Ivo Andric rođen je u Travniku 1892.

godine, dobitnik nobelove nagrade za književnost

(1961. godine).

U djelu, romanu "Most na Drini ćuprija" iz 1945. godine Andrić u 7. poglavlju spominje kako
su se ljudi iz Višegrada u 19. stoljeću branili od onoga što, takoreći, mi proživljavamo danas.
Kako Andrić piše, u 25 godina, u 19 vijeku, u okolini Sarajeva dva puta se pojavljivala kuga i
jednom kolera. I tada se nije moglo ni u Sarajevo, niti iz Sarajeva. Ipak i tada, kao i danas,
bilo je neodgovornih putnika koji su se satima ubjedjivali sa čuvarima na mostu da ih puste
prema Kasabi. Silni novinski članci koje ovih dana možemo pročitati govore nam da se
ljudska narav malo promjenila, tako se i se nađe pokoji pojedinac koji bi "kršio naređenja".
Komičan primjer je to da ljudi i danas raspravljaju se o tome da li rakija i bijeli luk pomažu
protiv zaraze, u 19. stoljeću su, kaže Andrić, "čuvari reda su pili rakiju i jeli beli luk kao
preventivu...". Višegradski stanovnici "branili" od zaraze ne dopuštajući nikome da pređe
preko mosta, što nam također pokazuje nam da su mjere čuvanja ostale slične, države sada
zatvaraju svoje granice.
Da su neka djela bezvremena, i ne gube na aktuelnosti uprkos decenijama koje prolaze,
pokazalo se kao tačno.  Andric je zaključio da se “Bolesti mijenjaju, ponašanje ljudi – ne”.
Što se pokazalo tačnim, u smislu da se protiv "kuge modernog doba" ljudi bore skoro
identično.