branio sanđžak-beg sa 600 ljudi, dobro opskrbljenih
hranom, oružjem i vodom. Opsjedanje je počelo 16. ožujka. Dok su Mlečani
jurišali na tvrđavu, paša Tekeli je pokušao priteći u pomoć opkoljenoj posadi
sa 2.000 vojnika. Međutim, njega suzbiju hrvatski krajišnici pod zapovjedni­
štvom Mandušića i Sorića i natjeraju na uzmak sve do Dugopolja.179

176. U sp. bilj. 133. o v e r a sp r a v e .

177. Usp. Historici, 87, fo l. 79.
178. Usp. K. KOSOR, N e p o z n a t e p o j e d i n o s t i o V u k u M a n d u š iću , N e d j e l j n a Dalma­
c i j a . Split, 2. srp n ja 1978, 22; A. M IJA T O V lC , n. dj., 85.
179. S. UJUBIC, O g le d a lo , I i, 199; K . KOSOR, N e p o z n a t e p o je d i n o s t i, n. m j.

157
 MtmduSlć je, kako se čini, stekao najveću slavu kod svojih suvremenika
YAX Svog'n gerilskog pohoda na tvrdi K ljuč u zapadnoj Bosni. U drugoj poloviCl
svibnja g. 1648. krenuo je on sa 175 ljudi iz Šibenika prema Ključu. U ZOriJ
devetoga dana iznenada navali na grad. U jednodnevnoj borbi pogube viie
od 200 muslimanskog življa, ne brojeći tu one koji su izgorjeli u zapaljenim
kućama. Zarobišc 46 muškaraca, mnogo žena i djece i zaplijeniše velik plijen
Na ipovratku morali su se boriti s neprijateljem koji ih je progonio. Da
mogu lakše braniti, pogubiše veći dio zarobljenih muškaraca. U blizini Glamoča
napalo ih jc 200 turskih konjanika, kod Grahova stotinjak Glamočana. Na
putu između Grahova i Dinare naišli su -na 150 udbinskih konjanika, ali $
nisu usudili stupiti s njima u borbu. U Šibenik su se povratili 30. svibnja 1643,
a to je bio drugi petak od polaska u Bosnu. Cijela ekspedicija trajala je punih
14 dana.180
Generalni providur L. Foscolo pisao je senatu 11. VII. 1648. da je Man-
dušić »iskušan u svim potrebama« i »doista vrlo hrabar, ali ujedno i smotren,
što je neobično svojstvo kod ljudi njegova kova«. Ujedno se založio da bude
odlikovan zlatnom kolajnom kakvom je odlikovan Sorić. To bi zadovoljilo
krajišnike koji ga »više cijene od svih ostalih«, a u njemu bi ugasilo ogorčenje
da je zapostavljen. Kad je Sorić 22. VII. 1648. poginuo, Foscolo je tražio od
senata da kolajnom koja je bila namijenjena Soriću, odlikuje Mandušića, jer
ga vrlo cijene i njegovi sunarodnjaci i sami Turci, a on to i zaslužuje.181
Potkraj srpnja 1648. provali Husein-begović sa 4.000 vojnika sve do Bio­
grada i Turnja. Foscolo naredi Iliji Smiljaniću i Vuku Mandušiću da ih pre-
dusretnu i otmu zarobljenike i zaplijenjeno blago. Smlljanić je došao na
Zečevo sa 270 a Mandušić sa 350 ljudi. Kotarci su držali da Turaka nema
mnogo, Mandušić je kao očevidac tvrdio da ih je mnogo i da moraju biti na
oprezu. Zato zapovjedi da se svi iz zečevske kule s konjima ipovuku u šumu
i iz šume napadnu neprijatelja. Protivno njegovu naređenju u kuli osta 30
Smiljanićevih ljudi sa 60—70 konja i komorom. Turci udare na kulu, zaplijene
sve konje. Među njima i konja Ilije Smiljanića. Videći Smiljanić da će posada
u kuli pasti u turske ruke, nagovori Mandušića da navale na Turke. U jurišu
prisile Turke da napuste 250 (konja i da se povuku. Smiljanićevi ljudi mjesto
da progone Turke, stanu se otimati o konje. Turci, osjećajući se brojčano
nadmoćni, opkole krajišnike. Kotarci pobjegoše, ostavivši Mandušića i njegove
ljude na milost i nemilost nadmoćnog neprijatelja. U krvavom sukobu s hrvat­
ske strane poginuše: haramibaša Šandić, kapetan Petar Aričić, harambaša Ilija
Kvrljević, harambaša Ivan Kraljević, dva brata Galiotovića, oko 20 boraca
i sam Mandušić, kojemu Turci odsijeku ruku, onda mu još živu odsijeku i
glavu. Nakon povlačenja Turaka tijelo mu je bilo pokapano na Začevu.182
5. VIII. 1648. Foscolo je pisao senatu u Mletke o Mandušiću: »Bio je zaista
hrabar vojnik, skroman i nesebičan vojvoda, svojstvo koje se rijetko susreće
kod ovih ljudi, koji se u većini mogu nazvati gramzljivim. Kad bi mu uspjelo
nešto upljačkati, sve bi podijelio među vojnike, koji su ga zbog toga ljubili
i slušali onoliko koliko su ga se Turci bojali. Ja sam živo osjetio njegov gubi­
tak poradi štete koja će odatle nastati za opću stvar.«183 Povjesničar ga Bru­
som naziva »strašnim ratnikom« i svjedoči da ga je na vijest o njegovoj
180. B . D E SN IC A , n. d j., I, 36—37. K. K O SO R , I s t i n a i m i t, N e d je ljn a Dal mac i -
J a, 12. lip n ja 1077, 10.
lftl. B. D E SN IC A , n. Clj., I, 40, 45; A . M I.TATOVlC. n. d j., 86.
182. Ii. D E SN IC A , n. d j., I, 4 6 -5 0 ; G. B R U S O N I, n. d j., 188—189.
183. B. D E SN IC A , n. d j., I, 51; A . M IJA T O V lC . n. d j., 92.

158
 • nlakala cijela pokrajina, mletačka Dalmacija, uvjeren da će njegova
snlltl zabilježiti svi povjesničari.18'* Šibenčanin Franjo Divnić zabilježio je
Z i t Mandušić bio »čovjek po sebi razborit i vrlo hrabar«,1
84185 a fra A. Kačić da
vitez« i »silni junak«. Kao takva:
f bio » g l^ viti
Slave Vuka latinska gospoda
i junaci slavnog naroda
da bijaše Vuče Mandušiću
bolji junak nego Kraljeviću.186
Ne zna se koga je sve Mandušić imao od bliže rodbine. Zna se samo da
• imao sestru uda tu za Jurja Vrančića iz Radonića i od sestre sina Tadi,ju.
Tadija se 22. X 1651. oženio u Šibeniku Rahimom Kasitović iz Ključa, koja
se neposredno prije vjenčanja dala krstiti i uzela ime Margarita. Krstio ju je
i vjenčao šibenski kanonik primancir i generalni vikar Juraj Florius (Cvitano-
vić Cvitković?). Nakon Mandušićeve smrti Mandušićevi su ljudi izabrali
Tadiju sebi za harambašu i zamolili Foscola da im ga potvrdi, što je on i
učini0 3. VIII. 1648.187

Mandušićev zet Juraj Vrančić i sestrić Tadija isticali su se u različitim

operacijama za kandijskog rata. Između ostaloga, doveli su velik broj zarob­
ljenika s turskog teritorija za službu na galijama i pokazali hrabrost pri
osvajanju tvrdoga Zadvarja. Za njihove zasluge generalni providur G. Fosca-
rini 21. IV. 1652. dodijelio im je 4 dukata na mjesec i određenu količinu dvo­
peka do svršetka kandijskog rata.188 Juraj je tragično završio g. 1656. Zadavio
ga je rob musliman pri pokušaju da pobjegne. Kad mu to nije pošlo za rukom,
počinio je samoubojstvo.189
2. Fra Ilija Bulić. O njemu se vrlo malo zna. Zna se da je bio rodom iz
Drniša i da je kao klerik provincije Bosne Srebrne učio u Italiji. Proučavao
184. G. BRUSONI, n. dj., n. m j.
185. Usp. A. MIJATOVIĆ, n. dj., 90.
186. A. KACIC MIOSlĆ, n. d)., 40.
187. B. DESNICA, n. dj., I, 51—52; K. KOSOR, N ep o zn a te po jedin osti, N e d j e l j n a
D a l m a c i j a , 9. srpnja 1978, 22.
188. B. DESNICA, n. dj., I, 58—59; K. KOSOR, N ep o zn a te po jedin osti, n. mj.
189. F. DIVNIĆ, I-Iisioria, 146, fol. 122.

159
 je povlastico svoje provincije i o njima napisao na latinskom jeziku d-ejJ
»Privilogia provinciae Bosnae Argentinae, Anconae apud Marcum Salvi^J
1635.«'!» j p0Svetio ga fra Andriji Tomanoviću iz Kamengrada koji je b<,s2j
skom provincijom upravljao kao provincijal između g. 1628. i 1631.1901911923
3. Fra Mijo Bogctić, rečeni Jadrešić (Jadrić) rodio se u prominskom Boga
tiču. Odgojen je bio bez sumnje u visovačkom samostanu. Filozofiju je i .¡J
logiju vjerojatno učio u Italiji jer je dobro poznavao talijanski jezik.' D|,j
puta je bio gvardijan na Visovcu, g. 1627. i 1645. Skradinski biskup fra PavJ
Posilović ga je cijenio kao učena i kreposna redovnika i posvetio mu d.elo
»Naslađenje duhovno« (Mleci, 1639). Iz Posilovićeve posvete razabire se da je
Bogetić prije toga bio učiteljem samostanskih đaka, a možda i novaka.:';
Generalni vizitator fra Pavao iz Rovinja g. 1640. na
predložio ga je bio za provincijala, ali nije bio izabran za provincijala nego
za definitora. Provincijalom je bio izabran na početku ljeta g. 1646. Tajnik
Kongregacije za širenje vjere Franjo Ingoldi, koji ga je poznavao, pismeno
mu je čestitao izbor. U odgovoru na čestitku Bogetić je zamolio Ingoldija neka
se ne imenuje novi biskup za krajeve pod Turcima, jer 9U tri biskupa dovoljna
za duhovne potrebe vjernika, dok bi veći broj biskupa donio samo smutnju
i razdor.194195
Za Bogetićeva provincijalstva počeo je kandijski rat (1645—1669). U borbi
protiv Turaka digli su se uglavnom katolici u drniškoj krajini i u Kotarima
pod vodstvom franjevaca. To je bio razlog da su Turci stali progoniti katolike
i franjevce na svom teritoriju. Bogetić je aktivno sudjelovao u pripremanju
i dizanju ustanka. Zato ga je pri dolasku u Fojnicu kreševski kadija oglobio
i dao cijeli sat goniti. Svi su samostani osim olovskoga bili opljačkani, a neki
i srušeni. Provincijal Bogetić s definitorima sklonio se u okolicu Požege nesi­
guran za svoju glavu, a katolici u planine gdje su živjeli o korijenju i kori
od drveća. mG.1648. Bogetić je doveo u Šibenik visovačke franjevce i uložio
mnogo truda da ih smjesti.196 Umro je u Šibeniku 16. studenoga g. 1662.197
4. Fra Ivan Dežmanić, Drnišlić. O fra Ivanu Dežmaniću kojega izvori na­
zivlju i fra Ivan iz Drniša ili fra Ivan Drnišlić, do g. 1640. ništa se ne zna.
G. 1640. preporučuje ga provincijal fra Martin iz Rame kao osobu podobnu
da kupi kuću u Beogradu. G. 1641. biskup Drivasta fra Jeronim Lučić hvali]
njegov plodonosni misijski rad u Karaševu. Isti se biskup g. 1642. pohvalno
izražava o njegovu radu i radu njegova pomoćnika fra Ante Sulica, Splića­
nina. Iste godine Dežmanić piše Kongregaciji za širenje vjere da je dobio tri
druga i da s njima naviješta riječ Božju ne samo u Karaševu nego i u Lipov:
i drugim mjestima, a biskup fra Marko Bandulavić ističe da Dežmanić s dru­
govima gradi crkve i obraća krivovjerce.198
G. 1643. dolazi do nesporazuma između Dežmanića i olovskog samostana
Provincijal fra Petar Lipanović u kolovozu te godine moli Kongregaciju za
širenje vjere da ne dozvoli Dežmaniću da Lipovu odijeli od olovskog samostana
Nekoliko dana kasnije biskup Bandulavić piše istoj Kongregaciji da ne pri- I

190. J, JELENIĆ, B io b i b li o g r a f l ja f r a n j e v a c a B o s n e S r e b r e n i č k e , I. Z agreb 1925, 65.

191. D. MANDIĆ, F r a n je v a č k a B o sn a , R im 1968, 179—180.
192. P. BAĆIĆ, N e k ro lo g , S p o m e n -k n jig a p o k o jn ih r e d o v n ik a P r o v in c ije presv. Otkupite- i
lja u D alm aciji, A SS, 56—57.
193. P. KOLENDIĆ, n. (lj., 188—189.
194. D. M A ND IC, n. dj., 184, 187—188; G. V IN JA L IĆ , n. d j., 91.
195. P. KOLENDIĆ, n. dj., 190—191; D. M A N D IĆ , n. d j., 188.
19«. P. KOLENDIĆ, n. dj., 194.
197. P, BAĆIĆ, N e k ro lo g , 57.
198. P. E. EER M END 2IN , A c ta B o sn a e , izd. JA Z U , Z a g r e b 1892, 434—437, 440. i 442.
 povuo ov»kom .amo*tanu, nego da bude podložna prefektu misija fra
U
Snu V e l i č a Ako b. se udovoljilo zahtjevu olovnog samostana J / S
S T na ttetu U travnju g. 1 0 « . Dežmanić
Kor.i" - v ;jZ H J)h r'P° r , ni: mož,: Pr*pasti olovskom samostanu
i e k a k o U isto vrijeme biskup Bandulavić tuži se Kongregaciji na olovske
franjevce zbog postupka prema Dežmaniću. U pismu od 10. k o lo v o za 1648
izoori ito je Dežmanić ufamo kao misionar i na koje je sve poteškoće nailazio
u s v o m e radu. Oko g. 1 >■)). general ga je Reda, na tužbu nekih, lišio prefek­
ture u misij» dok se ne ispita njegov rad,«*’5' p
G, 1057. Dežmanić je bio imenovan g e n era ln im v iz ita to ro m B osne *
Nakon obavljene vizite sazvao je provincijski kapitul u Građovrhu 15 rujna
1658. Na kapitulu je bio izabran za provincijala fra Franjo Ogramić.»’ U ožuj­
ku g- 1661z
- a generalnog vizitatora provincije bio je imenovan fra Martin
iz Požege. Na provincijskom kapitulu g. 1682. u Fojnici članovi kapitula nisu
se mogk složiti u ¡zboru provincijala. Jedni su htjeli izabrati fra Ivana Dež-
nunića. drug: fra Branju Miletića. Kapitul se raziđe. Pristaše fra I. Dežmanića
odu u Požegu i izaberu provincijsku upravu na ćelu s
rtićern, a pristaše fra F, Miletića u Fojnici izaberu drugu upravu na čelu s
provincijalom Miletićem. Kongregacija za širenje vjere poništi izbor u Požegi
a uprava Reda onaj u Fojnici.»« Konačno je bio potvrđen izbor u Fojnici!
Uprava Bosne Srebrene potužila se g. 1001. Kongregaciji za širenje vjere kako
cangrađski pat. .jarh na osnovi dekreta dobivenih ođ sultana i bosanskog paše
pokušava na .•.ve načine istrijebiti iz Bosne katoličke biskupe i franjevce te
katolike učiniti skizmatirima. Da se oslobode tih progona, franjevci i njihovi
vjernici morali su isplatiti ogromne sume novca. Pismo su potpisali članovi
đefinitorija. Među njima i fra Ivan Dežmanić iz Drniša, -Io fra Giov. de
Dernis«.®2

13. Opet pod Turcima

Poslije Kandijskog mira i razgranićavanja visovaćki su franjevci nastojali

da se što prije po vra te na svoj B
isovac. osanski ih je paša pozivao iz Šib
V
još g. 1608. Livanjski im je mula iste godine izdao propusni list da mogu
»govoriti puku misu« i da ih pri tom ne smije nitko uznemirivati i smetati.»3
Na .'oo.o j.zatokka kl ./¿kog i ličkog sandžakata bosanski paša Mahmud naredio
je 15. kolovoza 1071. da im se povrate »zemljišta u Kobiljači i Kuželju, pro­
dana Ahmedu, Turmišu i Musliji kao i kuće i bašće na Otoku stečene od
Ažk.e«. B'jjruntiju je potvrdio sultan Mehmed IV. fermanom od 7. travnja
1074. na molbu Filipa Bmjakovića, trgovca iz Sarajeva. U njemu Mehmed
IV, sin Ibrahirnov, tvrdi da su franjevci pobjegli iz Visovca u posljednjem
ratu >,%nevjernim Mlečanima« jer nisu mogli ostati u svom samostanu. Njihov
j* otok i imanja državna riznica razdala. A kad je paša Mahmud uredio gra-
r«icu . osmanlijfkom carstvu ponovno pridružio kliški i lički sandžakat, oni
*U se povratfdl na otok. Na molbu »latinskog« stanovništva bosanski im je
P®ia izdao bujruntiju »proštenja i povratio imanja uz plaćanje godišnjeg po-
fez;.- bosanskoj blagajni. Svojim fermanom sultan sve to potvrđuje i odo ra

P , E , SPKJlM£9fD£lM, ft, 442, 445—447, 451, 45», 454» 1 473.

^ /> MAs'or/'; ri j'l
uih'.un'. n d) \n~ v*4
i' f, y K H M K ! U / Z l t i n . đ j , V>4 5M
\ Zi,ATOV/r rrafi'tor.l. Vi?, V//, 127
161
 Turci su za kandijskog rata pozivali i drniške bjegunce da se Dov
svoja ognjišta i obećavali im slobodu. Neki su pregovarali o povratku * ? n*
u doba gladi i kuge. Neki su se povratili na turski teritorij, ali u
koje nije bilo pristupačno turskim konjima jer se nisu pouzdavali u t je
obećanja. Nakon Kandijskog mira neki su se povratili. To posebno vrHe»^*
one koji se nisu zamjerili Turcima svojim četovanjem. Turskim agama h 29
vima i spahijama bilo je u interesu da se bjegunci povrate. Bila im je
njihova radna snaga pri obnovi porušenih zgrada i zapuštenih imanja 2
su žene i majke krajišnika, koje su g. 1670. zatekli u Drnišu nagovarali nek-J
pozovu svoje muževe i sinove na napuštene zemlje i neka ih obrađuju ^
uvjete, uz koje bi ih obrađivali Mlečanima. Mnogi su, iako teška srca, posi/
šali.207 Na taj ih korak sigurno potakao i primjer visovačkih franjevaca, nji­
hovih glavnih savjetnika.
Položaj franjevaca i njihovih vjernika u novim okolnostima bio je sličan
onomu prije bijega u Šibenik i primorje. Franjevci su, kako se razabira iz
knjige samostanskih računa, morali predstavnike turskih vlasti mititi i darivati
za kojekakve usluge. Tako su g. 1676. izdali: »Dizdaru Drniškomu za poklon
aspra 636; Kadiji i ostalim Turcima, što su svjedočili za fratre radi mejaša
aspra 1500; pa opet 500; drugom kadiji aspra 645; za šećer i sapun Turcima
aspra 580; velikom kadiji u Livnu aspra 180; za odkup 0. fra Filipa aspra
290; za mito, kada ih je oglobio spahija Kositerović as. 120; za anteriju čaušu
as. 120; dizdaru za bujruntiju a. 250; za mito Turcima da za nje reku dobru
riječ as. 500; za čast spahiji Kositeroviću aspra 600; spahiji Alagiću aspra
625; za čast njihovu društvu as. 560; što oglobi sandžak-beg vranski aspra 600;
itd.« U računima se navode i pokloni u naravi: »darovan vol, dva ovna, dvoje
papuče žute, 50 aršina beza, 4 aršina zelenog skerleta, meda, voska, sapuna«.313
Odličniji Turci pozivali su franjevce u goste pri sunećenju sinova, ženidbi
ili pogrebu svoje čeljadi, a to je značilo da treba doći punih ruku. Jedan takav
poziv uputio je visovačkim franjevcima ćehaja krčkog mirilive Abdulah u
prigodi sunećenja svoga sina. U pozivu upućenu »Fratrom na Krči« ćehaja
pozdravlja franjevce »kao prijatelje i susjede« i moli ih da se na njegovu
veselju nađu s njegovim »prijateljem i susidom«.209
Među muslimanima bilo je i za kandijskog rata i poslije njega takvih
koji su s visovačkim franjevcima podržavali iskrene prijateljske veze. Za vri­
jeme rata beg Ljubunčić podržavao je prijateljske veze s fra Mijom Bogetićem,
kako se razabira iz njihove korespondencije210 Poslije rata kadija d r n i š k i h
nahija mevla Ibrahim imao je prijateljske veze s visovačkim gvardijanom
fra Simunom Brajinovićem. Pa kad je unuk Durak-efendije, mali Hasan, teze
obolio, zamolio je gvardijana fra Šimuna da dođe u Drniš liječiti maloga
Hasana.211

204. J. A. SOLDO. S a m o s tn n Jur/tiL*«

210 S 71 n ' 1UU ’ SOLD O, S (M lO

91 t J LAT° V IC , F r a n o v c i, 136.
’ A- s °LDO, S a m o s t a n M a j k e o d M i lo s t i , 168.

162
 U takvim okolnostima franjevci su obavljali svoje pastoralne dužnosti.
Pri tome su nailazili na kojekakve smetnje, pa je kadija Krke i Vrulje 17—27.
travnja 1675. izdao naredbu da im nitko ne smije smetati u obavljanju vjer­
skih obreda po selima.21- Za kandijskog rata na područje visovačkog samostana
doselilo se mnogo katolika iz Bosne, naročito iz Rame. Njih su pastorizirali
ramski franjevci. Tako je došlo do spora između ta dva samostana. Provin­
cijski je definitorij, na pritužbu visovačkog samostana, naredio ramskim fra­
njevcima da napuste sve visovačke župe osim Zmina. Visovački je gvardijan
fra Luka Bogić g. 1675. zatražio da se i ta župa povrati Visovcu. Budući da
se pitanje ticalo i makarskog samostana, rješenje se spora oteglo.212213
U kolovozu g. 1677. uprava je provincije delegirala fra Juru Skontriča
da na osnovi svjedočanstva staraca provjeri »među od župa manastiera viso-
vačkoga blažene Gospe«. On je na blagdan sv. Ivana Krstitelja Glavosjeka,
29. VHL 1677, skupio preko 50 starijih ljudi kod crkve sv. Ivana u Badnju i
oni mu izjaviše da je granica visovačkog područja išla »od Skradina po Trtim
na Vrhpoljac, na Mravnicu, na Podnižje, na Murvicu, na Vratkoviće, na Labin,
na Popoviće, na Bristivicu, na Radošić, na Vučevicu, na Prugovo, na Prisič-
nicu, na Dicmo, na Sičane, na Bitelić, na Košuticu, povrh Gnjata, na Kara-
orman, na Šatornu, pokraj Crne Gore do Srba«.214 Izjavu su staraca potpisali
visovački fratri: fra Antun Rozić, fra Antun Marković, fra Luka Bogić, fra
Jure Nakić, fra Grgur Drešničanin, fra Marko Dobretić i na koncu fra Juro
Skontrić.215
Na tom području postojale su tada samo dvije župe: Zmino i Petrovo
polje. Ostale župe: Bukovica, Kožulovo Polje, Zemunik, Nadin i Velim nala­
zile su se s desne strane rijeke Krke. Petropoljska se župa prostirala »od
Promine do Rotne gromile, na Lulić gradinu, na lokvu Krušnicu, pak na lokvu
Sitnicu i na stup kameniti priko Cetine i Knina do Grahova«.216 Na početku
rujna iste godine (3.IX. 1677) posvjedočio je fra Frano Kovačević da su Nevest,
Koprno, Sitno i Unešić uvijek bile kapelanije župe Petrova polja.21721890 Prema
fra Petru Baćiću, g. 1677. Visovac je imao 9, a ne 7 župa, kako piše Zlatović.
To su: 1. Pod Prominom, 2. Petrovo Polje, 3. Zmino, 4. Bukovica, 5. Kožulovo
Polje (Kožulovac), 6. Nadin, 7. Zemunik, 8. Velim i 9. Jasenke pod Velebitom.lls
U nabrajanju franjevačkih župa ne spominje se župa u Zagori. Ipak fra
G. Vinjalić govori o fra Franji Bogetiću da je g. 1646. kao župnik Zagore,
»curato di Zagorje«, došao u Šibenik s harambašom Matom Nakićem da pre­
govara s Foscolom o ustanku protiv Turaka. Šibenski biskup Calegari g, 1712.
izjavljuje da su Koprno, Unešić, Žitnić, Mirilović i Pokrovnik g. 1677. pasto­
rizirali franjevci bosanske provincije. G. 1682. on se potužio Kongregaciji
koncila da su franjevci ispod njegove jurisdikcije izuzeli polovicu šibenske
biskupije koja se nalazila pod turskom vlašću. U BAŠ sačuvao se opširniji
koncept pisma istog biskupa iz g. 1683. u kojemu se navode župe toga po­

212. J. A. SOLDO, S a m o s t a n M a j k e od Milosti, 223.

213. S. ZLATOVIĆ, F r a n o v c i, 142; J. A. SOLDO, S a m o s ta n M a jk e od Milosti, 223—224.
214. S. ZLATOVIĆ, F r a n o v c i , 143; P. BAĆIĆ, P o v ije s t, 98; J. A. SOLDO, Sam ostan Majke
od Milosti, 224.
215. ASV, S p isi sa m o sta n sk e u p r a v e , F asc. I, 28.
216. S. ZLATOVIĆ, F ra n o vci, 144.
217. J. A. SOLDO, S a m o s t a n M a j k e o d M ilosti, 225.
218. U sp. P o v ij e s t, 99.
219. G. V INJALIĆ, n. d j., 91.
220. S lu žb en a iz ja v a b isk u p a I. D, C a legarija od 4. VI. 1712. Follum đioecesanum , Šibe­
nik, I 1882. 8, 61.
221. A rch ivio se g r e to V a tica n o , S. C ongr. C on cilli, R elatio visit. ad lim ina, Sebenicensis,
1682.

163
dručja: Skradin, Drniš, Velim, Bribir, Putičane, Dazlina, Rakitnica, onda
sela koja pripadaju župama: Grebač, Pansovo (?), Mitlo, Sitnica, Kosev;,p‘
krovnik, Koljevrate, Biranj, Gornje Polje, Donje Polje, Zitnić, Srima i Ra> -
Na kraju biskup dodaje: »Sva su ta sela visovački franjevci otcijepi];
Šibenske biskupije bez dozvole Svete Stolice — Tutte queste ville sono ;
da padri di Visovaz levate dalla Diocesi di Sebenico senza permissiom -j:
S. Sede«. Izuzetak je Skradin koji je Kongregacija za širenje vjere g 187
povjerila makarskom biskupu. Na postupak visovačkih franjevaca on - : ,
tužio provincijalu fra Andriji Dubočcu, ali se iz koncepta ne zna što je p:„
vincijal odgovorio jer se zadnji dio koncepta nije sačuvao.222
Biskup je Calegari, kako se razabira iz tog pisma, u šibensku biskup;
uključio i neke župe skradinske biskupije i Drniš koji je pripadao kninsk
biskupiji. G. 1673. administratorom skradinske biskupije bio je imenovah
makarski biskup fra Marijan Lišnjić, a nakon njegove smrti 1687. Kiko;,
Bijanković, kasniji Lišnjićev nasljednik.223
Za kandijskog rata Austrija je imenovala kninskim biskupom franjevca
fra Kristofora Rochasa. Njega je papa Klement XI. potvrdio 16. I. 1668. I on
je iste godine, nakon biskupskog ređenja u Rimu, stigao u Šibenik, spreman
da pođe u Knin čim mu se za to pruži prilika. U Šibeniku je posjećivao bje*
gunce s teritorija svoje biskupije i brinuo se za svećenički podmladak. Os;
sebe okupio je nekoliko mladića da ih spremi za svećenike. Među njima i
Ivana Vidovića, kasnijeg skradinskog i trogirskog biskupa.2-4*U brizi za sve­
ćenički podmladak pregovarao je s provincijalom Bosne Srebrene o osnutku
zajedničkog sjemeništa. Prema nacrtu ugovora, biskup je istakao da njegova
biskupija ne može postojati bez franjevaca. Zato želi da zajedno s franjev­
cima osnuje zajedničko sjemenište. Provincija pozdravlja prijedlog i spremna
mu je kao članu svoga Reda pomoći kao što je pomagala i pomaže bosanskim
biskupima. Do sada je ona svoje kandidate slala u strana sjemeništa, ali s
njihovom pobožnošću i nobrazbom nije zadovoljna, jer su se, zbog pomanj­
kanja nadzora, vraćali bez dovoljne pobožnosti i naobrazbe. Za podizanje sje­
meništa pobrinut će se biskup, nadajući se pomoći od cara, nekih knezova
i Kongregacije. Provincija će za sjemenište odrediti tri sposobna i prokušana
oca, jednoga za upravitelja, a dvojicu za nastavnike. Biskup će se brinuli m
uzdržavanje sjemeništa kao njegov zaštitnik i sindik. Bez njegove volje neće
se ništa kupiti, prodati ili promijeniti, niti će itko biti primljen u sjemeniš:?
bez njegova znanja i pristanka. O svemu tome odlučivat će u suglasnosti >
provincijskim delegatima.223 Do ostvarenja tog sporazuma nije došlo jer je
Rochas prije nego je Knin oslobođen, napustio Šibenik i g. 1687. postao rez>
dencijalnim biskupom u Neustadtu.226

14. U neizvjesnosti

U rujnu g. 1682. Hasan-beg Durakbegović dođe u Zemunik s oko 150 sv^

jih ljudi, zapali krajiške nastambe, potjera kmetove sa zemlje i stane aišt-:
neobrane usjeve. Harambaša Vuk Ljutić u ime krajišnika upozori Hasan-Ne3
222. B A S , Sv. 87. J. D . C a le g a r i, 1691—1701.
223. S. K O V A C IĆ , n. đ)., 27.
224. D. F A R L A T I, n. đ j., IV , 300.
2v5. B A S , S v. 99. J . D . C a le g a r i, f o l. 133.
226. S. G U N J A C A , T i n i e n s i a , 101.
 pokupe
Nato kra-
sklone
vojska
potje-

Visovački gvardijan fra Sirnun Brajinović u lipnju 1683. uz suradnju žup­

nika Zrni na. Petrova polja, Knina. Bukovice i Kotara organizira 1.300 kršćan-
skih obitelji da se povuku u okolicu Skradina u kojemu je bilo malo turskih
vojnika.“ Na početku studenoga iste godine fra Grgo Šutio uvjerava gene­
ralnog proviđura Lorenza Donu da svi krajišnici od Bukovice do Makarske
žele doci pod mletačku vlast. I kad bi imali dovoljno oružja i sposobne zapo­
vjednike. sami bi protjerali Turke sve do Sarajeva.-*0 Nekako u to doba ha-
rambasa petropoljskih i zagorskih krajišnika Mate Nakić Vojnović šalje Dom
Petropoljskog župnika fra Petra Tintića, šibenskog gvardijana fra Andriju
Resicu (Hesičića) i kneza Franju Posedarskog da u ime naiođnih glavaia i
c::elog stanovništva između Prologa i Krke zamole da ih primi na m etac 'i
teritorij. Sa svoje strane oni obećavaju da će se spremno boi iti piotn

In V C o m a i i m . is t o ’ ia drtU: i tuerradi L c o p o ld o p r i m o im peratore. Pa

1,11
? • ZLATOV1C F ra n o vci. H7.
TS S a m o sta n sk i sp isi. S v . I. 60; S. 2L A T O V IC , F r a n o i’Cl, 149.
*“ •B - d e s n i c a , n. d j„ i.m .

165
Donu da primi na mletački teritorij 1.300 obitelji iz okolice Knina. Kao pro­
tuuslugu obećavaju da će, u slučaju rala, zauzeti Knin.231232
Ustanici su postali nestrpljivi jer su znali za paniku koja je obuzela tun.kf-
vojnike i muslimansko stanovništvo nakon poraza turske vojske pod Bečom
i nakon pogubljenja dvaju velikih vezira Karamustafe i njegova nasljednika
i što su sve govorili protiv sultana. Za poraz su okrivljivali kršćane u turskome
carstvu. Poraz su tumačili kao kaznu Božju i kao početak svršetka njihova
vladanja i njihove vjere. Neki su tvrdili da će postati kršćani i tako okušati
kršćansku vjeru. Bogatiji su s pokretnom imovinom bježali prema Carigradu.
U okolici Požege mnogo se muslimana dalo pokrstiti. Katolici i skizmatici
željno su očekivali dolazak kršćanske vojske.233
Pri koncu studenoga g. 1683. udruže se drniški, šibenski i kotarski krajiš­
nici, navale na Drniš i osvoje ga protiv volje mletačkih vlasti. Turska posada

Ante Vrlić , Serdar Mate Nakić

Vojnović (idejna skica)

nakon kraćeg otpora prema sporazumu napusti grad. Krajišnici ga na to

opljačkaju i zapale. U borbi je palo 8 turskih vojnika i 7 krajišnika.234 Drniš
231. B . D E SN IC A , n. d)., I, 295; G. S T A N O J E V lC , D a l m a c i j a u d ob a morejskog rato
(16S4—1699), B e o g ra d 1972, 30.
232. G. ST A N O JE V lC , D a l m a c i j a u d o b a m o r e j s k o g ra ta , 34.
2”3. B A Š , Sv. 92. J . D. C a leg a ri. U sp . I n fo r m a c iju fra M ije R a d n ica , vizitatora i komesara,
o sta n ju u B o sn i. In fo r m a c ija je b ez d a tu m a , a li se iz sa d r ž a ja m o ž e za k lju čiti da je sastav­
lje n a n a p o č e .k u g. 1681.
M. R a d n ić (K a lo ča , 163G. — ?, 1707.) sv r š io je v iš e š k o le u Ita liji i postigao čast general­
n o g lc '.a o ia . G. 166G. b io j e im e n o v a n g v a r d ija n o m u O lovu , 1678. ta jn ik o m Provincije, a g. 1681.
p r o v in c ija ln im v ik a r o m ili k u sto d o m . U sv ib n ju g . 1682, s u d je lu je n a generalnom kapitutu
u To'.edu k a o p r e d sta v n ik p r o v in c ije B o s n e S r e b r e n e . N a k o n k a p itu la zadržao se dulje u Ki­
ni . g d je je g. 1683. tisk a o d v a o p s e ž n ija d je la . U P r o v in c iju se p o v ra tio k ao povjerenik i po-
h o d lte lj za p r o v in c ijs k i k a p itu l g. 1684. Od g. 1685. d o 1690. u p r a v lja o je Provincijom kao pro-
v in cij ]. U m ro je u listo p a d u g. 1707. U sp . D . M A N D IĆ , F r a n je v a č k a Bosna, Rim 1968. 201.
20i. 204. 205—206. 1 A. S E K U L lC , K n j i ž e v n o s t b a č k ih H r v a t a , Z a g reb 1970, 18.

166
 1

j 0ba bio »mjesto otvoreno, ali veliko i s velikom trgovinom«. Ležalo

je 11 obronku jodnog brežuljka« i imalo »stari kaštel«. U njegovoj okolici
je ^vije 0d 40 sela«, a od Šibenika je bio udaljen 18 m ilja*15
N ° Hvambasa Mate Nakić Vojnović 9. XII. 1683. ponovno šalje pctropoljskog
Tintića providuru Đoni. Ovog puta s narodnim glavarima: Božom
*U?n-ćem, Markom Kunaričićem i Mijom Peragovićem. I tuži se da ih kra-
s mletačkog teritorija danomice pljačkaju, kradu im blago i pozivaju
protiv Turaka. Ujedno moli, ako je Turcima naviješten rat, da ih
U mi P°d okrilje RePublike [ tako omogući da se mogu boriti za katoličku
p^ru Ako rat nije objavljen, neka ih zaštiti od pljačkaša i kaže kako mogu
' jetati mletački podanici.*16 Oko polovice prosinca iste godine nepoznati je
p j e v a č s dvojicom narodnih glavara zamolio Donu da na mletački teritorij
n-mi zagorske obitelji koje s blagom kreću prema mletačkoj granici i tako
[h oslobodi turske tiranije i pljačke mletačkih podanika.-37 Pri svršetku istog
m j e s e c a 1.500 zagorskih obitelji traže od Done istu stvar i mole da im se ime­
n u ju glavari koji će njima upravljati.238 Na sve te molbe i vapaje Dona je
u č in io samo to da je u Kotare poslao Stojana Jankovića s nalogom da odvrati
k o t a r s k e krajišnike od pljačke svojih sunarodnjaka na turskom teritoriju.239
Na početku siječnja (4. I) g. 1684. harambciša Nakić i harambaša Franjo
Mirčetić idu osobno u Zadar te se usmeno i pismeno tuže Đoni što ih drži u
neizvjesnosti. Dva su ga puta zamolili u ime svoga naroda da ih primi pod
mletačku vlast, ali im ni jedan ni drugi put nije ništa određeno odgovorio.
Zbog toga su smućeni i u strahu od Turaka da ne bi njihov pokret shvatili
kao urotu i osvetili im se. Mirčetić je već preselio iz Zagore u Vranu 400
obitelji i nada se da će ih Venecija očinski primiti budući da su iste vjere i
da žele živjeti i umrijeti za Republiku. Nakić traži dozvolu da na mletački
teritorij prebaci 1.000 obitelji jer ne žele ostati u Zagori kao turski podanici.
Oko Livna i Glamoča ima preko 3.000 kršćanskih obitelji koje su voljne
podložiti se Republici, ali videći da je neizvjesna sudbina obitelji u Zagori,
ne mogu se odlučiti na napuštanje svojih kuća. Budući da zagorske obitelji
žive između nasilja i pljačke mletačkih podanika i turske osvete, moli Donu
da odmah donese konačnu odluku. Inače će se morati ili s Turcima nagoditi
ili tražiti utočište u austrijskog cara. Ako sam ne može riješiti njihove molbe,
neka ih s opunomoćenicima Franjom Posedarskim i Mihovilom Zavorovićem
pošalje duždu u Mletke. Konačno mole da im šibenski, trogirski i splitski
krajišnici ne nanose štetu i da im povrate sve što su im odnijeli.2/,°
Nakić je odustao od putovanja u Mletke pošto ga je Dona uvjerio da će
u Mlecima urgirati rješenje njegove molbe i odgovoriti u roku od 15 dana.
Zaista, Dona je odmah 5. siječnja 1684. -uputio senatu Nakićevu molbu i za­
bolio senat da ne odgađa njezino rješenje jer strahuje da bi, u protivnom
slučaju, mogao nastati preokret u narodu na štetu Republike. Upozorava senat
da i Turci nastoje sačuvati odanost Nakićevih krajišnika njihovu caru, ali im
*° za sada ne polazi za rukom. On je obdario Nakića i njegova druga odijelom
°d Čoje i uputio ih nazad uz izraze ljubavi i naklonosti.2*1
234. B. D E SN IC A , n. d j. , I, 289—290.
2ia nos -n ' G a r z o n i > I s to r ia d e ll a R e p u b l i c a d l V e n e z i a in t e m p o d e lla S a cra le g a . In V en e­

r i- g- D E SN IC A , n. d j., I. 295—296.
23'' r D E SN IC A , ”• T- 305'
t'L ' 2 ’ D E SN IC A , n. đ j., I. 307—308.
24n* 2 ' D E SN IC A , n. d j., 1. 300.
tu i ’ D ESN IC A , n. d j., I, 311-313.
B. D E SN IC A , n. d j., l, 313—314.

167
r

Nakić se prevario u nadi pa je na početku ožujka 1034 pcU: „ ;/ ;

i senatu podnio uvjete pod kojima su stanovnici Zagore, Petrova Z; .
polja spremni priznati mletačku vlast. Ti uvjeti glase: Zemlje koje pos ^ ^
ostat će njihovo vlasništvo. Oni će plaćati destinu i s oružjem se j ry;
protiv Turaka. Formirat će 30 četa po 50 ljudi. Venecija će plaća;: čas- lf.
i borce te povratiti blago i imovinu koju su opljačkali mletačk. peca.'
nečija će im odmah poslati hranu da ne pomru od gladi. Naiđća će ime-;
serdarom s mjesečnom plaćom od 100 dukata. On će birati narodne ^ :
i časnike, a senat će ih potvrđivati. Mlinice na Roskom slapu i Skrać;n5>:=
buku ostat će vlasništvo obitelji Nakić koja broji 40 članova. Nakić će
ljati svim selima kojima je do tada upravljao. Poslije njegove smrt: ta će r a ­
biti nasljedna u njegovoj obitelji.-42
Turci su nastojali zadržati krajišnike pod turskom vlašću. Pozivali .
njihove predstavnike na sastanak da sporazumno riješe njihove pritužbe. Od­
bjeglima su obećavali oproštenje, onima koji nisu još odbjegli nudili dar; ^
i timare.-''ui Optuživali su Mlečane da moralno i materijalno pomažu ustanikg.
Mlečani, ne osjećajući se spremni za rat, smirivali su krajišnike i obećan
Turcima povratiti blago i robu opljačkanu na njihovu teritoriju. Sva ta na­
stojanja bila su uzaludna.242*244245
Na početku veljače 1684. silazi u Cetinu Durak-begović i piše Don n
mletački podanici s uskocima pljačkaju turski teritorij, a to se protivi đobrir
odnosima dviju susjednih država. Zato neka providur ne zaštićuje takve poči­
nitelje i neka ne prima na mletački teritorij turske podanike.- Nekako r ne­
vrijeme kliski Ali Alajbeg poručuje zagorskim glavarima i harambašana i;
je s Durak-begovićem došao u Cetinu da razvidi kakva se pustošenja vrše ::
carevoj zemlji. On ih poziva neka dođu Durak-begoviću na sastanak : jamči
im sigurnost pri dolasku i odlasku.2462478 Kliski kajmakam Mehmed-aga ;sri;i
istim glavarima i harambašama da je u Banjaluku stigao paša s velikom voj­
skom. Upozorava ih na to da se kasnije ne bi tužili da za to nisu znah
Livanjski Musli-aga, kliski Ali Alajbeg i Durak-begović pismeno ih obavješ­
ćuju da je Durak-begović imenovan serdarom vojske koja broji 5—6 tisu:
vojnika i da se paša približava mletačkoj granici sa 10.000 vojnika. Zato neku
se izjasne da li se priznaju carevim podanicima ili ne, da se znaju vladati.-
Sve te poruke i pisma išli su za tim da zagorske krajišnike odvrate od proti
turskih akcija, da ih prisile na pokornost turskim vlastima i da predadu vaš
harač i darove.249
Krajišnici su bili u neprilici. U drugoj polovici veljače 1684. bilo je preko
3.000 njihovih obitelji koje su željele prijeći na mletački teritorij i boriti se
protiv Turaka, Od toga 1.000 obitelji između Šibenika i Klisa kojima su bil:
na čelu: Mate Nakić Vojnović, Mate Živković, Filip i Marko Sunarić, Ivan
Prozdali, Marko Buljević i Rade Noličić (Stoličić). Na sastanku u Sinju izjavi.:
su turskim vlastima da su se odmetnuli zbog zuluma nekolicine turskih gla­
vara na granici. Pukovnik Ivan Radoš svjetuje Donu da bi trebalo porad:::
oko toga da krajišnici potpuno prekinu s Turcima i dođu pod đuždevu vh>

242. G. STAN O JEV IC, D a lm a c i ja u cloba m o r e j s k o g ra ta , 112—113.

2 3. B. D ESN IC A , n. dj., I, 278—280, 284, 287, 300—301. 303 . . .
244. S. G U N JA C A , T in ie n sia , 99—100.
245. B. D ESN IC A, n. dj., I, 322—323.
246. B. D ESN IC A , n. d j., I, 323—324.
247. B. D ESN IC A , n. d j., I, 324,
248. B. D ESN IC A , n, dj., I, 324—325.
240. 13. D ESN IC A , n. d j., I, 333—334.

168 i
ia njima bi se poveli drugi kršćani, njihovi sunarodnjaci i oni bi stvorili
2 . , »bojni bedem protiv eventualne turske najezde i unijeli požar duboko
g o rsk i teritorij. Ako se lo a e u i.n l i ako se dalje ostave u neizvjesnosti
“ , se s brojnom stokom održati na granici te će biti prisiljeni da se vrste
napućena sela na turskom teritoriju.250 J ate
U n vijest da se paša približava granici s velikom vojskom pokolebala je neke
krajiške obitelji u Zagori. Njima je upravljao harambaša Nakić koji se tada
nalazio -u Mlecima. Dona je pisao u Šibenik neka ih nastoje ohrabriti i navesti
da izruče sinove glavnih glavara kao taoce*“ Iz Knina je 20. ožujka stigla
vijest da se tamo nalazi Durak-begović sa 1.500 vojnika i da mu je iz Banja­
luke stiglo pojačanje od 400 sejmena, osim 300 konjskih tovara municije. K
tome da je paša stigao u Livno sa 1.000 vojnika pratnje, a bosanski alajbeg
s oko 1.000 spahija u okolicu Livna. Paša namjerava poći u Kotare da se
informira da li je geneialni providur u ratu ili ne. Durak-begović je dao znaii
da kani udariti na Vranu ukoliko se tamošnji krajišnici ne pokore.250212522534
Međutim, šibenski se i zadarski krajišnici udruže i iznenada napadnu
Gračac, zapale varoš, ubiju u njem 12 turskih vojnika, dok .se ostali spasiše
u tvrdom kaštelu. Taj je podvig podigao duh krajišnika iz okolice Šibenika
i V ra n e.D o n a , bojeći se da bi Durak-begović mogao skloniti pašu na akciju
protiv mletačkog posjeda, zatraži od senata da pošalje u Dalmaciju određeni
kontingent vojske i ratnu opremu a za krajišnike hranu i oružje, uvjeren da
bi se tako mogli navesti da se ne vraćaju na turski teritorij.25'1
Na početku travnja g. 1684. udari pašin ćehaja sa 4.000 konjanika na kra­
jišnike u okolici Klisa, ali nakon četverosatne borbe izvuče tanji kraj. Uza
sve to 200 krajiških obitelji vrati se na stara ognjišta. Da se i druge obitelji
ne bi povele za njima, Mlečani prime krajišnike na svoj teritorij i stanu im
dijeliti hranu i oružje.255
U BAŠ sačuvali su se popisi krajiških obitelji od 2. travnja i od 2. svibnja
1684. Prvi nosi naslov: »Nota di Morlacbi novi habitanti venuti alia devozione
della Serenissima República quali habitano della parte di occidente di questa
cittá, Rachitniza, Daslina, Velim et Bagnievzi«, drugi: »Nota di famiglie
morlache venute alia devoción di Sua Serenitá abbitanti in questa cittá, borghi
et Madalena«. Obitelji su bile vojnički organizirane. Bile su grupirane u čete
ili skupine. Svakom četom upravljao je posebni harambaša ili kapetan. Uz
njega su neke imale još alfire ili zastavnike. Pri popisu na prvom se mjestu
navodi harambaša, zatim drugi časnici, onda starješine obitelji odnosne čete.
U prvom popisu dolaze harambaše, odnosno kapetani: kapetan Marko Klarić
iz Banjevaca, harambaša Stjepan Goreta, harambaša Mijo Blazević, kapetan
Stjepan Anetić, harambaša Petar Hreljanović, harambaša Mate Nakić i haiam-
baša Mate Brakus. U popisu od 2. svibnja g. 1684: harambaša Mate Zivkovic,
harambaša Marko Pastuović, harambaša Petar Hreljanović, harambaša Stjepan
Anetić i harambaše Ivica Silov, Drago je Vulinović i Ilija V elegíame. Pierna
prvom popisu Banjevce je naselila skupina harambaše Marka Klarića, Rakit-
nicu skupina harambaše Stjepana Gorete, Velim skupina^harambase ije a
ževića. Za skupine kapetana Stjepana Anetića, harambaše Petra re janovi

250. B. D E S N IC A , n . d j., I, 326-327, 329-331.

251. B. D E SN IC A , n . d)., I, 338-339.
252. B. D E SN IC A , 71. d j., I, 341—342.
253. B. D E SN IC A , n, d j., I, 346—347.
254. B. D E SN IC A , 71. d j., I, 343—345.
255. B. D E SN IC A , 71. d j., I, 348—349, 356—357.

169
 i harambaše Mate Brakusa ne kaže se gdje su se nastanile, dok se za sku
harambaše Mate Nakića kaže da se nalazi na šibenskom teritoriju. U d r u "
popisu taj je nedostatak nadoknađen. Obitelji pod zastavom kapetana, ođno^
harambaše Stjepana Anetića nastanile su se u samom Šibeniku. One poc|
stavom harambaše Petra Hreljanovića i Marka Pastukovića u Jadrtovcu (\X
se skupina harambaše Mate Brakusa ne spominje, jer je harambaša Brak I
kako se čini, u međuvremenu poginuo u sukobu s Turcima.256257*
U popisu od 2. svibnja nabrojene su obitelji koje su se nastanile u šiben­
skom Varošu, Crnici i Mandalini. U Varošu su se nastanile obitelji pod za­
stavom harambaše Mate Živkovića i Dragoja Vulinovića, u Crnici obitelji
pod zastavom harambaše Ilije Veleglavca, a u Mandalini obitelji pod vodstvom
Ivice Silova. U popisu od 2. travnja negdje se kaže koliko je koja obitelj
imala svega članova, a negdje koliko muškaraca sposobnih za oružje, koliko
ženske čeljadi i koliko muške djece. Posebno su popisane obitelji iz skupine
harambaše Petra Hreljanovića, Stjepana Anetića, Mate Nakića i Mate Brakusa.
Zanimljivo je da pri drugom popisu od 2. svibnja nisu nabrojene sve obitelji
koje su se pri popisu od 2. travnja nalazile pod zastavom Stjepana Anetića i
Petra Hreljanovića. Isto tako ni isti broj članova obitelji koje se u oba popisa
navode. Znači da su obje skupine u međuvremenu bile prestrojene i da su
pojedini članovi njihovih obitelji možda umrli od gladi ili od turskog mača,
a možda ni popisivači nisu bili točni u popisivanju bjegunaca.-'’'
Nešto kasnije popisane su i obitelji koje su se našle pod zastavom kape­
tana Mije Stipićevića rečenog Pernice, odnosno pod zastavom harambaše Filipa
Sunare i kapetana Luke Živkovića. Prve je popisao fra Ivan Bagešić velimski
župnik. »Io f. Giovanni Bagesich curato di Velim«, druge fra Bonaventura sk ra -
dinski župnik, »Io fra Bonaventura curato di Scardona-«. Zanimljivo je da se
obitelji skupine kapetana Ivice Silova sada navode kao novi stanovnici Skra­
dina, »Nota dell gente del loco di Scardona, novamente habitanti«. Ako se
usporede prezimena krizmanika d njihovih kumova popisanih u prigodi krizme
u Drnišu 27. travnja 1693. s prezimenima obitelji koje su bile pod z a s ta v a m a
harambaša: Petra Hreljanovića, Stjepana Anetića, Mate Nakića, Mate B ra k u s a ,
pa prezimena obitelji iz skupine harambaša Marka Pastuovića, Mate i Luke
Živkovića, Stjepana Gorete, Ivice Silova i donekle prezimena obitelji pod
zastavom Filipa Sunare, može se reći da je većina prezimena u njima isto­
vjetna i da se velik broj tih prezimena i danas nalazi na teritoriju d rn iš k e
krajine.2,58
Pokreti i borbenost tih i drugih krajišnika naveli su Veneciju da je ^
ožujka 1684. pristupila u Sveti savez koji su sačinjavali papa, Austrija i F°--
ska i da je 29. travnja iste godine navijestila Turskoj rat.259 Kao povod n a v e la
je da se Turci misu držali Kandijskog ugovora o miru i da su neprauK1
okupirali pogranična područja u Dalmaciji. Odmah nakon objave rata Bona

Ili u bro1kam flSVu t v Jn.>D * ^ a le g a n . ° sim p o p isa u k o jim a s e n a v o d e s t a t i s t i c i po

im en ice u ia ? ™ °2\ n a la *e se P o p isi u k o jim a s e č la n o v i p o jed in ih obitelji na
257 P o n is ^ b ite H i nrih orai?7ba1ŠU Matu B ra k u sa is tič e da je u b ijen od Turaka.
S a iA ^ b Sv o r 1 Ao d T2, i v * 1 od 2- v - ni«4. vid i u p rilo g u o v e rasp rave.
gotovu S,Y:n^ H ’ j ‘ D ; C alesa r i, V isita di K nin e p a r r o c c h ie ad iacen ti. lS
Stoljeća f n r ^ i m p n i d p r e z im e n a k r iz m a n ik a iz žu p a d rn iS k e k r a jin e iz prvih »
J eS l? len lm a 11 tim p o p isim a . SOLDO./^
-a
11X35, 1 1 2
B a im a c b a 11 doba m o r e j s k o g rata, 49. — J. A.
C ' u z v o ja S in ja pocl V e n e c ij o m . S i n j s k a sp om en ica (1715,-1965)
v .:uvxa a na n:ogw o mjesto za generalnog providura dolazi Dominko Mocenigo
krajišnicima daje potpunu slobodu da upadaju na turski teritorij.200
\ a >"v okolice Šibenika i Trogira, videći nemoć mletačkih vlasti da
^ v\kroru Turcima i pomanjkanje paše za blago, u lipnju g. 1684. radili su
;v' da se povrate u svoja sela pod Turke. Bili su održali i zbor i zaklju-
;• via ce poručiti Turcima da dođu po njdh.2lii Nekako u isto vrijeme nastalo
trvenje :;među Nakića i drugih glavara zagorskih krajišnika. Glavari su
:ui:h na Nakita da je za boravka u Mlecima radio samo u svoju korist,
je paša stigao u Livno s velikom vojničkom pratnjom i pozvao sve age
:3 ntu se pridruže sa što više vojnika. Proglasio je mletačke podanike i od-
krajišnike neprijateljima i naredio da se progone.-02

15. Konačno oslobođenje

Na početku lipnja g, 1684, šibenski krajišnici u sukobu sa stotinjak Turaka

u okolici Šibenika, ubiju i zarobe 40 turskih vojnika, otmu im plijen i oslo­
bode zarobljenike.-^ U drugoj polovici kolovoza iste godine oko 5.000 krajiš­
nika iz cijele mletačke Dalmacije pod zapovjedništvom serdara Simuna Bor-
:[¿ačiča, Smiljana Smiljanića i kavalira Stojana Jankovića upadaju u Glamočko
polje. Pale Glamoč, pljačkaju dvore alajbega Filipovića i neka sela u okolici
grada, posijeku 50 Turaka, između kojih prvoga kadiju i nekoliko aga. Pri
povratku na Grahovu polju sukobljuju se s bosanskim i hercegovačkim pašom,
tjeraju ih u bijeg, ubijaju 150 turskih vojnika, između kojih 30 aga iz pašine
pratnje i dvojicu glavnih buljugbaša. Od krajišnika nitko nije poginuo niti
bio teže ranjen.20'*
Prema Vinjaliću Dona je pri kraju svoje službe u Dalmaciji naredio Mati
Nakiću da sa šibenskim i zagorskim krajišnicima zaposjedne Drniš, koji je g.
1683. bio spaljen i da očisti od Turaka Petrovo polje, Vrbu i Muć. To je on
učinio u veljači g. 1685.203 Međutim, kao da se Nakić nije zadržao dulje u
Drnišu. U svibnju iste godine poziva ga Mustafa-paša da se ne odmeće od
sultana. Budući da je u turskom zarobljeništvu imao sina i brata, novi gene­
ralni providur Petar Valier bojao se, da ne posluša pašu i vrati se pod Turke.
Zato ga šalje u Zadar da potraži turske zarobljenike koje bi mogao zamijeniti
za sina i brata, a njegovu obitelj smješta u Šibenik te budnim okom pazi na
njegovo kretanje.2602613*57
Donin nasljednik Mocenigo na ratnom sastanku održanom u Zadru na po­
četku listopada g. 1684. odlučuje udariti na Sinj. U tu svrhu dao je u Skradin
dopremiti vojsku i municiju. Njegov naum pokušao je ostvariti u travnju g.
¡685. Valier, ali pod Sinjem doživljava težak poraz.207 Paša je u lipnju g. 1685.

260. G. V INJALIĆ, n. d j. , 164.

261. B. D ESN IC A, n. d j . , II, 21—22. i 24.
262. B. D ESN IC A , n . d j . , II. 22—23.
263. B. D ESN IC A. TI. d j., II. 12— 13.
261, B. D ESN IC A, n. d j. , II. 35—37; G. S T A N O JE V IĆ , D a lm a c i ja u d o b a m o r e j s k o g rata, 60.
265. G. VINJAL.IĆ, n. d j ., 164.
M . G, ST A N O JE V IĆ , D a l m a c i j a u d o b a m o r e j s k o g rata, 118; H isto r ijsk i arh iv u Zadru.
D^pacci gen. p rov. P . V a lie r a , I, fo l. 79, S p a la to 14. A p r ile 1685. i II, fo l. 7—8, 29. M agglo 1685.
Zjpniif župe Svih S v e tih u Š ib e n ik u d o n L u k a Ć orić p o sv je d o č io je 8. X . 1685. da s e h aram -
oa£a Mate N akić s o b ite lji n a la z i u n je g o v o j ž u p i k a o n o v i sta n o v n ik . U sp. BA S, S v. 92. J. D.
Caiegari, Nota d elli n o v i a b ita n ii, c io é M o r la c h i .v e n u ti a lia d e v o z io n e so tto d o m in io d ella
Serenissima R ep ú b lica V é n e ta in S e b e n ic o n e lla P a r o c h ia di T u tti S an ti.
267. B. D E SN IC A , n. d j. , II, 47, 70—76.

171
bio došao u Sinj sa 3,000 pješaltn i fin 4—5 tisuća konjanika. U Sinju jr
popraviti tvrđavu i pozvao Nakićcve i PeralČtne krajišnike na pregr/y<>M
Valicr jo, da no doflo do sporazuma, uputio bjegunce prema Šibeniku preb;*' t,
ih preko Krltc i smjestio u zadarsko područje oko Nadina. Među njima bilo
jo više od 1.000 muškaraca pod oružjem i 2.000 žena s velikim mnoštvom
blaga. Svi su oni tražili zaštitu i hranu. Paša prevaren u pregovorima, navr,
jo Trogir i Klis, ali bez uspjeha.208
Iste godine (1685) šibenski i zadarski krajišnici upadaju u Bilaj.^ko \/>\y
i u njemu zapale turske kuće i sjenike. Oko 200 Turaka skloni se u neku tvr lo
građenu kuću okruženu zidom. Krajišnicima uspije da je zapale. Neki Ture.
poginu od vatre, drugi se predadu. Nakon toga krajišnici zapale Vakuf, zarobe
150 Turaka i povedu sa sobom 150 kršćanskih obitelji s njihovim blagom.
Medu njima je bilo 300 ljudi sposobnih za oružje.200
U svibnju g. 1686. pisao je generalni providur Girolamo Cornaro u Mletke
kako bi trebalo zauzeti Drniš. Po njegovu mišljenju za to ne bi trebalo više
od 100 ljudi. Njima bi pri tom pomoglo lokalno stanovništvo. U suradnji s
njime zauzelo bi se mjesto i zavladao bi mir.270 Isti providur u srpnju o. 1686.
posla na Livno 5.000 krajišnika pješaka i 1.500 konjanika. U sukobu posijeku
400 turskih vojnika i mnogo ih zarobe. Više od 300 kršćana oslobode iz turskog
ropstva, 18.000 kuća zapale, unište skladišta municije, žita i sijena te se s veli­
kim plijenom vrate nazad.271 Na početku rujna iste godine više od 6.000 kra­
jišnika iz okolice Zadra, Šibenika, Trogira, Klisa i Zadvarja pod vodstvom
Stojana Jankovića i Smoljana Smiljanića ponovno udare na Livno i Livanjsku
krajinu. U Livnu naiđu na slab otpor. U sukobu ubiju 150 turskih vojnika.
U okolici grada zapale kuće i ogromne količine žita i sijena i tako opustoše
područje u opsegu od 50 milja.272 Potkraj rujna iste godine harambaša Nakić
sa svojim krajišnicima sudjeluje u osvajanju Sinja.273
U prvoj polovici studenoga g. 1686. Nakić kao suradnik Stojana Jankovića
nagovara krajišnike iz okolice Zadra da se s blagom i obiteljima povuku u
sigurna mjesta i da svaka obitelj dade po jednog čovjeka koji će braniti
Bribir u slučaju turskog napada. Zaista, paša doskora provali u Kotare sve
do Vrane i Perušića sa 16.000 vojnika. Međutim, brzo se povratio u strahu da
ga providur Cornaro ne ukliješti napadom iz Zadra i Skradina.274 Potkraj stu­
denoga iste godine zagorski i šibenski krajišnici izaberu Nakića sebi za serdara.
Cornaro je potvrdio izbor i obvezao krajišnike da moraju živjeti na okupu,
svaki pod svojom zastavom. Ako tko ne bi htio stupiti pod zastavu, zaplijenit
će mu se imovina i izagnati s toga područja. Odrasli će muškarci svakih 10
dana između sebe birati po 60 ljudi koji će čuvati stražu i budno paziti na
kretanje neprijatelja. U slučaju potrebe, mužarima će dati znak za uzbunu.
Na određena mjesta upućivat će 54 stražara koji će iz zasjede napadati i uni­
štavati neprijateljske pljačkaše. Svaki će stražar, osim oružja i municije, pri-*26970134
26B. P ism o n a d b isk u p a C o sm ija o d 23. VI. 1685. A . T H E IN E R , V e te r a m on u m en ta Slaro
ru m M e r id io n a l iu m h i s t o r i a m il lu s tr a n t ia , Z a g reb 1875, II, 222—223; G. STANOJEVIC, Dalmacijj
u d o b a m o r e j s k o g rata, 63.
269. G. V IN JA L IC , n. d j . t 167; G. ST A N O JE V IC , D a l m a c i j a u d o b a m o r e js k o g rata. 65—tk)
270. A r c h iv io d i S tato, V e n e z ia , R e la z io n i d el p r o w , d e lla D a lm a z ia , Lettera dal ?. V
1686.
271. B . D E SN IC A , n. d j . t II, 142—143; G. ST A N O JE V IC , D a lm a c i ja u doba morejsk*
rata, 71.
272. B. D E SN IC A , n. d j., II, 146; G. ST A N O JE V IC , D a l m a c i j a u d o b a morejskog rutu
72; C. C O N TA RINI, n. d j., I, 591.
273. K. KOSOR, D r n iš p o d V e n e c i j o m , 20; G. S T A N O JE V IC , D a lm a c i ja u doba morejskog
rata, 72—73; C. C O N TA R IN I, n. d j., I, 592—593.
274. B . D ESN IC A , n. d j. , U, 162. 164—169; G. ST A N O JE V IC , D fi/m ijcij« u d o b a morejskog
rala, 73—74.

172
 mali 50 dvopeka mjesečno. Kod zaželi* poći u rodni kraj, moraju za to dobili
dozvolu od providura. On će im je davati besplatno, označiti harumbafiu koji
ćo ih voditi i broj koliko će ih poći. Na povratku morat će priopćiti koliko
su zarobljenika doveli i što su sve zaplijenili. Plijen će pravedno razdijeliti
između svih sudionika. Serdar, harambašo i glavari pazit će da svi obrađuju
zorniju i tako pribavljaju sebi potrebnu hranu. U svoje redove no smiju primati
hajduke, galijaše i druge propalice. Pod najstrožu kaznu njih su dužni uhvatiti
; i predati vojnim vlastima.275*
Providur konjice Ženo sazvao je na početku rujna g. 1087. u Kaštela kra­
jiške glavare iz Šibenika, Zadra, Trogira i Splita, Klisa, Zadvarja, Omiša,
Poljica i Makarske i uputio ih u Bosnu. Medu njima i Nakića. Oni s jakim
krajiškim odredima 12 dana pljačkaju, pale, ubijaju i plijene u zapadnoj i
srednjoj Bosni. Napadaju Varcar Vakuf i u trosatnoj borbi razbiju Turke i
natjeraju u bijeg. Zaplijene 4.000 glava sitnog i 200 glava krupnog blaga. Kiša,
koja ih je pratila, nije im dala da zađu u druga područja. U borbi su izgubili
svega dvojicu.270 U listopadu iste godine 4.000 krajišnika iz raznih strana Dal­
macije po naredbi providura Žena upada u Ramu. Napredujući prema Rami
iz nazličitih pravaca, palili su turske kule, vojnička spremišta sijena i hrane.
U sukobima ubili su mnogo turskih vojnika, preko 200 zarobili i zaplijenili
6—7 tisuća što sitnog što krupnog blaga.277 Na početku prosinca g. 1687. kra­
jišnici su ponovno .upali u Bosnu. Šibenski u okolicu Bilaja, gdje su zaplijenili
60 glava krupnog i 1.200 glava sitnog blaga. Koristeći se noću zašli su u šumu
i sa svim se plijenom povratili kući. U okršaju su ubili 15 turskih vojnika.278279
Potkraj rujna g. 1686. Turci su izgubili Sinj. S južne strane Dinarskoga
gorja još im je preostao samo Knin. On je bio trn u oku Veneciji jer su Turci
iz njega svojim prepadima ometali sređivanje života u sjevernoj Dalmaciji.
Da se od Turaka zaštite okolice Zadra, Šibenika, Trogira 4 Splita, Ženo na
sastanku s glavarima i harambašama tih područja prvih dana prosinca g. 1687.
zaključi da Drniš čvrsto zadrže u svojim rukama. U tu svrhu njega će braniti
zagorski krajišnici na čelu sa serdarom Nakićem. Šibenčani će im poslati
200 ljudi kao pojačanje. Trogirani će čuvati Ribinju Kulu iznad Petrova polja
sa 20 ljudi, Klišani sa 30 ljudi šumu u Maljkovu, 8 Cetinjana most na Cetini,
25 Skradinjana Nečven i zajedno sa 100 Buikovčana područje oko Krke. Mo-
mentano će se poslati u Drniš 200 ljudi za pojačanje straže.270
U siječnju g. 1688. (27. I. 1687. MV) opći providur Cornaro odluči obnoviti
drnišku tvrđavu, smatrajući Drniš važnim strateškim mjestom. Obnovu tvr­
đave i samog Drniša povjeri Urbanu Fenziju. Ujedno ga imenova governa-
turom tvrđave i drniške okolice. Fenzi je dobio zadaću da uz pomoć stručnjaka
podigne vojničke zgrade u koje će se moći smjestiti dvije konjaničke satnije,
jedna satnija plaćenika i četiri čete krajišnika od kojih će svaka brojiti po
50 ljudi. Posadom će zapovijedati Fenzi. On će se pobrinuti da se naseli oko­
lica Drniša i da se obradi zapušteno' zemljište. U prvi će čas svakoj obitelji
dodijeliti dio zemljišta prema broju članova. Oranice, pašnjaci d mlinovi na­
knadno će se razdijeliti prema zakonskim propisima. Sva se zemlja smatra
državnom i protiv toga neće se primati nikakve pritužbe. Novi se stanovnici

275. K. KOSOR, D rn iš p o d V e n e c i j o m , 13.

27«. B. D ESN IC A, n. d j., II, 196-197; C. C O N TA R IN I, n, dj., 1, 733; G. STANOJEVIC,
Dahnacija u d o b a m o r e j s k o g rata, 90.
277. B. D ESNICA, n. d j.. U, 10B-199.
278. B. DESNICA, ti. d j., II. 204; G. STAN O JEV IC, D a lm a c i ja u d o b a m o r e j s k o g rata, 91.
279. B. D ESN IC A, n. dj., 11, 205. — S. G U N JA C A , T intensJa, 105.

173
moraju nastaniti u blizini tvrđave da se, u slučaju potrebe, mogu zait::.:. j
neprijatelja. Drnišku će posadu opskrbljivati hranom i oružjem šibenski knn*'
Bosanski je paša s negodovanjem primio vijest da je u Drnišu stac ub­
rana regularna mletačka vojska. Osjetio se ugrožen te odluči glavom d>:: j
Knin i pojačati njegovu posadu. Na početku ožujka stizale su v:;es:; da ;
kreće u Knin i da kani kazniti Kotarce i osvojiti Drniš. Zaista, paša : : :m
ožujka stigne u Knin sa 7.000 vojnika, i sa 4.000 Tatara nemila opljačka : =
Zadra i Bukovicu. Ženo nije mogao poslati u Drniš krajišnike kako je
mislio. Zato je odahnuo kad je paša, nakon upada u Bukovicu i Kotare krenu:
u Livno a ne u Drniš.280281
Na početku kolovoza g. 1688. ratno vijeće na čelu s generalnim providu-
rom Cornarom odluči osvojiti Knin. Upravo je tih dana jedna pljačkaška
turska četa zarobila 7 osoba i nešto blaga, ali su je drniški krajišnici suri: I
ubili tri turska vojnika i oslobodili zarobljenike. Oko polovice kolovoza jedan
odred drniških krajišnika, draguna i konjanika dočeka Turke u zasjedi i oko ,
300 Turaka ubije i zarobi.282283 Po savjetu fra A ndrije Resicep^2* koji je otprije |
dobro poznavao područje Miljevaca, Promine i Knina, Cornaro iskrea vojsku
kod Skradina i pod zapovjedništvom Antonija Žena, generala Sanpols : Ds.
Borra uputi Krkom uzvodno do Roškog slapa pa preko Miljevaca : Pnanire
pod Knin. Zagorskim krajišnicima zapovjedi da čuvaju Drniš i pu: srrz ?e-
trovo polje, a zadarskim da zauzmu prilaze sa strane Grahova. Trog
krajišnike posla da blokiraju Sinj i Vrliku. Mletačka vojska stigne pod
.iU « TVs
28. kolovoza g. 1688. Grad je branio paša Atlagić sa 5— 6 stotina vojnica
omete pad Knina, hercegovački je Selman-paša sa 2.000 konjanika pokušao
zauzeti Drniš i onemogućiti snabdijevanje mletačke vojske pod Kninom. Go-
vernatur Drniša Fenzi skrije nekoliko satnija krajišnika i nešio kon;anixi
u zasjedu. S manjim odredom izišao je paši u susret. Simulirajuć: uzmak ?rec
jačom silom, naveo je pašu pod zidine Drniša. Uto iz zasjede navale krajišnici
i hrvatski konjanici, uklijeste Turke i hametice ih poiuku tako da se jeđvz
koji spasio bijegom u okolišnja brda. Među poginulima bio je Kasum-ag^
alajbeg Filipović i još nekoliko istaknutih turskih časnika. Za opsade Krar.t
Cornaro je poslao Fenzi ja i kapetana Bozu Crnicu sa 2—3 tisuće krajišnika
da osvoje Vrliku. Vrlika se predala bez borbe. K nin se bezuvjetno predzc --
rujna g. 1688. U obrani Knina poginulo je preko 200 turskih vojnika. Iz tvrđave
izišlo je više od 1.000 ljudi, od kojih 300 boraca, među kojima: Mehmeđ-ps^
Atlagić, njegov sin Mehmeđ-beg i sinovac Alibeg Atlagić, zatim Muharuez-
-beg Cemičić, sandžak Krke i Like, njegov sin Mahmut-beg. dizdar kninssi
tvrđave i Alibeg Firdusović, kapetan Knina i oko 30 aga.'^

280. K. K O SO R , D r n i š p o d V e n e c i j o m , 14.
281. B. D E S N IC A , n. d j . , II, 210, 217—218. i 220; G . S T A N O J E V IĆ , D c lrn a c ij* - dob* " "
s k o g ra ta , 92.
282. B . D E S N IC A , n. d j. , U , 236; G. S T A N O J E V IĆ , D a l m a c i j a u d o b a m o r o s k c c - - d\
282a. R e sic a (Z e m u n ik , ? — Š ib e n ik , 18. V II. 1718). Z a k a n d ij s k o g rasa izb jeg a o ;e /
s o v c a u Š ib e n ik , g d je je b io p r o fe s o r f i lo z o f i j e . Z a m o r e j s k o g r a ia b r in u o s e ra ;
d r n iš k e i k n in s k e k r a jin e . Od g . 1686. d o 1688. ž u p n ik j e u š ib e n s k o m D o cu . Za v v — ,
K n in g. 1688. b io je s a v j e t n ik i p r a tila c m le t a č k e v o j s k e . N a k o n z a u z e ć a K n in a , osnovao
K ninu fr a n je v a č k u r e z id e n c iju i b io n je z in p r v i p r e d s j e d n ik (1654— 1657). M n ogo ;e A
p o k r šte n ja m u s lim a n a u k n in s k o j i d r n iš k o j k r a j in i i m n o g o s e ž r tv o v a o :a
h a r a n ja k u g e o k o 1690. G. 1697. im e n o v a n j e g v a r d ij a n o m u Š ib e n ik u . P o n o v n o £ j
i 1715. Izm eđ u g. 1701. i 1708. p o n o v n o j e d u š o b r iž n ik u š ib e n s k o m D o c u . Za svoj
k a r ita tiv n i rad b io j e p o h v a lje n o d g e n . p r o v id u r a A . M o lin a i k n in s k o g proviđ u ra D. * «j*
U sp. p . BAĆ IĆ , N e k r o lo g , 348, 352; D . K. S T O Š IĆ , S v . K r i ž u Š i b e n i k u D ocu . S i N n'- n
38; S. Z LA T O V IĆ , F r a n o v c i , 158—160.
283. B. D E S N IC A , n . d j. , II, 238, 246. i 249 ; G . V IN J A L IC . n . d j . , 176; C OOX
n. d j., II 122—23; G. S T A N O JE V IĆ , D a l m a c i j a u d o b a m o r e j s k o g r a t a , $3—M-

174
 Cornaro je odmah dao popraviti Jednu džamiju i pretvoriti )c u crkvu
Za krunskog providura postavi Antonija Loredana, a Andriju Longtt zu kaste-
;ana i naredi da se odmah popravi tvrđava. Ujedno izrazi želju da se stanov-
- Zagore i drugi nasele na neobrađena i zapuštena polja oko Drniša. Vrlike
Knina i u tu Je svrhu dao potrebna uputstva providuru konjice Ženu.'*'
Zauzećem Knina i Vrlike Venecija Je prirodnom granicom osigurala svoj
po>;ed u sjevernoj Dalmaciji. Preko Dinare nije kanila prelaziti pa Je do svr­
šetka morejskog rata (1699) glavne borbe vodila u Neretvi i Hercegovini. U
tim borbama sudjelovali su i drniški krajišnici pod zapovjedništvom serdara
Mate Nakića, drniškog governatura Tome Zaoorovića i višeg konjaničkog čas­
nika Andrije Butkorića. Svojom hrabrošću istakli su se i pri napadima u Bosnu
i odbijanju turskih prepada u okolicu Knina i Drniša.*85 U prvo vrijeme na­
kon g. 1688. popravljaju se utvrđenja u Kninu i Sinju. G. 1690. harala Je
kuga u nekim krajevima Dalmacije i Bosne pa se nisu vodile ratne operacije
većeg stila.280
U studenome g. 1690. drniški krajišnici sudjeluju u osvajanju Vrgorca.287
Potkraj rujna g. 1691. s drugim krajišnicima napadaju Glamoč i Rupreško
polje. U ožujku g. 1692. uspješno odbijaju turski pljačkaški pohod u Kosovo
polje. Potkraj svibnja iste godine sudjeluju u napadu na turska sela u okolici
Glamoča. G. 1693. nalaze se u velikoj akciji krajišnika po Bosni pod zapo­
vjedništvom vojvode Franje Krute.288 U lipnju g. 1694. sudjeluju u osvajanju
Čitluka na Neretvi. Pri tome gube svoga serdara Matu Nakića. Da se spriječi
turski napad na Čitluk, g. 1695. s drugim krajišnicima pljačkaju i pale okolicu
Livna. Glamoča. Kupresa i Duvna pod zapovjedništvom pukovnika Canaetija.280
Za opsade Ulcinja g. 1698. Turci pokušaše udariti na Knin preko Grahova,
Ai ih kninski i drniški krajišnici suzbiju kod Hrsovca. Pod zapovjedništvom
brigadira Canaetija i krajiških serdara i harambaša više od 5.000 krajišnika
g. 1697. punih 10 dana ruše i pale turska sela po Bosni i plijene blago. Pri
tome zarobiše i mnoge turske vojnike. G. 1698. drniški i kninski krajišnici
napadaju okolicu Glamoča. U sukobu zarobe 40 turskih vojnika i mnoge po­
gube. U listopadu iste godine drniški krajišnici priskaču u pomoć Sinju kad
ga je bosanski paša Daltaban pokušao osvojiti sa 15.000 vojnika. G. 1700. Turci
namjeravaju udariti na Knin iz Grahova. Da omete njihov plan, Sinobad
pozove u pomoć drniške i šibenske krajišnike i Turci se ne usudiše udariti
nego vojsku povuku prema N eretvi.290
Turci su posljednji put doprli do Drniša g. 1715. za maloga ili sirijskog
rata (1715—1718). Bosanski serašćer Mehmed-paša Čelić spustio se 23. srpnja
1715. s oko 60.000 vojnika u Cetinu s namjerom da osvoji Sinj, Drniš i Vrliku.
Uspio je osvojiti Vrliku, ali je kod Sinja i Drniša doživio težak poraz. Za
opsade Sinja posla oko 2.000 konjanika prema Vrbi i Petrovu polju da plijene,
pale i pljačkaju i osvoje Drniš. Na glas da dolazi turska vojska drniški se
serdar Grgur Nakić s krajišnicima i sa dvije satnije hrvatskih konjanika utabori

234. B. D E S N IC A , n . d I I , 247—249; S . G U N J A C A , T in ie n s la , 109— U0.

235. K. K O SO R , D r n i š p o d V e n e c i j o m , 16.
236. C. C O N T A R IN I, n . d j., II. 196. i 266.
237. G. S T A N O J E V IC , D a l m a c i j a u d o b a m o r e j s k o g r a t a , 99—100.
233. k . K O SO R . D r n i š p o d V e n e c i j o m , 16; G . S T A N O J E V IC . D a l m a c i j a u d ob a m o r e js k o g
rata, 101—102; C. C O N T A R I N I, n. d j . t n . 390—391.
239. G S T A N O J E V IC , D a l m a c i j a u d o b a m o r e j s k o g r a t a , 103—104; C, C O N TA R IN I, n. d ) ,
U, 450—455; G . V I N J A L lC , n , d ) „ 191. ^
¿90. G. V IN J A L lC , n. d ) . , 193. 195— 197, 204; G . S T A N O J E V IC , D a lm a c ija u dob a m o r c M o o
rata, 107-109; J . A . S O L D O , P r ilo z i, 121.

175
u drniškim utvrdama i poruči generalu Spaaru, koji je s kotarskim krajišni­
cima čuvao most na Roškom slapu, da mu dođe u pomoć. Međutim, Spaar se
nije odazvao, iako su ga kotarski krajišnici molili da ih vodi u borbu. Nakić,
i ne čekajući Spaara. udari na Turke. U jurišu zabode mu se koplje u leđa
turskog konjanika i izmakne iz ruke, na što se on smete. Prema Vinjaliću,
priteknu mu u pomoć dva franjevca i omoguće da se izvuče iz očite smrti!
Prema Zlatoviću tadašnji je drniški župnik fra Jure Bogić hicima iz dviju
kubura uoozorio krajišnike na serdarovu životnu opasnost, na što su oni ras­
tjerali Turke i tako ga spasili. Zapovjednik hrvatskih konjanika Julije Fenzi,
sin Urbana Fenzija. izišao je iz tvrđave s nekoliko konjanika u podvaros.
Turci, misleći da se radi o nekoj ratnoj varci, ne usudiše se bliže pristupiti,
nego se povuku na livade i tu prenoće. Sutradan ponovno se pokušaše pri­
bližiti Drnišu u namjeri da zapale podvaros, ali neprestano pucanje iz utvrda
i rovova prisililo ih je da od toga odustanu. Tada krenu prema Vrlici, paleći
usjeve i pljačkajući do čega su došli.291
Xa početku rujna g. 1715. generalni providur Anzolo Emo dade srušiti
tursku utvrdu u Strmici. Beg Kuienović pokuša je obnoviti u proljeće g. 1716.
Kolunel sopraintendent Grgur Nakić skupi krajišnike iz podređenih serdarija
i udari na Turke. U krvavoj bitki mnogi poginuše s obje strane. Konačno su
Turci bili prisiljeni da odustanu od obnove. Potkraj svibnja g. 1717. pukovnik
draguna Massa s hrvatskim konjanicima i krajišnicima udari na Livno. U
sukobu s Turcima odlikovali su se sopraintendent Grgur Nakić, pukovnik iz
Sinja Franjo Jura i kapetan hrvatskih konjanika Ivan Radnić.292 U srpnju iste
godine 300 drniških krajišnika pod zapovjedništvom Grgura Nakića sudjeluje
u osvajanju Imotskoga. Pošto su Turci bili prisiljeni da se predaju, Nakić je
dobio zadatak da ih sa svojim krajišnicima otprati do Ljubuškoga.293294

16. Crkvene prilike

Šibenski biskup Ivan Dominik Calegari nije bio zadovoljan sa stanjem

svoje biskupije u prigodi svoga dolaska u Šibenik g. 1677. Jedan dio biskupije
bio je pod turskom vlašću, drugi pod mletačkom. U turskom su dijelu vjer­
nike, pridošle za kandijskog rata, pastorizirali bosanski franjevci neovisno o
biskupu, u mletačkom dijecezenski svećenici ovisno o biskupu. Biskupu nije
bilo pravo što susjednom, skradinskom biskupijom kao administrator upravlja
makarski a ne šibenski biskup. Zato on nastoji da preko crkvenih i građanskih
vlasti proširi svoju jurisdikciju na skradinsku biskupiju kao njezin admini­
strator i da franjevce pod turskom vlašću prisili da ovisno o njemu paste­
riziraju pridošle vjernike.
Još za života makarskog biskupa fra Marijana Lišnjića} administratora
skradinske biskupije, suci šibenske komune i općinski prokuratori, bez sumnje
na sugestiju biskupa Calegarija, 28. X. 1680. traže od mletačkih vlasti da ne
dozvole makarskom biskupu da po svojoj volji šalje kandidate za skradinsku
biskupiju u Loret, jer da to pravo pripada šibenskom biskupu.29'4 Ugledni ši-
291. G. V IN JA L IĆ , n. d j. , 222; S. Z L A T O V lC , F r a n o v c i , 200—201; K . KO SO R , Drniš
V e n e c i j o m , 18.
292. G. V fN J A L lC , n. d j., 225. I 228.
293 M. M IL A S, M u c e n i g o v o v i đ e n j e b i t k e z a I m o t s k i , S l o b o d n a Dalm acija, l2>
Ožujka 1977, 8.
294. B A S , Sv. 95, J. D. C a leg a ri, fo l. 52.

176
benski građani i svećenici svjedoče 30. XI. 1680. da je za privremenog oslo­
bođenja Skradina u kanđijskom ralu šibenski biskup Natalis Caridei poslao
u Skradin don Ivana Dobrićevića kao svog vikara/8*
G. 1682. Calegari je pisao Kongregaciji za širenje vjere da je makarski
biskup Lišnjić nesposoban da udovoljava duhovnim potrebama skradinskih
vjernika zbog starosti, bolesti i velike udaljenosti. Stoga predlaže da se skra-
chnska biskupija povjeri njemu kao najbližem biskupu.295296 Kad su kotarski
krajišnici 28. X. 1683. zauzeli Skradin, Calegari je pošao na teritorij skradinskc
biskupije navodno da proglasi oproste. Međutim, franjevci ga kao biskupa
strane biskupije nisu htjeli primiti i on se na njih potužio Kongregaciji da su
ruzeli ispod njegove jurisdikcije polovicu njegove biskupije. Franjevci su
ustrajali u svom držanju, u čemu ih je podržavao biskup Lišnjić koji se po­
tužio Kongregaciji na Calegarijevo presizanje, na što je Kongregacija Cale-
garija blago prekorila.297

Šibenski biskup Ivan Dominik Calegari

(1677-1722)

Međutim, Calegari se i dalje miješao u poslove skrađinske biskupije.

G. 1685. moli gen. providura P. Valiera da može podignuti iz ruševina crkvu
unutar zidina Skradina ili onu izvan zidina. I Valier mu 19. II. 1685. uslišava
295. B A S, Sv. 95, J. D, C a le g a r i, fol. 5 3 -5 7 .
1%. S. K G V A C iC , n. d)., '¿ti, bUJ. 23.
297. S. KOVACIĆ, n. d 31.
molbu » Iste godine moli papu da mu preda upravu skradinske biskupija
“ tu« se Kongregaciji na franjevce: »Naišao» sam na otpor i protivljenje^
iv Franje od opsluženja. Oni upravljaju nekim župama bez biskupova 0vla
i enia Čuvši da ja dolazim, podgovorili su građane da me ne slušaju i da £
n o i ruke ne primaju sakramente. Ponizno molim tu Kongregaciju neka p^
“ L i e da se ubuduće ne dogode takve nedoličnosti.« Kongregacija je 0 C
izvijeistila generala Reda fra Franju de Moneglia On je tekst tužbe prepisa,
i °0 X 1685 poslao u Šibenik na samostan sv. Lovre i zatražio od braće da
ca~ obavijeste: na temelju čega upravljaju odnosnim župama, otkada njima
upravljaju i od koga su biskupa uvedeni u te župe. Na kraju traži da se braća
razborito vladaju i da biskupu iskazuju dužno poštovanje.29300
Visovački franjevci (tako su se zvali i oni u samostanu sv. Lovre u Šibe­
niku), pogođeni tom tužbom, zatražili su od šibenskog vrhovnog suda svje­
dodžbu svoga vladanja. Suci su im 20. X. 1685. izdali dvije svjedodžbe, jednu
u ime svoje i šibenskih građana, drugu u ime drugih komuna i građana po­
krajine. Sadržaj im je gotovo istovjetan. Suci se čude tužbi i po savjesti
svjedoče da su franjevci, otkada su došli u Šibenik, upravljali različitim žu­
pama ovisno o biskupu. To posebno vrijedi za župe u šibenskim varošima u
kojima se valaze uglavnom vjernici koje su oni odgojili na turskom teritoriju.
Oni su ih doveli na mletačko područje za korist »kršćanstva i nikada nisu
nikoga sablaznili otkada su došli u samostan sv, Lovre. Svojim duhovnim
radom i životom, svojom hrabrošću u borbi s Turcima, a neki i svojom muče­
ničkom smrću za vjeru, bili su za izgled ne samo građanima grada Šibenika
nego i stanovnicima cijele pokrajine.301
Administrator skradinske biskupije i m akarski biskup Lišnjić umro je 5.
III. 1686. Biskup Calegari je odmah poslao .u Skradin don Martina Madonića
da zaposjedne staru crkvu.302 Iste godine piše generalnom providuru Cornaru
da pravilno riješi pitanje skradinske crkve. Cornaro mu odgovara 10. VII.
1686. da je stigao u Dalmaciju provincijalov delegat Lupiš i da će riješiti
pitanje u određenom raku.303 Svom pismu Calegari je priložio oduži sastavak
pod naslovom Informazione u kojem se izlaže povijest šibenske biskupije i
veza šibenskih biskupa sa skradinskom biskupijom. U njemu, što je značajno,
nema ni riječi o rezidencijalnim skradinskim biskupima fra Anti Maticu, fra
Tomi Ivkoviću i fra Pavlu Posiloviću, a o Lišnjiću se tvrdi da je uzeo naslov
administratora skradinske biskupije zato što njegov Red ima u blizini samostan
Visovac i da protivno kanonima Tridentinskog sabora upravlja tom biskupijom.
Za Nikolu Bijankovića sastavak tvrdi da je od Kongregacije za širenje vjere
izmolio, »im p ort upravu ne samo makarske nego i skradinske biskupije. Na
koncu se moli generalni povidur da svojim ugledom podupre razloge šibenskog
biskupa i šibenskih građana.304*
Bijanković je pohodio skradinsku biskupiju g. 1687. i o svom pohodu
obavijestio Kongregaciju za širenje vjere.153 Pri pohodu je imao neprilika =>
299 b a ! ’ l i ' r' 5* C a le Sar*i» fo l. 58.
300: ASLŠ.' sk m osun^ ki K oncept bez datum a.
i n a ro d n i p ro k u r a to r i ^ " n i ' ikr, 1’ ¡ « i n I ’ 78', V id i * ° r 'g ln a ln e is p r a v e . I, 16. S u ci V elikog
l za p a ste r iz a c iju — r 01 n i u i StL^U ,^.a s lu 6 e f r a n j e v a c a za k a n e lijsk o g rata. za vrij em
u rutu. U v r še n ju r e d o v n ič k ih P r°y * d u r P . V a lte r ia . II. 1685. p r iz n a je fran jevcim a
n jevclrn a 13. i iggr, ^ ih e iv n ^ » tr ? “ * ™ 81 1 P a sto r , r a d u . — I. 22. S lič n o p rizn a n je dao Je
302. B A S rsv Si. io l 98 k n e z G ia n B a ttls ta C o n ta r in l.
303. B A S , S v. 95, fol. 63.
JJ*- ®A S - S v - 05, fol. 190—110.
305. S. K O VA ClC, n. d j „ 31.

178
Ivsfcupom Calcgrijem, pa se na povratku u Split potužio splitskom nadbiskupu
da ne mogu dva prelata istovremeno vršiti istu službu. To je potaklo
nadbiskupa da je 20, VII. 1687. pisao Calegariju da na Svetu Stolicu spada
\ vy H skrtdinskom biskupijom upravljati šibenski, makarski ili zadarski bt-
^ up Bijankovii ne aspirira na skrađinsku biskupiju i ne želi da se bilo s
*,,m parniči. Njega je Sveta Stolica poslala u Skradin i on ju je morao poslu­
g i . Nadbiskup dalje kaže da će Bijankovića predložiti za makarskog biskupa
>or smatra da svjetovni svećenik ima prednost pred bosanskim franjevcima no
koje se tulio sam Calegari i drugi biskupi u ovim krajevima, »si dovesse
preferire alli Padri della provincia di Bosna oontro i quali s’erano tanto la-
menti V. S. Illustrissima et altri Vescovi di quest.i paesi«.306
Bez obzira na te pritužbe, suci i prokuratori Šibenika, bez sumnje na
sugestiju biskupa Calegari ja, svjedoče 16. IX 1687. da je šibenski biskup,
a ne netko drugi, slao šibenske mladiće u Loret za skrađinsku biskupiju i da
im je taj privilegij potvrdio sam dužd. Zato mole biskupa da svoju jurisdik­
ciju proširi na Skradin kao što je dužd proširio na nj svoju svjetovnu vlast.307
U izvještaju ^ad limina« iz g. 1688. Calegari neosnovano tvrdi da je Skradin
od 1500. do 1673. »in spiritualibus« bio na brizi šibenskih biskupa,308 svjesno
prešućujući tri rezidencijalna skradinska biskupa fra A. Matića, fra T. Ivko-
vića i fra P. Posilovića.
U kolovozu g. 1688. Calegari se s još nekim svećenicima pridružio mle­
tačkoj vojsci koja je išla na Knin. Prije bitke blagoslovio je vojsku, zastave
i oružje. Nakon zauzeća Knina blagoslovio je jednu džamiju i u njoj se zahvalio
Bogu za pobjedu u nazočnosti generalnog providura Cornara i drugih zapo­
vjednika vojske. U toj prigodi on je s dozvolom mletačkih vlasti, a na osnovi
kanona Tridentinskog sabora preuzeo upravu oslobođenog dijela kninske
biskupije.309
U izvještaju iz g. 1687. apostolski vikar Bijanković izrazio je mišljenje
da bi za skrađinsku biskupiju bilo najbolje kad bi Sveta Stolica za nju, nakon
mira s Turcima, imenovala posebnog biskupa. U izvještaju iz g. 1692. predložio
je Kongregaciji za širenje vjere da kninsku i skrađinsku biskupiju sjedini pod
nazivom skradinske biskupije, jer ni šibenski ni zadarski biskupi ne bi mogli
učiniti za vjernike toga područja koliko bi mogla učiniti »posebna osoba,
pobožna, učena i razborita«.310 I zaista, protivno želji biskupa Calegarija, mle­
tački je senat, po indultu pape Aleksandra VIII, g. 1695. imenovao za skradin-
skog biskupa Zadranina Grgura Civalellija, a g. 1696. njemu i njegovu kaptolu
odredio plaću. Papa Inocent XII. potvrdio je g. 1698. Civalellijevo imenovanje
i on je g. 1699. bio posvećen za skradinskog biskupa.311
Nakon dolaska u Skradin Civalelli pokreće pitanje granica skradinske
biskupije i pitanje sjedinjenja dijela kninske biskupije sa skradinskom bisku­
pijom. Najprije se potužio mletačkim vlastima da su mu šibenski biskupi pri­
svojili dio biskupije.312 Calegari je to poricao i zatražio da Civalelli označi
mjesta koja su mu oduzeta i da dokaže da pripadaju skradinskoj biskupiji.313
Givalellijeve predstavke u svezi s priključenjem oslobođenog dijela kninske

306. BAS, Sv. 95, fo l. 65—66.

307. BAS, Sv. 95, fo l, 64.
306. S. K O VA C lC , n. d j. , 31.
309. D. F A R L A T I, n. d j . , IV, 300. i 499; M. N . B A T IN lC , n. d j., 90.
310. S. K O VA C lC , n. d j. , 30—31.
311. D. FA R L A T I, n. d j ., IV , 31.
312. BAS, S v . 95, fo l. 105—107.
313. BAS, Sv. 95, fo l. 100.

179
biskupije nisu se sačuvale među njegovim spisima, ali se za njihov sadržaj zna
iz predstavki biskupa Calegarija. U jednom pismu, upućenu nekom civilnom
dostojanstveniku, piše da on upravlja kninskom biskupijom na osnovi propisa
Tridentinskog sabora i s dozvolom Svete Stolice i generalnih proviđura. Za
kninskog boja on je izložio opasnosti svoj život pa se preporučuje njegovu
zagovoru.314 Između 13. i 26. listopada g. 1700. predstavnici šibenskogga klera
i javnoga života svjedoče na sudu da je Calegari sudjelovao pri opsadi Knina,
da je prvim kninskim župnikom imenovan don Jeronima Mazorana i da je
s mnogo samoprijegora kanonski pohađao kninski kotar i u njemu dijelio
krizmu. Franjevac fra Stjepan Vuknić posvedočio je još da je on kao delegat
biskupa Calegarija kanonski pohodio Knin i obližnji teritorij.315
Kad su mletačke vlasti riješile spor između dvaju biskupa, iz sačuvanih
spisa ne zna se. Lorenzo Fondra obavješćuje biskupa Calegarija 2. IV. 1702.
da iz Mletaka još nije stiglo nikakvo rješenje u svezi s aspiracijom biskupa
Civalellija na kninsku biskupiju.316 Znači da do tada spor nije bio riješen.
Konačno je ipak bio riješen u korist biskupa Calegarija.
Morejski je rat završio s mirom u Srijemskim Karlovcima. Sve dotle,
a i kasnije, Turci su se sad s većim sad s manjim snagama zalijetali u drnišku
krajinu. Drniški su se krajišnici sa svojim obiteljima povratili na svoja ognji­
šta poslije izgona Turaka iz Zagore, Drniša, Promine i Knina. S njima su se
povratili i franjevci kao njihovi dušobrižnici. Kako se čini, biskupi su nerado
gledali franjevce na župama oslobođenog teritorija pa su pokušali postaviti
mjesto njih svjetovne svećenike. Na primjer šibenski biskup u Knin.317 Među­
tim, generalni providur Danijel Doljin na osnovi povlastica koje su imale
mletačke vlasti na novooslobođenom području, određuje 18. IV. 1695. da nove
podanike mogu pastorizirati samo franjevci bosanske provincije i da se u
pastorizaciju tih podanika ne smiju miješati bilo pod kakvom izlikom drugi
redovnici i svećenici.318 Delfinovu je odredbu potvrdio mletački senat 25. V.
1701. i dužd Giovanni Corner dukalom od 7. VII. 1714.319
Franjevci su se nakon povratka u oslobođene krajeve morali pobrinuti za
crkve, jer od prijašnjih crkava malo ih je bilo koje Turci nisu porušili ili
oštetili. Gdje nije bilo crkve, kao u Drnišu, Kninu i Vrlici, pretvarali su
džamije u crkve. Prorijeđene vjernike prikupljali su i poučavali u vjerskim
istinama jer im je to bilo nemoguće u doba borba i bježanja. Na oslobođenom
teritoriju našao se stanovit broj muslimanskih obitelji. Franjevci su ih nasto­
jali poučiti u istinama katoličke vjere i privesti u Katoličku Crkvu. U tome su
imali dosta uspjeha, kako svjedoče popisi krizmanika iz 90. godina 17. stoljeća
i prvih godina 18. stoljeća. Takvih pokrštenika bilo je u svim župama drniške
krajine (Promini, Drnišu, Miljevcima i Mirloviću).320 Devedesetih godina 17. st.
u okolici Knina i Drniša vladala je kužna bolest. Franjevci su uz životnu
opasnost njegovali oboljele, podjeljivali im sakramente i tješili tako da su ih
za taj rad posebno pohvalile mletačke vlasti.321
Budući da je morejski rat trajao sve do svršetka 17. st., i franjevci :
njihovi vjernici morali su živjeti na oprezu. Turci su se zalijetali u pljačkaške
314. B A S , S v. 95, fo l. 73.
315. B A S , Sv. 95, fol. 69—72.
316. B A S, Sv. 95, fo l. 77.
317. B A S, Sv. 95, fol. 69—72.
318. B A S, Sv. 95, K o p ija ; I. M AHKO VlC, L e P a r r o c h i e fr a n c e s c a n e , Zadar 1885, 35.
319. I. MARKOVIC, n. d j., 97—98.
320. B A S, Sv. 89. J. D. C alegari, fo l. 63—64, 112—113; S v. 95 A ; A SL S, Sam ostanski spisi.
B r. I, 89. i Br. II, 22.
321. A SLS, S a m o sta n sk i sp isi. O rig in a ln e isp r a v e , Sv. I, 24. i 27.

180
 vi vsvo dijelove drniško krajine, To je činilo da župnici nisu držali
Svvtolajslva u crkv ama iz bojazni da ga ne obeščastc turski pljačkaši.3-2 Biskup
Oalotfari, iako nesklon franjevcima, morao je 4. VI. 1712. priznati mnogostruke
jrunjiTuai u radu za obnovu crkava i vjerskog života na području
drniške i kninsko krajine i izjaviti: »Sve i pojedine koji budu čitali ovo naše
pismo čvrsto uvjeravamo i svjedočimo: kad smo g. 1677. preuzeli pastirsku
slu/.bu u dolje navedenim mjestima naše biskupije, koja su bila pod teškim
jarmom turske tiranije, našli smo oce Reda sv. Franje od opsluženja provincije
Bosne Srebrene koji su kao župnici te vjernike posluživali. Svojom revnošću
i budnošču oni su taj narod priveli štovanju Boga i poslušnosti Svetoj Majci
Crkvi, Jer da njih nije bilo, danas ne bi bilo kršćana ili bi ih bilo sasvim malo.
Sada, kad su s Božjom pomoću i oružjem Mletačke Republike oslobođeni,
jednakom ih revnošću poslužuju. Budući da je i u našoj biskupiji broj takvih
duša velik, spomenuti ih franjevci ne prestaju privoditi poslušnosti svetoj
Rimskoj Crkvi, Svojom upornošću i uz pomoć i rad vjernika obnovili su
trošne crkve, neke su nanovo sagradili iz temelja, druge su u novije vrijeme
podigli. U Koprnu su obnovili crkvu sv. Lovre, u Unešiću i u Žitnicu crkve
sv. Jure. Iz temelja su sagradili u Miriloviću crkvu Uznesenja bi. Djevice i u
Pokrovniku crkvu sv. Mihovila Arkanđela. U Miljevoima su obnovili crkvu
sv, Pavla, a crkvu Imena Isusova nanovo grade. U Potrbuoviću (Kljacima, m.
o.) su nanovo sagradili crkvu sv. Ilije, iako od drveta. U Gi'acu su crkvu Uzne­
senja bi. Djevice iz temelja obnovili. U Lišnjaku crkvu sv. Ilije proroka iz
temelja sagradili. U Čitluku su crkvu sv. Mihovila Arkanđela ponovno sagra­
dili. U Drnišu pasteriziraju badava vojsku. Zbog svega toga naredili smo da se
napiše ova izjava i zapovjedili da se potvrdi našim biskupskim pečatom. Dano
u Šibeniku u našoj biskupskoj palači 4. lipnja 1712.«32323

17, Poznatiji Dimišani

1. Fra Ante Nakić, sin serdara Mate Nakića Vojnovića. Rodio se u Skra­
dinu g. 1660.32' Prvo je školovanje svršio bez sumnje kod visovačkih franjevaca
na Visovcu ili u Šibeniku. Filozofiju je i teologiju učio u Peruggi (Italija). Tu
je 16. V. 1693. bio zaređen za svećenika. Po želji očevoj prvu je misu služio
u crkvi sv. Jure na Žitnicu u nedjelju 21. VI. 1693, kako se može zaključiti
iz pisma Mate Nakića, upućena biskupu Calegariju 15. VI. 1693.325326 Isticao se
svojim znanjem i krepošću. Bio je profesorom filozofije i teologije na gene­
ralnim učilištima u Ferrari i M antovi320 Mantovski vojvoda Ferdinand izabrao
ga je g. 1705. svojim teologom.327 Kao profesor dobio je počasni naslov jubi-
lat.328329G. 1711. bio je generalni vizitator provincije Bosne Srebrene. Od 6. do
10. rujna g. 1711. predsjedao je provincijskom kapitulu u Sinju i na istom
kapitulu bio izabran kustodom provincije3-3 G. 1714. sudjelovao je na pro-

322. Usp. zapisnike kanonskih pohoda g. 1693. i 1698. u BAS, Sv. 95 A, fol. 20—21. 30, 33—34,
40-41.
323. Usp. Fo liu m dioecesanum, Šibenik, 1/1882, 8, 61.
324. A. KAClC MIOSIC, Razgovor ugodni, Zagreb 1942, 398.
325. BAS, Sv. 85, J. D. Calegari, 1681—1693, 2289.
326. P. BAClC, Nekrolog, 267a—268.
327. FERRARI—CUPILLt, C e n n i b i o g r a f ici, Nachich Antonio, 11 Dalmata, 22/1887, 51,
Appendice.
328. A. KAClC MIOSIC, n. m j.,
329. Liber archlvalis provinciae, ASS, I, 69.

181
vincijskom kapitulu u Đakovu.33031Umro je u samostanu sv. Lovre u Šibeniku
6 veljače g. 1716.,UI
2. Abdulah Drnišlija.332 Rođen je oko g. 1660. Možda u Drnišu, a možda
u Sarajevu. Prezime Drnišlija ili Drnišlie dobio je, kao i njegovi pređi, po
mjestu podrijetla. Njegov otac Ahmed-efendija bio je visoko naobražen čovjek,
a djed Rizvan-ćehaja vjerojatno zamjenik drniškog dizdara.33334 G. 1693. gene­
ralni proviđur Dolfin poklonio je u Drnišu kulu Jusuf-age Drnišlića serdaru
Mati Nakiću. Znači da su se Drnišlije iselili iz Drniša za morejskog rata**
Vjerojatno u studenome g. 1683. kad su se turska posada i stanovništvo povukli
iz Drniša u dogovoru s drniškim krajišnicima koji su navalili na grad.335
Abdulah je diplomirao na Fatihovu sveučilištu Šahu u Istanbulu. Studij
mu je trajao 10—15 godina. G. 1693. javlja se u Sarajevu kao zamjenik kadije
ili naib.336 Za upada princa Eugena Savojskog u Bosnu g. 1697. ostao je bez
krova nad glavom.337 Alija Bejtić drži da je poslije toga g. 1698—1699. bio
profesorom na medresi u Istanbulu.338 Nakon Karlovačkog mira g. 1699.
član je mješovite komisije za utvrđivanje tursko-austrijske granice,339 U stu­
denome g. 1700. imenovan je profesorom na Malkoč-efendijinoj medresi u
Sarajevu i u toj službi ostaje oko 19 godina. Služba mu nije bila po ćudi jer
za svoj trud nije imao nikakve nagrade.340 Za rata 1715—1718. služio je kao
ordijski kadija u bitkama protiv Austrije. Poslije Požarevačkog mira (1718)
član je komisije za određivanje tursko-austrijske granice -341 Između srpnja
g. 1719. i listopada g. 1720. gubi mu se svaki trag pa se pretpostavlja da je
u to doba obolio i umro.342
Drnišlija je ostavio u rukopisu zbornik spisa različita sadržaja. Počeo ga je
pisati oko g. 1695. i na njemu radio sve do g. 1719—1720.343 U nj je unio »po­
jedinačne i kolektivne molbe, žalbe, tužbe i predstavke iz Bosne Porti« pa
»predstavke samih kadija i valija«.344 Za pisanje zbornika služilo mu je vlastito
znanje pa uvid u dokumente i zbirke dokumenta koji su se nalazili u arhivi­
ma službenih činovnika, onda rukopisne zbirke dokumenata koje su skupili
njegovi suvremenici.345 Zbornik koji broj 168 strana osmine predstavlja »nov
i važan izvor za historiju naroda Rosne i Hercegovine«.346

330. ASS, Liber archivalis provinciae, I, 85.

331. P. BAClC, Nekrolog, n. mj. _ .. ^ „-n n rU a la 1672—
332. A . BEJTIĆ, S a ra jlija Abdulah D rn iš lija i njegov z b o rn ik bosanskih rnem j 19 7 7 .
1719. Radovi Akademije nauka BIH, LX. O d je lje n je d r u š t v e n ih n a u k a , k n j. i«. adlclJ
201— 241.
333. A. BEJTIĆ, n. dj., 207.
3 3 4 . K. KOSOR, D rn iš pod Venecijom, 21.
335. K. KOSOR, D rn iš pod Venecijom, 10.
33G. A. BEJTIĆ, n. d)., 214—215.
337. A. BEJTIĆ, n. dj., 215—216.
338. A. BEJTIĆ, n. dj., 216.
339. A. BEJTIĆ, n .dj., 217—218.
340. A. BEJTIĆ, n. dj., 219—220.
341. A. BEJTIĆ, n. dj., 223—224.
342. A. BEJTIĆ, Ti. dj., 229—230.
343. A. BEJTIĆ, n. dj., 230—237.
314. A. BEJTIĆ, M. dj., 201.
 PR ILO ZI

popis izbjeglih obitelji izvršili su lazličiti popisivači, što se može na prvi mah
zaključiti iz samih rukopisa. Neki su se popisivači potpisali, kao fra Bonaventura
župnik grada Skradina, i fra Ivan Bagešić (Bogetić?) župnik Velima u Kotarima.
Na žalost, oni nisu datirali svoje spiskove, pa se ne zna kada su odnosne obitelji
bile popisane. Naprotiv, spiskovi su od g. 1684. datirani, ali se ne zna za njihove
autore. v _
Skradinski župnik fra Bonaventura zvao se Biloglav. Prema podacima P. Baćića,
bio je iz Šibenika te je cijeli život proveo kao župnik na župama sjeverne Dalmacije:
Zminu (1679—1686), Skradinu (1686—1691), Velimu (1691—1693), Šibenskom Docu
vl693—1697), Perušiću (1697—1704) i konačno u Kninu (1704—1710), gdje je i umro
21. IH 1716. (Usp. Nekrolog, 46—47. u SAS). Prema tome, on je mogao popisati
odnosne obitelji najranije g. 1686, kad je postao skradinski župnik. O velimskom
župniku Bagešiću ne postoje nikakvi poznati podaci. Zbog toga ne može se reći
od kada datira spisak obitelji koje je on popisao. Vjerojatno između g. 1684. i 1686.
Budući da su franjevci kao župnici popisali obitelji izbjegle u Velim i Skradin, može
se nagađati da su franjevački župnici popisali i obitelji izbjegle u Šibenik i u okolicu
Šibenika g. 1684.
Neke su obitelji popisane u dva navrata, ali ne od istih popisivača. Odatle razlike
u broju obitelji, njihovih članova i u oblicima pojedinih njihovih prezimena.
U prilozima se navode kako glase u originalu. Autorima su poslužili ovi znakovi za
pojedine glasove: c, z = c; c, ? = č; ch, chi = ć; g, gi = đ; g, z = d ž; j. i, g, y = j;
c, ch, k=k; gl, gli=lj; gn, gni=nj; s=š; s, z, x=ž; s, z=z. Nekada se poje­
dini znakovi dvostruče po uzoru na talijanski pravopis.
U prilogu 1. i 2. uz neke obitelji nalaze se kratice / i m. Prva zamjenjuje tal.
riječ femine, druga maschi. U prilogu 3. dolaze kratice: hni, gdi, p. m., pte, fna,
fena, fne i fene. One zamjenjuju talijanske riječi: komini, grandi, puttti maschi,
putte, femina, femine. Uz neke obitelji toga popisa susreću se još kratice: ali gdi,
ali v . i neke brojke. Prve kratice stoje mjesto tal. riječi: alli grandi, druge mjesto
alli piccoli, a brojke vjerojatno označuju broj dvopeka koliko ih je odnosna obitelj
primala od države. Te brojke i njihove kratice nisu unesene u ovaj prijepis.
U nekim spiskovima brojke uvijek nisu jasno pisane. To posebno vrijedi za
brojke 1 i 7. U nekima je zasebno označen broj muškaraca sposobnih za oružje,
zasebno broj ženske čeljadi, a zasebno broj muške djece, a u nekima samo zbroj svih
članova obitelji. Rezultati zbrajanja nisu uvijek točni, što se može protumačiti da
su popisivači taj posao površno obavili.
, Potrebno je spomenuti da se pod zastavom harambaše ili kapetana Mije Stipi-
cevića Peraice nalazio Grgo Radnić. Bez sumnje tu se radi o osnivaču drniške obitelji
ttađnić, koja je dala Vrlici prvog serdara, a Drnišu niz ljudi koji su u njegovu
javnom životu igrali dosta značajnu ulogu. U spisku obitelji koje su se g. 1684. nala-
!*? na teritoriju župe Velim pod zastavom harambaše Mije Blaževića, nalazi se
0 kelj Mate Grabovca. Bez sumnje tu se radi o obitelji fra Filipa Grabovca, jei je
Poznato da se njegov otac Mate doselio u Podosoje kod Vrlike iz sela Međara, koje
e tac^a nalazilo u sklopu velimske župe.

183
 PRILOG 1.

t d' Í noui habitants uenuti alla deuozione della Serenissirna Ren„

blicaNOq u a íÄ SSb parte di occidente di questa città, Rachitniza,
Velim et Bagnieuci.
nolo delle famiglie sotto il capitan A netich
Cap. Stefano Anetich anime m tutto 14 Tomaso Dragouan Lalich
Vulinouich 6
Alfier Tadia Despotouich 12 13
12 Pop Vuchadin
Boze Despotouich 10 Manolla Poplasen 8
Barissa Ninceuich 9
Pietro Ninceuich 7 Fillippo Millatouich 9
Mattio Ninceuich 19 Tomaso Vulagieuich 4
Nicolö Mircetich 9 Vucich Chosich 5
Stojan Biochouich 7 Miho Chouaz 6
Gregorio Mamusich 5 Radossa Bibba 12
Martin Lalich 10 Luca Bibba 6
Toma Lojanicich 6 Rados Poplasen 19
Dragóla Lojanicich 7 Nicolo Poplasen 6
Zuanne Sussa 7 Zuanne Maroeuich 6
Miho Dojarceuich 6 Zuanne Topich 9
Petar Josipouich 8 Nicolo Michacich 8
Zorzi Senetich 12 Petar Misglienouich 7
Nicolö Radnich 7 Andrea Churta 7
Francesco Giancouich 8 Milleta Conte 8
Nicolö Berezagia (?) 7 Margarita Cholaciniza 3
Giacomo Vidouich 6 Gregorio Kouaceuich 4
Chogio Chundacia 5 Michiel Chouaveuich 7
Giouan Nouich 6 Zuanne Chouaceuich Giosipouich 5
Pietro Logianicich 6 Nicolo Heracouich 5
Nicolö Mocillo 8 Zuanne Simich 4
Marian Giancouich 10 Simon Simich 3
Francesco Anetich 6 Tadiana Vedoua 4
Nicolö Martich 8 Rade i Panza i Triffon 4
Zuanne Nouich 6 Vucich Heracouich 7
Petar Charamarcouich 6 Ellena Vedoua 5
Dragóla Vulinouich 17 Safcha Mircetich 6
Damgnan Chrischa 12 Mirko Dresgich 7
Michaello Vulinouich 6 Taraz Minerp (?) 9
Radiuoi Biba 6 Zuanne Ciutich 10
Zuanne Millatovich 8 Marco Jerchouich 7
Vuchadin Baturina 7 Nenada 10
Marco Tuardcouich 6

Nota delle case e genti che si ritrouano nella compagnia dell Harambassa Pietro
Hreglianouich

Harambassa Pietro Hreglianouich Paulo Pasduchouich caporal 10

con persone no 10 Lorenzo Festich 10
Tenente Marco Pasducouich con Piero Zarnochaus 8
persone no 9
15 Marco Vuachouich 8
Pietro Hreglianouich alf. con persone 13 Piero Bereraich
Sergente Nicolo Festách con persone 10 9
Zorzi Sirinich 10
Giouan Rachitich sarzente con Zorzi Grandes 8
persone 10 Steffano Gidilo
Caporal Zuanne Hreglianouich 7
20 Lazo Mdlancouich 11
Caporal Gregorio íuanouich 15 Nicola Borouinouich
apoi al Dragich Nouacouich 10
15 Bose Mitrouich
184
 15 1Ilia Cobilar 6
l'l'"'',.' Hnr.’XVP 11 Nicola Busancich 3
5 Piero Giurich 25
»ffn ostflH d Ji«* 7 Michel Goretta 18
/'°,U n idlV iina
10 Matio Zarglien n
111 i i 1 ChlonU'U
6 Luca Ostoijch 8
Uach^1™ 11 Vuiat Abramouich 10
S 12 Miho Gaspar
V, :*v
i > Haawna
" ^ h,si h
10 Francesco Buglieuich
10
13
f 'L/,0 Striairep 13 Filippo Buglieuich
' in OarsUch 13
uanm' Valcouleh 7 Gerco Noucouich 15
, Vt.ro Tomaseulch 8 Mattio Scorich 15
Illis Malstw-
8 Marzeui con pei*sone 10
Tndla Bojclch 12 Michiel Pasducouich 8
ploro Caramarcoulch 8 Francesco Baturina 11
MUos Zurljch 8 Nicola Zelen 10
Mlcbol Gnrzich 12 Piero Maroeuich 15
Giouanni Pasducoudch 7 Stane Vucolich 9
Stipnn Nichich 15 Bose Sarceuich 5
Piero Lucljch 7 Nicolo Senetich 6
Ostogn Dadlch 7 Frane Perich 8
Chomlen con persone 10 Frane Paulouich 5
Giacomo Romceuich 2 Giuane Clarich 6
Mllanco Bariclch 2 Del medesimo Reglianouich
Piero Bostansljch 6 (kasniji dodatak, m. o.)
Radoiza Tartleza 10 Madalena Reglianouich 4
Nicola Abrnmouich 11 Catarina Desiuerouich 7
Nicola Zargllen 13 Elia Vulanouich 12

Nota delle famiglie dirette da Harambassa Nachich quale si ritrouano nell Terri-
torio di Sebenico

Harambassa Matio Lúea Chneseuich 4 4 1

Nachich p. Toma Chneseuich 2 3
di arme 11 f. 24 m. 5 luán Babich 2 3 2
Dugam Bugauich 6 8 5 Gure Buzdracich 3 1 —

Toma Nachich 10 10 — Mio Chnezeuich 1 2 2

Michula Burich 10 12 3 Lourin Rogosich 2 1 —

Antón Bugauich 4 4 2 Nicola Murtica 2 2 3

Buch Zaich 4 7 2 Paual Raiceuich 2 __ 1
Paua Hausina (?) 2 6 2 Martin Zepina 5 1 3
Paua Gubicicih 5 1 2 Juica Zepina 5 2
Gargur Scaricich 4 11 7 Gadrij Zepina 4 2 oo1
Vucosah Scarica 4 1 1 Petar Zepina 5 5 2
Antón Placich 1 2 2 Stogan Zepina 3 4 2
Matij Chluchlin 3 5 — Parach Zepina 3 1 3
Gure Chluchlin 2 2 — Curstua Zepina 2 2 2
Percho Gurgur Zepina 3 4 1
Buchichieuich 12 15 6 Ilia Zepina 2 5 1
atipan Corsorn (?) 4 6 4 Vischo Zepina 1 3 1
í^an Galiot 3 5 3 luán Zepina 1 5 5
Vischo Galiot 3 6 2 Lúea Chiuc 3 6 3
Matij Zaich 1 4 3 Matij Chiuc 2 3 3
Lúea Bulat 5 6 4 Nicola Chiuc 2 4 4
picola Farca 3 12 2 Matij Zepina 1 5 3
*uica Farca 4 1 1 Gure Zepina 3 7 9
*uica Barba 2 3 Josso (?) Surich 1 2
p ton Iuich 2 5 1 Creture di qu. Zorzi sono in tutto ein-
Petar Sachich 2 5 1 que
174 277 209 116

185
Harambassa Cvi(t)cho
Matio Brachus 3 4 4 Michouich 2
8 2 Loure Cami 5
Ilia Garchouich 3 4 0e 3
Paual Garchouich 4 4 3 Marcho Joich 2 A 2
Štipan Brachus 2 6 3 Luča Podrug (?) 2 ¿•>t 3
Iuan Drazich 1 6 1 Gurgo Males 4 cD 1
1 4 Gure Males 2 2
Jouan Stichouac 5
3 öo
Milich Casicouich 2 5 Nicola Radanouich 1 ¿01 3
Gachou Babacich 3 7 8 Gure Males 1 —
0K
Gurgo Bumach 2 5 1 Martin Males 2 flo 1
Pilip Barach 1 3 — Gurgo Giubich 1 2
Petar Curpec 3 4 2 Milin Milacouich 1 —
Gouica Racich 1 1 4 Gurgur Pleticosich 1
Smoyan Drazich 2 5 2 Paual Smoyanouich 3 7 —-
Gure Drazich 3 4 4 Vid Baranin (?) 1 1
2
2 3 2 Illia Radnich 1 —
-
Martin Drasich 3
Paual Drazich 3 8 3 Petar Marinouich 3 3
4 6 4 84 1
Bose Mengusich 147 85
Grgur Luciych 1 4 3

Tauola delli poueri chi si trouano sotto la Bandiera del capetanio Steffano
Anetich

Giacomo Vidouich 6 Marta Perich 5

Vito Bilich 4 Grozdana Dmitrova 6
Iuanizza Banouich 5 Barbara Tomaseuich 5
Catarina Mandich 7 Margarita Doiaraz 4
Petrizza Cosina 6 Clara Dresnich 6
Petrizza Bilich 6 Cuita Loianichia 4
Milivoi Eracouich 4 Ursula Misloneuich 6
Margarita Nouacouich 4 Nicolo Berezaia 4
Vito Senetich 8 Tadiana Vedoua 4
Catarina Maroeuich 5 Zuanne Damisanin 2
Pietro Caramarcouich Jarmenca Sarceuich 9
Nicolo Maslich 5 Francesco Biloban 8
Stoia Curtova 6 Margarita Culuscina 2
Margarita Jancouich 6 Tomaso Saglicich 4
Zuanne Topich 4 Piero Couac 11

*
Tauola delli poueretti che si trouano sotto la bandiera del cap. Piero R e g lia n o u ic h

Vida Festich 2 Milin Chiosich 1

Gliubizza di Sticovo 3 Vuletta Dadich 3
Giaccomo Ronceuich 4 Mandalena Duieroua 7n
Georgio Pastuouich 1 Steffano Ghidilouich 5e
Draghich Nouacouich 0<>
3 Lucia Dumania (?) oQ
Luca Borouina 4 Zuanne Pastuouich
Dora Vedoua 5
5 Philippo Buglieuich 0*3
Georgio Plasa/uaz 1 Clara Marouizza 0
Elia Cobilar 4 Gruizza Glamocanin ö<1
? Abramouich 3 Clara Zelenoua 3
Iuanizza Reglianouich 5 Clara Suricha 3
Luca Cuiunchijch 13 Clara Barsicha 6
Mattio Carglien 13 Elia Drasich 71
Nicolo Carglien 10 Tuizza Bruuglianin
Michel Gasparouich 5

186
 A* d e ''' P o u e r e ^ c''' si tro U ttn o s o t l ° b a n d l e r o d e l M u tilo N u c h tc h

e Nlcolo Burich 11 Georgio Zeplnu

3 Nlcolo Chluc 6
Nach'ch 5
vare'uc 10 Luca Chluc
3 Tadia Jurlch 10
Co'*? varch'c 1
M*1*® v'orie'ch 1 Vuc Galiot 3
deef1' w^ricih 1 Luca Galiot 1
8 Jacomo Galiot 2
is a - a - * 3 Antona Cantre
^ ie\ Wartich . 6
1 Jurisa Vuchicheuich 10
3 Pietro Vuchicheuich 7
6 Nicolo Strilich 2
& •» * £ 2 Parach Sepinouich 5
6 Vuizza Zepinouich 5
4 Vito Sucich 3
w ^ ./g S , 8 Georgio Scarichic 2
Georgio Z-alcn 2
Tadia Saraz

Tauola delli poueretti che si trovano al presente sotto la bandiera del cap. Matio
Bracus

Gregorio Babacich 7 Gregorio Burytiach

Georgio Babacich 4 Philippo Barach
Duizar Piscardich 2 Michel Corpecen
Georgio Zicouich 2 Zuanne Suglie
Bose Bracus 3 Mattio Maleseuich
Vuc Bracus 4 Vito Bocanin (?)
Vito Bracus 2 Piero Marinouich
Milich Crimceuich 2 Gregorio Luciich

Rachitnizza

Harambassa Steffano Steffano

Goretta d’ Duymouich
arme 6 9 m. Paual Cattich
Zuanne Herzegh 2 3 Giacou
1 Haldumouich 1 2 2
Luca Hercegh 3 3 3
1 Petar Babich 4 4
Zuanne Samarsia 4 6 0éá
Zuanne Sandrach 2 5 3 Misse Lalich 9 6

Michel Gregorio
7 Braicouich 1 5 1
Banouceuich 2 4 1 5c
Gerco Perich 3 1 3 Nikola Bilich 1
0
__ Mattio Axam 5 6
Nicola Voinich 3 5 10 7 5
Matiy Omarcen 4 5 — Giacou Axam 7
l Nicola Samarzia 5
Vid Omarcen 2 5 4 3 2
Stoyan Dragissich 3 1 _ Iuiza Sirco eD i1
_ Toma Billus 3
Bose Dragissich 3 2
l Jadre Marich 1 4A 1
Mitar Dragissich 1 4 C
5 2
\ Petar Erzegouich 3 o 2
Nikola Odanouich 2 2 4 Jadre Novacouich 2
Baual Giurich 3 5 4 1
Giuizza Cugga 4 3 Simún Maistor 3 2
2 5 Jure Slipaz 1 —
star Grubissich 4 4 o 2
2 luán Cingano 7 5
^ Tersia 3 6
Marco Gusar 4 A

1
<*ual Celanouich 1 6 1 3
^jchei Parscouih 1 Jouan Parza 2 2
4 3 2 Bose Bandallo 80
V,Cola Sodich 4 4 134 172
Ilf ^ama™ich 4 4
Ilha Chiurica 2 2
187
 Velim

Harambnssa Michel lilla Barcas 2 4

Simún Barcas 5 3
Bla s c u íc h m. 5 Mattiy Barcas 1 1
d arme 9 3
1 1 Gargur Barcas 3 2
1
Stlpan Vuclcich l Nicola Babich 5
lilla Blasseuich 3 10 4 5
2 _ Luca Zurich 7 6
1
Vid Jurlnouich 2 Mattiy Pargnach 3
7 1 3 4
Marian Plecouich 5 1
6 6 85 122
Jure Sarich 4 (Neposredno iza 4?,
Štipan Gabanich 3 2 1
10 2 toga slijedi:)
Miael Simich 4 Giosip Lonzar persone
Bose Satas 2 3 1 12
Bille Radeglcouich 5 3 1 Blaborie Uncanin
— Chomlenouich 16
Frane Diuich 1 4 12
2 _ Marco Cingano
Bose Cicich 1 6
4 1 Michel Antunouich
Jure Vucouich 3 6
3 3 Zuanna Antunouich
Simún Antunouich 2
Vido Dujmouich
20
Matte Grabouaz 1 3 1 20
4 4 Michel Pagen 6
Paual Gliubicich 4
Toma Diunich 1 5 1 Milin Glamozanin 4
Simún Diunich 2 3 2 Filippo Despot 14
Nicola Jucouich 3 7 — Antona Vusich 15
Josip Mattesin 1 3 —

P R I L O G 2.
A di 2 Magio 1684
Nota di famiglie morlache uenute alia devoción di Sua Serenitá abbitanti in
questa città, borghi et Madalena.
In Ci t t à

Harambassa Stefano Micho Dongaraz 1 4 —.

Anetich Pettar Gosipouich 4 4 _
d’ arme 5 f. 6 m. 2 Guray Senetich 3 6 3
Martin Despotouich 4 6 2 Nicola Radnich 3 1 3
Bose Despotouich 4 5 3 Frane Gancouich 2 4 2
Rade 2 — — Nicola Bereraich 1 4 2
Barisa Ninceuich 4 3 3 Gachou Vidouich 3 2 1
Pettar Ninceuich 3 4 1 Cogio Cundacia 2 _ _
Matiy Ninceuich 4 8 6 Gouan Nouich 3 3 _
Miaelo Mircetic 2 3 3 Petar Loeuich 2 2 1
Ognesi ; Nicola Mocich 3 5
Despotouich 2 4 1 Marian Gancouich 5 4 1
Gurcho Mahmusich 2 2 — Andria Calazia 3 5 —
Martin Lalich 4 4 2 Frane Anetich 1 4 1
Torna Loeuich 3 2 — Nicola Mamich 2 5 1
Dragóla Loeuich 1 5 1 Micho Dresgouich 1 — —
Gouan Guca 1 4 1 80 105 40

•—
Ha b i t a in Bor go di T. F.
Harambassa Mattio Paual Gurchouich 1 5 —
Zichouich Bozo Zoricich 4 7 2
d’ arme 5 f. 5 m. 5 Loure Brachouich 5 7 2
Michouil Dragoe
Mandusich 5 7 2 Abramouich 2 4 3
Vid Ziuchouich 3 2 2 Gure Paich 6 4 3
Martin Drasich 1 2 2 Gure
Gurgur Burich 4 3 2 Gliuchiceuich 2 3 —
Gadre Gurich 5 5 1 43 58 24

188
tfaraittbassa Oragoe
Plllp Mllutouich
yulinouich 5 10
Tome Lageuich
ïuanco Vucadin
Vulinouich Baturina (?)
Miado Vucen Cocich
Vulinouich Marcho
Vuchadin Crischa Tuarchoiuch
Damgan Crischa Micho Corach
Manola Poplasen Dragosah Lalich
Radiuog Biba

Ca s t e l Andr e i s
Harambassa Petar
Chlomlen 00
¡{regliO'^ouich Gachou Ronceuich 3
6 5
d' arme 1 f. 5 m. 2 7 4
Giuan Milancho Baricich 1 0c
K Petar Bereraich 1 2
Hreglianouich o 0 1 5
Cure Gandes 1
Petar 2 o
Cure Sirinich 3
Hreglianouich s
o 13 6 2 4 1
Dragich Lazo Milanchouich 1 0
¿j 1
Nouacouich 2 6 4A
Gargo Giuanouich 3 4 c
D
Macharía Petar Fundach 3 6 c
D
Gasparouich 2 6 Giuan Parzirep ¿t i
8 Radoiza Tartiza
o
Nicola Festich 0¿i O Q 2 0
¿t 3
3 Nicola
Gure Hreglianouich 1 3 1
Todor Zoricich 0 5c
Abramouich 1 *5
u 4A
4 Nicola Charyen
Lúea Borouinouich O
O oo 3 2 6 2
Ilia Cobilar 1 2 2
Petar Nicola Bostanisich 1
Caramarchouich 1 1 2 o
ol 3 Micho Goreta 6
o
Tadia Boich 5 2 8 o
o
Matiy Cargen 1 2 4
Marincho
Vachouich 2 3 133 222 158
3 Harambassa Marcho
Bose Mitrouich 2 4 2 Pastuchouich
Lourin Strisirep 2 3 2 d’ arme 4
Stipan Gidilouich 2 3 3 f. 6 m. 3
Issa Pastuchouich 2 1 i
Petar Bostanzich 1 4 2 Micho Gargich 2
Petar Gurich 6 6 4 4 1
Pacho Pastuchouich 2 5 0Q
Stipan Radnich 5 5 1 Margen 1 3
Michouil Zurich 2 5 1 1
Gargo Gancouich 3 3 1
Gure Bostanzich 1 2 3 Miael 1 2
lilla Hadrogna 1 2 9 Gure Pereraich 2 2 2
Radoiza Chiosich 3 4 1 Frane Bugneuich 2 4 4
Micho Hadrogna 1 3 3 Nicola Lunceuich 2 4 2
Gurcho Kuluzijch 2 5 i Ilia Buyeuich 1 1 1
Martin Barschich 3 6 5 Nicola Zelin 1 4 2
Lourin Festich 1 5 2 Filip Bugneuich 3 3 1
Govan Vachouich 3 3 7 Iuan Maroeuich
Petcho Tomaseuich 1 3 2 deto Farlach 1 3 _
Illia Maestor 1 1 3 Iuan Maroeuich 3 6 —
Petar Stipan Nocouich 4 3 1
Caramarchouich 1 2 1 Vid Schorich 4 10 6
Micho Gargich 2 5 4 Petar Maroeuich 3 4 3
luán Pastuchouich 2 5 1 Filip Bronich 1 3 1
Gouan Rachich 2 5 3 Stipan Calaus 4 3 4
Petar Lucich 1 5 3 46 74 37
Ostogia Dadich 3 4 1
In C e r n i z a
Illia V elleglauaz Dragoe Despotouich 3
et suo Nicolo Gliutich
íratello 1 m. — Vucen Bratich 3
189
Pietro Guberina l Crison Colonzin 1 3
Gregorio Guberina J Zuane Midro 1 2
Zunnc Volenilch 3 1
Ptttro Vulloh 4 Pero Scgoulch 1
Zorzi Clarich 3 3
Podan (sic)
Gregorio Vlaich 6
Scaricich 3
Zuane Chereseuich 5 1
Stefano Dadich 2 1
Michel Grianlch 1 86 119
Michel Perich 2 Gente di karambasa Filipo Sunara
Zuane Velleglauaz 4 Filipo Sunara
Marco Vucouich 4 d’ arme 7 t 3 m.
Vucich Marco Sunara 5 3
Strasiuucovich 2 Zorzi Sunara 2 6
Vucen 5 Zuane Odabasa 2
Giuaniseuich 2 5 5
Dragoie Vucouich 3 4 1 Piero Iuaniseuich 2 3
Nicolo Marcich 1 1 4 Zuane Grozianich 7 9
Zuane Velleglauaz 3 5 1 Zorzi Rajcich 5 8
Zuane Gachelich 2 1 Piero Jurich (?) 7 6
Stefano Osteg (?) 1 4 2 Zuane Maroeuich 3 7
Vuleta Clarich 1 2 2 Nicola Cunceuich 2 5
Vid Zurichio 2 3 2 Piero Mameniza 5 5
Marco Michichia 2 5 2 Vugasin Popouich 3 1
Zorzi Lachich 3 4 2 Zuane Maroeuich 2 3
Marco Deseuich (?) 3 3 2 Piero Maroeuich 3 5
Giacomo Stefano Nofcouich 3 3
Giuanchieuich 1 5 2 Piero Prayk (?) 3 3
68 100 43 Nicola Zelen 1 5
(Naknadno dodano:) Vucin (?) Schorich 5 11
Paolo Blaseuich 3 5 2 Filipo Vuceuich 2 3
Mattio Segoeuich 3 2 2 Francesco
Stefano Mastor Buleuich 5 4
(sic) 1 1 2 69 94 43

A 1a Mad a l e ñ a
Harambasa Iuiza Radoiza Raiceuich 2 4 1
Siloh (sic) 9 13 3 Martin Parzich 3 6 1
Gargur Barachich 2 4 3 Matiy Radobug 2 4 2
Gargur Zepina 4 4 2 Pettar Couilich 2 5 1
Gachoh Micho Duicich 7 12 6
Sichachouich 3 6 7 Pettar Petrouich 5 7 11
Boze Dugopoyaz 6 3 7 Vid Radnich 5 4 1
Pettar Milich 6 7 8 Nichola
Nichola Sicho 1 5 1 Marasouich 7 12 6
Vid Couilich 2 8 4 Iuan Tuarchouich 1 3 1
Gure Bilusich 7 8 7 Martin Chomug
Giuan Bilusich 4 7 5 (sic) 7 8 12
Lourin Stetta 4 4 1 Iuan Schomurg 2 5 2
Giuan Radnich 2 1 1 Vischo Michelich 4 5 6
Matiy Taschich (?) 4 5 1 Nichola Direceuich 2 5 3
Frane Craogeuich 3 5 5 110 173 114

PRI LOG 3.
Nota del gente del loco di Scardona nouamente habitanti
Nota di queli li quali sono sotto la Bandiera di capetan Luca Xiucouich
Capetan Luca Xiucouich hni gdi 3 pti m. 2 pte — fne 4
Boxe Zoricich 6 1 5 5
Michel Mandusich 3 2 4 2
Martin Ada 6 3 3 2
Mathio Galich 3 3
Jacomo Babich 5 1 2 3

190
 « mm M M 4
Nicolo 0 21 M M . 2
, öubW'ln«
novou.lrl. 21 3 2 2
luohoi Oasi'Mnmloh 2 M M 2 2
2 2) 2 1
M.ivo OuymOttloh mm
Uvs VucoUch ÍI 1 J
1 1 21 I
Martin Owxlch 5 1 8 2
Udo Radntch M M mm J
Joseph® linear. Homo aolo l
Zor/.i AndrlayoMulch 8 1 I
»i Q
0 n<1 hit
l.uca 0 «nen 8
2 2
Zot'.’i Sarlch M M Ml 4
Billa Mlchlch 4
Zvano BruuRlanln, solo 1 1 — 1
Kadoyiza Cirpusla 2 MM 1 pw
Marco Puslbarch. solo 1 MM — 2
VUlo Xlucoutch * ;i 2 M M 1
Doynio Bllogrlulch 2 2 2 2
Zoni Palch 4 3 2 2
piero Galiotoulch, solo 1 — — 3
Paulo Jurcouich, solo 1 — — 4
Seguí tu gonio dl capotan Iulza Silov
Capotan Iulza Sllou hnl «dl 4 ptl m. 2 plo M M ins 4
Tomaso Silou 8 1 2 4
Zuane Bllusich ß 7 fl 4
Vido Coulllch hnl ßdl 2 MM 2 2
Michel Bllogrlulch, solo 2 2 1
Zuane Cemomudouich, solo — — 1
Gaspnro Duych, solo 1 3 1
Piero Bilusich, Kolo 3 2 1
Simona Vedua — 3 1 1
Zuane Scomarl, solo 8 1 1
Luca Bilusich 2 1 MM 1
Martin Maroeulch 2 1 3 —
Simo Burmas 3 — 2 2
Piero Marasouich, solo 2 3 2
Paulo Marasouich 0 3 4 2
Zorzl Milich 4 n 7 2
Mathio Radobußlla 2 l 3 1
Nicolo Jacouolch, solo 4 3 1
Andrea Maroeulch 4 4 fl 5
Paulo Couilich. solo l 1 2
Andrea Jelinich, solo 1 3 1
Marco Tascia 4 — 3 2
Boxe Dugopoglaz 5 4 fl 4
Stephano Xixlch 3 ß 3 2
Nicolo Deneseuich 3 2 2 2
Stefano Cal aus 3 — — 2
Mathio Gllubicich 3 1 — 1
Lulo Dmitrichieulch 4 — 3 3
Piero Couilich 2 2 2 3
Gregorio Ceplna 3 1 3 2
Panza 2 — B 1
luiza Susa 4 — — 2
Milich Hadnich 3 t
Vidosavn Vedua con cronture 2
Tuanlza Vedun con unn creaturn
Seguita gente dl capeton Philipo Sunarn
Capelan Phlllpo Sunarn hnl gdl 2 ptl m. 1 pte 2 fne 2
Michel Sunorn 8 — «M 2
Zorzl Sunarn 2 1 4 I

19t
Zuane Grozdanich 4 5 2
0 3 o3
Piero Jurich 2 4M
Zorzi Raycich 3 3 4
3 — 6
Zuane Maroeuich hni gdl 3 3
Nicolo Kunceuich 3 — 1 4
Jacomo Maroeuich 6 — 3 3
Mathio Sorich, solo 1 2 1
Vischo Sisachouich 3 3 — 6
Boxe Chiuch 5 — 4 1
Zuane Odabasa 3 — 3 1
Jurco Grozdanich, solo 1 1 1
Marco Grozdanich, solo 1 2 1
Margen Techich 3 3
Pavco Pastuouich, solo 3c% 5
1
3
Paulo Pastuouich, solo 4 2 3
Zvane Maroeuich, solo — — 2
Zorzi Miletich, solo 3 2 2
Jerco Scorich 2 1 3 2
Ziero Bobogna, solo 1 — 2
Rade Bota — — — —

Nicolo Matich, solo 2 3 2

Michel Goreta 7 — 3 3
Nicolo Iuaniseuich 2 2 4 5
Piero Iuaniseuich, solo 6 — 3
lo fra Bonauentura curato di Scardona fació presenti note.

PRI LOG 4.
Gente di capetan Stipigeuich alias Peraiza
Capetan Michiel Stipigeuich Mattio Nuich
Zorzi Bugieouich Michiel Tutich
Zuane Bugieouich Elia Boglat
Mattio Raicich Martin Paucich
Marco Marceniza Simon Radosseuich
Mattio Vulich Rajen Rosich
Piero Miletich Tomaso Rosich
Simon Stipiegeuich Gregorio Slauich
Zorzi Stipigeuich Mattio Vargoch
Pilippo Vucoreuich Vito Falicich
Giacomo Garbessich Svetin Falicich
Vucussich Zui(t)co Steffano Radicich
Zuane Pindel Vuiza Radich
Rados Biba Steffano Draxich
Vito Bralich Zorzi Draxich
Vedoua Bassouiga (?) Smoglo Draxich
Luca Pindel Mattio Males
Marco Bralich Vedua Cattarina
Francesco Buglieuich Mattio Stanauich
Filippo Buglieuich Bartolomio Bragus
Mattio Gidera Luca Cneseuich
Zorzi Mandich Nicolo Racich
Mattio Milich Zorzi Racich
Piero Miagleuich Elia Racich
Tomaso Pelenich Marco Racich
Zuane Bucicich Piero Cipcich
Gregorio Radnich Simon Soricich
Tomaso Gusich Vuleta Soricich
Martin Iuich Radiuoj Poplassen
Mattio Mattereuich Vedua Lissina
Marco Maich Simon Celalia
Seffano Breuglieuich Vedua Radiga
Vedua Braguneua Io f. Giouanni Bagesich
Paulo Mihich lin ho fatto presenti note.

192
 ZUSAM M ENFA SSUNG

GEGEND VON DRNIŠ ZEIT DER TÜRKISCHEN HERRSCHAFT

Im Laufe des 15. Jhs. fielen die Türken oft in die Dmišer Gegend ein,
besonders nach dem Fall Bosniens in ihre Hände (1463). Bei ihren Einfällen brannten
sie zu Asche und zerstörten Ansiedlungen, plünderten Vermögen und führten die
Bevölkerung in die Gefangenschaft. Endlich 1522 besetzten die Kroaten Drniš
und schliessen seihe Gegend ins Wilajet (Vewaltungsbezirk) ein, kurz nachher in
Sandschakat (Regierungsbezirk) von Klis und in Kadiluk (eines Richters Bezirk)
von Skradin und verteilten die Drnišer Gegend in einige Nahije (untergeordnete
Verwaltungsbezirke). Auf öde Gebiete siedelten sie neue Bevölkerung aus Innerem
an und verteilten grössere Besitze unter Agas und Bege. Der alten Bevölkerung
Reste und die neue Bevölkerung waren unter ständigem Druck des Islamisierens.
Die Franziskaner von Visovac waren einzige katholische Priester in der ganzen
Gegend. Gegen Hälfte des 16. Jhs. enwickelte sich zwischen Drniš und Šibenik
ein lebhafter Handel. Die Bevölkerung ist ökonomisch und numerisch stärker
geworden.
In der Pastoralarbeit stiessen die Franziskaner oft auf die Schwierigkeiten
von den Vertretern der türkischen Behörden. Die Zahl der Pfarreien war nicht,
ständig. In Drniš selbst gab es keine katholische Kirche. Drniš gehörte zur Pfarrei
Petrovo Polje mit dem Sitz im Dorfe Badanj. Unter den bedeutenderen Persönlich­
keiten ragt Kardinal Juraj Utišinović Martinošević hervor, gebürtig aus Kamičak
an der Krka. Fähig als Ökonome, Diplomat und Stratege des Königs Ivan Zapolja
und dessen Sohns fiel er als Opfer des österreichischen Generals Castaldo.
In den esten Jahren des Kandischen Kriegs (1645—69) gelang es den Vene­
zianern mit Hilfe der Franziskaner von Visovac und der Bevölkerung aus der
Drnišer Gegend Drniš, Knin und Klis zu erobern. Leider haben sie in ihren Händen
nur Klis beibehalten, während sie Drniš und Knin ehrlos verlassen haben. Die
Franziskaner mussten Visovac und die Bevölkerung ihre Heimat verlassen. Die
sich selbst überlassenen Flüchtlinge waren gezwungen, sich aus dem türkischen
Gebiet mit Plünderung das Nötige zum Leben zu verschaffen. Daraus entstanden
böse Folgen: Vernachlässigung der Landwirt, Rachen, ansteckende Krankheiten
und Untergänge der besten kroatischen Söhne von diesem Gebiet aus. Unter ihnen
fiel auch Vuk Mandušić als Opfer. Nach dem Kandischen Krieg (1669) kamen die
Türken fast auf das ganze Territorium zurück, das die kroatischen Aufständischen
im langwierigen und blutigen Krieg erobert hatten. Die Drnišer Grenzer mussten
mit Tränen in den Augen ihre Heimat verlassen, für welche sie viel Blut vergossen
und viel geopfert hatten.
Aufgrund des Kandischen Friedens kamen die Franziskaner auf die Insel
Visovac und übernahmen Pastorisation auf dem ganzen Gebiet der Drnišer Gegend.
In den neuen Verhältnissen stiessen sie auf die gleichen Schwierigkeiten wie au°h
vor dem Kandischen Krieg. Klagen an die höheren Instanzen hatten fast keinen
Nutzen. Allein die Bestechungsgeschenke in Geld und Natur nutzten etwas. Es gab
aber angesehene Moslems, die zu den Franziskanern freundlich waren. In den
ersten Jahren nach der Rückkehr entstanden Uneinigkeiten zwischen dem Visovac-

193
 1

. , *„c Rnma (Bosnien) über die Grenzen der Interessent,••

-Kloster und dem; aus Ra <h die Ordensobrigkeit der Bosna Srebrena^' Mi
dem Problem ge ^ der Gründung des Klosters in Sinj. ' H fl
wurde das Problem b ...................
wurcie u«» i i "
' " ' . „u-,. (Peloponnesischen) Kriegs (1684—99) steht..
.\,u Anfang des M< ^ e^ rS Säubigen gegen die Türken a u f l
_ A,!, n;,v von Visovac und der ern und brennen sie Drniš im
Kan.'isk-m ' j nischen Behörde Harambaschas nehmen sie am B e f r e i
" Ä l M h S Serdar N a » « M » ??™rac, ulcinj und endlich t a Ä
Ä “! Ä ä 4 » * ” ■“ Nakić Voi“ ”i t *
Im Kampfe um CitluK (1677—1722), unzufrieden mit den Gren2e.
Der Sibeniker Bischof C“ JuriSdiktion auf das Territorium der Bistüme
. co Ristums strebt danach, seine au' . gtösst er auf den Wiederstand de.
SCn%cradin und von Knin zu verbroite - D« vom Skradiiner Bistum und ^
K h ii Mak».*« U N * « ? Caleg.ri auf den WledemJ
Visovac-Franziskanern war. p u a s sPaie ^ dem skradiner Bischof Civa-
mit dem apostolischen Delegaten B:ijanko' nheiten des Skradmer Bistums ein-
telli Mit Bijanković. der sic h 11 ..-.-.»olischen Delegaten angingen. Mit dem Bischof
mischte. ^e'aber Bpnnkovic al apostol^ Frag^ zu welchem Bistum ein Teil des
Civalelli wegen einiger Glenzoiie unu
befreiten Kniner Bistums gehören wild.
Zeit der türkischen Herrschaft kann über die Kulturarbeit in der Drniser
Gegend kaum gesprochen werden. Man weiss, dass Fra Ilija Bulic, gebürtig aus
Drni§, 1632 in Ankona ein kleines lateinisches Werk juristischen Inhalts hatte
drucken lassen. Gegen Hälfte des 17. Jhs. ragt der Drniser Franziskaner Fra Ivan
Dezmanic, DrniSlic, als Missionar und Verwaltungsmitglied der bosnischen Ordens- j
provinz hervor. Des Serdars Mate Nakic Vojnovic Sohn Fra Ante wurde als
Philosophie— und Theologieprofessor in Ferrara und Mantova bekannt. Der Moslem
Abdulah Drnislija war seinerzeit ein anerkannter Jurist und Mitglied von zwei 1
Ausschüssen zur Abgrenzung zwischen der Türkei und Österreich (1699 und 1718).
Als Manuskript hinterliess er ein Sammelwerk verschiedenen Inhalts, das aber
nach der Beurteilung der Experten sehr bedeutend ist zum Kennenlernen der
^erhaltnisse in Bosnien um die Wende des 17. Jahrhundertes.

(Kurze Zusammenfassung übersetzt von K. Basic)

Pr. fra Kmnnuel Franjo
1)Vije osječke visoko Školo u III. sto lje ć u (HI. dio) . 9 i 0
317
Zwd scgerHochschulen im IH.
E
Ivan Damin,
Prilog bibliografiji radova franjevačke Hrvatske provincije sv. Ći-
rila i Metoda od 1900. do 1945. go d in e................................................ 343

Beitrag zur Bibliographie der Arbeiten der Franziskaner aus der Kroati­
schen Ordensprovinz der hl. Kyrill und Methodios von 1900 bis 1947

Književni o g l a s ................................................................... 359

Uredništvo je primilo i preporučuje.................................. 363

•

Novo (oglas za nedavno pokrenutu »Knjižnicu zbornika ’Kačić’

— Monografije, dokumenti, građa .. .« ) ........................... 365
IM

Sadržaj zbornika »Račić« od 1967,—1979. godine • • 366

Inhalt des Sammelwerks »Kačić« die Jahre 1967—1979

Suradnici u ovom broju zbornika »Kačić« 377

Listovi, časopisi i zbornici koje izdaje Franjevačka provincija

presv. Otkupitelja (izdanja u d o m o v i n i) ......................................... 379