Naš svet knjiga

~0~
Naš svet knjiga

KEELA

SERIJAL: BRAĆA SLATER

KNJIGA 2,5

PREVOD I OBRADA

~1~
 Naš svet knjiga

1. POGLAVLJE

“Keela... Pomozi mi.”

Otvorila sam oči uspravila se iz mog ležećeg položaja. Nisam bila u mojoj
spavaćoj sobi, niti čak u mom stanu. Bila sam negdje gdje nisam nikad prije bila,
ali nisam mogla odrediti gdje. Bio je to niz hodnika s brojnim zatvorenim vratima.
Strah me zgrabio, te sam počela teško disati kad sam ustala.
“Keela?”
Glas mi je bio u uhu i požurivao me da mu pomognem, preklinjući me svakim
slabim dahom. Zbog toga mi se srce ubrzalo. Okrenula sam se u krug kako bih
vidjela tko me treba, ali nisam pronašla izvor zvuka.
“Gdje si ti?” Viknula sam.
Začula sam muške jauke, a to me prestrašilo. Znala sam taj jauk, ali nisam se
mogla sjetiti kome pripada. Moj um je bio u oblaku zbunjenosti.
Počela sam trčati kroz tamne hodnike. Skrenula sam lijevo i onda desno, onda
opet lijevo dok sam jurila hodnicima u potrazi za osobom koja me dozivala. Svaki
zid u hodniku je bio identičan slijedećem i nisam bila sigurna da li sam pogrešno
skrenula i da li sam nekako opet završila tamo gdje sam bila kad sam otvorila oči.
Sve mi je bilo zastrašujuće slično. Znala sam da sam hodala ovim hodnicima prije,
ali se nisam mogla sjetiti kada niti zašto.
Zacvilila sam kad su me zidovi kremaste boje u hodniku počeli opkoljavati i
mijenjati boju. Nakrivila sam glavu u stranu i gledala kako se tragovi krvi
pojavljuju na zidu u obliku ljudskih otisaka dlanova. Izgledalo je kao da je netko
stavio svoje krvave dlanove na zid i lijeno šetao hodnikom razmazujući putem
gustu crvenu tekućinu.
Vrisnula sam od straha i počela opet trčati.
“Keela?” Viknuo je glas od prije.
Dolazio je iz svih smjerova kao da je u hodniku postojalo stereo ozvučenje.
“Tko si ti?” Vrisnula sam zaprepašteno. “Gdje si?”
Iznenada je nastala mrtva tišina.
Jedini zvuk koji sam mogla čuti je bilo moje vlastito ubrzano disanje.
Prestala sam se kretati i slušala.
Nakon nekoliko trenutaka potpune tišine, čula sam kako je brava škljocnula.
Zvuk je poslao vibracije kroz pod ispod mojih nogu i na trenutak pomislila sam
da ću pasti od njihove snage. Vibracije su prestale brzo kako su i počele, a ja sam

~2~
 Naš svet knjiga

uspjela povratiti svoju ravnotežu. Škripanje i cvilež vrata koja se otvaraju ispunilo
mi je uha nekoliko sekundi kasnije i okrenula sam se kako bih vidjela tko ili što je
iza njih. Zaškiljila sam kad su se vrata na kraju hodnika širom otvorila, ali sve što
sam mogla vidjeti unutra je bila tama.
“T-tko je tamo?” Zazvala sam drhtavog glasa.
Čula sam kako muškarac jauče, a onda zvuk metalnog škljocanja – taj mi je
zvuk bio poznat. Bio je to zvuk repetiranja pištolja.
Progutala sam povraćanje koje je prijetilo da će se izliti iz mog grla u svakom
trenutku.
“Keela?” Poznati ženski glas je šapnuo iza mene. “Moraš pomoći Alecu.”
Alec?
Okrenula sam se, ali kao i prije, nikoga nije bilo.
“Alec?” Zazvala sam.
“Keela!” Vrisnuo je njegov glas.
Osjetila sam kako počinjem paničariti kad sam shvatila da je to bio Alecov glas
koji sam čula ranije. Njegov glas je bio pun boli i straha koji me dozivao u pomoć
prije nekoliko minuta.
“Gdje si?” Vrisnula sam.
“Tamo unutra, moraš mu pomoći,” šapnuo je ženski glas u mom uhu kad sam
se okrenula prema vratima koja su vodila u tamu. Bez razmišljanja počela sam
trčati prema tamnoj sobi, ali bez obzira koliko sam brzo trčala, izgledalo je kao da
nisam bliže sobi.
Vrisnula sam i poskočila nazad od straha kad se sjena pojavila preda mnom.
Pala sam na stražnjicu i zacvilila od užasa kad je lik pojurio naprijed i unio mi se u
lice.
Mogla sam samo vidjeti sjajne srebrne oči, bez crta lica.
“Alec će umrijeti ako je ne zaustaviš,” lik ispred mene mi je šapnuo.
“Zaustavim koga?” Vrisnula sam.
Lik je izblijedio u ništavilo i još jednom sam dobila pogled u tamnu sobu, samo
što više nije bila tamna. Bila je osvijetljena, a Alec je bio u sredini sobe na
koljenima posegnuvši za mnom, ali mu je glava bila pognuta. Trepnula sam, a kad
sam se usredotočila sjena se opet pojavila preda mnom, ali sada je stajala iza
Aleca.
“Zaustavi je, Keela!” Vrisnuo je ženski glas prema meni iz svih smjerova.
“Bori se da ga spasiš!”
Uzdahnula sam kad je lik podigao svoju ruku i uperio predmet u svojoj ruci u
Alecovu pognutu glavu. Zaškiljila sam kako bih vidjela što je to i kad sam

~3~
 Naš svet knjiga

zapazila srebrnu cijev pištolja skočila sam na noge. Vrisnula sam Alecu da se pazi
dok sam trčala prema njemu. Ovaj put kad sam trčala prema sobi bila mi je sve
bliže, ali čak unatoč mom najbržem trku još uvijek nisam bila dovoljno brza.
“Alec!” Vrisnula sam kad je glasni zvuk odjeknuo hodnikom i zazvonio mi u
ušima.
Pištolj je opalio i Alecovo beživotno tijelo je palo na pod i u isto vrijeme vrata
sobe su se zalupila. Došla sam do vrata sekundu poslije i zabila se u njih. Nisam
osjetila fizičku bol kad sam se odbila od vrata i pala unazad na pod. Nisam mogla
osjetiti ništa od teškog bola u mojim prsima, a suze su mi se slijevale niz lice.
Ustala sam na noge i pokušala otvoriti vrata, ali se kvaka nije htjela okrenuti.
Lupala sam objema rukama po vratima i udarala ih nogama, ali uzalud. Bila su
čvrsto zaključana.
“Keela?” Drugi poznati glas je rekao iza mene.
Okrenula sam se i uzdahnula.
Nico, Ryder, Damien i Kane su stajali ispred mene.
“Morate pomoći-”
“Zašto nisi pomogla našem bratu, Keela?” Damien me prekinuo.
Trepnula sam. “Pokušala sam-”
“Dopustila si da Alec umre. Dopustila si da naš brat umre,” Nico me prekinuo
bijesno me gledajući.
Počela sam dahtati dok sam malo zakoračila unazad, međutim naletjela sam
na vrata koja sam nemilosrdno pokušavala otvoriti samo nekoliko sekundi ranije.
“Trčala sam. Pokušala sam-”
“Dopustila si da umre zato što ga ne želiš, ne želiš njegov život,” prekinuo me
Ryderov glas.
Njegov glas je režao.
“Ne!” Počela sam cviliti. “Volim Aleca, želim ga. Molim vas pomozite mi da
mu pomognem.”
Kane je pucnuo jezikom prema meni. “Volio te je, Keela. Htio te oženiti, a ti si
dopustila da umre. Zašto?”
Sklopila sam oči.
“Zašto nisi htjela našeg brata?”
“Zašto ga nisi spasila?”
“Zašto ga nisi voljela?”
“Zašto, Keela?”
Stavila sam ruke preko ušiju i vrisnula kako bi blokirala glasove braće Slater,
ali sam svakog od njih jasno čula u svojoj glavi.

~4~
 Naš svet knjiga

Zašto? Zašto? Zašto? Zašto?

Otvorila sam oči i vrisnula još glasnije kad su se četvorica braće zaletjela u
mene ispruženih ruku. Pala sam na koljena i pognula glavu, te čekala da osjetim
bol njihova napada, ali nije nikada došla. Oklijevajući sam pogledala gore i
viknula kad su hodnici nestali zajedno s braćom. Sve je bilo zamijenjeno velikom
prostorijom s ogromnom platformom u sredini. Dva muškarca bez lica su se
borila gore na njoj, a gomila ljudi je okružila platformu vrišteći i navijajući za njih.
Ustala sam na noge razgledavajući po prostoriji i upijala sve. Platformu, ljude,
plesni podij, separee, šank... Znala sam gdje sam... Bila sam u Tami.
“Keela? Dođi ovamo, draga.”
Okrenula sam se i zurila u mog ujaka Brandona.
“Zašto?... Kako?...”
“Šššš,” mrmljao je moj ujak Brandon dok mi je prilazio. “Sve će biti u redu. Ja
ću sve popraviti.”
Okrenula sam se prema njemu i zagrlila ga, ali sam se povukla kad su mi
njegove ruke pritisnule leđa, a osjećaj vlage me pogodio. Koraknula sam unazad
od mog cerećeg ujaka i uhvatila se za leđa. Vratila sam ruke ispred sebe i zurila u
njih.
Bile su umrljane gustom crvenom tekućinom.
Zacvilila sam kad mi je metalni miris krvi ispunio nos. Pogledala sam opet u
mog ujaka, ali sam vrisnula i posrnula prema naprijed kad osoba ispred mene nije
bila moj ujak. Bio je to duh vraga iz moje prošlosti.
“Marco,” zacvilila sam.
Marco Miles mi se nasmiješio zlim osmijehom, te pogledao u svoje ruke.
Njegova krv mu je prekrivala ruke.
Pucnuo je jezikom i podigao pogled kako bi susreo moj.
“Dakle... zar ovo nije zanimljivo?”
Pokušala sam se odmaknuti od njega, ali je više ruku zarobilo moje tijelo i
prisililo me da kleknem. Pogledala sam gore, onda u lijevo i desno, te zajecala.
Nico i Damien su me držali s desna, a Ryder i Kane su me držali s lijeva.
“Sada,” zarežao je Nico. “Natjeraj je da plati što je povrijedila Aleca.”
“Nisam ga povrijedila! To nisam bila ja!” Vrištala sam. “Bila je to sjena!”
Poznati škljocaj repetiranja pištolja je ispunio moj um.
Osjetila sam šok kad mi je hladni metalni objekt bio pritisnut na moje čelo.
Hiperventilirala sam od jecaja dok sam podizala glavu i buljila u cijev pištolja.
Vrisnula sam od užasa kad krivac koji drži pištolj nije bio Marco, već sjena.
“Ti!” Povikala sam dok su mi se suze slijevale niz obraze. “Zašto to radiš?”

~5~
 Naš svet knjiga

Sjena je postala čvrst lik i pretvorila se u osobu. Osoba je bila odjevena u dugi
crni plašt s velikom kapuljačom koja joj je prekrivala lice.
“Odgovori mi,” vrisnula sam i borila se protiv zahvata braće na meni.
Sjena kao je podigla svoju slobodnu ruku i povukla kapuljaču unazad.
Ukočila sam se dok sam zurila u vlastiti odraz.
Bila sam to ja.
Ja sam bila sjena.
“Ti ga ne zaslužuješ,” rekla je moja sjenovita verzija i povukla okidač.
Probudila sam se s trzajem, zadahtana i prekrivena znojem. Morala sam sjesti
kako bih mogla disati, ali nisam mogla.
Gušili su me.
Gušio me je do smrti mišićavi mužjak od 100 kilograma.
A to nije bio Storm.
Moj zaručnik, medvjed koji me je gušio do smrti, raširio je sedamdeset posto
svog velikog tijela preko mene, pribivši me na madrac. Navikla sam se na to –
Alec me rijetko puštao dok smo spavali, ali kad sam jako morala mokriti, mogla
bih zaplakati, bilo je užasno.
Upravo sada je bilo jedan od tih puta.
Nisam htjela buditi Aleca, jer je trebao svojih osam sati sna, inače bi se
pretvorio u mrzovoljnog dječaka. Također, nisam htjela da me vidi u mom
trenutnom stanju.
Uvijek sam bila slomljena nakon noćne more.
Pokušala sam se pritisnuti nazad u moj madrac kako bi stvorila udubinu da
dobijem prostora kako bih mogla lakše iskliznuti s kreveta. No, kad sam se
pomakla, Alecova ruka se samo još čvršće omotala oko mog tijela.
O, jebiga.
Morala sam ustati.
“Alec,” zagunđala sam.
Ništa.
“Alec.”
Niti jedan prokleti zvuk.
“ALEC!”
Alec se trznuvši probudio, uspravio se skočivši, uzevši moju deku sa sobom u
panici. Sada kada sam bila slobodna od njegove drobeće težine, brzo sam se
otkotrljala na lijevu stranu i ustala s kreveta na pod. Okretala sam glavu na
ramenima i protegla ruke i noge.
To je bilo bolje, puno bolje.

~6~
 Naš svet knjiga

“Jesi li dobro? Što nije u redu?” Alec je upitao dok je puzao preko kreveta
prema meni u slijepoj panici.
Kleknuo je na naš madrac i stavio svoje ruke na moja ramena. Bilo je mračno u
našoj sobi, ali svjetlo iz hodnika je sjalo unutra i pomagalo mi da vidim Alecovo
zgodno lice. Gledala sam kad je zaškiljio i pregledavao mi lice kroz tamu.
Odgurnuo me na dužinu ruke i gledao u moje tijelo, oči su mu pregledavale svaki
moj centimetar. Pustio me nakon trenutka i sjeo na svoje pete namrštenim
umornim licem.
“Izgledaš dobro,” promrmljao je.
Nisam si mogla pomoći da se ne osmjehnem. “I jesam dobro.”
To je bilo jako daleko od istine.
Alec je zurio u mene dugi trenutak prije no što je zarežao, “Zašto si onda
vikala moje ime?”
Zato što si me gušio do smrti.
Slegnula sam ramenima. “Morala sam na WC, a ti si me pritisnuo na krevet pa
sam zazvala tvoje ime kako bih te probudila,” lagala sam.
Alec je zadahtao. “Nisi samo 'zazvala moje ime', vikala si kao da te ubijaju.”
Prikaz pištolja kako je opalio u mojoj noćnoj mori me pogodio, ali sam ga
otresla.
“Zakreštala bih ili bar pustila visoki vrisak kao bijela žena da me netko ubija.
Ne bih vikala uopće da sam znala da će te to toliko uzrujati.”
Alec je izgledao iscrpljeno dok je trljao svoju ruku preko svog prekrasnog lica.
“Zašto bijela žena?”
Slegnula sam ramenima, opet. “Obično bijele vrište najglasnije kad ih ubijaju u
horor filmovima.”
Alec je trepnuo svojim umornim očima i onda se okrenuo od mene i pao nazad
na svoju stranu kreveta.
Lijep razgovor.
Okrenula sam se i pojurila iz spavaće sobe, niz hodnik u kupaonicu. Olakšala
sam se i pritom uzdahnula od užitka. Kad sam završila otišla sam do umivaonika
i oprala ruke. Poprskala sam lice vodom i zurila u ogledalo.
“To je bio samo san,” rekla sam sama sebi.
Kad sam izašla iz kupaonice, okrenula sam glavu u smjeru kuhinje i dnevnog
boravka i osluškivala. Opustila sam se i vratila u spavaću sobu kad sam se uvjerila
da čujem Stormovo hrkanje.
Bila sam kao mama medvjedica kad se radilo o njemu, čak i više nakon što je
bio povrijeđen prošle godine. Svaki put kad bih išla na WC noću, uvijek bih

~7~
 Naš svet knjiga

osluškivala kako bih se uvjerila da čujem njegovo hrkanje, pa sam znala da još
diše. Opustila bi me spoznaja da je on dobro.
Kad sam se vratila u spavaću sobu uvukla sam se u krevet i privila se uz
jastuk. Pokrila sam se dekom i zatvorila oči uz opušteni uzdah. Otvorila sam ih ni
sekundu kasnije kad sam osjetila kako se nešto očešalo o moju stražnjicu.
Odmah sam suzila oči. “Ni ne pomišljaj na to.”
Tišina.
Nisam micala svoje tijelo, ali sam otvorila oči i koncentrirala se dok sam
slušala Alecove pokrete. Nisam čula ništa osim njegovog disanja i namrštila se.
Možda je deka bila ta koja je dotakla – “Alec!” Viknula sam, prekidajući svoje
misli.
Alec se zacerekao kao dječak dok je omatao ruke oko mog tijela i povukao me
unazad dok mi leđa nisu bila pripijena uz njegov prednji dio tijela. Kružio je
zdjelicom o moju stražnjicu i čim sam osjetila tvrdoću njegove dužine znala sam
da spavanje ne dolazi u obzir. Dopustila sam mu da me okrene na leđa i mogla
sam naslutiti njegov osmijeh kad sam okrenula glavu i poljubila najbliži dio
njegovog tijela koji su moja usta mogla doseći, ispalo je da je to bila ključna kost.
“Znala sam da si ti taj koji me dira,” mrmljala sam.
Alec se sagnuo i pomilovao moj nos svojim. “Kad god nešto dotakne tvoj dio
tijela kad smo u krevetu, šanse su 99,9 % da sam to ja, a ne Storm, koji te pipa.”
Lagano sam se smijuljila. “Nikad ne mogu biti sigurna, nekoliko puta je Storm
došao u sobu i gurkao me dok se šuljajući popeo na krevet.”
Alec se podsmjehnuo. “Pretili njemački ovčar se ne bi trebao šuljati bilo gdje.
Ozbiljno sam mislio da postavim kamere da vidim kako je tako nečujan kad se
šulja okolo.”
Radost me je ispunila kad su Alecove ludorije otjerale brigu i dosadni strah
koji su preostali od moje noćne more.
Nacerila sam se. “On je nindža pas.”
Moja nova šifra za Storma je išla na živce Alecu.
“Nindža pas, molim te. Više je sumnjivi pas. Kunem se da je bio ljudsko biće u
prošlom životu.”
Tada sam se nasmijala i stavila ruku na usta kako bi se utišala.
“Zašto si se utišala?” Upitao je Alec. “Ovdje smo samo mi.”
Kimnula sam u smjeru hodnika. “Storm spava.”
Alec je mrzio kad sam bila tiha u spavaćoj sobi.
Zagunđao je. “Muškarac se ne bi trebao brinuti što mu je žena tiha u spavaćoj
sobi, trebao bi se brinuti ako nije dovoljno glasna.”

~8~
 Naš svet knjiga

Nasmiješila sam se, ali sam ostala tiha.

“Hoćeš li raširiti noge i predati mi se... ili ćeš me tjerati da molim?”
Pretvarala sam se da razmišljam o tome.
“Hajde, mačkice, imam samo Bog zna koliko vremena prije no što budemo
imali djecu i seks postane samo draga uspomena u pozadini mog uma.”
Zagrizla sam svoju donju usnu dok sam ispružila ruku i stavila je na Alecov
biceps. Micala sam je cijelim putem do njegovog ramena i onda je okrenula iza
njegova vrata i privukla mu glavu k mojoj.
Dala sam mu meki poljubac poput šapata i onda promrmljala, “Misliš li da me
možeš natjerati da vrištim, playboyu?”
“Jebeno znam da mogu,” zarežao je Alec.
Tada, dok sam pucnula prstima bio je između mojih nogu.
Oblizala sam usne i podigla svoju zdjelicu prema gore kako bi Alec mogao
skliznuti moje donje rublje s mog tijela.
“Ne razumijem zašto se uopće trudiš to nositi u krevet,” promrmljao je Alec
sam sebi kad je bacio moje gaće preko svog ramena.
Oslobodila sam se svog topića i bacila ga negdje u sobu. Bila sam gola i široko
raširena dok sam čekala Aleca. On je posegao dolje i upalio lampu na noćnom
ormariću kako bi me mogao vidjeti. Zaškiljio je na trenutak i onda mi se
nasmiješio svojim velikim plavim očima kad me je mogao jasno vidjeti.
“Evo moje lijepe mačkice.”
Zarumenila sam se.
Alec se onda malo odmakao unazad i spustio glavu do mog tobolca, tj. mog
trbuha.
Zastenjala sam dok mi je poljubio točku iznad mog pupka. “Zašto uvijek prvo
ljubiš moj trbuh? Jedini dio mog tijela koji mrzim, a ti-”
“Da ti pokažem da ga volim upravo takvog kakav je.”
Tišina.
Proklet bio što je tako prokleto sladak.
“Debeo je. Ja sam debela.”
Alec je podigao pogled prema meni s bolom u očima i onda se pomakao uz
moje tijelo dok se nije oslonio na svoje laktove i bio iznad mene. “Zar ćemo opet
voditi taj razgovor?”
Da.
Slegnula sam ramenima. “Dobila sam šest kila otkad smo počeli hodati, ne
pokušavaj mi reći da se nisam udebljala. Znam da jesam, to što više ne mogu
zakopčati moje omiljene traperice je jasan znak.”

~9~
 Naš svet knjiga

Alec je sagnuo svoje lice prema dolje i pomilovao mi nos svojim nosom. “Nisi
debela, dobila si nešto na težini, ali ne dovoljno da bi se uopće zamarala s time da
li si se udebljala. Izgledaš zdravo.”
Podsmjehnula sam se i uhvatila se za moj tobolac.
“Objasni ovo?”
Alec je pogledao dolje i zakolutao očima. “To je samo mali višak kože od prije
par godina kad si bila deblja. Ne vrati se svima koža nazad kad izgube na težini,
znaš?”
Pričaj mi o tome.
Zagunđala sam, “Da, znam.”
Imala sam tobolac kao dokaz koliko to dobro znam.
Alec me poljubio u čelo. “Prekrasna si, iznutra i izvana, sa ili bez viška-”
“Tobolca,” ispravila sam ga.
Alec je šmrknuo. “Sa ili bez tvog tobolca.”
Nabrala sam obrve. “Kažeš to sada dok neka žena ili muškarac sa savršeno
ravnim trbuhom ne dođu i ti se zapitaš zašto nisi s njom ili s njim umjesto sa
mnom zdepastom.”
Alec je opsovao. “Prestani, raspizdit ćeš me s tim glupim načinom
razmišljanja. Volim tebe. Zaručen sam s tobom. Jednog dana imat ću djecu s tobom.
Ni sa kim drugim. Ti si ta za mene i ovo je zadnji put da ikad više čujem da
sumnjaš u to, da li ti je to jasno Keela?”
Trepnula sam prema Alecu.
“Reci da razumiješ,” rekao je čvrstim tonom.
Oblizala sam usne. “Razumijem.”
Alec se prignuo dolje i usnama pomilovao moje. “Kakav je to vatreni pogled
koji mi dobacuješ?”
Požuda, ljubav i divljenje.
“Tako me pališ?”
Alec je podigao svoje obrve. “O, stvarno?”
Kimnula sam glavom.
Alec se nacerio i poljubio mi usne prije no što se spustio niz moje tijelo i usput
poljubio svaki dio moje kože koji je mogao, uključujući i moj tobolac. Milovao mi
je grudi i pritisnuo nos uz moju brežuljak i udahnuo.
Mrzila sam kad je to radio.
“To je vagina ne prokleti cvijet, dosta više s tim prokletim njuškanjem!”
Zasiktala sam.

~ 10 ~
 Naš svet knjiga

Čula sam kad se zacerekao i osjetila vibracije uz moju kožu. Zagrizla sam
donju usnu kad me raširio svojim jezikom i kružio oko mog klitorisa.
Jebote.
Moji su se kukovi počeli nehotice podizati, ali je Alec uhvatio moje kukove i,
ne baš nježno, me povukao dolje dok nisam opet ležala na našem krevetu.
Oblizala sam usne i zgrabila plahte u šaku, dok me Alec sisao i lizao dok moje
disanje nije postalo brzo i zvučno.
“O, Bože,” zastenjala sam kad je zatresao glavom s lijeva na desno.
Zasiktala sam kad je Alec očešao svoju bradu o mene i pucnula jezikom ne
odobravajući kad mi se lagano zacerekao. Nastavio me mučiti klizeći svojim
rukama s mojih kukova gore prema mojim grudima. Milovao ih je i štipkao mi
bradavice dok je opet usisao moj klitoris u svoja usta i trljao svoje usne naprijed i
nazad preko njega uzrokujući da mi se leđa izviju.
“Tamo! Tamo! Tamo!” Ponavljala sam dašćući dok su vreli pulsevi bili
izvučeni iz svakog kutka mog tijela i usisani, doslovno, u vruću točku između
mojih nogu.
Kad me je orgazam pogodio otvorila sam usta i tihi uzvik je izletio. Oči su mi
zakolutale, nožni prsti se skvrčili, a drhtaji su mi prolazili kroz kralježnicu gore i
dolje. Nepoznati broj sekundi bila sam nesvjesna svoje okoline, vremena, samog
života. Bila sam izgubljena u blaženstvu... a blaženstvo se samo nastavljalo kad
sam došla k sebi, upravo kad je moj muškarac poravnao svoj kurac na moj ulaz i
gurnuo naprijed.
“Svaki put,” zasiktao je Alec dok je drhtao od zadovoljstva. “Ti si kao ekstaza
baš svaki put.”
Omotala sam noge oko njegovih kukova i podigla ruke iznad glave kako bi
mogao uhvatiti moje zglavke i pribiti ih tamo. On to nije shvaćao, ali volio je imati
taj dio kontrole nada mnom tijekom seksa, pa sam mu je slobodno davala. Podigla
sam glavu do njegove kad je spustio svoj gornji dio tijela do mog.
“Učini da me boli,” šaputala sam.
Alec je zarežao dok je grickao moj obraz prije no što je kliznuo usnama preko
moje kože i grickao mi usne, što je boljelo na prekrasan način. Izvukao se iz mene i
odmah se opet zabio u mene dok je zapadao u lagani i mirni ritam jebeći me.
Izvila sam leđa kako bi se njegova prsa očešala o moje grudi sa svakim zabijanjem.
“Pričaj mi,” režao je Alec.
Prebacila sam pogled na njegove oči i vidjela da gore za mene.
Samo za mene.

~ 11 ~
 Naš svet knjiga

“Osjećam te... tako duboko u meni,” prišaptala sam, i namjerno isplazila jezik i
klizila njime preko svojih usana u laganom zavodničkom pozivu da me poljubi.
Alec je zarežao kad se zabio u mene i natjerao me da uzdahnem. Prekrio mi je
usta svojima u točno tom trenutku i uzeo moj uzdah kao svoj i progutao ga. Pustio
je jedan od mojih zglavaka i spustio svoju sada slobodnu ruku do moje glave, gdje
je uzeo u šaku moju gustu crvenu grivu i povukao.
Zasiktala sam, ne od boli već odobravajući.
“Želim tvoje dupe,” rekao je zarobivši mi pogled.
Tražio je bilo kakvo oklijevanje ili zabrinutost u mojim očima. Znala sam da
ako primijeti i najmanju naznaku bilo čega od toga, neće mi uzeti dupe kako želi,
već će jednostavno nastaviti jebati me kao što to već radi. Nisam bila zabrinuta
zbog analnog seksa, ali sam bila zabrinuta za naš budući seksualni život ako ne
budem uživala u njemu. Jednom smo već probali, ali nije trajao dovoljno dugo da
bi mogla prosuditi da li mi se sviđa ili ne, pa je runda jebanja u dupe bilo nešto što
sam htjela svim srcem i nešto što sam čekala.
“Uzmi ga onda,” izazivala sam Aleca koji mi se smješkao dok je uronio u mene
dugim, dubokim potezom.
Zastenjala sam od užitka i onda zacvilila kad ga je izvadio iz mene.
“Odvažan čovjek,” zasiktala sam.
Alec se nacerio kad me je lupio po bedru i rekao, “Okreni se.”
Učinila sam kako mi je naređeno i okrenula se na trbuh. Pritisnula sam ruke na
madrac i odgurnula moj gornji dio tijela dok su moja savijena koljena držala moju
donju polovicu. Zanjihala sam kukovima s lijeva na desno pozivajući.
Pogledala sam preko ramena u Aleca čiji je pogled bio uperen u moje dupe.
Smješkala sam se. “Što čekaš?” Upitala sam.
Alec je prebacio pogled na moj i prijekorno me gledao.
Lupio me je po dupetu, jako.
Jauknula sam.
“Ne požuruj me s ovim, ne želim te povrijediti.”
“Upravo si me udario,” odgovorila sam.
Opet me je udario po dupetu.
“Samo zato što ti to voliš.”
Držala sam jezik za zubima i cerila se – znao me je i predobro.
Osjetila sam kako se madrac miče dok je Alec sišao s kreveta i otišao do svoje
strane kreveta gdje je otvorio gornju ladicu na svom noćnom ormariću.
Sklopila sam oči i saginjala glavu dok nije bila na madracu. Pulsiranje između
mojih bedara je počelo usporavati, pa sam posegla dolje između mojih nogu i

~ 12 ~
 Naš svet knjiga

kliznula prstima prema dolje do mojih mokrih usmina da ih pomilujem nekoliko

puta prije no što počnem kružiti njima oko mog osjetljivog klitorisa. Oblizala sam
usne dok su mi se kukovi propeli svaki put kad su moji prsti napravili direktan
kontakt. Nastavila sam dražiti samu sebe dok se Alec nije odmakao od svog
noćnog ormarića i pomjerio se do onoga za što sam pretpostavila da je rub
kreveta. Potvrdila sam svoju pretpostavku kad sam pogledala između mojih nogu
i vidjela ga da stoji tamo samo nekoliko centimetara od mene.
“Jebote,” zarežao je nakon trenutka ili dva.
Zasjala sam iznutra i sklopila oči.
Gledao me je.
Mogla sam osjetiti njegov pogled na meni.
“Prokletstvo, mačkice,” zadahtao je i popeo se na krevet iza mene.
Osjetila sam kako se njegove ruke sklapaju oko mojih kukova, onda se njegova
zdjelica očešala o mene.
“Ako je previše bolno, reci mi. U redu?” Naredio je Alec, čvrstim tonom.
Kimnula sam glavom i gurnula stražnjicu na njega.
Zasiktao je.
Malo sam se trznula kad je hladni gel bio razmazan po mom anusu i onda si
nisam mogla pomoći da se ne ukočim kad je Alec nježno gurnuo svoj prst u mene.
Osjetila sam da zastaje, pa sam se prisilila da se opustim. Izdahnula sam dugi dah
i osjetila kako napetost izlazi iz mojih mišića dok nisam bila mirna i opuštena.
Alec me nježno raširio svojim prstom malo, zatim je dodao drugi, a onda treći i
da budem iskrena, nije bio dobar osjećaj. Osjećala sam se baš kao da mi netko gura
prste u dupe, što je upravo ono što je i radio. Odbila sam odustati tako brzo, pa
sam se umjesto toga usredotočila na moje disanje i pokušala da ne razmišljam o
tome.
“Želiš li se igrati svojim klitorisom?” Upitao me Alec.
Da!
“Mogu li?” Upitala sam.
Alec se zacerekao i iskoristio svoju slobodnu ruku da me lupi po dupetu.
“Da, dovedi se do ruba za mene, ali nemoj se natjerati da svršiš dok ti ja ne
kažem.”
Učinila sam kako mi je rečeno i igrala se mojim klitorisom dovoljno da
zadašćem, ali da ne svršim. Gladila sam svoj klitoris prstom i drhtala. Alec je
izabrao taj trenutak da pritisne glavić svog kurca u moje dupe. Zastenjala sam kad
je gurnuo kroz gusti prsten mišića i potpuno se ukopao u mene.
“U redu?” Upitao je.

~ 13 ~
 Naš svet knjiga

Boljelo je, ali nije bilo strašno.

Alec je s druge strane zvučao kao da ga jako boli.
“Dobro sam,” zadahtala sam. “Jesi li ti dobro?”
Polako se izvukao na pola, onda polako ponovo ušao u mene. “Tako je...
jebeno... dobro.”
Prela sam od užitka i nježno se gurnula unazad dok se Alec zabio naprijed u
mene.
“O, moj Bože,” zadahtao je.
Nisam mogla da se ne nasmijem. “Zvučiš kao da ćeš zaplakati.”
“Mogao bih,” zasiktao je. “Osjećaj je... savršen. Osjetiti tebe je savršeno.”
Zamumljala sam od zadovoljstva.
Nastavila sam se igrati svojim klitorisom, a nakon minutu ili dvije Alec nije
mogao nastaviti svojim polaganim i mirnim zabijanjem i počeo je pumpati u moje
tijelo jako i brzo. Bila sam iznenađena zadovoljstvom koje mi je to donijelo.
“Da,” zagunđala sam.
Alec je kliznuo rukama do mojih guzova i stisnuo ih. “Volio bih da možeš
vidjeti ovo.”
Zamislila sam da gledam kako njegov kurac klizi unutra i van mene, a erotski
prikaz je samo doprinio mom užitku dok sam radila brže prstima na mom
pulsirajućem klitorisu.
“Keela,” uzdahnuo je Alec.
Poznavala sam taj uzdah... bio je blizu.
“Sada!” Viknuo je. “Natjeraj se da svršiš!”
Jače sam se nabila na njega i brže radila prstima. Šest zabijanja poslije i moj um
se zamračio dok su se valovi zadovoljstva širili mojim klitorisom, mojim dupetom
i opet nazad.
“Da!” Vrištala sam i osjetila su mi prevladala.
Mislim da je Alec zazvao moje ime dok su njegovi brzi pokreti usporili do
kratkih trzaja u zabijanju njegove zdjelice.
Moj gornji dio tijela je ležao na madracu, a kad se Alec prestao zabijati u mene,
moj donji dio tijela se pridržao mom gornjem dijelu u ležanju na krevetu sekundu
prije no što se Alec srušio na mene. Napola je skliznuo s mog tijela ostavljajući da
mu noge vise s ruba kreveta, dok mu se gornja polovica tijela raširila preko mojih
leđa.
“Da... li... ti... je... bilo... dobro?” Upitao je Alec, brzo dišući uz moju
kralježnicu.
Bila sam zarobljena pod njim i nisam se mogla kretati čak i da sam to htjela.

~ 14 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam istrošena.

Zagunđala sam kao odgovor.
“Što to... znači?” Upitao je Alec, još uvijek hvatajući dah dok je svojim licem
mazio moju kožu.
Bio je iscrpljen, a ipak sam mogla čuti zabrinutost u njegovom glasu.
Nasmiješila sam se u moj madrac. “Znači da kad uspiješ povratiti svoj dah,
možemo li to učiniti ponovo?”
Alec je bio tih na trenutak i onda se nasmijao, jako.
Poljubio me je u donji dio leđa. “Bože, kako te volim.”
“I ja volim tebe,” promrmljala sam. “Međutim, ozbiljna sam, želim to učiniti
opet.”
Alec je vibrirao od smijeha. “Daj mi minutu.”
“Pedeset i devet, pedeset i osam, pedeset i sedam-”
Alecov prekrasan smijeh me prekinuo uzrokujući da mi se unutrašnjost ozari
od sreće. Sklopila sam oči i onda se pomolila da se probudim jednako sretna.
Molila sam se da moja užasna noćna mora ostane dalje od mene.

~ 15 ~
 Naš svet knjiga

2. POGLAVLJE

Spavala sam dok nisam osjetila ubod na mojoj stražnjici budeći me iz mog
mirnog sna.
“Mačkice?” Glas je šaptao.
Nisam znala da li sanjam ili ne, pa sam ostala mirna i promrmljala, “Hmmm?”
Osjetila sam jače gurkanje na mojim leđima i moje se tijelo ukočilo.
Definitivno ne sanjam.
O, ne, ne baš sada.
“Idi u kupaonicu i izdrkaj,” rekla sam i onda protegla tijelo, malo se ukočivši
osjetivši mali bol koji je zgrabio moju stražnjicu.
Alec me prestao dirati kad je rekao, “Što?”
Zagunđala sam, “Upravo smo se seksali – moja vagina, i dupe, su zatvoreni do
daljnjega. Odjebi.”
Alec se zacerekao, “Seksali smo se prije sedam sati, ali to nije razlog zašto te
budim.”
Prije sedam sati?
Imala sam osjećaj da spavam manje od minute.
“Zašto me budiš ako ne zbog seksa?” Upitala sam, iznervirana.
Sumnja se pojavila u pozadini mog uma da je smjerao nešto.
Osjetila sam kako Alec silazi s kreveta, ali nisam se pomakla niti otvorila oči.
Pročistio je grlo. “Danas je dan selidbe, idem i dovest ću kamion za selidbu za
sat vremena s Kaneom.”
Briljantno.
“Idi i učini to.”
Tišina.
“Keela?”
Pritisnula sam se uz madrac i zacvilila.
“Mislila sam da odlaziš?”
Alec je glasno izdahnuo. “Moraš ustati i početi pakirati u kutije stvari koje ćeš
zadržati i stvari koje želiš baciti... Rekao sam ti da smo trebali početi pakirati stvari
preko vikenda umjesto da sve ostavimo za danas.”
Oprosti, majko.
U sebi sam zakolutala očima.
“Živimo u kutiji za cipele, koliko stvari uopće možemo imati?” Upitala sam ne
mičući se niti otvorivši oči.
~ 16 ~
 Naš svet knjiga

Mentalno sam se trznula kad mi je pitanje prešlo preko usana.

Alec je frknuo. “Ti si kraljica gomilanja zato vjeruj mi, imamo puno sranja.”
Nisam voljela bacati stvari koje su se mogle upotrijebiti u budućnosti, pa,
tužite me!
Znala sam da se moram ustati i krenuti, ali nisam se pomakla s kreveta i to
mora da je iznerviralo Aleca.
“Ustani ili ću biti kao Branna i zaliti te vodom,” zaprijetio je.
Nisam se trudila nasmijati niti reći nešto izazivajuće, jer bi to i učinio – zao
gad.
“Ustala sam, ustala sam... ti jadniče,” gunđala sam.
Otvorila sam oči i pogledala gore u Aleca kad je došao okolo na moju stranu
kreveta. Nasmiješila sam se dok je gledao dolje u mene. Ustala sam i rukama
prošla uz njegove gole ruke dok nisu kliznule uz njegova ramena i vrat i zakopale
se u njegovu kosu.
Prekrasan je.
Moj je.
“Ne mogu vjerovati da ćeš se ošišati,” rekla sam, mršteći se.
Alec se nagnuo naprijed i poljubio mi čelo. “Znam.”
Povukla sam je. “Nemoj to učiniti.”
Alec je uzdahnuo, “Izgubio sam okladu, Keela. Uvjeti su bili da ako izgubim
okladu tada ću se ošišati na kratko.”
Zadrhtala sam. “Nemoj se ošišati skroz na kratko... zar se ne možeš samo malo
podšišati?”
Alec se nasmiješio i odmahnuo glavom.
Zarežao sam. “Mrzim tvog brata zato što te tjera na to.”
Alec se nasmijao i prignuo svoje lice mojem. “Ni ja nisam Dominicov najveći
obožavatelj upravo sada, mačkice, ali dogovor je dogovor.”
Zagunđala sam, “Glupe jebene oklade.”
Prezirala sam oklade i to s dobrim razlogom.
Zadnji put kad sam bila umiješana u okladu moj život je eksplodirao u vrlo
lošu irsku verziju Kuma.
Alec se opet zacerekao, poljubio mi usne i prigrlio me k sebi. “Ošišat ću se na
kratko sa strana, a na vrhu glave ostaviti je dovoljno dugu da možeš zaplesti prste
u nju. Ispunit ću uvjete oklade pošto Dominic nikad nije rekao da se moram
potpuno ošišati na kratko, rekao je samo kratko. Pokupit ću kamion i onda to
obaviti, u redu?”
Lijepo.

~ 17 ~
 Naš svet knjiga

Smijuljila sam se, “Nisam ja ta kojoj trebaš udovoljavati. Znaš da Aideen

obožava tvoju kosu, oduševljena je kad joj dopustiš da je oblikuje i splete. Ti si
njen vlastiti živi Ken.”
Alec se nasmiješio. “Dopustit ću joj to samo zato što ona to voli i to je drži
tihom... usto, bit će dovoljno duga da se ona još uvijek može igrati njome. Objasnit
ću joj.”
Objašnjenje? Ha.
To neće biti dovoljno dobro za Aideen Collins.
Jako sam grickala unutrašnjost mog obraza. “Ona bi mogla ubiti Nicu zbog
ovoga.”
Alec se nacerio. “Slažem se s tim da ga netko malo pretuče.”
“Nisam rekla da će ga malo pretući, rekla sam da bi ga mogla ubiti.”
Alec se smijuljio. “Razgovarat ću s njom o tome.”
Kimnula sam glavom. “Dobro, zato što ja sigurno neću zakoračiti u tu
smrtonosnu zamku.”
Alec je podigao obrve. “Međutim, dopustit ćeš meni da zakoračim u nju?”
Dovraga, da.
“Prijatelju, kad su Aideen i njena narav uključeni u situaciju, bacit ću te na
glavu u svaku zamku koju ona pripremi. Bolje ti je da vjeruješ u to.”
Alec je zurio u mene širom otvorenih, šokiranih očiju i onda me srušio nazad
na krevet. Vrisnula sam smijući se i zaigrano se borila kad me pribio ispod njega.
Prignuo je lice mojem, a ja sam se hihotala dok su vrhovi njegove kose škakljali
moje lice.
“Nedostajat će mi tvoja kosa,” rekla sam po tko zna koji put otkad mi je prošli
tjedan rekao da će se ošišati.
Alec me s ljubavlju poljubio u nos. “Narast će.”
“Znam, ali ipak,” mrmljala sam i podigla ruke do njegove glave i prošla
rukama kroz njegovu kosu.
Alec se zacerekao kad sam izbacila donju usnu i nadurila se.
“To je samo kosa, dušo.”
Možda njemu.
Slegla sam ramenima. “Nikad te nisam vidjela s kratkom kosom... možda mi
budeš ružan.”
Alec je nanio veliki dio svoje težine na mene kad se počeo smijati.
“Lomiš me,” tražila sam zrak i lupila Aleca po leđima, jer su me prsa počela
peći od nedostatka kisika.

~ 18 ~
 Naš svet knjiga

Alec se nastavio smijati dok se pomakao unazad s mene. Opet je svojim nosom
pomilovao moj i onda mi poljubio usne prije no što je potpuno ustao.
“Hajde, diži se,” cvrkutao je.
Opet to?
Zastenjala sam. “Možeš mi popušiti!”
Alec je pogledao dolje u mene kad sam ustala s kreveta ispred njega.
“Ti si ta koja puši u ovoj vezi, dušo.” Nacerio se, zlobno.
Suzila sam svoje dražeće oči. “A ti ljubiš... ljubiš dupe.”
Doslovno i figurativno.
Alec je namignuo. “Samo kad sam zločest.”
Zagunđala sam i onda se nasmiješila kad mi je poškakljao kut usana svojim
prstom.
Mrzila sam kad je to radio.
Zagrizla sam zubima prema njemu natjeravši ga da povuče svoj prst na
sigurnu udaljenost, dalje od mojih zuba. Cerila sam se kad sam se okrenula i
krenula uzeti moju deku kako bih je mogla protresti i pospremiti krevet, samo što
nisam mogla, jer je Storm već ležao na njoj.
Nisam niti čula kad je ušao.
“Bok, moj mali dečko,” gugutala sam.
Alec je uzdahnuo iza mene. “Kako to dovraga radi?”
Nasmiješila sam se kad sam se nagnula i počešala Storma iza ušiju. “Zato što je
on super pas.”
“To nije smiješno, ne pravi nikakav jebeni zvuk... to nije u redu, to uopće nije u
redu!”
Nacerila sam se. “Rekla sam ti,” rekla sam dok sam se opet okretala licem
prema Alecu. “On je nindža pas.”
Alec je otpuhnuo i nagnuo se u desno i podigao ruku do lica, uperivši dva
prsta u svoje oči i onda uperivši ista dva prsta u Storma. “Promatram te, veliki
čovječe.”
Storm je prdnuo kao odgovor.
Prasnula sam u smijeh i onda izletjela iz sobe prije nego mi smrtonosni smrad
ispuni nos.
“Prokleti pas,” promrmljao je Alec dok me je brzo pratio iz sobe i niz hodnik.
“U novoj kući on neće biti unutra, naučit će spavati vani u dvorištu u svojoj psećoj
kućici.”
Da, kao da će se to ikada dogoditi.

~ 19 ~
 Naš svet knjiga

“Alec, postoji veća šansa da ćeš ti spavati u psećoj kućici nego da će Storm
spavati tamo.”
Alec je promrmljao nešto sam sebi dok je prošao pokraj mene i ušao u kuhinju.
“Što je to bilo?” Upitala sam, smiješeći se dok sam ga slijedila.
Pogledao me. “Rekao sam da me ne bi to iznenadilo.”
Zacerekala sam se, “Bože, zato što je on moja beba. On je bio tu prije tebe,
veliki dečko – nemoj to zaboraviti.”
Alec je gledao u mene i zadahtao, “Kako bih mogao zaboraviti? Kad je on u
prostoriji i ja samo pokušam pipati te, on dođe i postavi se između nas. Psećim
riječima, govori mi da se jebeno maknem od njegove mame.”
Prasnula sam u smijeh.
“To je potpuno točno,” ozarila sam.
Alecova usna se svinula prije no što je odmahnuo glavom i pogledao dolje u
kuhinjske ladice. “Hoćeš li prvo jesti i onda pakirati ili ćeš pakirati i onda jesti?”
Je li to bilo ozbiljno pitanje?”
“Prvo jesti... da,” odgovorila sam.
Alec je izdahnuo veću količinu zraka kroz nos dok se smiješio. “Sjedni onda,
pripremit ću ti nešto.”
Odmahnula sam glavom. “Hvala na ponudi, ali samo ću uzeti malo jogurta i
voća.”
Alec je podigao obrve. “Zašto?”
Zadahtala sam, “Govorim prošlih nekoliko tjedana da sam na dijeti.”
Da li je slušao išta što sam ja rekla?
Alec je pogledao dolje na moje tijelo i onda opet gore u moju glavu. “Upalilo
je, izgledaš odlično.”
Bio je tako pun sranja.
“O, popuši mi!” Zagunđala sam. “Još nisam izgubila na težini, a ti si
dupelizac. Prestani se nadati da ćeš dobiti dodatne bodove svojim glupim
komplimentima.”
Alec se nacerio. “Ne tražim dodatne bodove, samo sam istakao da super
izgledaš. Čak i ako izgubiš samo malo na težini još uvijek ćeš izgledati super. Što ti
to govori?” Upitao je.
Slegla sam ramenima. “Da voliš debeljuce?”
Alec se nasmijao. “Ne, pametnjakovićko. Znači da izgledaš super takva kakva
jesi. Ništa što napraviš ne može poboljšati tvoju ljepotu, mačkice. Ti si prirodno
prekrasna.”
Zurila sam u Aleca i frknula.

~ 20 ~
 Naš svet knjiga

“Neću se seksati s tobom danas.”

“To kažeš svaki dan i pogodi što? Ipak se seksamo svaki dan... jučer dvaput
koliko se sjećam, tri puta ako uključiš ono noćas.”
“Shvatila sam,” zarežala sam. “Slaba sam na tvoj kurac. Nema potrebe da mi
to trljaš na lice.”
“Uvijek postoji potreba da trljam svoj kurac na tvoje lice.”
Rekao je Alec ozbiljnog lica i tona. Samo sam se nasmijala i odmahnula
glavom. “Idi po kombi za selidbe, a ja ću se početi pakirati.”
“To je kamion za selidbe,” ležerno je rekao Alec dok je prolazio pokraj mene i
lupio me po dupetu.
Jauknula sam dok me udarac zapekao na mojoj stražnjici. “To je kombi ovdje,
ne kamion. Nauči kako treba ili ću te izbaciti iz zemlje.”
Alec se zacerekao dok je krenuo niz hodnik do naše spavaće sobe gdje se
obukao. Ni dvije minute kasnije vratio se hodnikom potpuno obučen i zgrabio
ključeve svog nedavno kupljenog terenca. Prokleta stvar je bila ogromna, ali je to
bilo ono što je želio, pa sam šutjela. Ipak je to bio njegov novac – mogao si je kupiti
što god je htio.
Međutim, podvukla sam crtu na ono što je mogao kupiti meni i to ga je jako
frustriralo.
“Vraćam se za sat vremena,” rekao je i obukao svoj kaput.
“Kimnula sam glavom dok sam otvarala vrata frižidera. “Vozi oprezno.”
“Uvijek,” rekao je. “Volim te.”
Nasmiješila sam se dok sam pregledavala sadržaj hladnjaka. “I ja volim tebe.”
Kad je to bilo rečeno, izašao je i krenuo pokupiti Kanea kako bi otišli unajmiti
kombi za selidbe. Razgledala sam po stanu i naglas zagunđala. Zaista bih voljela
da sam se počela pakirati tijekom tjedna kako me Alec zamolio, ali jednom kad
sam bila u svojoj zoni za pisanje, bilo me je teško izvući iz nje.
Alec je to i predobro znao.
Prolazila sam kroz uređivanje mog prvog romana koji sam pisala zadnjih
godinu dana. Mora da sam pročitala rukopis milijun puta, a svaki put sam radila
preinake. Promijenila bih nešto svaki put kad bih ga čitala, bila to nova rečenica ili
jedna jedina riječ koju sam promijenila i to me užasavalo. Bila sam zabrinuta u
slučaju da ne budem zadovoljna s konačnim proizvodom kad ga konačno sama
objavim, pa sam to stalno odgađala.
Otresla sam misli koje su me u zadnje vrijeme zabrinjavale i gledala u moj
dnevni boravak dok sam se naslonila na kuhinjski šank. Progutala sam tugu koja
me preplavila. Živjela sam u ovom stanu od svoje devetnaeste godine, a sada ću

~ 21 ~
 Naš svet knjiga

se preseliti u kuću koja je toliko velika da moj cijeli stan može stati u dnevni
boravak. Možda ne cijeli u dnevni boravak, ali definitivno u pola prizemlja.
Alec i ja smo se selili u Upton... preko puta kuće u kojoj su živjeli njegova
braća i Branna. Bila je to kuća u potpuno istom stilu, s istim rasporedom, istim
brojem soba, istim svim i gledala je na kuću Slater/ Murphyevih. Bila je prevelika
za Aleca, mene i Storma, ali Alec je inzistirao da kad budemo imali djecu, da će ta
veličina biti savršena. Bila je to kuća sa šest soba, jedna je bila naša, a to ostavlja
pet praznih soba. Ne znam koliko djece on namjerava da imamo, ali ja nisam bila
jebena pećnica. Nije me samo mogao napuniti i namjestiti sat za pečenje na devet
mjeseci.
Gunđala sam sama sebi i osjećala sam se bolesno što imam takve sumnje.
Nisam sumnjala u Aleca, samo sam sumnjala u to kako se brzo naša veza kreće.
Znala sam ga samo dva tjedna prije no što smo si priznali ljubav i zaručili se. Nije
to niti bilo kao vihor, vrsta romanse kao ljubav na prvi pogled. Zaista nisam
mogla podnijeti Aleca kad sam ga upoznala, ali mi je postao draži kad smo došli
na Bahame kako bi mi učinio uslugu. Njegovo iskustvo kao bivši eskort mi je
dobro poslužilo na Bahamama, ali je također bilo i uzrok slomljenog srca koje sam
osjetila kad sam pobjegla s Bahama.
Alecovi bivši 'klijenti' su ga sustigli i otkrili neke vrlo... mučne informacije.
Ispostavilo se da je bivša Alecova ljubavnica bila žena mog ujaka Brandona,
Everly, maćeha moje sestrične Micahe. To nije sve, kao da ta informacija nije
dovoljna da izazove migrenu, saznala sam da moj ujak ima skrivenu stranu,
prljavu i nezakonitu stranu. Voljela sam mog ujaka Brandona, Bog zna da jesam,
ali otkad sam na Bahamama saznala kakav je zapravo, te vidjevši kako ljudi
umiru zbog njegovih naredbi u Tami, osjetila sam kako se odvajam od njega.
Osjećala sam kao da je sve što sam mislila da znam o njemu bila laž, da je moj
život bio laž. Biti u potpuno novoj vezi s Alecom, koja se kretala jako brzo,
oduzimalo mi je puno vremena i misli, ali sada, trinaest mjeseci kasnije, izašli smo
iz faze 'medenog mjeseca' u našoj vezi, te nisam više bila tako okupirana njime.
Voljela sam ga jako, ali mi više nije služio kao štit od stvarnosti. Sve što se
dogodilo meni, nama, prije godinu dana je počelo ulaziti opet u moj um i to mi je
počelo smetati. Imala bih noćne more užasnih stvari kojima sam svjedočila u
Tami, tom užasnom klubu koji je moj ujak posjedovao, mjestu na koje me odveo
protiv moje volje, bivši šef Aleca i njegove braće koji se pretvorio u neprijatelja.
Također sam imala bljeskove sjećanja na Aleca i dvoje ljudi koji su radili stvari
da mi se želudac okrene i zaboli me srce jednom jedinom mišlju. Oprostila sam
Alecu tu... situaciju. Shvatila sam da nije imao izbora, te da je morao učiniti nešto

~ 22 ~
 Naš svet knjiga

tako gnusno kako bi nas slomio i odgurnuo me od sebe. Moj ujak je naredio Alecu
da ima spolni odnos s njegovom ženom i njegovim novim uposlenikom, Danteom
– eskortom.
Moj ujak je želio da nemam nikakve veze s braćom Slater, pogotovo s Alecom.
Međutim, do tada ja sam već razvila jake osjećaje prema Alecu i nisam htjela
dozvoliti bilo kome da mi kaže da ga ne mogu imati. Moj otpor je naljutio mog
ujaka. Prisilio je Aleca da prekine sa mnom prijeteći mu da će nauditi njegovoj
braći i njihovim curama ako Alec ne učini kako mu on kaže. Međutim,
jednostavno prekinuti sa mnom nije bilo dovoljno – ne, moj ujak je htio da
zamrzim Aleca i uspio je u tome. Danima nakon što sam napustila Bahame, mrzila
sam Aleca. Mrzila sam ga što me prevarom natjerao da se zaljubim u njega. Mrzila
sam ga što mi je slomio srce. Mrzila sam ga zbog mnogo razloga, ali uglavnom
sam ga mrzila što mi je nedostajao.
Bože, nedostajao mi je toliko da me je boljelo.
Bila sam užasnuta zbog snage mojih osjećaja za nekoga koga sam jedva
poznavala, ali nisam ih mogla isključiti. Vjerujte mi, pokušala sam. Nisam to znala
tada, ali voljela sam Aleca, te sam morala trpjeti da ga volim i mrzim u isto
vrijeme. Kad je Alecov bivši šef, Marco, došao tražiti osvetu prema Alecu, ja sam
mu bila na putu, pa je oteo i mene zajedno s Alecom i Bronagh, Nicovom curom,
koja je bila u mom stanu u to vrijeme. Da skratim priču, Alecova braća zajedno s
mojim ujakom Brandonom, su nas spasili. Marco i njegovi ljudi su umrli, a mi smo
slobodno mogli ići kući.
Problem je bio taj, sada kad sam mogla ponovo vidjeti kroz Alecov prekrasan
štit od stvarnosti, nisam se osjećala tako slobodno. Nisam se ni osjećala zarobljeno,
samo sam se osjećala... ograničeno. Nisam znala zašto sam se tako osjećala, jer mi
je Alec bio sve. Željela sam biti s njim... samo nisam htjela sve požurivati i
nepovratno sve uništiti. Uletjeli smo naglavačke u ovu vezu i imala sam osjećaj da
moramo usporiti, ali sam bila prestrašena da kažem Alecu bilo što od ovoga zato
što znam kako bi to zvučalo.
Zvučalo bi kao da više nisam sigurna u vezi nas.
Uzdahnula sam i odmahnula glavom kako bi raščistila svoje misli, te kao i
puno puta prije, prisilno sam ih gurnula u pozadinu mog uma i usredotočila se na
zadatak koji imam.
Pakiranje.
Puno pakiranja.
“Prokletstvo,” zagunđala sam.
Stavila sam ruke na kukove i odmahnula glavom.

~ 23 ~
 Naš svet knjiga

Ovo nije posao za jednu ženu.

Otišla sam u dnevni boravak i uzela moj mobitel sa stolića. Tipnula sam po
ekranu mog mobitela, otključala ga i onda prolazila po mojim kontaktima do
nisam našla osobu koju sam htjela nazvati.
Pritisnula sam mobitel na uho i nakon što je odzvonio tri puta odgovoreno mi
je na poziv. Pogledala sam po stanu još jednom i rekla, “Ja sam. Trebam tvoju
pomoć.”

~ 24 ~
 Naš svet knjiga

3. POGLAVLJE

“Bok? Kraljica je došla!”

Zakolutala sam očima i okrenula glavu prema vratima mog stana. “Zatvori
vrata prije nego gospodin Perverznjak izađe van da vidi čemu tolika buka.”
Aideen Collins, moja najbolja prijateljica, je zakolutala svojim očima boje
lješnjaka i trknula moja vrata zatvorivši ih.
Zasiktala sam. “Bez oštećenja. Inače neću dobiti svoj polog od stanodavca.”
Aideen je frknula dok je spuštala svoje torbe i ključeve na moj kuhinjski stol i
ušla u moj dnevni boravak. “Molim te, novac je zadnje o čemu ti trebaš brinuti. Ti
si bogata.”
Ja nisam puna novca – Alec je.
“Ja sam švorc, Alec nije. Nauči razliku.”
Aideen se nacerila. “Alec će ti dati što god želiš, znaš to. Novac nije problem
kod njega.”
“Ne želim niti trebam njegov novac, a to će biti problem ako jedno od nas ne
počne zarađivati stalni prihod. Naravno, Alec ima puno novca u banci, ali neće
trajati zauvijek. Bar ne na način kako ga on troši.”
Aideen se zacerekala, “Mislim da terenac i kuća neće isprazniti njegov račun.”
Odmahnula sam glavom. “Kuća je bila cijelih tri stotine i dvadeset tisuća, a
jedini razlog što smo je dobili po toj cijeni je taj što su je htjeli brzo prodati. Tada je
tu i terenac koji je bio trideset tisuća... sve skupa to je puno prokletog novca.”
Mislim da nikad neću moći prihvatiti to da mi je partner bogat. Naviknuta sam
na minimalnu plaću i preživljavanje na tjestenini kad nisam imala dovoljno
radnih sati u tjednu na mom starom poslu. Nisam navikla da mogu kupiti sve što
poželim, a da ne mislim na financijske posljedice.
Prije sam radila u lokalnom supermarketu, ali kad su se dogodila sva ona
sranja prošle godine izgubila sam previše dana bez pravog opravdanja i dobila
sam otkaz. Mrzila sam svoj posao, ali sam pomoću njega plaćala stanarinu. Znam
da se ne moram brinuti za stanarinu sada kad je Alec kupio kuću, iako je uknjižio
i mene kao vlasnika. Ipak sam htjela imati vlastiti prihod. Nisam željela ovisiti o
svojim financijama.
Nadam se da će moje pisanje postati više od strasti i pretvoriti se u stalan
posao. Bog zna da mi je to potrebno.
“Jesi li mu rekla kako se osjećaš u vezi toga što troši toliko novca?” Upitala je
Aideen dok je sjedala na moju sofu, iza mene.
~ 25 ~
 Naš svet knjiga

Okrenula sam se licem prema njoj. “Ne.” Namrštila sam se. “To je njegov
novac, ne mogu mu govoriti što da radi s njim.”
Aideen je kimnula shvaćajući. “Mislim da bi to trebala polako ubaciti u
razgovor. Samo objasni kakav ti je život bio prije no što je on naišao. Tvoj ujak je
pun novca, kao i tvoja mama, a ti nisi htjela uzeti ni novčića od njih. Ne može
očekivati da bude drugačije s njim samo zato što ste zajedno.”
Iznenadila bi se.
“On misli puno toga sada kad smo zajedno... Otišao je i kupio nam kuću bez
mog znanja i mislio je da je to dobra ideja. Nije svjestan stvari koje su pred njim.”
“Ne želiš se odseliti?” Upitala je Aideen, širom otvorenih očiju.
Nisam znala kako odgovoriti, pa sam izbjegla pitanje i rekla, “On me nikad
nije niti pitao, samo je otišao i kupio prokletu stvar. Savršeno nam je dobro ovdje.
Ne razumijem zašto on stalno želi mijenjati stvari kad se još navikavam na njega u
mom životu.”
Aideen je šutjela nekoliko trenutaka prije no što je rekla, “Moraš mu reći kako
se osjećaš, Kay. Bit ćeš nesretna ako ne budeš.”
Znala sam to, ležala sam budna noću, bilo mi je mučno od razmišljanja o tome,
ali nisam mu mogla reći niti riječi.
Nisam htjela.
“Tako je sretan zbog selidbe u novu kuću i zbog napredovanja u našoj vezi...
Ne želim mu to uništiti.”
Aideen je nabrala obrve kad sam je opet pogledala i zarobila njen zabrinuti
pogled. “Ako ne budeš bila iskrena prema njemu, na kraju neće više postojati veza
koju bi mogla uništiti,” rekla je čvrstim glasom.
Bila sam bez osjećaja sjedeći pokraj Aideen i zureći u nju ne trepćući.
“Ne želim biti stroga,” počela je. “Ali, koliko dugo misliš da će proći prije nego
što počneš zamjerati Alecu što vodi tvoj život za tebe?”
Nisam govorila, samo sam sjedila na podu i zurila.
“Ti si samostalna žena, Kay i voliš što si takva. Volim Aleca, zaista ga volim,
ali ako on ne prestane donositi sve odluke za vas oboje, izgubit će te.”
Iznenadila sam se kad su mi se oči ispunile suzama i kad su vruće suze
kapnule iz mojih očiju i poškropile moje obraze kad sam trepnula. Brzo sam
posegla i obrisala suze, ali je bilo prekasno, Aideen ih je vidjela i spustila se na
pod ispred mene ispruživši ruke i tješila me zagrljajem.
“Koliko dugo se ovako osjećaš?” Upitala me je.
Omotala sam ruke oko njenog struka i spustila glavu na njena ramena. “Dosta
dugo,” priznala sam.

~ 26 ~
 Naš svet knjiga

Aideen je uzdahnula dok nas je njihala s jedne strane na drugu nekoliko

trenutaka.
“Imam i noćne more, također,” šaptala sam.
Aideen se ukočila, a trenutak kasnije se odmakla od mene i zurila u mene
tužnih očiju.
Progutala je. “O čemu su?”
Šmrcala sam, “O svemu. Tami. Bahamama. Stormovom ranjavanju. Samo...
svemu.”
Prasnula sam u nekontrolirani jecaj i to mora da je šokiralo Aideen koja se
trznula. Pribrala se i brzo me ponovo privukla u zagrljaj. Njihala me i ušuškivala
dok moji jecaji nisu postali samo šmrcaji i moje oči postale suhe.
“Moraš razgovarati s nekim, Kay,” prišaptala je Aideen.
Čvrsto sam je uhvatila. “Jesam. Razgovaram s tobom.”
Aideen je uzdahnula i čvrsto me stisnula.
Nije više ništa rekla i bila sam zahvalna na tome, jer da je rekla bilo što
postojala je šansa da bih išla u detalje i rekla joj sve što se događa u mojoj glavi.
Nisam to mogla dopustiti, ništa dobro ne može izaći od oslobađanja tih demona.
Prošlo je trinaest mjeseci otkad sam ostavila Tamu i sve one grozne ljude iza
sebe, a koliko su svi drugi mogli vidjeti, bila sam dobro. Činilo se da sam dobro,
jer sam samu sebe držala pod kontrolom, ali je Aideen vidjela naznake koliko sam
sjebana zapravo bila zbog moje prošlosti. Sad kad je znala da imam noćne more,
pritiskat će me do joj sve ne kažem. Dovoljno je loše što sam joj rekla za Aleca zato
što sada neće mirovati dok mu ja ne kažem kako se osjećam.
“Dobro sam,” rekla sam i pročistila grlo.
Prisilila sam se da dišem kako bih se smirila i prestala šmrcati, a kad su suze
stale odmakla sam se od Aideen i poklonila joj mali osmijeh. Međutim, vidjela
sam da ne pada na to.
“Ljuta sam što se duže vrijeme boriš s ovim, a tek sada mi govoriš što nije u
redu. Tvoje mentalno zdravlje je važno, istovari sve na mene ako će ti tako biti
bolje,” pritiskala me.
Odmahnula sam joj. “Možemo razgovarati ubrzo, obećavam... Želim sam da
današnji dan prođe, a da ne razmišljam o svim sranjima koja su se nakupila u
mojoj glavi. U redu?”
Aideen nije bila sretna, ali je ipak kimnula glavom.
“Hvala,” rekla sam i zgrabila njene ruke.
Stisnula mi je ruke i onda rekla, “Čekaj, ipak se slažeš s tim da se udaš, zar
ne?”

~ 27 ~
 Naš svet knjiga

Šutjela sam i Aideen je uzdahnula.

“Ne slažeš se s tim?”
Slegnula sam ramenima. “Ne znam.”
“Da li si se uplašila?”
“Ne, samo kažem da bi brak mogao biti drugačiji od hodanja. Mislim, tko
može reći što se može dogoditi? Disney nikad nije napravio nastavak Pepeljuge –
kao, što se dogodilo nakon što je cipelica odgovarala? Da li su nastavili? Da li su
se razveli? Nikad nećemo znati.”
“Keela... jesi li stvarno zabrinuta da će tvoj budući brak s Alecom propasti zato
što ne znaš kako su Pepeljuga i njen dečko završili nakon što su se vjenčali?”
Jesam li?
“Ne znam,” priznala sam.
“Ja znam. Živjeli su sretno do kraja života, tako je pisalo na kraju filma.”
Zakolutala sam očima. “Ti si jako čudna osoba.”
“Kaže žena koja je upravo usporedila Disneyev film sa svojim budućim
brakom.”
O, Bože, bila je u pravu.
Zagunđala sam, “Možda gubim razum.”
Aideen je frknula, “Izgubila si ga davno, dušo.”
Uspravila sam se i bijesno gledala u Aideen. “Ne pomažeš mi, znaš li to?”
“Upravo sam ti bila rame za plakanje, puno sam ti pomogla.”
Nasmijala sam se. “Potrebna mi je tvoja pomoć, iako ne emocionalna. Fizička.”
“Hoćeš reći da me nisi zvala samo da mi se izjadaš? Zašto si me onda zvala?”
Upitala je.
Bila sam zahvalna što je mijenjala temu.
“Trebam te da mi pomogneš da se počnem pakirati. Danas se selimo i ništa
nisam napravila. Doslovno, ništa,” zastenjala sam. “Tako mi je dobro išlo pisanje
ova zadnja dva tjedna da sam to odgađala, a danas je dan selidbe i ništa nemamo
spremno za selidbu.”
Aideen je trepnula. “Želiš da ja pakiram?”
Da li je ona čula ijednu riječ koju sam upravo rekla?
“Da, želim da mi pomogneš da se spakiram!” Izjavila sam.
“Da spakiramo tvoj stan? Mislila sam da ti je potrebna 'pomoć', rekla je Aideen
dok je prstima napravila znakove navodnika na riječ pomoć.
“Zašto navodnici u zraku?” Upitala sam, zamišljeno.

~ 28 ~
 Naš svet knjiga

Aideen je otpuhnula i spustila ruke. “Zato što sam mislila da trebaš alkoholnu
vrstu pomoći, posebno nakon ovoga što si mi upravo rekla. Nekako sam to
pretpostavila da će to biti pomoć u teškim stvarima.”
Zurila sam u svoju najbolju prijateljicu i po milijunti put se pitala zašto
nastavljam s našim čudnijim od čudnog prijateljstva.
“Alkoholnu vrstu pomoći?”
“Da.” Nacerila se Aideen. “Znaš, pomoći ti da se napiješ.”
Odmahnula sam glavom.
Kako se ova luda zaposlila u obrazovanju djece nikad mi neće biti jasno.
“Pola deset je ujutro.”
Aideen je slegnula ramenima. “Negdje je pet sati.”
“Nešto nije u redu s tobom.”
Aideen je zastenjala. “Ne osuđuj me, polugodište je počelo u ponedjeljak, a
djeca me već izluđuju.”
Podigla sam obrve. “Ti predaješ djeci drugog razreda, oni su svi slatkice.”
Aideen je zarežala, “Ti osmogodišnjaci mogu biti životinje, čuješ li me?
Životinje! Uhvatila sam dva dječaka kako tjeraju trećeg dječaka da jede jebeno
ljepilo dok su mu navlačili gaće jučer. Oni su zli, kažem ti.”
Nasmijala sam se. “Onda nađi zanimanje koje ne uključuje djecu.”
“Ne!” Uzdahnula je Aideen. “Anđela ima više od vražjeg potomstva deset na
jednog. Usto, volim prenositi mudrost slijedećoj generaciji.”
Mudrost. Ha.
Toj su jadnoj djeci suđeni poslovi stripera i dilera drogom dok god ostanu pod
Aideeninom skrbi.
“Znam da misliš nešto gadno, pa ću ti samo reći jebi se prije no što
zaboravim.”
Frknula sam. “Ti si najsnažnija osoba koju poznajem.”
“Krivo si izgovorila riječ najbolja,” zezala je Aideen.
Ta cura!
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. “Možeš li se uozbiljiti?”
Nasmiješila sam se. “Trebam te.”
Aideen je glasno izdahnula, “Dobro, gdje me želiš?”
“Licem dolje, dupetom gore.” Smješkala sam se.
Aideen je prasnula u smijeh i nekoliko sekundi poslije lavež je odzvanjao iz
moje spavaće sobe.
“I meni je drago što te čujem, ti debeli-”
“Aideen!” Prekinula sam je.

~ 29 ~
 Naš svet knjiga

Aideen se nasmijala. “Nisam htjela reći ništa loše o njemu.”

Ha, ha. Sranje.
“Da,” nasmijala sam se, “a ja sam Beyonce.”
Aideen je podigla obrve prema meni. “Ti nemaš takvo dupe da bi bila
Beyonce.”
“Onda ću uzeti malo Bronaghinog dupeta – ona ga ima dovoljno da dijeli.”
Nacerila sam se.
Aideen se zacerekala u istom trenutku kad je smijeh počeo ispred vrata mog
stana. Nekoliko sekundi poslije netko je pokucao na moja vrata. Ustala sam i
otvorila vrata, a da nisam ni pogledala kroz špijunku.
Znala sam tko je po smijehu.
“Hej, što vas dvije radite ovdje?” Upitala sam i pozdravila Bronagh i Brannu
zagrljajem.
Bronagh je lupila šakom o moju i rekla, “Alec nas je nazvao i rekao da trebaš
pomoć pri pakiranju i eto nas.”
Nagnula sam se na moja ulazna vrata i nasmiješila sam se. “Hvala vam, obje
ste briljantne.”
Branna je okretala glavom na ramenima i rekla, “Znamo, sada krenimo s tim.”
Spremna za rad.
Sviđa mi se to.
Zacerekala sam se i zatvorila moja vrata samo da bi ih povukla otvorivši ih
kad sam čula udarac u njih i da je nešto, ili netko, jauknuo. Raširila sam oči kad se
Ryder Slater sagnuo ispred mene i zastenjao od boli. Držao se za čelo i siktao.
Uspaničila sam se i stavila ruku na njegova leđa.
“Oprosti, Ry!” Brzo sam rekla. “Jesi li dobro?”
“Dobro mu je,” izjavila je Branna, odmahujući mu. “Već ima oštećen mozak,
ništa mu neće puno povećati njegovu glupost.
Ryder se uspravio do njegove pune visine i zasiktao na svoju žensku, “Možeš
me ugristi.”
Branna je zagrizla zubima prema njemu na što su se Bronagh i Aideen
nasmijale.
“Dobro sam, Keela, hvala ti na tvojoj brizi,” rekao je bijesno gledajući u
Branninom smjeru.
Branna uopće nije obraćala pažnju na njega, pa je Ryder otišao do nje i omotao
ruke oko nje. Podigao ju je u zrak i ona je jauknula od iznenađenja. Ryder ju je
nastavio vrtjeti u krug tada i Branna je vrisnula.
“Žao mi je,” zacvilila je. “Prestani me vrtjeti!”

~ 30 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam užasno zbunjena zbog onog što se događalo pa sam pogledala u
Bronagh, moje lice je bilo dovoljno znatiželjno da ju je nasmijalo.
“Radi to kad je kučka prema njemu bez razloga,” objasnila je.
Vrti je u krug?
Trepnula sam. “I to pali?”
Bronagh je kimnula. “Bude joj mučno, pa on ispravi njen stav kad to radi.”
Odmahnula sam glavom. “Imaju čudnu vezu.”
Bronagh je kimnula glavom. “Dominic meni samo kaže da odjebem kad sam ja
kučka prema njemu.”
Prasnula sam u smijeh. “Alec mi to ne kaže u toliko riječi, samo me dugo
bijesno gleda i duri se u tišini. Međutim, njegova tišina vrišti ono što on osjeća.”
Bronagh se nasmiješila. “To je naš Alec, on nosi srce na dlanu. Jadni dečko.”
Frknula sa i opet pogledala u Rydera koji je postavio Brannu opet nogama na
pod i držao je za ramena dok nije vratila ravnotežu i prestala se njihati kao da će
pasti.
“Je li kučka otišla?” Upitao ju je.
Branna je zarežala, “Samo što nije.”
Ryder je frknuo i poljubio je u potiljak i prigrlio je k sebi. Vidjela sam mali
smiješak kako se pojavljuje u kutu njenih usta dok je stavljala ruke oko Rydera i
zagrlila ga.
“Volim te,” mrmljala je.
Ryder se nacerio. “I ja volim tebe.”
Sve je bilo tiho na trenutak dok Aideen nije ispustila teški dah.
“Povraćat ću. Možete li vas dvoje biti još slađi?” Upitala je Rydera i Brannu.
Branna se nacerila. “Da, da li bi voljela da ti pokažemo?”
Aideen je namrštila lice i odmahnula glavom. Svi smo se zacerekali i onda smo
mi djevojke skočile od straha kad je netko upao u moj stan.
“Jutro!”
Okrenula sam se i pritisnula ruku na prsa gdje mi je srce nabijalo.
“Omojbože!” Uzdahnula sam.
Bronagh i Branna su jauknule, “Kane!”
“Ti prokleti gade!” Derala se Aideen i onda odjurila do Kanea i udarila ga po
prsima. “Uplašio si me na smrt, Slateru. Nemoj to prokleto raditi!”
Kane je pogledao dolje u Aideen i onda u svoja prsa i podigao ruku kako bi
trljajući uklonio bol koja se širila tamo zahvaljujući Aideen. Nasmiješio se kad ga
je gurnula pokušavajući ga još jednom povrijediti. Zgrabio joj je ruke, zavrtio ju je

~ 31 ~
 Naš svet knjiga

i pritisnuo njena leđa na svoj prednji dio. Još joj je držao ruke, tako da na trenutak;
imao ju je pribitu uza sebe.
“Drago mi je vidjeti te, Ado,” preo je u njeno uho.
Zarežala je, “Pusti. Me.”
Kane se cerekao, ali je učinio kako mu je rekla.
Aideen se okrenula i pokazala mu prst prije no što se maknula i stala iza mene.
Htjela sam joj se cerekati – lako ju je mogao dohvatiti da je to želio, ali je ona
mislila da ako sam ja između njih to je nekako postalo nemoguće.
“Nisam vas mislio prestrašiti, mislio sam da ste nas čuli da dolazimo
hodnikom,” rekao je Kane i ispričavajući se slegao ramenima.
Pogledala sam u prazni prostor iza njega.
“Nas?” Upitala sam.
Kane je pogledao iza sebe i uzdahnuo, “Dominic?”
Nico je promolio glavu iza dovratka i nasmiješio se. “Bok.”
Frknula sam, “Što radiš ondje? Uđi.”
Nico je ušao u moj stan i počešao se po glavi. “Čuo sam da svi viču, pa sam
pričekao dok se svi ne iskalite na Kaneu što vas je uplašio, prije no što se
pokažem.”
Nasmijala sam se dok je Kane bijesno gledao u Nicovom smjeru.
“Hvala, braco.”
Nico se nasmiješio. “Uvijek.”
Odmahnula sam glavom prema braći i onda se ozarila. “I vi ste došli pomoći
pri pakiranju?”
Nico je kimnuo glavom. “Alec parkira kamion za selidbu dolje, ima golemu
hrpu kutija u kamionu, što je cool.”
Srećom, pošto ja nisam ni razmišljala o kutijama za pakiranje.
Čovječe, bila sam tako nepripremljena za ovo.
Danas će biti dug dan.

~ 32 ~
 Naš svet knjiga

4. POGLAVLJE

“O, moj Bože,” prišaptala sam dok su mi trbuh ispunili leptirići. Bacila sam
deku nazad na krevet šokirana. Došla sam ovdje kako bih se počela pakirati, ali
svaka misao o pakiranju je izašla iz mog uma kad sam ugledala Aleca.
Njegova duga kosa je nestala. Imao je frizuru ošišanu na kratko sa strana, ali
na vrhu je bila duža i gurnuta unazad, ali neki pramenovi su se objesili preko
njegova čela. Voljela sam njegovu dugu kosu, ali ova frizura je omogućavala
njegovom prekrasnom licu da se više vidi.
“Ne sviđa ti se?” Trznuo se Alec.
Jebeno suprotno.
“Izgledaš tako seksi da imam leptiriće,” priznala sam.
Alec je podigao svoje obrve. “Stvarno?”
Kimnula sam glavom. “Alec... ozbiljno. Ti si nevjerojatno seksi.”
Morala sam sjesti na krevet kako bih ga mogla cijelog upiti.
Polako sam promatrala njegovo izvajano tijelo od glave do pete. Bio je obučen
u crne traperice, bijelu usku majicu i debelu nezakopčanu vestu koju sam mu
kupila u River Islandu prošli tjedan. Imao je na sebi crne Timberland čizme i
mogla sam namirisati njegov balzam nakon brijanja s mjesta gdje sam sjedila. Bio
je ležeran bez truda, ali je činio da taj izgled bude nešto za čime treba žudjeti.
Činilo mi se kao da ga prvi put vidim i nisam mogla vjerovati koliko je
prekrasan.
Nisam mogla vjerovati da je moj zaručnik!
“Hoćeš li zaplakati?” Upitao je Alec, i onda se nasmijao.
Gad.
Brzo sam pokrila lice rukama i odmahnula glavom.
Plakala sam i sramila sam se zbog toga.
“Mačkice,” cerekao se.
Držala sam ruke na licu i odmahnula glavom, opet. “Odjebi.”
Čula sam njegov prigušeni smijeh, onda njegove korake, prije no što su
njegove ruke bile na mojim bedrima.
“Pogledaj me, lijepa moja,” mrmljao je.
Spustila sam ruke i otvorila oči.
O, Kriste.
Bio je čak i više seksi izbliza.
“Zašto si tako prekrasan?” Upitala sam.
~ 33 ~
 Naš svet knjiga

Alec se smješkao. “Zašto to tek sad primjećuješ?”

Zarežala sam na njegovo zadirkivanje.
“To sam još uvijek ja, još sam uvijek tvoj Alec,” rekao je i približio svoje lice
mome.
Moj Alec.
Moj.
“Tako sam sretna,” prišaptala sam.
Alec se podsmjehnuo. “Molim te. Reakcija koju si upravo ti meni pokazala je
upravo onako kako se ja osjećam svaki put kad te pogledam.”
“Prestani!” Zacvilila sam i opet pokrila svoje lice rukama.
Alec je prasnuo u smijeh i uhvatio mi prste. “Daj mi svoja usta.”
Spustila sam ruke i pustila da njegova usta nađu moja.
Podigla sam ruke do njegovih ramena i onda kliznula njima prema gore. Na
trenutak sam se rastužila kad su moje ruke dotakle njegovu kratko ošišanu kosu,
ali se moja unutrašnjost stisnula kad sam uhvatila njegov duži dio kose. Nije bila
ni izbliza duga kao prije, ali sam još uvijek mogla uplesti prste u nju i to mi je bilo
dovoljno dobro.
Dopustila sam si da se izgubim u poljupcu, i jedva sam zamijetila da sada
ležim, a Alec je bio na meni, pritiskujući me na naš madrac. Bila sam toliko
zaokupljena njime da nisam čula vrata naše spavaće sobe kako se otvaraju.
“Što vas dvoje – o, jebote! Zar ne možete pričekati do kasnije?”
Odmakla sam se od Alecovih usta i zacvilila.
Nisam bila gola, a nije ni Alec, ali sam se osjećala kao da jesmo, jer je trenutak
bio tako osoban i intiman.
Alec je pritisnuo čelo na madrac kraj moje glave.
“Kane,” zarežao je. “Odlazi. Odavde.”
“Ne,” odgovorio je Kane. “Probudio si me da pomognem spakirati tvoja
sranja, zato ostavi curu na miru i dođi pomoći.”
Alec se obrecnuo, “Ubit ću te ako ne odeš.”
“A ja ću sjesti na tebe ako ne napustiš ovu sobu,” obrecnuo se i Kane.
Nisam si mogla pomoći, nasmijala sam se.
“Kasnije,” Alec je mrmljao u moje uho i onda me poljubio u obraz.
Držala sam se za njegove ruke. “Obećavaš?” mrmljala sam dok je ustajao i
povukao me na noge.
Zarežao je na mene i onda nakrivio glavu kako bi me opet poljubio, međutim,
Kane je bio tamo da to zaustavi.
“Ni ne pomišljaj na to.”

~ 34 ~
 Naš svet knjiga

Alec je zajecao, “Toliko te jako mrzim.”

Frknula sam.
Onda se okrenuo i navalio na Kanea koji je zajaukao. “Bolestan sam! Ne smiješ
me udarati.”
Cerekala sam se gledajući kako je Alec srušio Kanea na pod i pribio ga tamo.
“Ti debeli gade!” Prasnuo je Kane. “Silazi s mene!”
Alec je ošamario Kanea, a šok na njegovom licu je izazvao smijeh kod mene.
“Ti... ošamario si me,” rekao je Kane.
Treptao je prema Alecu u nevjerici.
“Ti si meni blokirao seks,” rekao je Alec. “Budi sretan da nije ništa teže.”
Kane je nastavio treptati, a onda brzi trenutak kasnije šok je ispario s njegovog
lica i bijes je iskrivio njegovo zgodno lice. Osjetila sam kako mi se čeljust spustila
kad je Kane podigao svoje dlanove do Alecovih ruku i bacio ga sa svog tijela.
Kane se brzo okrenuo u stranu i bacio Aleca na leđa i unio mu se u lice.
“Udari me sada,” zaurlao je.
Bila sam zatečena i tiha.
“Kako si to učinio?” Upitala sam Kanea, ali je bio prezauzet da bi mi
odgovorio.
Alec je gunđao u Kaneovom zahvatu. “Ti seronjo... poliži mi dupe.”
Nisam se miješala – napadali su jedan drugoga nasumično cijelo vrijeme, pa
sam znala da to nije ništa ozbiljno. Međutim, prvi put kad je to Nico napravio
Alecu skoro sam dobila srčani udar. Izula sam cipelu i bacila je Nici u glavu kako
bih ga zaustavila. Braća me dan danas zezaju zbog toga.
“Pokušaj me opet ošamariti,” ponovio je Kane.
Alec je zagunđao, psovao, onda još malo gunđao.
“Ne mogu!” Siktao je.
“Upravo tako,” režao je Kane. “Upamti to.”
Sišao je s njega, onda se ustao na noge i povukao Aleca za sobom.
“Ti si seronja!” Rekao je Alec i otresao svoju odjeću.
Kane se nacerio prema njemu. “Znam, sada dođi.”
Napustili su sobu gurajući se i psujući jedan drugoga, što me nasmijalo.
Voljela sam povezanost koju su braća imala – bila je prekrasna.
Bila je čudna, a ponekad i zastrašujuća koliko je bila intenzivna, ali ipak
prekrasna.
Odmahnula sam glavom dok su izlazili iz sobe i onda frknuli dok sam ja prišla
komodi i čula Kanea kako viče Alecu da se drži dalje od mene. Nasmijao se Kaneu
i pobjegao nazad u našu spavaću sobu.

~ 35 ~
 Naš svet knjiga

“Zaboravio sam je pozdraviti, daj mi sekundu.”

Rastopila sam se.
Bio je presladak.
“Bok, Alec,” zacerekala sam se.
Prišao mi je iza leđa. “Bok, mačkice.”
“Koliko si kutija dovezao kombijem?” Upitala sam.
Frknuo je i poljubio me u potiljak. “I meni je drago što te vidim, mačkice. I ti si
meni nedostajala.”
Nedostajala sam mu?
Nije ga bilo oko sat vremena.
Zakolutala sam očima. “Bok, i ti si meni nedostajao... Koliko si kutija
nabavio?”
Alec se nasmijao i zaigrano me lupio po stražnjici. “Dvadeset. Moja braća ih
sklapaju i lijepe upravo sada. Dali su mi ih spljoštene, a pošto su bile besplatne
nisam se htio žaliti.”
Nasmiješila sam se, ali nisam ništa rekla dok sam po milijunti put pomislila na
selidbu.
“Hej,” promrmljao je Alec u moje ime. “Je li sve u redu?”
Ne, uopće nije.
“Da... samo sam u stresu zbog selidbe,” odgovorila sam, ponašajući se kao da
to nije ništa.
Alec je stavio svoje dlanove na moje ruke i nježno ih milovao gore i dolje. “Jesi
li sigurna da je to sve?”
Kimnula sam glavom.
“Keela,” počeo je Alec. “Razgovaraj sa mnom, što nije u redu?”
Sve.
“Ništa, dobro sam,” uvjerila sam ga.
Njegova tišina je puno govorila, pa sam odlučila dati mu mali uvid u ono što ja
mislim.
“Samo se nikad prije nisam useljavala u kuću s drugom osobom, pogotovo ne
drugom osobom koja mi je zaručnik. Polako mi sjeda da smo stvarni. Dugo sam
vremena bila uvjerena da je to što me želiš neka vrsta šale. Očekivala sam da ćeš
shvatiti da možeš imati bilo koga, pa zašto bi se onda zadovoljio sa mnom? Onda
ćeš se pokupiti i otići.”
Alec mi se okrenuo licem i pognuo glavu kako bi mogao pritisnuti svoje čelo
uz moje. “Ne znam što bih još mogao napraviti da shvatiš da si ti sve za mene. Ne
vidim nikoga osim tebe. Ti si moj život, Keela. Volio bih da znaš koliko te točno

~ 36 ~
 Naš svet knjiga

volim i koliko sam sretan što si izabrala mene. Ti ne znaš koliko si lijepa i nadam
se da to nikad nećeš shvatiti jer ako budeš, shvatit ćeš da možeš naći boljeg od
mene jadnika, onda ćeš se ti pokupiti i ostaviti mene.”
Da, možeš misliti.
“Prestani,” promrmljala sam i pokušala se povući nazad.
“Ne,” izjavio je Alec čvrsto i mirno me grlio. “Ti si prekrasna. Ti si savršena za
mene. Ti si moj život. Nikad me nećeš uvjeriti da sam te vrijedan. Mačkice, volim te
toliko da boli. Molim te shvati to.”
O, Kriste.
Skoro sam zaplakala. Opet.
Podigla sam ruke do lica i pokrila ih potpuno.
“Mrzim te!” Rekla sam i onda zaplakala.
Mrzila sam sve.
Mrzila sam ovu osobu, nevjerojatno lijepu iznutra i izvana, htio me je na svojoj
strani doživotno, a ipak ja ovdje sumnjam da li se krećemo prebrzo ili ne. Htjela
sam biti s Alecom do kraja mog života, kunem se da jesam... pa zašto se, dovraga
sve što radimo čini da ide prebrzo?
Alec je shvatio moje emocionalno stanje kao dobar znak i stavio ruke oko
mene i privio me uza se. Mislio je da sam preplavljena njegovom ljubavnom
izjavom, i bila sam, ali ono što on nije shvaćao je da sam bila blizu sloma i
otkrivanja onoga što me zapravo muči.
“Plači dušo,” mrmljao mi je.
Lagano sam se cerekala i odmakla se. “Dobro sam, to me samo stres zbog
selidbe toliko rasplakao.”
Alec je kimnuo glavom i poljubio me u čelo. “Hajde da krenemo s pakiranjem i
da ubrzamo ovaj dan. Što kažeš?”
U stilu sam se nasmiješila. “Kažem, vodi me.”
Otišli smo u naš dnevni boravak, naslonili se na zid i gledali u sve. Kane i
Aideen su se svađali, veliki šok – nije. Nico i Bronagh su se ljubili, još jedan veliki
šok – nije. A onda su tu bili Branna i Ryder na svojim mobitelima, što također nije
bio šok jer su u zadnje vrijeme više voljeli svoje mobitele nego društvo jedno
drugoga, što sam mislila da je tužno.
“U vezi čega se sada vas dvoje prepirete?” Upitala sam Aideen.
Otpuhnula je. “On,” bijesno je gledala u Kanea, “je rekao da ćemo mi cure biti
beskorisne u pakiranju, a ja se svađam zbog toga.”
Pogledala sam u Kanea. “To je odvažna izjava.”
“Ali istinita,” odgovorio je.

~ 37 ~
 Naš svet knjiga

Alec i njegova braća su frknula.

Pogledala sam preko ramena u Aleca. “Čemu se ti smiješ?”
“Kaneu,” odgovorio je.
Namrštila sam se. “Ti... se slažeš s njim?”
“Reci ne,” šapnuo je Nico.
Zakolutala sam očima na savjet iz njegove Muške Biblije.
Alec je šmrknuo i ignorirao svog brata. “Da, slažem se sa Kaneom. Vas četiri
nećete biti od nikakve pomoći i to dobro znate.”
Kako se usuđuje!
“Možemo biti od proklete pomoći i bit ćemo!” Prasnula sam.
“Ne,” nasmijao se Alec. “Nećete.”
Zarežala sam, “Želiš li se kladiti?”
“Da,” vragolasto se nasmiješio Alec. “Želim.”

~ 38 ~
 Naš svet knjiga

5. POGLAVLJE

“Nisi mislio na pravu okladu,” rekla sam, nervozno.

Alec se smješkao, “Jesam.”
Podsmjehnula sam se. “Stvarno? Sjećaš se što se dogodilo zadnji put kad smo
se kladili, zar ne?”
Alec se zacerekao i odmakao se od mene. “Da, dobio sam navedenu okladu.
Umočio sam do jaja u tvoju slatkoću, ako se točno sjećam.”
Alecova braća su udarala svojim šakama u njegovu, što je uzrokovalo da
odmahujem glavom. Zašto ljudi imaju potrebu da si čestitaju što su poševili drugu
osobu?
Zakolutala sam očima. “A što se dogodilo nakon toga?”
Alec se namrštio. “Pakao.”
“Točno. Loše stvari nam se događaju kad smo umiješani u oklade.”
Alec mi je odmahnuo. “Nećemo se kladiti u tvoju pič-”
Podigla sam šaku pokazujući da ćemo se potući ako kaže tu riječ.
Alec je prestao govoriti usred riječi kako bi se nasmiješio na moje poteze.
“Tvoji privatni dijelovi nisu glavna nagrada ovaj put.” Namignuo je. “Mislio
sam više na tvoje kulinarske vještine. Kako ti to zvuči? Ako moja braća i ja
natovarimo našu polovicu kamiona prvi, onda mi pobjeđujemo i ti ćeš kuhati
večeru mjesec dana u našoj novoj kući.”
Oklijevala sam.
Uživala sam u kuhanju, ali smo se Alec i ja izmjenjivali u kuhinji, pa naravno
da nisam bila sigurna da li je prihvaćanje te oklade prava stvar.
Da li je vrijedno rizika?
Pogledala sam preko ramena kad sam osjetila oštri ubod u moja leđa.
“Možemo mi to,” promrmljala je Branna.
Okrenula sam se i prekrižila ruke na mojim prsima dok sam promatrala moje
članice tima, ako prihvatim okladu. Sve tri su bile niske, ja sam bila najviša sa sto
sedamdeset i dva centimetra, a čak je i to bilo ništa naspram visine braće.
Uzdahnula sam. “Oni su veći i jači nego mi, čak i Kane, iako nije savršenog
zdravlja.”
Bronagh je šmrknula i onda mi kažiprstom pokazala da joj se približim.
Kad jesam prišaptala je, “Molim te, snaga i tjelesna masa nemaju ništa s tim kad
su ometeni. Dominic je spor kao vrag kad se radi o čišćenju, kad sam u svojoj sobi

~ 39 ~
 Naš svet knjiga

– ne može skinuti pogled, ili ruke, s mog dupeta. Mogu savršeno dobro pakirati,
dok će on biti usporen. Predat ću ga beskorisnog Alecu.”
Aideen je pucnula prstima. “O, moj Bože, imam ideju.”
Anđeli su počeli pjevati s Nebesa na Aideeninu izjavu.
“Za sve postoji prvi put.” Slegnula sam ramenima.
Aideen me je gurnula i to je mene i cure, nasmijalo.
“Hajde onda, Watsone, prosvijetli me svojim planom.”
Aideen se smiješala. “Prihvati okladu, tada ćemo iskoristiti naša tijela da se
pobrinemo da će se jedine teške stvari koje će se odvijati, biti u boksericama kod
dečki.”
To... to je zapravo zvučalo obećavajuće.
“Sviđa mi se to,” Branna se ozarila i lupila šakom o Aideeninu.
Podigla sam obrvu i nasmiješila se. “Nikad nisam mislila da ću ovo reći, ali
dobro si to smislila.”
Aideen je lupila šakom o moju. “Ja sam puno više od samo lijepog lica sa
velikim sisama, Sherlock.”
Šmrknula sam s cerekom na licu dok sam se okretala prema Alecu i njegovoj
braći, te ih ugledala kako nas sumnjičavo promatraju.
“Prihvaćam tvoju okladu, ali želim drugačiju nagradu ako ja pobijedim.”
Nico je koraknuo naprijed i gurkao svog brata. “Ne pristaj na ništa što ti kaže.”
“Što? Zašto?” Upitao je zabrinuto Alec.
“Pogledaj ih,” Nico je rekao i pogledao svaku od djevojaka. “Nešto su
naumile, osjećam to u kostima.”
Alec je suzio oči i pogledao u svaku od nas. “U pravu je, vi ste nešto naumile.”
Glumila sam nevinost i treptala. “Nemam pojma o čemu govoriš.”
“Tvoje lijepe zelene oči nas neće zavarati, Keela,” bijesno me gledao Ryder.
“Mi smo Slaterovi, možemo prozrijeti ženska sranja.”
“Ha!” Bronagh i Branna su rekle u isti glas i tada se počele hihotati.
Ryder je nervozno progutao i pogledao nesigurno oko sebe. “Pa... većinu
vremena možemo.”
Kane je utješno potapšao svog najstarijeg brata po ramenu i zatim prebacio
pogled na svoje zabranjeno voće. “Da se nisi uključila u ono što god da su njih tri
isplanirale, Aideen.”
“Niti u snu, Virusnatoru.”
Ha!
Kane je pucnuo prstima prema Aideen. “Moj mjerač sranja je na najvišem,
Collins.”

~ 40 ~
 Naš svet knjiga

Aideen nije odgovorila i Kane je izgledao izgubljeno zbog nedostatka njene

odmazde.
“Zašto me ne psuješ niti mi odbrusiš?” Upitao je zabrinuto.
Aideen je zijevnula. “Zato što ulažem energiju u pomaganju da Keela pobijedi
u okladi. Mogu se svađati s tobom i kasnije.”
“Je li to obećanje?” Kane je upitao, cereći se.
Aideen se smješkala. “Vidjet ćemo.”
Iznenadna seksualna napetost u prostoriji se mogla rezati penisom u erekciji.
Zadrhtala sam. “Prestanite flertovati. Osjećam se prljavo samo gledajući vas
dvoje!”
Alec je zagrizao zubima prema meni. “Dobro ću te očistiti, mačkice.”
Zaigrala sam obrvama. “Ili me učiniti još prljavijom.”
Alec se smješkao ne mičući se i uhvatila sam se kako mu se primičem dok
nisam osjetila da me netko uštipnuo za stražnjicu i jauknula sam od boli. Uhvatila
sam se za dupe objema rukama i okrenula se.
Odmah sam bijesno pogledala Aideen.
“Ado!” Prasnula sam.
Aideen je slegnula ramenima. “Kasnije ga ševi očima, moramo dobiti okladu.”
Isplazila sam jezik dok sam bijesno gledala u nju i opet se okrenula.
“Prihvaćam okladu koju predlažeš playboyu, ali hoćeš li ti prihvatiti drugačiju
nagradu za mene ako ja pobijedim?”
Sva četvorica braće su u isti mah prekrižila ruke na prsima i zbog toga sam se
nasmiješila.
Bili su toliko različiti, a ipak toliko slični u isto vrijeme.
“Koja je nagrada ako ti pobijediš?” Upitao je Alec.
Zagrizla sam donju usnu i onda je pustila i rekla, “Moraš nam izvesti striptiz u
kojoj god odjeći ja odlučim.”
“Juhuuu!”
Ignorirala sam Aideenine povike, Kane ju je bijesno gledao, braća zamišljenim
izgledom lica, a Alec zgroženim.
“Što želiš da napravim?” Upitao je Alec, zvučeći kao da mu je nešto zapelo u
grlu.
Nasmiješila sam se. “Izvest ćeš striptiz za mene i cure.”
Alec je stisnuo čeljust. “Keela Elizabeth Daley.”
Moje puno ime.
Oh – o.
Bio je bijesan.

~ 41 ~
 Naš svet knjiga

Nastavila sam se smiješiti. “Nico mi je rekao da si to već radio prije, u danima

kad si bio eskort. Rekao je da si nosio šešir, tange i kravatu.”
“Au!” viknuo je Nico kad se Alec okrenuo i udario ga u ruku.
“Hej, bez nasilja. Ako meni nije dozvoljeno udarati ljude, nije ni vama svima,”
izjavila je Bronagh iza mene.
Nico je otpuhnuo i protrljao ruku dok se Alec okrenuo opet u mom smjeru i
ponovo sklopio ruke preko svojih prsa.
“Izaberi drugi-”
“Ne,” prekinula sam Aleca. “Ovo su moji uvjeti za okladu.”
Alecovo se oko trznulo od uzrujanosti.
Nasmiješila sam mu se, nakon minute intenzivnog bijesnog gledanja Kane je
postao nervozan.
“Samo prihvati proklete uvjete, napunit ćemo naš dio kamiona dugo prije no
što princeze budu napunile i pola njihove strane.”
Princeze?
O, čovječe, kriva stvar za reći.
“Jesi li ti to mene upravo nazvao princezom? Slušaj me, ti bolesni ga-”
“Ado!” Prasnuo je Bronaghin glas. “Duboki udasi. Lijepi, veliki, duboki udasi.
Ne trebaš ga udariti, ne želiš ga udariti.”
Aideen je zarežala. “Zaista želim.”
Pogledala sam dolje i pokušala se ne smijati prizoru kako Bronagh pokušava
nagovoriti nekoga da ne povrijedi drugu osobu. To bi bila definicija ironije, ako
sam je ikad vidjela.
“Gubimo vrijeme,” pjevušila je Branna. “Prihvaćaš li okladu ili ne, Alec?”
Alec je frknuo. “Da, prihvaćam i kad pobijedim, kuhat ćeš za mene tri obroka
svakodnevno cijeli mjesec, mačkice.”
Da, to ćemo još vidjeti.
“Neka izgledi budu na vašoj strani!” Rekla je Aideen i poklonila se pred
dečkima.
Sva četvorica su zurila u nju.
“Što je ovo, Igre Pakiranja? Četiri muškarca protiv četiri žene, prvi tim koji
napuni svoju stranu kamiona kutijama će preživjeti?” Upitao je Alec, njegov ton je
izazivao.
Bronagh se nasmijala i vragolasto se smješkala. “To je upravo ono što će ovo
biti, veliki brate.”

~ 42 ~
 Naš svet knjiga

Sva četiri brata su zurila u Bronagh i onda pogledala u mene. Nacerila sam se i
onda su pogledali jedni u druge i progutali. Dečki su bili nervozni, jer nisu znali
što smo naumile.
I trebali bi biti nervozni.
Cerekala sam se u sebi kao zla vještica kakva jesam.
Uništit ćemo ih.

~ 43 ~
 Naš svet knjiga

6. POGLAVLJE

“U redu, svi se podijelite u timove i razdijelite poslove među sobom. Imamo

kombi za selidbu do pet sati poslijepodne, pa to znači da moramo biti potpuno
spakirani ovdje i raspakovani u novoj kući za šest i pol sati. Nema mjesta za
pogreške. Jasno?”
Alec i njegova braća su mi salutirali, kao i Aideen, što je smatrala urnebesnim.
Zakolutala sam očima. “Primite se posla.”
Storm je zalajao na moj ton i svi su se nasmijali.
Posegla sam dolje i počešala ga iza ušiju. “Možeš biti u našem timu ako želiš,
prijatelju.”
Ryder je pročistio grlo. “On je muško.”
Zar je to upravo sad shvatio?
“Pa?”
“Pa,” oglasio se Nico, “automatski je unovačen u muški tim.”
“To je glupa tehnikalija,” izjavila sam.
Alec mi se smješkao. “Ne, on je muško, pa stoga on je u muškom timu.”
Htjela sam se boriti protiv toga, ali Aideen me povukla za ruku privlačeći mi
pažnju.
“Neka ga uzmu, sve što debelo sranje radi je da spava, prdi i jede. Teško da će
pomoći konkurenciji.”
Dok se nisam slagala s vrijeđanjem, Storm nije radio puno toga osim onoga što
je Aideen upravo nabrojala, pa sam se povukla nazad i složila se.
“Dobro, Storm je u vašem timu.”
Alec je zazviždao i Storm je pojurio do njega, što je iznenadilo Aideen.
“On može trčati?”
Upitala je, očiju raširenih od iznenađenja.
Zakolutala sam očima.
“Nema druženja s neprijateljem. Drži se podalje od ljudskih bića sa sisama i
vaginama. Jesi li shvatio, prijatelju?”
Storm je zalajao kao odgovor Alecu kao da mu odgovara na pitanje s bučnim
da.
Zagunđala sam, “Izdajico.”
Dečki su se zacerekali dok su odlazili u dnevni boravak kako bi odlučili tko će
što spakirati. Djevojke i ja smo otišle niz hodnik u moju spavaću sobu da učinimo
istu stvar.
~ 44 ~
 Naš svet knjiga

“U redu, trebamo ih da odnesu stvari kao što su sofa i krevet -”

“Zaboravi, oboje ostaju ovdje kod stanodavca,” rekla sam. “Alec je već kupio
nove, stigli su u novu kuću jučer. Veći su i bolji, rekao je.”
Branna je trepnula.
“Kupio je oboje, a da se nije prvo posavjetovao s tobom?”
Slegnula sam ramenima pokušavajući da ne izgledam kao da mi to smeta, iako
jest.
Jako.
“Ali, što ako sofa ne bude bila u skladu sa prostorijom? Što ako ti želiš
drugačiji dizajn ili boju?” Upitala je Branna, čvrstog glasa.
Opet sam slegnula ramenima.
“To je njegov novac, može kupiti što želi.”
Aideen je uzdahnula. “Stvarno moraš prijeći preko toga. Zaručeni ste. Iako je
vjenčanje vjerojatno još daleko, moraš se naviknuti na to da je njegovo tvoje i
obrnuto.”
Nisam se morala naviknuti na obrnuto, Alec je već živio sa mnom.
Sve moje, posjedovao je.
“Teško je to,” oglasila se Bronagh. “Ja sam jako izbirljiva na što Dominic troši
iako je to njegov novac. Spiskao je tri četvrtine novca na gotovo ništa otkad smo
počeli hodati. Sada mora raditi inače smo bankrotirali. Novac ne traje vječno,
ukoliko nemaš stabilan prihod.”
Dala sam Bronagh visoki pet.
“Točno, to je točno ono što ja govorim.”
“Misliš,” ispravila me Aideen. “Ti si to mislila, nisi govorila.”
Zarežala sam na nju, “Zato što će izgledati loše ako mu budem govorila da ne
troši svoj vlastiti novac.”
“Vi ste par, Kay.” Namrštila se Branna. “Morate raspravljati o tim stvarima.”
“I o drugim stvarima,” promrmljala je Aideen.
Dobacila sam joj pogled upozorenja i zatvorila je usta. Sestre su izmijenile
poglede, ali nisu ništa rekle. Nisam više htjela razgovarati o Alecu i sebi – htjela
sam se usredotočiti na pakiranje.
Ono što sam zaista htjela je da ovaj dan već više završi.
“U redu, pakiranje,” započela sam. “Bronagh, ti i Branna počnite ovdje u
spavaćoj sobi, ja ću preuzeti kuhinju, a Aideen može početi u dnevnom boravku.
Ako dečki počnu pakirati nešto što bi pomoglo da prvi popune svoju stranu
kombija, ometajte ih svim potrebnim sredstvima. Zaista ne želim kuhati slijedeći
mjesec.”

~ 45 ~
 Naš svet knjiga

Sve smo spojile ruke kao timski pozdrav i navijale, te se nasmijale našoj
gluposti.
“Da li bi bilo preočito dečkima da pokušavam omesti Dominica ako se skinem
gola i sagnem se ispred njega?”
Pogledala sam u Bronagh i samo zurila u nju dok se nije nasmijala.
“Šalim se, ali ako bih se skinula gola, Dominic bi bio potpuno uklonjen iz
jednadžbe, a to bi značilo jedan brat riješen, trojica ostaju. Izgledi bi prevagnuli još
više u našu korist.”
Razmišljala sam o tome na trenutak i onda odmahnula glavom. “Nećeš se
skidati gola, pobijedit ćemo ih čisto i pošteno.”
Aideen me je gurkala. “Koliko je pošteno to što radimo?”
“Prilično pošteno, mislim ne radimo ništa previše. Nismo mi krive ako njihovi
kurčevi odluče obratiti pažnju na nas.”
Branna je frknula. “Hajdemo jednostavno obaviti ovo dok nisu pomislili da
pripremamo neku veliku urotu.”
Nasmiješila sam se i onda se okrenula i krenula iz moje spavaće sobe u
kuhinju. Pogledala sam Aleca koji se igrao na podu sa Stormom. U sebi sam se
nasmiješila, da iskoristim Storma kako bih ga omela mi nije ni palo na pamet.
“Oprosti,” rekla sam i prekoračila preko Aleca i Storma.
Imala sam haljinu na sebi, pa sam namjerno prekoračila preko Alecove glave,
samo kako bi on mogao vidjeti pod moju haljinu.
“Keela!” Zasiktao je i borio se sa Stormom da ga makne sa svog tijela dok je
ustajao na noge.
Poskočila sam kad su Alecove ruke kliznule oko mojih leđa, a šake mu se
spojile na mom pupku.
“U ratu smo sada, slatkišu. Skidaj ruke s robe,” rekla sam slatko.
Alec je zarežao dok je približio usta mom uhu, “Nemaš gaćice na sebi.”
Trznula sam se.
Bože, kako sam mrzila tu jebenu riječ, ali neću ga ispravljati zato što sam htjela
moje gaće, odnosno nedostatak mojih gaća, da mu se utisne u um.
“Nemam? Ha. Mora da sam ih zaboravila obući -”
“Sranje.”
U silu sam maknula osmijeh.
“Molim?” Upitala sam, nevino.
“Čula si me, to je sranje. Ne možeš jednostavno zaboraviti obući gaćice. Imaš
jebenu rutinu koju slijediš kad se odijevaš – gaćice, grudnjak, čarape, onda ostatak
odjeće.”

~ 46 ~
 Naš svet knjiga

Zar je obraćao pažnju na sve što radim?

“To je istina, ali danas je sve malo mahnito. Ne mogu otići obući ih sada, jer su
cure u našoj sobi i to bi bilo preočito. Ne mogu čak niti uzeti i navući ih negdje
drugdje, jer je Ryder u kupaonici, pakira naše toaletne potrepštine, a mislim da ti
ne bi želio da me tvoja braća gledaju dok navlačim gaće pred njima ovdje.”
Alec se zahvat na meni učvrstio. “Prokleto si u pravu da ne bih.”
“Kako se mogu usredotočiti na pakiranje kutija kad znam da nemaš gaćice
ispod te haljine?”
Ne bi se mogao usredotočiti, a to je upravo ono na što sam računala kad sam
odlučila da ih skinem.
“Sigurna sam da ćeš nešto smisliti.”
Osjetila sam Alecov pogled na sebi kad sam otvorila ormarić iznad moje glave
i posegla za tanjurima i šalicama. Mogla sam osjetiti kako mi se haljina diže do
bedara dok sam se protegla.
“Do jebenog vraga. Ryder! Zamijeni se sa mnom!”
Pogledala sam preko ramena i gledala kako je Alec izjurio iz sobe i niz hodnik
u kupaonicu. Smješkala sam se.
Da li je mislio da može tako lako pobjeći od mene?
Poludio je ako je to pomislio.
“Dobra ideja, dušo. Aideen, ti preuzimaš kuhinju,” viknula sam. “Spakirat ću
svoje stvari u kupaonici u slučaju da Alec baci toaletne potrepštine koje mi se
sviđaju.”
“Idem!” Uzviknula je Aideen.
Hitro sam ušla u kupaonicu nakon Aleca koji me pokušao zaustaviti od ulaska
u prostoriju, ali je zastenjao kad sam se podvukla ispod njega i ipak ušla.
Smješkala sam se sama sebi.
“Dušo, zatvori vrata, ali ne potpuno, moram uzeti svoje vješalice za ručnike s
vrha vrata.”
Alec me nije htio ni pogledati, ali je učinio kako sam rekla.
“Hvala,” cvrkutala sam.
Stajala sam sa strane u kupaonici i pretvarala se da sam malo izgubila
ravnotežu.
“Keela!” Viknuo je Alec i onda skočio prema meni, otvarajući ruke da padnem
u njih.
Uzdahnula sam, “Lijepo hvatanje.”
Nagnula sam se i poljubila Alecove usne sa strane, a on je zarežao.

~ 47 ~
 Naš svet knjiga

“Samo... samo budi oprezna, u redu?” Promrmljao je, njegova gruba vanjština
je izblijedjela na trenutak.
Kimnula sam glavom. “Hoću, veliki dečko. Nemoj se brinuti za mene.”
Alec je promrmljao nešto sam sebi.
Bila sam toliko očita u onome što pokušavam učiniti, ali Alec se koncentrirao
toliko jako na to da me ne gleda, da nije mogao vidjeti koliko sam ja htjela da me
gleda.
Bijesno sam ga gledala u ogledalu.
Očito pokazujući nešto kože nije dovoljno – morala sam sve malo začiniti.
Okrenula sam se i pogledala dolje u kantu za smeće pokraj školjke.
“Mislila sam da sam ti rekla da to očistiš?” Upitala sam ga i sagnula se dolje.
“Da očistim što – O, Isuse.”
Nasmiješila sam se sama sebi.
Osjetila sam hladni svježi zrak preko moje stražnjice i znala sam da sam
izložena.
Ekstremno izložena.
Poskočila sam kad je Alecova ruka zgrabila moje dupe.
“Alec!” Uzdahnula sam.
Pritisnuo me uza kupaonski pult.
“Ne mogu. Ne mogu te jebati upravo sada.”
Pogledala sam ga u ogledalu dok je prtljao s dugmadima na svojim
trapericama i fanatično ih gurao niz svoja bedra zajedno sa svojim donjim
rubljem. Bio je tako smeten da čak nisu ni spale skroz dolje niz njegove noge.
Izgleda da je začiniti malo stvari značilo da ću koristiti seks protiv Aleca u
mom planu da dobijem ovu okladu. Ubio bi me kad bi saznao.
“Jesi li vlažna?” Upitao me Alec.
Nisam htjela odbiti, ali nisam bila.
Nije mi više osamnaest – više me ne uzbuđuje da me netko jednostavno zgrabi
za dupe.
“Ne, ali još uvijek možeš – Alec!”
Alec se spustio na koljena iza mene.
Možda mi je nestao s vidika, ali nisam ga morala vidjeti da bih znala što on
radi. Samo sam ga morala osjetiti, a upravo sam ga i osjećala.
Skupila sam dlanove u šake kad je isplazio jezik prema meni i zario ga u moje
tijelo najdalje što je bilo moguće. Usredotočila sam se na moje disanje, ali sam
zacvilila kad se Alec pomakao s mog ulaza ravno na moj klitoris gdje je lizao i
sisao me kao da sam njegovo najomiljenije jelo.

~ 48 ~
 Naš svet knjiga

Što sam i bila.

“Da,” stenjala sam dok mi se bolno pulsiranje nakupljalo i mučilo me dok me
je Alec lizao.
Više sam raširila noge i odgurnula se unazad u Alecovo lice.
Njegove ruke su se spustile na obline mog dupeta prije no što ih je stisnuo.
Toliko je dobro boljelo da sam zarežala.
“Sada,” preklinjala sam. “U mene. Sada.”
Alec je odvojio usta od mog klitorisa i ustao.
“Jesi li sigurna da želiš to tu unutra?” Upitao je.
Nisam verbalno odgovorila, nisam mogla.
“Keelaaaaaa,” zasiktao je dok sam gurnula svoju stražnjicu unazad i u jednom
tečnom pokretu kliznuo u mene.
To mu je bio odgovor.
Alecove ruke su odmah uhvatile moje kukove i zabio se naprijed.
Uhvatila sam se za slavinu ispred mene i čvrsto se držala dok sam se gurala
unazad i susretala Alecovo zabijanje za zabijanjem. Ušutkivala sam Aleca kad sam
vani začula da se cure i dečki svađaju. Vrata kupaonice nisu bila zaključana, pa
ako itko od njih otvori vrata dobit će lijep pogled na ono što smo Alec i ja radili.
Već smo igrale prljavo koristeći svoja tijela protiv dečki, ali nisam htjela da
znaju da sam se spustila još niže koristeći seks protiv mog muškarca. Ne bi me
osuđivali, ali ipak, osjećala sam da sam podigla ulog što sam uopće inicirala seks.
“Lijepo i polako, Alec,” promrmljala sam. “Moramo biti tihi.”
Alec je zarežao i zabio se u mene jače uzrokujući da glasno zastenjem dok mi je
užitak kolao tijelom.
“Pogledaj me.”
Pogledala sam gore u naše kupaonsko ogledalo i napravila kontakt s njegovim
očima. Kunem se gledajući kako mu se tijelo miče uz moje je bila najseksi stvar
koju sam ikad vidjela. Nisam znala zašto, ali nikad nismo imali ovakav seks prije.
Gledala sam ga kako me jebe dok smo bili okrenuti licem jedno prema drugome,
ali nikad nismo koristili ogledalo da gledamo kako me on uzima odzada.
Ne do danas.
“O, Bože,” zastenjala sam.
Alec se nagnuo naprijed i poljubio me u rame prije no što ga je ugrizao.
Zarežala sam.
Voljela sam kad me je grizao i štipao.
To me stvarno uzbuđivalo.

~ 49 ~
 Naš svet knjiga

Bili smo tihi dok smo gledali jedno u drugo u ogledalu – moje oči su se
nehotice zatvorile nekoliko puta kad je užitak postao nevjerojatan. Zagrizla sam
moju donju usnu kad je Alec posegao i prstom mi dirao klitoris.
Ne razmišljaj o tome. Ne razmišljaj o – O, Kriste.
“Svršit ću, svršit ću. Nemoj prestati!” Siktala sam i onda se odgurivala unazad
u Aleca što sam jače i brže mogla, pružajući mom tijelu točno ono što sam tražila,
što mi je jedino on mogao dati.
“Volim te,” mrmljao je Alec i onda me uštipnuo za klitoris.
To me poslalo preko ruba i naglavačke u ekstazu. Stavila sam ruku preko usta
dok se val za valom veličanstvenog užitka zabijao u mene. Odmah sam prestala
disati, ali kad su drhtaji krenuli gore i dolje po mojoj kralježnici, uzdahnula sam.
Glasno.
Alecovi pokreti su usporili u trzaje zdjelicom kad je svršio u mene. Htjela sam
se osmjehnuti, ali sam poskočila od straha i otvorila oči kad sam čula glasno
veselo navijanje koje je dolazilo negdje iz stana.
“Alec, izvuci ga! Ne daj da ona koristi svoju pičku protiv tebe – Au!
Prokletstvo Branna, očekivao bih to od Bronagh, ne od tebe,” cvilio je Nicov glas.
Naslonila sam glavu na mramoran pult u mojoj kupaonici i zastenjala.
Znali su što smo radili.
“Umirem od srama.”
Alec me je lupio po dupetu dok se izvlačio iz mog tijela.
“To što su nas čuli nije tako strašno. Naletjeli su kad smo se seksali puno puta-
”
“Ne svi u isto vrijeme!” Prekinula sam Aleca.
Ustala sam i okrenula se licem prema njemu dok se brisao vlažnim rupčićima i
onda ih bacio u školjku i podigao svoje traperice, zakopčavši ih.
“Rekao sam ti da se prekineš saginjati.”
Zakolutala sam očima. “Mislila sam da se zezaš sa mnom.”
Nisam ništa takvo mislila. Znala sam jako dobro da će pokleknuti ako se
sagnem dovoljno duboko.
“Nemaš gaćice na sebi... Vidio sam ti pičku... Koliko kontrole misliš da imam?”
Upitao je, iznerviran.
Nimalo.
Apsolutno nimalo.
Nisam mogla da se ne zahihoćem, a nakon trenutka Alec je izgubio svoj stav i
nacerio se i onda odmahnuo glavom prema meni. Posegao je za mnom i povukao
me uza se, čvrsto me grleći.

~ 50 ~
 Naš svet knjiga

“Volim gledati kako svršavaš tako, to je pakleno seksi.”

Nasmiješila sam se kad mi je poljubio potiljak.
“I meni se svidjelo” promrmljala sam i privila se uz njegove grudi.
Zastenjala sam i odmakla se od Aleca kad sam osjetila da posljedica našeg
seksa klizi niz moju nogu.
“Ovo je gadni dio,” promrmljala sam i zgrabila nekoliko vlažnih rupčića kako
bih se obrisala.
Alec je frknuo i nastavio slagati naše toaletne potrepštine na kupaonskom
pultu dok sam ja bila na WC-u. Usred mog olakšavanja pogledala sam u njega i
šmrknula.
Pogledao me je. “Što je?”
Odmahnula sam glavom dok sam posezala za rolom papira.
“Nikad nisam mislila da ću ići na WC pred muškarcem kao da to nije ništa.”
Alec je frknuo, “To nije ništa.”
Vratio se slaganju šampona i tome slično dok sam ja progutala kad mi je misao
prošla umom.
Već se ponašamo kao bračni par.
Odbila sam to raditi sada. Imala sam dovoljno briga na mom umu sa selidbom
i stresom koji je ona donosila. Nisam se mogla brinuti o tome kako se Alec i ja
ponašamo. Nisam htjela.
“Hej, čemu takav pogled?” Upitao me Alec, trgnuvši me iz mojih misli.
Ustala sam i pustila vodu, smiješeći se dok sam se odmakla od umivaonika, pa
sam mogla oprati ruke.
“Ništa, samo sam se pitala koliko sranja ćemo dobiti kad izađemo van.”
Alec me pogledao na trenutak i onda se zacerekao. “Bit će u redu, moja braća
će zadržati zezanje na minimumu. Inače ću im isprašiti guzice... Međutim, ne
znam za cure.”
Frknula sam.
“Dat će mi visoki pet.”
Ups.
“Zašto?”
Upitao je Alec, podignutih obrva.
Smješkala sam se.
“Zato što sam se seksala u kupaonici.”
Alec me gledao na trenutak i onda odmahnuo glavom.
“Žene.”

~ 51 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se i počela preslagivati ručnike koje je Alec skinuo sa vješalice

za ručnike i iz malog ormarića pokraj zidnog ogledala. Kad je to bilo gotovo,
preslagala sam ručnike koje je upravo naslagao. Bacila sam napola prazne bočice
proizvoda i zadržala samo one pune i neotvorene. Objasnila sam da nisam htjela
nikakve otvorene bočice koje bi se otvorile i izlile po kombiju. Nove su bile
zapečaćene pa neće uzrokovati nikakvu štetu ako se prevrnu u kombiju.
Alec je kimnuo glavom i onda otvorio vrata kad sam sve posložila. Zamolila
sam ga da mi donese dvije kutije i bio je na vratima krenuvši to učiniti, ali se
ukočio u zadnjem trenutku. Progutala sam kad se okrenuo licem prema meni. Bila
sam sigurna da je shvatio što sam učinila po pogledu koji mi je dobacio, ali sam se
opustila kad je rekao, “Te su kutije moje.”
Zakolutala sam očima. “Ne, moje su.”
Alec je ostao pri svome. “Ja sam sve poslagao na pult.”
Stavila sam ruke na kukove. “Ja sam ih presložila i onda ponovo premotala
ručnike. Također sam bacila smeće koje si htio zadržati. Ovo je dio mog tereta.”
Alec je bijesno gledao u mene.
“Neću ti dopustiti da prođeš sa niti jednom stvari sa te hrpe.”
O, stvarno?
“Nemoj da te moram povrijediti, zato što hoću,” zaprijetila sam.
Alec je šmrknuo.
“Što ćeš učiniti? Skočiti i probati me ošamariti.”
Kreten!
“Nemoj se rugati mojoj visini. Visoka sam za curu, ti si taj s čudnom visinom!”
Alecov smijeh me iživcirao pa sam odlučila iskoristiti druge mogućnosti da ga
maknem s puta.
“Bronagh!” Viknula sam.
Alec se ukočio.
“Da?” Povikala je.
“Alec je rekao da bi ti mogla imati ulogu u Hobitu!”
Alec je uzdahnuo. “Ti zla kučko!”
Nekoliko sekundi kasnije divlja Bronagh se pojavila i skočila na Aleca odzada.
“U Hobitu?” Zarežala je.
“Pokazat ću ti ja hobita!”
Alec je vrisnuo i posegao za svojim ušima, ušima koje je Bronagh imala u svom
zahvatu poput škripca.

~ 52 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se dok ih je povukla i usmjerila ga iz kupaonice niz hodnik gdje

je posrnuo u našu spavaću sobu i na naš krevet, sudeći po zvuku Bronaghinog
veselja.
Bila je uvrnuta.
Čak je viknula 'viiiiiii' u jednom trenutku.
Upravo sam htjela izaći iz kupaonice, ali sam stala kad je Nico projurio pokraj
mene. “Pusti ga... Prokletstvo, Bronagh, poništit ćeš mjesece predavanja
upravljanja bijesom. Škakljat ću te ako ga ne pustiš. Prestani! Iščupat ćeš mu uha!”
Frknula sam dok sam ležerno ušla u kupaonicu i zgrabila dvije prazne kutije
sa hrpe kutija pokraj ulaznih vrata. Zviždukala sam dok sam išla nazad u
kupaonicu i pažljivo stavila ručnike i role WC papira u kutiju, te sve ostalo u
drugu kutiju.
“Aideen, imaš li marker i traku?” Povikala sam.
Aideen je ušla u kupaonicu naoružana s obje stvari.
Zalijepile smo kutije i onda označile 'Kupaonica' na obje strane kutija, kao i
moje ime, samo kako Alec ne bi kasnije pokušao dočepati ih se kao da su njegove.
Aideen je podigla kutiju s ručnicima i papirom dok sam ja uzela težu kutiju. Obje
smo izašle iz kupaonice i onda izašle iz stana i niz stepenice dok nismo izašle iz
stambene zgrade. Odabrala sam desnu stranu kombija za selidbu gdje sam željela
da idu moje kutije.
Alec je mogao imati lijevu stranu.
“Dvije obavljene. Bog zna koliko još je ostalo,” prokomentirala je Aideen i
obrisala znoj sa svog čela.
Frknula sam i pokupila svoju kosu u punđu na vrhu moje glave. “Za sada je
sve dobro.”
Aideen se zacerekala dok smo hodale jedna uz drugu nazad u moju zgradu.
“Iskoristiti seks protiv velikog dečka je bilo genijalno.”
Cerekala sam se, “Zar ne? Upalilo je. Kako napreduje razoružavanje drugih
dečki?”
Aideen je prasnula u smijeh. “Dominic se bori, Ryder daje sve od sebe da
pokuša izbjeći Brannu, a Kane ne razumije što se događa. On je samo zbunjen
mojim iznenadnim ponašanjem, ali nije spomenuo niti riječ otkad sam se očešala
dupetom o njega. Trebala si vidjeti njegovo lice, bio je kao djevac koji je prvi put
dotakao sisu. Imao je raširene oči i bio izbezumljen.”
Pojavile su mi se suze od smijeha dok smo došle uz stepenice na moj kat.
Lupila sam svojom šakom Aideeninu i rekla, “Nastavimo tako.”
“Važi, šefice.” Namignula je Aideen.

~ 53 ~
 Naš svet knjiga

Široki osmijeh koji mi je bio na licu je nestao kad je Alec zaurlao moje ime u
našem stanu.
“KEELA!”
Oh – o.
Progutala sam i pogledala u nacerenu Aideen.
“U nevolji sam.”

~ 54 ~
 Naš svet knjiga

7. POGLAVLJE

“Da, dušo?” Slatko sam zazvala dok sam ulazila u moje područje.
Pogledala sam meni s desne strane kako je Alec juri niz hodnik držeći se za
uši. Pogledala sam preko njega i vidjela kako je Nico pribio Bronagh na moj krevet
jednom rukom dok ju je drugom škakljao.
Jadna cura, ona se žrtvovala za tim.
“Nemoj ti meni 'Da dušo'!” Obrecnuo se Alec kad se zaustavio ispred mene.
“Prevarila si me uzevši-”
“Nisam te ja prevarila uzevši ti bilo što, napustio si svoje mjesto u kupaonici,
tako da su kupaonski predmeti bili svačija lovina,” prekinula sam Aleca i odšetala
pokraj njega dok sam ulazila u kuhinju.
Ryder i Branna su bili tamo. Ona je bila na sve četiri čisteći donje kuhinjske
ormariće, a Ryder je stajao iza nje samo je promatrajući. Kako se činilo, htio je sve
osim pakirati u tom trenutku. Zaboravila sam na Rydera i Brannu kad me moja
ljubav uhvatila za ruku i okrenuo me licem prema njemu. Držala sam se za
Alecovu ruku, kako ne bih pala, jer sam osjetila da mi se malo zavrtjelo od
iznenadnog pokreta.
Alec me bijesno gledao. “Pustila si Bronagh na mene kako bi mogla
prokrijumčariti kutije iz našeg stana!”
Prokrijumčariti. Ha!
“O, preboli to, ti velika bebo,” rekla sam i zacerekala se.
Alec je nastavio zuriti u mene dok mi je rekao, “Dobro.”
Frknula sam, “Dobro.”
“Dobro.”
Alec se okrenuo i izjurio iz kuhinje dok sam ga s osmijehom na licu gledala
kako odlazi.
Bilo je prelako uznemiriti ga.
“Nevolje u raju?”
Okrenula sam se licem prema Ryderu koji mi je to rekao.
Odmahnula sam glavom. “Ne.”
Ryder je frknuo dok je pogledao nazad u Brannu, koja je još uvijek bila na
svojim rukama i koljenima, te uzdahnuo. “Ja ću pakirati u dnevnom boravku
umjesto tu,” promrmljao je.
Ušao je u dnevni boravak, ali nije mogao pobjeći Branni, jer mu je ona bila
odmah za petama i zbog toga sam se zacerekala. Dečki zaista nisu imali šanse.
~ 55 ~
 Naš svet knjiga

Vratila sam se čišćenju kuhinje. Trideset minuta je prošlo prije no što sam i
shvatila i imala sam sav sadržaj iz kuhinjskih ormarića spakiran u četiri velike
kutije. Dvije kutije su sadržavale velike lonce i tave, a druge dvije su bile
ispunjene malim stvarima kao što su šalice, zdjelice, tanjuri i planina pribora za
jelo koje imamo.
“Aideen?” Viknula sam.
Aideen je ušla u kuhinju iz hodnika i pogledala moje kutije. “Lijepo.”
Nacerila sam se i vratila se na posao zalijepivši ih i ispisavši moje ime na kutije
i onda sadržaj, jer sam to zaboravila dok su bile rastavljene. Pozvale smo Brannu i
Bronagh i svaka od nas je nosila kutiju dolje u kombi za selidbu. Natovarile smo
kutije na moju stranu, kojih je sada bilo ukupno šest.
Kad smo izašle iz kombija i stale na stazi, okrenula sam se curama.
“Izvještaj o stanju?”
Bronagh se nacerila. “Sredile smo kuhinju i kupaonicu. Skoro sam završila sa
spavaćom sobom, a Branna je skoro gotova sa dnevnim boravkom.”
Pogledala sam na praznu Alecovu stranu kombija i pogledala u cure. “Dakle...
plan funkcionira, nisu još spakirali niti jednu jedinu kutiju.”
Sve smo dale visoki pet jedna drugoj i smijale se dok smo ponovno ulazile u
zgradu i krenule gore u moj stan. Prekinule smo smijeh i ostale tihe dok smo ušle
u moj stan. Malo sam se ukočila kad sam ušla u kuhinju i našla tamo sve dečke
kako sjede i bijesno nas gledaju.
U svaku od nas.
Sranje.
“Što je s vama svima?” Upitala sam.
Alec je zarežao na mene, “Kao da ti ne znaš?”
O, sranje.
“Nemam pojma,” rekla sam glumeći nevinost.
Nico se podsmjehnuo. “Prekini s tim sranjem, otkrili smo vas četiri.”
Mi cure smo se pogledale i onda u isti glas rekle, “Što smo mi učinile?”
“To je bilo jezivo,” promrmljao je Ryder.
Kane je ignorirao svog brata i rekao, “Zavodite nas.”
Sve smo se počešale po vratu.
“To je smiješno,” rekla sam, odmahujući Kaneu.
“Ne,” obrecnuo se Nico, “Nije. Znam te Bronagh. Stalno me diraš, saginješ se
ispred mene i privlačiš što je više moje pažnje moguće na svoje dupe i tijelo.
Prokleto dobro znaš što mi radiš.”
Bronagh je ostala mirna, kao i mi ostale.

~ 56 ~
 Naš svet knjiga

“Zavela si me u kupaonici Keela,” zasiktao je Alec na mene. “Onda si ukrala

moje kutije od mene.”
Htjela sam se nasmijati i pognula sam glavu i spustila pogled na pod kako bih
izbjegla da to učinim. Pogledala sam u Kanea kad je prekrižio ruke na svojim
prsima i zurio u Aideen.
“Očešala si svoje dupe o mene pet puta. Pet. Puta. Zla kučko.”
Podigla sam ruku do svojih usta i pokrila ih kad mi je smijuljenje pobjeglo.
“Misliš da je to smiješno!” Derao se Ryder. “Moj je kurac tako tvrd zbog tebe
Branna, a ti si bila sva kao, 'Prestani, moramo spakirati kutije.'“
Moj je smijeh eruptirao na Ryderovu imitaciju Brannu, kao i druge cure.
“Vas četiri niste stvarne!” Vikao je Nico kroz naš smijeh.
Nisam se mogla prestati smijati, čak niti kada je Alec pojurio prema meni i
ušao u moj osobni prostor.
“Ova igra koju igrate prestaje sada,” zarežao je prema meni.
Pogledala sam u njega i nasmiješila se. “Kakva igra?”
“Ne pretvaraj se da ne znaš o čemu govorim, shvatili smo što vas četiri radite.”
Nakrivila sam glavu na stranu. “A što to?”
Posvađat ćemo se zbog ovoga – mogla sam to osjetiti.
“Koristite svoja tijela kako bi nas omele i kako bi vas četiri mogle pakovati, a
da mi ne možemo,” izjavio je Alec.
Moja usta su se iskrivila. “Ne, ne radimo to.”
“Lažljivice,” zasiktao je Alec.
Četiri dečka su onda otišla do više kutija koje su bile poslagane pokraj vrata.
Namrštila sam se i onda se nagnula kako bi ih vidjela. Izbrojala sam osam, a
Alecovo ime je bilo na svima.
“Kad ste ovo napravili?” Upitala sam.
Alec se smješkao. “Vama četiri je trebalo deset minuta da odnesete kutije dolje.
Kad smo shvatili što nam radite i zašto, zapeli smo i pakovali na brzinu. Kao što
vidite uspjelo je.”
Svaki je dečko zgrabio dvije kutije i krenuo van iz stana, ne gledajući u nas dok
su hodali. Okrenula sam se licem prema curama.
“Što ćemo, dovraga, učiniti? Spakirali su cijeli jebeni dnevni boravak!”
Bronagh je uzdahnula, “Opusti se, još uvijek nam je ostala spavaća soba.”
Nas četiri smo se okrenule i otišle u moju spavaću sobu. Ja sam ih predvodila i
otvorila vrata, onda uzdahnula kad sam ušla u sobu i našla pet kutija naslaganih
pokraj vrata. Sve je u sobi bilo ogoljeno.
“Kako su, dovraga, sve tako brzo spakirali?” Prasnula je Branna.

~ 57 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam u Storma koji je ležao na mom krevetu i ispustila jecaj. “Zašto ih
nisi zaustavio?”
“Zato što je lijeni, debeli-”
“Ne sada, Aideen!” prekinula sam je zarežavši.
Zagunđala je i prekrižila ruke na prsima. “On je u njihovom timu, sjećaš se? On
je protiv nas, baš kao ona četiri gada dolje.”
Složila sam se s njom dok sam se ogledala po sobi.
“Morat ću kuhati cijeli mjesec!” Zagunđala sam.
Ovo je bilo sranje.
“Alec je grozan. On i Dominic i njihove glupe, proklete oklade,” otpuhnula je
Branna.
Složila sam se s tim svim srcem.
“Što ako samo ukrademo ove kutije? Što može Alec učiniti?” Upitala je
Aideen.
“Može ih uzeti nazad.”
Sve smo vrisnule kad je Alecov glas progovorio iza nas.
Muški smijeh je eruptirao, a žensko režanje se začulo.
“Ne radi to!” Vikala je Aideen na Aleca. “Upravo si mi oduzeo deset godina
mog života.”
Alec se činio zadovoljan samim sobom i kimnuo glavom na desno. “Pomakni
se.”
Ostala sam na mjestu. “Zar ne možemo bar razgovarati o ovome-”
“Nema šanse,” presjekao me Alec.
Bio je tako nerazuman.
“Ali, Alec-”
“Rekao sam ne, Keela,” presjekao me opet.
Zacvilila sam i skupila dlanove u šake.
“To nije pošteno!”
Kako bih postala derište kako sam se i ponašala, sve što sam morala je prirediti
ispad.
“Ono što nije pošteno je ometati nas za svoju vlastitu osobnu korist,” rekao je
Alec dok sam se maknula u stranu s djevojkama kako bi on i njegova braća mogli
ući u sobu.
“Dobio si nešto iz toga,” prasnula sam.
Alec se ukočio dok je podigao dvije kutije. “Razgovarat ćemo o tome kasnije.”
Prekrasno.

~ 58 ~
 Naš svet knjiga

“Totalno ćeš dobiti batine po dupetu,” mrmljala je Aideen, zbog čega su cure
hihotale.
Alecove usne su se savile dok je prolazio pokraj mene, a svaki od njegove
braće su dobacila vlastiti poznati cerek dok su ga slijedili noseći kutije.
Muškarci!
Okrenula sam se opet prema curama. “Što sad da radim?” Upitala sam.
Aideen se namrštila. “Uzmi zadnje stvari i... idemo odavde.”
Moje srce se umirilo i koraknula sam unazad. “Tako brzo? Ali-”
“Nema razloga da ostaješ ovdje, Kay. Sva si spakirana i spremna za svoju
novu kuću s Alecom.”
O, sranje.
“U redu,” rekla sam i oblizala moje iznenada suhe usne.
Bronagh je izgledala sumorna kad je rekla, “Jesi li dobro?”
Kimnula sam glavom. “Dobro sam.”
Branna mi se lagano nasmijala. “Nervozna si.”
Probaj sa užasnuta.
“Možda malo,” promrmljala sam.
Branna se zacerekala. “Bit će sve u redu. Odlazak odavde će ti teško pasti – to
ti je bio dom zadnjih nekoliko godina, ali tvoja nova kuća će ti također biti dom, i
Alecov. Naviknut ćeš se na njega.”
Hoću li?
“Nadam se,” odgovorila sam i uzdahnula. “Ovo je užasno.”
Bronagh me gledala kao u transu, lice joj je bilo izobličeno u grimasu.
“Jesi li sigurna da je to sve?” Upitala je.
Kimnula je glavom. “Da.”
Nastavila je zuriti u mene, onda je rekla, “Lažeš.”
Trepnula sam. “Što? Ne, ne lažem.”
“Lažeš,” pritiskala je. “Mogu to vidjeti. Uplašena si... ali ne samo zbog selidbe.
Ima još nešto ovdje.”
Aideen je prišla meni sa strane. “Pusti to, Bronagh.”
“Ne,” odgovorila je Aideeni a da nije pomakla pogled s mene. “Mi smo tvoji
prijatelji, a želim znati što nije u redu kako bih ti mogla pomoći.”
Bila je tako divna osoba.
U silu sam se nasmiješila. “Bee, dobr-”
“Nemoj,” prekinula me Bronagh. “Nemoj mi lagati, Keela. Znam da lažeš.”
Kako?

~ 59 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam tiha dugo vremena, a tijekom tog vremena Bronagh, Branna i Aideen
su samo zurile u mene. Čekajući.
“To je... To je samo... Ja imam... Imam noćne more. Prisjećam se 'svega' i ne
znam da li je sve u redu s Alecom. Samo se ne osjećam... dobro sama sa sobom,”
izbrbljala sam i onda brzo pogledala iz moje spavaće sobe niz hodnik kako bih se
uvjerila da nijedan od dečki nije tu da me čuje.
Pogledala sam nazad od hodnika prema curama i vidjela Brannu kako gleda
između Bronagh i mene.
“Zašto gledaš u nas?” Upitala sam.
Branna je gurkala Bronagh. “Reci joj.”
Trepnula sam. “Reci mi što?”
“I ja sam ih imala... noćne more.”
Njeno priznanje mi je malo oduzelo dah. “Jesi?” Šapnula sam.
Bronagh je kimnula, njene su se oči ispunile suzama. “Imala sam ih dugo
vremena. Još uvijek se pojave s vremena na vrijeme.”
Progutala sam. “Da li... Da li vidiš loše stvari?”
Bronagh je kimnula glavom. “Da... sjetila sam se kroz što sam prošla, ali moj
um je dodao zabrinutost mojim snovima, a loše stvari kojima sam svjedočila su se
događale Dominicu i Branni, a ja sam morala gledati.”
Uzdahnula sam. “I ja! Vidim sve – mog ujaka, Marca i braću. A sjena ubije
Aleca, a ja je ne mogu spriječiti koliko god se trudila, ali ispada da sam sjena ja i
kažem svima da ne zaslužujem Aleca, a onda me braća pitaju zašto sam dozvolila
da on umre, a onda ubijem samu sebe i to je kraj sna, a onda se probudim. Uvijek
je isto. Neke se stvari razlikuju, ali uvijek je Alec taj koji umre, a ja sam ta koja ga
ubije.”
Nisam shvatila da plačem dok sve djevojke nisu prišle k meni i stavile ruke na
mene.
“Postane lakše,” šapnula mi je Bronagh i povukla me u zagrljaj.
Ljuljala me dok je Branna upitala, “Da li Alec zna?”
“Ne!” Uzdahnula sam i izvukla se iz Bronaghinog zahvata. “I ne može znati.
Ne želim ga zabrinjavati.”
Sve djevojke su se namrštile na mene, ali sam odmahnula glavom. “Ovo će
ostati među nama – obećajte mi.”
Bronagh je zastenjala.
“Bronagh, obećaj,” zahtijevala sam.
Uzdahnula je. “Obećavam.”

~ 60 ~
 Naš svet knjiga

Kimnula sam glavom i pogledala u Brannu i Aideen, a obje su promrmljale,

“Obećavam.”
“Hvala vam,” rekla sam.
Bronagh je uzdahnula, opet. “Dio tvog sna u kojem povrijediš Aleca, je li to
zato što se bojiš da ćeš ga izgubiti ili nešto?”
“Ili da ćeš ti biti ta koja će završiti s njim?” Oglasila se Aideen.
Sestre Murphy su uzdahnule. “Završiti?” Upitali su u isti glas.
“Ne želiš biti s Alecom?” Upitala je Bronagh, njene oči su bile raširene od šoka.
Bijesno sam gledala u Aideen koja je imala podignute ruke. “To je bilo dobro
pitanje.”
Odmakla sam pogled s nje i opet ga vratila na Bronagh. “Želim biti s njim.
Volim ga. Samo nisam sigurna o brzini kojom se sve s nama odvija. Previše je toga
o čemu trebam razmisliti.”
Branna je ispustila izdah olakšanja. “Onda to objasni njemu, shvatit će.”
Namrštila sam se. “Neće, ako bude po njegovom bit ćemo vjenčani s hrpom
djece.”
“Ti to ne želiš?” Upitala je Branna.
“Želim, ali ne upravo sada,” objasnila sam. “Kad me zaprosio znali smo se
manje od dva tjedna. Pala sam na njega prejako i prebrzo, nisam mislila da se
osjećaji mogli tako brzo razviti, ali jesu i moje prihvaćanje njegove prosidbe je bilo
potpaljeno time što sam ga skoro izgubila zbog Marca i cijele te sjebane situacije.
Živjela sam u sadašnjosti, kad sam trebala biti realistična i jednostavno započeti
normalnu vezu i ići dan po dan.”
Sve su me cure slušale dok sam govorila.
“Znači, samo želiš biti zaručena nekoliko godina?” Upitala je Bronagh.
Kimnula sam glavom. “Još uvijek učimo nove stvari jedno o drugome, te
saznajemo male stvari tu i tamo o našim prošlostima od prije Bahama. Samo sam
htjela da budemo on i ja i da jednostavno hodamo malo dulje... je li to toliko
strašno?”
Sve tri djevojke su odmahnule glavom.
“Ne, nije,” rekla je Aideen. “To je potpuno razumljivo.”
O, hvala Bogu.
“Morat ćeš mu jednom reći,” rekla je Branna nakon trenutka.
Spustila sam pogled dolje.
“Znam, ali nisam znala kako to učiniti.”
“Trebala bi pokušati danas, prije nego odnesemo sve vaše stvari u novu kuću.”

~ 61 ~
 Naš svet knjiga

Ukočila sam se. “Ne mogu to učiniti, on ne može dočekati da se preselimo u

novu kuću.”
Bronagh je izgledala izmoreno. “Bolje je da mu kažeš što osjećaš ovdje nego
kad se preselite u novu kuću i više se ne budeš mogla vratiti ovdje.”
Razmislila sam o tome na trenutak i odgurnula tu ideju. “Ne, samo sam
posebno osjetljiva zbog selidbe. Jednom kad se smjestimo u novu kuću objasnit ću
mu sve i možemo krenuti odatle.”
Nijedna od djevojaka nije izgledala sretno u vezi moje odluke, ali su je
prihvatile.
Sve smo prestale govoriti, a ja sam brzo obrisala suze kad sam čula smijeh koji
je dolazio ispred mog stana. Bronagh je obrisala svoje oči također, ali bilo je očito,
zbog crvenila i mrlja na obrazima, da je plakala. Bila je ukleta s dokazima plakanja
– nije ih mogla skriti.
Dečki su ušli u stan i pozvali nas. Alec je opazio da smo još u spavaćoj sobi, pa
su svi došli hodnikom k nama.
“Pobijedio sam, mačkice.” Nacerio se Alec.
“Imam više spakiranih kutija od tebe.”
Zakolutala sam očima.
“Svejedno. Otrovat ću ti hranu.”
Alec se nasmijao i pogledao od mene do drugih cura. Primijetila sam u
sekundu kad su mu oči pale na Bronagh i kad je promijenio svoj stav.
“Pčelice? Što nije u redu?” Upitao je, zabrinutost mu se nazirala u tonu.
Nasmiješila sam se. Svi su voljeli Bronagh.
“Ništa,” odgovorila je Bronagh.
Nico je koraknuo naprijed. “Plakala si,” izjavio je.
“Nisam, trljala sam oči, jer mi je prašina ušla u njih... to je sve.”
Bila je najgori lažljivac u povijesti lažljivaca. Nije htjela pogledati Dominica u
oči, a stalno je pogledavala prema meni. Nico me je pogledao, a ja sam spustila
pogled na moje prste i igrala se s njima. Bronagh je bila grozna lažljivica, ali bila
sam prilično sigurna da nisam nimalo bolja, pa ga nisam pogledala.
“Što se dogodilo?” Nico je upitao nas cure.
“Ništa,” promrmljala sam.
“Jeste li se svađale?”
Upitao nas je Nico.
Odmahnule smo glavom.
Pogledala sam u ostalu braću i vidjela da su zurili u mene.
Uplašila sam se.

~ 62 ~
 Naš svet knjiga

“Što je?” Upitala sam ih.

Kane i Ryder su ostali tihi, ali je Nico rekao, “Nešto se dogodilo, cure stalno
pogledavaju u tebe.”
Živjele, cure.
“Ništa se nije dogodilo,” inzistirala je Bronagh. “Dobro smo.”
“O čemu ste onda vas četiri razgovarale dok smo bili dolje?” Izazivao je Nico.
Aideen je frknula. “O načinima na koje ćemo napasti Aleca ako natjera Keelu
da kuha za njega mjesec dana.”
“Hej!” Povikao je Alec. “Ti bi mene natjerala da izvedem striptiz da si ti
pobijedila!”
Uzdahnula sam. “Ne bih nikada-”
“Keela,” prekinuo me Alec i dobacio mi sveznajući pogled.
Nisam si mogla pomoći da se ne nasmijem. “U redu, bih.”
“Upravo tako.”
Svi smo se onda zacerekali.
Pogledala sam okolo. “Što mogu spakirati da izjednačim igru?” Promrmljala
sam.
“Ništa. Sve je gotovo.”
Prokletstvo.
“Ne vjerujem u to,” rekla sam.
Krenula sam u potragu za bilo čim što bih mogla staviti u kutiju i podvaliti kao
dodatak mom teretu u kombiju za selidbu dolje, ali nisam ništa mogla naći. Sve su
djevojke bile u dnevnom boravku kad su dečki iznenada vrisnuli i pogledali u
ulazna vrata.
“Storm!”
Storm?
“Što?” Viknula sam. “Što je?”
Alec me pogledao raširenih očiju. “Storm je istrčao van.”
Moja beba!
Mogao je istrčati iz moje stambene zgrade i otrčati na cestu, te ga može udariti
auto.
O, moj Bože!
Povraćat ću.
“Storm?” Mi cure smo vrisnule u isti glas i istrčale u hodnik moje zgrade.
Poskočila sam od straha kad je udarac odjeknuo iza nas.
Sve smo se okrenule i zurile u sada zatvorena vrata mog stana.
Što dovraga?

~ 63 ~
 Naš svet knjiga

Koraknula sam unazad i pritisnula kvaku na vratima, ali se nisu htjela otvoriti.
Bila su zaključana, ali nisu mogla biti, morao si ih zaključati iznutra –
“Omojbože!” Uzdahnula sam i prekinula vlastite misli.
Pogledala sam gore i dolje niz hodnik i opet uzdahnula.
“Što?” Upitala je Bronagh.
Trknula sam vrata mog stana. “Prevarili su nas. Zaključali su se.”
Bronagh je bila tiha nekoliko sekundi prije no što je eksplodirala od bijesa.
“Ti lažljivi gadovi!” Viknula je i lupala po vratima mog stana.
Smijeh je odjeknuo iz unutrašnjosti mog stana.
“Sve je pošteno u ljubavi i ratu, ljepotice.”
Bronagh je zaurlala, “Kad te se dočepam Dominic, poželjet ćeš da se nikad nisi
rodio.”
Nico se nasmijao, “Nisam zabrinut.”
“Jebeno bi trebao biti!” Derala se Bronagh.
Mogla sam vidjeti Bronagh i kako je bila bijesna, Nico se trebao bojati.
Jako bojati.
“Rydere, otvori vrata!” Branna je pristojno zamolila.
“Ne mogu, slatkice,” brzo je došao Ryderov odgovor. “Samo sam čovjek, ne
mogu dovršiti pakiranje kad me ti zavodiš.”
“Nijedan od nas ne može!” Povikao je Alec. “Sve ste dosegle novo dno,
koristeći naše vlastite kurčeve protiv nas. Trebale bi se sramiti.”
Mi bi se trebale sramiti?
“Iskoristili ste našu ljubav prema nevinom psu kako bi nas izbacili van! Rekli
ste da je istrčao van!” Prasnula sam.
Alec se cerekao. “To je bila vaša greška.”
“Što to?” Zarežala sam.
“Što ste povjerovale da bi Storm dobrovoljno potrčao bilo kuda.”
Svi su dečki prasnuli u smijeh.
“Gadovi!” Vikala sam.
Ljutito sam prekrižila ruke na prsima i bijesno gledala kroz špijunku na mojim
vratima. Imala sam osjećaj da nas promatraju, pa sam pokazala srednji prst
špijunki, a još više smijeha se začulo iznutra.
“Cura ti je popizdila, braco,” rekao je Kane i onda se cerekao.
Aideen je zarežala meni s lijeva, “Samo čekaj, Kane Slateru. Samo ti čekaj.”
Kane je urlao od smijeha. “Što ćeš učiniti, vikati na mene? Tako sam
preplašen.”

~ 64 ~
 Naš svet knjiga

Aideen se tresla od bijesa, Bronagh i Branna su vikale od iživciranosti, dok

sam se ja pušila u tišini.
Platit će za ovo.
Jako.

~ 65 ~
 Naš svet knjiga

8. POGLAVLJE

“Da li ti ne razgovaraš sa mnom?” Upitao je Alec dok sam ljutito gurnula moj
mobitel i njegov punjač u moju torbicu.
Prebacila sam je preko ramena i pritom udarila Aleca.
“Još si ljuta, shvaćam. Nema potrebe da me udaraš,” rekao je i odmakao se od
mene.
Nema potrebe da ga udaram. Ha!
Trebala sam ubiti seronju zbog onog što je učinio.
Izbacio je cure i mene iz stana i zaključao ga kako bi on i dečki mogli trostruko
provjeriti da li je sve spakirano. Ostavio nas je vani dvadeset minuta dok su
pretraživali. Kreteni. Čak su iskoristili Storma protiv nas kako bi nas izmamili iz
stana. Bili su zli, a odbijala sam pogledati ili razgovarati s bilo kim od njih.
Kad sam spakirala svoju torbicu i uzela moju torbu s laptopom i stavila remen
preko mog ramena. Razgledala sam po mom ogoljelom stanu kako bih se još
zadnji put uvjerila da imam sve, prije nego odemo. Moj stanodavac će doći da sve
provjeri za nekoliko sati, a kad sve bude po njegovom ukusu vratit će mi polog za
stan na moj bankovni račun.
Posegla sam u moj džep i izvukla ključeve, skinula sam ključ stana i stavila ga
na kuhinjski šank. Čula sam kako Alec pretražuje svoje džepove i zveckanje
njegovih ključeva. Otkačio je svoj ključ sa privjeska i posegao iza mene kako bi ga
stavio na šank pokraj moga.
Rasplakat ću se.
Stvarnost toga da se selim me je udarila i to me rastužilo. Šmrcnula sam i
nekoliko sekundi kasnije, osjetila sam ruke oko mog struka odzada i bradu kako je
položena na moju glavu.
“Ne budi tužna,” mrmljao je Alec.
Ipak sam bila tužna.
Alec se cerekao dok me okretao licem prema sebi. Na trenutak sam zaboravila
kakav je seronja bio i stavila sam ruke oko njega. Čvrsto sam ga zagrlila i ponovila
u mojoj glavi da to radim za nas. Trebao nam je dodatni prostor – Storm više nije
mogao biti u ovom stanu, a niti Alec sa stalno rastućom hrpom sranja – mislim
stvari.
To je bila samo selidba. Još uvijek ću biti u istom području, samo na ljepšem
kvartu i u ljepšoj i većoj kući. Još ću uvijek moći viđati sve svoje prijatelje i još

~ 66 ~
 Naš svet knjiga

uvijek ću moći savršeno dobro raditi... Pa zašto me je to dovraga toliko

uzrujavalo?
“Jesi li spremna za polazak?” Alec me upitao i poljubio me u potiljak.
Jesam li spremna?
Ne.
Hoću li ikada biti?
Vjerojatno ne.
“Da,” prišaptala sam. “Idemo.”
Odmakla sam se od Aleca i uhvatila ga za njegovu ispruženu ruku. prišli smo
vratima stana i okrenula se kako bih još jednom sve pogledala. Alec je stisnuo
moju ruku i drhtavom rukom sam posegla za vratima stana i stupila u hodnik,
zatvarajući ih za sobom. Brava je škljocnula, a ja sam ispustila mali jecaj.
Bilo je gotovo.
Iselili smo se iz mog stana... ne, više nije bio moj. Sada je bio samo stari stan.
Koje sranje.
Udahnula sam duboki dah i upravo kad sam namjeravala krenuti niz hodnik s
Alecom, vrata preko puta su se otvorila, a gospodin Perverznjak je izašao. Držao
je omotnicu i buket cvijeća.
“Hej, Keela,” rekao je i namjerno nije htio pogledati Aleca. “Ja... Želim ti dati
ovo cvijeće za rastanak, jer sam znao da se seliš.”
Zurila sam u cvijeće i onda u gospodina Perverznjaka, te se rasplakala.
“Hvala vam,” rekla sam i stupila naprijed, bacivši ruke oko čovjeka zbog kojeg
sam se ježila godinama.
Možda sam bila u krivu što se njega tiče, možda je on-
“Hej, nemoj joj mirisati jebenu kosu. Braco, hajde. Ne želim istući starca, ali
hoću.”
Zaboravite što sam upravo rekla – gospodin Perverznjak je još uvijek bio
jezovit, ali je bio ljubazno jezovit. Mislim, ipak mi je kupio cvijeće. Koraknula sam
unazad od gospodina Perverznjaka kad je on duboko udahnuo i onda zadrhtala
od odvratnosti. Otresla sam to i nagnula sam se naprijed i uzela moje cvijeće.
“Hvala vam,” nasmiješila sam se.
Gospodin Perverznjak je kimnuo i pružio mi bijelu omotnicu.
Podigla sam obrvu. “Zadnji put kad ste mi dali omotnicu, to mi je promijenilo
život.”
Gospodin Perverznjak je trepnuo zbunjen, ali je rekao, “To je samo oproštajna
čestitka.”

~ 67 ~
 Naš svet knjiga

Iznenađujuće sam se zacerekala. “Još jednom vam hvala. Sviđa mi se cvijeće i

čestitka, super su.”
Gospodin Perverznjak je živnuo, a Alec je zarežao, “Moja žena, odmakni se.”
O, Kriste.
Alecov stav, ja Tarzan, ti Jane se vratio.
Ignorirala sam Aleca i nasmiješila se gospodinu Perverznjaku. “Bilo je... lijepo
biti vaša susjeda.”
“Bilo je prekrasno biti tvoj susjed,” odgovorio je.
Bljak.
“Zbogom.” Nasmiješila sam se.
“Čuvaj se.”
Okrenula sam se i krenula, te onda odmahnula glavom kad je Alec izabrao
hodati iza mene umjesto uz mene.
“Ne odmahuj glavom, ako želi buljiti u dupe, morat će se zadovoljiti mojim.”
Nasmijala sam se dok smo došli do stepenica i spuštali se njima.
“Ti si lud,” rekla sam.
Napustili smo moju stambenu zgradu i pridružili se svima koji su stajali
pokraj kamiona za selidbu.
“Gdje si, dovraga, nabavila to?” Bronagh me upitala uzrokujući da se pogledi
sviju okrenu u mom smjeru.
Nacerila sam se i ponosno podigla moje cvijeće. “Gospodin Perverznjak.”
Dečki su svi pogledali u Aleca i nasmijali se.
“Koliko jako si ga htio udariti?” Upitao je Nico.
Alec je zarežao, “Još uvijek razmišljam da se vratim i prebijem ga.”
Odmahivala sam glavom. “Opusti se, samo je bio ljubazan.”
“Ljubazan, moje dupe,” sva četvorica braće su rekla u isti glas, što je jako
nasmijalo cure.
“Svi dijele isti ograničeni um,” zezala je Aideen.
Pala sam na Aleca i smijala se.
“Ha. Ha. Ha. Začepi,” dahtao je Kane zbog čega sam se ja još jače nasmijala.
Kad je smijeh utihnuo Aideen je progovorila.
“Ok, Keela, ti i ja idemo tvojim autom. Djevojke idu s Ryderom i Nicom, a Alec
vozi kombi za selidbe, dok će Kane voziti njegov terenac,” rekla je, preuzevši
vodstvo. “Da li to zvuči u redu?”
Kimnula sam glavom. “Aha.”
“Odlično. Idemo onda, kučko,” objavila je.
Svi smo šmrknuli.

~ 68 ~
 Naš svet knjiga

Alec me poljubio u glavu. “Bit ću odmah iza tebe.”

Kimnula sam glavom i otišla do mog auta. Otključala sam ga kako bi Aideen
mogla ući i tada sam otvorila stražnja vrata i položila moje cvijeće na stražnje
sjedalo zajedno s mojom torbicom i torbom za laptop i onda sjela na vozačevo
mjesto.
“Kako se držiš?” Upitala je Aideen dok sam palila auto.
Ubacila sam u brzinu dok sam slegnula ramenima. “Ne želim reći ništa
pozitivno zato što bih lagala.”
Aideen je uzdahnula dok sam izašla s mog parkirališnog mjesta posljednji put.
“Mislim da ulažeš previše misli u ovo. Možeš živjeti u novijoj, većoj i puno
boljoj kući s Alecom i jednostavno ostati zaručena. Ne moraš planirati vjenčanje,
ne morate raditi baš ništa drugo osim uživati jedno u drugome.”
Promislila sam o toj zamisli.
Pogledala sam u Aideen dok sam vozila. “Nikad nisam tako mislila o tome.”
“Naravno da nisi,” promrmljala je. “Bila si prezauzeta užasom selidbe. To nije
velika stvar. Možeš imati što želiš, samo deset minuta dalje od kompleksa
stambenih zgrada.”
Promislila sam o tome i shvatila da je Aideen u pravu. Selidba mi je
uzrokovala stres, ali jednom kad završi, bit će gotovo i moći ću uživati s Alecom
ležernim tempom.
“Nemaš pojma koliko se bolje osjećam zbog tebe,” zadahtala sam.
Aideen je posegla i protrljala mi rame. “Drago mi je, mrzim vidjeti te
uzrujanu.”
Lagano sam se nasmiješila. “Znam, ali težina mojih briga je izblijedjela
zahvaljujući tebi.”
Aideen je bila tiha na trenutak dok nije rekla, “Sada se samo trebamo
pozabaviti tvojim noćnim morama.”
Moje ruke su se ukočile na volanu mog auta. “Možemo li ne razgovarati o
tome, molim te?”
“Dobro,” nevoljko je rekla Aideen, “ali, sada kada znamo da je Bronaghi isto
kao i tebi, moraš razgovarati s njom.”
“Hoću,” rekla sam čvrsto.
Zadovoljna, Aideen je jednom kimnula glavom i onda se okrenula i pogledala
kroz prozor.
Već sam u stanu donijela odluku da ću razgovarati s Bronagh o mojim noćnim
morama. Kad je priznala da i ona pati od noćnih mora, osjetila sam... da sam
preplavljena olakšanjem. Osjetila sam toliko olakšanje što nisam sama, a ono što

~ 69 ~
 Naš svet knjiga

se odvijalo u mojoj glavi nije bilo zato što gubim razum, već posljedica moje
prošlosti koja je radila užasne trikove s njim.
“Ne želim ovo ponovo spominjati, ali kad ćeš reći Alecu da se ne želiš udati još
nekoliko godina?” Upitala je Aideen.
Moj se želudac okrenuo na tu pomisao.
Izdahnula sam. “Kad bude pravo vrijeme.”
Morala sam čekati dok ne dođe savršeni trenutak da to sve natovarim na Aleca
– on je komplicirana osoba i ako ne kažem sve na pravi način, on će moje osjećaje
krivo shvatiti i sve bi moglo poći užasno po zlu za nas.
“Samo mi je potrebno neko vrijeme. Prvo moram sve posložiti u svojoj glavi,”
promrmljala sam.
Aideen je stavila ruku na moje rame. “Čuvam ti leđa.”
Pogledala sam je i nasmiješila se.
Imati prijatelje kao što je ona me provuklo kroz teška vremena, nadam se da su
jedina vremena preda mnom i Alecom, ona dobra. Bog zna da bi nam dobro došlo
još dobrih vremena u našem životu. Imali smo prošlost prepunu loših.

~ 70 ~
 Naš svet knjiga

9. POGLAVLJE

“Možeš li vjerovati koliko je ovo mjesto?” Vikala je Aideen iz kuhinje u

Alecovoj i mojoj novoj kući.
Njen je glas odjekivao.
Cerekala sam se dok sam stavljala Aideeninu i moju sliku na zid dnevnog
boravka. Bilo mi je savršeno dobro na mojim malim ljestvama, ali Alec se očito
bojao da ću pasti i povrijediti se, pa je preuzeo na sebe da će stajati iza mene i
držati me za moje kukove. Međutim, ruke su mu se povremeno poskliznule.
“To je moje dupe, playboy,” rekla sam dok sam namještala okvir na zidu.
Alec je stisnuo moju stražnjicu. “I to kakvo savršeno dupe.”
Frknula sam. “Daj se smiri.”
Alec je opet stisnuo moje dupe, onda je kliznuo rukama gore do mojih kukova.
“Je li ovo ravno?” Upitala sam ga.
Koraknuo je unazad i onda u lijevo, te promotrio sliku. “Da.”
“Odlično. Jedna riješena, milijun je još preostalo.”
Alec se široko nasmiješio.
Izgleda da jedino što je radio otkad smo došli u našu novu kuću je smiješio se.
Bili smo ovdje s društvom posljednja tri sata. Prošlo je pet sati uvečer, a većina
naših kutija je bila potpuno raspakovana. To što smo imali toliko ljudi za pomoć je
uzrokovalo da se sve ubrza, sve je išlo deset puta brže.
Bronagh i Branna su raspakirale sve stvari iz kutija s kupaonskim stvarima i
sve ih poslagale u kupaonicu u našoj spavaćoj sobi. Međutim, morat ćemo kupiti
još kupaonskih stvari, jer je svaka soba imala svoju kupaonicu, a tu je bila i
kupaonica u prizemlju kuće za goste koji dođu u našu kuću.
Bilo je toliko puno prostora da nisam znala što da radim sama sa sobom.
Ipak nisam bila sama. Storm nije imao pojma što da radi kad ga je Alec doveo
unutra. Prvo je pokušao obilježiti svoj teritorij, ali Alecovo vikanje ga je natjeralo
da se suzdrži od pišanja. Onda se odlučio na kotrljanja tijelom po svakom
četvornom centimetru poda i zidova, u svakoj prostoriji. Trljao se po cijelom
dnevnom boravku, hodniku, kuhinji, te u kupaonici u prizemlju. Sada je spavao u
svom krevetu u kuhinji, iscrpljen od svojih ludorija.
“Sve što smo donijeli je raspakovano, a kuća još uvijek izgleda prazno.”
Alec me lupio po stražnjici. “Pa idi u kupovinu.”
Sišla sam sa ljestava i okrenula se licem prema njemu. “Nemoj to tako govoriti,
znaš da sam švorc.”
~ 71 ~
 Naš svet knjiga

Alec je zagunđao, “Molim te, nemoj opet počinjati s tim. Moj novac je tvoj
novac.”
“Ali nije. To je samo tvoj novac,” proturječila sam mu.
Alec se uhvatio za korijen nosa. “Zaručeni smo, sada dijelimo sve.”
“Nije me briga ni da smo vjenčani i imamo pedesetoro djece, ne možeš me
uvjeriti da je sve tvoje bogatstvo sada moje. Ne osjećam se dobro u vezi toga.
Samo čekaj da ja počnem zarađivati novac pa se budem osjećala kao da
pridonosim, u redu?”
Alec je zurio u mene. “Pedesetero djece, što ti, dovraga, misliš što sam ja?”
Iznenađujuće sam prasnula u smijeh i gurnula Aleca koji mi se cerio.
“Dobro, shvaćam što misliš. Želiš pridonositi i ne želiš ovisiti o meni za sve.”
Zagrlila sam ga. “Da, upravo tako.”
Hvala Bogu da je shvatio. Konačno.
Vratili smo se razmještanju naših stvari po kući. Sat kasnije moj je mobitel
zazvonio dok sam bila usred guranja jastučića u jastučnicu. Trebala mi je pauza,
moje ruke su me boljele od iznenađujuće teškog zadatka.
“Halo?” Upitala sam kad sam se javila na telefon.
“Pa, zar to nije moja buduća šogorica.”
Osmijeh mi je razvedrio lice kad sam rekla, “Damien!”
Damienov bogati smijeh je doplovio kroz prijemnik mog mobitela i to mi je
zagrijalo srce.
“Kako si danas, Kay?” Upitao je.
Sjela sam na pod u mom napola praznom dnevnom boravku i prekrižila noge,
jednu preko druge. “Držim se. Danas nam je dan selidbe, u novoj sam kući.”
Buka se začula s Damienove strane mobitela i onda nestala kad je pročistio
grlo. “Oprosti, proklete ulične utrke. Što si ono rekla?”
Nasmiješila sam se. “Kažem da sam u novoj kući, danas je dan selidbe.”
Damien se zacerekao. “Je li moj stariji brat još uvijek živ?”
Uzdahnula sam. “Naravno, zašto ne bi bio?”
“Zato što Alec ne uzima puno stvari ozbiljno. Imam jak osjećaj da ti otežava
selidbu u novu kuću.”
Nije imao pojma.
Frknula sam. “Zapravo nije bio tako loš. Dobio je okladu, pa je zapravo
prilično sretan i drži se podalje.”
“Okladu?” Upitao je Damien, smijeh je odjekivao u njegovom tonu. “Koji su
bili uvjeti?”

~ 72 ~
 Naš svet knjiga

“Dečki protiv cura, tko god spakira više u svojim odjelima i prvi odnese kutije
u kombi, pobjeđuje. Mi cure smo izgubile... ali smo se borile do kraja.”
Podsmjehnula sam se.
Zamislila sam Damiena kako odmahuje glavom dok se smijao.
“Što ste ti i cure pokušale učiniti da pokušate spriječiti moju braću da
pobijede?” Upitao je.
Trepnula sam. “Zašto misliš da smo učinile bilo što-”
“Keela,” Damien me prekinuo, svojim sveznajućim glasom.
Zahihotala sam se. “Iskoristile smo naša tijela... da ih ometemo u obavljanju
njihovih zadataka prije no što mi obavimo svoje. Bile smo jako uspješne.”
Damienov smijeh s druge strane me natjerao na osmijeh, ali se uzdah užasa iza
mene nije mogao ne primijetiti.
“Ti prevarantska mala kučko! Znao sam!”
Oh –o.
Pogledala sam preko ramena i grickala unutrašnjost obraza kad je ljutiti oblik
mog zaručnika došao u moj vidokrug.
“Hej, dušo.” Nevino sam se nasmiješila.
“Nemoj ti meni 'Hej, dušo'. Prevarila si me Keela... i lagala si o tome!” Alec je
prasnuo dok je domarširao do mene i stao ispred mene.
Morala sam leći na pod kako bih mogla pogledati gore u njega, a da ne
povrijedim vrat.
“Nije to bilo varanje, ne zapravo. Ništa nismo fizički napravile da zaustavimo
vaš proces pakiranja, osim što smo se mi poseksali, samo smo-”
“Toliko nas uzbudile da nismo mogli pravo gledati, a kamoli pakirati jebene
kutije.”
To je zvučalo prilično točno.
“Zvuči ljutito,” prišaptao mi je Damienov glas u moje uho.
Smijuljila sam se. “On je ljut.”
Alec je posegao dolje i zgrabio mi mobitel s mog uha i iz moje ruke.
“Hej, to je bezobrazno!” Prasnula sam i ispružila ruke visoko kako bih
pokušala ponovo uzeti moj mobitel, ali uzalud.
Alec je ignorirao moje lupanje po njegovim nogama, te stavio moj mobitel na
svoje uho. “Tko je to, dovraga?”
Tišina.
Gledala sam dok se osmijeh proširio Alecovim licem. “Mali brate! Bilo je i
prokleto vrijeme da nazoveš, opasno si zabrinuo Dominica!”
Tišina.

~ 73 ~
 Naš svet knjiga

Podigla sam ruke i stavila dlanove iza moje glave dok sam gledala gore u
Aleca.
Namrštio se dok je Damien govorio. “Trebamo li se zbog nečega zabrinuti?”
Upitao je.
Podigla sam obrve i pogledala u Aleca s očekivanjem, ali me seronja ignorirao.
Alec je ispustio dah. “Onda dođi doma, ako ti je dosadilo tamo, zašto ostati?”
Nakrivila sam glavu u stranu kad je Alec počeo koračati s lijeva na desno
ispred mene.
“Koliko brzo?” Upitao je Alec, a onda kad je Damien odgovorio njegovo lice se
objesilo. “To bi moglo trajati još godinama, Dame.”
Sjela sam uspravno i podigla se na noge, tada koraknula naprijed i omotala
ruke oko Alecova struka i naslonila glavu o njegova prsa. Alec me slobodnom
rukom milovao uz i niz leđa.
“Da, znam, imaš sranja koja moraš razriješiti.”
Čvrsto sam zagrlila Aleca kad je uzdahnuo i njegovo se tijelo opustilo.
Osjećala sam se užasno zbog njega.
Nedostajao mu je Damien – kao i svoj braći.
“Da, čovječe, shvatio sam,” rekao je Alec Damienu i onda se zacerekao. “Želiš
opet razgovarati s njom?”
Alec me gurkao i onda mi pružio nazad moj mobitel kad mi je privukao
pažnju.
Uzela sam mobitel i stavila ga na moje uho. “Halo, opet.”
Damien se zacerekao. “Izluđuješ ga, to ti je jasno, zar ne?”
Frknula sam. “Svjesna sam toga, da.”
Damien se cerekao kroz mobitel, a Alec je vibrirao od tihog smijeha, jer ga je
čuo.
“Kako napreduje tvoje pisanje?” Upitao me Damien.
Zarumenila sam se. “Dobro.”
“Razgovaraš s njim o svom pisanju, ali ne sa mnom?” Upitao me Alec,
iživciranim tonom.
Zakolutala sam očima. “Ti si beta pročitao prvih deset poglavlja moje knjige i
kad si došao do scene sa seksom, smijao si se!”
“Zato što nijedan muškarac ne stenje tijekom seksa!” Smijao se Alec.
Bijesno sam ga gledala. “Ti stenješ!”
“O, skurila te!” Zezao je Damien.
“Alec je bijesno gledao u moj mobitel, onda u mene.
“Idi dok ja razgovaram s tvojim bratom,” rekla sam i prišla našoj novoj sofi.

~ 74 ~
 Naš svet knjiga

Sjela sam dok je Alec prišao vratima psujući samom sebi.

“Nedostajete mi, društvo,” uzdahnuo je Damien kad se smijeh smirio.
Namrštila sam se. “I ti nama nedostaješ, također. Umirem od želje da te
zagrlim. Užasno je što se još nismo upoznali uživo... volio bi me.”
Damien se nasmijao. “Već te volim, vatrena.”
Cerekala sam se. “I ja volim tebe. Aideen te ne voli, ali joj se sviđaš. Rekla je da
možeš biti njen dečko igračka.”
Damien se smijuckao.
“Ona je seksi, uzet ću što god mogu dobiti.”
Uzdahnula sam.
“Reći ću te Kaneu!”
Damien je uzvikivao od smijeha, a zbog toga sam se nasmiješila.
“Moram ići, dušo. Večeras mi ranije počinje smjena.”
Čula sam tugu u njegovom glasu i to mi je slomilo srce – uvijek je bio tužan.
“Ok, dušice. Čuvaj se i zovi ubrzo opet.”
“Hoću,” rekao je Damien.
“Pozdravi mi sve.”
“Važi. Bok.”
“Bok.”
Linija se prekinula kad je Damien spustio slušalicu, a ja sam se namrštila.
Voljela bih da mu mogu pomoći, ali nisam imala pojma o dubini njegovih
problema ili što ga je, dovraga, tako deprimiralo. Alec je rasvijetlio dio povijesti
njegove braće, ali sigurna sam da mi nije rekao sve.
“Keela?” Vikao je Alecov glas negdje iz kuće.
“Što?” Viknula sam nazad.
“Ostavio sam mobitel u kamionu za selidbu, hoćeš li poći sa mnom da ga
pokupim?”
To je značilo da ne moram presvlačiti jastučiće.
Super.
“Da, idemo!”

~ 75 ~
 Naš svet knjiga

10. POGLAVLJE

Upravo smo napustili zgradu gdje je Alec unajmio kombi za selidbu, ali su ga
uvjerili da nisu našli mobitel u kombiju kad im ga je vratio.
“Ne mogu vjerovati da si izgubio svoj prokleti mobitel,” zagunđala sam dok
sam se penjala u Alecov terenac.
Alec je sjeo na vozačevo mjesto i zalupio vratima. “Nisam ga izgubio. Ti
gadovi ga očito imaju, što znači da su mi ga ukrali!”
Odmahnula sam glavom dok sam zakopčavala moj pojas.
“Ne razumijem ni tvoj stav koji mi sada pokazuješ – da je u pitanju tvoj
mobitel, ti bi poludjela,” izjavio je Alec dok je pokretao svoj terenac.
Pritisnula sam svoje sljepoočice prstima.
Neću to raditi, neću se svađati s njim u vezi jebenog mobitela.
“Prestani govoriti.”
“Ne,” Alec je prigovarao. “Ti bi napravila ludnicu da je-”
“Umukni. Više.”
“- to tvoj jebeni mobitel,” rekao je Alec, nastavljajući brbljati kao da nisam
ništa rekla.
“Alec. Prestani.”
Zagunđao je. “Upravo sam kupio taj jebeni mobitel, a sada je nestao.”
O, moj Bože.
Nije htio zatvoriti svoja usta.
Bilo je nemoguće za njega da jednostavno zašuti, a to mi je dizalo živce.
Umarao me je.
“Možeš li jednostavno prestati?” Upitala sam Aleca dok sam trljala svoju
glavu koja je pulsirala. “Umorna sam, u pokretu smo od pola deset ujutro... Samo
želim otići u krevet i spavati tjedan dana. Cure i ja smo raspakovale sve u novoj
kući dok si ti odvezao kombi za selidbe nazad gdje si ga unajmio. Premorena sam,
zato samo jebeno začepi. Molim te.”
Alec je trepnuo prema meni. “Dakle... to je bilo nepristojno.”
Nepristojno?
Mislio je da je to nepristojno?
Rekla sam molim te!
“Dušo, to je bilo ljubazno,” otpuhnula sam i onda uzdahnula. “Umorna sam,
Alec, zar to ne razumiješ? Samo želim da se dovezemo do kuće u tišini, a ti odbijaš
prestati govoriti.”
~ 76 ~
 Naš svet knjiga

Alec nije odgovorio.

Učinio je što sam htjela i ostao tih, ali je to učinio s tihim stavom. Pogledala
sam ga kutkom oka i uhvatila ga kako stiska volan svog terenca malo prejako.
Njegovo držanje je bilo malo preravno da bi bio opušten, a njegova stegnuta
čeljust je vrištala da me on proklinje u sebi.
Sve mi je to išlo na moje već istrošene živce.
“Zašto izgledaš kao da ćeš ubiti nekoga?” Upitala sam.
Zarežao je. “Upravo si mi rekla da dovraga začepim, pa upravo to i činim.”
Zakolutala sam očima. “Svejedno.”
“Svejedno,” oponašao me Alec.
Loš potez.
“Stvarno? Želiš započeti svađu dok sam ovako umorna? Pokušaj pa ćeš vidjeti
koliko ti se to isplati,” zaprijetila sam.
Alec se nasmijao. “Što ćeš učiniti? Uskratit ćeš mi seks. O, ne, što ću učiniti?”
Seronja.
“Možeš se sam jebati, to je upravo ono što možeš učiniti,” izderala sam se i
okrenula svoje tijelo od njega.
Alec je frknuo sam sebi. “Vidjet ćemo.”
Molim?
“Što bi to trebalo značiti?” Upitala sam čvrstog tona.
Alec se slegnuo ramenima. “Vidjet ćemo kako dugo ćeš izdržati da mi ne daš –
dajem ti rok do ponoći.”
Je li on bio ozbiljan?
“Nisam seksualni manijak, mogu lako biti bez toga da se ševim s tobom, a da
mi to ne smeta,” izjavila sam.
Alec se nasmijao. “Da, možeš misliti.”
Mogla sam osjetiti kako se uzrujavam.
“Ozbiljna sam Alec. Ne trebam seks s tobom, čak ne trebam niti spavati u
istom krevetu s tobom,” rekla sam, hladnim tonom.
Alec je nastavio kimati glavom. “Samo si ti nastavi to govoriti.”
Otvorila sam usta, ali sam ih zatvorila, jer sam upravo htjela nešto reći što ću
kasnije zažaliti. Htjela sam reći da ga uopće ne trebam, ali to je laž. Trebala sam
ga, ali ne iz razloga kojeg je on mislio.
“Nemaš nimalo poštovanja. Želiš da ti budem žena, a ponašaš se prema meni
kao prema psu koji ne može niti jedan dan da ti se ne trlja o nogu.”
Okrenula sam tijelo prema prozoru terenca dok je Alec vozio.
“Nisam to tako mislio i ti to dobro znaš,” rekao je Alec, promuklim glasom.

~ 77 ~
 Naš svet knjiga

Nisam odgovorila.
Bila sam umorna i samo sam htjela otići u novu kuću i biti sama, kako bih
mogla sjesti i biti u miru.
“Keela?” Promrmljao je Alec nakon par minuta tišine.
Ponovno, nisam odgovorila.
“Žao mi je,” rekao je. “Nisam htio da to što sam rekao primiš tako kako jesi,
smatram te blagoslovom u svom životu. Volim te.”
Prokletstvo.
“Reci nešto.”
Uzdahnula sam. “Čula sam te, samo se želim vratiti kući i biti sama. Ja... samo
sam umorna.”
“Umorna od čega?” Upitao je Alec. “Od mene? Selidbe? Općenito?”
“Umorna sam od svega,” odgovorila sam iskreno i nastavila gledati kroz
prozor.
Ostalih deset minuta do nove kuće smo se vozili u tišini. Kad smo stali na
prilazu bila sam zbunjena, tamo je bio parkiran crni sportski auto na našem
prilazu, a ja nisam imala pojma kome pripada.
“Tko je ovdje?” Upitala sam.
“Nisam siguran,” odgovorio je Alec, ali me nije htio pogledati.
Izašao je iz terenca, a ja sam ga slijedila.
Čekao me je da krenem ispred njega, prije no što me pratio u korak. Prišla sam
vratima i probala kvaku, ali sam vidjela da je zaključana.
“Imaš li ključ?” Upitala sam Aleca.
On se nagnuo preko mene i stavio ključ u bravu.
“To je naša kuća,” rekao je i okrenuo ključ. “Naravno da imam ključ, tvoj je u
kuhinji.”
Koraknula sam naprijed i gurnula vrata otvorivši ih. Ušli smo unutra i
zatvorili vrata. Išli smo niz hodnik i skrenuli u dnevni boravak kad su zaglušujući
uzvici eruptirali, a ljudske figure skočile preda me. Poskočila sam unazad i
vrisnula kao luda.
“Iznenađenje!” Vikali su glasovi.
Iznenađenje?
Što dovraga?
“U redu je,” Alecov smijeh se začuo iza mene.
“Što je ovo?” Upitala sam pritisnuvši leđa o njegov prednji dio tijela dok sam
se pokušavala odmaknuti od nasmijanih lica.

~ 78 ~
 Naš svet knjiga

Bilo je samo petnaestak ljudi ispred mene – braća, sestre Murphy i Aideen, su
činili šestero njih. Ostala sam lica znala sa Branninog posla, te kao Dominicove
prijatelje iz teretane.
Alecova usta su se spustila do mog uha. “To je zabava za useljenje.”
Zabava za useljenje?
“Zar si ti jebeno ozbiljan?” Upitala sam i okrenula se licem prema Alecu.
Počešao je svoj vrat. “Nisam mislio da ćeš biti ovoliko umorna. Mislio sam da
ćeš se veseliti zabavi.”
Zurila sam u Aleca ne trepćući na trenutak i onda sam odmahnula glavom.
“Nismo se čak niti potpuno uselili. Kutije su posvuda.”
“Pobrinuli smo se za kutije,” Bronaghin glas je cvrkutao iza mene.
Okrenula sam se licem prema njoj. “Ovo mjesto nije prikladno za goste-”
“Mi smo ga učinile prikladnim za goste,” prekinula me Aideen, te se nacerila.
“Trebaš piće. Nemoj se prepirati s nama.”
Htjela sam se prepirati, htjela sam izbaciti sve njih van i odmarširati ravno u
krevet, ali nisam htjela biti takva žena, pa sam se nasmiješila.
“Hvala vam,” rekla sam svima.
Trgnula sam se kad je glazba krenula i treštala kroz kuću.
“Otkud to dolazi?” Nagnula sam glavu unazad i upitala Aleca.
Alec je spustio usta do mog uha i rekao, “Dominic je donio svoje zvučnike
Beats Pill iz svoje kuće, jako je glasno.”
Rekla bih da je, ta glupa stvar bi mogla probuditi i mrtve svojom glasnoćom.
Alec me zaobišao i pozdravio lica koja su nam se smiješila, pa sam ga slijedila i
učinila isto. Kad sam završila, ispričala sam se i otišla u kuhinju da uzmem čašu
vode. Upravo sam spustila čašu kad je progovorio iza mene.
“Koliko si ljuta?”
Škrgutala sam zubima. “Mogla bih te jebeno ubiti sada.”
“Vjeruj mi, da sam znao da ćeš ovako reagirati ne bih ovo organizirao za tebe.”
Okrenula sam se licem prema Alecu. “Ti si ovo organizirao za mene? Da se nisi
usudio lagati – ti si ovo organizirao za sebe. Cijela ova jebena selidba je bila zbog
tebe. Ova kuća? Za tebe. Terenac? Za tebe. Namještaj? Za tebe. Sve ostalo? Jebeno
za tebe!”
Pojurila sam naprijed i očešala se o Aleca, ali mi je uhvatio podlakticu i
povukao me bliže k njemu.
“Au!” Viknula sam. “Boli me! Pusti me!”
Alec je držao svoj zahvat na meni, ali ga je malo popustio. “Što, dovraga, nije u
redu s tobom? Zašto si ovakva?”

~ 79 ~
 Naš svet knjiga

Pokušala sam odgurnuti Alecovu ruku s mene, ali je njegov zahvat bio
prečvrst. “Nisam nikakva... pusti me!”
“Ne!” Prasnuo je Alec. “Razgovaraj sa mnom.”
To je bilo posljednje što sam htjela.
“Dominic!” Vrisnula sam, koristeći njegovo puno ime kako bi znao da ga
trebam.
Alec je zurio dolje u mene širom raširenih očiju. “Zašto, dovraga, njega
zoveš?”
Dominic je uletio u dnevni boravak s Kaneom iza njega, ali kad je Kane vidio
da smo na vratima kuhinje samo Alec i ja, zatvorio je dvokrilna vrata dnevnog
boravka i zadržao goste unutra s treštećom glazbom.
“Što nije u redu?” Upitao je Nico dok je išao prema nama.
Povukla sam ruku. “Reci mu da me pusti, povrjeđuje me.”
Nico je raširio oči i onda pogledao u Alecov zahvat na meni, te tada u bratovo
lice. “Braco...”
“Nemoj, Dominic,” obrecnuo se Alec. “Jednostavno... nemoj.”
Pustio me je i brzo sam se odgurnula od njega. Nastavila sam trčati niz hodnik
i uz stepenište koje nije imalo kraja, prekoračivši dvije stepenice odjednom. Kad
sam stigla do vrha stepeništa trebala mi je sekunda da se prisjetim koja vrata vode
u našu spavaću sobu.
Mrzila sam to što sam u tako nepoznatom mjestu, a mrzila sam i to što je Alec
priredio zabavu useljenja.
Glava me ubijala, a trešteća glazba iz prizemlja nije ni malo pomogla da olakša
nabijanje u mojoj lubanji. Ušla sam u sobu i zatvorila vrata iz sebe. Otišla sam do
našeg novog kreveta i bila sam zahvalna što su plahte i pokrivači već na njemu.
Znala sam da su to cure pripremile za nas, a znala sam i da su mislile da će Alec
večeras povaliti s obzirom na oskudno donje rublje koje je bilo položeno preko
kreveta.
Gurnula sam ga u stranu na krevet gdje sam se izvalila na leđa i zurila u bijeli
strop. Mogla sam čuti glazbu u prizemlju i to je podizalo moje ionako uništene
živce. Podigla sam ruku do lica i prekrila oči, zakrilivši ih tamom kako bih
pokušala ublažiti bol u mojoj glavi.
Malo sam se opustila, ali nekoliko sekundi kasnije sam se trgnula na glasan
prasak koji je odjeknuo tijekom glazbe, koji su slijedila još dva praska. Prizori iz
moje noćne more su bljesnuli u mom umu i vrisnula sam.
Ne zaslužuješ ga.

~ 80 ~
 Naš svet knjiga

Rasplakala sam se na moj vlastiti glas koji je ponavljao te užasne riječi u mojoj
glavi. Skočila sam s mog kreveta i pobjegla u kut sobe. Kliznula sam niza zid dok
moja stražnjica nije dotakla dno. Privukla sam koljena do mojih grudi i položila
moje čelo na koljena, te pokrila glavu svojim rukama.
“Prestani,” povikala sam. “Molim te. Prestani.”
Moja noćna mora se odvijala ponovo i ponovo u mojoj glavi, a zbog toga mi je
pozlilo od straha. Čula sam još jedan prasak i opet sam vrisnula, ali ovaj je bio
drugačiji , zvučalo je kao da je nešto udarilo u tvrdu podlogu.
“Keela?” Alecovo vikanje mi je doprlo do mozga.
“Ne!” Povikala sam znajući što slijedi.
Vidjet ću ga kako umire.
Vrisnula sam kad sam osjetila kako me ruke diraju. “Prestani. Molim te. Ostavi
me na miru. Izlazi iz moje glave!”
Ruke su se stegle oko mojih ruku. “Mačkice, ja sam ovdje.”
“Alec, samo je drži.” Bronaghin poznati glas je ispunio moje uši. “To je noćna
mora, ona je proživljava u svjesnom stanju.”
“Noćna mora?” Ponovio je Alec. “Kakva noćna mora?”
Čula sam jecaj. “Ima ih od prošle godine... što god da je proživjela... to je
progoni.”
Aideen.
“Dobro sam,” prišaptala sam.
Nisam htjela ikoga uzrujati, a čuvši ih kako razgovaraju, iako razgovaraju o
meni, usredotočilo je moj um na stvarnost. Ono što sam mislila da se događa
zapravo se nije događalo. Nije bilo stvarno. To nije bilo u mom umu.
Međutim, to je bio problem – nisam htjela to u svom umu.
Htjela sam da nestane.
“Imala je noćne more? Nisam znao,” rekao je Alec, slomljenim glasom.
“Nitko od nas nije, tek nam je danas rekla,” rekao je Bronaghin glas.
Otpuhnula sam dah. “Dobro sam,” rekla sam glasnije ovaj put.
Podigla sam glavu i otvorila oči vidjevši da sva moja obitelj stoji blizu mene.
“Čula sam prasak i moj um... jednostavno se okrenuo protiv mene, ali sada
sam dobro.”
Alec mi je pomogao da se ustanem, a ja sam pocrvenjela od srama.
“Molim te nemoj mi reći da su me svi čuli?” Upitala sam.
“Ne znam, Alec ih je izbacio,” rekla je Bronagh i bacila bijesni pogled u
njegovom smjeru.
Alec je ignorirao Bronagh i usredotočio na mene. “Moramo razgovarati.”

~ 81 ~
 Naš svet knjiga

O, Bože.
Kimnula sam glavom.
Alec je pogledao u druge i jedan po jedan su shvatili mig i izašli iz naše
spavaće sobe.
“Volim te,” rekla mi je Aideen.
Lagano sam se nasmiješila. “I ja volim tebe.”
Zatvorila je vrata za sobom i ostavila Aleca i mene same u našoj sobi.
“Noćne more, stvarno Keela?” Počeo je Alec. “Zašto mi nisi rekla?”
Namrštila sam se. “Nisam te htjela zabrinjavati. Mislila sam da se mogu nositi
s njima. Mislila sam da će prestati.”
“Ali nisu?”
Odmahnula sam glavom. “Imam ih tjedno. Ponekad dvaput tjedno. One su o...
Tami.”
Alec je podigao ruke do lica i protrljao ih. “O onome što si vidjela?”
Kimnula sam glavom. “Da, ali isto i... nešto drugo.”
Alec me pogledao i čekao da mu objasnim.
Prišla sam našem krevetu i sjela, ali Alec je ostao stajati ispred mene.
“Na početku noćne more probudim se u hodniku s krvlju na zidovima i puno
skretanja, i puno vrata. Znam taj hodnik, ali se tijekom noćne more ne mogu sjetiti
gdje se nalazi. Kad se probudim, shvatim da su to hodnici u Tami. Prošla sam
njima jednom kad su me odvukli iz sobe u kojoj sam bila s Bronagh... sjećaš se?”
“Da.”
Kimnula sam glavom. “Da, pa, tamo sam i mogu čuti kako me netko doziva,
moleći me za pomoć. Znam taj glas, ali ga ne mogu spojiti s osobom.” Pogledala
sam dolje. “Glas je tvoj, i saznam da te sjena povrjeđuje i ti me zoveš u pomoć, ali
ne mogu. Pokušavam... pokušavam trčati što brže mogu, ali nikad nisam dovoljno
brza... Ti umreš u noćnoj mori, svaki put. Sjena ti puca u glavu.”
Alec je kleknuo ispred mene i uzeo moje drhtave ruke u svoje.
“Tvoja braća se pojavljuju nakon toga i krive me za tvoju smrt. Optužuju me
da sam dopustila da umreš, jer te nisam voljela. Oni... napadaju me i onda se
prebacim i nađem se u središtu Tame ispred Marca. Njegove ruke su prekrivene
krvlju, a mislim da je on taj koji je zakrvario i zidove u hodnicima. Tvoja braća me
drže i govore Marcu da me ubije zato što te nisam spasila. Podignem pogled i
Marco je nestao, a sjena je tamo, ali to više nije samo sjena, to sam ja. Užas sam ja,
pucam si u glavu i onda se probudim.”
Nagnula sam se naprijed i pritisnula moje čelo na Alecovo.
“Ovdje sam, ne idem nikuda. Da li me razumiješ?” Upitao je Alec.

~ 82 ~
 Naš svet knjiga

Kimnula sam glavom.

“Reci mi da razumiješ,” rekao je, čvrstim glasom.
“Razumijem,” prišaptala sam.
Pustio mi je ruke i obuhvatio mi lice. “Naći ćemo ti pomoć u vezi ovoga.
Nećemo to samo pomesti pod tepih. Za ovo postoji pomoć.”
Kimnula sam glavom. “U redu,” šapnula sam.
Alec je uzdahnuo i poljubio me u glavu. “Volio bih da sam znao da imaš noćne
more, ne bih te požurivao da se preselimo tako brzo.”
Trepnula sam. “Da li to stvarno misliš?” Upitala sam.
Alec je nabrao obrve. “Da se ne bi žurili?”
Kimnula sam.
“Naravno da ne bi.”
Otvorila sam um tada i rekla, “Ne bi me požurivao... ni sa svim ostalim onda,
zar ne?”
“Ne, ne bih,” rekao je Alec, sa zbunjenim izrazom lica.
“U redu,” rekla sam, lakše dišući.
Alec je usredotočio svoje oči na moje. “Što ti je na umu? Zašto postavljaš ta
pitanja?”
To je bilo to.
To je bila prilika da priznam Alecu što osjećam.
Nisam čak niti oklijevala, pogledala sam ga u oči i rekla, “Ne želim se udati.”
Sve je stalo dok sam čekala Alecov odgovor.
Moje disanje.
Moji otkucaji srca.
Vrijeme.
“Kako... kako to misliš ne želiš se udati?” Upitao me Alec, njegovo lice je bilo
nekoliko nijansi blijeđe nego obično.
Odmahnula sam glavom. “Nisam mislila uopće ne, mislila sam da se ne želim
udati odmah sada. Želim da usporimo?”
Alec je trepnuo. “Želiš da usporimo?”
Kimnula sam glavom.
Alec je šutio na trenutak i onda rekao, “U redu.”
Otvorila sam usta kako bih mu se ispričala, ali kad mi je mozak registrirao što
je rekao, smrznula sam se.
“U- u redu?” Ponovila sam.

~ 83 ~
 Naš svet knjiga

Alec je kimnuo. “Da, u redu. Ako želiš da se malo povučemo unazad to je u

redu, imamo do kraja naših života da se vjenčamo, imamo djecu, te da učinimo
hrpu drugih stvari.”
Nisam mogla vjerovati što čujem.
“Mislila sam da ćeš se naljutiti na mene,” priznala sam.
Alec se nasmijao. “Samo zato što sam ja spreman izreći svoje zavjete i imati
puno malih ja, ne znači da si ti spremna i to je u redu.”
Jest?
“Dakle, ne mrziš me?” Upitala sam, moje oči su se ispunile suzama.
Alec se opet nasmijao. “Ne. Volim te, budalo.”
Nasmijala sam se, a srce mi se zagrijalo.
“I ja volim tebe, više od života. Ne želim da se zbog ovoga osjećaš-”
“Mačkice,” prekinuo me. “Znam da me voliš, ne moraš ispitivati da li ja to
znam. Znam.”
Nisam znala što reći.
Nisam očekivala da će ovaj razgovor ovako proteći.
“Ja... ja samo ne mogu vjerovati da nisi ljut na mene.”
Alec se prignuo i nosom pomilovao moj. “Imam tebe. Imam tvoje srce. Imat ću
sve drugo s tobom s vremenom – nema žurbe. Nikakve.”
Pritisnula sam čelo na njegovo. “Obožavam tvoju ljubav prema meni,
dragocjena mi je. Ti si mi dragocjen.”
Alec se nasmiješio. “Znam, mačkice.”
Sklopila sam oči i jednostavno osjetila kako nas naša ljubav okružuje.
Nakon trenutka Alec je upitao, “Koliko te već dugo ovo muči?”
Promislila sam o tome, tada otvorila oči i rekla, “Vjekovima.”
Alec je odmahnuo glavom. “Zaista moraš prestati previše razmišljati o svemu.
To mora da je ženska stvar.”
Iznenada sam se nasmijala.
Alec je ustao i sjeo na naš novi krevet i stavio ruku oko mog ramena. “Možemo
se vratiti u stan ako želiš. Sada shvaćam da je sve što sam radio bilo previše za
tebe i želim to ispraviti.”
Bože, savršen je.
Naslonila sam se na njega i rekla, “Da si me to pitao jutros odmah bih
iskoristila tu šansu, ali sada? Ne baš. Toliko mi je laknulo nakon našeg razgovora,
a biti ovdje s tobom me više ne plaši toliko... uzbuđuje me.”
Alec me stisnuo. “Jesi li sigurna?”
Kimnula sam glavom.

~ 84 ~
 Naš svet knjiga

“Toliko sam sigurna da sam gotovo dezodorans,” zezala sam.

Alec se nasmijao i poljubio me u glavu.
Ostala sam uz njega nekoliko minuta dok se kucanje nije začulo na vratima
naše spavaće sobe.
“Slobodno,” povikala sam.
Vrata su se otvorila i Nico je promolio glavu iza vrata. “Sve u redu?” Upitao je.
Alec i ja smo kimnuli.
“Super.” Nasmiješio se i onda prestao. “Alec, trebamo te da pođeš s nama i
pomogneš nam s nečim.”
Pitala sam se što je bilo to 'nešto', kao i Alec.
“Ne možete li jednostavno-”
“Alec,” prekinuo ga je Nico i onda se okrenuo prema meni. “Dobro si, zar ne?”
Kimnula sam glavom.
Kad sam skinula teret s grudi i sve razjasnila, bila sam jako dobro.
Alec je napustio našu sobu s Nicom, a ja sam krenula u potragu za curama.
Zvala sam ih i našla ih u dnevnom boravku, s čašama u rukama. Bronagh je bila
usred otvaranja boce vina.
“Nemojte piti dok se ne vratimo!” povikao je Nicov glas s ulaznih vrata i onda
ih zalupio.
Bronagh ga je ignorirala i nasula vino u čaše ispružene prema njoj.
“Kuda oni idu?” Upitala sam cure.
Sve su slegnule ramenima. “Nemam pojma,” rekla je Branna. “Jesi dobro?”
Kimnula sam glavom. “Puno bolje.”
Bronagh je zaurlala, “Parkiraj svoje dupe i zgrabi čašu, imat ćemo zabavu za
useljenje, pa makar bile samo nas četiri.”
“Hoćeš reći nas pet,” rekao je glas iza nas.
Skočila sam i okrenula se. “Alannah,” zadahtala sam. “Prestrašila si me.”
Alannah Ryan, Bronaghina najbolja prijateljica i moja prijateljica, se nacerila.
“Nico me pustio unutra kad su on i njegova braća izlazili.”
Bronagh je povikala i natočila čašu vina za Alannah.
Pogledala sam između cura i odmahnula glavom.
Ovo neće dobro završiti.

~ 85 ~
 Naš svet knjiga

11. POGLAVLJE

Djevojke su se skrivale od mene.

Nisam nigdje mogla naći te kučke.
Došlo je do toga da pregledavam svaku sobu u kući kako bi ih jebeno našla.
Upravo sam htjela proći pokraj moje i Alecove spavaće sobe kad sam začula
hihotanje. Otvorila sam vrata i slijedila hihotanje do kupaonice.
“Što vas četiri radite ovdje?” Upitala sam ih dok sam ulazila u ogromnu
kupaonicu moje spavaće sobe.
Četiri glave su brzo pogledale u mom smjeru, tri pogleda su bila mutna i
zamagljena od alkohola, a jedan je bio jasan i zadirkujući. Alannah je podigla ruke
ispred prsa i cerekala se. “Ne gledaj mene, to je bila njihova ideja.”
Oh – o.
Kad Branna, Aideen i Bronagh imaju ideje trijezne, to obično završi
katastrofom, pijane ideje će sigurno biti gore.
“Što je bila njihova ideja?” Upitala sam i stavila ruku na moj kuk.
Zurila sam u tri pijane idiotkinje nadajući se da će biti bar malo uplašene, ali
kad su prasnule u niz hihota znala sam da je moj bijesni pogled bio samo udarac
po ruci za njih.
Prebacila sam pogled na Alannahu i smekšala ga. “Što su učinile?”
“Nešto glupo,” cerekala se Alannah i odmahnula glavom.
Bronagh ju je gurnula. “I ti si napravila jedan, zato ušuti.”
Alannah se obrecnula na nju. “Ti si me prisilila. Doslovno si mi svukla hlače i
gaće!”
Ova izjava je bacila tri mušketira ponovo u niz hihota.
“Jesi li ikada čula za depiliranje voskom?” Upitala je Aideen, onda pala u kadu
kad je prasnula u nekontrolirani smijeh. Bronagh i Branna su hripale koliko su se
jako smijale.
Htjela sam se nasmijati samo zato, jer su se one smijale, ali sam morala
zadržati moj bez – sranja izraz na licu kako bih otkrila što su, dovraga, učinile.
Alannah je ljutito prekrižila ruke na prsima i bijesno gledala u Aideen. “Sada
je zimsko vrijeme, tko se depilira voskom tijekom tog godišnjeg doba? Pustite me
na miru!”
Pogledala sam između svih lica prije no što sam osjetila početak glavobolje
kako se formira u mojoj glavi.

~ 86 ~
 Naš svet knjiga

“Što se, dovraga, dogodilo ovdje?” Upitala sam. “Natjerale ste Alannahu da se
skine polugola s vama svima, zbog čega? Da bi je zaskočile.”
Bronagh je podigla ruku u zrak kao da je učenica u osnovnoj školi, a da sam ja
učiteljica koja joj će joj dati dopuštenje da govori.
Nisam mogla da se ne nacerim dok sam rekla, “Da, Bee, što je bilo?”
“Možeš li reći Dominicu što si mislila da se dogodilo? Bit će tako napaljen na
mene, misleći da sam skinula Lanu, da će zanemariti što sam ovoliko popila
ovako rano.”
Šmrknula sam. “Nemoj mene koristiti da bi smekšala svog dečka, svima su
vam rekli da čekate dok se vrate prije no što otvorite vino. Vas tri se možete same
baviti s tim predstojećim svađama.”
Aideen je slijedeća podigla ruku i taj me potez nasmijao, jer je ona bila zapravo
učiteljica, između nas pet.
“Što je, Ado?” Upitala sam.
“Ja nisam u vezi s nijednim od braće, pa meni ne smiju ništa reći,” rekla je
ponosno sa svog mjesta u kadi.
Branna je zakolutala očima. “Molim te, ti i Kane se svađate najviše od svih nas.
Vas dvoje ste praktički u vezi, samo što se ne ljubite, ne seksate, niti radite išta
intimno... vi ste u neprijateljskoj vezi.”
Aideen se pušila u tišini dok sam se ja cerekala zbog Branninog vrlo točnog
opažanja.
Alannah je zagunđala prema meni, “Možeš li se vratiti na to da ih koriš što su
me prisilile na-”
“Nismo te prisilile, i ti si to htjela učiniti iz zabave. Mogu to vidjeti na tvom
pjegavom licu!” Bronagh je prekinula Alannahu i nasmijala se zajedno sa svojom
sestrom.
Podigla sam ruke do mojih sljepoočica i protrljala. “Što ste, dovraga, vas četiri
učinile?”
Sve je bilo jezivo tiho na trenutak dok Aideen nije prasnula u hihotanje.
“Napravile smo testove za trudnoću.”
Trepnula sam očima i zurila u nju.
“Napravile ste testove za trudnoću?” Ponovila sam.
“Da,” zahohitala se Bronagh. “Samo za zabavu.”
Nastavila sam treptati i zuriti dok sam tiho osuđivala grupu mojih prijateljica.
Bile su takve idiotkinje.

~ 87 ~
 Naš svet knjiga

“U redu, znači napravile ste testove za trudnoću... bolje vam je da ste ih bacile
u kantu za smeće i oprale pult – ako igdje pronađem mokraću nabit ću vam
noseve u nju,” upozorila sam ih.
Bronagh je uzdahnula. “Kao psu?”
“Točno.” Nacerila sam se. “Baš kao psu.”
Bronagh je raširila oči, a to je nasmijalo Brannu. “Hoćeš li se opustiti, sve smo
počistile i obrisat ćemo pult ponovo kad završimo sa testovima.”
To mi je pobudilo interes.
“Hoćete reći da još uvijek niste završile s njima.” Upitala sam.
Branna je odmahnula glavom. “Čekamo-”
Nečiji mobitel je ispustio oštri zvuk prekinuvši Brannu i uzrokujući da se ona i
ostale djevojke nacere.
“Čekale smo taj alarm,” završila je.
Zakolutala sam očima. “Pa, hajde onda. Pogledajte i bacite ih u kantu za
smeće.”
Sve četiri djevojke su ostale na mjestu.
“O, sranje. Ne mogu ja to,” rekla je Bronagh dok joj je ten naglo problijedio.
“Ne mogu ni ja,” ostale tri su promrmljale u isti glas.
Podigla sam ruke u zrak. “Zašto ste ih napravile ako vas je previše strah da bi
vidjele rezultate?”
Bronagh je obrisala čelo stražnjom stranom dlana. “Zato što mi je sad sinulo da
bih mogla biti trudna. Ja i Dominic pokušavamo već mjesecima.”
Zurila sam u njih. “Zašto onda ne možeš pogledati?”
“Zato što je zastrašujuće!” Odgovorila je.
“O, za Boga miloga,” progunđala sam i gurnula ih s puta. “Ja ću to prokleto
učiniti.”
Posrnula sam naprijed, ali kad se Alannah nije odmah pomakla u stranu, to je
uzrokovalo da padnem na pult. Uhvatila sam se i nisam se povrijedila, ali moja
podlaktica je poslala testove za trudnoću u umivaonik.
“Sranje,” rekla sam i brzo ih skupila.
Nisam bila zabrinuta što ih diram, svi su imali poklopce na krajevima po
kojima se mokri. Samo nisam imala pojma koji je test čiji jer su svi bili iste marke
testova za trudnoću.
“Sada ne znamo koji je test čiji!” Zagunđala je Aideen i izašla iz moje kade.
Alannah je frknula. “Jedan će definitivno biti negativan, ne sjećam se kad sam
zadnji put imala seks.”

~ 88 ~
 Naš svet knjiga

Bronagh se nacerila. “Ja znam, bilo je to prije šest mjeseci i rekla si da je tvoja
veza za jednu noć bio puno bolji od... koju si mu ono uvredu prišila? Je li
Pahuljica?”
“Bronagh!” Alannah je uzdahnula. “Nećemo raspravljati o njemu!”
Njemu?
“Tko je on? Tko je Pahuljica?” Upitala sam.
Alannah je bijesno gledala u Bronagh. “Nemoj,” upozorila ju je.
Bronagh je ignorirala Alannahu i pogledala me kad je rekla, “Damien.”
Ostala sam tiha nekoliko sekundi i onda rekla, “Damien Slater?”
Bronagh je kimnula glavom i onda zasikatala kad ju je Alannah udarila u
rame.
Branna i Aideen su se hihotale dok je Bronagh gunđala i trljala svoju ruku.
“Imala si nešto s Damienom?” Upitala sam Alannah.
Zastenjala je. “Bila je to jedna noć prije nekoliko godina, nije velika stvar.
Ozbiljno. Bili smo djeca.”
Bronagh je dobacila Alannahi sveznajući pogled. “Lažeš koliko si teška i to
dobro znaš.”
Alannah je uzdahnula, ali je ostala tiha.
Bila sam šokirana.
“Poševila si Damiena?” Upitala sam.
Sve je utihnulo na trenutak, a tada su svi prasnuli u smijeh, uključujući
Alannahu.
“Čovječe, odlično. Damien je zgodan!” Rekla je Aideen i onda dala visoki pet
Alannahi koja je odmahivala glavom.
“Hej!” Namrštila se Bronagh.
Aideen je zakolutala očima. “Rekla sam Damien, ne Dominic.”
Bronagh je zadahtala, “Oni su identični blizanci.”
“Ne mogu biti, imaju različitu boju kose,” Aideen je rekla, odmahujući
Bronaghi.
Bronagh je odmahnula glavom. “I ja sam to rekla, ali su me obojica informirala
da to ništa ne znači. Čak iako imaju različitu boju kose imaju isti DNK – identični
su blizanci. Jako je rijetko da blizanci imaju drugačiju boju očiju ili kose, jer imaju
isti nacrt DNK-a, ali Dominic i Damien spadaju u taj mali postotak identičnih
blizanaca s različitom bojom kose. Možeš proturječiti oko toga koliko god želiš, ali
tako je kako je.”
Aideen je bila tiha na trenutak. “U redu... ali još uvijek mislim da je Damien
više seksi. Oprosti, nije mi žao.”

~ 89 ~
 Naš svet knjiga

Nasmijala sam se. “Nikad ga nisi upoznala – nijedna od nas dvije nije. Kako ti
možeš misliti da je više seksi od Dominica? Taj je dečko razvijen.”
“Cure, to je moj dečko o kome obje-”
“Zato što sam ja toliko vremena pokraj Dominica da ga smatram mlađim
bratom. Ipak je on Gavinovih godina.”
Uhvatila sam se za korijen nosa. “Damien je istih godina... Upravo smo
raspravljale o tome da su oni identični blizanci što znači da su vjerojatno minutama
udaljeni u dobi.”
Aideen je frknula. “Da, ali Damien bi mogao biti dečko igračka kojeg bih
mogla-”
“Preklinjem te da ne završiš tu rečenicu!” Branna je iznenada prekinula Aideen
i uzdahnula.
Nasmijala sam se i pogledala u Aideen. “Reći ću Kaneu da želiš poševiti
njegovog mlađeg brata.”
“Pozlit će mi,” promrmljala je Bronagh.
Aideen se nacerila. “Pobrini se da budem prisutna kad mu to kažeš.”
“Uvrnuta si,” izjavila sam, ali sam se smješkala.
“Govoriš istinu,” odgovorila je Aideen, moja je uvreda nije zbunila.
Alannah je držala ruke u zraku. “Možemo li se maknuti s teme Damiena,
molim te?”
“Misliš s teme Pahuljice?”
Bronagh je pucala od smijeha. “Obožavam tu uvredu, toliko je bolja od
Seronje.”
Cerekala sam se i pogledala Alannah.
Nije izgledala ljutito.
Izgledala je tužno.
Odmah sam se zapitala o čemu se tu radi.
“Naravno da se možemo maknuti s te teme,” promrmljala sam i onda
pogledala u moje ruke.
Pregledala sam testove za trudnoću. “Negativan, negativan, negativan nega –
Čekaj, što?”
“Što?” Četiri su djevojke viknule u isti glas.
Zurila sam dolje u test za trudnoću u mojoj desnoj ruci širom raširenih očiju.
“Ovaj je pozitivan.”
Sve su djevojke uzdahnule.
“Odjebi!” Prasnula je Aideen.
“Zajebavaš se!” Optužila me Bronagh.

~ 90 ~
 Naš svet knjiga

“Rasplakat ću se ako se zezaš,” prišaptala je Branna.

Podigla sam pogled s pozitivnog testova za trudnoću i onda ga podigla u zrak
i okrenula ga kako bi svaka cura mogla vidjeti jasno vidljivi ružičasti znak plus.
“Smrtno sam ozbiljna, pozitivan je.”
“Omojbože!” Povikale su djevojke.
Tresla sam se.
Jedna od djevojaka je trudna... ali koja?
“Zašto niste označile proklete testove kako bi znale koji je čiji?” Prasnula sam.
“Zato što nismo očekivale tebe, odnosno super – djevojku, da ćeš se zabiti u
pult i sve ih srušiti u prokleti umivaonik!” Derala se Aideen.
Osjećala sam se kao da ću povratiti.
“Znači jedna od vas je trudna, ali ne znamo koja?” Upitala sam.
Bronagh je imala suze u očima. “Dominic i ja pokušavamo, a Ryder i Branna
ne koriste zaštitu i upravo je prestala piti kontracepcijske tablete prošli mjesec, pa
može biti bilo koja od nas. Alannah je imala seks prije šest mjeseci, tako da nije
ona... Aideen, a ti?”
Aideen je problijedjela. “Mogla bih biti. Imala sam seks bez zaštite prije
nekoliko tjedana s vezom za jednu noć.”
O, za ime Krista.
“Prokletstvo, Aideen,” zarežala sam.
“Znam,” prasnula je. “Znam da je to bilo glupo, ne moraš me uvjeravati u ono
što već znam.”
Protrljala sam svoju pulsirajuću glavu. “Napravite još testova da vidimo koja
je u pitanju.”
Bronagh je kimnula glavom i brzo poskočila i otvorila moj kupaonski ormarić.
Pomakla je u stranu nekoliko stvari i onda uzdahnula. “Nema više niti jednog.”
Prokletstvo.
“Morat ćemo nabaviti još,” rekla sam i stavila ruke na kukove.
“Ako se ja pomaknem, povratit ću posvuda,” informirala me Bronagh.
“I ja,” promrmljala je Branna.
Pogledala sam u Aideen koja je izgledala kao da će pasti i zastenjala sam.
“Pazi na njih,” rekla sam Alannahi. “Ja idem po glupe testove.”
Alannah mi je kimnula glavom dok sam izlazila iz kupaonice i spuštala se niz
stepenice.
Samo mi je još to trebalo.
Imala sam dosta toga na umu i bez brige o djevojkama.

~ 91 ~
 Naš svet knjiga

Bila sam toliko zaokupljena svojim mislima kad sam sišla niz zadnju stepenicu
mog stepeništa da sam zaboravila na svoju okolinu i naletjela glavom u čvrsta
prsa. Posrnula sam unazad, ali su me ruke zgrabile za ramena i uravnotežile me.
“Vau, pažljivo, dušo.”
Stajala sam nepokretna dok sam otvorenih očiju zurila u neočekivanog gosta.
“Što ti radiš ovdje?” Upitala sam, moj je glas režao.
“Hajde, hajde. Tako se ne razgovara s tvojim ujakom.”

~ 92 ~
 Naš svet knjiga

12. POGLAVLJE

“Prestani s tim sranjem, ujače Brandon,” rekla sam i koraknula unatrag od

njega. “Što radiš ovdje? Kako si, dovraga, došao ovdje?”
Moj je ujak spustio ruke sa strane i namrštio se prema meni. “Došao sam na
tvoju zabavu za useljenje.”
Glupa, jebena zabava za useljenje.
Kako je on, dovraga, uopće saznao za nju?
Ubit ću Aleca što ju je organizirao.
“Sada nije dobro vrijeme, imam posla za obaviti i-”
“Keela,” moj ujak me prekinuo. “Smiri se i udahni.”
Učinila sam kako je rekao i lijepo duboko udahnula.
“Dobro.” Kimnuo je moj ujak.
Nabijanje u mojoj glavi se pogoršavalo iz sekunde u sekundu, a prizor mog
ujaka nije nimalo pomagao.
“Zašto si ovdje? Mislila sam da smo se složili da ćemo ručati jednom mjesečno.
Jednom.”
Bio je sretan što sam pristala da se vidimo jednom mjesečno, bilo mi je teško
biti kraj njega. Pogotovo uz moje noćne more, bojala sam se što bih mogla vidjeti.
Moj ujak je frknuo. “Htio sam te vidjeti, pa tuži me.”
Zagunđala sam, “Ne mogu se sada baviti s tim.”
“Je li sve u redu?” Upitao je moj ujak.
Uzdahnula sam. “Da, sve je u redu, ali zabava je otkazana, pa ćeš morati-”
“Kako to misliš da je zabava otkazana? Dovezli smo se čak dovde nizašto?”
Prepoznala sam taj glas i bijesno pogledala u ujaka. “Nisi.”
Ujak Brandon je zastenjao, “Ti i tvoja sestrična niste razgovarale više od godinu
dana.”
“Pobjegla je s mog vjenčanja!” Micahin oštri ton je viknuo ispunjajući mi uha.
Isuse... zašto mi to radiš?
Htjela sam zaplakati. “Morala sam otići, Micah... a nismo razgovarale, jer me
ni ne primjećuješ.”
Micah se podsmjehnula i zaobišla svog oca. “Zašto si otišla?”
Pogledala sam u ujaka i on je nježno odmahnuo glavom pokazujući da joj nije
rekao razlog.

~ 93 ~
 Naš svet knjiga

Pogledala sam opet u Micahu i rekla, “Jer je Storma udario kombi i skoro je
umro. Morala sam biti ovdje da potpišem veterinaru obrazac inače ne bi mogli
obaviti operaciju koja mu je bila potrebna da preživi.”
Moj ujak je iznenađeno podigao obrve.
Nisam ga mogla kriviti – i ja sam bila šokirana da sam tako lako izrekla polu-
laž.
Storm je skoro umro, ali to se dogodilo u potpuno drugačijim okolnostima
danima nakon što sam se vratila u Irsku s Micahinog vjenčanja na Bahamama.
Razlog zbog kojeg sam došla doma je bio Alec... i moj ujak... i još dva odvratna
stvorenja o kojima sam odbijala razmišljati.
“Ipak je to bilo moje vjenčanje, Keela.” Namrštila se Micah.
Suzdržala sam se od kolutanja očima. “A Storm je moj pas, ne bih dopustila da
umre. Ipak sam bila tamo veći dio odmora, zar se to ne računa? Ipak sam došla.”
Micah je promislila o tome prije no što je uzdahnula. “Da, pretpostavljam.”
Jebote.
Složila se sa mnom.
Otvorila sam usta kako bih progovorila upravo kad su se ulazna vrata otvorila
i Alec i njegova braća ušli unutra.
Zagunđao je kad je spazio mog ujaka. “Ubit ću Gavina,” rekao je.
Gavina Collinsa?
“Zašto?” Upitala sam.
“Rekao im je za zabavu kad ga je Aideen nazvala i rekla mu. Pokušali smo ih
natjerati da odu prije nego što ti i cure siđete dolje. Zato je Dominic zvao Aleca da
dođe iz vaše sobe dolje, trebao je njegovu pomoć.” Odgovorio je Kane, bijesno
gledajući u mog ujaka.
Stvarno mu se nije sviđao.
Čekaj, kako je, dovraga, Gavin rekao mom ujaku za zabavu – “Keela, dođi ovamo?”
Rekao mi je Alec, prekidajući moj tok misli.
Prišla sam Alecu upravo kad je glazba opet krenula dolje u mom dnevnom
boravku. Svi su ušli unutra i ostavili nas u hodniku. Sekunde su prošle i onda sam
čula smijeh.
Toliko o tome da je prokleta zabava završila!
“Otići ću i riješiti ih se.”
“Ostavi ih,” uzdahnula sam i okrenula se prema Alecu. “U redu je. hoćeš li
samo otići u našu kupaonicu i reći curama da siđu?”
Alec je kimnuo glavom i potrčao uz stepenice.

~ 94 ~
 Naš svet knjiga

Otišla sam dolje u kuhinju kako bih uzela vode i iznenadila se kad sam tamo
našla Gavina naslonjenog o moja stražnja vrata pušeći cigaretu.
“Hej,” rekla sam mu.
On je odbacio cigaretu. “Hej, lijepa kuća.”
Šmrknula sam. “Hvala.”
Gavin je zatvorio stražnja vrata i okrenuo se prema meni.
Izgledao je tako... drugačije.
Crne traperice, čizme, zakopčana plava košulja i šilterica na njegovoj glavi.
Izgledao je... seksi.
“Kad si došao ovdje?” Upitala sam. “I kako si ušao?”
Gavin se nacerio. “Ulazna vrata su bila otvorena, došao sam sa...”
“S kim si došao?” Upitala sam.
Gavin je izbjegavao pogledati me u oči. “S tvojim ujakom.”
Mojim ujakom?
“Zašto bi došao s mojim – Čekaj, zašto se uopće družiš s mojim ujakom?”
Gavin se počešao po svom laktu. “Pa... on mi je šef.”
Molim?
“To nije smiješno,” rekla sam.
Gavin je slegnuo ramenima. “Ne smijem se.”
Želudac mi se okrenuo. “Ne možeš biti ozbiljan... Ne možeš se umiješati s
mojim ujakom u... posao.”
Gavin je šmrknuo.
“Gavine, ozbiljna sam!” Prasnula sam. “Ne miješaj se s mojim ujakom.”
Gavin je grickao svoju donju usnu. “Prekasno, Kay.”
Što, dovraga?
“Kako to misliš 'Prekasno'?” Upitala sam.
Gavin je zagunđao, “Ne mogu zapravo govoriti o tome-”
“Brandone!” Derala sam se, prekinula sam Gavina i izjurila iz kuhinje.
Moj ujak je izašao iz dnevne sobe s podignutim rukama. “Što god da je, mogu
to popraviti.”
Pokazala sam palcem preko ramena. “Ti... unovačio si mlađeg brata moje
najbolje prijateljice? Stvarno?”
Brandon je uzdahnuo. “Klinac neće raditi ništa opasno, samo nekoliko dostava
tu i tamo dok se ne snađe u mom krugu.”
Njegov 'krug' je bila grupa malih gangstera, tako su dečki i cure počinjali u
njegovom svijetu.
Ne!

~ 95 ~
 Naš svet knjiga

“Ne želim da nađe svoje mjesto. Kako si se usudio to napraviti!” Vikala sam.
Moj ujak se uhvatio za korijen nosa. “On je došao k meni, ne obrnuto. Ako se
želiš ljutiti, ljuti se na klinca.”
Okrenula sam se i suzila oči prema Gavinu koji se naslanjao na kuhinjski
dovratak. “Imam dvadeset i dvije godine, Keela. Isto sam godište kao Dominic,
Damien i Bronagh. nisam više klinac.”
Bilo mi je mučno – on nije imao pojma što je udruživanje s mojim ujakom
značilo.
“Reći ću te tvojoj braći,” upozorila sam.
Gavin je frknuo, “Pa?”
Nije se bojao?
Njegova starija braća su bila velika i strašna kao vrag kad su bili bijesni.
“Dobro... reći ću Aideen,” obrecnula sam se.
Gavin se uspravio. “Da se nisi usudila.”
Ha! Sad ga imam!
“Hoću! Reći ću joj!” Okrenula sam se i prošla pokraj mog cerećeg ujaka.
Upravo sam htjela pozvati Aideen kad je sišla niz stepenice s Bronagh,
Brannom i Alannahom iza nje.
Baš na vrijeme.
“Moram razgovarati s tobom!” rekla sam Aideen.
Bronagh se nagnula naprijed. “Kad ideš u trgovinu?” Prišaptala je.
“Uskoro. Obećavam.”
Bronagh je kimnula glavom dok sam uhvatila Aideen za ruku i vodila je niz
hodnik.
“Što nije u redu?” Upitala je.
Gavin joj je prišao. “Ništa, Keela samo gura svoj nos gdje mu nije mjesto.”
Kako je taj mali gad drzak!
“Pokušavam te spriječiti da počiniš grešku ti malo govno!”
Aideen se okrenula i zurila između njenog brata i mene. “Govorite. Odmah.”
Oh – o.
Mama medvjedica Aideen je promolila svoju glavu.
Njena je mama umrla rađajući Gavina, a kao jedina kćer između četvero braće
i oca, pretvorila se u majčinski lik u kućanstvu, iako je bila predzadnja po starosti.
Brinula se o Gavinu najviše od svih u obitelji. On je bio beba u obitelji i Aideen ga
je obožavala.
“Hajde, Gav,” rekla sam. “Reci joj o svom novom... poslu.”
Gavin je zarežao prema meni, “Ti si takva jebena kučka.”

~ 96 ~
 Naš svet knjiga

“Hej!” Aideen je prasnula i udarila ga po glavi. “Da nisi tako razgovarao s

njom.”
Okrenula se prema meni i rekla, “Reci mi što se događa.”
“Gavin je ušao u krug moj ujaka. Sada radi za njega.”
Aideen je zurila u mene dugi trenutak i onda se okrenula Gavinu i počela ga
šamarati kao budalu.
“Prokletstvo, Aideen!” Vikao je Gavin i pokušao se izmaći njenim rukama.
“Prestani!”
Aideen je vikala prostote.
“Ti mali glupi idiote! Kako si mogao? Da li ti razumiješ u što si se uvalio?”
Upitala je, visokim glasom.
Gavin je zgrabio njene ruke i zurio u nju. “Da, razumijem. Mogu se nositi s
tim.”
“Brandon je gangster!”
Povikala je Aideen, ali je držala glas nisko.
Gavin je uzdahnuo. “Svjestan sam toga, ali je također i častan čovjek.”
Frknula sam.
“A kako bi ti to, dovraga, znao?”
Gavin je prebacio pogled na mene. “Zato što se družim s Jasonom i upoznao
sam ga.”
Uzdah je došao iza Gavina, pa je pogledao preko ramena i zastenjao.
“Bronagh... dopusti da ti objasnim.”
“Ti si prijatelj s Jasonom? Jasonom Baneom!” Bronagh je upitala, raširenih očiju.
Gavin je pognuo glavu.
“Da, sad mi je prijatelj.”
Bronagh je poludjela.
“Kako možeš biti prijatelj s Jasonom Baneom? Bio je grozan prema meni u
školi, znaš to!” Vikala je.
“Sjebao me je, i to znaš jako dobro!” Zarežala sam podsjećajući Gavina da
Jason Bane nije omiljen među curama.
Bio je smrad.
“Dobivam osjećaj da nisam dobrodošao ovdje.”
Nema. Jebene. Šanse.
Svi smo se okrenuli prema vratima moje dnevne sobe i zinuli.
“I meni je drago da vas sve vidim,” rekao je gad smješkajući se.
Nisam shvaćala kako i zašto je on ovdje.
“Ti... gubi se van. Odmah!” Prasnula sam.

~ 97 ~
 Naš svet knjiga

Jason je držao ruke ispred svojih prsa. “Dobro. Meni se ne mora dvaput reći.
Uzet ću svoj kaput.”
Okrenuo se i otišao u moju dnevnu sobu kad su Micah i Brandon izlazili iz
sobe. Ryder, Nico i Kane su izašli iz kuhinje i pridružili se ostalima u hodniku.
“Pretpostavljam da je zabava gotova.” Cerio se moj ujak.
Zakolutala sam očima. “Samo odlazite. Razgovarat ću s tobom kasnije.”
Moj se ujak cerekao, onda mi prišao i poljubio me u čelo, prije no što je kimnuo
svima ostalima i izašao iz moje kuće. Micah me nije gledala dok ga je slijedila.
Gavin je išao iza njih, a Aideen je istrčala za njim vičući i zahtijevajući da je
sasluša.
Zastenjala sam, “Idite, pobrinite se da ga ne ubije.”
Bronagh, Branna i Alannah su već bile na vratima, a braća su bila odmah iza
njih. Odmahnula sam glavom i otišla u moj dnevni boravak gdje sam našla Jasona
kako sjedi na mojoj sofi.
Poludjela sam.
“Izlazi. Odmah,” izderala sam se.
Ustao je i uzdahnuo.
“Onda ne možemo razgovarati?”
Razgovarati?
“O prokleto čemu?” Upitala sam.
Jason je slegnuo ramenima.
“Dobro izgledaš.”
Suzila sam oči.
“Da se nisi usudio.”
“Ne mogu reći da dobro izgledaš?” Jason se nacerio.
“Ne znam kakvu igru igraš, ali prestani i odlazi.”
Iznenadila sam se kad mi se Jason približio i rukama kliznuo oko mog struka.
Moji refleksi nisu bili dovoljno brzi – prekrižite to, bili su nikakvi jer sam se
ukočila kad me je Jason poljubio.
Poljubio. Me. Je.
Taj gad me uništio prije tri godine, oženjen je mojom sestričnom, a sada... sada
me jebeno poljubio?
Nisam vidjela logiku u tome.
Nikakvu.
Povukla sam glavu od Jasonove i vrisnula.
Ne znam da li sam vikala riječi ili sam samo ispuštala zvukove.

~ 98 ~
 Naš svet knjiga

Pokušala sam se odgurnuti od njega, ali se odmakao od mene snagom zbog

koje sam posrnula. Ponovo sam našla svoje uporište i pogledala u Jasona... kojeg
je od mene odvukao bijesni Alec.
Jebiga.

~ 99 ~
 Naš svet knjiga

13. POGLAVLJE

“Alec!” Vrisnula sam i poskočila unazad kad je pribio Jasona na pod.

Posegla sam za Alecovim ramenom u nadi da ga mogu odvući, ali je bilo
previše kretanja i nisam htjela riskirati da stradam spašavajući Jasona od nekoliko
udaraca koje je prokleto dobro zaslužio. Stajala sam odzada i nastavila vikati na
njih da prestanu. Dozivala sam Bronagh kad sam je spazila na vratima dnevne
sobe.
“Idi po Dominica!” Vikala sam.
Fanatično je kimnula glavom i onda istrčala iz kuće.
Pogledala sam opet u Aleca i Jasona i primijetila da je Jason sada nekako bio
na Alecu i udarao ga u lice. Nisam mogla vidjeti da li se jedan od njih uspio
probiti kroz Alecovu obranu, ali nisam htjela riskirati. Skočila sam na Jasonova
leđa i omotala ruke oko njegova vrata.
“Prestani!” Vikala sam mu u uho.
Jason je nasilno gurnuo svoje tijelo unazad i pala sam s njega na pod uz
udarac.
“Keela!” Vrisnuo je Alec i onda se usredotočio na Jasona. “Ti kučkin sine!”
Stenjala sam na podu dok sam se držala za moje pulsirajuće rame. Nekoliko
sam puta duboko udahnula i uspravila se. Malo sam posrtala kad sam stala na
noge, te okretala ramenom kako bi se uvjerila da nije ozbiljno povrijeđeno. Boljelo
me, ali se micalo pa sam znala da je modrica najgore što će biti od ovog pada.
Pogledala sam dolje u Jasona i Aleca. Alec je bio na vrhu i imala sam osjećaj
kao da će se upravo razdvojiti. Pripremala sam se da uskočim između njih, ali
pojavio se Gavin na vratima mog dnevnog boravka i suzio oči prema Alecu i
Jasonu, uzdahnula sam. Gavin je uletio u sobu i udario Aleca u stranu svom
snagom. Alec se malo pognuo naprijed, ali je ispružio svoju desnu šaku i udario
Gavina u trbuh uzrokujući da se dvostruko previja od boli.
“To je ono što dobiješ!” Vikala sam i pojurila na njega.
Gurnula sam ga u prsa i srušila ga na pod. Zastenjao je držao se za trbuh i
dahtao.
“Da se nisi usudio povraćati na mom novom podu, seronjo!” Vrisnula sam.
“Keela?” Nicovo režanje je odjekivalo u mojoj kući.
Gurnula sam Gavina nazad na pod kad se pokušao ustati.
“Dnevni boravak!” Viknula sam.

~ 100 ~
 Naš svet knjiga

Okrenula sam se prema Jasonu i Alecu kad je zvuk razbijenog stakla odjeknuo
sobom.
Uzdahnula sam.
Moja staklena vaza je bila razbijena u stotinu malih komadića na podu, a
cvijeće koje sam dobila od gospodina Perverznjaka je bilo isprepleteno s
komadima stakla.
“Ti, gade!” Viknula sam na Jasona koji se pokušavao ustati s poda. Alec se
također pokušavao ustati, ali se poskliznuo na vodu iz razbijene vaze na podu.
Jason je ustao na noge i nagnuo se nad Alecovo tijelo. Posegao je za satom koji je
bio na vrhu mog kamina i podigao ga iznad glave.
Htio je udariti Aleca u glavu njime.
Vrisnula sam u užasu.
Osjetila sam povjetarac kako mi se očešao o tijelo, tada iznenada Nico je bio
tamo, stajući između Jasona i Aleca. Nico je izbio sat iz Jasnove ruke i udario ga
direktno u čeljust, srušivši Jasona na dupe. Olakšanje koje sam osjećala kad je
Jason bio razoružan me udarilo punom snagom, te sam počela plakati. Brzo sam
prišla Alecu i pomogla mu da ustane. Bio je mokar od vode iz vaze, ali je također i
stenjao od boli, a to me zabrinulo.
“Jesi li dobro?” Upitao je dok su krupne suze klizile niz moje obraze.
Ja?
On je bio taj koji je krvario!
“Dobro sam!” plakala sam. “A ti?”
Alec je zarežao, “Daj mi da ga ubijem i bit ću dobro.”
“Što se, dovraga, dogodilo?” Nico je viknuo dok je gurnuo Jasona na pod.
“Taj je seronja poljubio Keelu!” Prasnuo je Alec.
Nico je zarežao, okrenuo se i udario Jasona u trbuh.
“To je zato što si poljubio curu mog brata, a ovo,” opet ga je udario, “zato što
te mrzim, jadniče.”
Pogledala sam u Gavina kad je zastenjao, a ja sam poludjela. “Kako si mogao!”
Vrisnula sam.. “Kako si mogao stati na Jasonovu stranu protiv nas? Napao si
Aleca, Gavine. Napao si mog zaručnika! Završila sam s tobom, da li ti je to jasno?
Završila!”
Gavin je posrtao na nogama. “Kay... on je zet mog šefa i moj prijatelj. Morao
sam mu pomoći.”
To nije bilo dovoljno dobro.
“Tvoj šef je moj ujak, ja sam više nego što će Jason ikad biti!” Prasnula sam.

~ 101 ~
 Naš svet knjiga

Htjela sam izgurati Gavina iz moje kuće, pa sam odmarširala k njemu i

zgrabila ga za uho i povukla ga za njega. “Izlazi. Odmah!”
Gavin se migoljio kako bi se oslobodio, ali nije mogao a da si ne iščupa uho.
Otvorio je usta kako bi govorio, ali ga je glasno režanje prekinulo. Svi smo
pogledali prema vratima dnevne sobe gdje je stajao Storm. Njegov stav je
pokazivao da se priprema za napad, i ogolio je zube pokazujući što će uskoro
učiniti.
Odskočila sam od Gavina kad je Storm potrčao prema njemu. Gavin je
opsovao i preskočio moju sofu, te posrćući izašao iz mojeg dnevnog boravka.
Storm se poskliznuo na drvenom podu u hodniku, ali je nastavio loviti Gavina.
Znala sam da je Gavin izašao iz kuće prije no što ga je Storm uspio dohvatiti, kad
su se ulazna vrata zalupila.
Pogledala sam u Storma kad se vratio u dnevni boravak. Nisam mu prišla,
čekala sam da on dođe k meni. Znala sam da nije opasan i znala sam da me ne bi
povrijedio, ali nisam htjela učiniti nešto što bi ga uzrujalo kad je očito bio pod
stresom.
Kleknula sam, te ga milovala i grlila kad je naslonio glavu na moju nogu.
Poljubila sam ga u glavu i počešala iza ušiju. “Hvala ti,” promrmljala sam mu,
“što si me zaštitio.”
“Dobar dečko, Storm,” Alecov ga je glas hvalio. “Štitiš Mamu.”
Okrenula sam glavu kad se Jasonov glas izderao, “Da niste ni pomislili
nahuškati tu zvijer na mene.”
Bijesno sam ga gledala. “Bolje ni ne zaslužuješ!” Prasnula sam. “Što si mislio
što izvodiš pojavivši se u mojoj kući i poljubivši me? Jesi li poludio?”
Jason se smješkao, krv mu je bila razmrljana po nosu i ustima. “Ne, samo
uživam u malo uzbuđenja povremeno.”
Nico je posegao dolje i udario Jasona u lice.
“Je li ti to dovoljno uzbudljivo?” Upitao je.
Odmahnula sam glavom i uspravila se. Odvela sam Storma u kuhinju, ostavila
ga tamo i zatvorila vrata. Kad sam se vratila u dnevni boravak ležerno sam stajala
na vratima i gledala kako Nico gura Jasona van iz sobe. Nijedan me nije pogledao.
Stavila sam ruke oko Aleca koji je izašao iz dnevnog boravka držeći se za bok.
Zarežala sam i pritisnula se uz njega. “Ubila bih Gavina zato što te povrijedio.”
Alec je odmahnuo glavom. “Aideen će to sama odlično obaviti.”
Nisam se nasmiješila zato što sam znala da hoće. Prebit će ga na mrtvo ime
zato što nas je tako izdao. Nagnula sam se kako bi poljubila Aleca, ali sam se
smrzla kad sam čula sirenu. Policijsku sirenu.

~ 102 ~
 Naš svet knjiga

“Jebiga!” Zagunđao je Alec.

Izišli smo van i zastenjala sam kad sam spazila dva policajca kako izlaze iz
policijskog auta i ulaze u naše dvorište. Htjela sam zaplakati zato što nisam imala
pojma što ćemo učiniti.
“Mogu li vam pomoći policajci?” Glas mog ujaka se oglasio.
Pogledala sam u desno i podigla obrve kad je moj ujak prišao policajcima kao
da mu nisu odvratni. Međutim, ja sam znala bolje. Moj ujak je mrzio zakon i sve
koji su ga predstavljali.
“Zaprimili smo prigovor na buku... a kako se čini po krvi na nekima od vas
pretpostavljam da je došlo i do izgreda?” Jedan je policajac rekao, zamišljeno
gledajući u Gavina i Jasona naslonjenog na ujakov terenac.
Micah je bila u terencu zabavljajući se svojim mobitelom, nije je čak niti
zanimalo sranje koje je njen glupi muž upravo uzrokovao.
“Prokleta kučka,” zarežala sam.
Ponovo sam se usredotočila na svog ujaka i policajce i krenula naprijed s
Alecom kad mi je pokazao da to učinim.
“Ovo je kuća moje nećakinje i njenog zaručnika. Sve što se dogodilo ovdje je...
riješeno. Uvjeravam vas.”
Oba policajca su podigla obrve prema mom ujaku. “Kako se zovete,
gospodine?” Jedan od njih je upitao.
“Brandon Daley.”
Gledala sam kako dva policajca izmjenjuju poglede.
“Gospodine Daley... da li htjeli porazgovarati s nama pokraj auta, gospodine?”
“Apsolutno,” odgovorio je moj ujak.
Odmahnula sam glavom u gađenju dok se trojac odmaknuo od Aleca i mene.
“Upravo će završiti na njegovoj platnoj listi,” zagunđala sam. “Mrzim
pokvarene policajce.”
Alec me stisnuo. “Izravnat ću dug s Brandyem. Neću mu biti dužan što nam je
pomogao.”
Podsmjehnula sam se. “Ne bi se usudio smatrati da si mu dužan, kad bi samo i
pokušao loše bi prošao.”
Pogledala sam u Rydera i Kanea kad su odveli Brannu, Alannah i uznemirenu
Aideen, nazad u kuću. Nico i Bronagh su ostali vani s nama. Moj ujak nam se
ponovo pridružio nakon što je završio svoj 'razgovor' s policajcima i oni se odvezli
svojim autom.
“Ti si nevjerojatan,” rekla sam mu.

~ 103 ~
 Naš svet knjiga

Samo je slegnuo ramenima i onda prebacio pogled na Aleca. “To je moj zet,
koga ste ti i tvoj brat upravo pretukli.”
Otvorila sam usta kako bih progovorila, ali me Alec pretekao. “To je moja
zaručnica, koju je vaš zet upravo poljubio.”
Moj ujak je zarežao i pogledao prema Jasonu koji je podigao svoje ruke u zrak.
“Samo sam se zezao!”
Sranje.
“Kasnije ću se pozabaviti s tobom,” moj ujak se izderao i onda se okrenuo
prema meni, te smekšao svoj pogled.
“Žao mi je zbog svega ovoga.”
Kimnula sam glavom prema njemu.
Moj ujak je tada pogledao u Nicu. “Sinko... možemo li porazgovarati?”
Koraknula sam naprijed. “Što želiš od njega?” Upitala sam.
Nico se pojavio pokraj mene. “U redu je, Kay. Ja ću to riješiti.”
Moj se ujak smješkao i odmakao s Nicom na kraj mog dvorišta. Izmijenili su
nekoliko riječi i onda se Nico rukovao s mojim ujakom.
“Dominic!” Bronagh i ja smo prasnule u isti glas.
Mislim da je Bronagh znala, baš kao i ja, da su njih dvojica sklopili nekakvu
pogodbu, a to nije bilo dobro. Uopće.
“Kasnije ću razgovarati s tobom, dušo.” Moj ujak mi je namignuo i onda otišao
do svog Jeepa.
Ignorirala sam ga i usredotočila se na Gavina. “Vrati se ovamo opet i sama ću
te ubiti, da li ti je to jasno?”
Gavin nije znao što bi rekao, vidjela sam to na njegovom izrazu lica, pa se
okrenuo i ušao odzada u terenac mog ujaka. Moj se ujak nasmijao. “Ti si
definitivno moja nećakinja.”
“Baš sam srećkovićka,” zasiktala sam sarkastično.
Moj je ujak ušao u svoj terenac cerekajući se, Jason je ušao gunđajući i stenjući
od boli, zbog čega sam se nacerila. Tko jebe tog gada. Skrenula sam pažnju s
terenca kad je izašao iz mog dvorišta i pogledala u Nicu dok je prilazio prema
nama, njegov pogled zalijepljen za Bronagh.
“Što je to bilo, dovraga?” Prasnula je.
Nico je progutao. “Ponudio mi je posao.”
Alec je poletio naprijed i gurnuo Nicu.
“Čekaj!” Viknuo je Nico. “To je dobar posao, u vezi borbi.”
Alec je prestao tući svog brata i zurio u njega. “Plaća ti da se boriš?”

~ 104 ~
 Naš svet knjiga

Nico je kimnuo. “Svaki tjedan u Tami za stabilnu plaću... Treba mi ovo Alec,
treniranje fitnesa više nije dovoljno da plati moje račune, moram se brinuti za
svoju curu.”
Alec je pustio Nicu i odmahnuo glavom, ali sam već mogla vidjeti da je
prihvatio Nicin posao, ali Bronagh... ona nije.
“Idem doma, a ti me ne smiješ slijediti,” rekla je, grlo joj se stisnulo od emocija.
Izašla je iz mog dvorišta i ostavila nas da gledamo za njom.
“Nećeš ići za njom?” Promrmljao je Alec.
Nico je odmahnuo glavom. “To će je samo još više uzrujati. Mora se ohladiti.
Kad se smiri objasnit ću joj zašto ovo nije nimalo drugačije od organiziranih borbi
u kojima povremeno sudjelujem.”
U stilu sam se nasmijala. “Tako si jebeno glup, ne shvaćaš što ona vidi.”
Nico me pogledao. “Što to?”
“Moj ujak, u njenim očima, je Marco. Vratio si se u svijet koji ona mrzi... a još si
i Tamu stavio kao dio dogovora... da li ti uopće shvaćaš što joj to mjesto čini? Što
čini meni?”
Nico nije govorio. Nije ništa napravio.
Okrenula sam se od njega i Aleca i ušla u moju kuću, ne gledajući nazad dok
su me obojica dozivala.

~ 105 ~
 Naš svet knjiga

14. POGLAVLJE

“Ubit ću Gavina,” rekla je Aideen deseti put u zadnjih dvadeset minuta.

Uzdahnula sam. “Ja ću ti pomoći.”
Moj pokušaj humora je propao kod nje.
“Ne mogu vjerovati da bi to učinio. Ne mogu vjerovati da bi se pridružio
krugu tvog ujaka. Moja braća će ga ubiti!” Zaklela se.
Sjedila sam u tišini, ali onda sam pogledala u Brannu kad je zazvala moje ime.
Sjedila je meni s desna na mojoj sofi s Alannah, Kaneom, Alecom i Nicom koji su
se raširili po njoj također. Svi su gledali u Aideen i mene.
“Da?” Odgovorila sam.
Dobacila mi je čvrsti pogled. “Moraš u trgovinu... sjećaš se?”
Upravo sam je htjela upitati po što, ali sam raširila oči kad sam se prisjetila.
Testovi za trudnoću.
“Jebiga,” promrmljala sam. “Idem sada.”
Branna je kimnula, ali nije pogledala u braću kad su oni pogledali nju.
“Po što ideš u trgovinu?” Upitala me Aideen.
Pogledala sam je. “Znaš po što.”
Odmahnula je glavom.
O, za Boga miloga.
“Kupaonica,” rekla sam, zureći u nju kao da sam joj htjela ugurati odgovor u
um svojim očima.
Uzdahnula je kad joj je sinulo.
“Testovi za trudnoću!” Uzviknula je.
Pomilovala sam si lice rukama.
“Testovi za trudnoću?” Povikali su muški glasovi jednoglasno.
“Bravo,” zarežala sam na Aideen koja je imala ruku preko usta.
Pogledala sam braću koji su se svi ustali na noge. “Da, testovi za trudnoću.”
“Tko je trudan?” Upitao je Alec i zurio u mene.
Odmahnula sam glavom. “Ja nisam.”
On je vidljivo odahnuo. “Hvala Bogu. Mislim, želim djecu s tobom, ali upravo
smo razgovarali o-”
“U redu je, znam.” Frknula sam i odmahnula opet glavom.
“Ako ne ti, tko onda?” Upitao je Ryder.
Pogledala sam u Brannu, a on je skoro pao.
“Bran?” Upitao je.
~ 106 ~
 Naš svet knjiga

Trznula se. “Mogla bih biti. Možda.”

Ryder je izgledao kao da će upravo povratiti.
Kane se počešao po glavi. “Ne razumijem što se događa. Dakle, Branna bi
mogla biti trudna?”
Aideen je kimnula glavom. “Ili Bronagh.”
“Što?” Vrisnuo je Nico.
Poskočila sam od straha na visinu vriska.
“Zašto ti vrištiš? Ti i Bronagh pokušavate imati bebu.”
Nico je pao nazad na sofu. “Da, ali... ipak. Jebote.”
“Smiri se, dušo,” rekla je Branna Nici. “Možda nije niti Bronagh.”
“Onda, tko bi još mogao biti?” Upitao je Alec.
I Branna i ja smo obje pogledale u Aideen.
Zasiktala je. “Baš vam puno hvala!”
Slegnula sam ramenima. “Trebala si držati svoj dugački jezik za zubima.”
“Aideen?” Prasnuo je Kaneov glas. “Mogla bi biti trudna? S jebenim kime?”
To je bilo dobro pitanje.
Aideen je podigla ruke do glave. “Nećemo to raditi. Nećemo se svađati kad
nemamo pojma koja je trudna.”
“Hajdemo onda jebeno saznati,” zarežao je Kane.
Trepnula sam prema njemu.
Bio je bijesan.
Nježno sam rekla. “Kupit ću ih nekoliko u Tescu-”
“Idem s tobom,” prekinuo me Kane i onda izjurio iz dnevnog boravka, a onda
i iz kuće.
“Jebiga,” zasiktala je Aideen.
Pojurila je uz stepenice, a Branna i Alannah su je brzo pratile. Uzdahnula sam i
pogledala u preostalu braću. “Vratit ću se.”
Ryder i Nico su mi kimnuli, ali su obojica bili u svom svijetu.
Prišla sam Alecu i nagnula se kako bih ga poljubila.
“Volim te,” prišaptao je.
Nasmiješila sam se. “Zašto šapćeš?” Upitala sam ga.
“Zato što su svi oni u dubokom sranju sa svojim damama, a meni je super s
tobom. Ne želim im dodavati soli na ranu gurajući im to pod nos.”
“Onda nauči šaptati, kretenu,” zarežao je Nico, zbog čega sam se nasmiješila.
Opet sam poljubila Aleca.
“Volim te, mačkice,” odgovorio je. “Zaista te volim.”
Uživala sam čuvši to.

~ 107 ~
 Naš svet knjiga

“I ja volim tebe, playboy. Do Neptuna i nazad.”

“Dobro, sada idi i donesi te testove za trudnoću prije no što ja i moja braća
izgubimo razum. Želim znati da li je u pitanju jedna od sestara. Nadam se, želim
biti stric.” Rekao je Alec, smijuljeći se.
Ryder i Nico su poletjeli na Aleca dok sam ja pobjegla iz kuće, hihotajući se
sama sebi. Prestala sam se smiješiti i praviti zvukove kad sam ušla u Alecov
terenac i pogledala u Kanea na vozačevom mjestu.
“Jesi dobro?” Upitala sam.
Kimnuo je glavom. “Dobro.”
Tada je krenuo, a ja sam jasno i glasno shvatila njegov znak da želi tišinu. Stigli
smo u Tesco nekoliko minuta kasnije i izašli iz auta. Ušli smo jedno uz drugo u
trgovinu i Kane me slijedio dok sam kretala prema odjelu s higijenskim
proizvodima.
“Jebote,” zazviždao je Kane. “Ima toliko različitih vrsta.”
Kimnula sam glavom. “Da. Imamo puno izbora.”
Kane je podigao ruku do glave. “Zar ne možemo samo izabrati bilo koju
kutiju? Želim izaći odavde.”
Smijuljila sam se.
“Neugodno ti je što si u ženskom odjelu?” Zezala sam ga.
Odmahnuo je glavom i onda malo posrnuo u stranu.
“Ja samo... Samo želim otići,” rekao je, tihim glasom.
Izbrisala sam osmijeh i koraknula prema njemu. “Kane... jesi li dobro?” Upitala
sam.
“Ne... ne znam. Ne osjećam se dobro,” rekao je.
Slijedećih nekoliko sekundi je prošlo kao u usporenom filmu. Kane se licem
okrenuo prema meni, ali je izgubio svoje uporište. Zagrabio je po zraku dok je
padao na pod tražeći nešto što će zaustaviti njegov pad, ali nije našao ništa. Čula
sam samu sebe kako vrištim kad je njegovo tijelo palo na pod, a oči mu se
zatvorile i nisu se ponovo otvorile.
“KANE!” Povikala sam i pala na koljena pokraj njega.
Stavila sam ruke na njegovo lice i tresla ga. “Probudi se!” Vrištala sam.
Ništa.
Disao je, to sam mogla vidjeti po njegovim prsima koja su se micala, ali je bio u
nesvijesti i nije mi odgovarao. To me je na smrt preplašilo. Nekoliko sam ga puta
zdrmala i zazivala njegovo ime nadajući se da ću privući njegovu pažnju, ali on se
nije budio. Nije se micao, niti se trznuo.
Samo je ležao tamo.

~ 108 ~
 Naš svet knjiga

Razbolio bi se svako malo, ali nije se nikada srušio... nije čak niti spominjao da
mu nije dobro u zadnje vrijeme.
Nešto je jako krenulo krivo.
Pogledala sam gore i dolje po prolazu i iznenadila se kad nisam našla nikoga
niti na jednom kraju. Međutim, mogla sam čuti brze korake, i ljude koji su mi
dovikivali razne stvari kako bi mogli odrediti u kom se prolazu nalazim. Stavila
sam ruke na Kaneova prsa i vrisnula.
“Neka mi netko pomogne!”

Drage naše nadamo se da se uživale u Keeli i da sa nestrpljenjem čekate Kana.

Hvala našoj Bilji za još jedan divan prevod, vole te tvoje cure NSK.

~ 109 ~