KASANDRA - DRAMA ANTIČKE MITOLOGIJE

U TRAGEDIJI DANAŠNJICE

_________________________________________

HAMDO ČAMO

Zürich, 21.03.2021
KASANDRA - DRAMA ANTIČKE MITOLOGIJE U TRAGEDIJI DANAŠNJICE

„Onaj, koji na vrijeme ne shvata riječi upozorenja, shvatiće kada se ona ostvare“

1. Sposobnost poimanja

Traume koje nastaju zbog nedostatka empatije naspram očiglednosti i istine stare su koliko
i samo društvo. Riječi kao što su agonija, drama, tragedija, etičnost, osobnost,
samopoštovanje, prihvatanje činjenica, laži ili istine, nisu beznačajni još manje puki,
nestvarni i umišljeni etimološki pojmovi. Daleko više, riječ je o „iskonoslovlju“ pojmova
nastalih na iskustvenim znanjima i spoznajama i kao takve ih treba najozbiljnije i shvatiti.
Zašto se riječi upozorenja ne shvataju ozbiljno, pogotovu u vrijeme s vidnim i predvidljivim
posljedicama, pitanje je svih pitanja. Priča o požaru tek je gubitak vremena ako se ne koristi
sredstvo za gašenje požara. Predviđene požare, uključujući i društvene, moguće je, umjesto
riječima, suzbiti i ograničiti djelom (djelovanjem) na odgovarajući način. Uzbuna!, poziv na
uzbunu i opasnost ne treba shvatati šaljivom anegdotom. Svaki onaj ko na vrijeme ne shvata
riječi upozorenja treba biti spreman suočenja sa ozbiljnim posljedicama vlastitog sljepila
koje će ozbiljno shvatiti, nažalost, tek kada se ona ostvare. Izostanak razuma i
pravovremenog djelovanja svakom približavnju opasnosti, usljed poremećaja ili nedostaka
empatije prema sebi i drugome, dozvoljava „požaru“ da talačka kriza spoja poremećaja
individualnosti preraste u masovnu društvenu agoniju, dramu, konačno i tragediju.

2. Mitologija

Jedna od tragičnih likova grčke mitologije je Kasandra Trojanska.

Kasandra je bila trojanska princeza. Kćerka trojanskog kralja Prijama i Hekabe, sestra
Hektora, Poliksene, Parisa i Troilosa, i blizanka lijepe Helene zbog koje će doći do tragičnih
sukoba i Trojanskog rata. Princeza iznimne ljepote kojoj nije mogao odoliti ni sam Apolon,
sin Zevsa, bog muške ljepote, medicine, proročanstva, strijeljičarstva, muzike, svjetlosti,
sunca i kolonizacije, ali i smrtne pošasti. Apolon ushićen ljepotom Kasandri nudi mogućnost
sposobnosti proročanstva kao dar vječnog predviđanja budućnosti. Nakon što Kasandra
odbija Apolona, boga koji tjera svako zlo, bolest i nesklad, on iz očaja baca na nju i njezino
potomstvo prokletstvo - sposobnost predviđanja budućnosti, ali da joj nikada niko ne
vjeruje. Stoga se Kasandra u drevnoj mitologiji smatra tragičnom heroinom koja je uvijek
predviđala katastrofu i nečuvena upozorenja (u prisustvu oca Prijama predvidjela je pad
Troje), ali joj nikada niko nije vjerovao.
Umjesto povjerenja oraklu iz antičke mitologije, Kasandra je princeza čija su predviđanja i
proročanstva od svih neuvažavana, omalovažavana, dapače, proglašavana ludim i
nevjerovatnim.

Nakon osvajanja Troje, Asax Lokrer je Kasandru silovao u hramu Atene, gdje se bila sklonila.
Agamemnon koji je tvrdio da je Kasandra robinja, odveo ju je u Mikenu pretvorivši je u
svoju priležnicu. Međutim, nakon povratka vođe Grka iz Trojnskog rata i dolaska u Mikenu,
supruga Kitemnestra i njezin ljubavnik Aigistus, dočekuju povratak kralja Agamemnona i
ljubavnice mu Kasandre (koja je zbog svog vizionarskog dara predvidjela ovu sudbinu) i
ubijaju ih nožem.

3. Kasandra sindrom

Kasandra sindrom je u medicini prepoznat kao traumatski poremećaj efektivne deprivacije.

Skraćeno CADD, AfDD ili OTRS. Kasandrin sindrom nas, kao obične smrtnike, uvjetno može
dovesti u korelaciju sa Kasandrinim darom proročanstva, a i ne mora. Mogućnosti su
dvojake; da se može tek razmišljati o prokletstvu trajnog nepovjerenja koje je izvor bola,
frustracije, traume i tragedije ili suočavanja sa posljedicama takve odluke, kao trajne
psihološke i emocionalne nevolje kroz život.

4. Dramska umjetnost

Kasandra je nesumnjivo na prvi pogled jedan od marginalnih ženskih likova u antici grčke
tragedije i ni u jednoj tragediji se ne pojavljuje kao naslovna heroina. Međutim, njeno
prisustvo, koliko god marginalno, ima veliku moć koja je spaja, i u antropološkoj
perspektivi, sa pitanjima moderne stvarnosti. Ako je pak, moguće Kasandru predstaviti
tako, da prelazi iz mita u Ilijadu kao literarno-književni opus Homera, moguće je predstaviti
i na dramskoj sceni.

Uvijek je ugodno izenađenje predstava obrade Kasandre, kao tragičnog lika iz grčke
mitologije, pogotovo iz ugla dramske umjetnosti. Drame i tragedije, u kojoj su Grci još uvijek
nesumnjivi predvodnici, jer se još od antičkog doba prije od svih konfrontiraju sa temama
„bijega u sebe“, „bijega od istine i laži“, „prevara i ljubavnih drama“, zapravo, impliciraju na
bijeg od poznatog okruženja svakodnevnice, bijega iz svog političko-socijalnog konteksta
koji prijeti tragedijom bez iskonskog razumijevanja božije kao ljudske nužnosti. Na taj i
takav okvir moguće je naići u brojnim literarnim djelima vrhunske kvalitete, ali nemalo i u
dramskoj umjetnosti. Jedna od tema koja se bavi Kasandrom, koja kao dramska predstava
nosi naziv „Kasandra“, nailazimo u slovenskom izdanju knjige "Salto immortale: študije o
prevajanju poezije", Borisa Novaka, str. 291 i 292.:

„Čeprav je pričajoča knjiga posvećena prevajajnju, in ne avtorskemu literarnemu

ustvarjanju, naj mi bo dovoljno omeniti, da sem najintenzivnejšejo izkušnjo s "trohejskim"
aleksandrincem doživel v procesu pisanja tragedije v verzih Kasandra, ko jo je Dušan
Jovanović režiral v drami Slovenskega narodnega gledišča v Ljublani v sezoni 2000-2001.

Etični impulz za mojo dramsko upesnitev Kasandrinega lika je povezan z obleganjem

Sarajeva, ki sem ga tudi sam diživel kot organizator humanitarne pomoči za pisatelje in
intelektualce (v imenu Mednarodnega PEN-a). Mar ni Kasandra, trojanska prerokinja, ki je
bila obsojena na žalostno usodo, da nihče ni verjel njenim prerokbam, podobna današnjim
intelektualcem, ki zaman dvigujejo svoj glas, saj jih nihče ne sliši? In mar ni usoda Troje, ki
jo je Kasandra prerokovala, arhetipska prepodoba usode Sarajeva, Srebrenice in drugih
mest današnjega časa, ki so doživela oblaganje in krvavo razdejanje? Mar je ob primerjavi
natančnih opisov okružensnega vojskovanja v Homerjevi Iliadi in današnjih televizijskih
posnetkov množic zverinsko pobitih civilistov še mogoče tolažilna ilizuja, da Troja sodi v
nasilni arhaični svet, medtem ko naj bi mi živeli v civiliziranem, kulturnem svetu?“

U slobodnom prevodu sa slovenskog jezika:

„Iako je ova knjiga posvećena prevođenju, a ne autorskom književnom stvaralaštvu,

dovoljno je spomenuti da sam najintenzivnije iskustvo imao s "trohejskim" aleksandrijskim
tokom pisanja tragedije u Kasandrinim stihovima, kada ju je režirao Dušan Jovanović u
drami Slovenskog narodnog kazališta u Ljubljani u sezoni 2000-2001.

Etički impuls za moju dramsku predaju Kasandrinog lika povezan je s opsadom Sarajeva,
koju sam također doživio kao organizator humanitarne pomoći za pisce i intelektualce (u
ime Međunarodnog PEN-a). Nije li Kasandra, trojanska proročica, koja je bila osuđena na
tužnu sudbinu da niko nije vjerovao njezinim proročanstvima, slična današnjim
intelektualcima koji uzalud dižu glas jer ih niko ne čuje? I nije li sudbina Troje koju je
Kasandra prorekla arhetipsko prepričavanje sudbine Sarajeva, Srebrenice i drugih
današnjih gradova koji su doživjeli opsadu i krvavu pustoš? U usporedbi s preciznim
opisima rata u okruženju u Homerovoj Ilijadi i današnjim televizijskim snimcima mase
zvjerski ubijenih civila, je li i dalje utješna iluzija da Troja pripada nasilnom arhaičnom
svijetu dok bismo mi trebali živjeti u civiliziranom, kulturnom svijetu?