DA1^ NA DUŠI

Tajna života i
otkriće duše kroz
kvantnu medicinu

N ovo, prošireno izdanje + dodatak epigenetika

Naslov
Dr. Nela Sršen
Rak na duši: Tajna života i otkriće duše kroz kvantnu medicinu
+ dodatak epigenetika

Novo, prošireno izdanje

Autorica
Dr. Nela Sršen
www.nelasrsen.com
http://www.facebook.com/DrNelaSrsen

Rak na duši
Urednica
Jasna Karačić Tajna života i otkriće duše kroz kvantnu
medicinu
Nakladnik
LARA-TAO d.o.o.
+ dodatak epigenetika
Seferova 8 a, Zagreb

Portret autorice
Fiorenzo Toma

Lektura i korektura
Gorana Rosandić

Tisak
Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili
pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu pod brojem 825230

ISBN 978-953-57434-0-8
Novo, prošireno izdanje
 Mojoj predivnoj majci Pavi

Napomena čitateljima

Ova knjiga sadrži mišljenje i ideje te osobna iskustva autorice. Namjera joj je
pružiti korisnu i informativnu građu o temama o kojima u njoj govori.
Prodaje se uz spoznaju da se autori i izdavač u ovoj knjizi ne upuštaju u
davanje medicinskih, zdravstvenih ili bilo kojih drugih vrsta osobnih i
stručnih usluga. Čitatelj bi se trebao posavjetovati sa svojim medicinskim i
zdravstvenim savjetnikom ili drugim stručnim djelatnikom prije nego što
prihvati bilo koji od prijedloga, savjeta i preporuka u ovoj knjizi ili prije nego
što iz njih izvuče vlastite zaključke.

Autorica i izdavač izričito se odriču svake odgovornosti za bilo kakvu

obvezu, štetne posljedice ili rizik, osobni ili drukčiji, koji su nastupili kao
izravna ili neizravna posljedica korištenja i primjene bilo koje informacije iz
ove knjige.
SADRŽAJ
PREDG OVOR.........................................................................................11
Božić 1994., N iirnberg................................................................... 12
I. BAJKE SU STVARNE, ČUDA PO STO JE................................... 17
Priča o Snježani
Majčin križni p u t............................................................................. 20
Drama oca koji je odlučio donirati jetru svog stradalog
sinčića................................................................................................. 23
Povratak u normalan život...........................................................26
Sedamnaest godina p oslije...........................................................27
II. PATNJA KOJA NAS NAVODI DA ODBACUJEMO
Ž IV O T.......................................................................................................28
Antonio
Povratak u djetinjstvo - odrastala sam u sam ostanu......... 31
Bolesnici su postali moj lije k ....................................................... 32
III. SMISAO POSTOJANJA ............................................................... 34
Prihvaćanje najmračnijeg dijela vlastite osobnost.................35
Um - vladar našega zdravlja....................................................... 36
Izvor sreće je u nam a......................................................................38
IV. KAKO OBOLIJEVAMO OD RAKA.......................................... 42
Hamerova teorija: kontroverzna germanska nova
m edicina.............................................................................................43
Od stresa do rak a............................................................................ 45
Povezanost neuroendokrinog i imunosnog sustava............ 46
Citokini - glavni nositelji p oru k e............................................... 49
Os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.................... 50
Disfunkcije osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna
žlijezda, imunosne alteracije i poremećaji afektivne sfere
u kroničnom stresu................................................................... 52
Nasljeđivanje tu m ora.................................................................... 53
V. EPIGENETIKA................................................................................ 60
A sada tajna života.........................................................................64
VI. DESTRUKTIVNE EM O CIJE......................................................66
Priča o A nđeli...................................................................................67
Dvadeset savjeta za umrijeti, deset za živjeti......................... 69
VII. TERAPIJE ZA RAK...................................................................... 74
Kirurgija i kem oterapija................................................................ 75
Terapija antitijelim a....................................................................... 76
Terapija ovisi o stadiju bolesti
Liječenje umirućeg bolesnika....................................................... 77
Dug put do novog lijeka................................................................ 78
Valjanost nekonvencionalnih terapija........................................79
Bolesnik bez nade je već mrtav
Jačanje im uniteta.............................................................................. 80
Enzimski tretm ani............................................................................ 81
Komplementarne i alternativne terapije................................... 82
Hipertermija
Radiofrekventna ablacija........................................................ 83
Ablacija mikrovalovima
Biološka imuno terapija.......................................................... 84
Imela
Maruyama cjepivo
Di Bella koktel........................................................................... 85
Pantellinijev kalijev askorbat
 Graviola (Annonna muricata) .................................................... 87
E ssiac............................................................................................... 88
Hrskavica morskog p s a ...........................................................89 Ravnoteža duha i tijela................................................................ 129
Vitadox - otrov škorpiona Zdrav duh - zdravo tijelo............................................................ 131
Što izabrati........................................................................................ 90 Smisao života u pomoći drugima............................................ 132
Kako rade iscjelitelji Lijek koji d jelu je............................................................................ 133
Ne sumnjaj, ne provjeravaj........................................................ 135
VIII.KVANTNA MEDICINA............................................................92 Ne tumači n alaze..........................................................................136
Stani, razmisli, pojmi i prihvati.................................................140
IX..DARIVANJE ORGANA................................................................ .97
Presađivanje jetre ........................................................................... 98
Lista za transplantaciju............................................................99
Razdoblje ček an ja.....................................................................100 XI. DRAGI MOJ PRIJATELJU...................................................... 143
Poslije transplantacije..............................................................101
Idealni i marginalni organ
Bojan, dječak koji mi je darovao čudesne i nezaboravne O AUTORICI..................................................................................... 153
lekcije živ o ta.................................................................................... 102
U ime oca i s in a ...............................................................................105 KORIŠTENA I PREPORUČENA LITERATURA...................155
Izlet s onkologije u G ardaland...................................................106

X. MOJE VLASTITO ISKUSTVO

- POVRATAK IZ M RTV IH .............................................................. 111
Izvori sreće...................................................................................... 112
Mehanizam uspjeha i neuspjeha
Pretvori patnju u lju bav..............................................................114
Najbolji liječnik...............................................................................116
Moć autosugestije......................................................................... 117
Razgovor sa Svevišnjim ..............................................................118
Bila sam klinički m rtv a ............................................................... 120
Kako objašnjavamo stanje blizu s m rti................................... 122
Iz osobnog iskustva prihvaćam spiritualni koncept......... 123
Bol, krivnja i sm rt.......................................................................... 124 Mohsohi
Ne okrivljuj druge......................................................................... 125
MSa.igz.orH
Sjaj i bijeda alkohola.....................................................................127 o s Forum z a
 P RE D GO V O R 11

PREDGOVOR
Ovo što pišem nije nikako pouka, a još manje vodič kroz životnu
mudrost. Ovo je jednostavno moja životna priča. Priča koja je na
svome putu srela tisuće drugih priča, svaku sa svojim duševnim
i tjelesnim patnjama.
Poistovjećujući se s tuđim bolima počela sam obraćati pozor­
nost na svoje. I nastavljajući tako, počela sam živjeti, oslobođena
boli čija sam bila zarobljenica. Boli koja mi je trošila tijelo i uni­
štavala dušu, boli koja me je odnosila. Kao kod mojih pacijenata.
Vidjeti sretnima i izliječenima one koji su u jednom trenutku
svojeg postojanja izgubili životnu energiju ugušenu u boli i oča­
ju, pomoći im da ponovo otkriju strast prema životu, to je moja
životna misija; to je i moja strast.
Knjiga što je držiš u ruci napisana je za Tebe, dragi prijatelju,
draga prijateljice. Nadam se da ćeš čitajući ove stranice otkriti
sve bogatstvo koje nosiš u sebi. Doista je jednostavno: ono malo
što moraš učiniti za sebe je vidjeti Boga koji je u Tebi i oko Tebe;
nastojati da se prihvatiš i zavoliš kakav jesi. Ostalo potom dolazi
samo: Tvoji strahovi i Tvoji destruktivni osjećaji nestaju, osloba­
đaš se bolesti i popravljaš afektivne odnose. Otkrivaš unutar­
njeg Boga kojega imaš u sebi, voleći sebe i voleći druge. Tvoje
unutarnje svjetlo pojačat će se i osvijetliti Tebe i sve oko Tebe.
Ovo nije priručnik za vjeronauk niti nagovor na religiju. Bog
0 kojem pišem pripada i vjernicima i nevjernicima, svakoj religiji
1 kulturi. Jer Bog je ono istinsko i izvorno u nama, on je dio na­
šega duha koji je povezan s višom univerzalnom moći, onaj dio
našeg duha koji čovjeka čini uzvišenim nad svim živim bićima.
 12 RAK NA DUŠI
BOŽIĆ 1994., N u R N B E R G
Otvorila sam oči. Ležim u krevetu u velikoj sobi. Oko kreveta
raskriljeni visoki zastori. Iza mene niz medicinskih uređaja - res­
pirator, cijevi za kontinuiranu intravenoznu infuziju. Uređaji za
oživljavanje, uređaji za održavanje u životu. Svako malo oglaša­
va se alarm.
Pojavljuju se medicinska sestra i liječnik. Uznemireni su, jure
do mojega uzglavlja. Gledaju me. Pitaju me nešto. Provjeravaju
mogu li ih čuti, vidjeti, odgovoriti im. Provjeravaju jesam li živa.
Unatoč cijevima što mi izlaze iz grla, nosa i trbuha pokuša­
vam im dati do znanja: »Da, živa sam!« S mukom podižem ruku.
Kao da nije moja. Kao da mi više ne pripada. Kao da nemam više
nadzor nad pokretom. Kao da nisam svjesna svoga tijela.
U sjećanje rascjepkano omamljujućim lijekovima urezan mi
je samo jedan užasan osjećaj: ne mogu disati. Očajnički nastojim
udahnuti. A ne mogu. Moj dišni sustav još je umrtvljen aneste­
ticima i drugim supstancama koje sprečavaju spontano disa­
nje. Svjesna sam da mi treba zraka. U grču da shvatim što se sa
mnom zbiva, začuh krik. Medicinska sestra, a potom i liječnik,
trče k meni. Posljednja slika i osjećaj: guraju mi cijev u grlo... A
potom mrak.
Bio je to moj Božić 1994. Nalazim se u Njemačkoj, u Niirnber-
gu. Došla sam ovamo na zimski odmor. U mojoj domovini, Hr­
vatskoj, teče treći krvavi ratni Božić. Bili smo toliko emotivno
iscrpljeni ratnim stradanjima da mi se činilo gotovo neukusnim
završiti u bolnici, pa tako pokvariti i ono malo mogućeg mira na
Badnjak. Ali bilo mi je jasno da se događa nešto vrlo ozbiljno.
Dramatično. Hitno. Zato sam se našla u toj čudnoj sobi, zido­
va obloženih crno-bijelim pločicama. Plašile su me te pločice. U
mojoj konfuznoj glavi stvarale su zastrašujuće vizije pod utjeca­
jem opijata priključenih na moju venu, moj mozak, moj život....
P RE D GO V O R 13
Nalazila sam se u predoperacijskoj sali. U pokrajnjoj bolnič­
koj prostoriji osoblje se pripremalo za hitan operativni zahvat.
Mislili su, vjerojatno: »Evo još jedne strankinje, koja će svojim
zdravstvenim komplikacijama svima nama pokvariti božično
slavlje.« No, kako imaju dežurstvo za hitne kirurške intervenci­
je, znali su i to da ja ovo nisam imala u svom programu zimskog
odmora, ležati ovdje nemoćno ispred operacijske sale u božičnoj
noći, umrtvljenih neurona, iskrivljenih i konfuznih misli.
Uz sve to mučio me još jedan veliki problem. Nisam imala
zdravstveno osiguranje koje bi pokrilo moje liječenje u inozem­
stvu. Nije mi palo na pamet da na tjedan dana božičnih blagda­
na ponesem još i dodatnu policu zdravstvenog osiguranja.
Osoblje koje je pripremalo instrumente za hitnu operaciju u
toj božičnoj noći vjerojatno se pitalo: »Da li da se uopće upu­
štamo u skupi zahvat s upitnim financijskim pokrićem.« Onako
omamljena, iz razgovora liječnika s mojim prijateljima nisam baš
mnogo razabirala. Ali imala sam dojam da govore kako moram
biti hitno operirana. Inače mi prijeti smrt. Pomislila sam kako ne
smijem umrijeti jer će to mojoj obitelji stvoriti goleme teškoće,
troškove koje neće moći podnijeti. Možda bi bilo mudrije nasto­
jati preživjeti.
U tim trenucima nisam niti pomislila na sebe, na ono što bi se
meni moglo dogoditi, već na to koliko bih svojom smrću proble­
ma i neugodnosti mogla prirediti drugima: mojim roditeljima i
kćerkici koja je tada bila djetešce od samo dvije godine.
Konačno stiže i kirurg. Drži se važno. Ima zabrinut izraz lica.
Jesam li ga omela u blagdanskom objedu? Eto, baš na Badnju
večer tako težak hitan slučaj, a još k tome bez zdravstvenog osi­
guranja.
Nervozno mi objašnjava da će me uskoro operirati, da to tre­
ba učiniti odmah inače je moj život u velikoj opasnosti. Mogla
bih umrijeti. Radi se o vrlo ozbiljnoj stvari.
Pokušavajući odgonetnuti smisao njegova govora, razazna­
 14 R A K NA DUŠI PR E D G O V O R 15

vala sam samo tri ključne riječi: Bolest. Hitno. Smrt. odgovornost. Pobjegla sam iz bolnice.
Ostalo mi je snage tek toliko da uzmognem dići pogled pre­ Željela sam u tih nekoliko preostalih dana blagdana uživa­
ma njegovim očima. A u njima ugledah nešto predivno - dragog ti sa svojom obitelji u osjećaju zajedništva, budući da su se oni
Boga koji je tog trenutka bio odjeven u kirurga, s toplim, uvjerlji­ potom vraćali kući u zaraćenu Hrvatsku, a ja na posao u Italiju.
vim pogledom, stišćući nježno moju ruku, skidajući zeleno-pla- U to sam vrijeme radila kao liječnica i specijalizantica opće
vu masku s lica i poklanjajući mi osmijeh uz ohrabrujuće riječi: kirurgije. Vlastito iskustvo kao bolesnice, prvi u nizu kirurških
»Bit će sve OK!« zahvata koji su potom slijedili jedan za drugim, neizmjerno me
Pomislih kako upravo zato mnogi vole Svevišnjega, jer sebe obogatilo i naučilo nečemu čemu me nijedna od mojih specijali­
prezentira jako zgodno. A koja je razlika između Boga i kirurga? zacija nije naučila.
Bog si ne umišlja da je i kirurg. U tim sam zbrkanim mislima Sama sam proživjela tu patnju tijela kada je duša uhvaćena
izgubila svijest pod utjecajem anestetika. u zamku u materijaliziranoj nosivoj strukturi, podvrgnutoj ne­
I evo, budim se u istoj sobi s crno-bijelim pločicama. One mi očekivanim i tragičnim procesima samouništenja koji naše biće
i dalje stvaraju užasne slike koje se kovitlaju u mojim mislima odvlače u labirint bitaka.
odsječenim od vremena i prostora. Sleđena strahom što nemam Ako ne nađeš pravi izlaz, tijelo ti ostaje uhvaćeno u tu zamku
moć udahnuti zrak, čujem sestrin krik. Dolazi liječnik. Gura mi i rastače se. Duša bez ovoja ostaje samo uspomena. A dovoljna
cijev u grlo. je već i samo dijagnoza da svom silinom izazove golem osjećaj
Nalazim se izvan sebe. Izvan svojega života. Doslovce. panike, sloma, nemoći pred neumoljivom sudbinom, dok sve
Rekoše mi poslije da sam odmah poslije operacije, teške ali dostupne informacije dodatno pojačavaju taj mentalni teror.
uspjele, imala respiratorni arest. Zbog toga sam sljedeće dane
provela u toj sobi sa crno-bijelim pločicama.
Počinjem bivati svjesna, ovladavati sobom. Ali prije svega
počinjem shvaćati da sam živa.
Posve konfuzna uz stalnu dozu m orfija u intravenoznoj in­
fuziji doživljavam stravične halucinacije i fizičku slabost. Sko­
ro nepomičnost. Odsutnost od sebe same. Pokušavam shvatiti
zašto se osjećam tako nestvarno. A onda mi bolničarka objasni,
gledajući me tako uznemirenu: »To je samo efekt morfija.« Zar
- samo!?
Prisilila sam svoju obitelj da me u kolicima izvedu iz bolničke
zgrade. Na snijeg. Morala sam se probuditi, željno i zahvalno
udahnuti zrak koji mi je toliko nedostajao.
Moje se kliničko stanje stabiliziralo. Stala sam na noge. Ostva­
rila ono - »moram pa mogu«. Potpisala sam da odlazim na svoju
 I . B AJK E SU STVARNE, ČUDA POSTOJE 17

I. BAJKE SU STVARNE, ČUDA

POSTOJE
Već sam dvadeset godina liječnica u velikom talijanskom sveuči­
lišnom medicinskom središtu, u Padovi, gdje radim kao kirurg.
Posebno se bavim transplantacijom jetre u sklopu tima osnova­
nog 1990. godine, koji je do danas izveo preko 1000 zahvata pre­
sađivanja jetre. Osim transplantacijom jetre bavim se i općom
kirurgijom, posebno onkološkom.
Rad na transplantacijama, što sam ga započela kao mlada li­
ječnica još u fazi usavršavanja, u godinama specijalizacije pribli­
žio me, zbog potreba bolesnika, balkanskim zemljama koje su
izlazile iz jednoga rata bez pobijeđenih i pobjednika, ali zato s
nepojmljivo velikim brojem mrtvih.

PRIČA O S N JE ŽAN I

Prva je došla malena jednogodišnja djevojčica iz Bosne, iz Trav­

nika. Ime joj je Snježana. Rođena je s teškom anomalijom jetre
koja joj je ugrožavala život. Jedna od vrlo stručnih zagrebačkih
pedijatrica stupila je u vezu s padovanskom klinikom, kako
bismo omogućili prijem djevojčice na pedijatrijsku gastroente-
rologiju. Dobrotom bogatog talijanskog industrijalca dovezena
je njegovim privatnim zrakoplovom u Veneciju. Kad je stigla u
 18 RA K NA DUŠI
našu bolnicu, bila je u kritičnom kliničkom stanju, spojena na
respirator. Majka je kćeri čvrsto stiskala ručicu, a mene je pogo­
dio njezin duboki pogled. Iz njega su zračile snaga i nada. Nije
joj bilo važno što ne razumije jezik niti što je došla tako daleko,
u stranu zemlju, bez ičega. Bilo joj je važno samo da je sa svojom
djevojčicom.
Čekala je našu odluku. Jedino spasonosno rješenje mogla je
biti hitna transplantacija. Ostalo je vrlo malo vremena da djeteš­
ce čak i uz mehaničku pomoć ostane živo. Ali kako naći jetru,
posebice dječju, koja bi joj mogla spasiti život. To je značilo smrt
nekoga drugog djeteta. Ili naći odraslog donora, kojem će se od­
vojiti dio jetre zadržavajući anatomsku strukturu da bi se moglo
izvesti presađivanje.
Ali kako to uvijek biva u životu, neke se stvari, kad im je su­
đeno da se dogode, naprosto dogode.
Sjećam se razgovora s majkom i kirurškim timom. Nastojala
sam majci što pažljivije prevesti da je transplantacija jedino rje­
šenje, ali ne i sigurno. Jer, djevojčica je posve iscrpljena u termi-
nalnoj fazi bolesti, pa je pitanje može li uopće preživjeti tako slo­
ženu operaciju. Parametri zgrušavanja krvi kao i svi ostali važni­
ji biokemijski nalazi bili su loši i nisu govorili u prilog operaciji.
Osjećala sam strašnu nelagodu što moram reći majci da bi
put nade mogao zauvijek završiti na operacijskom stolu zbog
visokog hemoragijskog rizika.
Dok se kliničko stanje male Snježane pogoršavalo, tijekom
četiri dana i četiri noći majka je ostala priljubljena uz njen krevet.
Jednom je rukom držala malenu ručicu svoje kćerkice, a drugom
je neumorno prebirala po drvenim kuglicama molitvene kruni­
ce.
Iznenada stiže poziv iz pokrajinskog središta za transplanta­
cije, koje koordinira raspoređivanje raspoloživih organa za pre­
sađivanje na temelju potreba i kompatibilnosti nekog organa.
Javili su da postoji donor jetre veličinom nevjerojatno sukladan
I . BAJK E SU STVARNE, ČUDA POSTOJE 19
s malenom Snježanom. Bila sam presretna što majci mogu javiti
da za njenu kćerkicu ipak ima nade da ostane u životu.
Pogledala me i rekla: »Znam da ima Boga i da ju neće napu­
stiti. Osjećam da će operacija dobro proći.«
Što sam drugo mogla nego pridružiti se njenom uvjerenju da
će sve dobro proći. Ničim nisam htjela umanjiti njenu nadu.
Iste noći Snježanu su odveli u operacijsku dvoranu. Potvrđe­
no je da stiže jetra za nju.
Za vrijeme priprema u operacijskoj je dvorani vladala neka
čudna tišina. Svi smo bili pod dojmom tog malešnog tijela,
ispruženog na krevetu, bez mišićne mase. Bio je to više sitan ko­
stur pokriven kožom tamnosmeđom od jake žutice, bojom tipič­
nom za jetrene bolesnike. Na djevojčici se isticao jedino golemi
trbuščić. Pun tekućine. Okrugao poput lopte. Napet kao da će se
svakoga trenutka raspuknuti.
Stiže trenutak reza, incizije. Majku su smjestili u veliku če­
kaonicu blizu operacijskog bloka. Sjedila je tamo sama, vidno
umornog ali posve smirenog pogleda koji je zračio sigurnošću
da će sve ipak dobro proći.
Operirali smo Snježanu u tišini, očekujući zabrinuto da će
svakog trenutka nastupiti komplikacije i smrt. Kako je operacija
napredovala, shvatili smo da ćemo možda ipak uspjeti privesti
transplantaciju kraju, a da za vrijeme cijele operacije malena nije
izgubila ni kap krvi!
U četiri sata ujutro, kad je operacija bila završena, otišla sam
njenoj majci i ispričala joj kako smo se iznenadili uspješnim ti­
jekom operacije te da će je uskoro odvesti na intenzivnu njegu.
To je značilo da će kćerkicu moći vidjeti na izlazu iz operacijske
dvorane i otpratiti je do ulaza u reanimaciju. Nije se iznenadila.
Upitala sam je gdje će spavati i odmoriti se poslije toliko dana
što ih je provela priljubljena uz bolnički krevet. Odgovorila je da
ne zna, ali da joj je svejedno, ostat će čekati na stolcu u čekaonici.
I toga sam je trenutka, bez mnogo razmišljanja, kao nešto naj­
 20 R A K NA DUŠI
prirodnije, pozvala da se dođe odmoriti i oprati u moju kuću, a
kasnije ćemo se pobrinuti za neki smještaj.
Ostala je kod mene osam mjeseci. Prvo ona, a onda je pristi­
gla i cijela obitelj, autobusom, potrošivši za kartu i zadnju lipu
koju su imali. Bila je to obitelj koju je rat posve uništio. Ostali su
bez doma i sela, bez posla i identiteta, temeljno ugrožene egzi­
stencije, kao i brojne druge obitelji Muslimana, Srba i Hrvata u
srednjoj Bosni.
M AJČIN KRIŽNI PUT
Snježanina majka ispričala mi je svoju pretešku životnu priču.
Kako je njihovo mjesto bilo izolirano, okruženo ratnim neprija­
teljima, bez humanitarnog koridora kojim bi stizala pomoć ba­
rem za teško bolesne. A njena beba je krvarila iz usta i stalno
je povraćala krv. Pomoći joj se moglo samo u bolnici. Najbliža
pedijatrijska bolnica bila je udaljena pedesetak kilometara od
njihova doma, a vodili su je oni koji su u to vrijeme s Hrvatima
ratovali, dakle neprijatelji.
Majka je napokon odlučila poći u tu neprijateljsku bolnicu
kako bi spasila svoju kćerkicu. Uzalud su je suprug i obitelj po­
kušali odgovoriti od puta. Pronašla je neka stara kolica i krenula
s bebom sama, noću, kroz šume i usred pucnjave, nadajući se
spasu.
U gradić, u kojem je bila bolnica s odjelom intenzivne pedija­
trijske skrbi, stigla je u zoru.
Bolnički su hodnici bili pokriveni komadima stakla s prozora
kojih više nije bilo, posvuda po podu ležali su ranjenici, vladala
je posvemašnja zbrka. Nitko nije obraćao pozornost na pristiglu
ženu s bebom u kolicima. Malena je bila oblivena krvlju koju je
ispovraćala, tako blijedog lica da se činila mrtvom. Napokon je
naišao neki liječnik. Priznala mu je tko je i zašto dolazi, upitavši
I . B AJK E SU STVARNE, ČUDA POSTOJE 21
gdje bi mogla naći pedijatra.
Liječnik je pogleda u nevjerici, preumoran od noći provede­
nih u bolnici pokušavajući spasiti ranjene. Dotakne malu i po­
gleda majku te reče: »Luda si! Mi i vi se koljemo, na vrhuncu
smo mržnje i rata a ti stižeš tražeći da ti spasimo kćer!«
»Znam, ali znam i to da mi možete pomoći! Preklinjem vas,
spasite mi kćer. Poslije me možete i ubiti. Ionako mi život bez nje
nema nikakva smisla!« - rekla je majka čvrsto i nepokolebljivo.
Zagledao joj se u oči pa uzeo malenu iz kolica. Njoj je rekao
da će joj naći smještaj u bivšoj vojarni blizu bolnice gdje su se
okupljale Muslimanke, pa neka se vrati po malu za tri dana. Ako
je prije toga ne ubiju. Tri bi dana moglo dostajati da malenu do­
vedu u kliničko stanje u kojem bi bila sposobna za put na liječe­
nje u neku drugu zemlju. Ništa drugo nije bilo moguće.
Majka shvati kako unatoč nagomilanoj mržnji koja je kulmi­
nirala u tome prokletom ratu, pred njom stoji čovjek, otac i liječ­
nik. I da nikakav rat ne može izbrisati ljubav prema bližnjemu
ili želju da se spasi svako maleno biće. Muslimanski su liječnici
bili na glasu kao veoma sposobni i stručni, pa je vjerovala da će
kćerku ponovo vidjeti živu. Niti u jednome trenutku nije po­
sumnjala kako bi Snježanu neprijateljski liječnici mogli pustiti
da jednostavno umre, iako nije bila daleko od smrti.
U obližnju se vojarnu sklonilo stotinjak Muslimanki u bijegu
od smrti od neprijateljske ruke, od najstrašnijeg nasilja. Majka je
pripadala neprijateljskoj nacionalnosti, ali ipak bez straha uđe
među te žene, u golemu prostoriju s nagomilanim pokrivačima
po podu, ponekim razbijenim stolom, s nešto sačuvanih vreća
kukuruza i brašna. Kad su je upitale tko je, predstavila se bez
oklijevanja. A te su je žene, svaka sa svojom dramom, sa svojom
nemoći i boli zbog izgubljene djece, muževa, majki i očeva, zbog
razorenih domova, prihvatile s ljubavlju, poistovjećujući svoju
majčinsku bol s njezinom, u tom zajedničkom očaju koji se mo­
gao samo podijeliti. Savjetovaše joj ipak neka ne oda vojnicima
22 RA K N A DUŠI
tko je, jer da će ju sigurno ubiti. Sljedeća su je tri dana hranile,
pa čak dale i malo kruha da ponese sa sobom ako joj se dogodi
da ostane opkoljena negdje u šumi na povratku u svoje mjesto.
Vrativši se nakon tri dana u bolnicu, brzo je pronašla m usli­
manskog liječnika kojem je predala svoju kćer. Bio je na viziti u
sobici prepunoj bolesne djece. Bilo ih je toliko mnogo da su po
dvoje ležali u jednom krevetiću. Pogled joj je pao na neko tjeleš-
ce koje su bolničari upravo prekrivali plahtom uz riječi: »Jedno
mjesto se oslobodilo, donesite drugo dijete!« To je bilo previše.
Izgubila je svijest. Bila je uvjerena da se radi o njenoj Snježani.
Ipak nije bilo tako. Kad je došla k svijesti, liječnik joj je držao
ruku i umirujuće govorio da je njezina mala u stabilnom stanju
ali da je mora odvesti u specijaliziranu bolnicu kako bi joj hitno
presadili jetru, inače neće preživjeti. Majka i liječnik razmijenili
su dug, dubok pogled, kojemu nisu bile potrebne riječi. Sve je
bilo jasno. Uslijedio je samo snažan stisak ruke.
Uputila se s djetetom iz bolnice prema svojemu selu, kroz pa­
kao eksplozija granata, mimo tenkova koji su tutnjali u blizini.
Ništa je na njezinom putu nije moglo zaustaviti. Vratila se kući,
gdje su ih obje već oplakali.
»Draga doktorice«, pričala mi je poslije u našem bolničkom
hodniku, u P ad o v i, »bili su to neopisivi trenuci straha. Ali tje­
skoba i instinkt za preživljavanje pomogli su mi da se s male­
nom vratim.«
Majka je s teško bolesnim djetetom u naručju krenula na još
jedno putovanje, do sveučilišnog središta u Zagrebu gdje se rat
manje osjetio. Njenoj je kćeri vrijeme istjecalo. Međunarodni po­
ziv za pomoć zbog hitne transplantacije, te sposobna i snalažlji-
va pedijatrica koja ju je preuzela, doveli su do toga da se našao
netko tko je platio put privatnim zrakoplovom, s liječnikom u
pratnji djevojčice. I s njenom majkom rastrgana srca, odjevenom
u dotrajale hlače i iznošenu jaknu.
Dok mi je sve to pričala, oči su joj se punile suzama. Začudo,
I . BAJK E SU STVARNE, ČUDA POSTOJE 23
nije pokazivala ni bijes ni jad. Samo je riječima opisivala sav taj
silan apsurd stanja u kojem su susjedi odjednom postali surovi
neprijatelji. A sve dotad su, iako različitih nacionalnosti, nara­
štajima skladno živjeli, međusobno se poštivali i dijelili iste vri-
jednosti.
Onoga dana kad sam majku malene Snježane povela svojoj
kući, odspavala je dvadesetak sati, bez buđenja. Kupila sam joj
sve potrebno da pristojno izgleda. Svakoga je dana, bdijući po­
kraj kćerkice čije se stanje poslije operacije polako popravljalo,
bivala sve raspoloženija.
D R A M A O C A KOJI JE O D LU ČIO DONI-
RATI JE T R U SVOG S T R A D A L O G SINČIĆA
Jednoga me dana upitala je li moguće doznati nešto više o do-
noru organa. Reče kako bi joj bilo neizmjerno drago kad bi osob­
no mogla zahvaliti obitelji djeteta koje je vlastitom smrću njenoj
kćeri darovalo život.
Udovoljila sam njenoj želji, premda postoje pravila koja iz
etičkih razloga ne dopuštaju saznavanje podrijetla organa. Ali
iz telefonskoga poziva u našu bolnicu, u kojem je i druga strana,
obitelji davatelja organa, željela znati je li s presađivanjem sve
prošlo dobro, bilo je izvjesno da etički razlozi tu nisu prepreka.
Stupila sam u vezu s ocem donora i upitala ga je li moguć
njegov susret s majkom operirane djevojčice. Odgovorio mi je
da će biti sretan upoznati je i osobno se uvjeriti kako je bez ob­
zira na tragičan gubitak svojega djeteta, odobrivši eksplantaciju
organa, pridonio da drugo biće, maleno poput njegova sinčića,
dobije novi život.
Snježanina majka bila je silno uzbuđena dok sam zvonila na
vratima jednog od socijalnih stanova na periferiji gradića ne­
25 R A K N A DUŠI
daleko Padove. Na vratima se pojavio muškarac s licem punim
ozljeda i ogrebotina, povezane ruke, tamnije puti, s izraženim
stranim naglaskom. Potjecao je iz Maroka, a u Italiju je stigao u
potrazi za još neostvarenim snom o životu dostojnom čovjeka.
Drhtao je od uzbuđenja.
Majka spašene djevojčice i donorov otac promatrali su se,
svatko sa svojom pričom o proživljenoj patnji. Dvoje stranaca.
On Musliman. Ona Hrvatica. Bože, kakva igra sudbine.
Njegov se sinčić rodio mjesec dana prije Snježane. Prvorođe-
nac. Rođen zdrav i prelijep. Obitelj je ponovo očekivala prinovu.
Onoga dana kad se dogodila nesreća išao je s mamom i tatom u
bolnicu u koju je majka trebala doći na rutinsku kontrolu kako
bi se utvrdilo da trudnoća teče normalno. I tako se mala obitelj
poslije bolničkog pregleda vraćala veselo kući.
Vraćali su se kući onoga dana u isto vrijeme kad je u Italiju
slijetao zrakoplov s malom Snježanom u komi, u venecijanskoj
zračnoj luci. Kola hitne pomoći spremno su je očekivala.
Sretna obitelj baš je u tim trenucima skretala s automobilom
na raskrižju. Tata je vozio i razgovarao sa ženom, snivao o bu­
dućnosti.
Zrakoplov se spuštao.
Kola su skrenula. Pred njima se ispriječio veliki šleper. Preka­
sno da ga izbjegnu. Prekasno da zaustave kola. Prekasno da se
spasi obitelj. Tišina.
Dok su na aerodromu malenu bolesnicu u komi unosili u vo­
zilo hitne pomoći koje ju je čekalo, u obližnjem gradiću druga su
kola hitne pomoći jurila u pomoć obitelji koja je upravo doživje­
la tešku prometnu nesreću.
Od te je obitelji ostao samo otac. Majke, koja je čekala drugo
dijete, nije više bilo. Prelijepi dječačić od godine i pol hitno je
odvezen u bolnicu zbog teške kranijalne traume.
Četiri beskrajna dana dvoje se dječice borilo za život. Dvije
uništene obitelji. Dvije u Italiji strane obitelji koje su pokušale
I . B A JK E SU STVARNE, ČUDA POSTOJE 26
obnoviti život. Dati smisao životu. Dvije obitelji potekle iz ek­
stremnog siromaštva ali s velikim bogatstvom, najvećim na svi­
jetu. Ljubavi i nadom. I s Bogom, bez obzira na sve.
I evo ih sada ovdje, tog oca i te majke, suočenih bez riječi.
Toliko je golema bila njihova bol, toliko jake emocije da su oboje
bili gotovo kao obamrli. Svijest o onome što se posljednjih neko­
liko dana dogodilo u životima njihovih obitelji bila je poput puta
bez kraja, bez svjetla. Da. Trebalo se sastati s tim ocem, ranjenog
tijela i duše, uništenog sna, odnesenog života, bez obitelji.
Nevjerojatan je niz podudarnosti koje su slijedile jedna dru­
gu u trenutku samih događanja. No straha u ovom ocu više nije
bilo. Ostala je samo bol, velika i duboka. Tražilo se svjetlo, traži­
la se nada. Pozdravismo se s ocem i zagrlismo. Malo smo si re­
kli, ali smo upili i prenijeli uzajamne osjećaje. Svatko s vlastitom
pričom i težinom, svatko sa svojim poslije s kojim se mora sam
suočiti.
P OVRATAK U N O R M A L A N ŽIVOT
Djevojčica se nakon operacije iz dana u dan oporavljala, a ja sam
prvi puta otkrila njene goleme oči koje su prije operacije stal­
no bile pokrivene flasterima. To su ponovo postajale oči malene
djevojčice, pune svjetla i ljepote, nesvjesne i nevine radosti.
Dugo je vremena cijela njena obitelj bila kod mene u gostima.
Doselili su u moj dom, a ja sam idućih mjeseci preselila prijatelji­
ma kako bih im omogućila da osjete normalan život, bez bijede
i gladi. A o tome kroz koju su neimaštinu i patnju prošli govori
i sljedeća zgoda.
Jednoga od prvih dana kad je majka bila kod mene gošća,
kazala je da bi voljela skuhati pileću juhu. Odlično, rekoh, onda
ću dovesti na ručak i prijatelje. Kad nam je počela ulijevati juhu
u tanjure, upitala sam je gdje je meso. Naime, u juhi je plivalo
 27 R A K NA DUŠI
samo jedno pileće krilo. Ona mi odgovori da ga je spremila kako
bi ga bilo i za iduće dane. Trebali su proći mjeseci da se ova obi­
telj oslobodi trauma od proživljene gladi.
U talijanskim je medijima slučaj male Snježane pobudio ve­
liku pozornost upravo zbog niza podudarnosti događaja. Ne
samo u vremenu dolaska malene pacijentice i smrti donor a, već
i zbog nesebičnog postupka bogatog talijanskog industrijalca
koji je dajući svoj zrakoplov za prijevoz bolesnice pridonio spa­
šavanju njenog života. A i najviše zbog toga, što je Snježana bila
među najmlađim bolesnicima koji su ikada podvrgnuti presađi­
vanju jetre.
S E D A M N A E S T GODIN E POSLIJE
Još uvijek čuvam fotografije snimljene u raznim fazama toga
puta. Od vremena prije i poslije presađivanja, prvoga borav­
ka na moru kamo smo je vodili tog ljeta provedenog u mojem
domu. Snježana i moja kći Lara zajedno u plićaku. Lara je bila
malo starija od Snježane i, naravno, strašno ljubomorna, jer je
svoje barbike i lijepe haljinice morala dijeliti s neznankom za
koju joj se činilo da je čak više maze nego nju.
Da, bila je to baš bajka, poput Snježanina imena. Danas je to
prekrasna osamnaestogodišnja djevojka koja, naravno, želi po­
stati liječnica. A svaki put kad me ta divna djevojka čvrsto zagrli,
bez obzira na to što je danas visoka i vitka i lijepa poput mane­
kenke, ja ju vidim kao malenu bebu, i proživljavam ponovno
trenutke kad sam je prvi puta primila u bolnicu i držala u ruka­
ma. Bajke su stvarne, čuda postoje.
II. PATNJA KOJA NAS NAVODI DA O D B A C U JE M O ŽIVOT 28
II. PATNJA KOJA NAS NAVODI
DA O D B A C U J E M O ŽIVOT
Medijski praćena avantura ozdravljenja male Snježane u posli­
jeratnim je godinama pokrenula dolazak mnogih pacijenata s
čitavog područja bivše Jugoslavije u Sveučilišnu bolnicu u Pa­
dovi, a najviše iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bilo je to teško
razdoblje, osobito u zdravstvu gdje su, iz razumljivih razloga,
nedostajala sredstva za modernizaciju, nabavu skupih lijekova i
suvremenih dijagnostičkih uređaja. Liječnici su umjesto na spe­
cijalizaciji u inozemstvu bili na ratištu, gdje su spašavali ljudske
živote.
Za razliku od Padove i zdravstva sjeverne Italije gdje su lo­
kalni i pokrajinski političari Veneta ulagali velike novčane izno­
se kako bi ga osuvremenili i da bi dobro funkcioniralo, jer su vr­
hunska zdravstvena usluga i umijeće liječnika uzvraćali uspje­
hom na političkim izborima.
ANTONIO
Nakon Snježane, iz tih zemalja počeli su nam stizati vrlo neobič­
ni i krajnje teški slučajevi, osobito pedijatrijski. Teško bolestan
osmogodišnji Antonio došao je autobusom u pratnji majke, jed­
va nekako izdržavši dvanaest sati neudobnog putovanja. Stigli
29 RA K NA DUŠI
su iz malog mjesta u dalmatinskom zaleđu, uništenom u ratu.
Čekala sam ih na ulazu u bolnicu. Svog sam malog pacijenta
bez teškoća prepoznala u masi ljudi. Na izrazito mršavom i bli­
jedom licu isticala su se dva velika crna oka, dok kose, nakon
brojnih ciklusa kemoterapije, na njegovoj glavici više nije bilo.
Trbuh mu je bio golem, ispunjen tumorom. Bolovao je od sarko­
ma, jednog od najagresivnijih i najzloćudnijih tumora u dječjoj
dobi.
Bila sam tada mlada liječnica, bez mnogo profesionalnog
iskustva, ali sa žarkom željom da pomognem, pa sam svim paci­
jentim a pristupala s optimističnim stavom: ništa nije neizlječivo.
Intenzivan pogled tog djeteta, prodornih crnih očiju, tamnih kao
smrt, čiji je skori dolazak bio neumitan, prestrašio me. Teško je
stajao na nogama koje su mu bile nevjerojatno mršave.
Smjestili smo ih u sobu u kojoj je mogao spavati s majkom.
U jednu od onih inače rezerviranih za privatne pacijente koji si
mogu priuštiti luksuznu bolesničku sobu s udobnim krevetom,
dva naslonjača, velikim stolom, televizorom, videom i prostra­
nom kupaonicom. Smjestili smo ga u takvu sobu na zadnjem
katu, s predivnim pogledom na grad i obližnji park, kako ne
bi morao izlagati svoju patnju drugima. Bio je to čin milosrđa
uprave bolnice iz koje više neće otići, niti izliječen niti živ.
Dane prije operacije provodio je gledajući kroz prozor, uto­
nuo u svoj svijet - tihi svijet boli, i patnje zbog svoje majke pre­
ma kojoj je osjećao i golemu krivnju zbog svoje b olesti..
Pretrage su pokazale da postoji velika tvorba koja zauzima
cijeli abdomen i pritišće sve organe te širi kožu trbuha tako da se
stanjila. Kad se promatrao goli trbuh, ta tvorba koja je u njemu
silovito rasla mogla se kroz kožu vidjeti golim okom. Paradok­
salno, brojne kemoterapije koje je prošao kao da su hranile sam
tumor, a iscrpljivale dječaka sa svim svojim popratnim pojava­
ma.
Očekujući da će mu donijeti ozdravljenje, Antonio se rado­
II. PATNJA KOJA NAS NAVODI DA O D B A C U JE M O ŽIVOT 30
vao operaciji. Kad smo mu na operacijskom stolu otvorili utrobu
našli smo se pred čudovištem koje je zaposjelo trbušnu šupljinu.
Izvadili smo mnogo kilograma tumora, doista mnogo. Ali nismo
mogli izvaditi sve, jer je bio prirastao za organe abdomena.
Ni silna skrb i ljubav majke, liječnika, medicinskog osoblja
na pedijatrijskoj onkologiji, niti ponovljeni ciklusi kemoterapije
tijekom sljedećih tjedana nisu pomogli. Tumor je i dalje rastao.
Bilo je užasno gledati to dijete kako nestaje, kako mu tijelo po­
staje sve tanje, a crne oči sve veće. U njima je tinjalo neko, usu­
dila bih se reći, zlokobno svjetlo koje me je strašilo. Kao da je
u njima bilo nešto sotonsko od čega bih zadrhtala. Počela sam
shvaćati kako se ovdje možda neće moći učiniti ništa u pokuša­
ju izlječenja bolesti. Prvi me puta kao liječnicu obuzeo stvaran i
istinski osjećaj nemoći.
Svjetlo koje sam prepoznavala u njegovim očima i koje me
je plašilo bilo je zlo. Zlo koje postoji i koje je odlučilo odvesti to
nevino biće u smrt.
Dva mjeseca nakon operacije, bez obzira na sve pokušaje da
se zaustavi rast tumora, dječak je preminuo u bolnici.
Kako prihvatiti smrt dječaka kojeg nismo mogli izliječiti od
sarkoma? Nikako. Ali naučila sam ići dalje i nastojati raditi naj­
bolje što mogu kako bih pružila makar barem i najmanju nadu u
ozdravljenje potrebitim bolesnicima.
U našu su bolnicu stizali s toliko patnje da mi se činilo da se
vraćam u vrijeme svojih najdubljih traumi iz djetinjstva, jednako
trpeći kao tada, ponavljajući dio svojega života pun emocional­
nih ozljeda. Mnogo sam razmišljala o tom neugodnom osjećaju
koji me vraćao u djetinjstvo.
 31 RAK NA DUŠI
PO VR ATA K U D JE TIN JST V O -
O D R A S T A L A SAM U S A M O S T A N U
Ta patnja, ta bolesna djeca bila su moja patnja i moja bol. Kao
malenu djevojčicu roditelji su me s otoka Hvara na kojem sam
imala prekrasno i opušteno djetinjstvo poslali na školovanje u
Split. Odrastala sam u samostanu sa časnim sestrama.
Jedan od mojih tjednih dječjih zadataka bio je rano ujutro
otvoriti župnu crkvu. Bila je daleko, a zimi sam do nje morala
hodati sama, u mraku, uz slabo i titravo svjetlo rijetkih uličnih
svjetiljki.
Vrata crkve bila su velika i teško su se otvarala, a otključavala
su se teškim, velikim željeznim ključem. Kad bih ključ ugurala u
ključanicu, trebala sam svojim majušnim rukama dobro uprijeti
i okrenuti ga sve dok teška brava ne škljocne. A onda bih, u tome
mraku, morala prijeći još i cijelo crkveno dvorište do glavnih
vrata, podići na njima teški hrđavi željezni kračun...
I konačno, ovdje je bilo upaljeno svjetlo koje mi je malo uma­
njivalo strah. Strah od raspetog Isusa na velikom križu na oltaru.
Bojala sam se da ću ga naći kako hoda crkvom pa kad bi škljoc-
nuo ključ govorila bih mu: »Molim te vrati se na križ i nemoj me
plašiti.«
I tako svakoga jutra na susret s Isusom, likom koji sam počela
upoznavati, premda na svoj način pun straha. Ali komunicirali
smo, bili u nekom odnosu, i to mi je bilo dovoljno. On raspet na
križu i u patnjama, ja sama i napuštena. Još nisam shvaćala nje­
govu žrtvu za ljude. Čin ljubavi? Jesmo li ga zaslužili?
Sada sam toga Isusa nježno prigrlila i shvaćam da, dati se iz
ljubavi, može biti suština našega postojanja.
Tih sam godina djetinjstva naučila i značenje meditacije, koja
je bila na rasporedu jednom tjedno, a sastojala se od toga da se
sve mi koje smo živjele u samostanu okupimo u kapelici. Časne
II. PATNJA KOJA NAS NAVODI DA O D B A C U JE M O ŽIVOT 32
sestre, djevojke novicijatkinje i ja, jedina djevojčica među njima.
Poštujući pravila, sve zajedno, jedan cijeli sat klečale smo, sabra­
ne u tišini. Isprva sam ih nastojala promatrati potajno, spušte­
ne glave, pogledavajući druge, pitajući se što rade i na što tako
važno misle da moraju klečati. Ali nakon nekoliko mjeseci, kako
nisam našla odgovor, posvetila sam se onome što je poslije i za
mene postalo meditacija. Naučila sam razmišljati i razgovarati s
Isusom, sa samom sobom.
Zapravo sam počela otkrivati kako u meni postoji Bog, da
nisam nikad bila napuštena, i da sve oko mene možda ima zna­
čenje i smisao. Počela sam shvaćati da postojim, čak i daleko od
roditelja. Naučila sam biti protagonist. Možda zato što sam če­
sto mislila na raspetoga Krista, na rane prekrivene krvlju i na
njegove otvorene oči pune boli i ljubavi.
Nakon nedjeljne poslijepodnevne mise pohađala sam školu
koju su vodile časne za teško psihofizički hendikepiranu i ne­
samostalnu djecu. To mi je omogućilo, vjerojatno i zbog moje
osjetljivosti i dječje nježnosti, da uspostavim neku vrstu komu­
nikacije pokretima i izrazima s autističnom djecom i onom s ne­
urološkim oštećenjima. Imala sam dojam da ih shvaćam, a bila
sam uvjerena i kako oni razumiju mene. Tako da bi mi, kad bih
se vraćala s nedjeljne mise, često dolazili ususret i smiješili mi
se. To mi je silno godilo. Napokon se netko veseli kad me vidi i,
napose, treba me.
BO L E S N IC I SU POSTALI MOJ LIJEK
Svoj poseban odnos prema Kristu koji silazi s križa nisam nika­
da potisnula, niti je snaga onih osjećaja kada bih u zoru ulazila
u crkvu ikad izblijedjela. Naš se dijalog nastavljao. I još mi se
danas događa da zatvorim oči i u mislima ga potražim, nalazim
u svojoj duši i ponovno ga otkrivam, otkrivam samu sebe, Boga
33 RAK N A DUŠI
u sebi. Ovo proživljeno iskustvo najviše je odredilo moj daljnji
život i moj odnos prema pacijentima. Toga sam Isusa nježno
prigrlila i shvaćam da dati sebe iz ljubavi doista može biti bit
našega postojanja.
Te sam emocije iz djetinjstva ponovo počela proživljavati uz
patnje mojih pacijenata. Mnoštvo naših osjećajnih stanja ispliva
na površinu u dodiru bilo s kim tko se s nama nađe u jakom
emotivnom kontaktu. Ponekad, dapače, ostvarujemo najsnažni­
ju kemiju upravo s nekim tko pritišće te osjećajne tipke.
To je ono što Sigmund Freud definira prisilnim ponavljanjem
zbog kojeg ljudi nastoje u odrasloj dobi u odnosima obnoviti
mehanizme iz djetinjstva koji su izvorno oblikovali stanje em o­
tivne traume. Sa svakim ponavljanjem slične životne situacije
nadaju se da će im ipak toga puta uspjeti promijeniti završetak.
Nada da će ovaj put stvari biti drukčije i da će taj odnos po­
praviti sve loše iz prošlosti, za mene je postala nesvjesna shema
ponašanja prema svakom od bolesnika koji je dolazio u našu
bolnicu.
Bila je to pokretačka snaga koja me navela da se borim i na­
stojim ih izliječiti, ponudim im nadu i pružim im ljubav, sebe
samu. Tako sam liječila svoje rane, i dopuštala sebi da se tetošim
kad god bi bilo uspješno operirano neko dijete, presađena jetra,
radikalno izliječen neki tumor.
Oni, bolesnici, su postajali moj lijek.
III. SMISAO PO STO JAN JA 34
III. SMISAO POSTOJANJA
Svjedočeći sudbinama mojih pacijenata počela sam si postavljati
pitanja, ne nalazeći uvijek i odgovore. Povezala bih pojavu bo­
lesti s osobnošću bolesnika i njegovim emotivnim doživljajima.
Učinila sam tako s više od tisuću bolesnika, proučavajući njiho­
ve živote i njihove bolesti.
Nelagoda življenja bol je duše, a patnja nas navodi da od­
bacimo život, da ga poželimo izbjeći ili uništiti. U uskoj je vezi
s nedostatkom osjećaja i obiteljskim traumama proživljenima u
djetinjstvu, ali može proizaći iz nagomilanih frustrirajućih ži­
votnih razdoblja u kojima ne uspijevamo naći niti dati smisla
našem postojanju pa nas to onda navodi na pomisao da kažemo
kako je »život patnja«.
Albert Einstein je tvrdio da pitati se koji je smisao života znači
biti vjernik.
Kad govorimo o smislu postojanja, mislimo na konkretnu
svrhu vlastitoga postojanja. Iz istoga se razloga može govoriti
o životnoj misiji kada želimo reći da svaki čovjek u životu treba
ispuniti neku svrhu.
Svako je ljudsko biće jedinstveno kako u svojoj biti, tako i u
svojoj egzistenciji pa se stoga ne može instrumentalizirati niti
zamijeniti. Drugim riječima, svaki čovjek je posebna jedinka sa
svojim vlastitim jedinstvenim osobitostima; jedinka koja isku­
stvo crpi iz povijesnog konteksta u univerzumu koji je samo za
njega rezervirao posebne prigode i potrebe.
35 RA K N A DUŠI
Na svijet dolazimo puni iščekivanja sreće i užitka, i gajimo
nadu kako ćemo to i ostvariti. Ali obično nas dostiže sudbina.
Grubo nas zgrabi i poduči nas da ništa nije naše. Sve je njezino.
Ona ima neporecivo pravo ne samo na naš imutak i naše priho­
de, ženu, muža, djecu, nego i na naše ruke, noge, uši, unutarnje
organe... Na apsolutno sve što je naše i što čini naš život.
Ako nauk sudbine urodi dobrim plodom, prestajemo loviti
sreću i zadovoljstva a počinjemo priznavati da je ono najbolje
što nam život može biti - život bez boli, miran, podnošljiv, pa
ćemo svoje zahtjeve i ograničiti na to kako bismo ih i ostvarili.
Jer najsigurniji recept da ne postanemo krajnje životno nesretni
jest ovaj: »Ne željeti veliku sreću.«
P R IH V A Ć A N JE N A JM R A Č N I JE G D IJEL A
V LA S T ITE OSOBNOSTI
Kao mlada liječnica uz svoje sam pacijente polako ponovo gra­
dila vlastito samopoštovanje, onu unutarnju snagu koja potječe
od našega ega, onu vrstu unutarnje stvarnosti uvjetovanu proš­
lošću »kroz koju su prošli djetinjstvo i adolescencija«. Počela
sam stjecati povjerenje u svoje sposobnosti, pokazujući sigur­
nost pred drugima da bih se iskazala kakva stvarno jesam.
Poruka koju želim prenijeti jest da ne smijemo sebe ocjenjiva­
ti na temelju mišljenja drugih: uvijek će se na našem putu naći
netko tko će nas voljeti pa onda i poštovati, a istodobno će biti i
onih koji će, bilo iz ljubomore bilo iz zloće, raditi sve što mogu
kako bi nam život učinili nemogućim.
Važno je naučiti da ne damo svojim neprijateljima da nas uni­
šte, jer su s povjerenjem u same sebe i vlastite mogućnosti usko
povezani naši planovi za budućnost, uspjeh, spokoj i ljubav.
Tajna uspjeha zrele ličnosti je u spoznaji, prihvaćanju i po­
n i . SMISAO P O STO JA N JA 36
zitivnom usmjerenju najmračnijeg dijela vlastite osobnosti koji
nas najviše ograničava. Nesigurnost, strah od drugih, nedosta­
tak hrabrosti i osjećaj nemoći pred vlastitim granicama rašireni
su poput kakve epidemijske bolesti među današnjim muškarci­
ma i ženama. Srećom, možemo ih pretvoriti u pozitivnu ener­
giju, usmjeriti ka samopoštovanju, vjeri u same sebe i u smisao
života.
Teškoće u nastojanju da se otvorimo, da budemo iskreni i
stvarno volimo mučne su blokade koje nas sprečavaju da po­
boljšamo svoje samopoštovanje. Teško uspijevamo prihvatiti da
je život hod, put na kojemu svakodnevno stječemo iskustva koja
nas preobražavaju i čine boljima. Samo tako ćemo taj put proći
»najbolje što možemo« ako prihvatimo da nam, kad je to potreb­
no, pomognu drugi.
Svatko od nas mora otkriti i ostvariti neki egzistencijalni pro­
jekt: to je točka u kojoj će se usredotočiti naša najbolja energija.
U M - V L A D A R N A ŠEG A Z D RA V LJA
Kako su prolazile godine, a ja se profesionalno razvijala, sve
sam češće svjedočila kako bolest nekog organa nije poremećaj
odvojen od ostatka tijela, nego je u uskoj vezi s umom i moz­
gom. Intenzivne emocije u posebno osjetljivih osoba dovode do
znatnih promjena tkiva i sekrecija.
Um može izazvati organska oštećenja. Neizvjesnost suvre­
m enog života, stalna uznemirenost i nedostatak sigurnosti iza­
zivaju takva stanja svijesti koja dovode do živčanih i strukturnih
smetnji želuca i crijeva, neishranjenosti i mnogih upalnih crijev­
nih oboljenja, kao i autoimunih bolesti.
Putujući i privatno i poslovno stjecala sam dragocjene spo­
znaje u raznim dijelovima svijeta o različitim načinima pristu­
panju bolesti, pa sam se počela pitati je li moj konvencionalni
37 RAK NA DUŠI
pristup suvremene medicine uistinu ispravan.
Zaprepastila me je spoznaja da se u nekim dijelovima Latin­
ske Amerike - u kojima stanovništvo nije na privilegiranoj razini
društvenog razvitka, nego je očuvalo jedinstvo s prirodom čiji
su sastavni dio - gaji veliko poštovanje prema svakoj stvari i sva­
kom biću koje ih okružuje.
S čuđenjem sam promatrala kako se somatske bolesti, bilo
koje prirode, liječe putem misli, izazivajući i uvodeći izmijenjena
stanja svijesti, trans, uz pomoć biljaka, čajeva, tamjana, obreda.
Sudjelovala sam u tim obredima kako bih shvatila i naučila.
Nisam mnogo shvatila, nešto sam naučila, ali sam se uvjerila
da je veliki vladar našega zdravlja upravo um. Proživjela sam i
iskustva, za mene do danas neobjašnjiva, koja su mi, međutim,
omogućila da shvatim dušu i kroz nju putujem.
Trebalo mi je mnogo godina da shvatim što je to točno auto­
sugestija i kako ju aktivirati u medicinske svrhe. Naučila sam
tumačiti signale koji dolaze od bolesnika koji sjedi preda mnom,
prepoznavati njegov strah. Pratila sam mu misao. S mnogo bih
pozornosti slušala i analizirala njegov način iznošenja simptoma
i smetnji, što me povezivalo s njegovim iskustvima tijekom živo­
ta, a u kojima se sukobljavao s vanjskim svijetom remeteći svoju
ravnotežu, stvarajući snažne blokade spremljene u podsvijesti.
S vremenom sam počela samo pogledom na bolesnika pre­
poznavati od koje bolesti vjerojatno boluje, a da još nisam znala
zašto je došao.
Relativno lako sam prepoznavala bolesnike s autoimunim
bolestima, a koji su se - bez obzira na dob, porijeklo, spol, kul­
turnu razinu - slično ponašali i imali slične značajke koje su ih
obilježavale. Počela sam i klasificirati osobnosti bolesnika prema
vrsti onkološke bolesti te na temelju organa zahvaćenog rakom.
Svi su ti bolesnici imali nešto zajedničko. To me navelo da poč­
nem proučavati njihove živote, njihovu prošlost, njihovu emo­
tivnu strukturu.
III. SMISAO P O STO JA N JA 38
Nastavila sam tražiti odgovore, upoznajući se s medicinom
Dalekog istoka. Njihov je način liječenja bio usredotočen posebi­
ce na um bolesnika, tretirajući dijelove površine tijela na kojem
se reflektira stanje nekoga organa.
Moja putovanja od Latinske Amerike, Indije, do Nepala,
omogućila su mi stjecanje izvanrednih spoznaja na polju medici­
ne. Kamogod išla po svijetu, liječenje je uvijek počinjalo od uma.
Pacijente se uvodi u stanja izmijenjene svijesti, navodeći ih da
shvate i razumiju uzrok koji je potaknuo bolest.
Konvencionalna medicina često se ograničava na to da se su­
oči s bolešću nekoga organa, to jest, da nađe način kako je liječiti
lijekovima ili kirurgijom, makar je ista bolest istoga organa ali
kod različitih bolesnika imala toliko drukčiji i nepredvidljiv tijek
da nam se činilo neobjašnjivim.
Naučila sam shvaćati i prepoznavati koje su moje vlastite
destruktivne emocije i kako da se s njima nosim prije nego što
uzrokuju pojavu bolesti, nastojeći stvoriti konstruktivne emocije
koje će ojačati ravnotežu između mojeg tijela, mog uma i moje
duše. Otkrivajući samu sebe, bolje sam shvaćala druge. Bilo mi
je dovoljno slušati ih kako govore o sebi da shvatim jesu li stvar­
no odlučili ozdraviti. U nekim se slučajevima događalo da je bo­
lest koja se pojavila bila njihova unutarnja vodilja, pa sam mogla
predvidjeti, ako se zaista žele izliječiti, kako će sve dalje proteći.
Za neke je pacijente bolest sredstvo komunikacije s bližnjima, sa
svijetom. U tim je slučajevima, bez obzira na to koje lijekove ili
kirurške metode liječnik poduzima, ozdravljenje nemoguće.
IZVOR SREĆE JE U N A M A
Znanost se, suprotno filozofiji, zasniva na promatranju fenome­
na, a mogućnost eksperimentalne provjere jest ono što razlikuje
znanstvenu teoriju od konceptualne.
39 R A K NA DUŠI
Naš je mozak sklop čestica kao što su protoni i neutroni koji
su međusobno interaktivni preko elektromagnetskog polja.
Tako je svaki biološki proces rezultat kemijskih reakcija koje su
posljedica elektromagnetske interakcije između protona i elek­
trona koji čine atome koji izgrađuju naš organizam. A svojstva,
karakteristike svake molekule, uključujući i molekulu DNA, te
svaki biološki proces, posljedica su zakona fizike.
Znači, znanstveno gledajući, nema razlike između elektroma­
gnetskog polja našeg mozga i nekog kućanskog aparata. Elek­
trični impuls formiran je samo od elektrona u pokretu. Elektroni
su identični i uvijek u pokretu u bilo kojem materijalu.
Pripisati elektronima našeg mozga neka svojstva, poput
stvaranja emocija, osjećaja, a ne pridati istu karakteristiku svim
elektronima u svemiru, znači biti u kontradikciji s kvantnom fi­
zikom koja tvrdi da su svi elektroni identični te da se ne razliku­
ju jedan od drugoga jer imaju iste karakteristike i ista svojstva.
Naš mozak je, dakle, skup čestica, a biološki se život sastoji od
slijeda kemijski povezanih reakcija koje se sastoje isključivo od
fizikalnih procesa.
Dakako da nismo isključivo posljedica i proizvod kemijskih
akcija niti reakcija. Mi smo bića koja misle. Barem se takvima
predstavljamo.
Dualizam »um-tijelo« je doktrina po kojoj je duša poseban
entitet u odnosu na tijelo. Začetnik te ideje je još starogrčki filo­
zof Platon tvrdnjom da je duša besm rtna i da kao takva nastav­
lja živjeti i nakon smrti tijela, dakle, da duša postoji i bez tijela.
Duša je centar intelektualnog života, etike čovjeka, suštine čo­
vjeka, nematerijalizirana je. A tu je i tijelo u kojem je zarobljena.
Aristotel odbija Platonov dualizam, tvrdeći da duša ne može
biti odvojena od tijela. Identificira dušu sa specifičnim sposob­
nostima za to tijelo, odnosno onima koja mu omogućavaju da
preživi.
Tijekom stoljeća i evolucije čovječanstva, sve do danas, mi­
n i . SMISAO P O STO JAN JA 40
jenjao se koncept odnosa duša-tijelo, često kao debata između
religije i filozofije, a sve u pokušaju da se stvori održiva ideja
besmrtnosti duše usprkos smrtnosti tijela.
Ocem problema u modernoj filozofiji smatra se Francuz Rene
Descartes, izumitelj Kartezijanskog koordinatnog sustava. Po
njemu, naš um nije naš mozak. Um nema svoje mjesto u pro­
storu i kao takav postoji i poslije naše smrti, odnosno nakon
destrukcije našeg tijela, nestanka fizičke materije koja nas čini.
Descartes je ipak bio svjestan da su mentalna i moždana sta­
nja u konstantnoj interakciji. Svjestan takvog intimnog odnosa
između besmrtnog uma i smrtnog mozga, pretpostavljao je da
postoji središnje mjesto komunikacije i da se nalazi u pinealnoj
žlijezdi.
Najnovije znanstvene spoznaje i nova grana medicine nazva­
na psihoneuroimunologija pojašnjava i danas duboku vezu tjele­
snog i psihološkog. Tjelesna odnosno somatska bolest (soma je
tijelo, grčki) ogledalo je patnje duše (psiha je duša, grčki). Tijelo
je refleks naše psihe: ako je naša duša (spoznaja o sebi) cjelovita,
bogata zdravim i ozdravljujućim simbolima, zdravlje duše će se
projicirati na tijelo.
Svaka bolest predstavlja mentalni ili spiritualni aspekt s ko­
jim je povezana. Duša, naime, sadržava sve: tijelo, um, simpto­
me, strah, ljubav, rane, očekivanja, snove, fantazije. Bolest nasta­
je kada taj sadržaj duše nije u harmoniji. Ozdraviti znači vratiti
tu harmoniju duši.
Živjeti svoju sudbinu izvor je apsolutne sreće i, iako je mno­
gima teško prihvatiti ovu ideju i ovu odgovornost, Svevišnja
moć je s nama.
41 RAK N A DUŠI IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA 42

Smješten je u
najintimnijem dijelu bića
Prenosi svoje Ono što je iznad
misli duši svijesti čovjeka, iznad
njegove osjetilnosti
Ne može direktno DUH U ovom dijelu čovjek se
djelovati na tijelo mjeri s Bogom i ulazi u
komunikaciju s njim

IV. KAKO OBOLIJEVAMO OD

Pripada našem «ja»
Otkriva našu osobnost
Da bi duh
mogao vladati
RAK A
Daje nam svijest o tijelom,
nama samima potreban je »Rak je forma samokažnjavanja, samoubojstvo jednog dijela tijela.
DUSA pristanak duše
Nakon dugog, neprekidnog razdoblja stresa i šoka, samouništenje ti­
P red stav lja ono što
stvara unutarnji život (A N IM A ) Sadrži: tije lo , jela iskazat će se u obliku raka, 6 - 7 mjeseci pošto je pokrenut nekim
um, simptome,
ljudskog bića PSIHA - UM
strah,
od okidača. A to mogu biti stres, bol, patnja, smrt roditelja, razočare­
Sastoji se od emocija, ljubav, rane, nje, izvanredni šok. Samokažnjavanje se somatizira u nekom organu
namjera i intelekta
očekivanja,
koji tako utjelovi autodestrukciju.«
snove, fa n tazije
Uključuje emocije

Ovo je teorija o psihološkim uzrocima raka kakvu iznosi

Komunicira sa francuski liječnik dr. Michel Moirot. Sredinom 20. stoljeća on je
Predstavlja naš
vanjski dio, ono što
materijalnim svijetom među prvima nazvao rak psihosomatskom bolešću, a rezultate
je vidljivo svijetu TIJELO Instrument
kojim prikupljamo
svojih cjeloživotnih istraživanja iznio je u knjizi »Uzroci raka -
«svijest o svijetu« tretman i prevencija« (1985.)
O raku kao bolesti koju pacijenti stvaraju sami Moirot je po­
A ko je naša duša, «spoznaja o sebi», cjelovita, čeo govoriti na temelju opservacija oko 4.000 oboljelih od raka
bogata ozdravljujućim simbolim a, zdravlje duše će se projicirati na tijelo koji su živjeli u samostanima, gdje im je dio svakodnevnog živo­
Svaka bolest predstavlja ta bilo samokažnjavanje.
m entalni ili spiritualni aspekt s kojim je povezana
Kako bi spriječili nastanak bolesti raka, ljudi bi trebali manje
ozbiljno gledati na život, ili biti sasvim ludi, preporuka je do
DUH + DUŠA + TIJELO = VITALNA SNAGA ČOVJEKA
koje je nakon svih svojih istraživanja došao dr. Moirot.

Skica 1. Vitalna snaga čovjeka

 43 RAK NA DUŠI
H A M E R O V A T EO RIJ A: K O N T R O V E R Z N A
G E R M A N S K A NOVA M E D I C I N A
Dr. Moirot je bio preteča dr. Ryke Geerda Hamera, začetnika tzv.
germanske nove medicine i jednog od najkontroverznijih liječ­
nika današnjice. Ne ulazeči u okolnosti njegova rada, zbog kojih
mu je oduzeta liječnička licenca, te je na tri godine utamničen u
francuskom zatvoru s presudom da je kriv za smrt onkoloških
pacijenata koji su se pod njegovim utjecajem odbili liječiti, iznijet
ću osnovu njegove teorije jer ona za mene, nakon brojnih isku­
stava s pacijentima oboljelima od raka, u nekim aspektima ima
smisla. Kao što za mene ima smisla svaka terapija koja pomaže
pacijentu da postigne ozdravljenje.
Dr. Hamer, dakle, govori o trojstvu »psiha - mozak - organ«
kao o tri jedinice koje djeluju uzajamno povezane. Sve dok će
se medicina uporno baviti samo stanicom zaboravljajući da je
čovjek q'elina sastavljena od emocija (svatko na potpuno osoban
način proživljava životne događaje), mozga (naša zapovjedna
centrala za preživljavanje i nastavak vrste) i tijela (jedino polje
djelovanja na raspolaganju mozgu), nećemo uspjeti shvatiti zna­
čenje bolesti niti zakone njezina funkcioniranja.
Hamer je diplomirao teologiju i medicinu, a kao specijalist
interne medicine liječio je oboljele od raka u Sveučilišnoj bolnici
u Tiibingenu. U nesretnom slučaju, u kolovozu 1978., talijanski
princ Victor Emanuel od Savoye ranio je Hamerova sina Dirka
koji je nakon četiri mjeseca agonije podlijegao ozljedama. Ubrzo
nakon toga dr. Hameru je dijagnosticiran rak testisa. Kako nika­
da prije nije bio ozbiljno bolestan, pretpostavio je da bi neposre­
dan uzrok njegove bolesti mogla biti neočekivana smrt njego­
va sina. Poslije će taj neočekivani šok i nazvati po njemu - DHS
(Dirk Hamer Sindrom).
S tim poticajem dr. Hamer započinje studiju u kojoj proučava
IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA 44
život svojih pacijenata oboljelih od raka i ubrzo zaključuje da su i
oni, poput njega, iskusili neočekivani šok neke vrste. Šireći svoje
istraživanje na hipotezu da je sve što se događa s tijelom, dakle
i bolest, kontrolirano mozgom, analizirao je CT snimke mozga
svojih pacijenata i usporedio ih s odgovarajućim psihološkim i
medicinskim podacima iz njihove povijesti bolesti. Našao je ko­
relaciju između određenih »konfliktnih šokova« i nastanka raka
u određenom organu. Niti jedna studija prije njegove nije ispi­
tivala uzroke bolesti u mozgu, niti ulogu mozga kao medijatora
između psihe i oboljelog organa. Dr. Hamer je ustvrdio da svaka
bolest dolazi od šoka ili traume koja nas je zatekla neočekivano.
Kada se dogodi neočekivani šok ili trauma, šok pogađa speci­
fično područje u mozgu, uzrokujući leziju (Hamerovo žarište),
vidljivu na moždanom CT-u kao set koncentričnih prstenova.
Stanice mozga koje primaju na sebe utjecaj konfliktnog šoka
šalju biokemijski signal u odgovarajuće stanice tijela uzrokujući
' rast tumora, slabljenje tkiva ili funkcionalni gubitak, ovisno o
tome koji sloj mozga je pogođen šokom. Razlog zbog kojeg su
specifični konflikti vezani uz određeni sloj mozga je taj, što je
tijekom evolucije pojedino područje mozga programirano da bi
odmah reagiralo na konflikt koji bi mogao ugroziti preživljava­
nje jedinke.
Svoja otkrića Hamer je publicirao kao »Pet bioloških zakona
nove medicine« (1994.), te je kreirao sheme »psiha - mozak -
organ« u kojima određene bolesti povezuje sa sadržajem biološ­
kog konflikta koji ju uzrokuje, korespondirajućim lezijama koje
se mogu vidjeti na CT snimkama u mozgu, projekcijom kako
se bolest manifestira u konfliktnoj aktivnoj fazi te očekivanim
ishodom u fazi ozdravljenja. Zahvaljujući Hamerovom otkriću
pet bioloških zakona možemo razumjeti s filogenetskog stajali­
šta da je svaka bolest dio SBS programa (specijalnog, biološkog i
smišljenog) prema kojem je ono što mi smatramo bolešću zapra­
vo savršeni biološki program razrješenja konflikta ili izlječenja,
 45 RAK NA DUŠI
razvijen tijekom evolucije.
Dr. Hamer identificira zarazne bolesti i zloćudne tumore kao
prirodne biološke mjere hitne pomoći, na djelu već milijunima
godina, stvorene da sačuvaju organizam, a ne da ga unište. Rak
je, prema njemu, smisleni specijalni biološki program za preživ­
ljavanje s kojim je rođeno svako ljudsko biće. Prema Hamerovu
mišljenju konvencionalna je medicina zastarjela, a kemoterapija
i lijekovi za olakšavanje bolova su smrtonosni jer ometaju savr­
šene prirodne mehanizme održavanja jedinke na životu.
Opće je pravilo da koliko je jača i veća svjesna kontrola po­
jedine osobe u upravljanju konfliktima, toliko će manje biti ak­
tivirani tzv. biološki programi u njenome tijelu. U situaciji neo­
čekivanog i dramatičnog događaja ako odluku ne donese naša
svijest, umjesto nje učinit će to naslijeđeni biološki mehanizmi,
programirani u DNA. U tim biološkim procesima postoji i gra­
nica konflikta. Kad ju prijeđemo, ulazimo u biološki program
smrti koji moramo prihvatiti, kao i druge biološke programe.
Dr. Rykea Geerda Hamera ne prihvaćaju ni konvencionalni
ni alternativni medicinski krugovi, jer proglasio je nepotrebnim
sve usmjerene ljudske napore u liječenju bolesti, a priroda ionako
čini svoje.
Nevezano s njime, međutim, ugledni član medicinske i znan­
stvene zajednice i dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 2001.
godine, britanski istraživač raka dr. Tim Hunt, također govori o
tome koliko još uvijek malo znamo o prirodi raka, te kaže: »Još
uvijek nam nedostaju informacije o tome kako dolazi do toga da
stanice počnu nekontrolirano rasti.«
OD STRESA DO R A K A
Pojam stres postao je dio svakidašnje komunikacije u kojoj če­
sto čujemo: »U stresu sam«, »Ne mogu više izdržati taj stres«,
IV. KAKO O BO LIJEV AM O OD RAKA 46
»Ovaj stres me ubija« i slično. Općenito, stres možemo definirati
kao stanje u kojem je poremećena psihofizička ravnoteže orga­
nizma te koje radi povratka u ravnotežu zahtijeva prilagodbu
ulaganjem dodatnih napora organizma. Stres najčešće dijelimo
na fiziološki, psihološki i socijalni. Fiziološki se odnosi na op­
terećenje organa i tjelesnih sustava, odnosno na odnos između
hipofize i nadbubrežnih žlijezda u stanjima djelovanja stresa na
organizam. Psihološki stres definiramo spoznajnim (kognitiv­
nim) procesima i osjećajima (emocionalnim) stanjem organizma
u stresnim transakcijama s okolinom. Socijalni stres se odnosi na
sveukupnost socijalne situacije u određenom vremenskom raz­
doblju koja djeluje na većinu ljudi.
Iako se o povezanosti stresa i bolesti govorilo već u 19. sto­
ljeću, tek u proteklom desetljeću je dokazana fiziološka poveza­
nost mozga, odnosno neuroendokrinog sustava (NES) i imuno-
snog sustava (IS), odnosno utvrđen je način na koji stres smanju­
je sposobnost obrane našeg organizma od bolesti.
Dakako, hoće li i u kojem intenzitetu stres utjecati na imu-
nosni sustav pojedine osobe i povećati njenu podložnost bolesti
ovisi o karakteristikama stresa (predvidljivost, mogućnost izbje­
gavanja, trajanje i intenzitet), o karakteristikama osobe (osob­
nost, iskustvo, bioritam) te karakteristikama okoline (ciklus
dan-noć, temperatura, postotak vlažnosti i ionizacije atmosfere,
intenzitet i frekvencija magnetskog polja).
POVEZANOST NEUROENDOKRINOG I
IM U N O S N O G SUSTAVA
Psihoneuroimunologija je znanstveno područje koje pokušava
rastumačiti odnos emocija, kognitivnih procesa, neuroendokri­
nog i imunosnog sustava. Prema temeljnom modelu, stres po­
47 RAK NA DUŠI
buđuje negativne emocije koje dovode do neuroendokrinih i
imunosnih promjena organizma značajnih za zdravlje. Jedna je
od pretpostavki psihoneuroimunologije da sustav osjetila pobu­
đujući neuroendokrini sustav (NES) štiti organizam od vidljivih
opasnosti, dok ga imunosni sustav (IS) štiti od onih nevidljivih.
Ta dva sustava povezuju neurotransmiteri, molekule koje pre­
nose podražaje unutar živčanog sustava. Negativno djelovanje
stresa na imunosni sustav dijelom je posljedica izlučivanja kor-
tikosteroida iz nadbubrežne žlijezde a dijelom citokina, koji su
među glavnim nositeljima poruka koje koristi imunosni sustav
za direktnu komunikaciju sa središnjim živčanim sustavom.
Imunosni sustav je naša prva linija obrane od bolesti, bilo one
obične i blage poput prehlade ili teške i za život ugrožavaju-
će poput HlV-a, meningitisa ili raka. Obrane funkcioniraju na
razne načine. Prva obrana se događa lokalno unutar tkiva koje
je zaraženo, oštećeno ili upaljeno, a obrana uzrokuje oteknuće,
bol, promjene u krvnom optoku i izlučivanje lokalnih medijato­
ra upale. Općenitije gledano, pobuđivanje imunosnog sustava
aktivira stanice zvane leukociti i makrofagi, kao i proteine akut­
ne faze koji dolaze na mjesta napada kako bi identificirali, ubili
i zatim odstranili »uljeze« koji ih napadaju. Osim toga, reakcija
akutne faze stvara simptome poput povišene temperature, bolo­
va, pospanosti, gubitka apetita, bezvoljnosti. Svaka od tih reak­
cija pomaže u suzbijanju infekcije i čuvanju energije te pomaže
oporavku, ali ako ih je aktivirano previše ili ako ostanu predugo
aktivirane mogu biti veoma razarajuće. A upravo do takvih sta­
nja mogu dovesti jake i trajne stresne situacije.
Kad govorimo o stresu, o podražaju stresa, o uzročniku stre­
sa (stresori) s fiziološkog aspekta, kao reakciji na svakodnevne
događaje, nalazimo fiziološku povezanost između neuroendo­
krinog sustava i imunosnog sustava. Ti stresori koji mogu biti
isti ili slični, razlikuju se kvantitativno i kvalitativno od osobe do
osobe, jer svatko ih drukčije doživljava, svatko ima, kako već re­
IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA 48
kosmo, drukčiji bioritam, na njih utječu i razni ambijentalni čim­
benici, kao što je ciklus dan-noć, temperatura, postotak vlage i
ionizacije atmosfere, intenzitet i frekvencija magnetskog polja i
slično. Sve to može utjecati na odgovor na stres.
Prilagodba na stres može se postići upravo zato što organi­
zam ima svoj neuroendokrini sustav (NES), koji uočava i obra­
đuje uzroke stresa i pretvara ih u poruke izvršnim organima.
NES kontrolira funkcije raznih organa i aparata organizma
s dva odvojena i različita mehanizma: putem živaca i biokemij­
skim putem. Oslonac neuroendokrinog sustava je hipotalamus,
kojemu iz raznih dijelova mozga i periferije stižu signali (aferen-
cije, inervacije). Hipotalamus na svoj način projicira raznorazne
signale posebno prema hipofizi, čiju sekrecijsku aktivnost kon­
trolira, te prema području limbičkog sustava, koji je odgovoran,
među ostalim, i za realizaciju odgovarajućeg ponašanja, onog
koje je najpovoljnije u neutralizaciji bioloških događaja induci­
ranih stresom.
Otkriće da su središnji živčani sustav i imunosni sustav dio
jednog integriranog ciklusa, ukoliko su isti biohumoralni signali
korišteni za razmjenu informacija između elemenata pojedinog
te za komunikaciju između oba sustava, jedno je od najvećih
istraživačkih dostignuća u polju neurobiologije posljednjih go­
dina.
Mnoga su istraživanja pokazala da je imunosni sustav (IS) u
stanju prilagoditi svoje odgovore, pomoću automatskog meha­
nizma regulacije, te preko signala koji dolaze iz središnjeg živča­
nog sustava i preko signala koji dolaze od endokrinog sustava.
Neki put stanice imunosnog sustava prenoseći signale neuro­
endokrinog sustava, aktiviraju specifične odgovore neuroendo­
krinog i tjelesnog ponašanja.
Iako je važnost stresa kao patološkog uzročnog faktora mno­
gim psihosomatskim bolestima bila priznata još početkom proš­
log stoljeća, tek su prije nekoliko godina pojašnjeni neki od fizi-
 49 RAK NA DUŠI
opatoloških aspekata u interakciji stresnog događaja i biohumo-
ralnog odgovora te tjelesnog ponašanja.
U samom čovjeku odgovori na stresne podražaje, koliko god
kompleksni i artikulirani, izraz su integriranog genetski kon­
troliranog biološkog programa. M ogućnost da pojedina osoba
poništi negativne posljedice stresa ovisi o njenoj sposobnosti da
mu se prilagodi.
C I T O K I N I - G L A V N I N O SIT E LJI P O R U K E
Citokini su jedni od glavnih nositelja poruke što ih koristi imu­
nosni sustav za neposrednu komunikaciju s neuroendokrinim
sustavom (NES), posebno stimulirajući aktivnost locus coerule-
usa (LC) i sekreciju hipotalamusa, poput, primjerice, CRH (cor-
ticotropin-releasing hormone). Citokine izlučuju različite imu-
nosne stanice poput limfocita, monocita, makrofaga, fibroblasta
i drugih.
Kao što je već dokazano za neuropeptide, razni citokini
mogu utjecati na ponašanje u prehrani, na tjelesnu temperaturu,
cikluse san - buđenje, seksualno ponašanje, na raspoloženje te
psihomotorne sposobnosti (aktivnosti). Proizvodnju citokina iz
leukocita potiču bakterijske ili virusne molekule, oštećenja sta­
nice ili prijetnja preživljavanju stanice kao što su toksini ili niska
razina kisika. Još jedan važan regulator proizvodnje citokina je
mozak, koji putem neuralnih signala tkivima, uglavnom kroz
simpatički živčani sustav ili putem hormona, kao što je kortizol
nadbubrežne žlijezde, može pokrenuti ili zaustaviti citokine.
Citokini su proteini s više uloga, posebice u imunosnom su­
stavu. Danas se zna za više od 100 citokina, i još se otkrivaju
novi. Oni se obično proizvode u tijelu u veoma malim količina­
ma, ali njihova količina brzo raste kao reakcija na bolest ili ošte­
ćenja. Oni uključuju interferone, interleukine, faktore tumorske
IV. K AKO O BO LIJEV AM O OD RA KA 50
nekroze i kemokine. Mnogi se proizvode lokalno unutar ošteće­
nog tkiva i djeluju na okolne stanice, a neki ulaze u krvotok gdje
šalju signale udaljenim organima, pa tako i mozgu. Citokini su
ti koji uzrokuju većinu reakcija na bolest ili infekciju.
M ozak reagira na signale iz imunosnog sustava i iz ošteće­
nog tkiva. Istraživanja su pokazala da mozak kontrolira reakcije
imunosnog sustava i reakcije u akutnoj fazi preko hipotalamusa.
Mozak prima signale iz oštećenog ili zaraženog tkiva, koji su
ili neuralni (putem osjetilnih živaca) ili humoralni (putem hor­
mona i drugih molekula u krvotoku).
Nerijetko se, primjerice, može primijetiti jedna simptomatika
karakterizirana gubljenjem apetita, smetnjama sna, smetnjama
u afektivnoj sferi, u seksualnoj sferi, kao i u autoimunim bole-
stima, imunodeficitarnim sindromima te u tumorima u kojima
su prisutne značajne varijacije biohumoralne koncentracije cito­
kina.
Mehanizam kojim citokini induciraju ove efekte je direktan,
preko aktiviranja specifičnih receptora za interleukine u središ­
njem živčanom sustavu te preko stimulacije osi hipotalamus-hi-
pofiza-nadbubrežna žlijezda i locusa coeruleusa.
OS H I P O T A L A M U S - H I P O F I Z A
- N A D B U B R E Ž N A ŽLIJE ZD A
Imunosne stanice komuniciraju s neuroendokrinim sustavom
preko mnogih neuropeptida i neurohormona, kao što su CRH,
ACTH (adrenocorticotropic hormone), GH (growth hormone),
TRH (thyrotropin-releasing hormone) te prolaktin, B-endorfin i
drugi peptidi.
Stanice imunosnog sustava posjeduju specifične receptore
membrane i za navedene medijatore i za klasične neuromedija-
 51 R A K N A DUŠI
tore kao što su adrenalin, serotonin, histamin i GABA (gamma-
aminobutyric acid).
Os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HHN) za­
jedno s locusom coeruleusom predstavlja najvažniju strukturu
neuroendokrinog sustava, uključenu u odgovore na tjelesne
alarme i prilagođavanje na stres.
Neuroendokrini sustav odgovara na stresore povećavajući
sekreciju CRH, adrenalina, serotonina, GABA... CRH u svoje
vrijeme aktivira noradrenergične neurone iz locusa coeruleusa
te stimulira hipofizu na sekreciju i proizvodnju ACTH.
Povećana koncentracija adrenalina u krvi, posebice kortizo-
la, od presudne je važnosti ukoliko inducira niz kompleksnih
metaboličkih odgovora kojima je konačni cilj da se smanji ili čak
poništi negativni učinak stresa.
Kad prestane stanje stresa, hiperkortizolemija, preko direk-
tnog negativnog feedback mehanizma djeluje na hipotalamus i
hipofizu, vraćajući homeostatsku ravnotežu neuroendokrinom
sustavu.
Povećana sekrecija CRH i ACTH te aktiviranje locusa coe­
ruleusa imaju utjecaja i na razne aspekte ponašanja te na kon­
centraciju, na memoriju, akutnu pažnju (opreznost), na stanja
emotivnosti i afektivnosti, što je redom od vitalne važnosti za
prilagođavanje stresu.
Postoji precizna funkcionalna veza između osi hipotalamus-
hipofiza-nadbubrežna žlijezda i locusa coeruleusa, ukoliko
CRH povećava lučenje noradrenalina iz LC-a što stimulira luče­
nje CRH iz hipotalamusa.
Sto se imunosnog sustava tiče, on odgovara na stresore pove­
ćavajući otpuštanje raznih medijatora iz leukocita, među njima i
citokina, te posebno interleukina (IL-1, IL-2, IL-6), koji koordini­
raju imunosni odgovor i stimuliraju sintezu te lučenje CRH-a iz
hipotalamusa i noradrenalina iz LC-a.
Praktički, između interleukina i kortizola je stalno prisutna
52
IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA
dinamična ravnoteža koja dopušta kontinuirano prilagođavanje
neuroendokrinog i imunosnog sustava na stresor.
D IS F U N K C IJE O S I H IP O T A L A M U S -H IP O F IZ A -
N A D B U B R E Ž N A Ž L IJE Z D A , I M U N O S N E
A LTERA CIJE I POREM EĆAJI A FEKTIVN E SFERE U
KRONIČN OM STRESU
U stanju kroničnog stresa nalazimo prolongirano izlaganje vi­
sokim koncentracijama kortizola, što smanjuje osjetljivost ce­
rebralnih receptora za kortizol te se remeti i sam mehanizam
feedbacka, kao i bioritam CRH i ACTH. Perzistentna hiperkor­
tizolemija deprimira funkcionalnu aktivnost T i B limfocita,
koji reguliraju i kontroliraju specifični imunitet, te nepovratno
oštećuje neurone specifičnih dijelova mozga. Novija istraživanja
pokazuju da tako povećano lučenje molekula obrane kao što su
citokini, aktivno pridonosi bolestim a mozga kao što su multipla
skleroza, moždani udar i Alzheimerova bolest.
Fiziološki odgovor na akutni stres, kao što je već spomenu­
to, osim aktivacije osi HHN i LC, jest i stimulacija imunosnog
sustava karakterizirana povećanjem leukocita, citokina i drugih
medijatora upalnog procesa. Štoviše, u posebnim slučajevima
izrazito jakog stresa može se promatrati u kraćem razdoblju le-
ukopenija (smanjeni broj leukocita), smanjena koncentracija u
krvi nekih citokina, te povećani omjer pomoćničkih T limfocita /
T limfocita supresora (TH/TS).
Takve promjene objašnjavaju djelomično povećanu pojav­
nost učestalih zaraznih i upalnih bolesti te tumora kod osoba
izloženih stresu. Suprotno tome, kod depresivnih pacijenata pri­
donose poboljšanju autoimunih patologija.
Do takve situacije može dovesti konstantno propisivanje vi­
sokih doza kortizona ili lijekova koji deprimiraju funkcionalnu
 53 R A K NA DUŠI
aktivnost receptorskog kompleksa GABA. Mnoga klinička istra­
živanja su pokazala povezanost između disfunkcije osi hipotala-
mus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HHN), imunosne modifi­
kacije i stvaranja smetnji afektivne sfere, kao što su shizofrenija,
patološka anksioznost i depresija.
Također, mnoga su istraživanja pokazala da je imunosni
sustav u stanju modificirati svoje odgovore automatskim me­
hanizmom regulacije, kao i signalima koji dolaze iz središnjeg
živčanog sustava preko endokrinog sustava, a ponekad stanice
imunosnog sustava na signale središnjeg živčanog sustava ak­
tiviraju specifične odgovore neuroendokrinog i tjelesnog pona­
šanja.
Ova nova teoretska postavka omogućila je da se bolje defini­
raju korelacije između neurobioloških prilagodbi na stres i stva­
ranja svih onih patologija koje im se mogu pripisati.
NASLJEđIVANJE TUMORA
Svatko od nas posjeduje svoj genetski kod zapisan u DNA (de-
oksiribonukleinska kiselina). Svaka molekula DNA sastavljena
je od dva spiralno zavijena lanca koji sadrže približno 100.000
gena svaki. Jedan lanac nasljeđujemo od oca, drugi od majke.
Svaki od gena sadrži informacije koje određuju karakteristike
našeg tijela i reguliraju procese rasta.
Gene predočavamo simbolima slova. Samo jedna greška u
nizu slova može izazvati mutaciju gena. Dakle, geni su onaj dio
DNA koji sadrži genetski kod potreban stanici da proizvede
određeni protein (ovaj dio gena je tzv. kodirajući dio) te također
i signale za čitanje tog istog genetskog koda. Genetske promjene
koje mogu dovesti do pogrešnog čitanja genetskog koda, jer mi­
jenjaju kod ili uvjetuju njegovo čitanje u pogrešnom vremenu i
na pogrešan način, zovu se mutacije.
IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA 54
Pitanje koje nas muči vezano uz obolijevanje od tumora jest
ono, jesu li oni nasljedni. Jednoznačnog odgovora nema.
Tumori su bolesti koje nastaju kroz duže vremensko razdo­
blje kao posljedica raznih procesa u više etapa u kojima se gomi­
laju mnoge genetske promjene, a svaka od njih je uzrokovana ili
uvjetovana kombiniranom akcijom unutarnjih i vanjskih čimbe­
nika (životne navike, ishrana...)
Tri su glavne zakoni tosti tog procesa:
1. Čak i kada neka osoba naslijedi gen koji daje predispozi­
ciju za stvaranje tumora, bolest će se razviti samo ako se
u međuvremenu razviju druge tjelesne promjene. Naime,
ne nasljeđuju se tumori, nego eventualno samo sklonost
tumoru.
2. Postojanje više slučajeva tumora u jednoj obitelji može biti
uzrokovano zajedničkim djelovanjem genetske predispo­
zicije i ambijentalnih čimbenika.
3. Tumori su bolesti čija se učestalost povećava proporcio­
nalno godinama života (starenjem).
Transformacija jedne normalne stanice u tumorsku posljedica je
promjene normalnih mehanizama regulacije staničnog ciklusa.
Nastaje, naime, kao posljedica promjena u onoj skupini gena
koji sudjeluju u rastu i diferencijaciji stanice (antionkogeni, pro-
toonkogeni).
Onkogeni su geni koji kodiraju jedan protein (onkoprotein)
koji stimulira nekontroliranu staničnu diobu i rast. Onkogeni
potječu od normalnih, zdravih staničnih gena te sadrže kod za
proteine koji sudjeluju u rastu stanice.
Dvije vrste gena koji sudjeluju u razvoju i progresiji tumora
djeluju na sljedeće načine:
Antionkogeni (tumor supresor geni) - uslijed njihove mutacije
 55 RAK NA DUŠI IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA 56

dolazi do proizvodnje anomalnih proteina. Tako promijenjeni Otkriće da je jedna nasljedna mutacija BRCA1 ili BRCA2 bila
proteini više ne mogu obavljati svoju antitumorsku funkciju. prisutna kod oboljelih žena, ali ne kod onih zdravih iz iste obi­
Protoonkogeni - mutacija ih pretvara u onkogene koji mogu telji, dovela je do teze da žene »nosioci« mutacija gena BRCA
uzrokovati rast tumorskih stanica. pripadaju obitelji sa »visokim« rizikom razvijanja tumora dojke.
Obje ove skupine gena djeluju na razne dijelove stanice: re- Ali rizik stvaranja tumora nije stopostotan. Jer i u takvim vi­
ceptore, faktore rasta, na sustav genetske transkripcije te direk­ sokorizičnim obiteljima je bilo slučajeva kod žena sa mutacijom
tno na proteine staničnog ciklusa. BRCA1 koje nisu nikad oboljele od raka dojke, čak ni u dubokoj
Još nije jasno što je točno uzrok tome da jedna tzv. transformi­ starosti.
rana stanica stječe daljnje genotipske i fenotipske karakteristike. Istraživanja molekularne genetike pokazuju kako je sekvenca
Pretpostavlja se da transformacija može inducirati »genetsku adenom-karcinom kod tumora debelog crijeva karakterizirana
nestabilnost« što čini stanicu sve podložniju i drugim m utacija­ preklapanjem brojnih genetskih promjena, međusobno neovi­
ma, a samim time i tumor sve zloćudnijim. snih, među kojima su i aktivacija onkogena i inaktivacija anti-
Uzmimo za primjer rak dojke. To je najučestalija onkološka onkogena.
bolest u ženskoj populaciji (1:10), ali samo mali postotak tumora Trebaju se, dakle, kako se to događa i kod drugih tumora, do­
(1:100) danas može biti protumačen postojanjem genetskog rizi­ goditi brojna genetska oštećenja da bi se tumor razvio i napre­
ka nasljedne prirode. dovao. Što se tiče progresije tumora debelog crijeva, potrebno
Glavni kriteriji za sumnju u postojanje nasljedne komponen­ je oko 5 do 10 godina da od normalne stanice sluznice nastane
te su: više slučajeva tumora dojke i jajnika u užoj obitelji (ro­ hiperplazija, potom adenom, a daljnjih 5 do 15 godina da nasta­
ditelji, sestre, djeca), tumor dojke i jajnika kod iste pacijentice, ne karcinom.
obostrani tumor, tumor u ranim godinama.
Nakon složene analize DNA, ako je potvrđena patološka mu­
tacija, može se odlučiti zajedno sa onkologom i psihologom o
programu prevencije, prilagođenom dotičnoj obitelji, a koji če
voditi računa o specifičnim faktorima rizika.
Genetička konstrukcija sastoji se od anamneze, proq'enjuje se
da li u obitelji postoji mogućnost genetske predispozicije tumo­
ra s ciljem da se identificiraju rizične osobe te ih se usmjeri na
genetsku analizu.
Pozitivan genetski test ne znači da će se kod žene razviti uvi­
jek i sigurno tumor. Sredinom 90-ih godina, tijekom istraživa­
nja u obiteljima u kojima je bilo više slučajeva tumora dojke ili
tumora jajnika dijagnosticiranih u ranoj dobi, bila su otkrivena
dva gena BRCA1 i BRCA2.
57 R A K N A DUŠI IV. KAKO OBO LIJEV AM O OD RAKA

povišena temperatura I poremećaj prehrane I smanjen libido I

pospanost I poremećaji ponašanja
MODIFIKACIJE
PONAŠANJA

GLAVNA
STRUKTURA NES adrenalin
LOCUS CRH * i serotonin
GABA
COERULEUS
■t- noradrenalin noradrenalin
*ya + 5-HT HIPOTALAMUS

aktivira LOCUS
noradrenergične COERULEUS
neurone L.C
■r CRH

I
(serotonin, GABA)
LIMFOCITI

STRES AUTONOMNI MO Ž D IN A

f ŽIVČANI
SU STA V
NADBUBREŽNE
Ž L I JE Z D E
ACTH

f kompleksni
KRAJ fiziopatološki
IMUNOSUPRESfJA
STRKA odgovori
N A D BU BR EŽ N A Ž L IJE Z D A
N A D BU BR EŽ N A
Ž L IJE Z D A

inducirahu
kompleksne
metaboličke
adrenalin reakcije
* kortizon kojima je
cilj smanjiti
ili poništili
stres

Skica 2. Kako tijelo poništava negativne učinke stresa

Skica 3. Povezanost imunosnog i živčanog sustava pod stresom
 V. EPIGENETIKA 60

V. EPIGENETIKA

Epigenetika je ogranak genetike koji istražuje na koji način i kako

okoliš utječe na stanice, bez modifikacije genetskog koda.
Kako stanice funkcioniraju stvarno?
Sve do otkrića epigenetike vladalo je uvjerenje da je jezgra stanice
(koja sadrži DNK), „m ozak" same stanice neophodan za
funkcioniranje.
Istraživanja su potvrdila da stanice mogu živjeti i funkcionirati jako
dobro i nakon asportacije jezgre. Pravi „mozak" stanice jest njena
membrana koja reagira i odgovara na vanjske utjecaje,
prilagođavajući se okolišu u stalnoj transformaciji.
Epigenika je nauka koja se razvila 90-ih godina i dokazuje kako geni
ne mogu vršiti samokontrolu, nego ih kontrolira okoliš.
Objašnjava nam kako uistinu više ovisi od stila života, nego od gena.
Naime, mi nismo zbroj naših gena, nego proizvod njihove interakcije
sa svim onim što izvana reagira s nama. Geni su segmenti koji su
smješteni unutar molekule DNK. Svaki kromosom sadrži molekulu
DNK s tisućama i tisućama gena.
Postoje STRUKTURALNI geni koji, određuju sekvencu
aminokiselina koje čine proteine, molekule koje imaju važne zadatke
(prenose poruke među stanicama, odlučuju koji se geni čitaju ili ne
čita ju ). Svaka najmanja promjena u sekvenci DNK stvara mutaciju i
može uzrokovati kao posljedicu alteraciju u sekvenci aminokiselina
od proteina ili u regulaciji njenog izražaja što se može pretvoriti u
bolest. REGULACIJSKI geni moduliraju transkripciju strukturalnih
gena. Svi zajedno definiraju GENOM. Termin „genetska m utacija"
podrazumijeva svaku varijaciju u sekvenci nukleotida jednog
genoma, ili općenito genetskog materijala.
61 RAK NA DUŠI
Jedna mutacija mijenja dakle genotip jedne individue
i može eventualno mijenjati fenotip ovisno o svojim
karakteristikama i interakciji s okolišom.
Gen se izražava na jedan ili na drugi način u zdravlju
ili bolesti u odnosu na mnoge čimbenike koji obuhvaćaju
sve interakcije koje naš organizam ima s okolišom,
unutarnjim ili vanjskim.
Za vanjski okoliš se podrazumijeva naš stil života,
prehrana, supstance s kojima dolazimo u kontakt,
radna aktivnost, profesionalni rizik, kronični stres....
Epigenteske promjene ne stvaraju varijacije na sekvenci
DNK, nego na modifikaciji histona (bazalni proteini koji
se vežu za DNK), koji stvaraju kromatin i u metilaciji
DNK (naravno epigenetska modifikacija DNK).
Jedan od najvažnijih mehanizama epigenetike jest
kondenzacija kromatina, fenomen u kojem se DNK uvija
oko proteina pod imenom HISTONI stvarajući kompaktnu
strukturu. Takva kompaktna struktura sprječava prilaz
molekulama namijenjenim čitanju gena.Za sada je poznato
da su u ovom procesu umješane najmanje četiri epigentske
modifike. Jedna od njih djeluje izravno na DNK, METILACIJA:
Metilacija podrazumijeva dodavanje jedne molekule metilne
grupe (-CH3), jednom nukleotidu ( citozini) .Postoje i drugi
mehanizmi koji djeluju na proteine oko kojih se uvija DNK
( histoni) ili na enzime koji ih reguliraju. Epigenetika,
osim što je važna u ljudskoj patologiji za tumore, ima i važnu
ulogu u regulaciji imunološkog sustava. Ovi su mehanizmi
kontrole upotrijebljeni i u regulaciji proteina koje upotrebljava
imunološki sustav za komunikaciju među stanicama..
V. EPIGENETIKA 62
Ako genetika proučava DNK jednog organizma,epigenetika
obuhvaća sve one kemijske modifikacije kojima je izložen
DNK od početka do kraja života, ali koje ne mijenjaju sekvencu
gena.
Američka onkološka organizacija tvrdi da se 60 % tumora može
izbjeći mijenjajući životni stil i prehranu. Ova organizacija već
punih 50 godina proučava tumorske gene.
Usredotočili smo se na tumor kao na genetsko pitanje, ali samo
5% raka vezano je za genetiku, naime 95 % raka nije povezano s
genima. Naime, 95 % raka nije uzrokovano mutantnim genima
nego epigenetskom kontrolom koja može biti prenesena s
roditelja na djecu. Redovito nailazimo na članke u kojima se
opisuje otkriće „odgovornih gena" za ovu ili onu bolest.
Znanost je u međuvremenu postala „nova religija" bogata
dogmama. Da analiziramo malo bolje što se želi dokazati:
supremacija DNK- kontrolira život, a to je genetski
determinizam. Znači, vi ste žrtve genetskog nasljeđa?
Svi atomi zrače energiju i upijaju energiju. Einstein tvrdi da
fizičku egzistenciju kontrolira određeno polje. Ono što misliš i
ono što vjeruješ prilagođava tvoje tijelo. Dogma: jedan gen se
aktivira ili se ne aktivira. Nije točno!
Kromosomi su sastavljeni od 50 % DNK i 50 % proteina (
regulacijski proteini) . Da bi se „pročitali" ge ni, mora se otkačiti
ovojnica na lancu molekule DNK koja je sastavljena od
regulacijskih proteina. Samo jedan gen može proizvesti do 30
tisuća raznih proteina. Svi su proteini sastavljeni od
aminokiselina. Potreban je jedan signal iz okoliša koji će
inducirati regulaciju proteina da promijeni svoju konformaciju i
„izloži" i oslobodi DNK, otkrivajući gen koji će biti čitan
 63 R A K N A D U ŠI
i repliciran. Znači, kada su geni pokriveni regulacijskim
proteinima, informacija
koju sadrži taj određeni gen se ne može pročitati.
Kao rezultat, aktivnost gena kontroliraju regulacijski proteini,
a njih kontroliraju signali iz okoliša.
Signal, može biti kemijska supstanca, lijek, hormon, vibracijski
valovi, veže se za jedan određeni protein, ovojnica lanca
genetskog koda se otkači, DNK bude izložen, intervenira jedan
dispozitiv koji će producirati kopiju gena koja je korištena za
formaciju proteina-RNK.Signal se udalji, geni se pokriju ovojem.
Iz ovoga se vidi da geni ne vrše nikakvu kontrolu. Ili se očitava
ili se ne očitava. Signali stižu iz okoliša, unutarnji i vanjski,
a funkcija mozga je da interpretira signale i pošalje informacije
stanicama. Kako se stvaraju bolesti? Od loših proteina ili od loših I
signala?Proteini mogu biti oštećeni pri rođenju, ali je samo 5 %
bolesti vezano za oštećene gene pri rođenju. Ostalih 95 %
proteina je zdravo. Stanica je u aktivnoj potrazi za okolišem koji
će podržati njen opstanak, one toksične izbjegava. Također,
stanice mogu od okoliša učiti i razviti jednu „m em oriju" iskustava
koja su proživjele u sredini koja ih okružuje. Informacija smještena
u genetskom materijalu nije definitivna, nego je se može m ijenjati,!
Genetski materijal ne određuje naš život. Možeš se roditi s
mutirajućim genima i biti zdrav( normalan). Ako mijenjaš
percepciju, mijenjaš način na koji se čitaju tvoji geni. Percepcija je I
spoznaja okoliša tjelesnim senzacijama i kontrolira ponašanje
proteina, tj. se geni čitaju kako se čitaju. Znači, možete
dati novi oblik genetskom kodu.Ono u što vjerujemo mijenja i
kontrolira biologiju.Koja struktura stanice odgovara „m ozgu" ?
Odgovor je stanična membrana, koja određuje informacije
okoliša i reakciju stanice.
V. EPIGENETIKA 64
A SADA TAJNA ŽIVOTA:
Razvijajući spoznaju i povezanost sa stanicom možemo
aktivirati i privući s namjerom „spiritualne aspekte" kao što su
ljubav, suosjećanje, sigurnost, entuzijazam, da budu dio našeg
života. Znanost nam kaže da posjedujemo dva sustava
komunikacije: jedan ancestralni, „stari" koji se sastoji od
vezivnog tkiva i komunicira velikom brzinom, specijaliziran za
opstanak. Moderan čovjek nema svijest o ovom sustavu. Kada
signali iz vezivnog tkiva djeluju, ili se ignoriraju ili se ponište,
prije ili poslije osoba postaje svjesna boli, osjeća simptome i
razvije se bolest. Kasnije se u ljudskoj evoluciji razvio i CNS* , s
emocijama, umom i najmodernijim strukturama koje nam
dozvoljavaju da se povežemo s osjećajima kao što su
suosjećanje, ljubav, radost, blagostanje....
M odem a kultura je stvorila razmak u komunikaciji između
vezivnog tkiva i središnjeg živčanog sustava.
Stvarajući povezanost među ovim sustavima komunikacije
možemo postići moć, autodeterminaciju, spoznaju i možemo se
uzdići u najviše ljudske mogućnosti.
M ozak kontrolira signal. Membrana stanice jest mozak. Signal
dolazi izvana . Membrana kontrolira stiže li signal.
Drugim riječima, mi kontroliramo gene, ne geni nas, preko
epigenetske kontrole. Proteini reagiraju na vibracije, i dobre i
loše! Isti mehanizam koji mozak upotrebljava za kontrolu
individualne egzistencije.
* centralni živčani sustav
 VI .DESTRUKTIVNE EMOCIJE 66

VI. DES TRUKTIVNE EMOCIJE

Otkriti i spoznati destruktivne pacijentove emocije, rasvijetliti
stresni događaj u njegovu životu koji ih je potaknuo, proširiti
pacijentovu samospoznaju o tome, prvi je korak na zajedničkom
putu liječnika i pacijenta u traženju odlučujućeg odgovora na
bolest.
Liječnici moraju pacijenta osloboditi osjećaja tjeskobe, straha
od skore smrti, uključiti ga aktivno u liječenje, dati mu glavnu
ulogu u izboru terapije.
Sve je to važno kako bi pacijent s punim povjerenjem u sebe
ovladao tijekom liječenja.
Nažalost, srela sam mnoge žene s ginekološkim neoplastič-
nim patologijama (rak jajnika, maternice, dojke) koje su se našle
psihički osakaćene u svojoj ženstvenosti, koje su se dovele do
toga da preziru same sebe zato što nisu postale majke.
Jer, željele su trudnoću a nikad ju nisu iznijele do kraja.
Jer, bile su žrtve spolnog nasilja, negirane, ponižene kao maj­
ke koje su se osjećale poražene zbog deluzija, iznevjerenih očeki­
vanja prema vlastitoj djeci koja su postala neprijatelji.
To ne znači apsolutnu povezanost incidencija tumora s kon­
fliktima jer, dakako, da u dobrom postotku pojavi bolesti prido­
nose geni i ambijent (hrana, uzimanje lijekova, životni uvjeti).
67 R A K NA DUŠI
PRIČA O A N đ E L I
Moje osobno iskustvo kao liječnice potvrdilo mi je i opravda­
lo teoriju povezanosti vrste patologije i ciljnog organa bolesti u
sklopu konfliktnog odnosa, te poremećenu ravnotežu u smislu
stvaranja kroničnih konfliktnih situacija. Posebno me je teško
pogodio slučaj jedne pacijentice koja mi je postala i prijateljicom.
Nazovimo ju Anđela.
S dijagnozom raka desne dojke liječena je u jednom od glaso­
vitih europskih onkoloških centara, gdje je i operirana. Odstra­
njeni su joj limfni čvorovi od kojih su neki bili pozitivni, s meta­
stazom. Prošla je razne i duge cikluse kemoterapije i hormonske
terapije, te dobrih šest godina nije bilo progresije bolesti.
Nažalost, nije došlo do promjene u njenom privatnom živo­
tu. Primjerice, nikada nije pristala na agresivniju kemoterapiju
koja bi joj narušila izgled (poput opadanja kose) jer ni pod koju
cijenu nije željela odati drugim ljudima činjenicu da je onkološki
pacijent. Njena bolest trebala je ostati skrivena i udaljena, pa i
od nje same. Ne obazirući se na bolest nastavila je s intenzivnim
poslovnim angažmanom, nižući odlične poslovne rezultate.
Profesionalno je surađivala s bratom, a s njenim uspjehom
kulminirale su konstantne svađe, koje su joj s vremenom po­
stajale nepodnošljive. Brat joj je uporno htio pokazati kako i on
može biti profesionalno uspješan, a radio je, možda i ne namjer­
no, baš suprotno njenim projektima i zajedničkim interesima.
Stvarao joj je velike probleme, iskazivao ljubomoru, radio je po­
slovne pogreške i promašaje, koje je onda ona morala ispravljati.
Činila je to, pokorno, skrivajući bolest.
Uz kemoterapiju, koncentrirala se na nizanje poslovnih
uspjeha, uz odličnu zaradu kojom je omogućavala luksuzni ži­
vot - bratu, a i suprugu koji je živio na visokoj nozi zahvaljujući
Anđelinoj zaradi. Svoju je mizernu plaćicu čuvao te u dvade­
VI. D ESTR UK TIV N E EMOCIJE 68
set godina braka nije potrošio ništa od svojih prihoda. Anđela
je plaćala sve. Od kuća u gradu, na moru, u planini, do brzih
motora - jer on ih je volio. Ali nije volio djecu. Nije ih želio, nije
joj dopuštao da postane majkom.
I nakon takvih šest godina poslije prve operacije završila je
jedne noći u bolnici na hitnom prijemu, a zatim kod mene na
odjelu. Dekompenzacija, ascites, izljev u pleuri, dijagnoza: kar-
cinomatozni limfangitis.
Bio je to posljednji alarm! I tada je počela shvaćati. Od dana
dijagnoze, od prve operacije, svih tih godina kemoterapije - ni­
kada nije zastala, suočila se sama sa sobom, i upitala se: «Sto
mi poručuje bolest? Što me to izjeda? Što trebam promijeniti u
životu? Što trebam učiniti, ovaj put za sebe?»
Bolesna i sama (pravih i iskrenih prijatelja nije imala!), shva­
tila je prekasno da su joj i suprug i brat bili dva velika životna
neprijatelja. Ne samo da su je iscrpljivali financijski, nego su joj
iscrpli i životnu energiju. Naravno da su suprug i brat bili me­
đusobni neprijatelji; pa obojica su imali isti cilj - da ju iskoriste i
njome dominiraju.
Posljednjih sam mjeseci često dolazila k Anđeli doma. Od­
bijala je dalje boraviti u bolnici, pa je svu potrebnu terapiju pri­
mala u svome stanu. Često sam joj pomagala i noću. Osjećala se
mirnom uz mene. Možda zbog sigurnosti da za bilo koji pro­
blem mogu intervenirati infuzijom lijekova u venu. Možda zato
što je našla jednu prijateljicu kojoj je mogla povjeriti svoje stra­
hove. Shvatila je koliko se potrošila. Shvatila je kako se trebala
riješiti negativnih ljudi i situacija. Odlučila je sve to promijeniti.
Ali, bilo je već prekasno.
Njen suprug se od prvog dana kemoterapije osigurao da u
slučaju komplikacija sve kuće i novac sa žiroračuna pripadnu
njemu. I brat se pokušavao osigurati, ali zahvaljujući svojoj nes­
posobnosti, zapravo je počeo uništavati uspješan posao koji je
sestra stvorila u dvadeset godina rada.
69 RAK NA DUŠI
Njih su dvojica završila na sudu, a Anđela na groblju. Udo­
vac, valjda od velike tuge, danas kupuje luksuzne motore, putu­
je po svijetu, liječi samoću u društvu prijateljica.
Brat napokon shvaća koliko je sestra bila sposobna, tek sada
kada se počelo urušavati carstvo što ga je Anđela stvorila. Zna
priznati u rijetkim trenucima trezvenosti: »Koliko mi nedostaje!
Kako je mogla sama sve raditi i tako uspijevati!«
Dvojica muškaraca sada optužuju jedan drugog za smrt i bo­
lest sestre i supruge.
Draga Anđela, znam da si negdje gore. Možda sada vidiš svoj
život u pravim razmjerima. Za života nisi primijetila tu kritičnu
točku koja se tijekom godina više puta transformirala u bolest,
dajući ti do znanja da je tvoj život u opasnosti. Ali bolest je bila
perfidna, podmukla i tiha. A ti prvo nisi htjela a poslije više nisi
ni mogla staviti sebe na prvo mjesto.
Bila je to zapravo neka vrst samokažnjavanja zbog vlastitog
osjećaja krivnje ili srama jer nije imala dijete.
U svakom se pojedinom slučaju patologije uvijek može naći
nešto što je pokrenulo bolest, iako to nije bilo svjesno. Vjerujem
da u svakom od nas postoji neki ciljni organ, predodređen ge­
netikom, a trauma je detonator. Zato, kada određujemo vlastite
granice trebamo uvijek poštovati svoje potrebe. Izraziti ono što
osjećamo, umjesto da to skrivamo iz straha da će nas drugi pre­
stati voljeti ili da nam to neće odobravati.
D V AD ESET SAVJETA ZA U M RIJ ETI,
D ESET ZA ŽIVJETI
Kirurg dr. Bernard Siegel, čovjek s iskustvom, mudrošću i jedin­
stvenim smislom za humor, u svojim inspirativnim knjigama još
od 1978. godine uči nas snaženju pacijenata i izboru da živimo
VI. D E ST R U K T IV N E EMOCIJE 70
punim plućima i umremo spokojno. Bio je liječnik i savjetnik
brojnim umirućim bolesnicima, razvijajući iz tog iskustva filo­
zofiju života i umiranja, što je osnova medicinske etike i traženja
odgovara na duhovna pitanja. Njegova je misija poticanje pro­
mjena u medicinskoj edukaciji i humanizacija medicinske prak­
se. U njegovim knjigama, namijenjenima za samopomoć malom
čovjeku i sama nalazim inspiraciju, a pacijenti dobro primaju
duhovito sročene savjete kako do života ili smrti, kako već sami
izaberu.
Dvadeset savjeta za razboljet se i umrijeti:
1. Ne obazirite se na svoje tijelo. Jedite mnogo loših nam ir­
nica. Pijte mnogo alkohola. Uzimajte drogu. Održavajte
intenzivne seksualne odnose s mnogim partnerima i, na­
dasve, ne osjećajte pri tome krivnju.
2. Ako ste pod stresom ili ste iscrpljeni, ne obazirite se na to.
Prijeđite granicu vlastitih obrambenih snaga.
3. Ponašajte se prema životnom iskustvu kao da je bez svr­
he i bezvrijedno.
4. Radite sve ono što ne volite i izbjegavajte raditi ono što
biste voljeli. Slušajte mišljenja i savjete drugih, nastojeći
se osjećati bijedno i beskorisno.
5. Predbacujte i budite krajnje kritični, posebice prema sebi.
6. Napunite si mozak strašnim slikama i onda pustite da
vas opsjedaju. Budite sumnjičavi prema svemu i svima:
ako ne uvijek, barem većinu vremena.
7. Izbjegavajte prisne i duboke odnose s drugima.
8. Ne izražavajte svoje osjećaje i svoje mišljenje pošteno i
otvoreno: drugi bi vas mogli ne cijeniti.
 R A K N A DUŠI
9. Ako je moguće, nastojte ne spoznati svoje duboke osjeća­
je. Odagnajte od sebe bilo što vezano uz osjećaj za humor:
život nije šala!
10. Izbjegnite uvesti promjene koje bi vas mogle navesti da
osjetite veće zadovoljstvo i radost u životu. Ako ste već
bolesni, tako ćete postati još bolesniji.
11. Mislite na sve ružne stvari koje su vam se mogle dogoditi.
Pomišljajte na zastrašujuće slike, imajte ih često na umu.
12. Budite deprimirani, zavidni i bijesni. Okrivljujte sve za
svoju bolest.
13. Čitajte one članke, novine, knjige, gledajte, primjerice, te­
levizijske emisije, slušajte one osobe koje tvrde kako za
vas nema nade, kako ne možete utjecati na tijek svoje bo­
lesti.
14. Isključite se od svih. Zatvorite se u svoju sobu i razmišljaj­
te o smrti.
15. Mrzite se što ste uništili svoj život. Bez milosti i neprekid­
no se okrivljujte.
16. Pođite na preglede različitim liječnicima i specijalistima,
sve uglednim imenima! Jurite od jednoga do drugoga.
Gubite polovicu svoga vremena u čekaonicama. Skupite
mnogo proturječnih mišljenja i mnogo eksperimentalnih
lijekova te počinjite jedan program za drugim bez nastav­
ka.
17. Napustite svoje profesionalne zadaće, prestanite raditi
na nekom projektu, ostavite svaku djelatnost koja bi vam
mogla pružiti veselje i svrhu. Zamislite kako u svojem ži­
votu više nemate izlaza i kako mu je došao kraj.
VI. DE STR U K TIV N E EMOCIJE 72
18. Sažalite se nad svojom sudbinom. Ako se s nekim druži­
te, nastojte da to budu nesretni i ogorčeni ljudi. Pojačajte
tako zajednički osjećaj očajanja.
19. Ne vodite brigu o sebi, kakve koristi od toga? Tražite od
drugih da učine ono što biste morali vi i onda se ljutite što
nisu posao dobro obavili.
20. Razmišljajte do koje je mjere život užasan i budite svjesni
kako ćete jednoga dana umrijeti, možda i ubrzo. Budite
apsolutno užasnuti tim svojim mislima, kako biste osjetili
još jaču bol.
Ako biste ipak željeli učiniti nešto za sebe, tu je i deset putokaza
kako sačuvati ili ponovno steći zdravlje:
1. Radite stvari koje će vam priskrbiti osjećaj ispunjenosti,
veselja, osjećaj da imate neki pravac u životu, nešto što će
vas nagraditi za vaše napore. Smatrajte svoj život svojim
djelom i nastojte ga učiniti pozitivnim.
2. Obratite pozornost na sebe, osluškujte svoje unutarnje
potrebe na svim razinama, brinite se za sebe, neprekidno
se potičite.
3. Oslobodite se svih negativnih emocija, strahova, zavisti,
melankolije, bijesa. Izrazite na prikladan način svoje osje­
ćaje, nemojte ih zadržavati u sebi i naučite sebi opraštati.
4. Sačuvajte u sebi jasne pozitivne slike i svrhu, slike onoga
što zbilja želite u životu. Kad iskrsnu strašne slike, po­
novno se usredotočite na one koje prizivaju radost i mir.
5. Volite sebe i volite druge. Neka vam taj osjećaj postane
svrha i glavni izraz vašega postojanja.
 RA K N A DUŠI
6. S drugima uspostavljajte poštene, tople i zabavne odno­
se. Nastojte izliječiti rane iz prošlih odnosa s onima koji
su vas pratili na vašem putu.
7. Ponašajte se altruistički u zajednici, skupini ili općenito u
odnosu prema drugima. Razvijte u sebi osjećaj kako biste
mogli sudjelovati u stvaranju općeg blagostanja i vjerujte
u to.
8. Razvijte svoj program ozdravljenja u kojem ćete tražiti
potporu i savjet stručnjaka, svih vidljivih i nevidljivih te­
rapeuta, ali ne tako da postanete njihov rob.
9. Prihvatite to što jeste i sve što vam se u životu ukaže kao
prigoda da se razvijate i učite.
10. Naučite sve što možete iz svakog iskustva, dobrog ili lo­
šeg, i onda nastavite dalje. Sačuvajte smisao za humor.
VII. TE R A PIJE Z A RAK 74
VII. TERA PIJE ZA RAK
Zalažem se za pravo pacijenta oboljelog od raka i njegovih naj­
bližih na izbor terapije. Držim da razmatranje terapijskih opcija
treba biti tim slobodnije i šire što je manja vjerojatnost izlječenja,
polazeći od pretpostavke da u sretnijim slučajevima naprosto
ima manje potrebe razmišljati o svim mogućnostima.
Širenjem mogućnosti terapije smanjit će se i osjećaj nemoći
koji uništava bolesnika s lošom prognozom izlječenja. To se od­
nosi i na sve njemu bliske osobe. Njihova zajednička psihološka
situacija može se usporediti s nekim tko se našao u mračnom
tunelu, a ne zna zašto ni gdje je izlaz. A nešto se mora učiniti!
To su situacije u kojima je apsolutno nužno i potrebno razmi­
šljati o alternativnim terapijama, jer se tako može održati nada
u ozdravljenje.
Navest ću različite terapeutske mogućnosti, naglašavajući
iznova da su nam tumori još uvijek nepoznanica, unatoč sto­
ljetnom izučavanju. Nastanak tumora počinje na molekularnoj
razini, poremećaji kontrolnih bjelančevina proizlaze iz oštećenja
gena, a ono može nastati na dva načina: kao posljedica vanjskih
kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehanički, virusni
agensi) i kao posljedica spontanih mutacija u organizmu.
Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom
trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji
se sastoji od niza promjena - nevidljivih, na razini genotipa, i
vidljivih, na tjelesnoj razini. Taj niz promjena koji vodi od zdra­
 75 R A K N A DUŠI
ve stanice do pojave tumora nekada traje mjesecima, a najčešće
godinama.
Usprkos svim naporima medicine da ga spozna i istraži, od
tumora se i dalje umire. Štoviše, broj oboljelih i umrlih je u po­
rastu u proteklih nekoliko desetljeća. Razlozi tomu brojni su i
dijelom nepoznati. Rast bolesti prati i rast terapija kojima ju li­
ječimo.
K IR U RG IJA I K E M O T E R A P I J A
Kirurgija je i dalje najjače oružje za većinu tumora koji nisu
uznapredovali, ali zahvaćaju organe uz koje se naslanjaju. Po-
stigla je vrlo visoki standard i u najsloženijim operacijama. Kod
novotvorevina početnog stupnja odstranjenje tumora daje bolju
mogućnost ozdravljenja. Tumor veličine 1 cm sadrži oko m ilijar­
du kancerogenih stanica. Ako nakon operacije ostane eventual­
no 0,1 posto rezidualnog tumora, to znači da još uvijek u tijelu
postoji oko milijun stanica koje bi mogle progredirati u tumor.
Zbog toga se primjenjuje neoadjuvantna terapija (kemoterapija
prije operacije da limitira ili smanji dimenzije tumora tako da
postane operabilan) te adjuvantna terapija (kemoterapija, zrače­
nje, hormonska terapija i si.) nakon kirurškog zahvata, a u nadi
da će uništiti mogući ostatak tumora.
Na neke vrste tumora kemoterapija danas ima odlično djelo­
vanje. Primjerice kod limfoma, leukemije i tumora testisa pruža
stvarne mogućnosti ozdravljenja. Kod nekih, pak, tumora ke­
moterapija može znatno produžiti životni vijek ili barem ublaži­
ti simptome bolesti.
Činjenica je, međutim, da je kod većine tumora organa efika­
snost kemoterapijskog tretmana veoma ograničena. Glavni ra­
zlog je u tome da kemoterapeutik ne zahvati sve tumorske sta­
nice tijekom stadija njihova dijeljenja. One stanice koje prežive
VII. TE R A PIJE Z A RAK 76
postaju otpornije na tretman i ujedno agresivnije. Naime, stabili­
zacija ili regresija tijekom kemoterapije često su kratkog trajanja.
Terapijska ograničenost citotoksika (kemoterapije) i terapije
sa zračenjem (radioterapije) za većinu tumora visoke malignosti
potakla je znanstvenike u cijelom svijetu na intenzivno traganje
za novim mogućnostima liječenja. Genetička istraživanja, nova
cjepiva i istraživanje matičnih stanica sigurno će donijeti rješenja
za budućnost. Ali što se može učiniti s bolesnikom kojem rak
ugrožava život danas!?
T E R A P I JA A N T IT I JE L I M A
Proizvodnja antitijela jedno je od najrazvijenijih sredstava za
borbu protiv vanjskih (virusi, bakterije) i unutarnjih (tumori)
ugroza zdravlja. Nažalost, stanice raka promaknu antitijelima.
Ona ih ne prepoznaju, jer stanice raka imaju sposobnost muta­
cije vlastitih proteina s rezultatom da stimuliraju stalno širenje
malignih stanica. Još 1975. godine rodila se ideja o proizvodnji
monoklonskih antitijela. Ta su antitijela proizvedena u laborato­
riju, a imaju sposobnost selektivnog vezanja za antigen (protein)
koji je prisutan samo u tumorskim stanicama. Primjerice, Glivec
(;imatinib mesylate) ima pozitivan klinički odgovor u velikom po­
stotku kod kronične mijeloidne leukemije. Međutim, ograniče­
nje primjene tih lijekova jest u tome što antigen nije uvijek izra­
žen na površini tumorskih stanica.
T E R A P I JA OVISI O STADIJU BOLESTI
Tumori se razlikuju po stupnju malignosti i proširenosti (ima li
ili nema metastaza). Kod svake vrste tumora razlikujemo četiri
stadija. I. i II. stadij smatraju se početnim. Tumor je ograničen a
 77 RAK NA DUŠI
prognoza je, posebno ako nema metastaza na limfnim čvorovi­
ma, pozitivan ishod.
III. i IV. stadij su »uznapredovali« i prognoza je gotovo uvijek
najgora - smrt. Bolest je već proširena u druge organe, agresiv­
nija je i otporna na terapije. Novotvorevinu, koja ima već meta­
staze, treba napasti sustavno (sistemski). Naime, kirurški zahvat
ovdje nema valjane indikacije. Početni tretmani (prva linija) su:
kemoterapija, lijekovi poput m onoklonskih antitijela ili, eventu­
alno, ciklusi radioterapije.
L IJE Č E N JE U M IR U Ć E G B O L E S N IK A
Ako već ne možemo izliječiti pacijenta, svakako se nastoji što
više produžiti mu život. Ponekad i barem za nekoliko mjeseci. U
prvom slučaju za pacijenta postoji nada da će se uskoro pronaći
pravi lijek koji bi mogao riješiti problem.
U drugom je slučaju pacijentu jako teško, gotovo i nemoguće,
smoći snage da se suoči sa sadašnjicom. Kada je riječ o takvom
bolesniku, je li etički korektno smatrati bilo koju od alternativ­
nih terapija nevažećom? Je li razumnije smatrati da terminalnog
bolesnika bez mogućnosti ozdravljenja treba podvrgnuti neefi­
kasnim i invazivnim tretmanima ili pažljivo procijeniti i moguć­
nosti alternativne terapije? Za bolesnika bi to moglo biti njegovo
legitimno pravo i želja. U stvarnosti to legitimno pravo i želja
umirućeg često su negirani. Zašto?
Većina tumora s visokim stupnjem maligniteta, posebno u
uznapredovalom stadiju, otporna je (rezistentna) na terapiju.
Pogledamo li statistike, primijetit ćemo da je preživljavanje na
pet godina veoma rijetko, pa se postavlja pitanje: je li bolje slije­
diti sve službene protokole bez ikakve ohrabrujuće perspektive
ili probati jednu drugačiju vrstu terapije, možda manje testirane,
u nadi da ćemo postići bolji rezultat? Mislim da na ova pitanja
VII. TE R A PIJE Z A RAK 78
ne postoji apsolutni odgovor. Možda bi svaki bolesnik trebao
moći odlučiti za sebe. Znamo da nije tako.
DUG P U T DO NO VOG L IJEK A
Službene terapije su dugo testirane prije distribucije na tržište,
slijedeći veoma stroge znanstvene i međunarodno dogovorene
kriterije. Kada grupa znanstvenika stvara novu terapiju, poči­
nje najprije predklinička faza, odnosno proučavaju se kemijska
i toksikološka svojstva supstance nove terapije s ciljem da se
utvrdi njena eventualna toksičnost. Nakon toga slijedi kliničko
ispitivanje na ljudima koje se artikulira u tri faze.
Tijekom prve faze treba potvrditi odsutnost toksičnosti (pret­
hodno utvrđenu predkliničkim ispitivanjima) na čovjeku.
U drugoj fazi, koja traje do četiri godine, treba provjeriti an-
titumorsku aktivnost lijeka, određujući vrijeme propisivanja i
količinu doze regrutirajući stotinjak pacijenata sličnih karakte­
ristika.
U trećoj fazi, koja također može trajati godinama, pokušava
se usporediti djelotvornost lijeka naspram onih postojećih. Ispi­
tivanje obuhvaća tisuće pacijenata, prema preciznom protokolu
kojim se regrutiraju samo pacijenti s određenim karakteristika­
ma.
Djelotvornost se potvrđuje u povišenom postotku preživ­
ljavanja pacijenata naspram već postojećih lijekova te spektru
nuspojava, a potom slijedi komercijalizacija, odnosno stavljanje
lijeka na tržište.
Dakle, prije nego što neki lijek postane dostupan pacijentima
prođe 10 do 15 godina, jer podliježe propisima koji štite pacijen­
ta od lijeka koji nije prošao sva testiranja.
Medicinska znanost oduvijek slijedi jedan kriterij - sve što ne
prođe određene probe ne postoji i nema vrijednosti. Taj je krite­
 79 RA K N A DUŠI
rij strog, ali i neizbježan.
Jasno je svima kolika bi konfuzija nastala kad bi liječnik i pa­
cijent birali između tisuću raznih mogućnosti bez jednog uni­
verzalno prihvaćenog kriterija koja terapija ima najveću moguć­
nost uspjeha za određenu bolest.
V A L JA N O S T N E K O N V E N C I O N A L N I H
T E R A P IJA
Postoji na stotine nekonvencionalnih terapija koje obećavaju po­
zitivno liječenje tumora.
Njihova valjanost je mnogo manje znanstvena, u smislu da
nisu bile podvrgnute raznim istraživačkim fazama, prateći kri­
terije standardne znanosti.
Preliminarna istraživanja su rađena na statistici nezadovolja­
vajućeg broja ispitanika, rezultati nisu kontrolirani kroz dovolj­
no dugo vrijeme, nisu utvrđene nuspojave.
Njihova efikasnost nije dokumentirana u znanstvenim revija­
ma, više se baziraju na osobnom iskustvu onoga tko ih predlaže
ili svjedočenju onih koji ih koriste.
Iz ovoga se može zaključiti da započeti jednu nepriznatu te­
rapiju znači nužno pogriješiti. Zašto ostaviti ono što je sigurno i
sve staviti na kartu onoga što je nesigurno ? Evo zašto: jednostav­
no zato što u nekim situacijama ono sigurno vodi neminovno u
smrt!
B O L E S N IK B E Z N A Đ E JE VEĆ
M R T A V
Nije rečeno da nekonvencionalna terapija ne može biti efikasna.
Bilo je slučajeva u kojima je uznapredovala bolest liječena ne­
VII. TE R A PIJE Z A RAK 80
konvencionalnom terapijom bila toliko dobra za pacijenta da je
preživio a možda i ozdravio. Kada se to dogodi, znanost ne pri­
znaje efikasnost terapije nego to proglašava »čudom prirode«.
Pacijentima s uznapredovalim zloćudnim tumorom nudimo,
dakle, samo lijek »s garancijom« ili lažnu etiku?
Svaki pacijent koji ima veoma lošu prognozu treba imati pra­
vo izabrati kako će se liječiti. Posebno kada je u tako teškom sta­
nju da izbor kako se liječiti ujedno znači izabrati kako umrijeti.
Za terminalnog i teškog bolesnika nema ništa važnije od
nade. Nada, pa makar bila i minimalna, jedina je mogućnost da
se prebrodi put bolesti i mučna, bolna svakidašnjica. Bolesnik
bez nade je već mrtav.
JA Č A N JE IM U N IT E T A
Kada se treba odlučiti za nekonvencionalnu terapiju? To je pi­
tanje na koje nije lako odgovoriti. Posebno u situaciji kada je
pogrešno ili barem nije proporučljivo napustiti konvencionalnu
terapiju, jer postoji dobra mogućnost za ozdravljenje ili pobolj­
šanje. No, može li se istodobno koristiti jedna i druga terapija,
dakle nekonvencionalna terapija kao adjuvant tijekom kemote­
rapije?
Zna se da kemoterapija sadrži citotoksične supstance koje u
krvotoku uništavaju bolesne, ali i zdrave stanice te tako slabe
imunosni sustav. Posljedica su niski leukociti zbog kojih se često
kasni sa sljedećim ciklusom kemoterapije.
Suprotno tome, mehanizam većine komplementarnih ili al­
ternativnih, dakle nekonvencionalnih terapija, sastoji se u po-
tenciranju imunosnog sustava bolesnika. Dvije su vrste imuni­
teta koje dopuštaju našem organizmu da se štiti od napada bak­
terija, virusa i tumora: nespecifični prirodni imunitet i specifični
imunitet.
81 RAK NA DUŠI
Najvažniji predstavnici nespecifičnog imuniteta su NK-sta-
nice (natural killer), otprilike sedam posto limfocita koji ubijaju
tumorske stanice i makrofagi koji obavljaju kompleksnu aktiv­
nost obrane svih tkiva kroz produkciju citokina (interleukini, in-
terferoni...). Specifični imunitet dopušta agresiju na strana tijela
(bakterije, viruse, gljivice) prepoznavajući specijalne markere
izložene na površini svake stanice, odnosno antigene.
Nažalost, pobornici konvencionalne terapije uvjereni su da
je limitirano i nepotrebno potencirati imunosni sustav, kao što
pobornici imunostimulativne terapije vjeruju da je limitiran i
nepotreban efekt citotoksične terapije. Primijene li se obje, liječ­
niku bi bilo teško odgovoriti na pitanje koja je terapija u sinergiji
konvencionalne terapije i alternativne antitumorske terapije bo­
lje djelovala.
Ali pacijenta uopće ne zanima koja je od terapija djelovala.
Važno je da je pomogla i da mu je bolje.
E N Z IM S K I T R E T M A N I
Aktivirati na odgovarajući način imunosni sustav, kako bi mo­
gao bolje djelovati na neoplastičnu bolest, veoma je složen pro­
ces. Prepisivati mnoge imunomodulatore koji će povećavati ak­
tivnost i broj obrambenih stanica moglo bi biti nedovoljno. Me­
tabolizam, probava, cirkulacija i središnji živčani sustav djeluju
manje-više direktno na funkcioniranje imunosnog sustava. Taj
bi sustav trebao biti u stanju obraniti tijelo napadajući tumor­
ske stanice, no može se dogoditi da tumorske stanice postanu
»nevidljive«, mimetiziraju se zahvaljujući proteinskom oklopu.
To, pak, zahtijeva specifični enzimski tretman, primjerice, djelo­
vanje nekih proteolitičkih enzima koji razgrađuju bjelančevine,
kao što je bromelain (nalazi se u ananasu) ili papain (enzim koji
nalazimo u papaji). Ti su enzimi u stanju razgraditi proteinske
VII. TE R A PIJE ZA RAK 82
oklope tumorske stanice, pa ih imunosne stanice mogu prepo­
znati i napasti.
Osim enzimskog tretmana treba uzeti u obzir i oligoelemen-
te, vitamine. Nažalost, konvencionalna medicina dugo se vre­
mena bavila farmakološkim uništenjem bolesti, bez rekonstruk­
cije organizma u njegovoj cjelini.
K O M P L E M E N T A R N E I A L T E R N A T IV N E
T E R A P I JE
Navest ću ovdje samo neke od komplementarnih i alternativnih
terapija, s namjerom da inspiriram čitatelja da sam zaključi na
koje se različite načine može tretirati jedna bolest.
H IP E R T E R M IJA
Ablativne metode kao što je hipertermija primjenjuju se u nekim
državnim i službenim ustanovama (priznate su od talijanskog
Ministarstva zdravstva), ali nisu svrstane među konvencionalne
tretmane, nisu dovoljno poznate niti valorizirane, pa se u ve­
ćini bolnica i ne prakticiraju. Razne tehnike ablacije dopuštaju
odstranjivanje tumora uzrokujući nekrozu zloćudnih stanica za­
grijavanjem.
Suprotno kemoterapiji koja djeluje na cijeli organizam, ova je
tehnika lokalna i specifična. Posebno su indicirane u tretmanu
neoperabilnih lezija, kao liječenje ili kao dio palijativne njege.
Tkiva u kojima lezije lakše mogu »izgorjeti« ablacijom su plu­
ća (primami tumor ili metastaze), jetra (primarni ili sekundarni
tumor), a nije isključena skora aplikacija i na drugim organima
(bubrezi, prostata).
 83 RA K N A DUŠI
Hipertermija znači kontrolirano zagrijavanje tkiva tijekom
najviše sat vremena do povišene temperature od 42-43 °C, pri
kojoj se tumorske stanice uništavaju. Više je tehnika kojima se
ovo može izvesti, a njihov izbor ovisit će o vrsti tumora i općem
stanju pacijenta. U principu, hipertermija je indicirana za sve vr­
ste solidnih tumora.
U interakciji s kemoterapijom povećava penetraciju citotok-
sika u stanicu zbog veće permeabilnosti (propustljivosti mem­
brane) do koje dovodi povišena temperatura. To omogućuje da
se smanji količina kemoterapeutika, a time i njegove nuspojave.
Povišena temperatura isto tako potiče i imunosni sustav, aktivi­
rajući oslobađanje imunomodulacijskih supstanci, citokina, koji
štite organizam.
R A D IO F R E K V E N T N A A B L A C IJA
U leziju organa uvodi se sonda monitorirana CT-om ili ehograf-
ska sonda. Iz sonde izlaze elektrode koje otpuštaju elektroma­
gnetske valove visoke frekvencije. Na taj način izazivaju poviše­
nje temperature, što koagulacijom izaziva nekrozu ciljnog tkiva,
ostavljajući zdravo tkivo netaknutim. To je tehnika koja se apli­
cira na neoperabilne lezije, primarne lezije koje nisu veće od 3-4
cm, te sekundarne lezije.
Za razliku od kirurškog zahvata ova je tehnika znatno manje
invazivna, hospitalizacija je kratka, a može se učiniti i u lokalnoj
anesteziji. Rezultati su ohrabrujući.
A B L A C IJA M IK R O V A L O V IM A
Ablacija mikrovalovima novija je tehnika koja dozvoljava tre­
tman i mnogo veće tumorske mase (i do 8 cm) tijekom jedne
VII. T E R A PIJE Z A RAK 84
aplikacije. Energija mikrovalova vibracijom molekula vode do­
vodi do visoke temperature koja uzrokuje koagulaciju tumor­
skog tkiva, ostavljajući netaknutim okolno zdravo tkivo.
B IO L O Š K A IM U N O T E R A P IJA
Priznata i primijenjena u smislu komplementarne terapije uz
konvencionalnu, biološka imunoterapija zauzima marginalnu
ulogu u okviru službenih antitumorskih tretmana. Razni su na­
čini na koje se može postići aktiviranje imuniteta, ali cilj je isti:
ojačati prirodni obrambeni sustav organizma.
IM E L A
Rudolph Steiner je još 1917. godine počeo terapiju raka imelom.
Najučinkovitiji sastavni dijelovi imele su viskotoksini i lektini.
Viskotoksini djeluju ponajprije citolitički, oni rastvaraju stanič­
nu membranu tumorske stanice i tako je razaraju. Lektini imele
djeluju sporije i ponajprije citostatski, odnosno oni rast tumora
dovode do izvjesnog mirovanja.
U reviji Oncology (1996.) navodi se kako je već 24 sata nakon
primjene imele ustanovljen povećan broj i aktivnost NK-stanica,
porast razine faktora tumorske nekroze (TNF, tumor necrosis
factor), povećanje djelovanja interleukina i aktivnosti makrofa-
ga-
M A R U y A M A C JE P IV O
Dječjim cjepivom BCG (Bacillus Calmette-Guerin) zajedno s In-
doxanom (sintetski antiflogistik indometacin) uspijeva se poten­
 85 RAK N A DUŠI
cirati prirodni im unitet organizma oboljelog od raka.
Cjepivo SSM (specific substance of Maruyama) je poput
BCG-a također biološko cjepivo. Djeluje inducirajući jednu vrstu
atrofije i enkapsulacije (učahurivanja) kolagenih vlakana te tako
izaziva inhibiciju a ponekad i nekrozu lezija i metastaza. Ma­
ruyama cjepivo koristi se u Japanu već pedeset godina - samo ili
u kombinaciji sa standardnim terapijama.
Dl BELLA KO KTEL
Jedna od najpoznatijih i kontroverznijih terapija je Di Bella kok­
tel lijekova, hormona i vitamina. Sastoji se od primjene četiri
različita lijeka: galenski sirup koji sadrži vitamine E i A, bromo-
kriptin ili analogni melatonin, konjugiran (u sprezi) s adenozi-
nom i somatostatinom. Terapija je osmišljena tako da djeluje na
ambijent oko tumora kako bi se spriječio njegov razvoj i rast. Is­
pitivanje je počelo 1998. godine, uz nadzor talijanskog nacional­
nog zdravstvenog sustava. Nakon nekoliko mjeseci ispitivanje
je zaustavljeno, uz pojašnjenje da nema dovoljno antitumorsko
djelovanje te nije opravdano. Prednost je ove terapije što nije ba­
zirana na lijekovima koji devastiraju, nego sinergično s vitami­
nima djeluju u bolesnom organizmu.
P A N T E L L IN IJE V K A L IJE V A S K O R B A T
Do terapije kalijevim askorbatom dr. Gianfranco Valse Pantellini
došao je slučajno, zapravo greškom. Jednom pacijentu u termi-
nalnoj fazi tumora želuca savjetovao je da za bolove popije sodu
bikarbonu i limunadu. Nakon godine dana vidio je pacijenta
u odličnoj fizičkoj kondiciji, a pregledavši ponovo sve njegove
snimke pomislio je da ih je pogreškom zamijenio za druge, jer
VII. TE R A PIJE ZA RAK 86
bolesti više nije bilo. Ustanovilo se da pacijent greškom nije uzi­
mao sodu bikarbonu, nego kalijev askorbat. Analizirajući pri­
mjenu i doziranje te zaključivši da je upravo kalijev askorbat do­
veo do pozitivnih rezultata, dr. Pantellini nastavio ga je primje­
njivati. Eksperimentirao je s njim pedesetak godina, prikazujući
na raznim kongresima sjajne rezultate. Jedini efekt toga bio je da
je izbrisan iz liječničke komore, te je zaredalo niz pravnih radnji
protiv njega. Pa kome je moglo biti u interesu da se prepisuje
kalijev askorbat po cijeni od desetak eura mjesečno bez ičijeg
patentnog prava!?
Izdvajam izjave dr. Pantellinija, koje je dao kratko prije smrti:
»U našim stanicama se odvijaju u svakom trenutku tisuće ke­
mijskih reakcija istodobno, obuhvaćajući i bitku među enzim i­
ma superoksid dismutaze (SOD) i poznatih slobodnih radikala
zvanih destruktori. U slučaju kad bi se slobodni radikali poveća­
li ili da gen zadužen za izgradnju SOD-a ne funkcionira dobro, u
24 sata stanica postaje kancerogena.
Još prije četrdesetak godina otkrio sam efikasnost antioksida-
tivne terapije koja pristiže u pomoć SOD-u, a to je kalijev askor­
bat. Kalijev askorbat preko pumpe Na-K na staničnoj membrani
ulazi u stanicu ne samo donoseći kalij, koji tijekom degeneracije
stanice biva izbačen, nego i restrukturirajući lance genetskih po­
ruka. Stanica tada više ne može biti napadnuta od tumora. Ovaj
je proizvod bez ikakve toksičnosti...
Klinički rezultati pokazuju da kod 17 od 20 pacijenata reduk­
cija simptoma varira između potpunog ozdravljenja i promijenji-
ve regresije. U slučaju angioma, askorbat blokira djelovanje kisi­
ka u stanici te zaustavlja proces. I prof. Judah Folkman u SAD-u
predstavio je sustav kako uništiti proliferaciju kapilara gušeći ih
kemijskim putem s angiotensinom ili endostatinom. Ovo je pa­
ralelni put, ali moj djeluje unutar stanice kao prevencija.
Znači, lijek postoji, problem je to što ne košta ništa! U završ­
nici, pozitivni medicinski rezultati gdje nema ekonomskih inte­
 87 R A K N A DUŠI
resa čudnovato se ne uzimaju u obzir, dok kemoterapija upro­
paštava organizam često prije samog tumora. Prevencija tumora
mogla bi biti za nekoga u novčanim terminima neprocjenjiva
šteta.«, kazivao je dr. Pantellini.
Ovo je, dakle, još jedna situacija u kojoj je službena medicina
odbacila supstancu s jakim antitumorskim efektima. Nikad nije
učinjeno ni jedno ispitivanje s kalijevim askorbatom, niti če vje­
rojatno ikada biti. Ne postoji rizik od predoziranja vitaminom
C, jer organizam sam eliminira višak. Budući da kalijev askorbat
djeluje na staničnu pumpu Na-K, dobro je da njegovo uzimanje
bude pod kontrolom liječnika.
G R A V IO L A (Annonna muricata)
Graviola (Annonna muricata) biljka je porijeklom iz Amazonije
koja, čini se, sadrži važna antitumorska svojstva. Evo kako se
ova čudotvorna biljka reklamira:
»Vrlo vjerojatno za kratko ćemo vrijeme promijeniti mišljenje
o borbi s tumorom. Od ekstrakta ove čudotvorne biljke bit će
moguće:
- pobijediti tumor s apsolutno prirodnom terapijom koja ne
izaziva mučninu, gubitak tjelesne težine i kose;
- zaštititi imunološki sustav i izbjeći infekcije;
- osjetiti se snažnijim i jačim tijekom terapije;
- pojačati vlastitu energiju i poboljšati kvalitetu života.«
Jedna velika i poznata farmaceutska industrija više je od sedam
godina proučavala i laboratorijski testirala svojstva graviole. Cilj
je bio izolirati i replicirati kemijsku formulu dviju njenih najjačih
komponenti, kako bi ih mogla patentirati, proizvoditi i prodava­
ti. Budući da im to nije uspjelo odustali su od projekta a rezultate
istraživanja nisu objavili. Nijedna farmaceutska industrija neće
88
v n . TE R A PIJE Z A RAK
istraživati ni promovirati biljke koje bi svatko mogao uzgajati,
brati i praktički besplatno koristiti za osobne potrebe.
Srećom, jedan od znanstvenika koji je sudjelovao u ovom
projektu nije mogao prihvatiti činjenicu da se pred svijetom
skrivaju rezultati istraživanja o biljci - ubojici tumora. Slušaju­
ći svoju savjest, izvijestio je o cijelom slučaju američku kompa­
niju Raintree Nutrition, koja se posvećuje istraživanju, branju i
uzgajanju biljaka Amazonije. Čak je američki Nacionalni centar
za rak (National Cancer Institute - NCI) 1976. godine, verifici­
rao sposobnost ekstrakta ove biljke za uništenje malignih sta­
nica tumora. Ipak, do danas se nisu provela i eksperimentalna
ispitivanja. U Južnoj Koreji objavljena je studija da ekstrakt ove
biljke ima citotoksično djelovanje na tumore debelog crijeva i
dojke, što se može usporediti s djelovanjem kemoterapije adria-
mycinom. S jednom prednošću, da ekstrakt biljke ne uništava i
zdrave stanice.
E S S IA C
Essiac je čaj, odnosno mješavina trava kojom je tridesetih godina
prošlog stoljeća kanadska bolničarka Rene Caisse počela liječiti
bolesne od tumora. Recept za ovaj čaj dolazi iz Indije, a bolni­
čarka je do njega došla preko svjedočenja jedne teške bolesnice
da ju je neki indijski liječnik tim čajem izliječio od tumora dojke.
Rene Caisse ovaj je lijek isprobala na svojoj teti koja je bila termi-
nalni bolesnik i potom je čudesno ozdravila. Nakon toga, počela
ga je primjenjivati na brojnim pacijentima, u suradnji s m edicin­
skim stručnjacima u Torontu, te je čak otvorila i svoju kliniku.
Službena medicina pokušala je na sve načine opstruirati lega­
lizaciju upotrebe ovoga lijeka. Slijedili su i sudski procesi zbog
optužbe za ilegalan rad, te je čak 387 pacijenata svjedočilo u nje­
nu korist. Rezultat je bio apsolutna zabrana njena rada i zatvara­
 89 R A K N A DUŠI
nje klinike. Caisse je lijek ipak uspjela komercijalizirati kao do­
datak prehrani. Zahvaljujući tome danas se prodaje u cijelome
svijetu kao posebna vrsta čaja čiji su sastojci: Rumex acetosella,
Arctium lappa, Ulmus rubra, Rheum palmatum. Uz ove su dodane
odavno znane antitumorske mješavine trava: Plantago mayor i
Trifolium pratense.
H R S K A V IC A M O R S K O G P SA
Hrskavica morskoga psa poznata je po svojim protuupalnim
svojstvima, kao pomoć kod psorijaze. Ali znanstvenike je zao­
kupilo jedno intrigantno pitanje - zašto morski psi ne obolijevaju
od zloćudnih tumora. U hrskavici postoje tri proteina koji su u
stanju inhibirati angiogenezu, odnosno vaskularizaciju tumora.
Blokiraju rast novih krvnih kapilara, tako da se tumor ne može
razvijati, a metastatska difuzija može biti usporena ili čak bloki­
rana, tako da tumor odumire.
V IT A D O X - O T R O V Š K O R P IO N A
Otrov škorpiona (Rhopalurus junceus) je baza za Vitadox - pri­
rodni, organski, homeopatski lijek sa antitumorskim djelova­
njem. Naime, neke komponente škorpionovog otrova djeluju
na staničnu membranu tako da sprečavaju proliferaciju, rast,
potom antiflogistički, sprečavaju upalu te analgetički smanjuju
bolove. Pretpostavlja se da je to zato što otrov škorpiona djeluje
i posreduje kanalima natrija u mišićnom i živčanom sustavu, a
neki od tih kanala su upravo oni koji prenose osjet bola.
Nažalost, nisu prikupljene i statistički obrađene sve infor­
macije vezane za uporabu i korištenje Vitadoxa kako bi imale
i znanstvenu vrijednost. Prošao je samo eksperimentalnu fazu
VII. T E R A P IJE Z A RAK 90
I-II, odnosno dokazano je da nem a štetnih nuspojava. Neke stu­
dije u eksperimentima kod životinja te pacijenata koji su upo­
trebljavali otrov škorpiona pokazuju djelovanje na imunosni
sustav, na način da se povećava broj leukocita te drugih stanica
imunosne obrane organizma.
Među tisućama pacijenata koji su taj otrov koristili, većina
je suglasna da se osjećaju bolje, pojačan im je apetit i energija,
potaknut imunitet, a neki čak navode i smanjenje tumora. Vita­
dox se može uzimati uz konvencionalnu terapiju (kemoterapiju,
radioterapiju, kirurgiju).
ŠTO IZABRATI
Koju terapiju od navedenih izabrati? Nema točnog ili pogreš­
nog izbora. Najvažnije je da izbor bude oslobođen predrasuda,
temeljen na spoznaji, znanju i hrabrom razmišljanju o vlastitoj
bolesti. U tom kontekstu, koja god da se alternativna terapija
izabere, baš ta može biti pravi izbor.
KAKO RA D E IS C JEL IT E L JI
Otisnula sam se od konvencionalne suvremene medicine tražeći
nešto drugo, možda više, možda bolje. Moja putovanja bila su
potraga za nadom, za onim nečim što će mi dati pravi lijek za
moje bolesti i pravi odgovor na moje probleme.
Ja kao pacijent s izraženom voljom da shvatim i upoznam
načine alternativnog liječenja krenula sam upoznati i shvatiti
modus operandi iscjelitelja, ili onih koji, za razliku od mene, »po­
sjeduju moći«.
Preventivno sam oscilirala u osjećajima prije susreta s njima,
od potiskivanja do negiranja i negativne kritike. Tada sam shva­
 91 R A K N A DUŠI 92
VIII. KVANTNA MEDICINA

tila da takvim pripremama uvjetujem moj odnos, pristup i re­

akciju te da skrivam ono najvažnije: emotivni doživljaj. Umjesto
sumnjičavosti, trebala sam iskrenu zelju, opuštenost i povjerenje.
Promatrala sam iscjelitelje. Oni pacijenti koji su im došli s
iskrenom nadom da sebi i za sebe učine nešto dobro, imali su VIII. KVANTNA MEDICINA
pozitivniji ishod ozdravljenja i tijeka bolesti od onih bolesnika
koji više nisu vjerovali u ništa. U jednoj sam fazi, gledajuči ta
»čuda« počela vjerovati da iscjelitelji posjeduju doista neke nad­ Već duže vrijeme osjeća se potreba, i znanstvena i kulturna, da
naravne moći. Zbunjivali su me svojom osobnom jednostavno­ se „kom pletira" klasična medicina, ona koja se zasniva na
šću u srazu s tim moćima. Bila sam danima uz njih dok su liječili lijekovima i biokemiji, s jednom „komplementarnom"
bolesne i pokušavala otkriti taj tajanstveni mehanizam kojim su medicinom koja je u mogućnosti djelovati na „ mehanizme koji
djelovali na pacijente. Sami iscjelitelji su mi pokušavali opisati kontroliraju m ehanizm e", u smislu da se riješe i spriječe bolesti
svoja subjektivna iskustva dok se brinu o svojim pacijentima. prije nego se manifestiraju. Ili ih jednostavno liječiti,
Redom izričito naglašavaju silan osjećaj ljubavi koju imaju pre­ izbjegavajući ogromne i neizbježne nuspojave.
ma samom pacijentu. Često govore kako nisu oni ti koji liječe, Promatrajući povijest m odeme medicine, shvaćamo da se
vec da su samo kanal božanske moći koja djeluje na ozdravljenje. oduvijek nastojalo konstatirati bolest, upotrebljavajući i unoseći
Također, svjedočili su mi korištenje tehnike vizualizacije ko­
u bolesni organizam supstance posebnih svojstava koje su
jom projiciraju slike ozdravljenja, ali ne i sam postupak koji vodi
indicirane kao lijekovi koji imaju cilj uništiti „neprijatelja" koji je
ozdravljenju. Na taj način aktiviraju i osjećaj sigurnosti u samom
ušao u naš organizam, ili da liječe neke organske disfunkcije
pacijentu da će se ozdravljenje koje im je najavljeno doista i do­
jednog ili vise organa.
goditi zahvaljujući izvoru moći i energije kojom pomažu liječiti.
Koji su mehanizmi, točnije, preko kojih se odvijaju modifikacije
Fiziološki, to bi se moglo prevesti na stimuliranje tjelesne pro­
našeg zdravstvenog stanja organizma? Kada formuliramo misli,
dukcije tzv. zdravih droga, endorfina.
one se pretvaraju u valove energije koji prenose informacije
Vjera u ozdravljenje uvjetuje sam način ophođenja prema
živčanim stanicama koje trpe modifikacije u električnim
sebi i bolesti, postiže se osjećaj sigurnosti, podiže samopouzda­
nabojima i svojim terminalima koji će proizvesti posebne
nje, vraćajući nas izgubljenoj unutarnjoj ravnoteži duha i tijela,
što je i dovelo do bolesti. supstance, neuropeptide, i te će se informacije prenijeti kao
vodopad sustavu PNEI -(psihoneuro endokrinoimunološki).

Ova se potreba često izražavala među publikom i liječnicima sa

sve većim i širim interesom prema orijentalnoj medicini,
homeopatiji, svim drugim alternativnim metodama, sigurno
prirodnijim i lakšim, ali još uvijek empirijskim. Bilo bi
 93 R A K N A DUŠI
nepravedno smatrati ih bespotrebnima, ali se ne može izbjeći
skromna p ou zdan ost. Ova skromna pouzdanost je uzrokovana
činjenicom da ne postoji znanstveno prihvaćanje i objašnjenje
mehanizama kojima djeluju.
Naš je mozak sklop čestica kao sto su protoni, elektroni koji su
međusobno interaktivni preko elektromagnetskog polja.
Tako je svaki biološki proces rezultat kemijskih reakcija koje su
posljedica elektromagnetske interakcije između protona i
elektrona koji čine atome koji izgrađuju naš organizam.
Svojstva, karakteristike svake molekule ,uključujući molekule
DNK te svaki biološki proces posljedica su zakona fizike.
Svaki živi organizam u univerzumu posjeduje uz materijalno-
kemijski aspekt i fizičko-informativni.
Radi se o jednoj vrsti koda u obliku spektra vrlo finih oscilacija,
iznimno specifičnih za određenu tvar ili sustav.
Materija, kako je dokazao Einstein, ima energetsku dimenziju,
znači i materija od koje je rađen živi organizam može primiti,
imagazinirati ili zračiti energiju.
Ta je energija direktno povezana s frekvencijom i posljedica je
prijenos je informacija.
U 17. stoljeću Decartes je odbio mogućnost da um može utjecati
na fizičke karakteristike tijela; naime da je fizičko tijelo rađeno
od materije, a um je jedna neidentificirana supstanca,
ostavljajući time neriješenu dilemu.
Tradicionalna medicina temeljena na univerzumu Newtona-
(samo materijalnom), prihvatila je Kartezijevu odvojenost tijela
od duha.
Kvantni univerzum ujedinjuje ono sto je Decartes odvajao.
Um ( energija) se rađa iz fizičkog tijela kao što je mislio
Decartes. Novo shvaćanje mehanizma univerzuma nam daje na
znanje kako fizičko tijelo može biti influencirano od
materijalnog uma. Misli, energija, influenciraju izravno način na
koji mozak kontrolira fiziološke procese tijela.
VIII. KVANTNA MEDICINA 94
Energija misli može aktivirati ili inhibirati proteine koje
aktiviraju funkcije stanica preko mehanizma konstruktivne ili
destruktivne interferencije. (opisano u poglavlju
Epigentika).Svatko od nas je imao iskustvo upravljanja vlastitim
umom kako bi postigao ono što želi.
To je kvantna fizika u akciji. To je manifestacija realnosti.
Privlačimo k sebi situacije koje će naplatiti biokemijske želje
naših tjelesnih stanica .
Kontinuirano stvaramo efekte stvarnosti.
Naša proživljena iskustva iz prošlosti često su uvjetovana
iskustvima sadašnjosti.
Možemo se osjećati kao žrtve naših emocija, nemoći, straha, ili
se možemo predstaviti kao entiteti te usmjeriti našu energiju
kako želimo i postići željene efekte.
Mi smo ono što mislimo da jesmo, imamo moć koju mislimo da
imamo na bazi informacija koje primamo iz vanjskog svijeta.
Mi smo bića koja se sastoje od fizioloških procesa kojima
upravljaju kemijski potencijali. Elektromagnetski i kvantni.
Kvantna fizika je dokazala da čovjek jest energija te kao takav
ima utjecaj na sve što pripada njegovoj stvarnosti, unutarnjoj i
vanjskoj, stoga kvantna medicina proučava u dubinu energetsku
anatomiju ljudskog tijela, proučava vitalnu energiju.
Na razini energije je sve povezano, a sama svijest nije ništa
drugo nego energija koja je u interakciji s realnošću.
Svaka molekula, stanica, organ i organizam emitira
elektromagnetske valove.
Popp tvrdi da se svaka bolest, prije nego se manifestira u
tjelesne simptome, vidi kao smetnja u elektromagnetskom
polju.
Ljudsko tijelo zrači električne signale različite prirode, srce zrači
električne signale tipičnog intenziteta, frekvencije i forme koji
dozvoljavaju kardiologu formulirati točne dijagnoze.
 95 RAK NA DUŠI VIII. KVANTNA MEDICINA 96

M ozak zrači signale, drugačije od onih srčanih, te na osnovu Napravljeni su eksperimenti u raznim grupama pacijenata:
cerebralnog spektra neurolog može formulirati dijagnozu. jedna je grupa uzimala lijekove, druga placebo. Rezultat je bio
Emocija je usmjerena preko misli - sa mislima se razbolimo i da su oba lijeka funkcionirala na isti način. Naime, postotak
možemo ozdraviti. grupe bolesnika koji su se osjećali bolje, onih koji su se osjećali
Greg Brandon kaže da ljudske emocije modificiraju DNK koji lošije i onih koji nisu osjetili nikakav učinak je isti.
može promijeniti stvarnost.
M i smo zajednica svijesti utopljene u univerzalnoj svijesti koju
možemo zvati BOG.
Ona je povezanost između racionalnog uma i više ( superiorne )
svijesti.
Postoji materijalna stvarnost koja dominira osjetilima što ne
odgovara pravoj stvarnosti. Svaka negativna misao jest
proizvod racionalnog uma.
Drugim riječima, da bismo počeli proces ozdravljenja u
kontekstu kvantne medicine potrebno je reevaluirati sve naše
koncepte i naša dosadašnja uvjerenja na kojima smo do sada
temeljili i provodili svoju egzistenciju. Naime potrebno je
promijeniti opću perspektivu u kojoj smo živjeli počevši od
našeg unutarnjeg puta promjena prema drugačijoj i široj svijesti
o nama i našoj unutarnjoj realnosti koja nas okružuje.
U vezi s gore navedenim, spomenut ću eksperimentalna
istraživanja profesora Arthura Shapira ( New York Hospital)
navedene u raznim znanstvenim revijama u kojima se nalazi i
naslov " Teorija Biofotona" profesora Poppa:
Radi se o eksperimentima u kojima su se upotrebljavale razne
vrste lijekova i placeba na stotinama pacijenata s iznenađujućim
rezultatima: od 100 pacijenata 60 % je reagiralo jako dobro, 10-20
% je izjavilo da se osjeća lošije, 25-30 % kao i prije tretmana.
Ako promatramo bolje ove postotke, uočavamo koliko
odgovaraju rezultatima mnogih službenih lijekova koji se
upotrebljavaju u raznim patologijama.
 97 R A K N A DUŠI IX. DARIVANJE ORGANA

p rik lad an za e k sp lan taciju organ a.

Su k lad n o to m e p o v ećav ale su se i liste ček an ja s
b o lesn icim a k o jim a je je d in a n ad a za sp as b ila
tran sp lan tacija. R azm jern o p o v ećan ju b ro ja d o n o ra organ a
sm an jiv ala se sm rtn o st p acijen ata
n a listam a čekan ja. T akođ er, p o b o ljšala se k v aliteta života
često u m iru ćih b o lesn ik a, izo b ličen ih od p atn je i svih
k o m p lik acija k o je m ože izazv ati zav ršn i stadij je tren e
IX. DARIVANJE O R GA N A in su ficijen cije.

M ed ijsk a k a m p an ja za d ariv an je o rg an a im ala je u Italiji

velik i u sp jeh . P o četk o m 90-ih g o d in a 20. stoljeća n ije bilo
lako je r je treb alo p rev lad ati m n o g e tab u e, o so b ito strah o v e
i su m nje v ezan e u z klin ičk u sm rt.
N o, kroz g o d in e lju d i su b ili sve sp rem n iji n a taj velik i
iskaz lju b av i p rem a životu , pa se Italija n ašla v iso k o na
eu ro p skoj ljestv ici zem alja po stop i d ariv an ja o rgan a. Za
razlik u od zem alja D alek o g istok a, gd je je zb o g k u ltu rn o -
v jersk ih razlo g a d o p u šten o p resađ iv an je je tre sa živ o g
d on ora, u Italiji n ije p o sto jao z a k o n koji b i reg u lirao takvu
v rstu zah v ata - n ije b io n iti zab ran je n n iti d o zv o ljen . Z b o g
tog a su se sve tran sp lan tacije je tre ob av ljale s o rg an im a s
k ad av eričn ih d on ora. T ijek o m d ev ed esetih o tv araju se
cen tri za tran sp lan taciju u Italiji, a m eđ u n jim a je i onaj u
sklop u Sv eu čilišn e b o ln ice u P ad o v i. Isto d o b n o se
u n ap ređ u ju je d in ice in ten ziv n e n jeg e, koje su treb ale
o d ržav ati v italn e fu n kcije tijela u m iru ćeg a kako b i b io
P R E S A đ I V A N J E JETRE
S am zah v at p resa đ iv an ja je tre p o sljed n ji je k o rak d u goga
p u ta k o ji se sasto ji od više faza, p o če v ši s p rvim
p reg led o m , h o sp italizacijo m i p ro cjen o m koja u k lju ču je
d u gi n iz k lin ičk ih i in stru m en taln ih p retrag a, n u žn ih da se
isk lju či p o sto jan je d ru g ih p o p ratn ih b o lesti k o je bi
p red stav ljale ap solu tn u ili relativ n u k o n train d ik aciju za
tran sp lan taciju . M eđ u n jim a je, p rim jerice, n azo čn o st
o n k o lo šk ih p ato lo šk ih stan ja k o jim a su zah v aćen i d ru gi
organ i, n e v e z a n i s je tro m (n ev ezan i s b io lo šk o g stajališta
b olesti) ili v ezan a p ato lo šk a stan ja p o p u t teških b o lesti srca
(kard iop atija) te različitih p lu ćn ih o b o ljen ja zb o g kojih
an estezio lo zi n e b i d op u stili o p eraciju te op ćen ito b o lesti
k o je b i u sv ak o m slu čaju d ovele d o ko m p lik acija o d m ah
p o slije op eracije.
99 RAK NA DUŠI
LISTA ZA TRANSPLANTACIJU
B olesn ike p ro cjen ju je i ek ip a p sih o lo g a, u p ristu p u
p acijen tu k o risti se i p sih o terap ija, k ak o b i što m irn ije
p rotek ao težak p u t do cilja, do ozd rav ljen ja.
P acijen tu n ije u v ijek lak o n iti je d n o sta v n o p rih v atiti
čin jen icu da d o b iv a je tru od tko zn a koga, tko zn a kakvu ,
tko zn a s kak i b o lestim a k o je b i se m o g le p ren ijeti iz tijela
d on ora, m ak ar liječn ici tu je tru o cijen ili klin ičk i
p rih v atljiv o m , p rik lad n o m . K od m n o g ih p acijen ata n e radi
se toliko o n e d o sta tk u p o v jeren ja, n eg o više o tražen ju
p otp ore, ili jo š b olje, kad b i to b ilo m o g u će - jam stv a.
B olesn ika u sv im situ acijam a liječen ja, p a i u ovoj, treba
u v ijek o h rabriti, o d ag n ati m u sve strah o v e i su m n je, je r će
se tako sm iren sasv im sig u rn o b o lje su o čiti sa slo žen im
m ed icin sk im p o stu p k o m k o jem će b iti
podvrgnut. Nakon provedene proq'ene, bolesnika predstavljaju
timu za transplantaciju koji se tjedno sastaje, a u sklopu kojeg
su liječnicirazličitih specijalnosti - kirurzi, anesteziolozi,
gastroenterolozi, intem isti i sudski medicinari koji oq'enjuju
stanje pacijenta.
IX. DARIVANJE ORGANA 100
R A Z D O B L JE Č E K A N JA
Kad se nakon toga uvrsti na listu za transplantaciju, pacijent se
nadzire, u češćim ili rjeđim vremenskim razmacima, ovisno o
kritičnosti bolesti i kliničkom stanju, kako bi se pratio tijek same
bolesti ili eventualno nastajanje komplikacija, čime se mijenja i
njegova pozicija na listi za transplantaciju.
Upravo to razdoblje čekanja, nesigurnosti i nade u uspjeh pa­
cijenti najteže podnose. Toliko bi puta, nakon poziva iz centra za
transplantaciju dojurili, nekada i izdaleka, pa bi poslije dugog
i napornog putovanja bili silno iscrpljeni da su jedva hodajući,
više povlačeći izmučena tijela kroz bolnički hodnik na pripremu
za operacijsku dvoranu. A onda bi stigao i drugi poziv s viješću
kako »donorova jetra nije prikladna« ili da je kod samog donora
pronađena onkološka ili druga prenosiva bolest. Pa opet onda
vraćanje kući, svojim mislima, svojima mukama, na daljnje če­
kanje.
 101 RA K N A DUŠI
P O S L IJE T R A N S P L A N T A C IJE
Onima koji uspiju prijeći cijeli put do transplantacije, poslije kri­
tičnih prvih dana u intenzivnoj njezi, pomalo se počinje stvara­
ti nova svijest o izglednom oporavku. Prihvaćaju novi život, a
to se odražava i u tjelesnim promjenama, tako da su već nakon
mjesec dana poslije presađivanja jetre gotovo neprepoznatljivi
drugima, a u sebi tek osvješćuju mogućnost egzistencije bez boli
i komplikacija.
Počinju ponovno njegovati svoje tijelo bez obzira na uzrok
koji je doveo do ciroze, posebno oni s induciranom odnosno
ezotoksičnom cirozom, koji su se, kako bi prebrodili svakodnev­
ne sukobe i napetosti, anestezirali znatnim količinama alkohola,
bježeći od stvarnosti i sebe, na svoj način svjesni da su si sami
krivi za smrtonosnu bolest. Otkrivaju radost i ljepotu činjenice
da jesu i da postoje, ne kompenzirajući životnu bol s ovisnosti­
ma. Ozbiljno se suočavaju sa životom otkrivajući, na odgovara­
jući način, ljubav prema sebi samima.
IDEALNI I M ARGINALNI ORGAN
Kako su devedesetih godina u Italiji doniranje organa i tran­
splantacije postajali svakodnevni, povećavala se i lista čekanja
pacijenata. Paradoksalno, povremene oscilacije u raspoloživosti
organa slijedile su često dramatična stanja ili ratove u svijetu. Na
Italiju se posebno odrazio rat na Balkanu, na način da je rastao
osjećaj nesigurnosti i nelagode, te bi se pristanak na darivanje or­
gana odnosno eksplantaciju drastično smanjivao. Kao odgovor
IX. D ARIV AN JE O R G A N A 102
na to, ublažavali su se parametri prikladnosti nekoga organa, pa
smo takvima počeli smatrati i one koje definiramo »marginal­
nim organima«. Riječ je o organu koji s histološkog stajališta nije
savršen ili ima pozitivnih reakcija na zarazne bolesti, ali bi tran-
splantirani pacijent postoperativno dobivao profilaksu kojom bi
se izbjegli ili umanjili eventualni klinički simptomi.
To ne znači da mlad i savršen, rekli bismo idealan organ,
nakon presađivanja uvijek savršeno funkcionira. Dogodi se da
neki takav ne profunkcionira nikad (PNF, primary nonfuncti-
on), pa bi se u nekoliko idućih dana nakon transplantacije traži­
la hitna mogućnost presađivanja druge jetre, pa i ako nije opti­
malna, jer - ili bi se uzimao taj organ ili bi se gubio bolesnik. A
opet, nekim bolesnicima kojima su implantirani tzv. marginalni
organi, primjerice organi uzeti od starih donora, proradili bi bez
većih problema.
Dakle, bez obzira na savršenu jetru i tehnički odrađenu ope­
raciju, presudno je kako se bolesnik psihološki suočava s činjeni­
com da treba prihvatiti strani organ u svoje tijelo. Taj organ mu
pruža mogućnost da nastavi živjeti, a ujedno i da pamti kroz
koliko je patnji prošao prije spasonosne operacije.
BO JA N , DJEČAK KOJI MI JE DARO VAO
Č U D ESN E I N E Z A B O R A V N E ŽIVOTNE
LEK CIJE
Upravo u vrijeme kad se teško dolazilo do organa, 1997. godi­
ne, zvali su me iz KBC-a Zagreb zbog posebnog slučaja deseto-
godišnjeg dječaka, do tada potpuno zdravog, kojemu je trebalo
presaditi jetru, po mogućnosti hitno.
 103 RA K NA DUŠI
Bojana sam, kao i Antonija, čekala na glavnom bolničkom
ulazu u Padovi gdje smo se dogovorili naći. I njega sam smjesta
prepoznala u velikoj gužvi i među mnogo ljudi. Bio je strašno
blijed, s malo plave kose. Tek je bio završio s ciklusima kemote-
rapije, a putovao je cijelu noć vlakom iz Križevaca, u pratnji maj­
ke. Gledala sam ga približavajući mu se, uzvratio mi je dubokim
i bistrim pogledom onih predivnih plavih očiju. Taj pogled oda­
vao je veliku inteligenciju, ali i nestvarnu svijest o onome što mu
je! Od tog su trenutka taj pogled i to predivno biće ušli u moj
život. I pet dugih godina bila sam uz njega, dok nas njegovo iz­
mučeno i od bolesti iscrpljeno tijelo nije napustilo. Upravo mi je
Bojan tih godina darovao čudesne i nezaboravne životne lekcije.
Danas, deset godina poslije njegove smrti, u ljeto 2002., još je
uvijek uz mene kao moj anđeo, moj vodič.
Otpratila sam ga, zajedno s majkom, do pedijatrije i predsta­
vila mu liječnike koji će se za njega brinuti, poslije se ispostavilo
do kraja njegova života. Bojanova majka Marija, ne više mlada
žena, skromnoga porijekla, na rubu krajnje neimaštine, kasnije
mi je pričala kako je silno željela dobiti dijete, ali kako joj se želja
ostvarila tek kasno u životu, kad je već izgubila nadu u majčin­
stvo. Prihvatila ga je kao Božje čudo.
Naravno, niti jednoga se trenutka majčin pogled, u kojem se
golema ljubav miješala sa nevjericom i očajanjem zbog opake
bolesti, nije odvajao od ljubljenoga sina. Ispričala mi je da je Bo­
jan, bez obzira na malo stariju dob roditelja, rođen kao snažno
i prekrasno dijete. Nikada nije od nečega posebnoga bolovao.
Uglavnom, do prije dva mjeseca bio je dječak poput svih drugih.
Njegov je život bio jednostavan. Osim škole, igre i prijatelja, za­
nimale su ga elektronske igrice, a računalom je bio toliko vješt
da je ubrzo počeo podučavati medicinsko osoblje našeg odjela.
Majka mi je ispričala što se dogodilo dva mjeseca prije do­
IX. D ARIV AN JE O RG A N A 104
laska u Sveučilišnu bolnicu u Padovi. Kao svako poslijepodne
nakon škole, otišao je s prijateljima igrati nogomet. Za vrijeme
utakmice u trku se spotaknuo i pao na travnjak. Ništa osobito.
Bezazleni pad. Ali, poslije nekoliko minuta odjednom je probli­
jedio, oblio ga je znoj i srušio se u nesvijest.
Hitna pomoć odvezla ga je u mjesnu bolnicu, s prvom dija­
gnozom - traumatska ruptura slezene. Bilo je to i logično, budu­
ći da se radilo o padu. Hitno je odveden u operacijsku dvoranu
gdje je nakon incizije abdomena kirurge čekalo iznenađenje:
slezena je bila u redu, jer je i pad bio bezopasan, ali je krvario
iz goleme tvorbe koja je zauzimala cijeli desni dio abdomena.
U Bojanu je krvario golemi tumor. Tada je učinjena hemostaza,
odnosno pokušalo se nekako zaustaviti krvarenje. Bojan je za­
tim odveden u Klinički bolnički centar u Zagrebu radi daljnjih
dijagnostičkih pretraga i liječenja. Kada je potvrđena dijagnoza,
Bojan je, na zahtjev specijalista, poslan u Padovu.
Zbunjivala me do detalja preciznost majčine priče. U trenuci­
ma dok mi je pripovijedala, ja sam bila majka koja je proživlja­
vala to iskustvo i naježila sam se, premda sam u svojem poslu
često nailazila na takve slučajeve. Ali ta žena, Marija, ovladala je
mnome svojom nevjerojatnom smirenošću, koja se teško prihva­
ćala s obzirom na izgovorene riječi. U godinama liječenja koje su
slijedile, samo sam je nekoliko puta vidjela uplakanu (ali nikada
pred sinom!), i to sasvim blizu kraja dramatičnog puta, kada je
shvaćala kako proživljava posljednje dane sa svojim Božjim ču­
dom. Marija. Kakva teška sudbina. Toliko željeti dijete, izgubiti
nadu da će ga imati, onda ga ipak, čudom, donijeti na svijet, po­
četi uživati u privilegiji da si postala mati, i nakon samo petna­
estak godina ostati bez svog jedinog voljenog sina. Kakav život.
Bojan je ušao u kemoterapijski protokol u očekivanju histo­
loškog nalaza tumora. Uslijedili su brojni i beskrajni sastanci za
 105 R A K N A DUŠI
određivanje terapije. Razmišljanja liječničkog tima kretala su se
od minimalnog zahvata (palijative, odnosno samo olakšanja boli
ili pokušaja da se vidi učinak kemoterapije) sve do transplan­
tacije kao konačnog rješenja za ozdravljenje. Međutim, kontra-
indikacija za presađivanje bila je činjenica da je tumor prsnuo
sijući stanice raka kao sjemenke po trbuhu. Dakle, što se uopće
moglo učiniti?
U IME O CA I SINA
Bila sam emotivno vezana uz Bojana, zbog njegova ponašanja,
inteligencije, vedrine i smirenosti. Ponekad bih osjetila nelago­
du kada me gledao onim predivnim očima, kao da mi je htio po­
ručiti: »Ja znam kako će sve ovo završiti. Ali ipak, idem o dalje.«
Poslije mnogo rasprava, neodlučnosti, nesigurnosti i sumnji,
odluka liječničkog tima bila je - transplantacija. #Bila sam pre­
sretna, vjerovala sam da će, kad se makne ta bolesna jetra i sta­
vi nova, Bojan moći normalno živjeti. Moje me srce tjeralo da
tako mislim, ali razum je za argumente imao činjenicu da mnoge
stvari i klinički tijek bolesti nisu uvijek predvidljivi. U sebi sam
odlučila da će ozdraviti! I da će transplantacija uspjeti.
Nije bilo mnogo vremena za čekanje na jetru. Trebalo je isko­
ristiti kratko razdoblje od završetka posljednjeg ciklusa kemo­
terapije, kad ona još djeluje na tumor, tako da je presađivanje
trebalo biti učinjeno u roku od najviše dva tjedna.
Sto se u takvoj situaciji uopće moglo učiniti?
Stjecaj je sretnih okolnosti, što se također može nazvati Bož­
jim čudom, bio da se u to vrijeme u Padovi održavao internacio­
nalni kongres kirurga koji se bave transplantacijom jetre. Među
eminentnim gostima svjetskog ranga bili su i japanski stručnja­
ci specijalizirani za transplantaciju sa živog donora
IX. DARIV ANJE O R G A N A 106
U Italiji se do tada takva operacija još nije izvodila.
Razmatrala se tek kao futuristička mogućnost na polju
presađivanja. Ta budućnost se zbog Bojana trebala ostvariti
odmah.
Za eventualnu mogućnost transplantacije sa žive osobe za
Bojana trebalo je u dva tjedna riješiti dvije, podjednako važne i
komplicirane stvari: pravnu problematiku vezanu uz zakoni tost
izvedbe zahvata i naći tko bi dao dio svoje jetre Bojanu. Dječak
nije imao ni braće ni sestara, već dvoje starijih roditelja. Jasno
je da bi zahvat darivanja dijela jetre predstavljao rizik za život
samog donora jer se podvrgavao ozbiljnoj operaciji.
Nije bilo lako odabrati između oca i majke. Došli su u Padovu
potražiti lijek za sina, a sada su prolazili kroz mnoštvo instru­
mentalnih kliničkih pretraga radi operacije kojom dovode svoj ži­
vot u opasnost da bi sami postali rješenje i nada za Bojanov spas.
Otac Zdenko, jednostavan čovjek, radnik s malom plaćom,
ali s nevjerojatnim dostojanstvom i bezuvjetnom ljubavlju za
sina bio je skrbnik obitelji. Marija nije bila zaposlena, kako bi se
posvetila tako dugo čekanom i željenom sinu. Nijedno od dvo­
je roditelja nikada u životu nije doživjelo neki kirurški zahvat.
Osobito otac se bojao i igala, pa i najobičnije injekcije. Usprkos
tome, nije ga toliko brinula operacija resekcije jetre koliko pi­
tanje tko bi se, u slučaju da umre, nastavio brinuti o njegovoj
obitelji. Nisu imali nikakve druge prihode osim njegove plaće.
Doista, ta obitelj nije imala materijalnih dobara, ali su umjesto
toga bili prebogati primjerom dostojanstva, ljubavi i života.
Izbor je pao na oca. Još se sjećam dugih razgovora kada mi je,
s krajnjim povjerenjem govorio: »Doktorice, ako vi vjerujete da
tu novu operaciju treba izvesti, onda je izvedimo. Tako ću moći
spasiti sina.« Zajamčila sam mu da će sve proći dobro, skrivajući
od njega naše bojazni, jer radilo se o novom iskustvu i za nas.
No, ostao je pravni problem. Kako izvesti transplantaciju sa
 107 RA K NA DUŠI
živog darovatelja, budući da ne postoji zakon koji to dopušta.
Doduše, nije bilo ni zakona koji bi to branio.
Prepreku smo zao-
bišli i tako to prevladali, zahvaljujući ministru zdravstva koji je
donio odluku kojom se odobrava ovaj poseban slučaj. A budući
da ni Bojan ni njegov otac nisu bili talijanski državljani, neke
zakonske prepreke na njega se nisu niti mogle primijeniti.
Dakle, odobrenje za ovaj prvi slučaj transplantacije sa živog
donora stiglo je hitno. Bojanov se otac Zdenko dotle pripremao
za operaciju, dok su protjecala ona dva kritična tjedna. Ugled­
ni japanski kirurg dr. Koichi Tanaka pristao je izvesti operaciju.
Sudionici međunarodnog kongresa kirurga, koji se, kako smo
spomenuli, upravo održavao u Padovi, operaciju će uživo pratiti
video projekcijom.
Dvotjedno je uzbuđenje kulminiralo na dan operacije. Daka­
ko, da nije bilo jednostavno uskladiti sve, zauzeti istovremeno
dvije operacijske dvorane, jednu za oca, jednu za Bojana.
Pripremali smo se za operativni zahvat kakav nikad prije ni­
smo izveli. Nas liječnike silno se u svemu tome dojmio dr. Ta­
naka. Bio je to čovjek sitnoga tijela, ali takve izdržljivosti kakvu
dotada nisam nikada vidjela. Dr. Tanaka je svoju prvu operaciju
presađivanja jetre sa živog donora izveo 1990. godine u Sveuči­
lišnoj bolnici u Kyotu, samo godinu dana nakon prvog takvog
uspješnog zahvata u Sveučilišnom bolničkom centru u Chicagu
Dr. Tanaka priznat je kao pionir presađivanja jetre sa živog do­
nora, vodeći je stručnjak u tom području, s najvećim brojem tako
izvedenih operacija - do danas oko 2000.
IX. D ARIV ANJE O RG A N A 108
Za sve vrijeme otkako je započeo operaciju, prvo očevu, a
onda sinovu, ostao je nevjerojatno miran, u posvemašnjoj tišini.
Nakon punih 14 sati, kada je poslije ovog složenog i uspješno
obavljenog operacijskog pothvata izišao iz operacijske dvorane
na njemu se nisu vidjeli tragovi umora. Gledala sam u njega po­
mno svih tih 14 sati - jer on je bio jamstvo da će obje operacije
biti uspješno izvedene, kako sam i obećala obitelji. Slijedili su
dani uzbuđenja i sreće za sve. Za kirurge s mojega odjela, jer
smo ušli u talijansku povijest transplantacijske kirurgije sa živo­
ga donora, za obitelj jer je dobila nadu da će ipak sve biti dobro.
Otac, siromašan radnik, kojemu su dani inače protjecali među
željezničkim strojevima, tih se poslijeoperacijskih dana našao u
bolničkom krevetu, bez polovice svoje jetre. Postao je gotovo
medijska zvijezda. Posjećivali su ga novinari, televizijske ekipe,
a prigodno i ministri i drugi političari. Bilo bi mu draže da nije
tako, ali želio je spasiti svojega sina. Kao rezultat toga zaradio je
dva čira na želucu. Te ulkuse ima još i danas kao uspomenu na
one dane. Povremeno ih osjeća, povremeno krvare.
Za sve vrijeme poslije presađivanja i u mjesecima koji su sli­
jedili, Bojan je izgledao poput normalnoga dječaka, zdravog, s
mnogo duge plave kose. U rijetkim danima kada je pohađao
školu, kad sli mu to kontrolni pregledi i recidivi bolesti dopu­
štali, uvijek je bio prvi. U svemu.
IZ L E T S O N K O L O G IJ E U G A R D A L A N D
Dok je boravio u Padovi, nastojala sam iskoristiti sve prigode
praznika, rođendana, Božića ili neki sasvim običan dan da mu
nešto darujem, da bi proživio iskustvo zbog kojeg će, makar za­
 109 RA K NA DUŠI
kratko, zaboraviti na bolnicu, na bolest. I danas se često sjetim
rođendanskih proslava na kojima su se njegovi vršnjaci bučno
zabavljali, a on bi uvijek mirno sjedio u nekom kutu, smiješio se
i promatrao, ne sudjelujući.
Zbog toga mi je možda najradosnije sjećanje na odlazak u za­
bavni park Gardaland, gdje se prepustio zabavi, uprkos patnji
što ju je proživio u bolnici. Ideja da odemo u Gardaland došla je
iznenada, jedno jutro kada je jedna mlada Riječanka, inače maj­
ka dvoje dječice, svratila k meni na odjel nakon kemoterapije.
Uvijek s jedinstvenim osmijehom, šaleći se, pokazala mi je jednu
vrstu »bočice« koju je izvadila iz kapuljače svoje jakne: »Vidiš,
ovo je kemoterapija koja vrijedi tri dana. Ne moram ležati u kre­
vetu u bolnici, mogu kud god hoću, pa i u provod.«
Bojan je baš završio s kontrolama na pedijatriji, a bili su tu
još jedan mladi pacijent sa sarkomom koji je čekao na operaciju
te još dvoje pacijenata na kontroli. Razmišljala sam: »Ma što bih
dala da ih mogu vidjeti sretne i nasmijane! A zašto ne bismo svi
zajedno otišli u Gardaland. Na jedan dan, na koji sat, zaboraviti
na patnju, na bolest, na beskrajno liječenje, na bolnicu.«
Dočekali su me s malom nevjericom - to je neizvedivo! Ali se
nitko ni trenutka nije premišljao hoće li poći ili ne. Kad smo se
jednom našli u autima, uz pomoć m ojih dragih prijatelja Talija­
na, oduševljeno su se vozili autoputom. Gardaland je bio naš.
Kad danas pomislim na njih, iz uspomena vadim sliku predivne
mlade majke iz Rijeke, nasmijane i sretne, a ne terminalne bole­
snice koja je proživljavala bolne posljednje dane svog jedinstve­
nog postojanja.
Nije prošlo mnogo vremena od Bojanove transplantacije kada
se pojavio prvi recidiv tumora. Tome je sasvim sigurno pridoni­
jela imunosupresivna terapija i visoke doze steroida, jer Bojan je
u dva navrata imao tzv. odbacivanje organa, i to vrlo intenziv­
no, na skali vrijednosti 8/9. Kao što smo sumnjali, tumor je na­
kon puknuća posijao stanice raka u abdomenu, što je potvrđeno
CT-om oko godinu dana poslije presađivanja. Počele su muke,
IX. D ARIV AN JE O R G A N A 110
one teške, neizdržive koje je samo netko hrabar poput Bojana
uspijevao otrpjeti. Prošao je niz kirurških zahvata odstranjiva­
nja tumomog tkiva s kojima se izmjenjivala kemoterapija. Zbog
dječakovih bolova, otac je počeo osjećati krivnju, jer on mu je
darujući dio svoje jetre darovao i takav mučan nastavak života.
Bojan je otišao jedne mirne i spokojne noći, u svojem kreve­
tu, u svojoj dječačkoj sobi, u najvećim bolima. Nije više gotovo
ni disao. Imunosupresivna terapija koju je dobivao kako ne bi
došlo do odbacivanja transplantiranog organa još je više ubrzala
rast tumora koji je zahvatio abdomen, prsni koš. Bio je ispunjen
metastazama.
Ma koliko god kratak bio njegov život, bio je pun smisla.
Njegova je duša ulazila u naša srca. Njegova je egzistencija bila
nemjerljivo značajnija od nekih drugih koji su dugo poživjeli. U
malo godina života Bojan nam je pružio mnogo. Bio je naš učitelj
života, vjere i ljubavi.
Oca, sirotog radnika sa dva čira na želucu koji svako malo
krvare, sada umirovljenog, često zamišljam kako se ujutro um i­
va, gleda u ogledalu, dodiruje taj predugi ožiljak ispod rebara i
kako neminovno misli na svojega sina kojemu je iz ljubavi daro­
vao samoga sebe. Pa u ogledalu zamagljenom od pare vidi sliku
sina, velikog i odraslog, kako mu se smiješi prelijep i vedar kao
uvijek. Ali kad nestane te zamagljenosti i ogledalo se ponovno
razbistri, slika sina s njom nestaje i u njegovim vlažnim očima u
odrazu u ogledalu ostaje samo jedno: »Volim te, tata!«.
Ne podsjeća li vas to na jednoga Josipa i jednu Mariju? I na
njihovoga sina?
 Ill R A K N A DUŠI
X. MOJE VLASTITO ISKUSTVO
- P O V R A T A K IZ MRTVIH
Poslije Bojana slijedilo je tisuću bolesnika, iz Italije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Makedonije, Crne Gore, sa
isto toliko priča, a svaka za sebe posebna i iznimna, kao što je
jedinstven i svaki pojedini bolesnik. Tuđi očaj naučio me otkriti
svoje rane i potražiti tu ljubav u sebi.
Tijekom godina, a da toga nisam bila svjesna, svaki bolesnik s
vlastitom životnom pričom vezanom uz bolest, očaj, na neki me
je način, pomoću meni nevidljivog mehanizma, navodio da se
poistovjetim s njegovom boli, zazivajući moju, budući osjećajne
reakcije upravo u sazvučju s prošlim događajima zapisanima u
emocionalnoj memoriji.
I u vezi sa svime što sam napisala na prethodnim stranicama,
svjedočim da emocionalna memorija limbičkog sustava sadrži
odgovor za mnoge uzroke slabosti, smetnji i bolesti. Odrastala
sam u uvjerenju kako su me lišili ljubavi. Svi mi tražimo ljubav
izvan sebe, vjerujući da' ljubav dolazi od nekoga izvan nas te
očekujemo da ćemo je naći i dobiti u nekoj voljenoj osobi. To je
najveća pogreška i nešto najbeskorisnije što možemo činiti.
Ne shvaćamo da tražimo nešto što već postoji u nama. Kako
ljubav tražimo vani, ne gledamo unutar sebe, sprečavajući da
izbije ono što se moglo pojaviti. I ja sam nekad bila uvjerena
da se čovjek mora boriti kako bi postigao sreću. No, što sam se
više borila tim sam se više od nje udaljavala i manje je dostizala.
Proživjela sam mnoga životna iskustva, najrazličitija. Ponekad
sam, priznajem, i zastranila u pretjeranom, raskošnom i nekon­
vencionalnom stilu života. No, ipak nisam našla sreću. I ne samo
što ju nisam našla, već sam i stalno druge okrivljavala za svoju
»nesreću«.
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTV O - POVRATA K IZ MRTVIH 112
IZVORI SREĆE
Bez sumnje ono što jesmo pridonosi mnogo više našoj sreći od
onoga što imamo. Veliki grčki filozof Aristotel je dobra u ljud­
skom životu podijelio u tri skupine: ona vanjska, ona koja pripa­
daju duši i ona tjelesna.
Njemački filozof Arthur Schopenhauer je rekao da se ono po
čemu se razlikuju sudbine smrtnika može svesti na tri temeljne
definicije: ono što jesmo - odnosno osobnost, u najširem smislu
(zdravlje, snaga, ljepota i temperament, moralni značaj, inteli­
gencija, odgoj); ono što imamo - to jest mogućnost posjedovanja
u svakom smislu i ono što predstavljamo - ono što smo u tuđoj
predodžbi, to jest, kakvima nas prikazuju.
Složit ćemo se da je za sreću u našem životu apsolutno naj­
važnije - ono što jesmo, naša osobnost, pa ako ni zbog čega dru­
gog, a ono barem zbog činjenice da je aktivna stalno i u svakoj
prigodi u kojoj se nalazimo. Osim toga, nije podložna sudbini,
poput svih drugih dobara i nikad nam je ne mogu oduzeti.
Kad čujete riječi kao: »Ja ću te usrećiti!« ili još gore: »Nisi mi
uspio učiniti život sretnim!«, znajte da se radi o osobama koje su
još u dubokom snu svijesti. A kad se jednom probude, život im
je prošao baš trenutak prije.
Među svim dobrima, ono koje nas odmah usrećuje jest spokoj
duše.
M EH ANIZAM USPJEHA I N EUSPJEHA
Percepcija sebe formirana je od iskustava osobe, njenih uspjeha
i neuspjeha, zadovoljstava i poniženja, osobito od onih doživlje­
nih u ranom djetinjstvu.
 113 R A K N A DUŠI
Možda će ova tvrdnja djelovati nestvarno ili čudno, ali pojav­
ljivanje bolesti vezano je za osobnost.
Osoba ima sklonost uspjehu ili neuspjehu. One osobe koje su
sklone uspjehu su i sretne. Osobe sklone neuspjehu su nesret­
ne. Kao takve, sklone su i obolijevanju. Pritom, definiram uspjeh
kao osjećaj unutarnjeg blaženstva i spokoja, osjećaj apsolutne
harmonije unutar svog bića.
Malo njih je imalo bezbrižno, idealno, savršeno sretno dje­
tinjstvo. No, bez obzira na to kakav je početak života, može se
željeti, sanjati i stvarati bolja i sretnija budućnost. U tome pred
nama stoji samo jedna prepreka: ogorčeni smo i patimo, jer smo
uskraćeni u prošlosti, a zbog nje strahujemo od onoga što nas
čeka u budućnosti.
Upitajmo se gdje smo sada. Jesm o li ikada aktivno i istinski
živjeli u sada? Koliko smo se potrudili riješiti tereta prošlosti,
koja nam je zadavala samo bol i rane, a mi smo ih, podsvjesno,
čuvali i nosili u nama dalje kroz život, pa je tako prošlost pre­
vladala budućnost. Kulminacija naše neriješene prošlosti sastoji
se u obolijevanju, jer nismo u stanju održati zdravu ravnotežu
duha i tijela.
Našu smo osobnost utopili u destruktivnim emocijama
koje su se rasplamsale iz negativnog konteksta prošlosti. Tako
se stvara sklonost neuspjehu, i nesreći a i bolesti. Negativne i
destruktivne misli prvom će se prilikom iskazati i realizirati,
pretvarajući život u niz promašenih situacija. Cijeli mehanizam
uspjeha i neuspjeha je u nama samima. »Meni ništa ne
uspijeva. Uvijek pogriješim. Drugi me ne
shvaćaju. Ne uspijevam.« Naravno, kad smo sami sebe stavili u
situaciju gubitnika. Sve ono na što se fiksiramo u našim
mislima, bilo pozitivno ili negativno, naći će načina da se
ostvari. To je neizbježno, jer naša podsvijest, koja od svijesti
prima informacije, ne razlikuje realne situacije od imaginacije.
Shvatit će obje jednako važnima i stvarnima.
X. MOJE VLA STITO ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTV IH 114
Stoga, pokušajmo slati svojoj podsvijesti pozitivne misli,
koncentrirati se na realizaciju naših želja i uspjeti. To će biti po­
ticaj našem mozgu za stvaranje pozitivnog stresa, aktivirajući
serotonin i endorfin, hormone koji će djelovati na naše tijelo tako
da ćemo osjećati manji umor, bit ćemo zadovoljniji sobom, izgle­
dat ćemo si ljepše. Mi ćemo se takvima i osjećati, a drugi će nas
takvima doživljavati.
PR E TV O R I PATNJU U LJUBAV
Stoga, draga moja prijateljice, dragi prijatelju ako želiš vidjeti svoje
jučerašnje misli, pogledaj danas svoje tijelo! Ako želiš vidjeti kakvo će
biti Tvoje tijelo sutra - pogledaj danas svoje mislil
Kao što svijest ima kapacitet da nas odvede u bolest, ona je
ujedno i instrument u ostvarenju izvanrednih izlječenja, čak i u
uznapredovalim slučajevima neizlječivih bolesti. Ona proizvodi
čuda.
U poglavlju o psihoneuroimunologiji vidjeli smo dokazanu
interakciju mozga i imunosnog sustava. Znanstvenici još uvijek
ne mogu evidentirati koji je kritičan trenutak kada negativne
misli počinju ugrožavati bijela krvna zrnca (leukocite).
Kako si pomoći? Naravno da ne možemo izbrisati tragedije
u kojima smo izgubili svoje najmilije, naravno da ne možemo
promijeniti prošlost. Ono što možemo i trebamo jest pretvoriti
patnju u ljubav.
Dragi prijatelju, Tvoje se teške patnje pretvaraju u bolest. U
tumor. I što si dobio time? Tjelesnu potvrdu da s toliko proživ­
ljenih nesreća, s toliko patnje, nepravde, nepriznanja, na koncu i
bolesti, ne možeš više živjeti.
 115 RA K N A DUŠI
Opet uzrok svemu tražiš izvan sebe, ne shvaćajući da su Tvo-
je depresivno, ogorčeno, ljuto stanje i taj prokleti osjećaj krivnje
doveli do bolesti
Sada je bolest tu. Ponekad toliko teška da je neizlječiva. Pa
zašto bi i bila izlječiva, kad je ionako sve što misliš negativno, a
i Tvoj bi pesimizam bio neugodno iznenađen kad bi se pokušao
uvjeriti u izlječivost ili kad bi se pokušao zamisliti kao ozdrav-
Ijenog, zdravog u duhu i tijelu.
Kod liječnika tražiš rješenje i spas, a da pri tom Tvoj negati­
van duh ne dopušta niti mogućnost nalaženja zajedničkog pro­
grama ozdravljenja.
Ne možeš imati pozitivan pristup? Kažeš da to nije dio Tvoje
osobnosti! Još manje Te zanima na koji će Te način liječiti. To je
problem liječnika, kažeš.
Dragi prijatelju, Tvoj tumor nije samo problem Tvog liječnika.
Koliko god bio sposoban, iskusan i poduzetan, bez Tvoje pomo-
ći liječnik je nemoćan. Tvoja bolest je prije svega Tvoj problem
kojeg Ti dijeliš s liječnikom, osobom koja je tu da Ti pomogne,
da Te prati na putu ozdravljenja.
Mnogi doživljavaju stanje bolesti i »pojavu« tumora kao ne­
što što će im konačno dati na važnosti. Zbog te »važnosti« drugi
se brinu za njih. Drugi ih konačno vide i shvaćaju koliko imaju
patnje u sebi.
Zanimat će se mnogi za njihovo zdravlje. Konačno. Posebno
oni kojima dolazi nešto i u m aterijalno naslijeđe. Oni će biti naj­
bliži bolesniku. Ti će stalno pitati: »Ah, koliko će još trebati patiti
ovako?« Ali će se u međuvremenu osigurati da raznorazna ma­
terijalna dpbra budu pripisana kako treba. Tako, da budu mirniji
pomažući bolesniku...
116
X. MOJE V LA STITO ISKUSTVO - POVRATAK IZ MRTV IH
N A JB O L JI LIJEČN IK
Ponekad se dogodi da se pacijent na vrijeme otrijezni, te počinje
sebe uzimati u obzir, otkrije da postoji, počne razvijati meha­
nizme preživljavanja, ponekad čak i ozdravljenja. Shvatit će da
bitka koja se odvija u njegovom vlastitom tijelu između tumora
i liječenja može imati i pozitivan ishod a da to velikim dijelom
ovisi o njemu.
Kada se to dogodi, pacijent mijenja odnos prema liječniku.
Počinje pozitivno, zajedno s njime, analizirati sve terapeutske
opcije liječenja. Potražit će, kako bi bio sigurniji, drugo mišljenje,
kod drugog specijalista, a nekada još i kod trećeg koji bi mož­
da mogao biti bolji. U tom će traženju pacijent ponekad shvatiti
da je najbolji onaj liječnik koji će ga strpljivo slušati, odgovarati
mu s toplinom i sigurnošću te uvjerljivo odgovarati na njegove
sumnje i pitanja. Taj će ga liječnik možda i nedjeljom nazvati da
ga pita ima li komplikacija, osjeća li se dobro, sjetit će se njegova
imena kad ga vidi u bolnici, stat će i s osmijehom ga pozdraviti
te upitati kako je. Taj je liječnik najbolji jer se obraća čovjeku koji
ima tumor, a ne samom tumoru.
U svom pristupu dobar će liječnik pažljivo objasniti pacijen­
tu sve komplikacije kemoterapije, ali i da se te nuspojave mogu
kontrolirati, te da ih treba doživjeti naprosto kao prolazne kom ­
plikacije na putu do ozdravljenja. Tada će povraćanje, gubljenje
kose, gubitak apetita i težine, gubitak seksualne želje, gubitak
volje za životom... imati itekako smisla. Tada će se i osobnost
pacijenta promijeniti. Posvetit će se drugim prioritetima, otkrit
će svoje pozitivne sposobnosti, shvatiti da može vratiti svoju iz­
gubljenu ravnotežu, da je njegov život jedinstven i neponovljiv.
Nasljednici će pobjeći od njegovog bolesničkog kreveta i njego­
ve bolesti. Pa i to će biti jedan od znakova da je pacijent na putu
ozdravljenja.
 117 RAK N A DUŠI
MOć AUTOSUGESTIJE
I zato Ti želim poručiti, dragi prijatelju, draga prijateljice, da
možeš uzeti najboljeg specijalista na svijetu s najboljom statisti­
kom u liječenju tvoje vrste tumora na svijetu, najboljeg iscjeli­
telja zbog kojeg si proputovao cijelim svijetom, možeš uzimati
najčudotvornije biljke, otići na najsvetija mjesta, kupiti najču-
dotvornije predmete, one koji se »nose blizu srca«, »drže ispod
jastuka«, »stoje iznad kreveta« . . . I s njima ćeš se osjećati puno
bolje. Sve to koristi i sve to ima uistinu čudotvorno djelovanje.
Zašto? Što je ta čudotvorna supstanca? Ti, dragi prijatelju!
Kad spoznaš da tumor pripada Tvom tijelu, a da je Tvoje tije­
lo pod utjecajem Tvog duha, dakle Tvojih misli, Tvojih percepci­
ja i Tvojih djelovanja na zdravlje, tada će sve moguće terapijske
opcije imati uspjeha jer Ti si aktivirao mehanizam autosugestije.
Mnogi, nažalost, ne znaju, ne prihvaćaju niti koriste golemu
snagu tog mehanizma koji djeluje na naše tijelo, na imunosni
sustav, na endorfine koji iscrpljenom tijelu kažu: »OK; sad je do­
sta bolesti. Hajdmo ostvariti osjećaj sreće, blagostanja, savršene
ravnoteže.«
Da, na tome treba malo poraditi. Ali se može uspjeti!
Autosugestija je osnova svih takozvanih čudotvornih ozdrav­
ljenja. U svetištima se može doživjeti čudotvorno ozdravljenje,
kad se autosugestijom uvjerimo da baš u tome svetištu možemo
naći spas. Još ako se vratimo iz svetišta s blagoslovljenim pred­
metima, čuvat će nas od recidiva ili od drugih bolesti.
Nije mi cilj ovdje polemizirati o djelotvornosti svetišta ili ičeg
drugog. Ali ponovo naglašavam da sve što i kako to doživlja­
vamo dolazi iz nas samih, a svetišta, biljke i iscjelitelji samo su
vanjski stimulans. Ona aktiviraju mehanizam biokemijskog pro­
cesa našeg mozga, koji prilagođava funkciju imunosnog sustava
i tako dolazi do ozdravljenja.
X. MOJE VLA STITO ISKUSTVO - POVRATA K IZ M R T V IH 118
I onaj specijalist je najbolji ako Te je, dragi prijatelju, uvjerio
da je kemoterapija koju teško podnosiš potrebna je r je djelotvor­
na. Tumor će se smanjiti, možda će i nestati, a infuzija kemote-
rapeutika koju primaš neće biti toliko odvratna tekućina nakon
koje se osjećaš još gore, nego će postati lijek koji djeluje na tumor
i uništava ga.
R A Z G O V O R SA SVEVIŠNJIM
Poseban savjet, dragi prijatelju, draga prijateljice je i ovaj: Nemoj
tijekom ovog procesa sjesti za računalo i surfati po internetu tra­
žeći svoj tumor. Nemoj to nikada raditi, jer ćeš se načitati koliko
točnih, toliko i netočnih informacija, koje Tvoje tek pobuđeno
samopouzdanje mogu posve uništiti.
Nažalost, u svijesti će Ti ostati samo loše informacije, pothra-
nit će Ti sumnju da bi mogao biti među onih 50 posto koji ne us­
pijevaju preživjeti. Tada ćeš početi govoriti da su svi specijalisti
nesposobni i da nisu u stanju liječiti. Skoknut ćeš do nekoliko
svetišta, pa ćeš biti i ljut na sve svece, jer bio si i molio, a ipak
umireš. Logično da ćeš potom potražiti pomoć s druge strane,
pa ćeš krenuti na paganske rituale jer si možda negdje pročitao
da je u srednjem vijeku bolest bila izraz opsjednutosti zlim du­
hovima.
Tražit ćeš direktno broj mobitela od »onog gore«. Da, onog
što ga zovu Svemogućim.
Mobitel od Svevišnjeg, jer nije na internetu. Tako ćeš se izbje-
snjeti i istresti ćeš tone grubih riječi. Izrazit ćeš ogorčenje, ljutnju,
bijes.
Ne, Svevišnji Ti neće zatvoriti telefon. (Ja sigurno bih.) On će
naći vremena da Te posluša do kraja jer u bujici Tvojih rečenica
bila je i ona neizbježna: »Ti si kriv što sam se razbolio«.
 119 RAK NA DUŠI
Stoga će Svevišnji biti strpljiv. Što će Ti reći na kraju tog raz
govora?
Reći će: »Nisam ja. Sam si kriv.«
Ne, neće to reći!
Reći će: »Dragi, ispričat ću ti jednu sličnu priču jednog mog
bližnjeg koji je jednom davno pokušavao uvjeriti one oko sebe u
neke činjenice. Dao sam mu i moći, ali ih nije htio zloupotrijebiti.
Nije htio biti zločest, niti osvetoljubiv. Moje je vijeće odlučilo da
vidimo kako će opstati jedna čista duša materijalizirana u ljud­
sko tijelo. Dali smo mu ime Isus.«
Ti ćeš ga na trenutak prekinuti i reći:
»Ma znam ja nešto o tome, morao sam zbog vjeronauka zna­
ti. Ali, bilo je davno, prošlo je puno stoljeća, taj Isus je postao i
svjetski poznat. Još i besmrtan. I vječan! A što će biti sa mnom?«
U tom trenutku počne se gubiti veza. Neko olujno nevrijeme.
Pa ne čuješ dobro odgovor od Svevišnjeg. A i bon je pri kraju.
»Nađi put Ozdravljenja. U tebi je. U tebi je i onaj što je bio na
križu tri dana. Nađi ga u sebi. Nađi ljubav u sebi. Samo ako imaš
ljubavi prema sebi imat ćeš je prema drugima. Ozdravit ćeš, a
usput i pomoći da drugi ozdrave.«
Prekid linije.
»Znači trebam gledati u sebe. Otkriti, shvatiti, prihvatiti sebe.
To nije baš mali posao«, razmišljaš.
Naravno da nije. Ali daje smisao onome što čini jedinstvenu
privilegiju postojanja.
Nakon nekoliko godina pokušavaš opet zvati »Onoga gore«.
Ovaj put sa osmijehom, osjećajem sreće, endorfinima koji
izviru iz tebe.
Ali, nedostupan je.
Ništa. Samo si htio reći da je sve u najboljem redu. Da si sre­
tan i zdrav. Da je pokretač i smisao tvog postojanja ljubav. Jer još
uvijek imaš Boga u sebi!
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATA K IZ M RTVIH 120
BILA SAM KLINIČK I MRTVA
Svjedočim onome što sam sama proživjela.
U onoj intenzivnoj njezi na Božić 1994. u Niirnbergu. Liječni­
ci su se uzbunili zbog mojega tijela jer sam bila na rubu života.
Zapravo, već sam ga i napustila. Kad sam nekoliko dana kasnije
pričala liječnicima da sam vidjela i čula sve njihove razgovore
dok su se ondje u intenzivnoj borili da me vrate u život, uvjera­
vali su me da mi je to netko ispričao jer nisam bila u stanju ništa
vidjeti niti čuti. Ali jesam!
Ušla sam u tunel blještave svjetlosti, prevladao me nikada do
tada doživljeni osjećaj mira i blaženstva, bezbolnog lebdenja
mog ispaćenog tijela koje sam istodobno gledala zajedno s
liječničkom ekipom *
Osjećaj da zrake izrazito svijetlih i jakih boja morbidno i ciljano
udaraju u moje bestežinsko tijelo bez ikakve fizičke percepcije;
osim jakog osjećaja topline i blaženstva. Osjećaj da "plivam "
kroz zrake svjetla gledajući na čas svoje fizičko tijelo na
kirurškom ležaju i medicinsko osoblje u konfuziji i strci;
udaljavam se od akutnog stanja i zbivanja, nešto me vuče i
udaljava; vidim jednu predivnu malu djevojčicu samu, sjedi na
putu leđima čvrsto naslonjena na zid kurije, jednog šetališta
prepunog turista, u predivnom gradiću na jednom
jedinstvenom otoku, čeka i gleda malo sramežljivo oko sebe s
nerealno toplim osmjehom i ogromnim plavim očima da netko
dođe prema njoj i kupi njene školjke koje je izronila i uredno
složila na komadiću platna po vrsti i veličini, izazivajući
znatiželju turista....
*Autentična AUTOSKOPIJA-pacijent opisuje svoje iskustvo kao doživljeno od
jednog "sebe" odvojenog od fizičkog tijela u stanju promatrati ono što se događa
u operacijskoj sali ili reanimaciji)
 121 RAK N A DUŠI
Gledajući je u oči, reda se slijed kratkih vizija sebe, nekih vrlo
kratkih proživljenih isječaka u vremenskom razdoblju koje dijeli
onu malu djevojčicu što pokušava prodati svoje školjke i onu što
stoji na kirurškom stolu koju pokušavaju reanimirati, vratiti u
život . Bljesak, jedan slijedi drugi, vizije sebe koje nisu bile
ekskluzivno vezane za važne ili jake emotivne trenutke. Gledam
sebe u nekom nedefiniranom prostoru i vremenu. Oko mene su
bile figure od šarenog svijetla koje nisam uspijevala definirati ni
prepoznati, nisam mogla definirati lica. Još manje znam koliko
je "ovaj izlet" vremenski mogao trajati. Moglo je trajati koju
sekundu, minutu, sat...opet me "nešto" povuklo, našla sam se u
svom tijelu koje sam itekako osjećala; bolno i bespomoćno.
Još mi se dogodi da iz mojih svakidašnjih misli odjednom
izroni ona tako utisnuta vizija..... da stojim sa strane u gužvi
među turistima koji šetaju i tražim pogled one male djevojčice
koja sjedi na putu čvrsto naslonjena leđima uz zid, sramežljivog
osmjeha čekajući da netko kupi njene izronjene školjke. Htjela
bih joj prići, uzeti njeno okruglo lice među svoje ruke, opet je
gledati u oči. Kupiti sve njene školjke i čvrsto je zagrliti, zaštiti
bar dok sjedi na putu. Jer ta predivna djevojčica još ne zna da na
njenom putu više neće biti školjaka. Ali, ne mogu. To je njen
životni put. Ne mijenja se. Bit će prožet patnjom i boli. Ali to je
put kojim će sazrijeti, shvatiti i naučiti.
Gledajući na to iskustvo mogu reći da me na neki način pod­
sjeća na viziju sudnjega dana o kojemu govore gotovo sve religi­
je u svijetu. S tom razlikom da ono što sam proživjela nije imalo
obličje u smislu suđenja, s kaznom niti nagradom, nego u smi­
slu prihvaćanja, spoznaje, samoproq'ene svoga vlastitog života i
onoga što sam u njemu učinila.
U jednom trenutku shvatiš, osjetiš impuls od strane nečega ili
nekoga da se moraš vratiti natrag među žive, jer onaj trenutak u
kojem trebaš napustiti svoj život još nije došao. Vraćanje životu
X. M O J E V L A S T I T O I S K U S T V O - P O V R A T A K I Z M R T V I H 122
i stvarnosti zapravo je bilo neugodno jer je značilo napuštanje
osjećaja savršene harmonije, mira u sebi i sa sobom kakvog ne
poznajem u stvarnosti.
Ja sam odlučila da ipak hoću živjeti, vratiti se. Danas vjeru­
jem da je tako za mene već bilo odlučeno.
KAKO OBJAŠNJAVAMO STANJE B L IZ U
SMRTI
Objašnjavajući stanje blizu smrti (NDE, near-death experience)
nalazimo dva osnovna koncepta: spiritualni i znanstveni. Spiri-
tualni koncept tumači ga kao dokaz postojanja jednog nem ateri­
jalnog dijela čovjeka koji se odvija u trenutku smrti: jaka svjetlost
je božanska, a gledanje na vlastiti život kroz smrt je sudnji dan.
Vrlo rijetko, gotovo nikada nisam pričala o ovom svom isku­
stvu. Za mene je bilo previše intimno i teško shvatljivo. Baš ta
činjenica da nije bilo moguće naći mrvicu realnosti u tome što
sam proživjela, navela me na proučavanje iskustava drugih, na
susrete s ljudima koji su proživjeli slično - kratki prolaz u di­
menziju drugačije stvarnosti.
Postoji li u trenutku smrti uistinu realno ili objektivno odva­
janje »nečega« od tijela? To nešto identificirano kao jedna svijest
odvojena od tijela može doseći jednu drugu dimenziju čistih fre­
kvencija.
Slušala sam neke pacijente, pratila seminare, pročitala dostu­
pne knjige (Moody, Ring...). Često se navodi radikalna promje­
na života nakon takvog iskustva. Većina pacijenata ovako je to
opisala: drastično im se smanjio strah od smrti te razvio intimni
religiozni osjećaj, konceptualno daleko više spiritualan od vjer­
ske propovijedi.
 123 RAK NA DUŠI
Kenneth Ring je opisao da se često razviju i parapsihičke
sposobnosti kao što su telepatija, vidovitost, sposobnost ozdrav­
ljenja drugih, fenomen zvan »Life Preview« te psihofiziološke
transformacije (smanjenje krvnoga tlaka, tjelesne temperature i
metabolizma, pojačana osjetljivost na svjetlost i zvukove...).
Znanstveni koncept, namijenjen onima koji ne prihvaćaju
mogućnost izvantjelesnog duhovnog iskustva prije smrti, in­
terpretira to iskustvo kao vizije uzrokovane manjkom kisika i
nutritivnih supstanci cerebralnih neurona; ili kao posljedicu far­
makoloških supstanci koje su se pacijentima davale u terminal-
nim kliničkim stanjima; ili kao vizije uzrokovane otpuštanjem
endorfina koje tijelo oslobađa u kritičnoj fazi vitalnih funkcija.
IZ O S OBNOG ISKUSTVA PR IH V A Ć A M
SPIRITUALNI KONCEPT
Iz osobnog i profesionalnog iskustva ipak prihvaćam spiritualni
koncept, jer je znatno bliži onom jedinstvenom osjećaju blaže-
nosti i spokoja koji sam sama doživjela. I danas me taj osjećaj
ponekad iznenada obuzme. Psihološka su to stanja koja traju od
nekoliko sati do nekoliko dana, kada je veoma uočljiva promje­
na na meni, izražena u mom pogledu, načinu govora i komuni­
kacije s drugima.
Ugodna harmonija osjećaja koju tada doživljavam je takva da
mi ne dopušta prijemčljivost na bilo kakve negativne reakcije iz
okoline. Naprotiv, uspijevam ih interpretirati s meni nejasnom
toplinom i smirenošću, ulazeći u misli i patnje onih koji su oko
mene. Svijest mi funkcionira na drugačiji način: nema straha niti
terora, samo blaženost, jedna posebna sinergija i neobjašnjiva
doza energije i pozitivnosti.
X. M OJE VLA STITO ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTV IH 124
Takva moja psihološka stanja ipak najviše doživljavaju paci­
jenti. Onima koji trpe veliku količinu patnje i boli u sebi, pre­
nosim tu proživljenu svjetlost i harmoniju. Uzmem ih za ruke i
gledam u oči sve dok se njihov strah i nesigurnost te patnja na
pretvore i kanaliziraju u potrebnu aktivaciju pozitivnog raspo­
loženja i osjećaja nade da će im biti bolje.
Godine koje su slijedile udaljavale su me od mog dramatič­
nog iskustva s bolešću, ali uz stalnu strepnju od CT snimaka,
koje će možda pokazati da sam zdrava, ali možda i da se bolest
vratila.
Dolazeći na kontrolu, u iščekivanju rezultata, proživljavala
sam iznova svoj cijeli život kao da ću se oprostiti od njega, zau­
stavljajući se često na najdramatičnijim trenucima, pokušavajući
proživjeti ponovo situaciju i moje reakcije, ma koliko neugodne
bile. Tako sam uspjela svu tu svoju egzistencijalnu muku i teži­
nu naposlijetku izbaciti na površinu i prihvatiti ju s nježnošću,
svjesna da se prošlost ne može niti izbrisati niti promijeniti, ali
sigurno može utjecati na pozitivni tijek mog budućeg razmišlja­
nja i daljnjega života.
BOL, K R IV N JA I SMRT
Dragi prijatelju, draga prijateljice, želim Ti prenijeti pozitivno
svjedočanstvo, bez obzira na to što sam godinama i sama gomi­
lala i apsorbirala beskrajan niz destruktivnih emocija, zbog kojih
sam proživljavala nelagodu življenja, bol duše, patnju koja me je
navela da i sama odbijam život, nastojeći ga uništiti, nastojeći se
razboljeti. Upravo zato što sam i sama prošla taj proces, znam,
dragi prijatelju, što Ti proživljavaš i kojim putem moraš krenuti
da bi ozdravio.
Dakle, dopusti mi da Te podsjetim na osnovnoškolsku kemi­
ju. Svi smo skrojeni od istog materijala. Nakupina ugljika, vodi­
ka i kisika. DNA.
 125 RAK N A DUŠI
Kako mudro prosuđuje njemački pjesnik Johann Wolfgang
von Goethe kad kaže:
»Nema ništa gore od aktivnog neznanja.«
A morali bismo znati ove činjenice:
Nitko nije imun na tragično trojstvo ljudskog postojanja koje
čine bol, krivnja i smrt.
Prije ili kasnije svi patimo.
Prije ili kasnije svatko od nas umire.
Svi neizbježno griješimo.
Dragi prijatelju, draga prijateljice, želim Ti prenijeti svjedo­
čanstvo o tome kako kroz putovanje u našu vlastitu nutrinu m o­
žemo otkriti svoje izvanredne mogućnosti na koje imamo pravo.
One nas ujedno često pretvaraju u zarobljenike negativnih osje­
ćaja koji nas sprečavaju da postignemo ona stanja transcenden-
cije u kojem nam niti jedna situacija niti osoba niti poslodavac
niti ljubavnik niti bilo tko drugi može pomutiti naš unutarnji
mir. Upravo zato moramo iskoristiti svaku mogućnost i prigodu
da ostvarimo smisao našeg postojanja. Zato Hipokrat savjetuje:
»Ako si bolestan, prvo otkrij što si učinio da to postaneš.«
Zašto se upućujemo raznim putevima uništenja vlastitog
tijela, zašto utapamo egzistenciju u drogama i alkoholu, zašto
mijenjamo biokemijske i metaboličke procese našega organizma
do te mjere da potreba za njima postane fizička, ograničavajući
ili poništavajući moć našeg »Ja«, ugrožavajući kvalitetu našeg
života? Zašto nismo u stanju naći veći izvor zadovoljstva koji će
poništiti potrebu za uporabom destruktivnih tvari kojima ane­
steziramo svoju svijest?
NE O K R IV L JU J D RUGE
Dragi prijatelju, svjestan si da postoji nešto što Ti stvara bol živ­
X. MOJE V LA STITO ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTV IH 126
ljenja. Naizgled, ne prepoznaješ razlog ... A onda se kao bolesnik
pojaviš u nekom transplantacijskom centru jer Ti je jetra otka­
zala. Nađeš se u situaciji da zamijeniš kafić bolničkom sobom,
s toliko komplikacija da, ako imaš sreće da uspiješ stići do tran­
splantacije, Tvoj put u mukama tek počinje.
Svjestan si što si sam učinio od svojega tijela, koju si bolest
sam sebi prouzročio, ali nisi u stanju objasniti kako si stekao te
destruktivne navike. Vjerojatno je to tada bio jedini način da op-
staneš jer nisi imao spoznaju većeg zadovoljstva, a to je: živjeti
i biti.
Imaj uvijek na umu da živiš u jednom uglu posebno organi­
ziranog univerzuma, u privilegiranoj epohi. Vraćam se stoga na
početak i pitam te: »Koliko si puta pogledao u samoga sebe ne
okrivljujući druge za svoju bolest?«
Čovjek postane upravo onakvim kakvim se zamišlja. Misli
postaju stvarnost.
Dragi prijatelju, život pripada Tebi i Ti njime moraš upravlja­
ti. Dobio si taj božanski dar postojanja, a eto Te kako na ishodu
ove jedinstvene, nepredvidljive i neponovljive igre - života, kr­
variš. Možda zbog varikoziteta jednjaka umireš na nekom bol­
ničkom krevetu.
Svaka bol postaje lakša kada je podijelimo s drugima. Jedna
od tih boli jest strah od smrti, očaj i pritisak samoće koju izbje­
gavamo tražeći nazočnost drugih, često zadovoljavajući se lo­
šim društvom, mireći se s neugodnostima i prisilama koje svako
društvo nužno podrazumijeva. Našu unutarnju viziju projicira­
mo na druge, a prema njima imamo takav odnos kakav imamo
prema sebi samima. Upravo zato negativne reakcije kao što su
bijes, ljutnja, agresivnost, zavist i ljubomora nisu dio osobnosti
onih koji žive u ravnoteži. Takvi, kad u životu i naiđu na najgore
vanjske uvjete, usprkos svim preprekama ispred sebe, iza sebe i
ispod sebe uvijek idu prema gore i uzdižu se na višu duhovnu
 127 RA K N A DUŠI
razinu.
U Nepalu sam naučila koliko su brojne varijacije izraza bole­
sne duše na temu postojanja. Tražeći svoje mjesto u avionu koji
će me vratiti kući iz Katmandua, pozornost mi je privuklo troje
putnika na sjedištima iza mene. Muškarac slijeva je bio alkoho­
ličar - pa i da nije imao bocu whiskeya uza se - podbuhlo lice,
crvenilo i mutan pogled bili su indikativni. Do njega žena - na
prvi pogled vidim bulimična - na koljenima drži vrećicu punu
hrane, oči su joj nabrekle i zakrvavljene od popucalih kapilara.
I treći u tom redu, ovisnik o teškim drogama kojeg su izdale
brojne točkice na lijevoj podlaktici, na mjestu gdje narkomani
pronalaze venu.
Pri pogledu na ovu manifestaciju života ostala sam impre­
sionirana. Tijekom višesatnog avionskog leta razmišljala sam
0 tome koji su zajednički elementi prošlosti ovo troje ljudi. Na
koji način su ti ljudi investirali u svoju egzistenciju. Svaki je na
svoj način obilježio, stigmatizirao svoje tijelo koje je izražavalo
nelagodu, patnju, prerano istrošene i ostarjele stanice kože. Svi
troje su bili ljudi odsutnog pogleda, negdje u svom udaljenom
svijetu, bez interakcije sa svakidašnjicom, s postojanjem.
SJAJ I BIJED A A L K O H O L A
Dragi prijatelju, draga prijateljice, možda ćeš sebe prepoznati u
ovoj slici. Možda si konstantni konzument alkohola, pa premda
znam da imaš dobro opravdanje za sve što radiš i za sve što Ti se
događa, i premda znam da su drugi krivi za sve Tvoje probleme
1 da Ti to omogućuje da nastaviš svojim putem, neću Ti reći da je
taj put krivi. Za Tebe je jedini, jer alkohol djeluje odmah, modifi­
cira perceptivne, relacijske i afektivne aspekte, bez obzira na to
bila konzumacija čista hedonistička ili automedikacija.
Terminalne posljedice kroničnog alkoholizma u velikom su
128
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTVIH
broju završavale na mojem odjelu. Mnogi od njih uspješno
su prošli pretrage pa bi im bila dana mogućnost čekanja novog
or- gana, uvrštavajući ih na listu za transplantaciju. Ujedno,
bila je
to mogućnost da svoje ispaćeno, deformirano i komplikacijama
bolesti istrošeno tijelo vrate u normalu, uz zdravi izgled. A što
sa navikom, odvikavanjem, spoznajom posljedica uništavaju-
ćeg konzumiranja alkohola? Što poslije? Imajući karakteristike
anestetika alkohol modificira neke od cerebralnih mehanizama,
emotivnih i fizičkih, kao i neke droge.
Naime, svi ovi pacijenti, potencijalni kandidati za presađiva­
nje jetre, prolaze kroz razdoblje apsolutne apstinencije od alko­
hola prije stavljanja na listu za transplantaciju. Ili barem dozvo­
ljavamo iluziju da jest tako, iako postoje biokemijski testovi koji
su precizni indikatori konzumiranja alkohola tako da se može
jasno razlučiti tko jest a tko nije apstinent.
Dok je tijelo izdržavalo, alkohol je bio glavni medijator i mo­
dulator interpretacije života ovisnika i njegovih emocija koje su
oscilirale ovisno o načinu i količini konzumiranja. Koliko treba
biti jači pokretač svijesti ili nečega emotivno intenzivnijeg da bi
se shvatilo destruktivno djelovanje alkohola na organizam? Nije
to jednostavno. Njihova egzistencija je bila upravljana efektom
alkohola.
Indicija u ovisnost o alkoholu često je nepodnošljiva nape­
tost, neshvatljiv osjećaj praznine. Nema nikakve predodređeno-
sti ili prevladavajućeg socijalnog čimbenika, nego taj problem
nalazimo posvuda: u osoba od visoke razine školovanja do ra­
zine »bez školovanja«. Ali, sa sličnim afektivnim i emotivnim
shemama percepcije samoga sebe u nekom kontekstu.
Alkohol prividno ublažava i naizgled pomaže da se mnoge
situacije u psihički izmijenjenom stanju prebrode, kao što je u
nekih umjetnika oslobađao stvaralačku genijalnost koja je mož­
 129 R A K N A DUŠI
da bila zarobljena, inhibicije bilo koje vrste. Dok tijelo izdrži,
dok se ne razboli, a tada počinju nepovratne promjene i kompli­
kacije. Tek tada alkohol počinje gubiti prioritet, tek tada možda
shvatimo da smo bili u zdravom tijelu ranjenoga duha, a da smo
postali zarobljeni duh u bolesnome tijelu.
»Bože, daj mi snage da prihvatim stvari koje ne mogu pro­
mijeniti, hrabrosti da promijenim one koje mogu, i mudrosti da
razlikujem jedne od drugih«, reče još Marko Aurelije
Upoznala sam ih dovoljno dobro, njihove životne anamne­
ze, emotivne rane, slabosti, strahove, nesigurnosti i nezrelosti.
U reakciji na vlastitu slabost postajali su agresivni, prema sebi i
prema drugima, anestezirajući svoj osjećaj odgovornosti za ono
što čine alkoholom. Možda je to kemijsko sredstvo postalo neop­
hodno za njihov opstanak.
RA V N O T E Ž A D U H A I TIJ ELA
Postoji jedan manji postotak pacijenata pozitivnih na hepatitis C
koji su svoju bolest otkrili posve slučajno, iz biokemijskih nalaza
s poremećenim jetrenim parametrima. Posebice je to tipično za
jug Italije, gdje je postotak pozitivnih na hepatitis C čak prilično
visok, a da pacijenti nemaju simptoma, nisu cirotični niti bole­
sni, već su samo pozitivni na serologiju HCV-a. Cesto su paci­
jenti i desetljećima bili pozitivni na virus a da to nisu znali, niti
su imali ikakve simptome. Utvrđeno je da je do mnogih takvih
zaraza virusom dolazilo u stomatološkim ordinacijama. Danas
one imaju takve standarde sterilizacije da to više praktički nije
moguće no pitanje na koje znanost još traži odgovor jest zašto
neke zaražene osobe za kratko vrijeme dosegnu najgori stupanj
bolesti s milijunima jedinica replikacija virusa u sebi, a druge, s
istim virusom, desetljećima žive bez ikakvih simptoma: virusi
su u njima zapravo neaktivni, ne repliciraju se.
Dakako, da to ovisi o mnogim čimbenicima poput genotipa
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATAK IZ MRTVIH 130
virusa hepatitisa C (za Europu je tipičan genotip la ili lb),
ovisi o životnom razdoblju u kojem dolazi do infekcije te o
tome ima li osoba već druge infektivne bolesti koje mogu
olakšati izbijanje viroze. Ali zašto se nekada dogodi da se
virus ponaša kao da
imunosnog sustava nema, a nekada je on prepreka pred kojom
je virus nemoćan?
Vraćam se na poglavlje o psihoneuroimunologiji. Vraćam se
na harmoniju i ravnotežu duha i tijela, na pozitivno razmišlja­
nje koje će utjecati ohrabrujuće na naš imunosni sustav u shemi:
progresivna kontinuirana autodestrukcija dovodi nas u bolest
- a očajnička, ali konstruktivna želja za ozdravljenjem uz primje­
reno liječenje i potragu za psihofizičkom ravnotežom u ozdrav­
ljenje.
Zdravlje je nešto više od jednostavne odsutnosti bolesti. M e­
dicina će doživjeti svoj najveći trijumf kada bude otkrila način
na koji možemo zaboraviti na svoju bolest, muku i strah.
Pojava tumora, od dobroćudnih do zloćudnih, iskazuje da je
prijeđena granica nakon koje negativne i destruktivne emocije
prevladaju. Osobe koje su doživjele teške gubitke i koje nikada
nisu uspjele prihvatiti time izazvanu bol, produljuju stanje pre­
puštanja očaju odustajući od borbe koja bi ih dovela u racional­
no stanje prihvaćanja. Puštamo da nam tijelo postane polje to­
talnog uništenja koje nam malo-pomalo uzima život, lišavajući
nas tjelesne i psihološke moći. Obraćamo se slavnim liječnicima,
prolazimo nove eksperimentalne terapije koje ulijevaju nadu u
uspjeh, podvrgavamo se kirurškim zahvatima, često palijativ­
nim (koji ne liječe), ali zapravo nam je duhovni integritet pomu­
ćen i nije nam dopustio pravodobnu reakciju.
 131 RA K N A DUŠI X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTVIH 132

ZDRAV D U H - Z D R A V O TIJELO fizičkog držanja i ponašanja. Nije svjestan da mu srce preskače

zbog ukočenosti, kao posljedica hiperaktivnosti neurovegeta-
V
tivnog sustava, koji tako sam sebi pomaže. Ali, kaže, uz tablete
Sto je u nama uvjetovalo bolest i što moramo učiniti da bismo se
preskače manje.
izliječili, promijenili sve naše parametre vrijednosti i shvatili koji
Gospodin s druge strane nije imao niti dvije minute mira.
su nam životni prioriteti?
Stalno je imao potrebu nešto raditi, vrtjeti se, pa se odvažio i
Kao liječnica svakodnevno svjedočim najtežim bolestima,
priznao: »Ja imam lijena crijeva.« A zbog toga si toliko nemiran,
mukama i umiranjima. U jednom razdoblju svog života bila sam
da kompenziraš lijenost crijeva ili da »lijenost« bude limitirana
i sama bolesnica. Uvjerila sam se tisuću puta da je zdravlje naše
na crijeva. Ostalo sve radi....
istinsko, pravo i najveće bogatstvo. Zato trebamo voditi računa
Kako nismo svjesni da sve naše disfunkcije tijela izražavaju
o našim subjektivnim kvalitetama, o plemenitom značenju, spo­
naše psihičke probleme?
sobnom umu, mladenačkom temperamentu, smirenom duhu u
Kako nismo svjesni da nam i srce koje preskače i lijena crijeva
zdravom tijelu. To je najvažnije od svega.
žele prenijeti poruku da promijenimo nešto u našim životima.
Moja putovanja u Latinsku Ameriku, Amazoniju, Indiju, Ne­
Bolest je kristalizacija jednog mentalnog stanja.
pal i Meksiko, iscjelitelji, vidovnjaci, vračari, sveci... Od svih
Mislila sam na sve ono što sam naučila od iscjelitelja.
sam njih prihvaćala samo ono što je na mene djelovalo pozitiv­
Mislila sam na način, tehnike i metode kojom liječe i iscjeljuju.
no. Naučila sam tumačiti pacijente promatrajući ih. Nismo niti
Mislila sam na pacijente koje sam liječila u bolnici.
svjesni koliko toga o osobi možemo saznati samo pom no ju gle­
Mislila sam na sebe dok sam bila bolesna.
dajući; pogotovo ono što nam ona ne želi ili ne može reći. To mi
Ali: »Istraživanja raznih bolesti su toliko napredovala da je
je pomoglo da shvatim koliko sam sama bila ograničena zbog
skoro nemoguće naći nekoga tko je zdrav«, zaključuje Aldous
raznih strahova, zbog mnogih životnih situacija koje ne samo
Huxley.
da nisam riješila i ostavila za sobom, nego su, štoviše, i dalje
utjecale na moje ponašanje i, što je bilo posebno opako, na moje
zdravlje.
Jednom davno, tijekom mojih ranih duhovno-tjelesnih ek­
SMISAO ŽIVOTA U POMOĆI D R U G IM A
spedicija, vraćajući se iz Perua, u zrakoplovu je desno od mene
Čovjek je sinteza beskrajnog i dovršenog, vječnosti i privreme­
sjedio jedan ukočeni gospodin, a lijevo jedan isprepadani gos­
nog, mogućnosti i potrebe.
podin. Čitala sam neku knjigu medicinskog naslova, što je od­
Kao liječnica zaštitnički privijam k sebi male ljude, kojima i
mah potaklo razgovorljivost u mojih susjeda.
sada pripadam, jer ono što me čini ostvarenom i sretnom oso­
Dakle, gospodin koji je djelovao ukočeno, nakon sat vremena
bom - moj najdragoq'eniji dar jest da prenosim radost i ljubav,
iznošenja svoje anamneze s dojmljivom važnošću mi kaže kako
privilegiju postojanja.
njemu »preskače srce«. Naime, ima problema sa srčanim ri­
Ono svjetlo, onaj beskrajni snop boja, onaj tunel u kojem sam
tmom. Aha, zato i jest cijelo vrijeme ukočen. Tu je razlog njegova
 133 R A K N A DUŠI
se i ja jednom , umirući, našla, odbacio me je natrag, među
žive. U tom tunelu ću se vjerojatno ponovno naći, da njime
prođem do kraja, bez povratka.
Do toga dana, on je već postao dijelom mene. Omogućio mi
je da shvatim koju zadaću moram dovršiti. Ne znam jesam li na
dobrom putu i koliko mi to uspijeva. O tome svakako ne mogu
ja sama suditi. Znam, međutim, da sam od toga trenutka nasto­
jala dati sve od sebe, i još to činim.
»Našao sam smisao života u pomoći drugima da nađu smi­
sao u svojim životima.«, kaže Viktor Frankl.
Dragi prijatelju, stoga ne možeš baš reći: »Lako je njoj pisati
dok sam ja bolestan.« Griješiš, jer ja sam jednom bila na Tvom
mjestu. Bila sam i sama bolesna.
I ne zaboravi: Gdje god išao u potragu za Bogom (koji se
može zvati kako god je Tebi prikladnije, ali značenje je za sve nas
smrtnike isto) i u kojoj god ga formuli i formi zamišljao, jedino
mjesto na kojem ćeš ga naći je - u sebi. Kad ga osjetiš, to će biti
početak terapije i put ozdravljenju.
L IJEK KOJI D JE L U J E
Prije mnogo desetljeća istaknuti kršćanski mislilac, Pietro Ubal-
di iznenađujuće pronicljivo je o raku ustvrdio: »Radi se o kon­
ceptu kojem se znanstvenici bliže.«
Život je univerzalna bitka. Svi su u njoj —i ljudi i životinje.
Bitka je i u samoj stanici koja je pozitivna tvrđava opkoljena
negativnim silama. Ako ta tvrđava ne izdrži, ako nije psihički
podržana, negativne sile će prevladati i dovesti do anarhije otje-
lotvorene u tumoru na koji se može djelovati preventivno i psi­
hološki.
Podsjećam Te, dragi prijatelju, da ne ideš na Google pretraži­
vati svoju bolest. Od svih informacija koje odatle izrone, koncen-
trirat ćeš se na negativne. One će se utisnuti u Tvoju podsvijest
134
X. MOJE V LA STITO ISKUSTV O - POVRATA K IZ MRTV IH
koja je fantastično efikasna i temeljita u konkretiziranju nega­
tivnih misli (koje postanu i želje) u obliku ili tjelesne bolesti ili
devijantnog i neprikladnog ponašanja.
Preporučam Ti, dragi prijatelju, ne gubi vrijeme niti na istra­
živanja o djelovanju citostatika i citotoksika. Nećeš niti naći in­
formacija, jer u principu ih niti nema, pa je bolje da živiš u uvje­
renju da djeluju.
Bolje zamišljaj, vizualiziraj da svaka molekula kemoterapeu-
tika ubija stotinu tumorskih stanica, a kad sretne one tvoje zdra­
ve samo ih pozdravlja i pušta da žive jer one mu nisu meta. A
kad sretne one poluzdrave? Prvo ih pusti, ali ako se okrenu pa
postanu zloćudne, odmah ih nesmiljeno uništava.
Veliko je i intrigantno pitanje zašto se za toliko mnogo razli­
čitih vrsta tumora primjenjuje mali broj kemoterapeutika? Zašto
tih nekoliko vrsta kemoterapeutika treba djelovati na skoro sve
vrste tumora? Zašto se kombiniraju kemoterapije?
Zašto jedan poznati onkolog u uglednom američkom centru
za rak Memorial Sloan-Ketterin Cancer Center u New yorku, dr.
Sidney J. Winawer, nakon što je desetljećima svoje pacijente li­
ječio kemoterapijom, odlučuje ipak primijeniti alternativnu, ne-
prihvaćenu i nekonvencionalnu di Bella terapiju kad je njegova
voljena supruga Andrea oboljela od tumora?
Izostavljam bilo kakvo vlastito mišljenje o lijekovima te izbo­
ru kemoterapije, jer nisam onkolog, nego kirurg, pa nije toliko
važno koliko mogu procijeniti djelovanje kemoterapeutika na
tumor prije ili poslije operacije. Inzistiram samo na činjenici da
svaki pacijent doživljava bolest i tijek ozdravljenja individualno.
Najvažniji faktor izlječenja jest neupitno povjerenje između
specijalista i pacijenta. O nekim kemoterapeuticima ne izraža­
vam nikakvo mišljenje. Bilo bi kontraproduktivno. Ali neki se
pacijenti ohrabre pa postavljaju pitanja o učinkovitosti, djelova­
nju i rezultatima terapije. Za nuspojave su i bez pitanja sigurni:
niti jedna od opisanih neće izostati.
Efekt kemoterapije na tumor? Kakvo pitanje pacijenta!? Od­
 135 RA K N A DUŠI
govor specijalista: »Vidjet ćemo, pokušat ćemo.« Pacijent se ne
usudi više stavljati u sumnju učinkovitost kemoterapije, ali nije
baš uvjerenja da će postići željeni rezultat.
Ipak, budući da ima veliko povjerenje u specijalista jer je naj­
bolji a zove ga imenom, pita ga kako se osjeća, zove ga nedjeljom
da provjeri je li dobro, pacijent se »izliječi« pa ozdravi. Nađe
svoju unutarnju ravnotežu. Pazi na svoje zdravlje i na sebe. Pro­
mijenio je svoje životne prioritete. Ne ljuti se, izbjegava stresne
i konfliktne situacije, uživa, osjeća se sretno, cijeni to što je živ.
Konačno.
NE S U M N JA J, NE PR OVJE RAVAJ
I tada čitajući dnevne novine slučajno pogleda u rubriku »Zna-
nost» gdje će naći malu jedva vidljivu vijest: »Kemoterapeutik
pod imenom Rambo-10 (nazovimo ga tako) povučen je s tržišta
i nema ga više u onkološkoj primjeni.« Ne upotrebljava se. Ne
postoji više. A tko je to i zašto je tako odlučio? Naravno da ga to
zanima. Pa davno je izrazio svoje sumnje specijalistu pitajući ka­
kav je efekt tog kemoterapeutika na tumor? Odlučila je Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO). Njihove se odluke prihvaćaju
bez propitivanja.
Bivši onkološki pacijent želi znati i zašto je Rambo-10 povu­
čen s tržišta!? Taj lijek koji mu je budio sumnje (ali je ipak ozdra­
vio!), iako ga je primio na litre... Od svoga je djelovanja imao
dokazane samo nuspojave, a što se tiče djelovanja na tumor -
nije nađeno dokaza o posebnim efektima.
Kako će to djelovati na našeg bivšeg onkološkog pacijenta?
Vjerojatno će osjetiti da se bolest vratila. Dolazimo tako do za­
ključka da možda i ne treba čitati novine, barem dvije godine
nakon liječenja raka. Posebno ne rubriku »Znanost«.
Prihvatimo da liječenje raka može početi jednim kemoterape-
utikom, pa se onda priključi i drugi, nakon CT-kontrole skine se
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTVIH 136
jedan i zamijeni trećim. Pacijentove sumnje rastu i traže posvu
da - posebno na internetu - potkrijepljenje tome da je osuđen,
izabran i smješten u onih 50 posto pacijenata koji ne uspijevaju
preživjeti rak. Postupi li tako, pacijent nikada niti ne da moguć­
nost da kemoterapija uspije. Iskreno rečeno, možda specijalist
i ne zna točno način djelovanja kemoterapeutika, ali apsolutno
svi osim tumora imaju isti cilj: da tumor što prije nestane.
Dogodi se da tumor nestane. Pacijent uživa u teško stečenim
mjesecima slobode od strahovanja za svoj život. Dolazi vrijeme
kontrole a specijalist kaže: »Follow-up!«.
Pacijent - opet na Googleu - traži pojašnjenje. Opet zapne za
postotke preživljavanja i opet se smjesti u onaj postotak osuđe­
nika na smrt.
Prije svega, da je pacijent bio pozitivniji ne bi se niti našao u
situaciji u kojoj jest - bolestan.
Dakle, njegova su prirodna ponašanja: tenzija, strah i teror.
NE TU M AČI SVOJE N A L A Z E
Dobro je ako se uspije uvjeriti da bi ipak mogao dobiti još 50 po­
sto šansi preživljavanja iduće dvije godine, što će potvrditi nala­
zi (follow-up) dva tjedna nakon završenih mučnih ciklusa kemo­
terapije. Kojih? Više se i ne sjeća točno jer se terapija mijenjala,
dodavala i skidala. Pacijent odlazi na CT snimanje. Za njega je to
kao strogi postupak odvođenja tijela pred sudsko vijeće.
Točno za deset dana dogovoreno je: biokemijske pretrage,
CT snimanje (follow-up), a za 12 dana vizita kod onkologa koji
će tada već kod sebe imati sve Tvoje rezultate i analize. Tvoje će
tijelo tih 10 do 12 dana biti usredotočeno na eventualne simpto­
me, koji će varirati iz minute u minutu, iz sata u sat, iz dana u
dan. Oscilacije Tvog raspoloženja i samopouzdanja bit će vrlo
osjetljive. Tvoje će tijelo, već istrošeno od kemoterapije osjetiti
još više i jače čak i najmanje smetnje koje ćeš odmah zabrinuto
 137 RA K N A DUŠI
interpretirati i smjestiti u »sigurnu progresiju bolesti«. Stiže
de- seti dan. Najprije krećeš u laboratorij. Pokušavaš djelovati
smi- reno, samopouzdano i samouvjereno, kao da je Tvoj ego
ipak dobrano iznad nule. Nemaš niti straha. Pobogu, pa to je
samo rutinska kontrola koja će pokazati pozitivno djelovanje
kemote­
rapeutika - jer će markeri biti uvjerljivo niski!
Samo Ti znaš koji si pakao prošao u posljednjih šest mjeseci
terapije. Strah i proživljeni teror izviru iz svake Tvoje stanice.
Ali Ti se ipak držiš kao da si uvjeren da je sve pod kontrolom.
Ostavljaš dojam pozitivnog i racionalnog pacijenta...
Slušaš na zvučniku automat koji reproducira snimljeni glas
koji čita brojke. Čuješ jedan broj, pa ga čuješ još jednom. Onda se
sjetiš da ne zove po imenu zbog privatnosti. Otvaraš brzo ruku
kad se sjetiš da je u njoj papirić s Tvojim brojem. Ali papirić Ti se
u međuvremenu rastopio u znoju ruke. Ipak, možda bi ovo mo­
gao biti Tvoj broj. Digneš se na noge. Osjećaš se malo nelagodno,
misleći na otopljeni broj. Ako markeri budu u redu igrat ćeš ga
na lutriji, odlučiš u hipu. Možda pobijediš, kao što si pobijedio i
bolest. Misliš na užas proživljen tijekom posljednjih šest mjeseci
terapije. Dok Tvoja nelagoda polako ali uporno raste, sestra Ti
stavlja gumu oko podlaktice. Gledaš je. U tom trenutku Ti djelu­
je jako zločesta. I gruba. I debela. K tome, ne uspijeva naći venu.
Počela Te bosti od prsta jedne ruke. Završila s obje. Pa skoro do
ramena. Još se i ljutila. Kao da namjerno skrivaš žile. Kao da si
kriv što su, kako ona kaže »izgorene«.
I dok Te bode centimetar po centimetar, u Tebi nastaje, pa
počinje rasti osjećaj krivnje što nemaš vena. Točkica po točki­
ca. Jedna ruka. Pa druga. Podlaktica. Pa druga. Konačno uspije!
Promatraš kako sporo i jedva mučno ono malo krvi mučno ulazi
u injekciju. Ono malo krvnih zrnaca koji su preživjeli borbu li­
cem u lice s kemoterapeutikom. To malo zrnaca pokazat će kako
se Tvoje tijelo ponašalo za vrijeme terapije. Izlaziš iz laboratorija
nakon sat vremena. Obložen si flasterima po obje ruke... Poku­
X. MOJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATA K IZ MRTVIH 138
šavaš se uvjeriti da se to događa i drugima. A možda Ti sestra ne
bi izgledala tako gruba i zločesta da Ti je poklonila mali osmijeh
i upitala »Kako ste? Kako ide?« da Tvoje isrcpljeno biće osjeti
makar mrvicu dobrog raspoloženja. (Kad ozdraviš i dođeš na
kontrolu ta ista sestra bit će Ti najljepša i najbolja čak i ako ne
nađe venu. Nema veze, kad je sve u redu.)
Ali zato će CT snimanje biti bezbolno i brzo. Samo koju mi­
nutu.
Stižeš na drugi kraj bolnice. Na radiologiju i radiodijagno-
stiku. Kasniš. Čekaju Te, pa trčiš sa flasterima i vaticama koje
spadaju s ruku. Ljudi na bolničkim hodnicima Te gledaju čudeći
se što su Ti ruke pune točkica. A Ti želiš očima dati do znanja
da nije onako kako oni misle. Ma, zapravo Te više i ne zanima
što drugi misle. Žurno ideš prema sobi za CT. Još samo koju
minutu muke i brzo ćeš biti izvan bolnice i zaboraviti onu grubu
bolničarku.
Dakle, pokucaš na vrata. Na prijamnom šalteru nema nikoga
pa nakon koje minute stidljivo otvaraš vrata i ulaziš u veliku
sobu s CT uređajem na sredini. Staklom je odijeljena od drugi'
prostorije iz koje začuješ topao, mladi ženski glas. Konačno.
Ugledaš mladu i tako lijepu tehničarku radiologije da Ti za­
igra srce. Lijepo Te pozdravlja, uzme papire iz Tvoje izbodene
ruke, pogleda ih. Kaže Ti da se skineš i legneš. A sve to ne skla­
njajući mobilni telefon sa uha. Shvatiš da onaj topli glas nije bio
za tebe nego za osobu s kojom razgovara na telefonu.
Dok se skineš i liježeš, evo Te opet samoga. Mlada i zgodna
tehničarka je nestala u drugoj sobi. Sklonila se iza stakla, nastav­
ljajući svoj privatni razgovor. Slušajući, zaključuješ da bi mogla
biti trudna. I da je sretna. Odjednom Ti vikne da legneš i da se
strpiš koji trenutak, jer je tehničar-radiolog taman hitno otišao
na drugi kraj bolnice: »Uskoro će se vratiti!«
Mlada će bolničarka zvati svog dragog. Nećeš čuti o čemu
govori jer je sklonjena iza stakla. Ali si siguran da neće doći kod
Tebe jer možda - ne zna se nikad - ostane nešto od radijacija. A
 139 R A K NA DUŠI
one mogu biti opasne!
Tebi će dok čekaš i dok Te počinju boljeti leđa zbog tvrdog
ležaja (usput počet ćeš sumnjati u eventualne metastaze kostiju
jer pomalo već osjećaš i smetnje na leđima) pasti na pamet da pi­
taš specijalistu: »A je li ovo zračenje i CT svaka tri mjeseca mogu
štetiti zdravlju?«
Možda se nećeš sjetiti da si tek nedavno završio onih šezde­
set tretmana radioterapije (više i ne znaš prevesti u Gray...), ali
svejedno. Možda šteti. Tko zna?
v Napokon stiže tehničar-radiolog. Počinje snimanje. Zaključu­
ješ kako se uključio automatski audio-aparat koji Ti govori kada
disati, kada udahnuti zrak, kada zadržati zrak dok ne dobiješ
signal. Samo da ne zablokira prije nego što Ti kaže »Izdahnite!«.
Toliko si poslušan da bi čekajući novu naredbu zadržao zrak
i koji sat, ne sjetivši se da se vrpca baš u tom trenutku možda
isključila. Učinit ćeš sve samo da ne bi kao na jednom od prvih
tvojih CT nalaza pisalo: »Zbog slabe suradnje pacijenta nalaz je
takav kakav je.«
U nalazu CT-a kojeg će pacijent dočekati kao presudu, pi­
sat će: »Slijedi opći opis pacijentovih organa«. Onoga što i nema
veze s tumorom. A pacijent želi znati samo kako je tumor - da li
raste, miruje ili se smanjio, možda čak nestao? Evo opet daljnjeg
razloga za uznemirenost.
Zato, dragi prijatelju, draga prijateljice, nemoj nikada sam
pokušati čitati svoj nalaz CT-a, jer to je, u principu, jedna dizer-
tacija na temu kakvi mogu biti Tvoji organi. Da bi razumio ku­
piš medicinske rječnike, odlučan da Te ovoga puta neće zbuniti
medicinska terminologija. Ne, ne! Ovoga ćeš puta napraviti bolji
prijevod od onog latinskog iz srednje škole. Uzmeš si dva dana
odmora, pobrineš se da Ti nitko ne smeta i kreneš u odgonetanje
medicinske terminologije.
Prvi dan tog odmora posvetiš općem čitanju, generalno. Io-
nako ne razumiješ. Ali, tu su najskuplji i kvalitetniji medicinski
rječnici koji Ti daju apsolutnu sigurnost da ćeš sam znati kako
X. M OJE VLA STIT O ISKUSTVO - POVRATAK IZ MRTVIH 140
je završila bitka protiv Tvog tumora. Tumor ćeš, zbog lakšeg
prepoznavnja možda nazvati »zločesti Pero«, a kemoterapeutik
»Rambo 10«.
Prijevod Ti ide malo teže od očekivanog, cijeli si dan u papi­
rima i rječnicima tražeći točan prijevod opisa tvojih organa. Nije
Ti jasno zašto opisuje druge organe a ne samo »zločestog Peru«?
Kakve veze ima Tvoja prostata? Dobro, zna se, s godinama raste
prostata, a sve se drugo spušta. Ali, nisi star. Nema veze. A zašto
opisuje Tvoje krvne žile! Pa i to stoji. Opća situacija unutrašnjosti
je važna. A ti kalcifikati? Tvoje krvne žile gore su od zahrđalih
vodovodnih djevi. Dobro, to se isto može oprostiti.
A zašto opisuje Tvoju žuč? Koga briga što tu ima mali sitni
kamenčić? Ja želim znati gdje je i kako stoji onaj »zločesti Pero«!
Pa onda opis pluća. Ma čekaj, pola stranice posvećeno je plući­
ma. Ne, to ne možeš više niti prevoditi. Još su tu i limfni čvorovi.
Izdrži! Bližiš se kraju izricanja presude CT-a. Sada će nešto si­
gurno napisati o Tvom »zločestom Peri«. Mora. Tu su već zadnje
rečenice. Pa zbog toga je rađen CT! Zbog toga si potrošio svoja
dva slobodna dana.
A evo! Na kraju govori i o Tvom tumoru. Sad imaš ispred
sebe sve medicinske rječnike i termos bocu s kavom. Evo što
piše o tumoru: »Što se tiče tumora, u komparaciji sa zadnjim
CT-om ne vide se varijacije.« Samo to? Okrećeš papir da vidiš je
li to uistinu sve? Da! To je sve! Na kraju svega, jedino što sigurno
znaš je to da je taj zadnji CT kod Tvog onkologa a Ti nećeš niti
znati što je pisalo, nego samo ono što je onkolog rekao.
Vjeruj mi, dragi prijatelju, ono u što možeš biti siguran jest da
će »zločesti Pero« jednom nestati. S Tobom ili bez Tebe! Ipak bi
bilo bolje da ode bez Tebe.
STANI, R A Z M IS L I, POJMI I PRIHVATI
S kontrolnog pregleda se kući vraćaš prazan, bez leukocita koje
 141 RA K N A DUŠI
su Ti oduzeli za tumorske markere. Nemaš nikakvih saznanja
otumoru. Ne ideš na Google. Znaš samo da su Ti vene
»spržene«
od kemoterapije. To je još i super. Moglo je nekome pasti na pa-
m et da Ti ugradi portacath (mali biotehnološki potkožni dispozi-
tiv koji omogućava centralni venski ulaz lijekova, kemoteraepe-
utika, vađenje venske krvi bez direktnog oštećivanja vena). Ali,
eto nisu se sjetili, pa može valjda i bez toga. Vena imaš koliko
hoćeš. A dok ne »izgore«, dok se ne tromboiziraju, ima vremena.
Nakon pregleda za follow-up čekaš još neophodnih šest do
sedam dana. Tebi su to godine, pa i desetljeća. Svaki čas premje­
štaš se iz jedne u drugu polovicu statističkih pacijenata - onih
koji preživljavaju pa onih koji umiru!
Dođeš po rezultate kod specijalista. Gledaš ga u oči a on Ti
se smješka. Dakako, ne možeš biti toliko pozitivan pa odmah
interpretirati njegovu ljubaznost i osmijeh radošću jer nema više
Tvoga tumora. Prije ćeš pomisliti: »Evo smješka se da bi ublažio
ono što sad treba reći!«
Gotovo je. Sad će izreći osudu na smrt. U tom trenutku dok
specijalist sa smiješkom tek vadi CT snimke i biokemijske nala­
ze, prije nego što će išta reći, Tebi se, dragi prijatelju, od stresa
aktivirao neurovegetativni sustav. A kad se on aktivira u neko­
liko sekundi nestaje Tvog bljedila. Poprimaš žarko crvenu boju.
Oblije te znoj. Srce Ti počne skakati tako jako da iskoči iz prsa
i evo ga u vazi na stolu! Sve u samo nekoliko sekundi dok spe­
cijalist onkolog vadi nalaze i stavi ih ispred Tebe s osmijehom.
Pogleda Te pobjednički i onda mu se zaledi osmijeh: gleda Te sa
zaprepaštenjem. U apsolutnoj tišini Tvoje srce bubnja da jedva
čuješ njegove riječi. Govori Ti da je sve u redu. M ožda si čuo.
A možda i nisi, jer su Te u međuvremenu odveli u intenzivnu
njegu zbog malog infarkta.
Onkolog, gotovo pokošen aktiviranjem Tvog neurovegetativ-
nog sustava, slijedi Te u intenzivnu njegu, pa držeći nalaz - pre­
sudu u ruci uspije konačno reći jasno: »Nema tumora!«
X. M OJE VLA STIT O ISKUSTV O - POVRATA K IZ MRTVIH 142
Ali to Ti je sada druga briga. Nekad davno na Googleu si
pročitao da je kardiopatija jedna od komplikacija kemoterapije.
Moglo bi Ti se dogoditi da preživiš i to. Moglo bi Ti se dogodi­
ti da Tvoj specijalist sada kaže: »Dovoljno je na sljedeću kontrolu
doći za devet mjeseci!« Tada možda shvatiš i prihvatiš da imaš
devet mjeseci vremena za popravni ispit. Krećeš na intenzivni
tečaj iz lekcija života. Imaš devet mjeseci vremena da proživiš sa
svojim tijelom koje je bilo zlostavljano, bolesno i ispaćeno. Ako
dođe i prođe tih devet mjeseci, počinješ shvaćati da je sljedeća
kontrola za dvije godine. A to znači da bi mogao uspjeti! Nakon
dvije godine shvatiš da si uspio i da je Tvoj specijalist bio dobar
liječnik.
Ipak posebno si Ti sam utjecao na svoje ozdravljenje.
Nije bitno što su Te upoznali u svim svetištima. Još manje što
su Ti svi džepovi puni posvećenih sitnica, što imaš svete vode
i svetih sličica na krevetu, poviše i ispod kreveta, pa i u svakoj
prostoriji. Jedino je važno to da si se vratio zdravlju i životu,
da si jedan od najvećih proizvođača endorfina u regiji. Da imaš
uvijek divan osmijeh na licu. I ako nešto ne ide kako treba, nema
veze. Nisi Ti kriv. U svakom slučaju bit će bolje!
Bit će uvijek bolje. A Ti ćeš znati kako se to može!
Znaš što? Zatvori Google! Otvori svoj duh!
Zamisli koliko Ti može dobroga učiniti bilo koja terapija za
koju se zajedno s Tvojim specijalistom odlučiš.
Otvori svoje srce. Otkrij Boga kojega imaš u sebi. Osjeti u pot­
punosti sreću. Jer, potrebno je tako malo. Stani, razmisli, pojmi,
prihvati.
 143 RAK N A DUŠI
XI. DRAGI MOJ PRIJATELJU,
DRAGA MOJA PRIJATELJICE
Molim Te stani, razmisli, pojmi i prihvati da
Tvoje jedino istinsko materijalno dobro jest Tvoje tijelo.
Jer ono je jedino što Ti potvrđuje materijalizaciju tvog bića i
postojanja
Ovdje i sada
U ovom relativnom vremenu definiranom od i do. Što znači
jedan životni vijek.
Tvoj.
Dopušta Ti, Tvoje tijelo, da izražavaš svakodnevno svoje
pravo postojanje, potvrdu, realizaciju kroz evoluciju, kreativ­
nost, razvijanje svih sposobnosti Tvog djelovanja.
Znači, Tvoje tijelo izražava i dokumentira Tvoje postojanje.
Tvoj način izražavanja postojanja odražava se na Tvoje tijelo.
Percepcija sebe, način djelovanja Tvoje osobnosti, izražava
se na tijelu.
To što Tvoje tijelo m imo, strpljivo podnosi tvoje kaprice, tvo-
ju osobnost i ne pokazuje simptome, to ne znači da perfektno
funkcionira!
Jer, isto tako znamo (mislimo da znamo) da definicija zdrav­
lja nije samo odsustvo bolesti.
Malo o onim prijateljima - izdajicama koje zovu simptomi:
Simptomi su glasnogovornici koji nam u ime organa perio­
dično izlažu stanje našeg tijela.
Oni su poruke najrazličitije vrste koje se izražavaju u određe­
nim razdobljima života, i u posebnim situacijama.
Žele oglasiti često nelagodu i teškoće u radu nekog organa.
Preventivno.
Prije nego taj organ abdicira.
U početku su ti simptomi tihi, skoro pristojni i nenametljivi,
u izražavanju nelagode teških uvjeta rada.
XI. DRAGI MOJ PRIJATELJU , D RA G A MOJA P R IJA TE L JIC E 144
Jednog organa.
Tvog organa
Koji se može čak udružiti s drugim organima, bližima i dalji­
ma. Rad i produkcija jednog ovisi o funkciji drugih.
Tvoje biće, osobnost, ono što Te čini onim što Ti jesi, znači
može interpretirati, shvatiti značenje, može reagirati na Tvoje
simptome.
Tvoje biće može naći malo vremena, pa organizirati kratki
sastanak, uz sve sindikalne predstavnike Tvojih organa, poseb­
no onog odgovornog za simptome koji su se u nekoliko navrata
u posljednje vrijeme podmuklo pojavljivali, izazivajući reakcije
kao što su bolovi, patološke sekrecije, organske sm etnje...
Ti ćeš - Tvoja osobnost, sigurno pokušati shvatiti u čemu je
problem, posvećujući dužnu pažnju i zasluženu važnost Tvojim
simptomima i pokušati naći rješenje.
Osobnost je proizvod Tvog životnog iskustva, kao takva je
jedna i jedinstvena.
Znači, simptomi su takvi, pojavljuju se s vremena na vrijeme,
možda su izraženiji u zadnje vrijeme.
Problem se može riješiti
Na više načina.
Nakon što simptomi objasne opravdano neprihvatljive uvje­
te, pod utjecajem Tvoje osobnosti, u kojima su prisiljeni funkci­
onirati te se svaki dan boriti sa štetnim, otrovnim, negativnim
faktorima.
Faktorima koji ih maltretiraju. Koji dolaze i izvan tijela i iz
tijela.
Ti ćeš naizgled m im o poslušati da izlože sve svoje probleme
i nezadovoljstva.
Tvoji će simptomi, nemoćni, očekivati i pričekati da poduz-
meš zaštitne mjere.
Čekaju u patnji, trpeći, na tvoju intervenciju.
Neće dočekati!
Prevarit će ih Tvoja osobnost.
 145 RA K NA DUŠI
To je i bilo za očekivati, poznavajući Tvoje karakterne crte i
Tvoju osobnost!
Učinit će suprotno od očekivanog. Tvoja osobnost.
Najprije će izborno napraviti inspekciju.
Kao primjerice, imaš nekoliko m jeseci intenzivne jutarnje
mučnine. Muško si biće, znači da ipak nije u pitanju trudnoća.
Čekaš neko vrijeme, jer si muško, pa ignoriraš simptome, jer kad
Tvoje »biće« od 195 cm i 90 kilograma samo pomisli da bi bilo
korisno učiniti gastroskopiju, na živo, bez anestezije, Tvoj liječ­
nik je organizira u kratkom vremenu. I on misli da si muško
i kao takav otporan, izdržljiv. A Ti pomisliš na dva metra one
debele djevi koja će se uvući u Tvoj želudac i gledati Te licem
u lice, ali iznutra, i pobjegneš od straha. Zahvališ na brizi svom
liječniku, jer baš u ovom razdoblju i nemaš vremena za pretrage,
budući da završavaš jedan važan projekt. Ali obećavaš da ćeš,
čim prije učiniti potrebno. Znaš da bi trebalo učiniti preporuče­
no, pa zoveš sve moguće ambulante i preko granice koje će Te
uspavati i učiniti gastroskopiju tako da ne vidiš, ne čuješ i ne
osjetiš. I kad to organiziraš, taman prije pretrage će nestati muč­
nina, osjećat ćeš se dobro kao nikada prije. I jasno da nećeš ići na
tražene pretrage. Jer Ti si muško, jak i otporan. Nema mučnine.
Ovisno o vremenu i raspoloženju, kupit ćeš po preporuci
specijaliste kod kojeg si bio - a kako drugačije nego privatno -
najjače bojno oružje
Za Tvoje simptome. Tablete. Najbolje. Najjače.
Prije nego što su došle u Tvoj želudac ulazile su u želuce tisu­
ćama gurmana - pokusnih miševa iz laboratorija. Dobro, ako Ti
se čini neukusnim čuti da su to bili miševi, recimo to na ugodniji
način: bili su to pokusni kunići iz laboratorija.
Farmacijskog, jednog od najvećih svjetskih! Njima su se da­
vale te tablete danima, mjesecima. Te čudne tablete.
Ne pitaj se što je bilo na kraju s pokusnim životinjama.
Tebe ne zanima što su na kraju bili masovno pogubljeni. Do­
duše, nježno i neprimjetno, jer je trebalo i secirati te male životi­
XI. DRAGI MOJ P RIJATELJU , D RA GA MOJA PRIJA TE L JIC E 146
nje i pretvoriti ih u mala histološka stakalca, da bi se dokazala,
pokazala i dokumentirala učinkovitost novog eksperimental­
nog lijeka.
Sigurno Te tješi da je lijek dovoljno testiran. Na životinjama
je, ali nije na čovjeku. A jesi li siguran da ima isti efekt ta čarobna
tableta na Tebe kao i na onog bezimenog laboratorijskog kunića.
Jer na Tebi se nikad nitko ne bi usudio testirati lijekove. Sve
što uzimaš od lijekova najbolji je tretman za Tvoje simptome.
Dok tog čarobnog lijeka samo ne nestane jednog jutra s trži­
šta. Od straha nećeš se usuditi pitati zašto, ali znaš da je WHO
odlučio povući baš taj lijek.
Ali ima vremena do tada.
Živiš u iluziji i uvjerenju da će Tvoji simptomi konačno pre­
stati biti izvor brige.
Tvoja čarobna tableta će ući u želudac, presložit će se u dije­
love, poput svemirskog shutlea, proći kroz najteže uvjete, kisele i
lužnate (pa zato i jest napravljena s oklopom), i eto, djelotvorna
molekula tablete stiže u onaj organ koji je izrazio nezadovoljstvo
simptomima. I reći će: »Evo mene, tu sam! Plaćena sam da vas
držim u zarobljeništvu, da potiskujem bilo kakav način pobune!
Nema više igre! Nema više simptoma!«
Ali organ će reagirati i pokušati neutralizirati djelovanje ta­
blete. Kasno. Bojni otrov čarobne tablete djelotvorno je poništio
simptome. Dobro plaćen, dobro obavljen posao tablete koja je
prošla mjesece i mjesece pripravništva u najvećim i najluksuzni-
jim laboratorijima svijeta?
»Ja sam čarobna tableta, živim u elegantnoj kutiji s poprat­
nim opisom. O meni se zna sve«, kaže čarobna tableta: »Činim
samo dobro. Za nuspojave nije bilo nikakve reklamacije, što me,
ah, i čini tako vrijednom i skupom«.
Simptomi u šoku pogledaju jedan drugoga u nevjerici, pa
svi zajedno upru pogled prema gore, prema njemu, glavnom
uredniku događanja, pa opet jedan u drugoga. I tu završava pri­
ča. Nema simptoma. Kraj. Svi mirni i zadovoljni, Naizgled. Ali
147 RAK NA DUŠI
simptomi nisu tražili tabletu. Tražili su razgovor, kompromisnu
situaciju. Zaboravi. Neće biti ništa od toga.
Priznajem, možda ti simptomi i nisu izabrali najugodniji na­
čin izražavanja, ali to je bio jedini mogući izraz Tvog organa,
jedini način na koji je mogao razgovarati s tobom.
Prividno pomirenje na djelu.
Tablete funkcioniraju.
Ti ignoriraš i zaboravljaš svoje simptome.
Ali dolaze drugi.
Jer, osim tableta, nisi učinio ništa da shvatiš zašto su se pojav­
ljivali Tvoji simptomi. Nisi se potrudio shvatiti što ne radi dobro
u Tvome organizmu. A znaš da imaš samo jedan organizam u
kojem su fantastično spojeni ugljik, kisik, vodik. Bogomdan or­
ganizam koji je za Tebe uređen i dat Ti na raspolaganje. Znaš do­
bro da o Tvom ponašanju ovisi kako će se ponašati Tvoji organi,
fiziološki sustavi, Tvoje tijelo.
Simptomi se vraćaju u drugom obliku.
Mogu se u međuvremenu udružiti s drugim organima i za­
jedno izazvati nezadovoljstvo.
Mogu se pokazati na vanjskim, vidljivim dijelovima Tvojeg
tijela.
Ali, do tada će proći vremena. Dovoljno da shvatiš da se Tvo- je
biće, izgubljeno u bolesnim ambicijama, u materijalnom i pro­
fesionalnom i emotivnom smislu na trenutak zaustavi.
Jer je Tvoje tijelo oduvijek perfektno funkcioniralo. Prihvaća­
lo Tebe takvog kakav jesi.
Sto god činio svome tijelu, čemu ga god izlagao, što god i
koliko u njega unosio, ono je uvijek funkcioniralo.
Zašto pridavati važnosti nekim sitnim simptomima?
Tvoje je tijelo otporno, izdržljivo i čvrsto. Toliko otporno da
i ne obraćaš pozornost na ono što ulazi u tijelo i ono što izlazi iz
tijela.
XI D R A G I M O J P R I J A T E L J U , D R A G A M O J A P R I J A T E L J I C E 148
Srećom, Tvoje tijelo ima bogom nadahnut mehanizam nado­
knade. Srećom neovisan o Tebi. Ti automatski popravci do jedne
visoke granice uspijevaju suprotstavljati se Tvojem destruktiv­
nom ponašanju.
Što ne znači da je Tvoje ponašanje svjesno.
Kad dođe i prođe tu visoku granicu tolerancije tijelo izgubi
sposobnost samostalnog održavanja ravnoteže. A tada - spaša­
vaj se tko može!
Samo bez uzbuđenja, dragi prijatelju. Nastavi čitati, jer sve će
biti analizirano.
»Bolji napredak u liječenju tumora vezan je uz ranu dijagno­
stiku, nije vezan za mehanizam obolijevanja«, kazao je Aaron
Ciechenover.
A Tvoja priča može biti i ovakva:
Tvoje funkcionalno tijelo već neko vrijeme Ti šalje signale.
Da bi ti signali stigli do Tebe, moraju dobiti malo Tvoje po­
zornosti, pa se pretvaraju u simptome. Simptomi se interpreti­
raju apsolutno individualno, ovisno o vrsti i prirodi signala, jer
kako sam Ti rekla na početku, Ti si jedan i jedinstven. Recimo da
su Tvoji simptomi na početku bili diskretni, nespecifični, primje­
rice, difuzni bolovi u trbuhu.
Na početku nećeš primijetiti niti osjetiti niti interpretirati te
nespecifične bolove jer nisu dovoljno uvjerljivi da bi im Tvoje
biće dalo na važnosti. S vremena na vrijeme ćeš možda osjetiti
napokon i nespecifične i difuzne bolove, malo intenzivnije. Ali
ignorirat ćeš ih, opravdati s tisuću mogućih, životnih razloga
(alimentacija, piće, neuredan stil života).
Nemaš stolice već koji dan, iako je pražnjenje Tvojih crijeva
svakoga jutra u 7.23 bio razlog ljubomore švicarskih proizvođa­
ča preciznih satova. Sve to neće privući Tvoju pozornost. Tvoja
crijeva su lijena? Rješavaš problem klistirom. Problem riješen.
 149 RAK N A DUŠI
Možda će zatvor biti zamijenjen proljevom. No, niti to nije od
značaja za Tebe, jer u posljednje vrijeme večere u nekim restora­
nima mogle su biti uzrok.
Proći će još neko vrijeme.
Koji put će u Tvojoj stolici biti i krvi. Niti to Te neće brinu­
ti. Znaš da u posljednje vrijeme stalno u uredu sjediš na onom
neanatomskom tvrdom stolcu koji uzrokuje hemeroide. To je
moderna socijalna bolest, ali bez moguće invalidnosti, jer Tvoj
prijatelj kojem si se ležerno povjerio, taman se vratio iz bolnice
nakon operacije hemeroida. Imao je skoro iste simptome, zaklju­
čiš u zabludi, ali s olakšanjem.
Proći će još neko vrijeme. Možda Ti nestanu bolovi, stolica
skoro pa normalna, tek tu i tamo zapne, bez krvi. Skoro sve ri­
ješeno.
Osjetit ćeš da Ti je trbuh napuhaniji. Možda ćeš slučajno pod
rukom osjetiti malu tenisku loptu u desnom dijelu trbuha. Hm!
Samo prijeđeš preko toga. Proći će još neko vrijeme. I Tvoje ogle­
dalo, koje Te s osmijehom svako jutro ljubazno pozdravljalo, bit
će zabrinuto kada sretne Tvoje oči.
Sada počneš osjećati neku intenzivnu slabost. Stolica krvari,
bolovi u trbuhu su intenzivniji, osjećaš neku tešku masu, pipaš
je u desnom dijelu donjeg trbuha.
I tada se odjednom osvijestiš.
I počneš osjećati nešto što dosada nisi. Strah.
Dok sve zbrojiš evo Tebe kod kirurga, koji kada Te vidi skoro
da Te odbroji.
I tek sada počinješ buditi svoju svijest. O sebi! O Tvojem naj­
dragocjenijem materijalnom dobru. Tvoje tijelo je trebalo pažnju,
poštovanje. One čarobne tablete koje su potiskivale simptome
bile su iluzija. Laž. Nisi slušao simptome koji su Ti u dobroj na­
mjeri govorili. Tek sada shvaćaš koliko je Tvoje biće bilo u su­
protnosti s potrebama Tvojega tijela.
Zar Ti je trebalo doći do ove situacije? Kako se to moglo baš
Tebi dogoditi? Zašto? Tvoje će biće naći odgovor, ali trebat ćeš
XI. DRAGI MOJ P R IJATELJU , D RA GA MOJA P R IJA TE L JIC E 150
sveobuhvatnu reviziju svojeg postojanja. Trebaš se vratiti u vri­
jem e svog prvog simptoma, pa i ranije.
Na takva pitanja naći ćeš odgovor sam. U tome Ti mogu
samo pomoći.
Postoji, dakako, i ona suprotna opcija ponašanja Tvojega bića
prema simptomima i prema Tvojemu tijelu. Nerijedak način
doživljavanja i rješavanja simptoma: Na prvi znak napetosti i
trbušnih bolova uhvati te panika. Pipaš se po cijelom trbuhu,
ali ne osjećaš ništa posebno. Možda ipak mali bolovi u donjem
dijelu abdomena, na duboku palpaciju.
Ali bolje da nazoveš sve hitne liječničke službe koje su na ras­
polaganju, da samo upozoriš na svoj problem, u namjeri da do­
znaju o čemu je riječ. Nezadovoljan, nećeš telefonskim upitom
dobiti odgovore, pa sjedaš u automobil i krećeš u najbliži hitan
medicinski prijem. Dežurni će liječnik u četiri sata ujutro sigur­
no opravdati dolazak pacijenta, uvjeren da imaš jake bolove, te
napraviti sve pretrage, radiografiju (rendgen), biokemijske pre­
trage. A Ti ćeš se u međuvremenu držati rukama za trbuh te
aktivirajući neurovegetativni sustav biti blijed, tahikardičan, ta-
hipnoičan, u hiperhidrozi, kao da ćeš za minutu-dvije umrijeti.
To će Tvog liječnika iz hitne malo prevariti. Ali kada stignu svi
rezultati pretraga, tada će se i liječnik osvijestiti, sačuvati pro­
fesionalnost do kraja, doći će Tebi s velikom dozom diazepama
(apaurina) i reći da Tvoj trbuh stoji dobro, nema u njemu ništa
posebno. Vrati se kući, budi miran.
Nakon nekog vremena u stolici ćeš vidjeti, s obzirom na to da
stalno kontroliraš njenu boju i konzistenciju, koju kap krvi.
Srušit će se nebo!
Gubiš svijest, lupaš glavom u kadu, probudiš se na hitnoj
kirurškoj. Ništa posebno. Dvadesetak šavova na glavi, jer Tvoj
neurovegetativani sustav je uvijek spreman na reakciju.
Opet terapija velikom dozom apaurina. U nekim situacijama
pomaže. Dakako, ne i kod hemoroida koji su bili razlog krvave
stolice.
 151 RAK NA DUŠI
Previjene glave pokušavaš umiriti svoj neurovegetativni su­
stav, sjediš na toaletnoj školjki, polako ulaziš prstom u rektalni
dio svoga crijeva. Ne iz nepovjerenja, nego samo da dokumen­
tiraš hemeroide. Autorektalnu inspekciju ćeš raditi dva-tri puta
dnevno.
Inače, Ti si veoma agresivan ali sposoban menadžer koji
određuje sudbine tri tisuće radnika velike industrijske tvrtke, ali
to je mali detalj.
Svoje ćeš vrijeme ubuduće podijeliti između službenih sasta­
naka i bolničkih ambulanti. Dok se nešto ne dogodi.
Zato dragi prijatelju, draga prijateljice, ova moja poruka Tebi:
(Ovo nisu Božje zapovijedi, samo mudar način čuvanja fizičkog
integriteta.)
O Tebi ovisi da si stvoriš najveću težnju, sreću, koja se svaka­
ko poistovjećuje s onim što jesmo! Ne s onim što imamo.
Odiši ljubavlju. Bit će Ti dana.
Otkrij strasti i proživljavaj ih, kao slobodan čovjek, jer ćeš
samo tako u potpunosti moći ostvariti svoj smisao postojanja.
Ako si došao na ovaj svijet, znači da si bio izabran. Očuvaj
dugo taj dragoqeni dar kako bi svjedočio ljubav. A kad nudiš
RAK NA DUŠI 152
ljubav, ljubav Ti se vraća, Tvoje tjeskobe i Tvoji strahovi trans­
formiraju se i postaješ svjetlo pa ćeš tako pridonijeti očuvanju
ljudske vrste. Budi potaknut ljubavlju!
Ne želi zlo drugima.
Ne gubi se u zavisti, ljubomori i mržnji.
Svaka negativna i loša želja i namjera prema drugima samo
u Tebi stvara negativno magnetsko polje. U Tvom mozgu stva­
raju se modificirane percepcije koje djeluju na neuroimunološke
procese. Što to znači? Da svaka usmjerena negativnost prema
drugima kulminira u Tvom duhu, u Tvom tijelu izazivajući ne­
gativne reakcije prema sebi. Ne zaboravi!
Što se tiče boli, svaka je osoba u biti slobodna da promijeni
neku osobnu tragediju u ljudski trijumf. I to je pouka unutarnjeg
Boga u Tebi!
Imaj povjerenja! Poslušaj ga!
Voli te Tvoja Nela
 RAK NA DUŠI 154
153 RAK NA DUŠI

organa u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Zbog osobitog hum anitarnog zalaganja Predsjednik dr. Fra­
njo Tuđman odlikovao ju je 1999. Redom Danice hrvatske s li­
kom Katarine Zrinske, a u srpnju 2004. je na preporuku Pred­
sjednika Stjepana Mesića proglašena počasnom konzulicom Re­
publike Hrvatske u regiji Veneto.
0 A UTO RICI

Dr. Nela Sršen ugledna je liječnica, kirurginja, članica tima za

transplantaciju jetre Sveučilišne bolnice u Padovi.
Rođena je u Metkoviću, djetinjstvo je provela na Hvaru,
osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Splitu, a medicinu je
studirala u Italiji, na Sveučilištu u Padovi. Poslije studija je upi­
sala i specijalizaciju iz opće kirurgije, tijekom koje je bila i u New
Yorku.
Nakon specijalizacije je postala članica tima za transplantaci­
ju jetre prof. dr. Davida D'Amica, jednog od najcjenjenijih kirur­
ga Sveučilišne bolnice u Padovi. Specijalizaciji iz opće kirurgije
dr. Nela Sršen pridodala je i specijalizaciju iz rekonstruktivne,
plastične i estetske kirurgije. Od 2001. predavač je i mentor spe-
cijalizantima opće kirurgije.
Dr. Nela Sršen istaknuta je humanitarka koja je pomogla
brojnim pacijentima iz svoje domovine Hrvatske, ali i iz drugih
zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Jedna od prvih ta­
kvih pacijentica bila je Snježana Turić iz ratom zahvaćene Bosne
1 Hercegovine kojoj je operacijom u Padovi spašen život 1996.
godine. Zahvaljujući zalaganju dr. Sršen spašeno je stotinjak pa­
cijenata iz Hrvatske, među kojima slikar Dalibor Jelavić i kanta-
utor Arsen Dedić.
Pomogla je također dolasku na usavršavanje u Sveučlišnoj
bolnici u Padovi brojnim liječnicima iz Hrvatske, uključila se u
edukaciju liječnika-kirurga u programima transplantacije u Bo­
sni i Hercegovini te se uključila u programe promocije darivanja
 155 RA K N A DUŠI

KORIŠTENA I PREPORUČENA LITERATURA:

Dr. Bernard Siegel: A Book of Miracles, New World Library, Novato,

2011.
Kenneth Ring: Lessons from the Light, Inside Books, New york, 1998.

Leon Renard: Di cancro si guarisce: Le insospettate risorse dell'essere

umano, Amrita Edizioni, Torino, 1999.

Pietro Ubaldi: La grande sintesi, Edizioni Mediterranee, Rim, 1983.

Dr. Raymond Moody: Life after Life, Harper, San Francisco, 2001.

Ricardo Cellerino, Gianluigi Cetto, Andrea Piga: Oncologia clinica.

Prinicipi e pratica., Selecta Editrice, Pavia, 2011.

Satprem, Luc Venet: La vita senza morte, Edizioni Mediterranee,

Rim, 1985.

Dr. Sidney Winawer: Healing Lessons, Routledge, New york 1999.

Mongoni