1

ARUNDHATI ROY
Vodič kroz Imperij za
obične ljude

The Ordinary Person’s Guide To Empire 2004

Zagreb, 2004.

2
 SADRŽAJ
_________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

ahimsa (nenasilni otpor)

u rujnu

usamljenost noama chomskog

suočavanje s imperijem

vodič kroz imperij za obične ljude

instant mješavina imperijalne demokracije (kupiš jednu, a

drugu dobiješ besplatno)

kad sveci marširaju

bilješke

3
ahimsa
(nenasilni otpor)
________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ___ ________ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ______ ____

Dok nas sve hipnotiziraju priĉe o ratu i terorizmu te o ratovima protiv strahovlade, u drţavi Madhya
Pradesh u središnjoj Indiji mala je splav za spašavanje isplovila u vjetar. Na ploĉniku u Bhopalu, u
podruĉju koje se zove Tin Shed, mala je skupina ljudi krenula na putovanje vjere i nade. Nema niĉega
novog u onome što oni ĉine. Nova je atmosfera u kojoj to ĉine.

Danas je dvadeset i deveti dan neograniĉenog štrajka glaĊu ĉetiri aktivista Narmade Bachao
Andolana (NBA-a), Pokreta za spašavanje Narmade.1(1) Oni već gladuju dva dana dulje nego što je
Gandhi to ĉinio za vrijeme bilo kojeg od svojih postova za vrijeme borbe za slobodu. Njihovi zahtjevi
su skromniji nego što su to njegovi ikada bili. Oni protestiraju protiv nasilnog iseljenja više od tisuće
obitelji Adivasija (lokalnog stanovništva) od strane vlade Madhya Pradesha, kako bi se oslobodilo
mjesto za Branu Maan. Sve što oni traţe je da vlada Madhya Pradesha primijeni vlastitu politiku
osiguravanja zemlje onima koje iseljavaju zbog Brane Maan.

Ovdje nema kontroverzija. Brana je izgraĊena. Iseljeni ljudi se moraju nekamo naseliti prije nego što
se za vrijeme monsuna rezervoar napuni i potopi njihova sela. Ĉetiri aktivista su Vinod Patwa, koji je
jedna od tisuću osoba koje je 1990. iz njegovog doma iselila Brana Bargi (koja sada, dvanaest godina
kasnije, navodnjava manje zemlje nego što ju je potopila); Mangat Verma, koga će iseliti Brana
Maheshvar, bude li ikada dovršena; Chittaroopa Palit, koji radi s NBA-om već skoro petnaest godina,
i dvadeset i jednogodišnja Ram Kunwar, najmlaĊa i najkrhkija od aktivista. Njezino je prvo selo koje
će biti potopljeno kada se voda u rezervoaru Maan poĉne dizati. Tijekom ovih tjedana otkada je
zapoĉela post, Ram Kunwar je izgubila devet kila - skoro ĉetvrtinu svoje poĉetne tjelesne teţine.

Za razliku od drugih Velikih Brana, kao što su Sardar Sarovar, Maheshwar i Indira Sagar, gdje
naseljavanje stotina tisuća iseljenih ljudi negdje drugdje jednostavno nije moguće (osim na papiru, u
sudskim dokumentima), u sluĉaju Maana ukupni je broj iseljenih ljudi otprilike šest tisuća. Ljudi su
ĉak i odredili zemljišta koja su dostupna i koja vlada moţe kupiti i dodijeliti im. Ali vlada odbija.
Umjesto toga se bavi raspodjelom pišljivih novĉanih kompenzacija, a to je ilegalno i krši njezinu
vlastitu politiku. Sasvim otvoreno odgovara da će, udovolji li zahtjevima maanskih «izgnanika» (to
jest, ako primijeni svoju vlastitu politiku), time uspostaviti presedan za stotine tisuća ljudi, od kojih su
većina Daliti (nedodirljivi) i Adivasiji. A oni su odreĊeni da budu potopljeni (bez rehabilitacije)
uslijed gradnje dvadeset i devet drugih velikih brana, planiranih u dolini Narmada. A odluĉnost
drţavne vlade da provede te projekte ostaje apsolutna, bez obzira na cijenu po društvo i okoliš.

Dok Vinod, Mangat, Chittaroopa i Ram Kunwar polako slabe, dok se njihovi ţivoti gase, a pojavljuje
se i rizik od nepopravljivog otkazivanja organa i iznenadne smrti, niti jedan se vladin sluţbenik nije
ĉak ni potrudio posjetiti ih.

Dopustite da vam otkrijem tajnu - na gorućem ploĉniku, pod nemilosrdnim suncem kod Tin Sheda
nisu prisutni samo nepokolebljiva nakana i ĉeliĉna odluĉnost. Šale o mršavljenju i gubitku teţine
postaju pomalo zajedljive. Tu su suze bijesa i frustracije. Bojazan i stvarni strah. Ali ispod svega toga,
ĉista je hrabrost.

Što će im se dogoditi? Hoće li samo ostati zabiljeţeni u knjigama kao «cijena napretka»? Ta fraza
lukavo oblikuje cijeli argument kao onaj izmeĊu ljudi koji su za razvoj, nasuprot onima koji su protiv
razvoja - i sugerira neizbjeţnost i izbor koji se mora napraviti: za razvoj, što drugo? Ona lukavo
sugerira da su pokreti poput NBA zastarjeli i apsurdno usmjereni protiv elektriĉne struje ili protiv
navodnjavanja. To su, naravno, gluposti.

1
(Verovatno zbog velikog broja) objašnjenja su dana na kraju knjige. (prim. Severijan)

4
NBA vjeruje da su Velike Brane zastarjele. Oni vjeruju da postoje demokratiĉniji, lokalniji,
ekonomski bolji i za okoliš lakše odrţivi naĉini dobivanja elektriĉne energije i upravljanja vodenim
sustavima. Oni zahtijevaju više modernosti, a ne manje. Oni zahtijevaju više demokracije, a ne manje.
A pogledajte što se umjesto toga dogaĊa.

Ĉak i kad je ratna retorika bila na vrhuncu, ĉak i kad su Indija i Pakistan jedni drugima prijetili
nuklearnim uništenjem, pitanje kršenja Sporazuma o Indskim vodama izmeĊu dvije zemlje nije se
pojavilo.2 Ali u Madhya Pradeshu, policija i administracija ušli su buldoţerima u sela Adivasija.
Zapeĉatili su ruĉne pumpe, srušili školske zgrade i oborili drveće kako bi natjerali ljude da se isele iz
svojih domova. Zapečatili su ruĉne pumpe. I tako je došlo do neograniĉenog štrajka glaĊu.

OsuĊivanje terorizma od strane bilo koje vlade vjerodostojno je samo ako pokaţe da će odgovoriti na
uporno, razumno, dobro argumentirano i nenasilno neslaganje. Ali, ono što se dogaĊa upravo je
suprotno tome. Diljem svijeta nenasilne pokrete otpora razbijaju i lome. Ako ih ne poštujemo i ne
cijenimo ih, samim time dajemo prednost onima koji se okreću nasilnim sredstvima.

Po ĉitavom svijetu, kad vlade i mediji posvećuju sve svoje vrijeme, paţnju, novac, istraţivanja,
prostor, sofisticiranost i ozbiljnost priĉama o ratu i terorizmu, onda je poruka koju odašilju
uznemiravajuća i opasna: ako pokušavate iznijeti na otvoreno i traţite zadovoljštinu za javnu
nepravdu, nasilje je uĉinkovitije od nenasilnosti. Naţalost, ako se mirnim promjenama ne pruţi
prilika, onda nasilne promjene postaju neizbjeţne. To nasilje će biti (i već sada jest) nasumiĉno, ruţno
i nepredvidivo. Ono što se dogaĊa u Kašmiru, sjeveroistoĉnim indijskim drţavama i Andhra Pradeshu
- sve je dio tog procesa.

NBA se u ovom trenutku ne bori samo protiv Velikih Brana. Oni se bore za opstanak najvećeg
indijskog dara svijetu: nenasilnog otpora. Moţete ih zvati Ahimsa Bachao Andolan (ahimsa znaĉi
«nenasilni otpor»), ili Pokret za spašavanje nenasilja. Tijekom godina, naša vlada nije za ljude doline
Narmada pokazala ništa osim prijezira. Prijezir za njihove argumente. Prijezir za njihov pokret.

U dvadeset i prvom stoljeću više nije moguće ignorirati vezu izmeĊu religioznog fundamentalizma,
nuklearnog nacionalizma i osiromašenja ĉitavih populacija zbog korporacijske globalizacije. Iako je
vlada Madhya Pradesha kategoriĉki izjavila da nema zemlje za rehabilitaciju iseljenih ljudi, izvještaji
govore da se priprema staviti korporativnoj poljoprivredi na raspolaganje goleme koliĉine zemlje. To
će nadalje pokrenuti drugi krug iseljenja i osiromašenja.

Moţemo li uvjeriti Digvijaya Singha - svjetovnog, «zelenog» glavnog ministra Madhya Pradesha da
neke od svojih propagandnih poruka zamijeni stvarnom promjenom politike? Ako bi to uĉinio,
povijest bi ga upamtila kao vizionara i ĉovjeka istinske politiĉke hrabrosti. Ako Kongresna stranka
ţeli da je se ozbiljno shvati kao alternativu razornim desniĉarskim religioznim fundamentalistima,
koji su nas doveli do ruba uništenja, morat će uĉiniti nešto više, a ne samo osuĊivati mjesnu
samoupravu i sudjelovati u praznoj nacionalistiĉkoj retorici. Morat će napraviti nešto stvarnog posla i
doista slušati ljude za koje tvrdi da ih predstavlja.

Što se tiĉe nas ostalih, zabrinutih graĊanina, mirovnih aktivista i drugih - nije dovoljno pjevati pjesme
o tome kako miru treba dati prigodu. Šansu se daje tako da ĉinimo sve što moţemo kako bismo pruţili
podršku pokretima kao što je Narmada Bachao Andolan. To je pravi rat protiv terora.

Idite u Bhopal. Samo potraţite Tin Shed.3

5
u rujnu

Pisci umišljaju da oni odabiru priĉe od onoga što se dogaĊa u svijetu. Poĉinjem vjerovati da tako
misle zbog taštine. U stvari je upravo obratno. Priĉe odabiru pisce. Priĉe nam se otkrivaju. Javna
priĉa, privatna priĉa - one nas koloniziraju. One nam daju narudţbe. One inzistiraju na tome da ih se
ispriĉa. Beletristika i publicistika su samo razliĉite tehnike priĉanja priĉa. Iz razloga koje ne
razumijem u potpunosti, beletristika ispleše iz mene. Publicistiku izvlaĉi bolan, slomljeni svijet u
kojem se budim svakoga jutra.

Tema velikog dijela onoga o ĉemu pišem, i u beletristici i u publicistici, je odnos izmeĊu moći i
bespomoćnosti i beskrajni konflikt u kojem se one vrte u krug. John Berger, taj najdivniji pisac,
jednom je napisao:

Nikada više nijedna priča neće biti ispričana kao da je jedina.4

Nikada ne moţe biti rijeĉ o samo jednoj priĉi. Postoje samo naĉini gledanja. I tako, kada priĉam priĉu,
ja je ne priĉam kao ideolog koji ţeli suprotstaviti dvije apsolutistiĉke ideologije jednu drugoj, nego
kao pripovjedaĉ koji ţeli podijeliti svoj naĉin gledanja. Iako se moţe ĉiniti da je drukĉije, ja ne pišem
o doista drţavama i povijesti, nego o moći. O paranoji i bezobzirnosti moći. O fizici moći. Vjerujem
da akumuliranje velike, nesputane moći od strane drţave ili zemlje, korporacije ili institucije - ili
makar i pojedinca, braĉnog druga, prijatelja, brata ili sestre - bez obzira na ideologiju, rezultira
ispadima kakve ću ovdje iznijeti.

S obzirom na to da ţivim ovako, kao što ţive milijuni nas, u sjeni nuklearnog holokausta koji vlade
Indije i Pakistana stalno obećavaju svojem indoktriniranom stanovništvu, i u globalnom susjedstvu
Rata protiv terora (koji predsjednik Bush popriliĉno biblijski naziva «zadatkom kojem nema kraja»),
ĉesto se zateknem kako razmišljam o odnosu izmeĊu graĊana i drţave.5

U Indiji, oni od nas koji su iskazali svoje mišljenje o nuklearnim bombama, Velikim Branama,
korporativnoj globalizaciji i sve većoj opasnosti od hinduskog fašizma u lokalnoj samoupravi -
mišljenja koja se ne podudaraju s onima indijske vlade - obiljeţeni su kao «antidrţavni». Iako me ta
optuţba ne ispunjava ogorĉenjem, to nije toĉan opis onoga što ĉinim niti kako razmišljam.
«Antidrţavna» je osoba koja je protiv svoje vlastite drţave i iz toga proizlazi zakljuĉak da je stoga u
prilog neke druge drţave. Ali nije neophodno biti antinacionalan kako bi osoba bila vrlo sumnjiĉava
prema nacionalizmu, kako bi bila antinacionalistička. Nacionalizam ove ili one vrste uzrok je većine
genocida u dvadesetom stoljeću. Zastave su komadići obojene tkanine koje vlade prvo koriste tako da
omotaju ljudske umove kako bi ih stegnuli, a onda i kao ceremonijalne mrtvaĉke pokrove za
pokapanje mrtvih. Kad se neovisni ljudi koji razmišljanju (a tu ne ukljuĉujem korporativne medije)
poĉnu okupljati ispod zastava, kad pisci, slikari, glazbenici ili filmaši obustave svoju prosudbu i
slijepo upregnu svoju umjetnost u sluţbu drţave, vrijeme je da se svi uspravimo i zabrinemo. U Indiji
smo gledali kako se to dogaĊa neposredno nakon nuklearnih testiranja 1998. godine i za vrijeme
Kargilskog rata protiv Pakistana 1999. godine. U SAD-u smo to mogli vidjeti za vrijeme Zaljevskog
rata i moţemo to vidjeti sada, za vrijeme Rata protiv terora. Tu tuĉu ameriĉkih zastava napravljenih u
Kini.6

Nedavno su sve koji su kritizirali akcije vlade SAD-a (ukljuĉujući i mene) nazivali «antiameriĉkim».
Antiamerikanizam će biti proglašen ideologijom.

Termin «antiameriĉki» obiĉno koristi ameriĉki establišment ne bi li diskreditirao i - ne laţno, ali

mogli bismo reći netoĉno - definirao svoje kritiĉare. Kad se nekoga jednom obiljeţi kao
antiameriĉkog, vjerojatno je da će ga se osuditi prije nego što ga se ĉuje, a njegovi će argumenti biti
ugušeni u kaosu povrijeĊenog nacionalnog ponosa.

6
Što termin «antiameriĉki» znači? Znaĉi li to da ste protiv dţeza? Ili da se protivite slobodi govora? Da
vam se ne sviĊaju Toni Morrison ili John Updike? Da ste se posvadili s golemim sekvojama? Znaĉi li
to da ne cijenite stotine tisuća ameriĉkih graĊana koji su marširali protiv nuklearnih oruţja, ili tisuće
onih koji su se odupirali ratu i prisilili svoju vladu da se povuĉe iz Vijetnama? Znaĉi li to da mrzite
sve Amerikance?

To lukavo brkanje ameriĉke kulture, glazbe, literature, fiziĉke ljepote zemlje koja ĉovjeka ostavlja
bez daha, uobiĉajenih uţitaka obiĉnih ljudi s kritikom vanjske politike vlade SAD-a (o kojoj,
zahvaljujući ameriĉkom «slobodnom tisku», na ţalost, većina Amerikanaca zna vrlo malo) namjerna
je i vrlo djelotvorna strategija. To je kao kad se vojska u povlaĉenju skloni u jako napuĉenom gradu,
nadajući se da će mogućnost da pogode civile sprijeĉiti neprijatelja da puca na njih.

Postoje mnogi Amerikanci kojima bi bilo grozno da ih se povezuje s politikom njihove vlade.
Najobrazovanije, najkritiĉnije, najzajedljivije i najzabavnije kritike hipokritiĉnosti i kontradikcija u
vladinoj politici SAD-a dolaze od ameriĉkih graĊanina. Kada ostatak svijeta ţeli doznati što vlada
SAD-a namjerava, obratimo se Noamu Chomskom, Edwardu Saidu, Howardu Zinnu, Edu Hermanu,
Amy Goodman, Michaelu Albertu, Chalmersu Johnsonu, Williamu Blumu i Anthonyju Amoveu da
nam kaţu što se doista dogaĊa. Isto tako, u Indiji, ne stotine, nego milijuni nas sramili bismo se i bili
uvrijeĊeni da nas se na bilo koji naĉin povezuje sa sadašnjom fašistiĉkom politikom indijskih vlasti
koja je, osim provoĊenja drţavnog terorizma u dolini Kašmir (u ime borbe protiv terorizma) takoĊer
zaţmirila na nedavni pogrom protiv Muslimana u Gujaratu koji je nadzirala drţava.7 Bilo bi apsurdno
misliti da su oni koji kritiziraju indijsku vladu «antiindijski» - iako sama vlada nikad ne oklijeva tako
reći. Opasno je prepustiti indijskoj vladi ili ameriĉkoj vladi ili bilo kome, što se toga tiĉe, pravo da
definira što su to «Indija» ili «Amerika», ili što bi one trebale biti.

Da bi se nekoga nazvalo «antiameriĉkim», ili uistinu, da bi netko bio «antiameriĉki» (ili, što se toga
tiĉe, «antiindijski» ili «antitimbuktanski») nije samo rasistiĉki, to je nedostatak mašte. To je
nesposobnost da se svijet vidi drukĉije, a ne samo u okviru uvjeta koje vam je establišment postavio -
ako niste za Busha, onda ste Taliban. Ako nas ne volite, mrzite nas. Ako niste Dobri, onda ste Zli.
Ako niste s nama, onda ste s teroristima.

Prošle godine, kao i mnogi drugi, i ja sam napravila pogrešku te sam se rugala retorici vezanoj za 11.
rujna, odbacujući je kao glupu i arogantnu. Shvatila sam da ona uopće nije glupa. To je u stvari lukava
regrutacija za pogrešno predoĉeni, opasni rat. Svakoga dana me šokira koliko ljudi vjeruje da
protivljenje ratu u Afganistanu znaĉi podrţavanje terorizma ili glasanje za Talibane. Sada, kad
poĉetni cilj rata - hvatanje Osame bin Ladena (ţivog ili mrtvog) - izgleda nije uspjelo, oznake cilja su
pomaknute.8 Sada se izjavljuje da je cijeli smisao rata bio da se sruši Talibanski reţim i oslobodi
afganistanske ţene od njihovih burki. Traţe od nas da vjerujemo kako su ameriĉki marinci u stvari na
feministiĉkoj misiji (ako je to tako, hoće li njihova iduća postaja biti vojni saveznik SAD-a, Saudijska
Arabija?). Razmišljajte o tome ovako: u Indiji postoje neki društveni postupci koji jako zasluţuju
osudu - prema «nedodirljivima», prema kršćanima i muslimanima, prema ţenama. Pakistan i Bangladeš
imaju još gore naĉine postupanja prema manjinskim zajednicama i ţenama. Treba li ih stoga
bombardirati? Treba li uništiti Delhi, Islamabad i Dhaku? Je li moguće bombama istjerati zadrtost iz
Indije? Moţemo li bombama oĉistiti svoj put u feministiĉki raj? Jesu li tako ţene dobile pravo glasa u
Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama? Je li tako bilo ukinuto ropstvo? Moţemo li popraviti genocid
milijuna Indijanaca na ĉijim su leševima osnovane Sjedinjene Ameriĉke Drţave tako što ćemo
bombardirati Santa Fe? Nikome od nas nisu potrebne godišnjice kako bismo upamtili ono što ne moţemo
zaboraviti. I tako je to što sam ja ovdje, na ameriĉkome tlu, u rujnu, tom mjesecu groznih godišnjica,
samo sluĉajnost. Ono što je prvo na svaĉijem umu, pogotovo ovdje u Americi, uţas je onoga što je
postalo poznato kao «9/11». Tri tisuće civila izgubilo je ţivote u tom smrtonosnom teroristiĉkom
napadu.9 Tuga je još velika. Bijes je još oštar. Suze se još nisu osušile. A ĉudan, smrtonosan rat hara
svijetom. Unatoĉ tome, svatko tko je izgubio voljenu osobu sigurno u sebi potajno, duboko u srcu,
zna da nikakav rat, nikakva osveta, nikakve velike bombe baĉene na voljene osobe nekoga drugoga ili
neĉiju tuĊu djecu neće otupjeti oštrinu njihove boli niti im vratiti njihove vlastite voljene osobe. Rat

7
ne moţe osvetiti one koji su umrli. Rat je samo brutalno oskvrnjenje sjećanja na njih.

Kako bi se potaknuo još jedan rat - ovaj put protiv Iraka - ciniĉno manipulirajući ljudskom boli,
pakirajući je za specijalne emisije na televiziji koje sponzoriraju korporacije koje prodaju sredstva za
pranje ili tenisice, je obezvrjeĊivanje bola, oduzimanje njegovog smisla. Ono što sad gledamo je vulgarno
pokazivanje poslovanja bolom, prodaje bola, pljaĉkanja ĉak i najprivatnijih ljudskih osjećaja za
politiĉke svrhe. To je grozan oblik nasilja koji drţava provodi nad vlastitim ljudstvom.

To nije dovoljno pametna tema za govor s javne govorniĉke platforme, ali ono o ĉemu bih vam doista
htjela govoriti je gubitak. Gubitak i gubljenje. Bol, neuspjeh, slomljenost, otupjelost, nesigurnost,
strah, umiranje osjećaja, umiranje snova. Apsolutna, nepopustljiva, beskrajna, uobiĉajena
nepravednost svijeta. Što gubitak znaĉi pojedincima? Što on znaĉi ĉitavim kulturama, ĉitavim
narodima koji su nauĉili ţivjeti s njime kao sa svojim stalnim pratiocem?

Budući da govorimo o 11. rujna, moţda je ispravno sjetiti se što taj datum znaĉi, ne samo onima koji
su izgubili voljene osobe u Americi prošle godine, nego i onima u drugim dijelovima svijeta za koje taj
datum već odavno ima znaĉenje. Ovo iskopavanje povijesti nije ovdje ponuĊeno kao optuţba niti kao
provokacija. Nego samo kako bi se podijelila bol povijesti. Kako bi se magla malo rašĉistila. Kako bi
se graĊanima Amerike, na najnjeţniji, najljudskiji naĉin reklo: - Dobrodošli u svijet.

Prije dvadeset i devet godina, u Ĉileu, 11. rujna 1973. general Pinochet srušio je demokratski
izabranu vladu Salvadora Allendea u drţavnom udaru koji je podupirala CIA. «Ne znam zašto bismo
trebali mirno promatrati kako zemlja postaje komunistiĉka zbog neodgovornosti vlastitog naroda»,
rekao je Henry Kissinger, dobitnik Nobelove nagrade za mir, tadašnji savjetnik za drţavnu sigurnost
predsjednika Nixona.10

Nakon drţavnog udara predsjednik Allende je naĊen mrtav u predsjedniĉkoj palaĉi. Jesu li ga ubili ili
se sam ubio, nikada nećemo doznati. U reţimu strahovlade koji je uslijedio, ubijene su na tisuće ljudi.
Daleko ih je više jednostavno «nestalo». Streljaĉki vodovi obavljali su javna pogubljenja.
Koncentracijski logori i komore za muĉenje otvarali su se po ĉitavoj zemlji. Mrtve su pokapali u
rudniĉka okna i neobiljeţene grobove. Više od šesnaest godina je narod Ĉilea ţivio u strahu od
kucanja na vrata u ponoć, od rutinskih nestanaka, od iznenadnih uhićenja i muĉenja.11

Godine 2000., dvije godine nakon uhićenja generala Pinocheta, u Velikoj Britaniji je vlada SAD-a
uĉinila dostupnim za javnost na tisuće ranije tajnih dokumenata.12 Oni sadrţe nepobitan dokaz o
umiješanosti CIA-e u drţavni udar kao i ĉinjenicu da je vlada SAD-a imala detaljne informacije o
situaciji u Ĉileu za vrijeme vladavine generala Pinocheta. Unatoĉ tome, Kissinger je uvjeravao
generala da će mu pruţiti podršku: «U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, kao što znate,
simpatiziramo ono što pokušavate uĉiniti», rekao je. «Vašoj vladi ţelimo uspjeh.»13

Oni meĊu nama, koji poznaju samo ţivot u demokraciji, ma kakve mane ona mogla imati, teško mogu
zamisliti što doista znaĉi ţivjeti pod diktaturom i podnositi potpuni gubitak slobode. Nije rijeĉ samo o
onima koje je Pinochet ubio, nego i o ţivotima koje je ukrao ţivima, a koji se takoĊer moraju uzeti u
obzir.

Naţalost, Ĉile nije jedina zemlja u Juţnoj Americi koja je bila izabrana za nastojanja vlade SAD-a.
Guatemala, Kostarika, Ekvador, Brazil, Peru, Dominikanska Republika, Bolivija, Nikaragva,
Honduras, Panama, El Salvador, Peru, Meksiko i Kolumbija; sve su one bile igralište za tajne, ali i
javne, operacije CIA-e.14 Stotine tisuća latinoamerikanaca ubijeno je, muĉeno ili jednostavno nestalo
pod despotskim reţimima i beznaĉajnim diktatorima, dostavljaĉima droge i trgovcima oruţja koji su
uzdignuti na poloţaj u njihovim zemljama (mnogi od njih su nauĉili svoj zanat u ozloglašenoj Školi
Amerika u Fort Benningu, Georgia, koju financira vlada SAD-a, i u kojoj je diplomiralo šezdeset
tisuća uĉenika)15. Kao da to ne bi bilo dovoljno poniţavajuće, ljudi Juţne Amerike moraju nositi kriţ

8
toga što ih se naziva ljudima koji nisu sposobni za demokraciju - kao da su drţavni udari i masakri na
neki naĉin kodirani u njihovim genima.

Taj popis naravno ne ukljuĉuje zemlje u Africi ili Aziji koje su pretrpjele vojne intervencije SAD-a -
Somaliju, Vijetnam, Koreju, Indoneziju, Laos i Kambodţu.16 Koliko su rujana već desetljećima
milijuni Azijaca bombardirani, spaljivani i klani? Koliko je rujana prošlo od kolovoza 1945. godine,
kad su stotine tisuća obiĉnih Japanaca izbrisani s lica zemlje nuklearnim napadima na Hirošimu i
Nagasaki? Koliko su rujana tisuće, koje su imale tu nesreću da preţive takve napade, podnosile pravi
pakao koji je pogodio njih, njihovu neroĊenu djecu, djecu njihove djece, na zemlji, nebu, vjetru, vodi
i sva ona bića koja plivaju, hodaju, puţu i lete? Nedaleko odavde, u Albuquerqueu, nalazi se Drţavni
atomski muzej, gdje su se Debeljko i Djeĉak (nadimci od milja za bombe koje su baĉene na Hirošimu
i Nagasaki) mogli kupiti kao suvenir- naušnice. Otkaĉeni mladi ljudi su ih nosili. Po jedan masakr u
svakom uhu. Ali odlutala sam sa svoje teme. Priĉamo o rujnu, a ne o kolovozu.

Datum 11. rujna ima tragiĉne odjeke i na Bliskom Istoku. Godine 1922., 11. rujna, britanska je vlada,
ignorirajući ogorĉenje Arapa, proglasila da stavlja Palestinu pod svoju upravu, što je posljedica
Deklaracije Balfour 1917., koju je imperijalna Britanija izdala sa svojom vojskom okupljenom pred
ulaznim vratima grada Gaze.17 Deklaracija Balfour obećala je europskim cionistima «nacionalni dom
za Ţidovski narod».18 (U to vrijeme, imperij u kojem sunce nikada ne zalazi je mogao uzimati i
dodjeljivati nacionalne domove kao što školski nasilnik raspodjeljuje pikule.) Dvije godine nakon
deklaracije, lord Arthur James Balfour, britanski ministar vanjskih poslova, rekao je:

Predlaţemo da u Palestini niti ne pokušavamo formalno upitati sadašnje

stanovnike te zemlje što ţele... Cionizam, bilo da je ispravan ili neispravan,
dobar ili loš, ukorijenjen je u davnoj tradiciji, u trenutačnim potrebama, u
budućim nadama, koji imaju puno veću vaţnost nego ţelje i predrasude
700.000 Arapa koji sada nastanjuju tu drevnu zemlju.19

Kako lije samo nehajno imperijalna vlast odluĉivala ĉije su potrebe od veće vaţnosti a ĉije nisu! Kako
lije nehajno secirala drevne civilizacije! Palestina i Kašmir su gnojni, krvlju natopljeni darovi imperijalne
Britanije modernom svijetu. Obje su linije rasjeda u kojima danas bjesne meĊunarodni konflikti.

Godine 1937. Winston Churchill je za Palestince rekao:

Ne slaţem se da zavidljivac koji nešto ne treba, ali ţeli spriječiti druge da to

koriste, ima pravo to zadrţati, ma koliko dugo da je to bilo u njegovom
posjedu. Ne priznajem to pravo. Ne priznajem, na primjer, da je nad
Indijancima u Americi ili crncima u Australiji počinjena velika nepravda.
Ne priznajem da im je nanesena nepravda time što je jača rasa, bolja rasa,
rasa koja bolje poznaje svijet, da to tako kaţem, došla i zauzela njihovo
mjesto.20

To je definiralo stav izraelske drţave prema Palestincima. Godine 1969. je premijerka Izraela Golda
Meir rekla: «Palestinci ne postoje.» Njezin nasljednik, premijer Levi Eshkol, rekao je: «Gdje su
Palestinci? Kada sam došao ovamo [u Palestinu] ovdje je bilo 250.000 neţidova, uglavnom Arapa i
Beduina. Bila je to pustinja, još gora od nerazvijenosti. Ništa!» Premijer Menachem Begin zvao je
Palestince «dvonoţnim ţivotinjama)). Premijer Yitzhak Shamir nazvao ih je «skakavcima koje se
moţe zgaziti)).21 To je jezik drţavnih poglavara, to nisu rijeĉi obiĉnih ljudi. Godine 1947. Ujedinjeni
su Narodi formalno podijelili Palestinu i dodijelili 55 posto zemlje Palestine cionistima. U manje od
godinu dana oni su osvojili više od 76 posto.22

Na dan 14. svibnja 1948. proglašena je drţava Izrael. Nekoliko minuta nakon proglašenja, Sjedinjene
Ameriĉke Drţave priznale su Izrael. Zapadnu Obalu je pripojio Jordan. Gaza je potpala pod vojnu
upravu Egipta.23 Formalno, Palestina je prestala postojati, osim u mislima i u srcima stotina tisuća

9
Palestinaca koji su postali izbjeglice.

U ljeto 1967. Izrael je okupirao Zapadnu Obalu i podruĉje oko Gaze. Doseljenicima su ponuĊene
drţavna potpora i razvojna pomoć kako bi se uselili u okupirane teritorije. Skoro svakodnevno sve je
više palestinskih obitelji bilo otjerano s njihove zemlje i protjerano u izbjegliĉke logore. Palestinci
koji nastavljaju ţivjeti u Izraelu nemaju ista prava kao Izraelci i ţive kao graĊani drugoga reda u
svojoj nekadašnjoj domovini.24

Tijekom desetljeća dolazilo je do ustanaka, ratova, intifada. Na tisuće ljudi izgubile su ţivote.25
Potpisivali su se pogodbe i sporazumi. Objavljivali i kršili prekidi vatre. Ali krvoproliće ne prestaje.
Palestina i dalje ostaje nezakonito zauzeta. Njezin narod ţivi u nehumanim uvjetima, u virtualnim
bantustanima, gdje ih podvrgavaju kolektivnim kaznama i zabranama kretanja koje traju po dvadeset
i ĉetiri sata, gdje ih svakodnevno poniţavaju i s njima grubo postupaju. Nikada ne znaju kad će im
razoriti domove, kad će njihova djeca biti ubijena, kad će njihova dragocjena drva biti posjeĉena,
njihove ceste zatvorene, kad će im biti dopušteno da odu na trţnicu kako bi kupili hranu i lijekove. A
kada to neće biti tako? Oni ţive bez ikakvog traga dostojanstva. Skoro bez ikakve nade. Nemaju
nikakve kontrole nad svojom zemljom, svojom sigurnošću, svojim kretanjem, svojim
komunikacijama i svojim zalihama vode. I tako, kad se potpisuju sporazumi i kad se rijeĉi poput
«autonomije» ili ĉak «statusa drţave» nabacuju naokolo, uvijek treba pitati: - Kakva vrsta
autonomije? Kakva vrsta drţave? Kakvu će vrstu prava imati njezini graĊani?

Mladi Palestinci, koji ne mogu obuzdati svoj bijes, pretvaraju se u ljudske bombe i pojavljuju se na
ulicama i javnim mjestima u Izraelu, raznose same sebe, ubijajući obiĉne ljude, unoseći strah u
svakodnevni ţivot i na kraju jaĉajući sumnjiĉavost i meĊusobnu mrţnju u oba društva. Svako
bombardiranje poziva na nemilosrdne osvete i još gore ţivotne uvjete za Palestince. Ali samoubilaĉki
bombaški napadi ĉin su pojedinaĉnog oĉaja, a ne revolucionarna taktika. Iako palestinski napadi
unose strah u ţivote izraelskih civila, oni pruţaju savršenu krinku za svakodnevne upade izraelske
vlade na podruĉje Palestine, savršeno opravdanje za starinski kolonijalizam u stilu devetnaestog
stoljeća, prerušen u moderan rat dvadeset i prvog stoljeća.

Najveći politiĉki i vojni saveznik Izraela jest, i oduvijek je bila, vlada SAD-a. Vlada SAD-a je, uz
Izrael, blokirala skoro svaku odredbu UN-a koja je pokušavala na miran, pravedan naĉin riješiti taj
sukob.26 Ona je podrţavala skoro svaki rat koji je Izrael vodio. Kad Izrael napada Palestinu, ameriĉki
su projektili ti koji prodiru u palestinske domove. I svake godine Izrael prima nekoliko milijardi
dolara iz Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. Uz više od tri milijarde dolara godišnje, u obliku sluţbenog
financiranja strane vojske, vlada SAD-a pruţa Izraelu ekonomsku pomoć, kredite, prijenos
tehnologije i prodaje oruţja.27

Kakve pouke bismo trebali izvući iz tog tragiĉnog konflikta? Je li Ţidovima koji su sami pretrpjeli
toliko okrutnosti - moţda više okrutnosti nego bilo koji drugi narod u povijesti - doista nemoguće
shvatiti ranjivost i ĉeţnju onih koje su iselili? PobuĊuju li ekstremne patnje uvijek okrutnost? Kakvu
to nadu pruţa ljudskoj rasi? Što će se dogoditi s Palestincima u sluĉaju pobjede? Kad narod bez
drţave naposljetku proglasi drţavu, kakva će to drţava biti? Kakvi će uţasi biti poĉinjeni pod
njezinom zastavom? Trebamo li se boriti za zasebnu drţavu, ili za pravo na slobodan ţivot i
dostojanstvo za svakoga bez obzira na njihovu etniĉku pripadnost ili religiju?

Palestina je nekada bila svjetovni bedem na Bliskom Istoku. No sada slaba, nedemokratska i prema
svim izvještajima iskvarena, ali otvoreno nesektaška Palestinska organizacija za osloboĊenje (PLO -
Palestinian Liberation Organization) gubi u odnosu na Hamas, koji zastupa otvoreno sektašku
ideologiju i bori se u ime Islama. Da citiramo iz njihovog manifesta: «Mi ćemo biti njegovi vojnici, i
drvo za potpalu njegove vatre, koja će spaliti neprijatelje.»28

Svijet se poziva da osudi samoubilaĉke bombaše. Ali moţemo li ignorirati dugi put koji su oni prešli
prije nego što su došli do ovoga odredišta? Od 11. rujna 1922. do 11. rujna 2002. - osamdeset godina

10
je jako dugo vrijeme za voĊenje rata. Postoji li neki savjet koji svijet moţe dati Palestincima? Neki
komadić nade koji im moţemo pruţiti? Trebaju li se samo pomiriti s mrvicama koje im se dobace i
ponašati kao skakavci ili dvonoge ţivotinje kakvima ih opisuju? Trebaju li jednostavno prihvatiti
sugestiju Golda Meire i potruditi se da ne postoje?

Na drugom kraju svijeta, 11. rujna udara u nedavniju ţicu. Na taj je dan 1990. godine George W.
Bush stariji, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, odrţao govor pred zajedniĉkim
zasjedanjem Kongresa, objavljujući odluku svoje vlade da se zarati s Irakom.29

Vlada SAD-a kaţe da je Saddam Hussein ratni kriminalac, okrutni vojni despot koji je poĉinio
genocid nad svojim vlastitim narodom. To je njegov priliĉno toĉan opis. Godine 1988. sa zemljom je
sravnio stotine sela u sjevernom Iraku te je koristio kemijska oruţja i mitraljeze da pobije tisuće
Kurda. Danas znamo da mu je te iste godine vlada SAD-a osigurala petsto milijuna dolara potpore da
kupi ameriĉke poljoprivredne proizvode. Iduće godine, nakon što je uspješno dovršio svoju
genocidnu kampanju, vlada SAD-a je podvostruĉila svoju potporu na jednu milijardu dolara.30
TakoĊer mu je osigurala kvalitetne bakterije za stvaranje antraksa, kao i helikoptere i materijal
dvostruke primjene, koji se moţe koristiti za proizvodnju kemijskih i bioloških oruţja.31

I tako ispada da su, dok je Saddam Hussein ĉinio najgore grozote, vlade SAD-a i Veliki Britanije bile
njegovi bliski saveznici. Ĉak i sada vlada Turske, koja ima jedan od najgorih tretmana ljudskih prava
na svijetu, jedan je od najbliskijih saveznika vlade SAD-a. To što turska vlada ugnjetava i ubija Kurde
već godinama nije sprijeĉilo SAD da Tursku snabdijeva oruţjem i potporom za razvoj. 32 Oĉito nije
briga za Kurde bila to što je isprovociralo govor predsjednika Busha Kongresu.

Što se promijenilo? U kolovozu 1990., Saddam Hussein je upao u Kuvajt. Njegov grijeh nije bio
toliko to što je krenuo u rat, nego to što je djelovao neovisno, bez naredbi svojih gospodara. To
pokazivanje neovisnosti bilo je dovoljno da naruši ravnoteţu moći u Zaljevu. I zato je odluĉeno da
Saddama Husseina treba istrijebiti, kao kućnog ljubimca koji je nadţivio ljubav svojega gospodara.

Prvi napad Saveznika na Irak dogodio se u sijeĉnju 1991. godine. Svijet je gledao rat u udarnom
terminu, dok se on dogaĊao, na televiziji (u Indiji, u to doba, moralo se otići u predvorje hotela od pet
zvjezdica kako bi se mogao vidjeti CNN). Deseci tisuća ljudi ubijeni su tijekom mjesec dana razornog
bombardiranja.33 Ono što mnogi ne znaju je da rat tada nije završio. Poĉetna ţestina se pretvorila u
najduţi dugotrajni zraĉni napad na neku zemlju od Vijetnamskog rata. Tijekom zadnjeg desetljeća,
ameriĉke i britanske snage ispalile su tisuće projektila i bombi na Irak. Polja i farme Iraka zasuti su s
tri tisuće tona osiromašenog urana.34 U svojim bombarderskim napadima, Saveznici su ciljali na
pogone za proĉišćavanje vode i uništavali ih, svjesni toga da ih se ne moţe popraviti bez inozemne
pomoći.35 U juţnom Iraku su se sluĉajevi raka medu djecom uĉetverostruĉili. Tijekom desetljeća
ekonomskih sankcija koje je uslijedilo nakon rata, iraĉkim su civilima uskraćeni hrana, lijekovi,
bolniĉka oprema, kola hitne pomoći, ĉista voda - ukratko, najosnovnije stvari.36

Nekih pola milijuna iraĉke djece umrlo je kao rezultat tih sankcija. O njima je Madeleine Albright,
tadašnja ameriĉka veleposlanica u Ujedinjenim Narodima, kao što je poznato, izjavila: «Mislim da je
to vrlo teţak izbor, ali što se tiĉe cijene - smatramo da je to vrijedno te cijene.»37 «Moralna jednako
vrijednost» bio je termin koji se koristio za javno optuţivanje onih koji su kritizirali rat s
Afganistanom. Madeleine Albright ne moţe biti optuţena za moralnu jednakovrijednost. Ono što je
ona rekla bila je jasna algebra.

Desetljeće bombardiranja nije uspjelo izbaciti Saddama Husseina, «bagdadsku zvijer». Sada, skoro
dvanaest godina poslije toga, predsjednik George Bush mlaĊi je ponovno upregnuo retoriku. On
predlaţe potpuni rat, ĉiji cilj ne bi bilo ništa manje od «promjene reţima». New York Times kaţe da
Bushova administracija «slijedi pomno planiranu strategiju kako bi uvjerila javnost, kongres i
saveznike da postoji potreba da se suoĉe s prijetnjom Saddama Husseina». Andrew Card, šef osoblja
Bijele kuće je opisao kako administracija napreduje u svojim ratnim planovima za jesen: «S

11
marketinškog gledišta», rekao je, «ne uvodite nove proizvode u kolovozu.«38 Ovaj put reklamna fraza
za «novi proizvod« Washingtona nije patnja Kuvajćana, nego tvrdnja da Irak ima oruţje za masovno
uništenje. Zaboravite «uzaludno moraliziranje onih koji su za „mir‟«, pisao je Richard Perle,
predsjednik Odbora za obrambenu politiku, Sjedinjene Ameriĉke Drţave će «djelovati samostalno
ako je to potrebno« i upotrijebiti «preventivni napad« ako odluĉe da je to u njihovu interesu.39

Inspektori za oruţje daju konfliktne izvještaje o stanju iraĉkog «oruţja za masovno uništenje«, i
mnogi su jasno rekli da je iraĉki arsenal rastavljen i da Irak nije sposoban stvoriti novi arsenal.40
MeĊutim, nema zbrke oko opsega i dosega ameriĉkog arsenala nuklearnog i kemijskog oruţja. Bi li
vlada SAD-a pristala primiti inspektore za oruţje? A Velika Britanija? Ili Izrael? Što ako Irak ima
nuklearno oruţje, opravdava li to onda preventivni napad SAD-a? Sjedinjene Ameriĉke Drţave imaju
najveći arsenal nuklearnog oruţja na svijetu. To je jedina zemlja na svijetu koja ih je ikada
upotrijebila na civilnom stanovništvu. Ako Sjedinjene Ameriĉke Drţave imaju prava krenuti u
preventivni napad na Irak, onda je svaka nuklearna sila opravdana ako izvede preventivni napad na
neku drugu nuklearnu silu. Indija bi mogla napasti Pakistan, ili Pakistan Indiju. Ako vlada SAD-a
odluĉi da im se ne sviĊa indijski premijer, mogu li ga jednostavno «skinuti» preventivnim napadom?
Nedavno su Sjedinjene Drţave odigrale vaţnu ulogu natjeravši Indiju i Pakistan da odustanu od rata
koji je mogao zapoĉeti. Je li tako teško poslušati vlastiti savjet? Tko je kriv za uzaludno
moraliziranje? Ili za propovijedanje mira dok se vodi rat? Sjedinjene Ameriĉke Drţave, koje George
Bush naziva «miroljubivom drţavom», stalno su u ratu s jednom ili drugom zemljom, svake godine
tijekom zadnjih pedeset godina.41

Ratovi se nikada ne vode iz altruistiĉkih razloga. Oni se obiĉno vode za hegemoniju, za poslovne
interese. I onda, naravno, tu je i poslovanje vezano uz rat. Zaštita ameriĉke kontrole nad svjetskom
zalihom nafte je kljuĉna za vanjsku politiku SAD-a. Nedavne vojne intervencije vlade SAD-a na Balkanu
i u Središnjoj Aziji vezane su uz naftu. Za Hamida Karzaija, marionetskog predsjednika Afganistana
kojeg su postavile Sjedinjene Ameriĉke Drţave kaţu da je nekada bio zaposlenik Unocala, naftnog
poduzeća sa sjedištem u SAD-u42. Vlada SAD-a paranoiĉno drţi pod kontrolom Bliski Istok jer se
tamo nalaze dvije trećine svjetskih rezervi nafte.43 Nafta pokreće ameriĉke motore. Nafta omogućava
pokretljivost slobodnog trţišta. Tko god nadzire svjetsku zalihu nafte, kontrolira svjetska trţišta.

A kako se moţe kontrolirati naftu? Nitko to ne kaţe elegantnije nego kolumnist New York Timesa
Thomas Friedman. U ĉlanku nazvanom «Ludost se isplati» on kaţe: «SAD mora objasniti Iraku i
saveznicima SAD-a da će ... Amerika upotrijebiti silu, bez pregovora, bez oklijevanja ili bez
odobrenja UN-a».44 Njegov je savjet bio dobro prihvaćen. U ratovima protiv Iraka i Afganistana, kao
i pri skoro svakodnevnom poniţavanju UN-a od strane vlade SAD-a. U svojoj knjizi o globalizaciji,
The Lexus and the Olive Tree (= Lexus i maslina) Friedman kaţe: «Tajna ruka trţišta nikada ne bi
mogla funkcionirati bez tajne šake. McDonald‟s ne moţe napredovati bez McDonnell Douglasa... a
tajna šaka koja se brine o tome da je svijet dovoljno siguran da tehnologije Silikonske doline mogu
napredovati zovu se vojska SAD-a, zraĉne snage, mornarica i mornariĉko pješaštvo.»45

Moţda je to napisano u trenutku ranjivosti, ali to je sigurno najbolji, najtoĉniji opis projekta
korporativne globalizacije koji sam proĉitala. Nakon 11. rujna 2001. i Rata protiv terora, tajna ruka i
šaka su otkrivene i moţemo jasno vidjeti kako se drugo ameriĉko oruţje - slobodno trţište - nadnosi
nad svijet u razvoju, s ukoĉenim nenasmiješenim osmijehom. Zadatak koji nikada ne prestaje je
savršeni ameriĉki rat, savršeno sredstvo za beskrajno širenje ameriĉkog imperijalizma. Na jeziku
Urdu, rijeĉ za profit je fayda. Al-Qa’ida znaĉi Rijeĉ, Boţju rijeĉ, Zakon. I tako, u Indiji neki od nas
Rat protiv terora nazivaju «Al-Qa’ida protiv Al Faydae» - Rijeĉ protiv Profita (igra rijeĉi nije
namjerna). Trenutaĉno se ĉini da će Al Fayda pobijediti. Ali nikad se ne zna...

U zadnjih deset godina neograniĉene korporativne globalizacije, ukupni su se prihodi na svijetu

povećali za prosjeĉnih 2,5 posto na godinu. No, broj siromaha na svijetu se povećao za stotinu

12
milijuna. Od stotinu najvećih ekonomija, pedeset i jednu ĉine korporacije, a ne zemlje. Gornjih jedan
posto svijeta ima isti kombinirani prihod kao i donjih 57 posto, i razlike sve više rastu. 46 Sada, pod
nadstrešnicom Rata protiv terora koja se sve više širi, taj proces brţe napreduje. Ljudi u odijelima se
nepriliĉno ţure. Dok bombe padaju na nas, a krstareći projektili lete po nebu, dok se nuklearno oruţje
nagomilava kako bi svijet bio sigurniji, ugovori se potpisuju, patenti se registriraju, naftovodi se
polaţu, prirodni resursi se pljaĉkaju, voda se privatizira, a demokracije se potkopavaju.

U zemlji kao što je Indija, onaj kraj projekta korporativne globalizacije koji se zove «strukturalna
prilagodba» provlaĉi se kroz ţivote ljudi. «Razvojni» projekti, masivna privatizacija i «reforme» rada
tjeraju ljude s njihove zemlje i s njihovih poslova, rezultirajući u nekoj vrsti barbarskog izvlaštenja kojem u
povijesti ima vrlo malo sliĉnih. Po ĉitavom svijetu, dok slobodno trţište besramno štiti zapadna trţišta i
prisiljava zemlje u razvoju da uklone trgovinske prepreke, siromašni postaju siromašniji, a bogati bogatiji.
GraĊanski nemiri poĉinju se pojavljivati u globalnom selu. U zemljama kao što su Argentina, Brazil,
Meksiko, Bolivija i Indija, pokreti otpora protiv korporativne globalizacije rastu. Kako bi ih se obuzdalo,
vlade pojaĉavaju svoj nadzor. Oni koji protestiraju nazivaju se «teroristima» i onda se tako s njima i postupa.
Ali graĊanski nemir ne znaĉi samo marširanje, demonstracije i proteste protiv globalizacije. Naţalost,
to takoĊer znaĉi oĉajno obrušavanje u kriminal i kaos i u sve vrste oĉaja i gubitka iluzija koji, kao što znamo
iz povijesti (i od onoga što vidimo kako se dogaĊa pred našim oĉima), postupno postaju plodno
mrijestilište za grozne stvari - kulturni nacionalizam, religioznu zatucanost, fašizam i naravno, terorizam.

Svi oni idu rukom pod ruku s korporativnom globalizacijom.

Sve se više vjeruje u ideju da slobodno trţište ruši drţavne prepreke i da je krajnji cilj korporativne
globalizacije hipijevski raj u kojem je srce jedina putovnica, a svi ţivimo sretno u pjesmi Johna
Lennona (Imagine there’s no countries... = Zamislite da drţave ne postoje...) To je laţna ideja. Ono
što slobodno trţište potkopava nije drţavna suverenost, nego demokracija. Kako sve više rastu
razlike izmeĊu bogatih i siromašnih, posao tajne šake je već odreĊen. Multinacionalne korporacije, koje
traţe povoljne poslove koji daju goleme profite, ne mogu progurati te poslove i administrirati te
projekte u zemljama u razvoju bez aktivne suradnje drţavne mašinerije - policije, sudova, ponekad
ĉak i vojske. Danas korporativna globalizacija treba meĊunarodnu konfederaciju lojalnih, pokvarenih,
autoritativnih vlada u siromašnijim zemljama kako bi progurale nepopularne reforme i ugušile pobune.
Potreban joj je tisak koji se pretvara kako je slobodan. Potrebni su joj sudovi koji se pretvaraju da
dijele pravdu. Potrebni su joj nuklearne bombe, stalne vojske, oštriji imigracijski zakoni i oprezne obalne
straţe kako bi se osigurali da samo novac, roba, patenti i usluge bivaju globalizirani, ali ne i slobodno
kretanje ljudi, poštivanje ljudskih prava, ne i meĊunarodni sporazumi o rasnoj diskriminaciji ili kemijska i
nuklearna oruţja ili stakleniĉka isparenja plinova, promjena klime ili, ne daj Boţe, pravda.47 Ĉini se
kao da bi već i samo gesta prema meĊunarodnoj odgovornosti uništila cijeli poduhvat.

Skoro godinu dana nakon što je Rat protiv terora sluţbeno završio u ruševinama Afganistana, slobode
se sputavaju u sve većem broju zemalja u ime zaštite slobode, graĊanske slobode se ukidaju u ime
zaštite demokracije.48 Sve vrste protestiranja definiraju se kao «terorizam». Usvajaju se razni zakoni
kako bi se to riješilo. Izgleda da je Osama bin Laden nestao bez traga. Kaţu da je Mula Omar
pobjegao na motociklu.49 Mogli su za njime poslati Tintina (op.prev. - lik iz priĉa i crtića). Talibani su
moţda nestali, ali njihov duh, kao i njihov sustav prijekog postupka, ponovno se pojavljuju na
najnevjerojatnijim mjestima. U Indiji, u Pakistanu, u Nigeriji, u Americi, u svim republikama
Središnje Azije koje vode sve moguće vrste despota, i naravno u Afganistanu pod Sjevernim
Savezom koji podupire SAD50.

Za to vrijeme je u prodajnom centru sezonska rasprodaja. Sve cijene su spuštene - oceanima,

rijekama, nafti, genetskim osnovama, osama, cvijeću, djetinjstvima, tvornicama aluminija,
telefonskim poduzećima, mudrosti, divljini, graĊanskim pravima, ekološkim sustavima, zraku - svih
4,6 milijardi godina evolucije. Sve je spakirano, zapeĉaćeno, obiljeţeno, procijenjeno i konfekcijski

13
dostupno (bez mogućnosti povrata). Što se tiĉe pravde - kaţu da i nju imaju u ponudi. Moţete dobiti
najbolju koja se moţe kupiti za novac.

Donald Rumsfeld je rekao da je njegov zadatak u Ratu protiv terora bio uvjeriti svijet da
Amerikancima mora biti dozvoljeno da nastave ţivjeti na svoj naĉin.51 Kad ludi kralj udari nogom o
pod, robovi drhte u svojim odajama. I tako, ovdje, teško mi je to reći, ali ameriĉki naĉin ţivota
jednostavno nije odrţiv. Jer ne priznaje postojanje svijeta van Amerike.

Na svu sreću, moć ima rok trajanja. Kada vrijeme doĊe, moţda će i ovaj moćni imperij, kao i oni koji
su došli prije njega, premašiti svoje mogućnosti i implodirati iznutra. Izgleda kao da se strukturne pukotine
već pojavljuju. Dok Rat protiv terora baca svoju mreţu sve šire i šire, ameriĉko korporativno srce krvari.
Unatoĉ svim praznim priĉama o demokraciji, danas svijet vode tri najtajnovitije institucije: MeĊunarodni
monetarni fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija, od kojih svakom dominiraju Sjedinjene
Ameriĉke Drţave. Njihove se odluke donose u tajnosti. Ljudi koji ih vode imenuju se iza zatvorenih
vrata. Nitko ne zna doista ništa o njima, njihovoj politici, njihovim vjerovanjima, njihovim namjerama.
Nitko ih nije izabrao. Nitko nije rekao da mogu odluĉivati u naše ime. Svijet kojim upravljaju
nekolicina pohlepnih bankara i generalnih direktora koje nitko nije izabrao nikako ne moţe potrajati.

Komunizam sovjetskog stila nije propao zato što je po svojoj prirodi bio zao, nego zato što je imao
manu. Premalenom broju ljudi dopuštao je da uzurpira previše vlasti. Trţišni kapitalizam dvadeset i
prvog stoljeća, u ameriĉkom stilu, propast će iz istih razloga. I jedno i drugo su strukture koje je
izgradila ljudska inteligencija, a uništila ljudska priroda.

Došlo je vrijeme, rekao je Morţ. Moţda će se stvari prvo pogoršati, pa tek onda poboljšati. Moţda na
nebu postoji mali bog koji se priprema za nas. Drukĉiji svijet ne samo da je moguć, nego već dolazi.
Moţda mnogi od nas neće biti ovdje da ga pozdrave, ali kada su dani vrlo mirni, ako paţljivo slušam,
mogu ga ĉuti kako diše.

usamljenost noama chomskog

_____________________________________________________________________________________________________________________________ ___________________________________________________________________________________________________________________

«Nikada se neću ispričavati zbog Sjedinjenih Američkih Drţava - ma kakve

činjenice bile.» - Predsjednik George Bush stariji.52

Dok sjedim u svom domu u New Delhiju, gledajući kako se ameriĉki televizijski kanal s vijestima
promovira («Mi izvještavamo. Vi odluĉujete»), zamišljam kako bi to zabavljalo Noama Chomskog i
kako bi se osmjehnuo na to.

Svatko zna da autoritativni reţimi, bez obzira na svoju ideologiju, koriste masovne medije za
propagandu. Ali što je s demokratski izabranim reţimima «slobodnog svijeta»?

Danas, zahvaljujući Noamu Chomskom i njegovim kolegama medijskim analitiĉarima, na tisuće,

moţda i milijuni nas postavljaju skoro kao aksiom to da je javno mišljenje u demokracijama
«slobodnog trţišta» jednako proizvedeno kao i svaki drugi proizvod masovnog trţišta - sapun,
prekidaĉi ili narezani kruh.53 Znamo da, iako zakonski i ustavno, govor moţe biti slobodan, prostor u
kojem se ta sloboda moţe koristiti oduzima nam se i prodaje onome tko ponudi najbolju cijenu.
Neoliberalni kapitalizam ne bavi se samo akumulacijom kapitala (za neke). Bavi se i akumulacijom
moći (za neke), i akumulacijom slobode (za neke). Prema tome, za ostatak svijeta, ljude koji nisu dio
vladajućeg tijela neoliberalizma, on se bavi razaranjem kapitala, razaranjem moći, razaranjem
slobode. Na «slobodnom» trţištu, sloboda govora postala je roba kao i sve drugo - pravda, ljudska

14
prava, pitka voda, ĉisti zrak. Dostupna je samo onima koji si to mogu priuštiti. I naravno, oni koji si je
mogu priuštiti koriste slobodu govora kako bi proizveli onu vrstu proizvoda, stvorili onu vrstu javnog
mišljenja, koji najbolje odgovaraju njihovoj svrsi (vijesti koje im mogu koristiti). Toĉan naĉin na koji
to ĉine je tema brojnih politiĉkih ĉlanaka Noama Chomskog.

Premijer Silvio Berlusconi, na primjer, ima kontrolni udio u glavnim talijanskim novinama,
ĉasopisima, televizijskim postajama i izdavaĉkim kućama. «Premijer u stvari kontrolira oko 90 posto
talijanske televizijske publike,» izvještava Financial Times.54

Kolika je cijena slobodnog govora? Slobodnog govora za koga? Priznajemo, Berlusconi je ekstreman
primjer. U drugim demokracijama - posebno u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama - medijski baruni,
snaţni korporativni lobiji i vladini sluţbenici preklapaju se na sloţeniji, ali manje oĉit naĉin (veze
Georgea Busha mlaĊeg s naftnim lobijem, industrijom oruţja i Enronom, te Enronova infiltracija u
institucije vlade SAD-a i masovne medije - sve je to sad poznato javnosti).

Nakon teroristiĉkih napada u New Yorku i Washingtonu 11. rujna, oĉito korištenje glavnih medija za
izraţavanje mišljenja vlade SAD-a, njihovo pokazivanje osvetniĉkog patriotizma, njihova volja da
objave unaprijed pripremljene Pentagonove informacije za tisak kao vijesti, i njihovo eksplicitno
cenzuriranje drukĉijih mišljenja postali su predmet podsmijeha i crnog humora u ostatku svijeta.

Onda je došlo do pada na newyorkškoj burzi, bankrotirane zrakoplovne kompanije su se obratile vladi
za financijsku pomoć, došlo je do razgovora o zaobilaţenju zakona o patentima kako bi se moglo
proizvesti opće lijekove kojima bi se moglo boriti protiv straha od antraksa (što je, naravno, bilo puno
vaţnije i hitnije nego proizvodnja općih lijekova kojima bi se moglo boriti protiv AIDS-a u Africi).55

Odjednom je poĉelo izgledati kao da će se mitovi-blizanci o slobodi govora i slobodnom trţištu srušiti
pored tornjeva-blizanaca Svjetskog trgovinskog centra.

Ali naravno da se to nikada nije dogodilo. Ti mitovi i dalje ţive.

MeĊutim, postoji vedrija strana koliĉine energije i novca koje establišment ulaţe u posao
«upravljanja» javnim mišljenjem. To sugerira upornu i opravdanu brigu da bi, otkriju li ljudi (i u
potpunosti shvate) pravu prirodu onoga što se ĉini u njihovo ime, oni mogli zbog tog saznanja nešto
poduzeti. Moćni ljudi znaju da obiĉni ljudi nisu uvijek refleksivno okrutni i sebiĉni (kad obiĉni ljudi
pokušavaju odvagnuti troškove i koristi, nešto tipa nemirne savjesti moglo bi lako prevagnuti). Iz tog
razloga mora ih se zaštititi od stvarnosti, podizati u kontroliranom okolišu, u promijenjenoj
stvarnosti, kao pile za peĉenje u kokošinjcu ili svinje u svinjcu.

Mi koji smo uspjeli izbjeći tu sudbinu i traţimo hranu po dvorištu više ne vjerujemo sve što proĉitamo
u novinama i vidimo na televiziji. Prislanjamo uši o tlo i traţimo druge naĉine da shvatimo svijet.
Traţimo neispriĉanu priĉu, vojni drţavni udar koji je usput spomenut, genocid o kojem se ne
izvještava, graĊanski rat u afriĉkoj zemlji o kojem je napisan samo kratki ĉlanak pored cijele stranice
posvećene reklami za ĉipkasto rublje.

Ne sjetimo se uvijek, i svi to ĉak ni ne znaju, da taj naĉin razmišljanja, ta spontana pronicljivost, to
instinktivno nepovjerenje prema masovnim medijima, u najboljem sluĉaju moţe biti politiĉko
naslućivanje, a u najgorem samotna optuţba, da nema neumorne i neumoljive analize medija od
strane jednog od najvećih umova svijeta. A to je samo jedan od naĉina na koje je Noam Chomsky
radikalno promijenio naše shvaćanje društva u kojem ţivimo. Ili bih moţda trebala reći, naše
shvaćanje sloţenih pravila ludnice u kojoj smo svi dobrovoljni bolesnici?

Kad je govorio o napadima na New York i Washington 11. rujna, predsjednik George W. Bush
nazvao je neprijatelje Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava «neprijateljima slobode». «Amerikanci pitaju
zašto nas oni mrze?» rekao je. «Oni mrze naše slobode, našu vjersku slobodu, našu slobodu govora,

15
našu slobodu da glasujemo, okupljamo se i suprotstavljamo jedni drugima.»56

Ako ljudi u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama ţele stvarni odgovor na to pitanje (a ne onaj u Vodiču
kroz antiamerikanizam za idiote, kao što su: «Jer su ljubomorni na nas», «Jer mrze slobodu», «Jer su
gubitnici», «Jer smo mi dobri a oni zli»), ja bih im rekla da ĉitaju Chomskoga. Ĉitajte što Chomsky
piše o vojnim intervencijama SAD- a u Indokini, Latinskoj Americi, Iraku, Bosni, bivšoj Jugoslaviji,
Afganistanu i na Bliskom Istoku. Ako bi obiĉni ljudi u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama ĉitali
Chomskoga, moţda bi malo drukĉije uobliĉili svoja pitanja. Moţda bi onda pitanje bilo: «Zašto nas
ne mrze više nego što to ĉine?» ili «Nije li iznenaĊujuće da se 11. rujna nije dogodio ranije?».

Naţalost, u ovim nacionalistiĉkim vremenima, rijeĉi kao što su «mi» i «oni» koriste se neodreĊeno.
Crta izmeĊu graĊana i drţave namjerno se i uspješno zamućuje, ne samo od strane vlada, nago i od
strane terorista. Logika koja se nalazi iza teroristiĉkih napada, kao i «osvetniĉkih» ratova protiv vlada
koje «podrţavaju terorizam» je ista: obje kaţnjavaju graĊane za djela njihovih vlada.

Kada bi me netko zatraţio da izaberem jedno meĊu glavnim doprinosima Noama Chomskoga svijetu,
to bi bila ĉinjenica da je on skinuo maske ruţnom, manipulativnom, nemilosrdnom svemiru koji
postoji iza te lijepe, optimistiĉke rijeĉi «sloboda». On je to uĉinio racionalno i empiriĉki. Gomila
dokaza koje je prikupio kako bi izgradio dokaze u prilog svog stava je impresivna. Zastrašujuća, u
stvari. Poĉetna premisa metode Chomskoga nije ideološka, ali jest intenzivno politiĉka. On kreće na
svoj put istraţivanja s instinktivnim nepovjerenjem anarhista prema moći. On nas vodi na razgledanje
moĉvare establišmenta SAD-a, vodi nas kroz zbunjujući labirint hodnika koji povezuje vladu, velika
poduzeća i posao upravljanja javnim mišljenjem.

Chomsky nam pokazuje kako fraze tipa «slobode govora», «slobodnog trţišta» i «slobodnog svijeta»
imaju vrlo malo, ako uopće imaju, ikakve veze sa slobodom. On nam pokazuje da su, meĊu
milijardama sloboda koje svojata vlada SAD-a, i sloboda da se ubija, istrebljuje i dominira drugim
ljudima. Sloboda da se financira i sponzorira despote i diktatore po ĉitavom svijetu. Sloboda da se
trenira, naoruţava i sklanja teroriste. Sloboda da se ruši demokratski izabrane vlade. Sloboda da se
nagomilava i koristi oruţja masovnog uništenja - kemijska, biološka i nuklearna. Sloboda da se zarati
sa svakom zemljom s ĉijom se vladom ne slaţe. I, najstrašnije od svega, sloboda da se poĉini te
zloĉine protiv ĉovjeĉanstva u ime «pravde», u ime «pravednosti», u ime «slobode».

Javni tuţilac John Ashcroft je izjavio da su slobode SAD- a «dobivene ne od neke vlade ili
dokumenta nego... naš dar od Boga».57 I tako, u osnovi, suoĉeni smo sa zemljom koja je oboruţana
ovlaštenjem s neba. Moţda to objašnjava zašto vlada SAD-a odbija suditi sebi prema istim
standardima prema kojima sudi drugima (bilo koji pokušaj da se to uĉini osuĊuje se kao «moralna
jednakovrijednost»). Njezina tehnika da se postavi kao dobronamjerni div, ĉija dobra djela ometaju
ĉudne zemlje s lokalnim stanovništvom koje kuje urote, ĉije trţište ona nastoji osloboditi, ĉije društvo
nastoji modernizirati, ĉije ţene ţeli osloboditi, ĉije duše pokušava spasiti.

Moţda to vjerovanje u vlastitu boţansku prirodu takoĊer objašnjava i zašto je vlada SAD-a sebi
dodijelila pravo i slobodu da ubija i istrebljava ljude «za njihovo vlastito dobro».

Kad je najavio zraĉne napade SAD-a na Afganistan, predsjednik Bush mlaĊi rekao je: «Mi smo miran
narod.»58 I onda je dalje rekao: «Ovo je poziv Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, najslobodnije zemlje na
svijetu, drţave izgraĊene na osnovnim vrijednostima, koja odbija mrţnju, odbija nasilje, odbija
ubojice, odbija zlo. I nećemo se umoriti.»59

Ameriĉki imperij poĉiva na groznim temeljima: na masakru milijuna starosjedilaca, kraĊi njihove
zemlje i, nakon toga, otimanju i porobljavanju milijuna crnaca iz Afrike kako bi radili na toj zemlji.
Na tisuće su ih umrle na morima dok su ih prevozili kao stoku u kavezu izmeĊu kontinenata.60

16
«Ukradeni iz Afrike, dovedeni u Ameriku» - «Buffalo Soldier» Boba Marleya sadrţi cijeli svemir pun
neizrecive tuge.61 On govori o gubitku dostojanstva, o gubitku divljine, gubitku slobode, uništenom
ponosu naroda. Genocid i ropstvo ĉine društvene i ekonomske osnove naroda ĉije osnovne vrijednosti
odbacuju mrţnju, ubojice i zlo.

Chomsky je u eseju «The Manufacture of Consent» o osnivanju Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava

napisao:

Za vrijeme proslave Dana zahvalnosti prije nekoliko tjedana, prošetao sam

se s nekim prijateljima i obitelji nacionalnim parkom. Došli smo do
grobnog kamena na kojem je bio sljedeći natpis: «Ovdje počiva Indijanka,
Wampanoag, čija su obitelj i pleme dali sebe i svoju zemlju kako bi se ova
velika drţava mogla roditi i razvijati.»

Naravno, nije baš ispravno reći da je domorodačka populacija dala sebe i

svoju zemlju za tu plemenitu svrhu. Umjesto toga, oni su bili ubijani,
desetkovani i raspršeni tijekom jednog od najvećih primjera genocida u
ljudskoj povijesti ... Koji mi slavimo svakog listopada kada odajemo počast
Kolumbu - koji je i sam priličan masovni ubojica - na Kolumbov dan.

Na stotine američkih graĎana, ljudi koji su dobri i ne misle ništa zlo,

redovito prolazi pored tog nadgrobnog spomenika i čita to, izgleda bez
ikakve reakcije; osim moţda, osjećaja zadovoljstva što naposljetku
odajemo počast koju dugujemo ţrtvama koje su podnijeli starosjedioci...
Vjerojatno bi drukčije reagirali da su otišli posjetiti Auschwitz ili Dachau i
tamo našli grobni kamen na kojem piše: «Ovdje počiva ţena, Ţidovka, čija
su obitelj i narod dali sebe i svoju imovinu kako bi se ova velika drţava
mogla razvijati i napredovati. »62

Kako su Sjedinjene Ameriĉke Drţave mogle preţivjeti tu groznu prošlost i iz toga izaći djelujući tako
nevino? Ne tako što su je priznale, ne nastojeći je ispraviti niti ispriĉavajući se crnim Amerikancima
ili ameriĉkim domorocima, i sigurno ne mijenjajući se (sada oni izvoze svoje okrutnosti). Kao i većina
drugih drţava, Sjedinjene Ameriĉke Drţave prepravile su svoju povijest. Ali ono što Sjedinjene
Ameriĉke Drţave izdvaja od ostalih zemalja i što ih stavlja na vodeće mjesto daleko ispred drugih,
ĉinjenica je da su one u svoju sluţbu stavile usluge najmoćnijeg, najuspješnijeg poduzeća za odnose s
javnošću u ĉitavom svijetu: Hollywooda.

U najrasprostranjenijoj verziji popularnog mita kao povijesti, «dobrota» SAD-a je bila najizrazitija za
vrijeme Drugog svjetskog rata (tj. rata Amerike protiv fašizma). Izgubljena u buci zvuka fanfara i
anĊeoske pjesme stoji ĉinjenica da je vlada SAD-a u stvari skrenula pogled kada je fašizam bio na
punoj snazi u Europi. Kad je Hitler provodio svoj genocidni pogrom protiv Ţidova, sluţbenici SAD-a
nisu dopuštali ulaz u zemlju ţidovskim izbjeglicama koji su bjeţali iz Njemaĉke. Sjedinjene
Ameriĉke Drţave ušle su u rat tek nakon što su Japanci bombardirali Pearl Harbor. Izgubljen u zvuku
buĉnih hosana je taj najbarbarskiji ĉin, u stvari najdivljaĉkiji ĉin koji je svijet ikada vidio: bacanje
atomskih bombi na civilno stanovništvo Hirošime i Nagasakija. Rat je bio skoro gotov. Stotine tisuća
Japanaca koji su ubijeni, bezbrojni drugi koji će generacijama patiti od raka, nisu bili prijetnja miru u
svijetu. Bili su civili. Baš kao što su ţrtve bombardiranja Svjetskog trgovinskog centra i Pentagona
bile civili. Baš kao što su stotine tisuća ljudi koji su umrli u Iraku zbog sankcija koje su predvodile
Sjedinjene Ameriĉke Drţave bili civili. Bombardiranje Hirošime i Nagasakija je bio hladan,
proraĉunati eksperiment koji je proveden kako bi se pokazalo snagu Amerike. U to vrijeme,
predsjednik Truman je to opisao kao «najveću stvar u povijesti».63

Drugi svjetski rat, kaţu, bio je «rat za mir». Atomska bomba je bila «oruţje mira». Pozivaju nas da

17
vjerujemo da je strah od nuklearnih oruţja sprijeĉio Treći svjetski rat (bilo je to prije nego što je
predsjednik George Bush mlaĊi smislio «doktrinu preventivnog napada»).64 Je li nakon Drugog
svjetskog rata došlo do izbijanja mira? Svakako je došlo do (relativnog) mira u Europi i Americi - ali
moţe li se to brojati kao svjetski mir? Ne, osim ako se divlji, posredni ratovi koji se odvijaju u
zemljama u kojima ţive obojene rase (ţuće, crnje, orijentalci, tamnokošci, kosooki) uopće ne broje
kao ratovi.

Od Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Ameriĉke Drţave su u ratu sa, ili su napale, izmeĊu ostaloga i
sljedeće zemlje: Koreju, Gvatemalu, Kubu, Laos, Vijetnam, Kambodţu, Grenadu, Libiju, El
Salvador, Nikaragvu, Panamu, Irak, Somaliju, Sudan, Jugoslaviju i Afganistan. Taj bi popis takoĊer
trebao ukljuĉivati tajne operacije vlade SAD-a u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, drţavne udare koje
je planirala i diktatore koje je naoruţala i podrţavala. Trebao bi ukljuĉivati rat Izraela s Libanonom,
koji je SAD podrţavao, a u kojem su ubijene na tisuće ljudi. Trebao bi ukljuĉivati kljuĉnu ulogu koju
je Amerika odigrala u sukobu na Bliskom Istoku, u kojem su na tisuće ljudi umrle boreći se protiv
izraelske nelegalne okupacije palestinskoga teritorija. Trebao bi ukljuĉivati ulogu Amerike u
graĊanskom ratu u Afganistanu u 1980-im godinama, u kojem je ubijeno više od milijun ljudi.65
Trebao bi ukljuĉivati embarge i sankcije koji su direktno i indirektno izazvali smrt stotina tisuća ljudi,
što je najoĉitije u Iraku.66 Ako se sve to skupi, to zvuĉi baš kao da je došlo do Trećeg svjetskog rata, i
da je vlada SAD-a bila (ili jest) jedan od glavnih sudionika u njemu.

Većina eseja u «For Reasons of State» Chomskoga govori o napadima SAD-a na Juţni Vijetnam,
Sjeverni Vijetnam, Laos i Kambodţu. Bio je to rat koji je trajao više od dvanaest godina. Pedeset i
osam tisuća Amerikanaca i pribliţno dva milijuna Vijetnamaca, Kambodţijaca i Laošana izgubilo je
ţivote.67 SAD je razmjestio pola. milijuna kopnenih jedinica, bacio više od šest milijuna tona
bombi.68 A unatoĉ tome, iako to ne moţete povjerovati ako ste gledali većinu hollywoodskih filmova,
Amerika je izgubila taj rat.

Rat je poĉeo u Juţnom Vijetnamu i onda se proširio na Sjeverni Vijetnam, Laos i Kambodţu. Nakon
što je u Saigonu postavio na poloţaj reţim koji joj je odgovarao, vlada SAD-a se pozvala da se bori
protiv pobune komunista - vietkongovskih gerilaca koji su se infiltrirali u seosko podruĉje Juţnog
Vijetnama gdje su ih seljaci štitili. To je bio toĉno isti model koji je Rusija oponašala kad se, 1979.
pozvala u Afganistan. Nitko u «slobodnom svijetu» ne sumnja u to da je Rusija napala Afganistan.
Nakon glasnosti, ĉak je i sovjetski ministar vanjskih poslova nazvao sovjetsku invaziju Afganistana
«nezakonitom i nemoralnom».69 Ali u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama nije bilo takvog
unutrašnjeg preispitivanja. Godine 1984. Chomsky je kao zapanjujuće otkrivenje napisao:

Tijekom prošlih dvadeset i dvije godine nastojim u glavnoj struji

novinarstva ili akademskog pristupa pronaći neku referencu na Američku
invaziju u Juţni Vijetnam 1962. godine (ili bilo kada), ili na američki napad
na Juţni Vijetnam ili na američku agresiju u Indokini - bez ikakvog uspjeha.
U povijesti ne postoji takav dogaĎaj. Umjesto toga, postoji američka
obrana Juţnog Vijetnama protiv terorista koji su imali vanjsku podršku
(naime iz Vijetnama).70

U povijesti ne postoji takav dogaĎaj!

Godine 1962. su Zraĉne snage SAD-a poĉele bombardirati ruralni Juţni Vijetnam u kojem je ţivjelo
80 posto stanovništva. Bombardiranje je trajalo više od jednog desetljeća. Tisuće je ljudi ubijeno.
Ideja je bila bombardirati na dovoljno velikoj skali da to izazove paniĉnu migraciju iz sela u gradove,
gdje se ljude moţe drţati u izbjegliĉkim logorima. Samuel Huntington je to nazvao procesom
«urbanizacije»71 (uĉila sam o urbanizaciji kad sam bila u arhitektonskoj školi u Indiji; nekako se ne
sjećam da je bombardiranje iz zraka bilo dio nastavnog programa). Huntington - koji je danas poznat
po svojem eseju «The Clash of Civilizations» («Sukob civilizacija))) - bio je u to vrijeme predsjednik
Vijeća za vijetnamske studije Savjetodavne skupine za razvoj jugoistoĉne Azije. Chomsky navodi

18
kako on opisuje vietkongovce kao «jaku silu koja se ne moţe izbaciti iz svog izbornog tijela dok god
to izborno tijelo i dalje postoji».72 Huntington je onda savjetovao «direktnu primjenu mehaniĉke i
konvencionalne sile» - drugim rijeĉima, kako bi se slomilo rat naroda, eliminirajte narod73 (ili,
moţda, da aţuriramo tu tezu - kako bi se sprijeĉio sukob civilizacija, uništite civilizaciju).

Ovo je jedan promatraĉ iz toga doba rekao o ograniĉenjima ameriĉke mehaniĉke sile: «Problem je u
tome da ameriĉki strojevi nisu u stanju ubijati komunistiĉke vojnike osim kao dio politike spaljene
zemlje koja uništava i sve drugo.»74 Taj problem je sada riješen. Ne s manje destruktivnim bombama,
nego maštovitijim jezikom. Postoji i elegantniji naĉin da se kaţe «koja uništava i sve drugo». Fraza se
zove «usputna šteta». A tu je izvještaj iz prve ruke o tome što ameriĉki «strojevi» (Huntington ih je
nazivao «modernizirajućim instrumentima» a ĉasniĉko osoblje Pentagona nazivalo ih je
«bombogramima») mogu uĉiniti.75 Ovo su rijeĉi T. D. Allmana, koji leti iznad Ravnice posuda u
Laosu:

Čak i kad bi rat u Laosu sutra prestao, vraćanje ekološke ravnoteţe u

normalu moglo bi potrajati nekoliko godina. Rekonstrukcija posve
uništenih gradova i sela u Ravnici mogla bi potrajati jednako dugo. Čak i
kad bi se to učinilo, Ravnica bi dugo mogla biti opasna za stanovanje ljudi,
jer se tu nalaze stotine tisuća neeksplodiranih bombi, mina i zamki.

Nedavni let oko Ravnice posuda otkrio je što manje od tri godine
intenzivnog američkog bombardiranja moţe učiniti ruralnom području, čak
i nakon što je njegovo civilno stanovništvo evakuirano. U velikim
područjima, primarna tropska boja - jarko zelena - zamijenjena je
apstraktnim uzorcima crne i sjajnih metalnih boja. Veliki dio preostalog
raslinja je patuljast, oslabljen sredstvima za uništavanje lišća.

Danas je crna dominantna boja sjevernih i istočnih dijelova Ravnice.

Napalm se redovito baca kako bi se spalila trava i grmlje koji prekrivaju
Ravnicu i ispunjavaju njezine mnoge gudure. Čini se da stalno gore vatre
koje stvaraju crne pravokutnike. Za vrijeme leta, moţe se vidjeti kako se
oblaci dima diţu sa svjeţe bombardiranih područja.

Glavni putovi, koji ulaze u Ravnicu iz područja pod komunističkom vlašću,

nemilosrdno se bombardiraju, i izgleda da to traje bez prestanka. Tamo, i
duţ ruba Ravnice, dominantna boja je ţuta. Sve raslinje je uništeno. Krateri
su bezbrojni... Područje je tako konstantno bombardirano da zemlja
podsjeća na izbušenu, izrovanu pustinju u područjima Sjevernoafričke
pustinje gdje je bila oluja.

Dalje prema jugoistoku, Xieng Khouangville - nekada grad s najbrojnijim

stanovništvom u komunističkom Laosu - leţi prazan, razoren. Na sjeveru
Ravnice, malo je odmaralište Khang Khay takoĎer uništeno.

Na uzletištu pri dnu King Konga, glavne boje su ţuta (od izrovane zemlje) i
crna (od napalma), koje ponekad zamijene mrlje jarko crvene i plave:
padobrani koji se koriste kako bi se bacile zalihe.

Zadnji lokalni stanovnici odvoze se zračnim transportima. Napušteni vrtovi

s povrćem koje nikada neće biti pobrano rastu pored napuštenih kuća gdje
se tanjuri još uvijek nalaze na stolovima, a kalendari na zidovima.76

(U «cijenu» rata se nikada ne ubrajaju poginule ptice, spaljene ţivotinje, ubijene ribe, spaljeni insekti,
otrovane zalihe vode, uništeno raslinje. Rijetko se spominje arogancija ljudske rase prema drugim

19
ţivim bićima s kojima dijeli ovaj planet. Sve je to zaboravljeno u borbi za trţišta i ideologije. Ta
arogancija će, vjerojatno, biti krajnji razlog uništenja ljudske vrste.)

Glavni dio djela «For Reasons of State» je esej koji se zove «Mentalitet deĉkiju iz pozadine», u kojem
Chomsky nudi izuzetno podatnu, detaljnu analizu Pentagonskih Papira, za koje kaţe da «nude
dokumentarne dokaze zavjere da se koristi sila u meĊunarodnim pitanjima, ĉime se krši zakon».77 Tu,
takoĊer, Chomsky spominje ĉinjenicu da se, iako se o bombardiranju Sjevernog Vijetnama detaljno
govori u Pentagonskim Papirima, invazija na Juţni Vijetnam jedva spominje.78

Pentagonski Papiri opĉinjavaju, ne kao dokumentacija povijesti rata SAD-a u Indokini, nego kao uvid
u umove ljudi koji su taj rat planirali i izveli. Fascinantno je imati prigodu ĉuti ideje koje su se
nabacivale, sugestije koje su se postavljale, prijedloge koje su predlagali. U dijelu koji se zove
«Azijski um - ameriĉki um», Chomsky razmatra raspravu o mentalitetu neprijatelja koji «stoiĉki
prihvaća uništavanje bogatstva i gubitak ţivota», dok «mi ţelimo ţivot, sreću, bogatstvo, moć», i za
nas su «smrt i patnja iracionalni izbori kada postoje druge mogućnosti.»79 I, tako doznajemo da
azijska sirotinja, vjerojatno zato što ne moţe shvatiti znaĉenje sreće, bogatstva i sile, poziva Ameriku
da provede tu «stratešku logiku do njezinog završetka, a to je genocid». Ali, «mi» onda «oklijevamo
jer je genocid strašan teret za nositi»80 (naposlijetku smo, naravno, «mi» nastavili i poĉinili genocid
unatoĉ svemu tome, a onda se pretvarali da se to nikada nije dogodilo).

Naravno, Pentagonski Papiri sadrţe i neke umjerene prijedloge: «Uništenje ustava i brana, meĊutim -
ako bi ga se ispravno izvelo - moglo bi... obećavati. Treba ga prouĉiti. Takvo razaranje ne ubija i ne
utapa ljude. Plitkim potapanjem riţe ono vodi nakon nekog vremena do rasprostranjene smrti od gladi
(više od milijun osoba?) osim ako se osigura hranu - što bismo mogli ponuditi da uĉinimo „za
pregovaraĉkim stolom‟.»81

Sloj po sloj, Chomsky otkriva proces donošenja odluka sluţbenika vlade SAD-a, kako bi u njegovoj
jezgri otkrio nemilosrdno srce ameriĉke, ratne mašinerije, posve izolirano od realnosti rata,
zaslijepljeno ideologijom i voljno iskorijeniti milijune ljudskih bića, civila, vojnika, ţena, djece, sela,
cijele gradove, cijele ekološke sustave - znanstveno poboljšanim metodama brutalnosti. Ovdje
ameriĉki pilot govori o uţicima napalma:

Definitivno smo zadovoljni s tim dečkima iz pozadine u Dowu. Originalni

proizvod nije bio tako doba r- ako su kosooki bili dovoljno brzi, mogli su ga
sljuštiti. I tako su dečki počeli dodavati polistirol - sada se lijepi kao govno
na pokrivač. Ali onda, ako bi kosooki skočili pod vodu, prestao bi gorjeti,
pa su počeli dodavati bijeli fosfor kako bi bolje gorio. Sada moţe gorjeti i
pod vodom. I samo jedna kap je dovoljna, nastavlja gorjeti sve do kosti,
tako da u svakom slučaju umiru od trovanja fosforom.82

I tako su sretni kosooki istrijebljeni za svoje vlastito dobro. Bolje mrtav nego obojen. Zahvaljujući
zavodljivom šarmu Hollywooda i neodoljivoj privlaĉnosti ameriĉkih masovnih medija, sve te godine
kasnije, svijet na rat gleda kao na ameriĉku priĉu. Indokina je samo osigurala bogatu, tropsku
pozadinu naspram koje su Sjedinjene Ameriĉke Drţave odigrale svoja maštanja o nasilju, testirale
svoju najnoviju tehnologiju, unaprijedile svoju ideologiju, ispitivale svoju savjest, oĉajavale nad
svojim moralnim dvojbama i bavile se svojom krivnjom (ili se pretvarale da to ĉine). Vijetnamci,
Kambodţijci i Laošani samo su bili scenaristiĉki dodaci. Bez imena, bez lica, kosooki humanoidi.
Oni su samo bili ljudi koji su umirali. Kosooki.

Jedina stvarna lekcija koju je vlada SAD-a nauĉila iz svoje invazije u Indokini bila je kako ratovati
bez angaţiranja ameriĉkih jedinica i riskiranja ameriĉkih ţivota. Tako da sada imamo ratove koji se
vode dalekometnim krstarećim projektilima, helikopterima Black Hawk, «rasturaĉima bunkera».

20
Ratove u kojima «Saveznici» izgube više novinara nego vojnika. Kao dijete koje je odrastalo u drţavi
Kerala, u Juţnoj Indiji - gdje je prva demokratski izabrana komunistiĉka vlada na svijetu došla na
vlast 1959. godine, u godini kada sam se ja rodila - bila sam uţasno zabrinuta što sam Azijatkinja,
kosooka. Kerala je samo nekoliko tisuća milja zapadno od Vijetnama. I mi smo imali dţungle, rijeke
i riţina polja. I komuniste takoĊer. Zamišljala sam kako mi majku, brata i mene raznosi granata
baĉena iz grmlja, ili kako nas pokose, kao kosooke u filmovima, ameriĉki marinci mišićavih ruku, sa
ţvakaćom gumom u ustima i glasnom glazbom u pozadini. U svojim snovima, ja sam bila goruća
djevojĉica na poznatoj fotografiji snimljenoj na cesti iz Trang Banga. Kao osoba koja je odrasla na
sjecištu i ameriĉke i sovjetske propagande (koje su se uglavnom meĊusobno neutralizirale), kada sam
po prvi put ĉitala Noama Chomskog, palo mije na pamet da je to skupljanje dokaza, njegov opseg,
njegova neumoljivost, pomalo - kako bih to mogla reći? - suludo. Ĉak bi i samo ĉetvrtina dokaza koje
je sakupio bila dovoljna da uvjeri mene. Obiĉavala sam se pitati zašto mu je bilo potrebno da se toliko
trudi. Ali sada shvaćam da je koliĉina i intenzitet rada Chomskoga pokazatelj koliĉine, opsega i
neumoljivosti propagandne mašinerije protiv koje se bori. On je kao liĉinka potkornjaka koja ţivi u
trećoj ladici moje police s knjigama. Danju i noću ĉujem kako mu ĉeljusti ţvaću drvo, usitnjavajući
ga u finu prašinu. Kao da se ne slaţe s knjiţevnošću, i ţeli uništiti i samu konstrukciju na kojoj ona
poĉiva. Zovem ga Chompsky.

S obzirom na to da je Amerikanac koji radi u Americi i piše kako bi uvjerio Amerikance u svoj
pogled, to mora stvarno biti kao da je prisiljen prokopati tunel kroz tvrdo drvo. Chomsky je jedan od
male skupine pojedinaca koji se bore protiv ĉitave industrije. A to ne samo da ga ĉini briljantnim,
nego i herojem.

Prije nekoliko godina, u dirljivom intervjuu s Jamesom Peckom, Chomsky je priĉao o svojem
sjećanju na dan kad je baĉena bomba na Hirošimu. Imao je šesnaest godina:

Sjećam se da doslovno ni sa kime nisam mogao razgovarati. Nije bilo

nikoga. Samo sam otišao sam. Tada sam bio u ljetnom kampu i otišao sam u
šumu i ostao sam nekoliko sati, kad sam čuo za to. Nikada nisam o tome
mogao razgovarati s nekim, i nikada nisam shvaćao ničiju reakciju.
Osjećao sam se posve izolirano.83

Ta izolacija je proizvela jednog od najvećih, najradikalnijih javnih mislioca našeg vremena. Kad
sunce zaĊe nad ameriĉkim imperijem, kao što će se dogoditi, kao što se mora dogoditi, rad Noama
Chomskog će preţivjeti. Pokazivat će smirenim, optuţujućim prstom na nemilosrdni,
makijavelijanski imperij koji je jednako okrutan, samodopadan i hipokritiĉan kao i oni koje je
zamijenio (jedina je razlika da je on oboruţan tehnologijom koja svijet moţe tako razoriti kao što to
nikada nije bilo u povijesti, tako da to ljudska rasa ne moţe ni pribliţno zamisliti). Kao netko tko je
mogao biti kosooki, i tko zna, moţda i jest potencijalni kosooki, jedva da jedan dan proĊe kada se ne
zateknem kako mislim - iz jednog ili iz drugog razloga - «Chomsky Zindabad».

suočavanje s imperijem
____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Zamolili su me da govorim o temi «Kako se suoĉiti s Imperijem?» To je golemo pitanje i nemam

jednostavnih odgovora na njega.

Kad govorimo o suoĉavanju s Imperijem, moramo identificirati što Imperij znaĉi. Znaĉi li to vladu
SAD-a (i njezine europske satelite), Svjetsku banku, MeĊunarodni monetarni fond, Svjetsku
trgovinsku organizaciju (WTO - World Trade Organization) i multinacionalne korporacije? Ili je to

21
nešto više od toga?

U mnogim zemljama, Imperij je izrastao u druge pomoćne glave, neke opasne usputne proizvode -
nacionalizam, vjersku zadrtost, fašizam i, naravno, terorizam. Svi oni hodaju drţeći se za ruke s
projektom korporativne globalizacije.

Dopustite da ilustriram na što mislim. Indija - najveća demokracija na svijetu - trenutaĉno prednjaĉi u
projektu korporativne globalizacije. Njezino «trţište» od milijardu ljudi otvara Svjetska trgovinska
organizacija. Korporatizaciju i privatizaciju srdaĉno doĉekuju vlada i indijska elita.

Nije sluĉajnost da su premijer, ministar unutrašnjih poslova i ministar dezinvestiranja - ljudi koji su
potpisali ugovor s Enronom u Indiji, ljudi koji prodaju infrastrukturu zemlje korporativnim
multinacionalnim poduzećima, ljudi koji ţele privatizirati vodu, struju, naftu, ugljen, ĉelik, zdravstvo,
obrazovanje i telekomunikacije - svi ĉlanovi ili simpatizeri Rashtriya Swayamsevak Sangha (RSS-a),
desniĉarske, ultra-nacionalistiĉke hinduske bratovštine koja se otvoreno divi Hitleru i njegovim
metodama.

Rastavljanje demokracije napreduje brzo i djelotvorno kao Program strukturnog prilagoĊavanja. Dok
projekt korporativne globalizacije razara ţivote ljudi u Indiji, masovna privatizacija i «reforme» rada
tjeraju ljude s njihove zemlje i oduzimaju im poslove. Na stotine osiromašenih seljaka poĉinjavaju
samoubojstvo konzumiranjem pesticida.84 Izvještaji o umiranju od gladi stiţu iz svih dijelova
zemlje.85

Dok elita putuje prema svojem zamišljenom cilju negdje pri vrhu svijeta, oni koji su lišeni posjeda
padaju prema kriminalu i kaosu. Ta atmosfera frustracije i nacionalnog gubitka iluzija je savršeno
mjesto, kao što nam povijest kaţe, za razvoj fašizma.

Dvije ruke indijske vlade razvile su savršeni dvojni obuhvat. Dok se jedna ruka bavi prodajom Indije
u dijelovima, druga, kako bi skrenula pozornost s toga, organizira glasan, reţeći zbor hinduskog
nacionalizma i religioznog fašizma. Ona provodi nuklearna testiranja, prekraja povijesne knjige, pali
crkve i razara dţamije. Cenzura, nadzor i obustava graĊanskih sloboda i ljudskih prava, ispitivanje
toga tko je indijski graĊanin a tko nije, pogotovo u pogledu vjerskih manjima, sada postaju
uobiĉajeni.

Prošlog oţujka je u drţavi Gujarat dvije tisuće muslimana masakrirano u pogromu koji je podrţavala
drţava. Posebno su se okomili na muslimanke. Njih su svukli, masovno silovali i nakon toga ţive
spalili. Palikuće su spaljivali i pljaĉkali trgovine, domove, tekstilne tvornice i dţamije.86 Više od
stotinu i pedeset tisuća muslimana otjerano je iz svojih domova. Ekonomska osnova muslimanske
zajednice je razorena. Dok je Gujarat gorio, indijski je premijer na MTV-ju promovirao svoje nove
pjesme. U prosincu 2002. godine vlada kojaje organizirala taj pokolj ponovno je izglasana na svoju
funkciju uz premoćnu većinu.87 Nitko nije kaţnjen za genocid. Narendra Modi, ĉovjek koji je
osmislio pogrom, ponosni ĉlan RSS-a, zapoĉeo je svoj drugi mandat kao glavni ministar Gujarata. Da
je on Saddam Hussein, naravno, svaka njegova grozota bila bi na CNN-u. Ali pošto on to nije - i pošto
je indijsko «trţište» otvoreno globalnim ulagaĉima - taj masakr ĉak nije niti sramotna neugodnost. U
Indiji ima više od stotinu milijuna muslimana. Tempirana bomba otkucava u našoj drevnoj zemlji.

Sve to treba pokazati da je ĉinjenica da slobodno trţište ruši nacionalne prepreke - samo mit.
Slobodno trţište ne prijeti drţavnoj suverenosti, ono potkopava demokraciju. Razlike izmeĊu bogatih
i siromašnih rastu, borba za hvatanje resursa postaje sve intenzivnija. Kako bi se uspjelo ostvariti
posebno dobre poslove, korporatizirati usjeve koje uzgajamo, vodu koju pijemo, zrak koji dišemo,
snove koje sanjamo, korporativna globalizacija treba meĊunarodnu konfederaciju lojalnih,
iskvarenih, autoritarnih vlada u siromašnijim zemljama kako bi progurale nepopularne reforme i
ugušile pobune. Korporativna globalizacija - ili, hoćemo li je nazvati njezinim imenom? -

22
imperijalizam - treba tisak koji se pretvara da je slobodan. Treba sudove koji se pretvaraju da dijele
pravdu.

U meĊuvremenu, sjeverne zemlje pojaĉavaju svoje granice i gomilaju oruţja za masovno uništenje.
Naposlijetku, moraju se osigurati da samo novac, roba, patenti i usluge bivaju globalizirani. Ali ne i
poštivanje ljudskih prava. Ne meĊunarodni sporazumi o rasnoj diskriminaciji ili kemijska i nuklearna
oruţja ili stakleniĉka isparavanja plinova ili promjena klime ili - ne daj Boţe - pravda.

I to - sve to - je Imperij. Ta lojalna konfederacija, ta odvratna akumulacija moći, ta iznimno povećana

udaljenost izmeĊu onih koji donose odluke i onih koji ih moraju trpjeti.

Naša borba, naš cilj, naša vizija drugog svijeta mora biti uklanjanje te udaljenosti. Kako se, onda,
moţemo oduprijeti Imperiju?

Dobra je vijest da nam ne ide tako loše. Imali smo neke velike pobjede. U Latinskoj Americi bilo ih je
zaista puno - u Boliviji imate Cocabambau.88 U Peruu bio je ustanak u Arequipai.89 U Venezueli se
predsjednik Hugo Chavez uspijeva odrţati, unatoĉ maksimalnom trudu vlade SAD- a.90 A pogled
svijeta je usmjeren na narod Argentine, koji nastoji ponovno izgraditi zemlju iz pepela kaosa koji je
stvorio MeĊunarodni monetarni fond.91

U Indiji pokret protiv korporativne globalizacije dobiva na zamahu, i postavlja se u poziciju

da postane jedina stvarna politiĉka sila koja se moţe suprotstaviti vjerskom fašizmu.

Što se tiĉe sjajnih veleposlanika korporativne globalizacije - Enrona, Bechtela, WorldComa,

Arthura Andersena - gdje su oni bili prošle godine, a gdje su sada?

I naravno, u Brazilu moramo upitati: «Tko je bio predsjednik prošle godine, a tko je to sada?»

Unatoĉ tome, mnogi od nas proţivljavaju mraĉne trenutke beznaĊa i oĉaja. Znamo da pod sve
širom nadstrešnicom Rata protiv terorizma ljudi u odijelima uţurbano rade. Dok nas gaĊaju bombe i
dok krstareći projektili lete preko neba, znamo da se ugovori potpisuju, patenti registriraju, naftovodi
polaţu, prirodni resursi pljaĉkaju, voda privatizira, a George Bush planira krenuti u rat protiv Iraka.

Gledamo li na taj konflikt kao na jasno suprotstavljanje okom u oko izmeĊu Imperija i onih od
nas koji mu se opiru, moţe izgledati kao da mi gubimo.

Ali postoji i drugi naĉin gledanja na to. Mi, svi mi ovdje okupljeni smo, svatko na svoj naĉin,
poĉeli opsadu Imperija.

Moţda ga nismo zaustavili na mjestu - još - ali smo ga ogoljeli. Natjerali smo ga da odbaci
svoju krinku. Istjerali smo ga na ĉistac. On sada stoji pred nama na svjetskoj pozornici u svoj svojoj
grubijanskoj, nepravednoj golotinji. Imperij se moţe zaratiti, ali sada je na otvorenom - previše ruţan
da bi pogledao vlastiti odraz u zrcalu. Ĉak i previše ruţan da okupi svoje vlastite ljude. Ubrzo će
većina Amerikanaca postati naši saveznici.

U Washingtonu je ĉetvrt milijuna ljudi marširalo protiv rata u Iraku.92 Svakoga mjeseca
protest postaje sve snaţniji. Prije 11. rujna 2001. godine Amerika je imala tajnu povijest. Ona je
pogotovo bila tajna njezinom vlastitom narodu. Ali sada su tajne Amerike stvar prošlosti, a njezina je
povijest općepoznata. O njoj se govori na ulicama.

Danas znamo da je svaki laţ argument koji se koristi kako bi se eskalirao rat protiv Iraka.
Najsmješnija od njih je iskrena ţelja vlade SAD-a da u Irak donese demokraciju. Ubijanje ljudi kako

23
bi ih se spasilo od diktature ili ideološke iskvarenosti je, naravno, stari sport vlade SAD- a. Ovdje u
Latinskoj Americi to znate bolje od većine drugih. Nitko ne sumnja da je Saddam Hussein okrutni
diktator, ubojica (ĉije su najgore ispade podrţavale vlade Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i Velike
Britanije). Nema sumnje da bi Iraĉanima bilo bolje bez njega.

No, onda, ĉitavom bi svijetu bilo bolje bez izvjesnog gospodina Busha. U stvari, on je puno
opasniji od Saddama Husseina.

Pa, bismo li onda trebali bombama izbaciti Busha iz Bijele kuće?

Posve je jasno da je Bush odluĉio zaratiti se s Irakom, bez obzira na ĉinjenice - i bez obzira na
meĊunarodno mišljenje javnosti. U svom pokušaju da regrutira saveznike, Sjedinjene Ameriĉke
Drţave su spremne izmisliti ĉinjenice. Šarada s inspektorima za oruţje je napad vlade SAD-a,
uvredljivi ustupak nekom iskrivljenom obliku meĊunarodne etikete. To je kao ostavljanje «psećih
vratašca» otvorenih za «saveznike» u zadnjem trenutku ili moţda za Ujedinjene narode kako bi se
mogli provući. Ali u svakom stvarnom pogledu, novi rat protiv Iraka je zapoĉeo.

Što moţemo uĉiniti?

Moţemo vjeţbati svoje pamćenje, moţemo uĉiti iz svoje prošlosti. Moţemo nastaviti
izgraĊivati javno mišljenje dok ono ne postane zaglušujući urlik.

Moţemo rat protiv Iraka pretvoriti u akvarij za ekscese vlade SAD-a.

Moţemo razotkriti Georgea Busha i Тоnуја Blaira - i njihove saveznike - kao kukaviĉke
ubojice djeĉice, trovaĉe voda i strašljive bombardere iz daljine kakvi i jesu. Moţemo ponovno
smisliti graĊanski neposluh na milijun razliĉitih naĉina. Drugim rijeĉima, moţemo smisliti milijune
naĉina da postanemo kolektivni trn u oku.

Kad George Bush kaţe: «Ili ste uz nas, ili ste uz teroriste», moţemo reći: «Ne, hvala.»
Moţemo mu objasniti da ljudi ovoga svijeta ne moraju birati izmeĊu Zlog Mickey Mousea i Ludih
krava.

Naša strategija trebala bi biti ne samo suoĉiti se s Imperijem, nego ga opkoliti. Oduzeti mu
kisik. Osramotiti ga. Ispijati ga. Svojom umjetnošću, svojom glazbom, svojom knjiţevnošću, svojom
tvrdoglavošću, svojim veseljem, svojom briljantnošću, svojom jednostavnom neumornošću - i
svojom sposobnošću da priĉamo vlastite priĉe. Priĉe koje su razliĉite od onih kojima nam ispiru
mozak kako bismo u njih povjerovali. Korporativna revolucija će propasti ako odbijemo kupovati
ono što oni prodaju - njihove ideje, njihovu verziju povijesti, njihove ratove, njihova oruţja, njihov
pojam o neizbjeţnosti. Upamtite ovo: nas je mnogo, a njih malo. Mi smo njima potrebniji nego oni
nama.

vodič kroz imperij za obične ljude

________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Mezopotamija. Babilon. Tigris i Eufrat. Koliko je djece u koliko puno uĉionica, tijekom kolikih
stoljeća krstarilo kroz prošlost, preneseno na krilima tih rijeĉi?

A sada bombe padaju, spaljujući i poniţavajući tu drevnu civilizaciju.

24
Na ĉeliĉnim trupovima svojih projektila, adolescentski ameriĉki vojnici šaraju slikovite poruke
djeĉjim rukopisom: Za Saddama, od Debeljkovog društva. Nestaje zgrada. Trţnica. Dom. Djevojĉica
koja voli djeĉaka. Dijete koje je samo ţeljelo igrati se pikulama svog starijeg brata.

Na dan 21. oţujka, dan nakon što su ameriĉke i britanske jedinice poĉele svoju nezakonitu invaziju i
okupaciju Iraka, «ukopani» dopisnik CNN-a intervjuirao je ameriĉkog vojnika. «Ţelim doći tamo i
uprljati ruke,» rekao je vojnik AJ. «Ţelim se osvetiti za 9/11.»

Budimo pošteni prema dopisniku. Iako je bio «ukopan», ĉinjenica je da jest slabašno spomenuo da za
sada nema nikakvih pravih dokaza koji bi povezivali iraĉku vladu s napadima od 11. rujna. Vojnik AJ
je isplazio svoj adolescentski jezik sve do vrha brade. «Pa, znate, meni je to previše komplicirano,»
rekao je.

Prema istraţivanju New York Timesa/CBSNewsa, 42 posto ameriĉke javnosti vjeruje da je Saddam
Hussein neposredno odgovoran za napade na Svjetski trgovinski centar i Pentagon od 11. rujna. A
anketa ABC-ja kaţe da 55 posto Amerikanaca vjeruje da Saddam Hussein izravno podrţava
Al-Qa‟idu. Koliki postotak oruţanih snaga SAD-a vjeruje u te izmišljotine, moţe se samo nagaĊati.

Nije vjerojatno da su britanske i ameriĉke jedinice koje se bore u Iraku svjesne toga da su njihove
vlade podrţavale Saddama Husseina i politiĉki i financijski u vrijeme njegovih najgorih ispada.

Ali zašto bi se jadni AJ i njegovi kolege vojnici opterećivali tim detaljima? Nije to više bitno, zar ne?
Stotine tisuća ljudi, tenkova, brodova, helikoptera, bombi, streljiva, plinskih maski, hrane bogate
proteinima, ĉitavi zrakoplovi koji prevoze toaletni papir, sredstvo protiv insekata, vitamine i
mineralnu vodu u bocama, već su krenuli. Fenomenalna logistika operacije Iraĉka sloboda pretvara to
u svemir za sebe. Nije potrebno da on više opravdava svoje postojanje. On postoji. On jest.

Predsjednik George W. Bush, glavni zapovjednik vojske, mornarice, zrakoplovstva i mornariĉkog

pješaštva, izdao je jasnu naredbu: «Irak. Će. Biti. OsloboĊen!» (moţda misli da će, ĉak i ako tijela
iraĉkog naroda budu ubijena, njihove duše biti osloboĊene). Ameriĉki i britanski graĊani duguju
Vrhovnom zapovjedniku to da prestanu razmišljati i da se okupe iza njihovih jedinica. Njihove zemlje
su stupile u rat.

A kakav je to rat!

Nakon što su iskoristili «dobre usluge» diplomacije UN- a (ekonomske sankcije i inspektore za
oruţje) kako bi se osigurali da će Irak pasti na koljena, da je njegov narod izgladnjen, pola milijuna
njegove djece mrtvo, njegova infrastruktura teško oštećena, nakon što su se uvjerili da je većina
njegovog oruţja uništena, u ĉinu kukavištva kakav sigurno nema konkurencije u ĉitavoj povijesti,
«Saveznici»/»Koalicija voljnih» (bolje poznata kao Koalicija prisiljenih i kupljenih) - poslala je
napadaĉku vojsku!

Operacija Iraĉka sloboda? Ne bih rekla. Prije bi to bila operacija Hajde da se utrkujemo, ali mi prvo
dopusti da ti slomim koljena.

Zasad je iraĉka vojska sa svojim gladnim, loše opremljenim vojnicima, svojim starim puškama i
zastarjelim tenkovima, nekako uspjela privremeno zbuniti i ponekad ĉak i nadmudriti «Saveznike».
Suoĉen s najbogatijim, najbolje opremljenim, najmoćnijim oruţanim snagama koje je svijet ikada
vidio, Irak je pokazao spektakularnu hrabrost i ĉak je uspio organizirati ono što se moţe nazvati
obranom. Obrana koju je par Bush-Blair odmah nazvao prevarantskom i kukaviĉkom (ali prevara je
stara tradicija kod nas domorodaca - kada na nas izvrše invaziju/koloniziraju nas/okupiraju i oduzmu
nam sve dostojanstvo, okrenemo se lukavstvu i oportunizmu).

25
Ĉak i ako uvaţimo ĉinjenicu da su Irak i «Saveznici» u ratu, stupanj do kojeg su «Saveznici» i njihovi
medijski suradnici spremni ići je zapanjujući u toj mjeri da je ĉak kontraproduktivan za njihove
vlastite ciljeve.

Kada se Saddam Hussein pojavio na drţavnoj televiziji kako bi se obratio narodu Iraka nakon
neuspjeha najrazraĊenijeg pokušaja atentata u povijesti - «operacije Obezglavljenje» - Geoff Hoon,
britanski ministar obrane ismijavao ga je kako nije imao hrabrosti stati i dopustiti da ga ubiju,
nazivajući ga kukavicom koji se skriva u rovovima. Onda je došlo do niza nagaĊanja na strani
koalicije - Je li to doista bio Saddam Hussein ili je to bio njegov dvojnik? Je li to bio obrijani Osama?
Je li to bilo unaprijed snimljeno? Je li to bio govor? Je li to bila crna magija? Hoće li se pretvoriti u
bundevu ako to stvarno jako poţelimo?

Nakon što su na Bagdad bacili ne na stotine, nego na tisuće bombi, kada je pogreškom razorena
trţnica i ubijeni civili, glasnogovornik vojske SAD-a implicirao je da se Iraĉani sami bombardiraju!
«Koriste vrlo staro oruţje. Njihovi projektili odu u zrak i onda padnu.»

Ako je tako, moţemo li priupitati kako se to poklapa s optuţbama da je iraĉki reţim plaćeni ĉlan
Osovine zla i prijetnja miru u svijetu?

Kad je arapska televizijska stanica Al-Jazeera pokazala civilne ţrtve, to se naziva «emocionalnom»
arapskom propagandom koja je usmjerena na poticanje neprijateljstva prema «Saveznicima», kao da
Iraĉani umiru samo kako bi «Saveznici» djelovali loše. Ĉak je i francuska televizija optuţena iz
sliĉnih razloga. Ali veliĉanstvena snimka nosaĉa zrakoplova, nevidljivih bombardera i krstarećih
projektila koji putuju preko pustinjskog neba i ostavljaju bez daha, na ameriĉkoj se i britanskoj
televiziji opisuju kao «strašna ljepota» rata.

Kad osvajaĉki ameriĉki vojnici (iz vojske koja je «došla tamo samo kako bi pomogla») bivaju
zarobljeni i pokazani na iraĉkoj televiziji, George Bush kaţe kako to krši Ţenevsku konvenciju i
«otkriva zlo u srcu reţima». Ali posve je prihvatljivo za televizijske stanice SAD-a da pokazuju na
stotine zarobljenika koje vlada SAD-a drţi u zaljevu Guantanamo, kako kleĉe na tlu ruku vezanih iza
leĊa, oĉiju prekrivenih neprozirnim naoĉalama i slušalicama na ušima, kako bi se osigurala potpuna
vizualna i slušna deprivacija. Kad ih se ispituje o tretmanu zarobljenika u zaljevu Guantanamo,
sluţbenici vlade SAD-a ne poriĉu da se s njima loše postupa. Oni poriĉu da su to «ratni zarobljenici»!
Nazivaju ih «nelegalnim borcima», time implicirajući da je loše postupanje s njima zakonito! (A
kakvo je mišljenje partije o masakru zarobljenika u Mazar-e-Sharifu, u Afganistanu? Oprostiti i
zaboraviti? Što je sa zarobljenikom kojeg su Specijalne jedinice muĉile do smrti u zrakoplovnoj bazi
Bagram? Doktori su to formalno nazvali ubojstvom.)

Kada su «Saveznici» bombardirali iraĉku televizijsku stanicu (takoĊer, sluĉajno, kršenje Ţenevske
konvencije), u ameriĉkim medijima došlo je do vulgarne proslave. U stvari, Fox TV je već neko
vrijeme lobirao za taj napad. Na to se gledalo kao na pravedniĉki udarac protiv arapske propagande.
Ali glavne ameriĉke i britanske televizijske stanice nastavljaju se reklamirati kao «uravnoteţene»,
iako je njihova propaganda dostigla razine haluciniranja.

Zašto bi propaganda bila iskljuĉivo pravo zapadnih medija? Samo zato što to oni ĉine bolje?

Zapadni novinari «ukopani» s jedinicama dobivaju status heroja koji izvještavaju s prvih Unija borbe.
Oni novinari koji nisu «ukopani» (kao, primjerice, BBC-jev Rageh Omaar, koji se javlja iz
opkoljenog i bombardiranog Bagdada, koji svjedoĉi o prizoru tijela spaljene djece i ranjenih ljudi i
kojeg je to oĉito dirnulo) bivaju potkopani ĉak i prije nego što poĉnu izvještavati: «Moramo vam reći
da ga kontroliraju iraĉke vlasti.»

Sve više se na britanskim i ameriĉkim televizijama iraĉki vojnici nazivaju «graĊanskom vojskom»

26
(tj.: ruljom). Jedan BBC-jev dopisnik ih je zloslutno nazvao «kvazi-teroristima». Iraĉka obrana je
«otpor» ili, još gore, «tragovi otpora», iraĉka vojna strategija je prevara. (Dok je to što vlada SAD-a
prisluškuje telefonske linije delegata Vijeća sigurnosti UN-a, o ĉemu je izvijestio londonski
Observer, trijezni pragmatizam.) Oĉito je za «Saveznike» jedina moralno prihvatljiva strategija koju
iraĉka vojska moţe koristiti da odmaršira u pustinju i da je bombardiraju zrakoplovi B-52 ili da ih
pokosi vatra iz mitraljeza. Bilo što drugo je varanje.

A onda imamo opsadu Basre. Nekih milijun i pol ljudi, od toga 40 posto djece. Bez ĉiste vode i s vrlo
malo hrane. Još uvijek ĉekamo za legendarni «ustanak» Šiita, na to da sretne horde izaĊu iz grada i da
zasuju ruţama i hosanama «oslobodilaĉku» vojsku. Gdje su horde? Zar ne znaju da televizijski
projekti imaju toĉan raspored? (Moguće je da će, ako reţim Saddama Husseina padne, doista ljudi
plesati po ulicama u ĉitavom svijetu.)

Nakon dana prisiijavanja graĊana Basre na gladovanje i ţeĊ, Saveznici su doveli nekoliko kamiona
hrane i vode i postavili ih primamljivo na rubu grada. Oĉajni ljudi guraju se prema kamionima i
meĊusobno bore za hranu. (Vodu, kako smo ĉuli, prodaju. Kako bi se revitalizirala umiruća
ekonomija, razumijete.) Na vrhu kamiona, oĉajni fotografi su se meĊusobno borili kako bi uslikali
oĉajne ljude koji se meĊusobno bore za hranu. Te slike će preko fotografskih agencija izaći u
novinama i sjajnim ĉasopisima koji jako dobro plaćaju. Njihova poruka: Mesije su tu, i dijele ribu i
kruh.

Od srpnja prošle godine, par Bush-Blair blokira dostavu zaliha vrijednih 5,4 milijardi dolara Iraku. To
nije ušlo u vijesti. Ali sada, pod zaljubljenim pogledima televizijskog izvještavanja uţivo, 450 tona
humanitarne pomoći - sićušan djelić onoga što je doista potrebno (nazovite to scenaristiĉkim
rekvizitom) - stiglo je na britanskom brodu, Sir Galahadu. Njegov dolazak u luku Umm Qasr je
zasluţio ĉitav dan televizijskog izvještavanja uţivo. Zar vam se ne povraća od toga?

Nick Guttmann, voditelj Hitnih sluĉajeva za Kršćansku pomoć, koji piše za Independent on Sunday,
rekao je da bi trebalo trideset i dva Sir Galahada dnevno kako bi se to izjednaĉilo s koliĉinom hrane
koju je Irak primao prije nego što je bombardiranje zapoĉelo.

To nas, doduše, ne treba iznenaditi. To je stara taktika. Oni to ĉine godinama. Sjetite se ovog
umjerenog prijedloga Johna McNaughtona iz Pentagonskih Papira, koji su objavljeni tijekom
Vijetnamskog rata:

Napadi na ciljeve sa stanovništvom (kao takvi), ne samo da bi stvorili

kontraproduktivni val gaĎenja i u inozemstvu i kod kuće, nego bi i jako
uvećali rizik od proširenja rata na Kinu ili Sovjetski Savez. Uništenje
ustava i brana, meĎutim - ako bi ga se ispravno izvelo - moglo bi...
obećavati. Treba ga proučiti. Takvo razaranje ne ubija i ne utapa ljude.
Plitkim potapanjem riţe ono vodi nakon nekog vremena do rasprostranjene
smrti od gladi (više od milijun osoba?) osim ako se osigura hranu - što
bismo mogli ponuditi da učinimo «za pregovaračkim stolom».

Vremena se nisu toliko promijenila. Ta tehnika se razvila u doktrinu. Zove se «Osvajanje srca i
umova».

Dakle, eto kako stoje stvari s moralnom matematikom: procijenjeno je da je u prvom Zaljevskom ratu
ubijeno dvije stotine tisuća Iraĉana. Stotine tisuća mrtvih zbog ekonomskih sankcija. (Bar su oni
spašeni od Saddama Husseina.) Svakoga dana umiru novi. Deseci tisuća vojnika SAD-a koji su se

27
borili u ratu 1991. godine sluţbeno su proglašeni «invalidima» zbog bolesti koja se zove „sindrom
Zaljevskog rata‟, a za koju se vjeruje da je djelomiĉno uzrokuje izloţenost osiromašenom uranu. To
nije sprijeĉilo «Saveznike» da nastave koristiti osiromašeni uran.

A sad to priĉanje o tome kako će se UN ponovno vratiti tamo.

Ali ta stara djevojka UN - ispada da ona nije baš onakva kako se o njoj priĉa. Smijenjena je (iako
zadrţava svoju visoku plaću). Sada je pazikuća svijeta. Ona je filipinska ĉistaĉica, indijska jamadami,
mladenka poslana poštom iz Tajlanda, meksiĉka kućna pomoćnica, dadilja iz Jamajke. Nju
zapošljavaju da poĉisti govna za drugima. Nju se koristi i zlostavlja prema raspoloţenju.

Unatoĉ gorljivim prijedlozima Тоnуја Blaira, i unatoĉ svom njegovom dodvoravanju, George Bush
je jasno pokazao da UN neće igrati nikakve neovisne uloge u upravljanju Irakom nakon rata. SAD će
odluĉivati o tome tko će dobiti te soĉne ugovore za «rekonstrukciju». Ali Bush je zamolio
meĊunarodnu zajednicu da ne «politizira» pitanje humanitarne pomoći. Dana 28. oţujka, nakon što je
Bush zatraţio da se odmah nastavi s UN-ovim programom «Nafta za hranu», Vijeće sigurnosti UN-a
je jednoglasno glasovalo za tu odluku. To znaĉi da se svi slaţu da se iraĉki novac (od prodaje iraĉke
nafte) treba koristit kako bi se nahranilo Iraĉane koji umiru od gladi zbog sankcija koje predvodi SAD
i zbog nelegalnog rata koji je predvodio SAD.

Ugovori za «rekonstrukciju» Iraka, govore nam, u raspravama na poslovnim vijestima, mogli bi

ponovno ubrzano pokrenuti svjetsku ekonomiju. Ĉudno je kako se interesi ameriĉkih korporacija tako
ĉesto, uspješno i namjerno miješaju s interesima svjetske ekonomije. Dok će Amerikanci plaćati za
rat, naftna poduzeća, proizvoĊaĉi oruţja, trgovci oruţjem i korporacije koje se ukljuĉe u
«rekonstrukcijske» radove izravno će profitirati od rata. Mnogi od njih stari su prijatelji i bivši
poslodavci klike Bush-Cheney-Rumsfeld-Rice. Bush je već zatraţio od Kongresa 75 milijardi dolara.
Već se pregovara o ugovorima za «rekonstrukciju». Novosti se još nisu pojavile u tisku jer je veliki
dio korporativnih medija SAD- a u vlasništvu i pod upravom tih istih interesa.

Tony Blair nas uvjerava kako je smisao operacije Iraĉka sloboda vratiti iraĉku naftu Iraĉanima. To
jest, vratiti iraĉku naftu Iraĉanima putem korporativnih multinacionalnih poduzeća. Kao što su Shell,
Chevron, Halliburton. Ili smo nešto tu propustili? Moţda je Halliburton u stvari iraĉko poduzeće?
Moţda je potpredsjednik SAD-a Dick Cheney (koji je nekada bio direktor Halliburtona) prikriveni
Iraĉanin?

Dok se ponor izmeĊu Europe i Amerike produbljuje, pojavljuju se znakovi da svijet moţda ulazi u
novu eru ekonomskih bojkota. CNN je javio da Amerikanci izlijevaju francuska vina u jarke,
recitirajući: «Ne ţelimo vaše smrdljivo vino». Ĉuli smo o preimenovanju pomfrita (op.prev.: Na
engleskom se pomfrit zove French fries = francuski krumpirići). Sada ga zovu krumpirići slobode
(op.prev.: Freedom fries na engleskom). Ĉuju se vijesti o tome kako Amerikanci bojkotiraju
njemaĉku robu. No, stvar je u tome da će, ako to bude posljedica rata, SAD najviše izgubiti. Njegova
domovina moţe biti branjena graniĉnim patrolama i nuklearnim oruţjima, ali mu je ekonomija rasuta
po ĉitavoj zemaljskoj kugli. Njegovi su istureni ekonomski poloţaji izloţeni i ranjivi na napade iz
svih smjerova. Već sad je Internet put detaljnih lista proizvoda i poduzeća ameriĉke i britanske vlade
koje treba bojkotirati. Osim uobiĉajenih meta kao što su Coca-Cola, Pepsi i McDonald‟s, vladine
agencije kao što su USAID (US Agency for International Development = Agencija SAD-a za
meĊunarodni razvoj - op.prev.), Britanski DFID (Department for International Development = Odjel
za meĊunarodni razvoj - op.prev.), britanske i ameriĉke banke, Arthur Anderson, Merrill Lynch,
American Express, korporacije kao što su Bechtel i General Electric i poduzeća kao što su Reebok,
Nike i Gap mogli bi se takoĊer naći pod opsadom. Te popise doraĊuju i poboljšavaju aktivisti po
ĉitavom svijetu. Oni bi mogli postati praktiĉan vodiĉ koji usmjerava i kanalizira bezobliĉan ali sve
jaĉi bijes u svijetu. Odjednom «neizbjeţnost» projekta korporativne globalizacije poĉinje djelovati
nešto izbjeţnija.

28
Postalo je jasno da Rat protiv terora nije u stvarnoj u vezi s terorom, i da Iraĉki rat nije samo u vezi s
naftom. Rijeĉ je o autodestruktivnom impulsu supersile prema nadmoći, smrtnom stisku, globalnoj
hegemoniji. Iznosi se argument da je i narod Argentine i narod Iraka desetkovan u istom procesu.
Samo su oruţja koja su se koristila protiv njih bila razliĉita: U jednom sluĉaju rijeĉ je o ĉekovnoj
knjiţici MeĊunarodnog monetarnog fonda. U drugom, o krstarećim projektilima.

Naposlijetku, tu je i pitanje arsenala oruţja za masovno uništenje Saddama Husseina (ups, skoro sam
ih zaboravila!).

U magli rata - jedno je sigurno - ako reţim Saddama Husseina doista ima oruţje za masovno
uništenje, onda pokazuje zapanjujući stupanj odgovornosti samosvladavanja unatoĉ ekstremnim
provokacijama. U sliĉnim okolnostima (recimo, da iraĉke jedinice bombardiraju New York i
opsjedaju Washington, DC), bismo li mogli oĉekivati da će Bushov reţim uĉiniti to isto? Bi li oni
drţali neraspakiranima na tisuće svojih nuklearnih glava? A svoja kemijska i biološka oruţja? Svoje
zalihe antraksa, malih boginja i nervnog plina? Bi li?

Oprostite što se smijem.

U magli rata prisiljeni smo nagaĊati: ili je Saddam Hussein vrlo odgovoran tiranin. Ili - jednostavno
ne posjeduje oruţje za masovno uništenje. Ma kako bilo, bez obzira na to što se sljedeće dogodi, Irak
iz te priĉe izlazi djelujući puno bolje od vlade SAD-a.

I tako imamo Irak - opasnu drţavu, veliku prijetnju miru u svijetu, plaćenom ĉlanu Osovine zla.
Imamo Irak, pod invazijom, bombardiran, pod opsadom, maltretiran, po ĉijem se suverenitetu gazi,
ĉiju djecu ubija rak, ĉiji ljudi bivaju razneseni na ulicama. I tu smo svi mi koji gledamo. CNN-BBC,
BBC-CNN do kasno u noći. Tu smo svi mi koji podnosimo uţas rata, podnosimo uţas propagande i
podnosimo ubijanje jezika koji znamo i poznajemo. Sloboda sada znaĉi masovno ubojstvo (ili, u
SAD-u, prţene krumpiriće). Kada netko kaţe «humanitarna pomoć» automatski poĉnemo traţiti
prisilno umiranje od gladi. «Ukopani», priznajem, je divan izum. To je upravo onako kako i zvuĉi. A
što je s «arsenalom taktike»? Divno!

U većini krajeva svijeta, na invaziju u Iraku gleda se kao na rasistiĉki rat. Prava opasnost od
rasistiĉkog rata koji zapoĉinju rasistiĉki reţimi je da potiĉe rasizam u svima - poĉiniteljima, ţrtvama,
gledateljima. On postavlja parametre za raspravu, on postavlja mreţu za specifiĉan naĉin
razmišljanja. Iz drevnog srca svijeta podiţe se plimni val mrţnje za Sjedinjene Ameriĉke Drţave. U
Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Europi, Australiji. Svakoga se dana susrećem s njime. Ponekad
dolazi iz najnevjerojatnijih izvora. Bankari, poslovni ljudi, mladi probitaĉni studenti, i oni u sve to
donose glupost svoje konzervativne, neliberalne politike. Ta apsurdna nesposobnost da se razlikuje
vlade od naroda: Amerika je drţava glupana, drţava ubojica, kaţu (s istom nepromišljenošću s kojom
kaţu: «Svi muslimani su teroristi»). Ĉak i u grotesknom svemiru rasistiĉkih uvreda, Britanci se
pojavljuju samo kao dodatak. Ulizice, zovu ih.

Odjednom ja, koju su napadali da sam «anti-ameriĉka» i «anti-zapadna», nalazim sebe u izuzetnoj
poziciji da branim Amerikance. I Britance.

Oni koji tako lako padaju.u ponor rasistiĉkog vrijeĊanja, trebali bi se sjetiti stotina tisuća ameriĉkih i
britanskih graĊanina koji su protestirali protiv zalihe nuklearnih oruţja vlastite zemlje. I tisuća
ameriĉkih protivnika rata koji su natjerali svoju vladu da se povuĉe iz Vijetnama. Oni bi trebali znati
da najobrazovanije, najoštrije, najsmješnije kritike vlade SAD-a i «Ameriĉkog naĉina ţivota» dolaze
od ameriĉkih graĊanina. I da najsmješnija, najogorĉenija osuda njihovog premijera dolazi od

29
britanskih medija. Naposljetku, trebali bi se sjetiti da upravo sada, stotine tisuća britanskih i
ameriĉkih graĊana na ulicama protestira protiv rata. Koaliciju prisiljenih i kupljenih ĉine vlade, a ne
narodi. Više od trećine ameriĉkih graĊana preţivjeli su neumornu propagandu kojoj ih izlaţu, i
mnoge tisuće se aktivno bore protiv svoje vlastite vlade. U ultra-patriotskoj atmosferi koja prevladava
u SAD-u, to je jednako hrabro kao i borba bilo kojeg Iraĉanina ili Iraĉanke za svoju domovinu.

Dok «Saveznici» ĉekaju u pustinji na ustanak Šiitskih muslimana na ulicama Basre, pravi ustanak
dogaĊa se u stotinama gradova po ĉitavom svijetu. To je najspektakularnije pokazivanje javne
moralnosti koje je ikada viĊeno.

Najhrabriji od svih su stotine tisuća Amerikanaca na ulicama velikih gradova Amerike -

Washingtona, New Yorka, Chicaga, San Francisca. Ĉinjenica je da je jedina institucija koja je u
današnjem svijetu moćnija nego ameriĉka vlada ameriĉko graĊansko društvo. Na leĊima ameriĉkih
graĊana nalazi se golema odgovornost, kako da ne pozdravimo i pruţimo podršku onima koji ne samo
da priznaju tu odgovornost, nego i postupaju u skladu s njome? Oni su naši saveznici, naši prijatelji.

Na kraju svega toga, ostaje da kaţemo da diktatori poput Saddama Husseina i drugih despota na
Bliskom Istoku, u republikama središnje Azije, u Africi i Latinskoj Americi, mnoge od kojih je
postavila, podrţavala i financirala vlada SAD-a, predstavljaju prijetnju svojem vlastitom narodu. Ne
postoji jednostavan, ĉist naĉin da ih se ukloni, osim tako da se ojaĉa ruku graĊanskog društva
(umjesto daju se oslabljuje kao što je uĉinjeno u sluĉaju Iraka). (Ĉudno kako oni koji odbacuju
mirovni pokret kao Utopijski ne oklijevaju da ponude najapsurdnije nestvarne razloge za ulazak u rat:
Iskorijeniti terorizam, postaviti demokraciju, eliminirati fašizam i, najzabavnije od svega, «ukloniti
one koji ĉine zlo iz svijeta».)

Bez obzira na to što nam propagandna mašinerija kaţe, ti beznaĉajni diktatori nisu najveća prijetnja
svijetu. Prava i prijeteća opasnost, najveća opasnost od svih, je pokretaĉka sila koja pokreće politiĉki
i ekonomski motor vlade SAD-a, a kojim trenutno upravlja George Bush. GaĊanje Busha je zabavno,
zato jer je on tako dostupna, raskošna meta. Istina je da je on opasan, skoro suicidalan kao vozaĉ tog
stroja, ali stroj kojim on upravlja je puno opasniji nego ĉovjek koji njime upravlja.

Unatoĉ depresivnoj situaciji u kojoj se danas nalazimo, htjela bih oprezno zamoliti za nadu. U doba
rata, ţelimo da kretanjem neprijateljskih sila upravlja naš najslabiji neprijatelj. A predsjednik George
W. Bush je sigurno taj. Bilo koji drugi makar prosjeĉno inteligentan predsjednik SAD-a vjerojatno bi
uĉinio iste stvari, ali bi pritom uspio zamutiti situaciju i zbuniti protivnike. Moţda bi ĉak uspio
uvjeriti UN da mu se pridruţi. Netaktiĉna nepromišljenost Georga Busha i njegovo drsko vjerovanje
da moţe upravljati svijetom sa svojim specijalnim jedinicama, postigli su upravo suprotni uĉinak. On
je postigao ono što pisci, aktivisti i uĉenjaci pokušavaju postići već desetljećima. Otkrio je provodne
kanale. Javnosti je pokazao dijelove, vijke i matice apokaliptiĉne aparature ameriĉkog Imperija.

Sada kada su nacrti plana («Vodiĉ kroz imperij za obiĉne ljude») masovno razdijeljeni, moţe ga se
onesposobiti prije nego što su to uĉenjaci predvidjeli.

Donesite kljuĉeve za matice.

30
instant mješavina imperijalne demokracije
(kupiš jednu, a drugu dobiješ besplatno)

U ovim vremenima kada moramo trčati kako bismo odrţali ritam s brzinom kojom nam
oduzimaju naše slobode, i kad si rijetko tko moţe priuštiti luksuz povlačenja s ulica na neko vrijeme
kako bi se vratio s divnom, posve formiranom političkom teorijom punom bilješki i referenci, kakav
vam dubokouman dar mogu večeras ponuditi?
Dok teturamo iz jedne krize u drugu, koje nam satelitska televizija šalje izravno u naše
mozgove, moramo razmišljati u pokretu. U pokretu. Ulazimo u povijest preko ruševina rata. Srušeni
gradovi, isušena polja, šume koje se sve više smanjuju i rijeke koje odumiru su naša arhiva. Krateri
koje ostavljaju velike bombe daisy-cutters (rezač tratinčica- op.prev.), naše knjiţnice.
Što vam onda mogu večeras ponuditi? Neka neugodna razmišljanja o novcu, ratu, imperiju,
rasizmu i demokraciji. Neke brige koje lepeću po mom mozgu kao obitelj upornih noćnih leptira koji
mi noću ne daju da spavam.
Neki od vas misle da je nepristojno od osobe kao što sam ja, koja je sluţbeno upisana u
Velikoj knjizi modernih drţava kao «graĎanka Indije», doći ovamo i kritizirati vladu SAD-a. U svoje
ime mogu reći da nisam ljubitelj zastava, nisam patriotkinja i posve sam svjesna da su podmitljivost,
brutalnost i hipokritičnost upisane u olovnu dušu svake drţave. Ali kada zemlja prestane biti samo
zemlja i postane imperija, onda se opseg operacija dramatično mijenja. Mogu li onda objasniti da
večeras govorim kao podanik američkog Imperija? Govorim kao ropkinja koja se usuĎuje kritizirati
svog kralja.
S obzirom na to da predavanja moraju imati neki naslov, moje večerašnje predavanje zove se:

instant mješavina imperijalne demokracije

(kupiš jednu, a drugu dobiješ besplatno)
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Davno u 1988. godini, 3. srpnja, USS Vincennes, raketna krstarica stacionirana u Perzijskom zaljevu,
sluĉajno je srušila iranski zrakoplov i ubila 290 civilnih putnika. Georgea Busha Prvog, koji je u to
vrijeme vodio svoju predsjedniĉku kampanju, zamolili su da prokomentira taj incident. On je vrlo
suptilno rekao: «Nikada se neću ispriĉavati zbog Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava. Ma kakve ĉinjenice
bile.»
Ma kakve činjenice bile. Kako savršeno naĉelo za Novi Ameriĉki Imperij. Moţda bi mala varijacija
na tu temu bila prikladnija: Činjenice mogu biti onakve kakvima ih mi ţelimo.

Kad su Sjedinjene Ameriĉke Drţave izvršile invaziju na Irak, istraţivanje New York Timesa/CBS
Newsa je procijenilo da 42 posto ameriĉke javnosti vjeruje da je Saddam Hussein neposredno
odgovoran za napade na Svjetski trgovinski centar i Pentagon 11. rujna. A anketa ABC-ja je rekla da
55 posto Amerikanaca vjeruje da Saddam Hussein direktno podrţava Al-Qa‟idu. Niti jedno od tih
mišljenja nije bilo zasnovano na dokazima (jer ih nema). Sve je to zasnovano na insinuacijama,
autosugestijama i izravnim laţima koje stvaraju korporativni mediji SAD-a, inaĉe poznati kao
«slobodni tisak», taj isprazan stup na kojem poĉiva moderna ameriĉka demokracija.

Javna podrška u ratu SAD-a protiv Iraka bila je zasnovana na višeslojnoj konstrukciji laţi i prijevare,
koje su koordinirali vlada SAD-a i vjerno pojaĉavali korporativni mediji.

Osim izmišljenih veza izmeĊu Iraka i Al-Qa‟ide, bila je tu i izmišljeno mahnitanje zbog iraĉkog
oruţja za masovno uništenje. George Bush Manji otišao je tako daleko da je izjavio kako bi bilo
«samoubilaĉki» da SAD ne napadne Irak. Još smo jednom bili suoĉeni s paranojom da će izgladnjela,
bombardirana, opkoljena zemlja razoriti svemoćnu Ameriku (Irak je bio samo zadnja u nizu zemalja -
ranije su tu bili Kuba, Nikaragva, Libija, Grenada, Panama). Ali ovaj put to nije bila samo uobiĉajena

31
vrsta prijateljskog susjedskog mahnitanja. Bilo je to Mahnitanje sa Svrhom. Ono je uvelo staru
doktrinu u novoj ambalaţi: doktrinu preventivnog napada, tj. Sjedinjene Ameriĉke Drţave mogu
raditi što god im padne na pamet, i to je sluţbeno tako.

Ratovalo se protiv Iraka, pobijedilo u ratu, i nikakvo oruţje za masovno uništenje nije pronaĊeno.
Ĉak ni jedno maleno. Moţda ih prvo treba podmetnuti kako bi bila otkrivena. A onda, oni meĊu nama
koji su problematiĉni traţit će objašnjenje toga zašto ih Saddam Hussein nije upotrijebio kada je
pokrenuta invazija na njegovu zemlju.

Naravno, odgovora neće biti. Pravi vjernici će se zadovoljiti tim nejasnim televizijskim izvještajima o
tome kako je u starom skladištu otkriveno nekoliko baĉvi zabranjenih kemikalija. Još ne postoji
suglasnost oko toga jesu li to doista kemikalije; jesu li one doista zabranjene, i da li se posude u
kojima su se nalazile mogu tehniĉki nazvati baĉvama (ĉule su se i nepotvrĊene glasine da su tamo
naĊeni i jedna ĉajna ţliĉica kalijevog hipermangana i stara harmonika).

U meĊuvremenu, usput, drevnu je civilizaciju nehajno desetkovala vrlo nova, nehajno brutalna
drţava.

A onda su tu oni koji kaţu: pa što ako Irak nije imao kemijskih i nuklearnih oruţja? Pa što ako nema
veze s Al-Qa‟idom? Pa što ako Osama bin Laden Saddama Husseina mrzi jednako koliko i Sjedinjene
Ameriĉke Drţave? Bush Manji rekao je da je Saddam Hussein «ubilaĉki diktator». I tako, nastavlja
taj naĉin gledanja, Iraku je bila potrebna «promjena reţima».

Nije bitno što je prije ĉetrdeset godina, za vrijeme predsjednika Johna F. Kennedyja, CIA organizirala
promjenu reţima u Bagdadu. Godine 1963., nakon uspješnog drţavnog udara, stranka Ba‟ath je došla
na vlast u Iraku. Koristeći popise koje je osigurala CIA, novi reţim Ba‟atha je sustavno eliminirao na
stotine lijeĉnika, uĉitelja, odvjetnika i politiĉkih liĉnosti za koje se znalo da su ljeviĉari. Cijela je
intelektualna zajednica ubijena (ista je tehnika bila upotrijebljena kako bi se masakriralo na stotine
tisuća ljudi u Indoneziji i Istoĉnom Timoru). Kaţu da je mladi Saddam Hussein sudjelovao u
nadgledanju tog krvoprolića. Nakon borbe frakcija unutar Stranke Ba‟ath 1979. godine, Saddam
Hussein je postao predsjednik Iraka. U travnju 1980., dok je masakrirao Šiite, savjetnik za drţavnu
sigurnost SAD-a Zbigniew Brzezinski je izjavio: «Ne vidimo nikakve bitne nekompatibilnosti
interesa izmeĊu Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i Iraka.» Washington i London javno su i potajno
podrţavali Saddama Husseina. Oni su ga financirali, opremili ga, naoruţali ga i osigurali mu
materijale dvostruke namjene za proizvodnju oruţja za masovno uništenje. Oni su financijski,
materijalno i moralno podrţavali njegove najgore ispade. Oni su podrţavali osmogodišnji rat protiv
Irana i trovanje plinom Kurda u Halabji 1988. godine, zloĉine koje su ĉetrnaest godina kasnije
podgrijali i servirali kao razloge kojima pravdaju invaziju na Irak. Nakon prvog Zaljevskog rata,
«Saveznici» su potaknuli ustanak Šiita u Basri i onda skrenuli pogled dok je Saddam Hussein gušio
pobunu i ubijao na tisuće ljudi u osvetniĉkom ĉinu.

Stvar je u tome da, ako je Saddam Hussein bio dovoljno zao da zasluţi najrazraĊeniji, javno
deklarirani pokušaj atentata u povijesti (poĉetni potez operacije Šok i strahopoštovanje), onda se
sigurno onima koji su mu davali podršku treba barem suditi za ratne zloĉine! Zašto se na
ozloglašenom snopu karata s licima muškaraca i ţena koje traţe za zloĉine ne nalaze lica vladinih
sluţbenika vlada SAD-a i Velike Britanije?

Jer kada je rijeĉ o Imperiju, ĉinjenice nisu bitne.

Da, ali sve je to prošlost, kaţu nam. Saddam Hussein je ĉudovište koje moramo sada zaustaviti. I
samo ga SAD moţe zaustaviti. Djelotvorna je to tehnika, to korištenje hitne moralnosti sadašnjosti
kako bi se prikrilo dijaboliĉke grijehe prošlosti i zlonamjerne planove za budućnost. Indonezija,

32
Panama, Nikaragva, Irak, Afganistan - popis se nastavlja unedogled. Upravo sada se pripremaju
brutalni reţimi za budućnost - Egipat, Saudijska Arabija, Turska, Pakistan, Središnje Azijske Republike.

Javni tuţilac SAD-a, John Ashcroft, nedavno je izjavio da su slobode SAD-a «dobivene ne od neke
vlade ili dokumenta nego... naš dar od Boga». (Zašto se zamarati s Ujedinjenim Narodima kada je
sam Bog pri ruci?)

I tu se nalazimo mi, ljudi ovog svijeta, suoĉeni s Imperijem koji je oboruţan ovlaštenjem s neba (i,
kao dodatnim osiguranjem, najimpresivnijim arsenalom oruţja masovnog uništenja u povijesti). Eto
nas, suoĉenih s Imperijem koji je sebi dao pravo da se zarati kad poţeli, pravo da oslobaĊa ljude od
iskvarujućih ideologija, od vjerskih fundamentalista, diktatora, seksizma, i siromaštva pomoću
drevne, isprobane prakse istrebljivanja. Imperij je u pokretu, a Demokracija je lukavi novi ratni
pokliĉ. Demokracija, koju vam dostavljaju pred vrata putem bombi daisy-cutters. Smrt je mala cijena
koju ljudi trebaju platiti za privilegiju isprobavanja tog novog proizvoda: Instant mješavina
imperijalne demokracije (zakuhajte, dodajte ulje, i onda bombardirajte).

Ali moţda ţuće, crnje, orijentalci, kosooki i tamnokošci ne zasluţuju da ih se smatra pravim ljudima.
Moţda se naše smrti ne smatraju pravim smrtima. Naše povijesti ne smatraju poviješću. Nikada ih i
nisu smatrali pravima.

Kad priĉamo o povijesti, u ovih nekoliko prošlih mjeseci, dok je svijet promatrao, SAD-ova invazija
na Irak i okupacija Iraka prikazivali su se uţivo na televiziji. Kao i Osama bin Laden i Talibani u
Afganistanu, reţim Saddama Husseina je jednostavno nestao. Nakon toga je došlo do onoga što analitiĉari
nazivaju «vakuum moći». Gradovi koji su bili pod opsadom, bez hrane, vode i elektriĉne struje danima,
gradovi koje su neprekidno bombardirali, ljudi koji su umirali od gladi i bili sustavno osiromašeni
reţimom sankcija UN-a tijekom više od jednog desetljeća, odjednom su ostavljeni bez ikakvog traga
urbane administracije. Sedam tisuća godina stara civilizacija pala je u anarhiju. Uţivo, na televiziji.

Vandali su pljaĉkali prodavaonice, urede, hotele i bolnice. Ameriĉki i britanski vojnici stajali su
pored toga i promatrali. Rekli su da nisu dobili nareĊenja da nešto poduzmu. U stvari, imali su nareĊenja
da ubijaju ljude, a ne da ih štite. Njihovi su prioriteti bili jasni. Sigurnost Iraĉana nije ih se ticala. Sigurnost
ono malo iraĉke infrastrukture što je još preostalo nije ih se ticala. Ali sigurnost iraĉkih naftnih polja
ih se ticala. Naravno da jest. Naftna polja su «osigurana» skoro i prije nego što je invazija zapoĉela.

Na CNN-u i BBC-ju su stalno prikazivali scene divljanja. Televizijski komentatori, vojni i vladini
predstavnici za odnose s javnošću prikazivali su to kao «osloboĊeni narod» koji iskaljuje svoj bijes
nad despotskim reţimom. Ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld je rekao: «To je neuredno.
Sloboda je neuredna, i slobodni ljudi imaju slobodu da poĉine zloĉine, ĉine pogreške i rade loše stvari.» Je li
itko znao da je Donald Rumsfeld anarhist? Pitam se - je li imao isto mišljenje za vrijeme nemira u Los
Angelesu nakon što je premlaćen Rodney King? Bi li tu svoju tezu o neurednosti slobode podijelio s
dva milijuna ljudi koje upravo sada drţe u zatvorima SAD-a? («Najslobodnija» zemlja na svijetu ima
najveći broj zatvorenika na svijetu.) Bi li raspravljao o njezinim dobrim stranama s mladim
ameriĉkim crncima od kojih će 28 posto provesti dio svog odraslog ţivota u zatvoru? Bi li im mogao
objasniti zašto sluţi pod predsjednikom koji je, dok je bio guverner Teksasa, nadgledao 152 smaknuća?

Prije nego što je zapoĉeo rat s Irakom, Ured za rekonstrukciju i humanitarnu pomoć (ORHA - Office
of Reconstruction and Humanitarian Assistance) poslao je Pentagonu popis šesnaest kljuĉnih mjesta
koja treba zaštititi. Nacionalni muzej je bio drugi na tom popisu. Ali ne samo da je muzej opljaĉkan,
nego je i oskvrnut. On je bio mjesto gdje se ĉuvalo drevno kulturno naslijeĊe. Irak kakav mi
poznajemo danas je bio dio rijeĉne doline Mezopotamije. Civilizacija koja je nastala na obalama
Tigrisa i Eufrata stvorila je prvo pismo, prvi kalendar, prvu biblioteku, prvi grad i, da, i prvu
demokraciju na svijetu. Babilonski kralj Hamurabi bio je prvi koji je stvorio zakone koji su upravljali
društvenim ţivotom graĊana. Bio je to zakonik prema kojem su napuštene ţene, prostitutke, robovi,
pa ĉak i ţivotinje imali prava. Hamurabijev zakonik je priznat ne samo kao roĊenje zakonitosti, nego

33
i kao poĉetak shvaćanja koncepta socijalne pravde. Vlada SAD-a nije mogla izabrati neprikladniju
zemlju u kojoj će izvesti svoj nezakoniti rat i pokazati svoje groteskno nepoštivanje pravde.

Na informativnom sastanku u Pentagonu, za vrijeme dana pljaĉkanja, ministar Rumsfeld, vrag, napao
je svoje medijske pristaše koji su mu tako vjerno sluţili tijekom rata. «Slike koje vidite na televiziji,
vidite stalno iznova, i stalno je to ista slika, nekog ĉovjeka koji izlazi iz neke zgrade s vazom, i vidite
je dvadeset puta, i na kraju kaţete: „Zaboga, zar je bilo toliko vaza? Je li moguće da je u ĉitavoj zemlji
bilo toliko vaza?‟»

Prostorijom za tisak se prolomio smijeh. Bi li bilo u redu da Harlemska sirotinja opljaĉka muzej
Metropolitan? Da li bi se na to reagiralo s jednakim veseljem?

Zadnja zgrada na ORHA-inom popisu od šesnaest mjesta koja treba zaštititi bilo je Ministarstvo
nafte. Bilo je to jedino mjesto koje je bilo zaštićeno. Moţda je okupacijska vojska mislila da se u
muslimanskim zemljama popisi ĉitaju naopaĉke?

Televizija nam kaţe da je Irak «osloboĊen» i da je Afganistan na putu da postane raj za ţene -
zahvaljujući Bushu i Blairu, vodećim feministima dvadeset i prvog stoljeća. U stvarnosti, iraĉka je
infrastruktura uništena. Iraĉani su na rubu umiranja od gladi. Zalihe hrane su potrošene. Gradovi su
uništeni potpunim administrativnim slomom. Irak se kreće u smjeru graĊanskog rata izmeĊu Šiita i
Sunita U meĊuvremenu, Afganistan se vratio u pred-talibansko razdoblje anarhije, i njegov teritorij
su neprijateljski raspoloţeni poglavice podijelili u feudalne posjede.

Neustrašen time, 2. svibnja je Bush manji pokrenuo svoju kampanju za 2004. godinu, nadajući se da
će naposlijetku biti izabran za predsjednika SAD-a. U vjerojatno najkraćem letu u povijesti, vojni
mlazni zrakoplov sletio je na nosaĉ, USS Abraham Lincoln, koji je bio tako blizu obale da su, prema
Associated Pressu, sluţbenici administracije priznali da su «postavili golemi brod kako bi osigurali
najbolji kut snimanja za Bushov govor, s morem u pozadini umjesto obale San Diega». Predsjednik
Bush, koji nikada nije odsluţio vojsku, izašao je iz pilotske kabine u šminkerskoj odjeći - u jakni
vojnog bombardera SAD-a, u vojnim ĉizmama, letaĉkim naoĉalama, s kacigom. Mašući svojoj vojsci
koja mu je klicala, sluţbeno je proglasio pobjedu nad Irakom. Paţljivo je rekao da je to bila «samo
jedna pobjeda u ratu protiv terora ... [koji se] još nastavlja.».

Bilo je vaţno ne dati jasnu izjavu o pobjedi, jer prema Ţenevskoj konvenciji pobjedniĉka je vojska
vezana zakonskim obavezama okupacijske sile, a to je odgovornost s kojom se Bushova
administracija ne ţeli opterećivati. TakoĊer, bliţe izborima 2004. godine, kako bi pridobio glasaĉe
koji se nećkaju, moţda će trebati još jednu pobjedu u Ratu protiv terora. Siriju se priprema za klanje.

Herman Goering, taj stari nacist, rekao je: «Narod se uvijek moţe natjerati da ĉini ono što voĊe ţele ...
Samo im trebate reći da ih napadaju i optuţiti pacifiste za nedostatak patriotizma i izlaganje drţave
opasnosti. U svakoj zemlji to funkcionira jednako.»

U pravuje. To je vrlo jednostavno. To je ono na što Bushov reţim raĉuna. Ĉini se da brzo nestaje
razlike izmeĊu izbornih kampanji i rata, izmeĊu demokracije i oligarhije.

Jedina opomena u tim kampanjskim ratovima je da ne smiju umirati Amerikanci. To bi poljuljalo

povjerenje glasaĉa. Ali problem ameriĉkih vojnika koji umiru u borbi je riješen. Uglavnom.

Na informativnom sastanku za medije prije operacije Šok i strahopoštovanje, general Tommy Franks
je najavio: «Ova kampanja bit će kao ni jedna prije.» Moţda je u pravu.

Ja nisam vojni povjesniĉar, ali kada se zadnji put ovako vodio rat?

Ĉim je rat zapoĉeo, vlade Francuske, Njemaĉke i Rusije, koje su odbile dozvoliti donošenje zadnje

34
rezolucije koja bi legitimizirala rat u Vijeću sigurnosti UN-a, naĉisto su se potrgale koja će od njih
prije izjaviti kako ţele da SAD pobijedi. Predsjednik Jacques Chirac je ponudio zraĉni prostor
Francuske anglo-ameriĉkim zraĉnim snagama. Vojne baze SAD-a u Njemaĉkoj su radile. Njemaĉki
ministar vanjskih poslova Joschka Fischer se javno nadao da će reţim Saddama Husseina «brzo
pasti». Vladimir Putin se javno nadao istome. To su bile vlade koje su se urotile u provoĊenju
oduzimanja oruţja Iraku prije svog kukaviĉkog trka da stanu na stranu onoga tko ga napada. Osim što
su se nadale da će moći sudjelovati u pobjedi osvojenog, nadali su se i da će Imperij poštivati njihove
naftne ugovore s Irakom od prije rata. Samo su vrlo naivni mogli oĉekivati da će se stari imperijalisti
ponašati drukĉije.

Ako se ostavimo jeftine zabave i visokomoralnih govora u UN-u u vrijeme pripreme za rat, na kraju
je, u trenutku krize, jedinstvo zapadnih vlada - unatoĉ protivljenju većine njihovih naroda - bilo
zapanjujuće.

Kada se turska vlada privremeno pokorila gledištu 90 posto svojeg stanovništva i odbila ponudu
krvavih milijardi dolara vlade SAD-a za korištenje turskog tla, optuţena je da joj nedostaju
«demokratski principi». Prema Gallupovom meĊunarodnom istraţivanju javnog mišljenja, ni u
jednoj zemlji podrška ratu nije pruţena «jednostrano Americi i njezinim saveznicima» za više od 11
posto. Ali vlade Velike Britanije, Italije, Španjolske, MaĊarske i drugih zemalja Istoĉne Europe hvale
za nepoštivanje mišljenja većine njihovih naroda i podrţavanje nezakonite invazije. To je, valjda,
potpunosti u skladu s demokratskim principima. Kako se to zove? Nova demokracija? Kao Novi
program britanskih laburista?

Kao jaki kontrast potkupljivosti koju su pokazale njihove vlade, 15. veljaĉe, nekoliko tjedana prije
invazije, više je od 10 milijuna ljudi na pet kontinenata marširalo protiv rata u najspektakularnijem
iskazivanju javne moralnosti koje je svijet ikada vidio. Sigurna sam da su mnogi od vas bili meĊu
njima. Njih - nas - su s prijezirom ignorirali. Kada su ga pitali za reakciju na antiratne demonstracije,
predsjednik Bush je rekao: «To je kao da odluĉujete tipa, sad ću donijeti odluku na osnovi te interesne
grupe. Uloga voĊe je da odluĉuje o politici na osnovu sigurnosti, u ovom sluĉaju, na osnovi sigurnosti
naroda.»

Demokracija, sveto tele modernoga svijeta, je u krizi. A kriza je duboka. U ime demokracije ĉine se
sve moguće vrste nasilja. Ona je postala jedva nešto više od prazne rijeĉi, lijepe ljušture, ispraţnjene
od svakog sadrţaja i smisla. Ona moţe biti što god poţelite da bude. Demokracija je kurva Slobodnog
svijeta, koja dopušta da je oblaĉe, svlaĉe, voljna zadovoljiti širok raspon ukusa, dostupna da je koriste
i iskorištavaju kako god ţele.

Donedavno, sve do 1980-ih, demokracija je djelovala kao da će doista uspjeti osigurati stupanj
stvarne socijalne pravde.

Ali moderne demokracije postoje dovoljno dugo da su neoliberalni kapitalisti nauĉili kako ih
pokvariti. Oni su svladali tehniku infiltriranja instmmenata demokracije - «neovisnog» sudstva,
«slobodnog» tiska, parlamenta - i njihovog oblikovanja prema vlastitim ciljevima. Projekt
korporativne globalizacije probio je kod. Slobodni izbori, sloboda tiska i neovisno sudstvo malo
znaĉe kad ih je slobodno trţište svelo na robu koja se prodaje onome tko najviše ponudi.

Kako bismo u potpunosti shvatili u kojoj je mjeri demokracija pod opsadom, moţda je dobra ideja
pogledati što se dogaĊa u nekim od naših suvremenih demokracija. Najveća na svijetu: Indija (o kojoj
sam već dosta pisala, i stoga o njoj veĉeras neću govoriti). Najzanimljivija: Juţna Afrika. Najmoćnija:
SAD. I, najpouĉnije od svega, planira se uvoĊenje najnovije demokracije na svijetu: Iraka.

U Juţnoj Africi, nakon 300 godina brutalne dominacije bijele manjine nad crnom većinom putem

35
kolonijalizma i apartheida, na vlast je 1994. godine došla nerasistiĉka, višestranaĉka demokracija.
Bilo je to fantastiĉno postignuće. U roku od dvije godine otkada je došao na vlast, Afriĉki nacionalni
kongres je bez upozorenja kleknuo pred Bogom Trţišta. Njegov masivni program strukturalne
prilagodbe, privatizacije i liberalizacije je samo povećao grozne razlike izmeĊu bogatih i siromašnih.
Više od milijun osoba je ostalo bez posla. Korporatizacija osnovnih usluga - elektriĉne struje,
vodovoda i stanova - znaĉila je da je 10 milijuna Juţnoafrikanaca, skoro ĉetvrtina stanovništva, ostala
bez vode i struje. Dva milijuna je izbaĉeno iz svojih domova.

U meĊuvremenu, mala bijela manjina koja je povijesno bila privilegirana stoljećima brutalne
eksploatacije, sada je na sigurnijoj poziciji nego ikada prije. Oni i dalje kontroliraju zemlju, seoska
imanja, tvornice i obilne prirodne resurse te zemlje. Za njih, prijelaz iz apartheida u neoliberalizam
nije ništa promijenio. To je apartheid s mirnom savješću. A zove se demokracija.

Demokracija je postala blaţi naziv Imperija za neoliberalni kapitalizam.

U zemljama prvog svijeta se takoĊer iskvarila mašinerija demokracije. Politiĉari, medijski baruni,
suci, moćni korporativni lobiji i vladini sluţbenici isprepleteni su u sloţenoj potajnoj konfiguraciji
koja posve potkopava lateralni aranţman meĊusobne kontrole i uravnoteţavanja ustava, sudova,
parlamenta, administracije, i, moţda ĉak i najvaţnije od svega, neovisnih medija koji ĉine
strukturalnu osnovu parlamentarne demokracije. Sve ĉešće, isprepletenost nije ni suptilna ni
razraĊena.

Talijanski premijer Silvio Berlusconi, na primjer, ima kontrolni udio u glavnim talijanskim
novinama, ĉasopisima, televizijskim stanicama i izdavaĉkim kućama. Financial Times je izvijestio da
on kontrolira oko 90 posto talijanske televizijske publike. Nedavno, za vrijeme suĊenja o optuţbama
zbog potkupljivanja, inzistirajući da je on jedina osoba koja moţe Italiju spasiti od ljevice, rekao je:
«Koliko ću još morati ţivjeti ovim ţivotom punim odricanja?» To zvuĉi kao da se loše piše preostalih
10 posto talijanske televizijske publike. Koliko košta sloboda govora? Sloboda govora za koga?

U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama aranţman je sloţeniji. Clear Channel Worldwide Incorporated

je najveći vlasnik radijskih postaja u zemlji. On ima više od 1.200 kanala, koji zajedno ĉine devet
posto trţišta. Njegov generalni direktor je osigurao na stotine tisuća dolara za Bushovu izbornu
kampanju. Kad je stotine tisuća ameriĉkih graĊana izašlo na ulice kako bi protestirali protiv rata s
Irakom, Clear Channel je organizirao domoljubna «Okupljanja za Ameriku» u prilog rata, po ĉitavoj
zemlji. Koristio je svoje radijske postaje da najavi te dogaĊaje, a onda je slao dopisnike da
izvještavaju o njima kao da su to glavne vijesti. Razdoblje izmišljanja pristanka ustupilo je mjesto
razdoblju izmišljanja vijesti. Uskoro će se medijske informativne redakcije prestati pretvarati i poĉeti
zapošljavati kazališne redatelje umjesto novinara.

Dok zabavljaĉka industrija u Americi postaje sve nasilnija i sliĉnija ratu, a ameriĉki ratovi sve više
poĉinju sliĉiti zabavljaĉkoj industriji, dolazi do nekih zanimljivih preklapanja. Isti dizajner koji je
napravio scenu u Kataru vrijednu 250.000 dolara, s koje je general Tommy Franks inscenirao vijesti o
operaciji Šok i strahopoštovanje, takoĊer je radio scenografiju za Disneya, MGM i Dobro jutro,
Ameriko.

Okrutna je ironija da je SAD, koji ima najgorljivije, najrjeĉitije branitelje ideje slobode govora i (bar
do nedavno) najrazraĊenije zakone kojima je štiti, tako ograniĉio prostor u kojem se ta sloboda moţe
iskazati. Na neobiĉan, zakuĉasti naĉin, upravo ţestina i glasnost koji prate zakonsku i idejnu obranu
slobode govora u Americi sluţe kao paravan koji skriva proces ubrzanog propadanja mogućnosti
stvarnog prakticiranja te slobode.

Industrija vijesti i zabave je u SAD-u uglavnom u rukama nekoliko glavnih korporacija - AOL-Time
Warner, Disney, Viacom, News Corporation. Svaka od tih korporacija ima u svom vlasništvu i
kontrolira televizijske postaje, filmske studije, diskografske kuće i izdavaĉka poduzeća. Svi izlazi su

36
savršeno zatvoreni.

Ameriĉki medijski imperij kontrolira mala klika ljudi. Predsjednik Federalne komisije za
komunikacije Michael Powell, sin ministra vanjskih poslova Colina Powella, predloţio je još manju
reguliranost komunikacijske industrije, koja bi vodila prema još većoj konsolidaciji.

I tako - tu je najveća demokracija na svijetu, predvoĊena ĉovjekom koji nije legalno izabran. Vrhovni
sud Amerike darovao mu je taj posao. Koliku su cijenu Amerikanci platili za to laţno
predsjednikovanje?

U tri godine mandata Georgea Busha mlaĊeg ameriĉka ekonomija je izgubila više od dva milijuna
radnih mjesta. Pretjerani vojni troškovi, dijeljenje korporativnih dobrotvornih priloga i poreza
bogatima stvorilo je financijsku krizu za obrazovni sustav SAD-a. Prema pregledu Nacionalnog
vijeća drţavnih zakonodavnih tijela, drţave SAD-a su smanjile budţet u javnim uslugama, zdravstvu,
socijalnoj pomoći i obrazovanju u 2002. godini za 49 milijardi dolara. Planiraju ga smanjiti za još
25,7 milijardi dolara ove godine. To je ukupno 75 milijardi dolara. Bushov prvotni zahtjev Kongresu
za budţet kojim će financirati rat u Iraku bio je za 80 milijuna dolara.

Tko onda plaća rat? Ameriĉka sirotinja. Njezini studenti, nezaposleni, samohrane majke, pacijenti u
bolnicama i u kućnoj njezi, njezini uĉitelji i zdravstveni radnici.

A tko se doista bori u ratu?

Opet, ameriĉka sirotinja. Vojnici koji se peku na pustinjskom suncu Iraka nisu djeca bogatih. Samo
jedan od svih predstavnika u Kongresu i Senatu ima dijete koje se bori u Iraku. Ameriĉka
«dobrovoljaĉka» vojska u stvari ovisi o novaĉenju zbog neimaštine siromašnih bijelaca, crnaca,
latinoamerikanaca i azijata koji traţe naĉin na koji bi mogli zaraditi za ţivot i dobiti obrazovanje.
Federalne statistike pokazuju da crni Amerikanci ĉine 21 posto ukupnih oruţanih snaga i 29 posto
vojske SAD-a. Oni ĉine samo 12 posto općeg stanovništva. Ironiĉno je, zar ne - kako su crni
Amerikanci neproporcionalno jako zastupljeni u vojsci i u zatvoru? Moţda bismo trebali na to gledati
pozitivno, i gledati to kao najefektnije pozitivno djelovanje. Skoro ĉetiri milijuna Amerikanaca (dva
posto stanovništva) izgubilo je pravo glasa zbog toga što su osuĊeni za kaznena djela. Od tog broja
1,4 milijuna su crni Amerikanci, što znaĉi da je 13 posto svih crnaca koji imaju pravo glasa izgubilo
to pravo.

Za crne Amerikance i smrt je pozitivno djelovanje. Studija ekonomista Amartya Sena pokazuje da
crni Amerikanci kao skupina mogu oĉekivati da će ţivjeti kraće od ljudi koji su roĊeni u Kini, u
indijskoj drţavi Kerali (iz koje sam ja), Šri Lanki ili Kostariki. Ljudi iz Bangladeša imaju bolje šanse
da doţive ĉetrdesetu nego crni Amerikanci iz Harlema.

Ove godine, na dan koji bi bio sedamdeset i ĉetvrti roĊendan Martina Luthera Kinga mlaĊeg,
predsjednik Bush osudio je program pozitivnog djelovanja Sveuĉilišta Michigan, kojim se daje
prednost crncima i latinoamerikancima. On ga je nazvao «odvajajućim», «nepoštenim» i
«neustavnim». Uspješna nastojanja da se crnce makne s popisa glasaĉa u Floridi kako bi George Bush
bio izabran, naravno nisu bila ni nepoštena ni neustavna. Pretpostavljam da nastojanja u smislu
Bijelih mladića s Yalea nikada to nisu.

I tako znamo tko plaća rat. Znamo tko se u njemu bori. Ali tko će od njega imati koristi? Tko cilja na
rekonstrukcijske ugovore za koje se procjenjuje da vrijede do stotinu milijardi dolara? Jesu li to
moţda siromašni, nezaposleni i bolesni Amerikanci? Jesu li to moţda ameriĉke samohrane majke? Ili
crne i latinoameriĉke manjine u Americi?

37
George Bush nas uvjerava da je u operaciji Iraĉka sloboda rijeĉ o vraćanju iraĉke nafte Iraĉanima. To
jest, vraćanju iraĉke nafte Iraĉanima preko korporativnih multinacionalnih poduzeća. Kao što su
Bechtel, Chevron, Halliburton.

Opet je rijeĉ o malom, uskom krugu koji povezuje korporativne, vojne i vladine voĊe jedne s
drugima. Taj promiskuitet, to meĊusobna oplodnja je neĉuvena.

Razmotrite ovo! Odbor za obrambenu politiku je skupina koju imenuje vlada kako bi savjetovala
Pentagon o pitanjima obrambene politike. Njegove ĉlanove imenuje doministar obrane i odobrava
Donald Rumsfeld. Njegovi su sastanci tajni. Nikakvi podaci nisu dostupni oku javnosti.

Centar za javni integritet sa sjedištem u Washingtonu otkrio je da je devet od trideset ĉlanova Odbora
za obrambenu politiku povezano s poduzećima kojima su dodijeljeni obrambeni ugovori vrijedni 76
milijardi dolara od 2001. do 2002. godine. Jedan od njih, Jack Sheehan, umirovljeni general
mornariĉkog pješaštva je viši potpredsjednik Bechtela, golemog internacionalnog inţenjerskog
poduzeća. Riley Bechtel, predsjednik poduzeća, u predsjednikovom je Savjetu za izvoz. Nekadašnji
ministar vanjskih poslova George Schultz, koji je takoĊer u upravi Bechtel grupe, predsjednik je
savjetodavnog odbora Komisije za osloboĊenje Iraka. Kada ga je New York Times upitao brine li ga to
što djeluje kao da tu postoji sukob interesa, rekao je: «Nisam svjestan toga da će Bechtel imati neke
posebne koristi od toga. Ali ako treba obaviti posao, Bechtel je vrsta poduzeća koje bi to moglo
obaviti.»

Bechtelu je dodijeljen rekonstrukcijski ugovor u vrijednosti od 680 milijuna dolara u Iraku. Prema
Centru za odgovornu politiku, Bechtel je odvojio 1,3 milijuna dolara za kampanju republikanaca
1999.-2000.

Pruţajući se preko tih izgovora, ĉineći golemošću svoje zlokobnosti da oni djeluju sitno, ameriĉki su
zakoni protiv terorizma. «Patriot Act» (op.prev.: Zakonski dokument koji je usvojio ameriĉki
Kongres nakon teroristiĉkih napada izvedenih u SAD-u 2001. godine. Zakon je znaĉajno povećao
ovlasti ameriĉkih zakonodavnih agencija na podruĉju provoĊenja istrage i izvoĊenja mjera
prikrivenog nadzora /prisluškivanje, nadzor e-maila i sl./, ali bez donošenja mehanizama koji bi
trebali sprijeĉiti ugroţavanje ljudskih i graĊanskih prava.) SAD-a, koji je donesen 13. listopada 2001.
postao je nacrt za sliĉne zakone protiv terorizma u zemljama diljem svijeta. Donesen je u
Zastupniĉkom domu Kongresa SAD-a većinom od 337 prema 79 glasova. Prema New York Timesu,
«mnogi su zakonodavci rekli da nije bilo moguće doista raspravljati o tom zakonu, niti ga ĉak ĉitati.»

«Patriot Act» nas uvodi u razdoblje sustavnog automatskog nadzora. On vladi daje ovlast da
kontrolira telefone i osobna raĉunala te da špijunira ljude na naĉine koji bi još do prije nekoliko
godina djelovali posve neprihvatljivo. On daje FBI-u moć da zaplijeni sve primjerke naklada novina,
kupovina i drugih zapisa o korisnicima knjiţnica i kupcima u knjiţarama, pod sumnjom da su dio
teroristiĉke mreţe. On zamagljuje granicu izmeĊu govora i kriminalnog djela, stvarajući prostor u
kojem se ĉinove graĊanskog neposluha moţe protumaĉiti kao kršenje zakona.

Već sada se na stotine ljudi drţe na neodreĊeno vrijeme kao «nezakoniti borci» (u Indiji taj broj se
broji u tisućama; u Izraelu sada drţe 5.000 Palestinaca). Oni koji nisu graĊani te zemlje, naravno,
nemaju nikakvih prava. Oni mogu jednostavno «nestati» kao ljudi u Ĉileu pod starim saveznikom
Washingtona, generalom Pinochetom. Više od tisuću ljudi, od kojih su mnogi muslimani ili potjeĉu s
Bliskog Istoka, pritvoreni su, neki od njih bez pristupa zakonskim zastupnicima.

Osim stvarnih ekonomskih troškova rata, Amerikanci plaćaju te ratove «osloboĊenja» i svojim

38
vlastitim slobodama. Za obiĉne Amerikance, cijena «nove demokracije» u drugim zemljama je smrt
prave demokracije kod kuće.

U meĊuvremenu, Irak se priprema za «osloboĊenje» (ili su cijelo vrijeme mislili na «liberalizaciju»?)

Wall Street Journal izvještava da je «Bushova administracija napravila nacrte opseţnih planova kako
bi iraĉku ekonomiju napravila po uzoru na SAD».
Radi se novi nacrt iraĉkog ustava. Njegovi trgovinski zakoni, zakoni o oporezivanju i
intelektualnom vlasništvu pišu se iznova kako bi ga pretvorili u kapitalistiĉku ekonomiju ameriĉkog
stila.

Agencija Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava za meĊunarodni razvoj je pozvala poduzeća SAD-a da se

natjeĉu za ugovore koji se odnose na sve - od izgradnje cesta i vodovodnih sustava do raspodjele
udţbenika i mobilnih telefonskih mreţa.

Ubrzo nakon što je Bush Drugi najavio kako ţeli da ameriĉki seljaci hrane cijeli svijet, Dam Amstutz,
prijašnji viši menadţer Cargilla, najvećeg izvoznika pšenice na svijetu, zaduţen je za poljoprivrednu
rekonstrukciju Iraka. Kevin Watkin, direktor politike Oxfama (op.prev. - britanska dobrotvorna
organizacija), rekao je: «Zaduţiti Dama Amstutza za poljoprivrednu rekonstrukciju Iraka je isto kao
staviti Saddama Husseina na ĉelo komisije za ljudska prava.»

Dva ĉovjeka koji su izabrani da vode operacije upravljanja iraĉkom naftom radili su sa Shellom,
BP-om i Fluerom. Fluer se upravo parniĉi s juţnoafriĉkim radnicima koji su optuţili to poduzeće da
ih je iskorištavalo i grubo s njima postupalo u vrijeme apartheida. Shell je, naravno, poznat po svojem
razaranju plemenske zemlje Ogonija u Nigeriji. Tom Brokaw (jedan od najpoznatijih televizijskih
voditelja informativnih emisija u Americi) je nenamjerno kratko prokomentirao proces. «Jedna od
stvari koje ne ţelimo uĉiniti», rekao je, «uništiti je infrastrukturu Iraka jer ćemo za nekoliko dana mi
posjedovati tu zemlju.»

Sada, kad su papiri o vlasništvu sreĊeni, Irak je spreman za novu demokraciju.

I, kao što je Lenjin obiĉavao pitati, što da uĉinimo?

Pa...

Moţemo prihvatiti ĉinjenicu da nema konvencionalne vojne sile koja moţe uspješno izazvati
ameriĉku ratnu mašineriju. Teroristiĉki napadi samo daju priliku vladi SAD-a koja to samo ĉeka ne bi
li još pojaĉala svoj smrtni obuhvat. Moţete se kladiti da će u roku od nekoliko dana od napada biti
usvojen «Patriot Act II». Protiviti se ameriĉkoj vojnoj agresiji time što ćete reći kako će ona povećati
mogućnost od teroristiĉkih napada je uzaludno. To je kao da zecu prijetite da ćete ga baciti u
kupinovo grmlje (op.prev. - priĉa za djecu, u kojoj je kupinov grm dom toga zeca). Svatko tko je
proĉitao dokument koji se zove «Projekt za novo ameriĉko stoljeće» to moţe potvrditi. Vladino
suzbijanje Izvještaja komisije Kongresa o 11. rujnu, koji je otkrio da je postojalo upozorenje o tom
napadu koje se ignoriralo, takoĊer potvrĊuje da, unatoĉ svim pretvaranjima, teroristi i Bushov reţim
mogu isto tako raditi kao tim. I jedni i drugi smatraju ljude odgovornim za ono što rade njihove vlade.
I jedni i drugi vjeruju u doktrinu kolektivne krivnje i kolektivnog kaţnjavanja. Njihovo je ponašanje
od velike meĊusobne koristi.

Vlada SAD-a je već jasno pokazala opseg i raspon svoje sposobnosti za paranoidnu agresiju. U
ljudskoj psihologiji, paranoidna agresija je obiĉno pokazatelj ţivĉane nesigurnosti. Moglo bi se reći
da ni u sluĉaju psihologije drţava nije drukĉije. Imperij je paranoiĉan jer ima nezaštićeni trbuh.

Njegova domovina moţe biti branjena graniĉnim patrolama i nuklearnim oruţjima, ali mu je

39
ekonomija rasuta po ĉitavoj zemaljskoj kugli. Njegovi su istureni ekonomski poloţaji izloţeni i ranjivi.

MeĊutim, bilo bi naivno zamišljati da se moţemo izravno suoĉiti s Imperijem. Naša strategija mora
biti izolirati funkcionalne dijelove Imperija i onesposobiti ih jedan po jedan. Niti jedna meta nije
premalena. Niti jedna pobjeda nije previše beznaĉajna. Ţelimo preokrenuti ideju ekonomskih
sankcija koje Imperij i njegovi saveznici nameću siromašnim zemljama. Mi bismo mogli nametnuti
reţim sankcija naroda svakoj korporativnoj kući kojoj je dodijeljen ugovor s Irakom nakon rata, baš
kao što su aktivisti u ovoj zemlji i po ĉitavom svijetu uzeli na metu institucije apartheida. Svaku od
njih treba imenovati, otkriti i bojkotirati. Natjerati da propadnu. To bi mogao biti naš odgovor na
kampanju Šok i strahopoštovanje. To bi bio odliĉan poĉetak.

Drugi hitan izazov je pokazati kako su korporativni mediji samo bilten sobe za sastanke upravnog
odbora, što u stvarnosti i jesu. Moramo stvoriti svijet alternativnih informacija. Moramo podrţati
nezavisne medije kao što su Democracy Now, Alternative Radio, South End Press.

Borba za povratak demokraciji bit će teška. Naše nam slobode nisu dale nikakve vlade. Izborili smo
se za njih. Ako ih jednom predamo, borba da ih ponovno dobijemo zove se revolucija. To je borba
koja se mora voditi na svim kontinentima i u svim zemljama. Ne smije priznavati drţavne granice, ali,
ako ţeli uspjeti, mora zapoĉeti ovdje. U Americi. Jedina institucija koja je moćnija od vlade SAD-a je
ameriĉko graĊansko društvo. Ostatak nas smo podanici robovskih naroda. Nije stvar u tome da bismo
mi bili bespomoćni, ali vi imate moć blizine. Imate pristup imperijalnoj palaĉi i imperatorovim
prostorijama. Osvajanja Imperija provode se u vaše ime, i vi imate pravo to dobiti. Moţete se odbiti
boriti. Odbijte transportirati te projektile iz skladišta na pristanište. Odbijte mahati zastavom. Odbijte
pobjedniĉku paradu.

Imate bogatu tradiciju pruţanja otpora. Samo trebate proĉitati «Narodnu povijest Sjedinjenih
Ameriĉkih Drţava» Howarda Zinna (originalni naslov «A People s History of the United States»)
kako biste se podsjetili na to.

Stotine tisuća vas preţivjele su neumornu propagandu kojoj vas izlaţu., i aktivno se borite protiv
svoje vlastite vlade. U ultrapatriotskoj atmosferi koja prevladava u SAD-u, to je jednako hrabro kao i
borba bilo kojeg Iraĉanina ili Iraĉanke, Afganistanca ili Aftanistanke, ili Palestinca ili Palestinke za
svoju domovinu.

Ako se prikljuĉite borbi, ne u stotinama tisuća, nego u milijunima, ostatak svijeta će vas radosno
pozdraviti. I vidjet ćete kako je lijepo biti njeţan, a ne grub, kako je lijepo biti na sigurnom, a ne
uplašen. Imati prijatelje, a ne biti izoliran. Biti voljen, a ne omrznut.

Ne volim proturjeĉiti vašem predsjedniku. Vi nikako niste velika drţava. Ali mogli biste biti veliki narod.

Povijest vam pruţa priliku.

Uhvatite vrijeme.

40
kada sveci marširaju
čudna sudbina martina, mohandasa i mandele
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Pribliţava se ĉetrdeseta godišnjica marša na Washington, kada je Martin Luther King odrţao svoj
poznati govor «Imam san». Moţda je - ponovno - došlo vrijeme da razmislimo o tome što se dogodilo
s tim snom.

Zanimljivo je kako ikone, kada njihovo vrijem proĊe, bivaju prilagoĊene i prisvojene (neke
dobrovoljno, neke protiv vlastite volje) kako bi promovirale predrasude, zatucanost i nejednakosti
protiv kojih su se borili. Ali s druge strane, u doba kad se sve prodaje, zašto ne i ikone? U vrijeme kad
je ĉitavo ĉovjeĉanstvo, kad je svako biće na Boţjoj zemlji, zarobljeno izmeĊu ĉekovne knjiţice
MeĊunarodnog monetarnog fonda i ameriĉkih krstarećih projektila, mogu li ikone pripremiti bijeg?

Martin Luther King je dio trojstva. Tako da je teško razmišljati o njemu bez da se i druga dvojica
pojave u priĉi: Mohandas Gandhi i Nelson Mandela. Tri velika svećenika nenasilnog otpora. Oni
zajedno predstavljaju (u većoj ili manjoj mjeri) nenasilne borbe za osloboĊenje (ili bismo ih moţda
trebali nazvati «pregovorima dogovorene nagodbe»?) u dvadesetom stoljeću: kolonizirani protiv
kolonizatora, bivši rob protiv robovlasnika.

Danas ih elite tih istih društava i naroda u ĉije ime su se vodile borbe za slobodu koriste kao maskote
da domame nove gospodare.

Mohandas, Mandela, Martin.

Indija, Juţna Afrika, Sjedinjene Ameriĉke Drţave.

Polomljeni snovi, izdaja, noćne more.
Brza slika navodno «slobodnog svijeta» današnjice.

Prošlog oţujka su u Indiji, u Gujaratu - Gandhijevom Gujaratu - desniĉarske gomile Hindusa ubile
2.000 muslimana u zastrašujućoj orgiji nasilja. Ţene su masovno silovali i ţive spalili. Muslimanske
grobnice i hramovi su sravnjeni sa zemljom. Više od 150.000 muslimana otjerano je iz svojih domova.
Ekonomska osnova zajednice je razorena. Izvještaji oĉevidaca i nekoliko komisija koje su istraţivale
te dogaĊaje optuţili su vladu drţave i policiju da su sudjelovale u nasilju. Bila sam prisutna na sastanku na
kojem je skupina ţrtava zapomagala: «Molimo vas, spasite nas od policije! Samo vas to molimo ...»

U prosincu 2002. ista drţavna vlada ponovno je izabrana na svoje pozicije. Narendra Modi, kojeg su
naveliko optuţivali da je organizirao nerede, zapoĉeo je svoj drugi mandat kao glavni ministar
Gujarata. Dana 15. kolovoza, na Dan neovisnosti, podigao je Indijsku zastavu pred tisućama ljudi koji
su klicali. Kao gestu prijetećeg simbolizma, nosio je crnu kapu RSS-a - kojom objavljuje da je ĉlan
Hinduske nacionalistiĉke bratovštine koja se otvoreno divi Hitleru i njegovim metodama.

Stotinu i trideset milijuna muslimana - da pritom ne spominjemo druge manjine, Dalite, kršćane,
Sikhe, Adivasije - ţive u Indiji u sjeni hinduskog nacionalizma.

Kako je njegovo pouzdanje u njegovu politiĉku budućnost bilo sve veće, Narendra Modi, majstor za
hvatanje pravog politiĉkog trenutka, pozvao je Nelsona Mandelu u Gujarat kako bi bio Glavni gost
pri proslavi godišnjice Gandhijevog roĊenja 2. listopada. Na svu sreću, poziv je odbijen.

A što je s Mandelinom Juţnom Afrikom? TakoĊer poznatom kao Malo Ĉudo, Boţanska Dugina
Drţava? Juţnoafrikanci kaţu da je jedino ĉudo koje oni poznaju to kako je brzo duga bila
privatizirana, podijeljena i prodana onome tko najviše nudi. U roku od dvije godine otkada je došao
na vlast, Afriĉki nacionalni kongres je bez upozorenja kleknuo pred Bogom Trţišta. U svojoj ţurbi da
zamijeni Argentinu kao reklama neoliberalizma, zapoĉeo je golemi program privatizacije i strukturalnih

41
prilagodbi. Obećanje vlade da će razdijeliti poljoprivredno zemljište na 26 milijuna ljudi bez zemlje
ostalo je samo u sferi crnog humora. Dok 60 posto populacije ostaje bez zemlje, skoro sve poljoprivredno
zemljište posjeduje 60.000 bijelih farmera (nikakvo ĉudo što je George Bush u svojoj nedavnoj
posjeti Juţnoj Africi spomenuo Thabo Mbekija kao svog «istaknutog ĉovjeka» u vezi Zimbabvea).

Nakon apartheida, prihod 40 posto najsiromašnijih crnih obitelji se smanjio za otprilike 20 posto. Dva
milijuna ih je izbaĉeno iz svojih domova. 600 ih svakog dana umire od AIDS-a. Ĉetrdeset posto
stanovništva je nezaposleno i taj broj naglo raste. Korporatizacija osnovnih usluga znaĉi da su
milijuni ljudi ostali bez vode i struje.

Prije dva tjedna posjetila sam dom Terese Naidoo u Chatsworthu, Durban. Njezin je suprug umro dan
ranije od AIDS-a. Nije imala novaca za mrtvaĉki kovĉeg. Ona i njezino dvoje male djece su HIV-pozitivni.
Vlada im je iskljuĉila vodu, jer nije bila u stanju platiti raĉune za vodu i stanarinu za svoj mali općinski stan.
Vlada odbacuje njezine probleme i one milijuna drugih kao što je ona kao «kulturu neplaćanja».

U primjeru onoga što bi trebalo biti internacionalni skandal, ova ista vlada je sluţbeno upitala suca u
sudskom procesu u SAD-u da odluĉi protiv prisiljavanja poduzeća da plate odštete za uloge koje su
odigrale za vrijeme apartheida. Njihova je linija razmišljanja da bi odštete - drugim rijeĉima, pravda -
obeshrabrile strane investicije. Tako najsiromašniji u Juţnoj Africi moraju plaćati dugove apartheida,
tako da oni koji su prikupili profit izrabljivanjem crnaca za vrijeme apartheida mogu još više
profitirati od dobre volje stvorene od strane Boţanske Dugine Drţave Nelsona Mandele.
Predsjednika Thabo Mbekija njegovi kolege u vladi i dalje zovu «druţe». U Juţnoj Africi, orwelska
parodija naziva se «ţanrom stvarnog ţivota».

Što još moţemo reći o Americi Martina Luthera Kinga? Moţda ima smisla postaviti jednostavno
pitanje: da je on još uvijek ţiv, bi li izabrao ostati na miru na svom neosporavanom mjestu u panteonu
Velikih Amerikanaca? Ili bi sišao sa svojeg pijedestala, odbacio isprazne hosane i izašao na ulice da
ponovno okupi svoj narod?

Dana 4. travnja 1967. godine, godinu dana prije nego što je ubijen, Martin Luther King je govorio u
crkvi Riverside u New York Cityju. Te je veĉeri rekao: «Nikada više ne bih mogao podići glas protiv
nasilja potlaĉenih u getima, a da prvo ne progovorim jasno o najvećem nasilniku u današnjem svijetu
- svojoj vlastitoj vladi.»

Da li se tijekom trideset i šest godina od 1967. do 2003. dogodilo išta što bi ga navelo da promijeni
mišljenje? Ili bi bio još ĉvršći u svome uvjerenju nakon javnih i tajnih ratova i ĉinova masovnih
ubijanja u koje su se sve vlade njegove zemlje redom, i republikanske i demokratske, upuštale od tada?

Nemojmo zaboraviti da Martin Luther King mlaĊi nije zapoĉeo militantno. On je zapoĉeo kao
Nagovaraĉ, kao Vjernik. Godine 1964. dobio je Nobelovu nagradu za mir. Mediji su ga predstavljali
kao primjer crnog voĊe, za razliku od, na primjer, militantnijeg Malcolma X. Tek je tri godine kasnije
Martin Luther King javno povezao rasistiĉki rat vlade SAD-a u Vijetnamu s njezinim rasistiĉkim
politikama kod kuće.

Tri godine kasnije je beskompromisnim, militantnim govorom osudio ameriĉku invaziju na

Vijetnam. Rekao je: «Stalno nas suoĉavaju s okrutnom ironijom promatranja crnaca i bijelaca na
televizijskim ekranima kako zajedno ubijaju i umiru, za drţavu koja nije bila u stanju pobrinuti se da
zajedno sjede u istim školama. I tako ih gledamo kako u brutalnoj solidarnosti spaljuju kolibe
sirotinjskog sela, ali shvaćamo da u Chicagu teško da bi ţivjeli u istoj ulici.»

New York Times je ponudio izvjesnu divnu protulogiju rastućim proturatnim osjećajima meĊu crnim
Amerikancima: «U Vijetnamu», rekli su, «cmcima je po prvi put dana prilika da odrade svoj dio
borbe za svoju zemlju.»

42
Pritom nije spomenuo primjedbu Martina Luthera Kinga da «u Vijetnamu umire dvostruko više
crnaca nego bijelaca u odnosu na njihov udio u stanovništvu)). Nije spomenuo da, kad se mrtvaĉke
vreće vraćaju kući, neki od crnih vojnika bivaju pokopani u segregiranim grobovima u juţnim
drţavama SAD-a.

Što bi Martin Luther King mlaĊi danas rekao o ĉinjenici da federalna statistika pokazuje da crni
Amerikanci, koji ĉine 12 posto stanovništva Amerike ĉine 21 posto ukupnih oruţanih sila i 29 posto
vojske SAD-a?

Moţda bi na to gledao pozitivno i vidio to kao najdjelotvornije afirmativno djelovanje?

Što bi on rekao o tome kako je, nakon što su se tako teško borili da dobiju pravo glasa, danas 1,4
milijuna crnih Amerikanaca, što znaĉi 13 posto svih crnaca u dobi u kojoj imaju pravo glasa, izgubilo
pravo glasa zbog toga što su osuĊeni za kaznena djela?

Ali najrelevantnije pitanje od svih je: što bi Martin Luther King mlaĊi rekao onim crncima i
crnkinjama koji ĉine petinu oruţanih snaga Amerike i skoro trećinu vojske SAD-a?

Crnim vojnicima koji su se borili u Vijetnamu, Martin Luther King mlaĊi je rekao: «Kad dajemo
savjete mladim ljudima u vezi sluţenja vojske, moramo im objasniti ulogu naše drţave u Vijetnamu i
izazvati ih s alternativom prigovora savjesti».

U travnju 1967. godine, na golemim antiratnim demonstracijama na Manhattanu, Stokely Carmichael

je opisao novaĉenje kao «bijelce koji šalju crnce u rat protiv ţutih kako bi obranili zemlju koju su oteli
od crvenih.»

Što se promijenilo? Osim, naravno, što je obavezno novaĉenje postalo sirotinjsko novaĉenje -
drukĉija vrsta prisile.

Bi li Martin Luther King danas rekao da su invazije na Irak i Afganistan i njihove okupacije na bilo
koji naĉin moralno razliĉite od invazije vlade SAD-a na Vijetnam? Bi li rekao da je pravedno i
moralno sudjelovati u tim ratovima? Bi li rekao da je ispravno za vladu SAD-a to što je godinama
politiĉki i financijski podrţavala diktatora kao što je Saddam Hussein, dok je on poĉinjao svoje
najgore zloĉine protiv Kurda, Iranaca i Iraĉana u 1980- im godinama, kad je on bio saveznik protiv
Irana?

I kad je taj diktator poĉeo odbacivati uzde, kao što je Saddam Hussein uĉinio, bi li on rekao da je
ispravno zaratiti se s Irakom, ispaliti nekoliko stotina tona osiromašenog urana na njegova polja,
oštetiti njegove sustave opskrbe vodom, postaviti reţim ekonomskih sankcija koji je rezultirao smrću
pola milijuna djece, upotrijebiti UN-ove inspektore za oruţje kako bi prisilili Irak da se razoruţa,
zavaravati javnost u pogledu arsenala oruţja za masovno uništenje koja mogu biti upotrijebljena
svakoga trenutka, i onda, kada je zemlja već baĉena na koljena, poslati napadaĉku vojsku da je
pokori, okupira, ponizi njezine ljude, preuzme nadzor nad njezinim prirodnim resursima i
infrastrukturom, i dodijeliti ugovore vrijedne stotine milijuna dolara ameriĉkim korporacijama kao
što je Bechtel?

Kada je govorio protiv Vijetnamskog rata, Martin Luther King je ukazao na neke veze koje se danas
mnogi ne usude povezivati. Rekao je: «Problem rasizma, problem ekonomske eksploatacije i
problem rata su meĊusobno povezani. To su tri zla koja su meĊusobno povezana.» Bi li danas rekao
ljudima da je sasvim u redu da vlada SAD- a izvozi svoje okrutnosti - svoj rasizam, svoje ekonomsko
nasilje i svoju ratnu mašineriju siromašnijim zemljama?

Bi li rekao da se crni Amerikanci moraju boriti za svoj pravedni udio u ameriĉkom kolaĉu i da je, što
veći taj kolaĉ bio, to bolji i njihov udio - bez obzira na groznu cijenu koju narodi Afrike, Azije,

43
Bliskog Istoka i Latinske Amerike plaćaju za ameriĉki naĉin ţivota? Bi li podrţavao nasaĊivanje
velikog ameriĉkog sna na svoj vlastiti san, koji je bio vrlo razliĉit, vrlo lijepa vrsta sna? Ili bi vidio to
kao oskrnavljenje sjećanja na njega i na sve za što se bio zalagao?

Borba crnih Amerikanaca za graĊanska prava dala nam je neke od najveliĉanstvenijih politiĉkih
boraca, mislilaca, javnih govornika i pisaca našeg doba. Martin Luther King mlaĊi, Malcolm X,
Fannie Lou Hamer, Ella Baker, James Baldwin, i naravno, divni, ĉarobni, mitski Muhamed Ali.

Tko je naslijedio njihovo mjesto?

Bi li to mogli biti oni poput Colina Powella? Condoleezzae Rice? Michaela Powella?

Oni su toĉna suprotnost ikonama ili uzorima. Oni djeluju kao utjelovljenje snova crnaca o
materijalnom uspjehu, ali u stvari predstavljaju Veliku Izdaju. Oni su uniformirani vratari koji ĉuvaju
ulaze u svjetlucavu balsku dvoranu protiv navale i guţve tamnijih rasa. Njihova uloga i svrha je da ih
pokazuje Bushova administracija koja ţeli dobiti zasluge za dobra djela u svojim rasistiĉkim ratovima
i Afriĉkim safarijima.

Ako su oni nove ikone crne Amerike, onda stare treba odbaciti, jer oni ne spadaju u isti Panteon. Ako
su to nove ikone crne Amerike, onda moţda nezaboravni prizor koji Mike Marqusee opisuje u svojoj
divnoj knjizi «Pjesma iskupljenja» (originalni naziv: ((Redemption Song», op.prev.) - starog
Muhameda Alija zahvaćenog Parkinsonovom bolešću, kako reklamira starosnu mirovinu -
simbolizira ono što se dogodilo crnoj sili, ne samo u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, nego po
ĉitavom svijetu.

Ako Cma Amerika doista ţeli odati poĉast svojim pravim junacima i svim onim neopjevanim ljudima
koji su se borili uz njih, ako im svijet ţeli odati poĉast, onda je vrijeme da krenemo marširati na
Washington. Opet. Odrţavajući nadu na ţivom - za sve nas.

(Ovo je tekst petnaestominutnog radijskog eseja koji je emitirao BBC Radio 4, 25. kolovoza
2003. godine. U ovoj verziji koriste se direktni citati. BBC je odlučio da je zakonski obavezan
koristiti samo parafraze Kingovih riječi jer postoje autorska prava koja ograničavaju
korištenje Kingovih javnih govora.)

44
bilješke_______________________________________________________

1
Vlada Indije planira izgraditi trideset velikih, 135 srednjih i 3.000 malih brana na Narmadi kako bi
stvarale elektriĉnu energiju, a u tom će procesu 400.000 ljudi biti iseljeno. Više informacija moţete
naći na http://www.narmada.org.
2
Vidi http://www.jang.com.pk/thenews/spedition/pak-india/ accord.htm.
3
Aktivisti su prekinuli svoj post 18. lipnja 2002., nakon što je uspostavljena nezavisna komisija da
bi razmotrila pitanje ponovnog naseljavanja. Više informacija moţete naći na http:/
/www.narmada.org/nba-press-releases;jun-2002/ fast.ends.html.
4
Vidi John Berger, Ways of Seeing (New York: Penguin, 1990.)
5
Vidi Damon Johnston, “U.S. Hits Back Inspirations”, The Advertiser, 22 September 2001, str. 7.
6
Vidi John Pomfret, “Chinese Working Overtime to Sew U.S. Flags”, Washington Post, 20. rujna
2001., str. A14. (op. prev. - “Kinezi rade prekovremeno šivajući ameriĉke zastave”)
7
Vidi “Democracy: Who‟s She When She‟s at Home” u The Algebra of Infinite Justice (London:
Flamingo, 2002), str. 235.
8
Vidi David E. Sanger, “Bin Laden is Wanted in Attacks, „Dead or Alive,‟ President Says”, New
York Times, 18. rujna 2001, str. Al; i John F. Bums, “10-month Afghan Mystery: Is bin Laden Dead or
Alive?”, New York Times, 30. rujna 2002., str. AL
9
Vidi bazu podataka Associated Pressa o onima za koje je potvrĊeno da su umrli, za koje se smatra
da su umrli ili su prijavljeni kao nestali u teroristiĉkim napadima 11. mjna (http:/ /attacks victims
.ap.org/totals. asp).
10
Citirano u Seymour M. Hersh, The Price of Power: Kissinger in the Nixon White House (New
York: Summit Books, 1983), str. 265.
11
Vidi Čile: Drugi 11. rujna, urednici: Pilar Aguilera i Ricardo Fredes (New York: Ocean Press,
2002); Amnesty International, “The Case of Augusto Pinochet” (http://www.amnestyusa.org/
countries/chile/pinochet_case.html).
12
Clifford Krauss, “Britain Arrests Pinochet to Face Charges by Spain”, New York Times, 18.
listopada 1998., str. 1: 1; National Security Archive (op.prev. = Arhiva Drţavne sigurnosti), “Chile:
16,000 Secret U.S. Documents Declassified,” Press Release, 13. studenog 2000.
(http://www.gwu.edu/~nsarch news/20021113/); i odabrani dokumenti na internet stranicama Arhive
Drţavne sigurnosti (http://www.gwu.edu/~nsarchiv/ news/20021113/#docs).
13
Kissinger je to rekao Pinochetu na sastanku Organizacije Ameriĉkih Drţava (Organization of
American States) u Santijagu, Ĉile, 8. lipnja 1976. Vidi Lucy Kosimar, “Kissinger Covered Up Chile
Torture”, Observer, 28. veljaĉe 1999., str. 3. (op.prev. - “Kissinger je prikrivao muĉenja u Ĉileu”).
14
Od povijesnih knjiga, vidi izmeĊu ostalog: Eduardo Galeano, Open Veins of Latin America: Five
Centuries of the Pillage of a Continent (op.prev. - “Otvorene vene Latinske Amerike: pet stoljeća
pljačkanja kontinenta), 2. izdanje, prijevod Cedric Belfrage (New York: Monthly Review Press,
1998.); Noam Chomsky, Turning the Tide: U.S. Intervention in Central America and the Struggle for
Peace, 2. izdanje (Boston: South End Press, 1985); Noam Chomsky, The Culture of Terrorism
(Boston: South End Press, 1983); i Gabriel Kolko, Confronting the Third World: United States
Foreign Policy, 1945-1980. (op.prev. - “U sukobu s trećim svijetom: vanjska politika Sjedinjenih
Američkih Drţava 1945.-1980. ”) (New York: Pantheon, 1988.).
15
Kao propagandni potez, Škola Amerika (SOA - School of Americas) se 17. sijeĉnja 2001. godine
preimenovala u Institut za sigurnosnu suradnju za zapadnu hemisferu (WHISC - Western Hemisphere

45
Institute for Security Cooperation). Vidi Jack Nelson-Pallmeyer, School of Assassins: Guns, Greed
and Globalization (op.prev. - “Škola ubojica: pištolji, pohlepa i globalizacija ”) 2. izdanje (New
York: Orbis Books, 2001); Michael Gormley, “Army School Faces Critics Who Call It
Training Ground for Assassins”, Associated Press, 2. svibnja 1998.; School of the Americas Watch
(http://222.soaw.org).
16
O tim intervencijama vidi meĊu ostalim izvorima i: Noam Chomsky, American Power and the
New Mandarins, 2. izdanje (New York: New Press, 2002); Noam Chomsky, At War With Asia
(op.prev. - “U ratu s Azijom”), (New York: Vintage Books, 1970.) i Howard Zinn, Vietnam: The
Logic of Withdrawal, 2. izdanje (Cambridge, mass: South end Press, 2002.).
17
Vidi Samih K. Farsoun i Christina E. Zacharia, Palestine and the Palestinians (Boulder, Colorado:
Westview Press, 1997.), str. 10.
18
Deklaracija Balfour nalazi se u Farsoun i Zacharia, Palestine and the Palestinians, 2. dodatak, str.
320.
19
Citirano u Noam Chomsky, Fateful Triangle: The United States, Israel, and the Palestinians, 2.
izdanje (Cambridge, Mass.: South End Press, 2000.) str. 90.
20
Citirano u uvodniku, “Scurrying Towards Bethlehem”, New Left Review 10,2nd series
(srpanj/kolovoz 2001.) str. 9, bilješka 5.
21
Citirano u Farsoun i Zacharia, Palestine and the Palestinians, str. 10 i 243.
22
ibid, str. Ill i 123.
23
ibid, str. 116.
24
Vidi Chomsky, Fateful Triangle, str. 103-107,118-132 i 156-160.
25
Samo izmeĊu 1987. i 2002. godine ubijeno je više od 2.000 Palestinaca. Vidi B‟Tselem (The
Israeli Information Center for Human Rights in the Occupied Territories - op.prev.= Izraelski
informativni centar za ljudska prava na okupiranim teritorijima), “Palestinians Killed in the Occupied
Territories”, tablica (http://www.btselem.org/English/Statistics/ TotalCasualtie s. asp).
26
Vidi Naseer H. Aruri, Dishonest Broker: The United States, Israel and the Palestinians
(Cambridge, Mass.; South End Press, treba izaći); Noam Chomsky, World Orders Old and New, 2.
izdanje (New York: Columbia University Press, 1996.).
27
Vidi Nick Anderson, “House Panel Increases Aid for Israel, Palestinians”, Los Angeles Times, 10.
svibnja 2002, str. Al; Aruri, Dishonest Broker, dodatak 1 i dodatak 2; i Anthony Amove i Ahmed
Shawki, “Foreword”, The Struggle for Palestine, urednik Lance Selfa (Chicago: Haymarket Books,
2002.), str. xxv.
28
Ĉlanak 27. Povelje Islamskog pokreta otpora (Hamasa), citirano u Farsoun i Zacharia, Palestine
and the Palestinians, dodatak 13, str. 339.
29
George W. Bush, ‟‟Text of Bush‟s Speech: ‟It Is Iraq Against the World‟” (op.prev. -“Tekst
Bushovog govora: ‟To je Irak protiv svijeta‟”), Los Angeles Times, 12. rujna 1990., str. A7.
30
Vidi Glenn Frankel, “Iraq Long Avoided Censure on Rights”, Washington Post, 22. mjna 1990.,
str. Al.
31
Vidi Christopher Dickey i Evan Thomas, “How Saddam Happened”, Newsweek, 23. rujna 2002,
str. 35-37.
32
Vidi Anthony Amove, Introduction, Iraq Under Siege: The Deadly Impact of Sanctions and War
(op.prev.= Uvod, Irak pod opsadom: Smrtonosni utjecaj sankcija i rata), 2. izdanje, Anthony Amove
(Cambridge, Mass.: South End Press; London: Pluto Press, 2002), str. 20.

46
33
Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 221-222.
34
Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 17, 205.
35
Vidi Thomas J. Nagy, “The Secret Behind the Sanctions: How the US Intentionally Destroyed
Iraq‟s Water Supply” (op.prev. = “Tajna iza sankcija: Kako je SAD namjerno uništio iraĉku zalihu
vode”), The Progressive 65: 9 (mjan 2001.).
36
Vidi Amove, Iraq Under Siege, str. 121 i 185-203. Vidi takoĊer Nicholas D. Kristof, ‟‟The Stones
of Baghdad”, New York Times, 4. listopada 2002, str. A27.
37
Leslie Stahl, “Punishing Saddam”, producent Catherine Olian, CBS, 60 Minutes, 12. svibnja 1996.
38
Elisabeth Bumiller, “Bush Aides Set Strategy to Sell Policy on Iraq”, New York Times, 7. rujna
2002., str. A1.
39
Richard Perle, “Why the West Must Strike First Against Saddam Hussein” (op.prev.= “Zašto
Zapad mora prvi napasti Saddama Husseina”), Daily Telegraph (London), 9. kolovoza 2002., str. 22.
40
Vidi Alan Simpson i Glen Rangwala, “The Dishonest Case for a War on Iraq”, 27. rujna 2002.
(http:// www.traprockpeace.org/counter-dossier.html) i Glen Rangwala, “Notes Further to the
Counter-Dossier”, 29. rujna 2002. (http://www.traprockpeace.org/counter-dossier.html#notes).
41
George Bush, “Bush‟s remarks on U.S. Military Strikes in Afghanistan”, New York Times, 8.
listopada 2001., str. B6.
42
Vidi Paul Watson, “Afghanistan Aims to Revive Pipeline Plans”, Los Angeles Times, 30. svibnja
2002., str. Al; Ilene R. Prusher, Scott Baldauf i Edward Girardet, “Afghan Power Brokers,” Christian
Science Monitor, 10. lipnja 2002., str. 1.
43
Vidi Lisa Fingeret et al., «Markets Worry That Conflict Could Spread in Area That Holds
Two-Thirds of World Reserves)), Financial Times (London), 2. travnja 2002. str. 1
44
Thomas L. Friedman, “Craziness Pays”, New York Times, 24. veljaĉe 1998., str. A21.
45
Thomas L. Friedman, The Lexus and the Olive Tree: Understanding Globalization (New York:
Farrar, Strauss & Giroux, 1999.), str. 373.
46
Statistika iz Joseph E. Stiglitz, Globalization and Its Discontents (New York i London: W.W.
Norton, 2002), str. 5; Noam Chomsky, Rogue States: The Rule of Law in World Affairs (Cambridge,
Mass.: South End Press, 2000.), str. 214; i Noreena Hertz, “Why Consumer Power is Not nough ”,
New Statesman, 30. travnja 2001.
47
MeĊu mnogim ugovorima i sporazumima koje Sjedinjenje Ameriĉke Drţave nisu potpisale,
ignoriraju, krše ili ne poštuju su: MeĊunarodni ugovor UN-a o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (UN International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, 1966.); Konvencija
UN-a o pravima djeteta (CRC - UN Convention on the Rights of the Child); Konvencija UN-a o
eliminaciji svih vrsta diskriminacije protiv ţena (CEDAW - UN Convention on the Elimination of All
Forms of Discrimination Against Women); sporazumi koji odreĊuju nadleţnost za meĊunarodni
kazneni sud (ICC - International Criminal Court); i Antibalistiĉki ugovor o projektilima s Rusijom iz
1972. (Anti-Ballistic Missile Treaty with Russia); Ugovor o zabrani opseţnog testiranja (CTBT -
Comprehensive Test Ban Treaty); i Kyoto protokol koji regulira emisije plinova koji izazivaju efekt
staklenika.
48
Vidi David Cole i James X. Dempsey, Terrorism and the Constitution: Sacrificint Civil Liberties
in the Name of National Security (op.prev. = Terorizam i ustav: ţrtvovanje graĎanskih sloboda u ime
drţavne sigurnosti) (New York: New Press, 2002.).
49
Luke Harding, “Elusive Mullah Omar „Back in Afghanistan‟”, Guardian (London, 30. kolovoza

47
2002, str. 12.)
50
Vidi Human Rights Watch, “Opportunism in the Face of Tragedy: Repression in the Name of
Anti-Terrorism” (op.prev. = Ĉuvari ljudskih prava, “Oportunizam pri suoĉenju s tragedijom:
represija u ime antiterorizma) (http://www.hrw.org/ campaigns/september 11
/opportunismwatch.htm).
51
Ministar obrane Donald Rumsfield, Special Defense Brief- ing, “Developments Concerning
Attacks on the Pentagon and the World Trade Center Last Week”, Federal News Service, 20. rujna
2001. (op.prev. = Posebni obrambeni informativni sastanak, “Zbivanja koja se tiĉu napada na
Pentagon i Svjetski trgovaĉki centar koji su se dogodili prošlog tjedna”, Federalna sluţba vijesti)
52
R. W. Apple, Jr.; “Bush Appears in Trouble Despite Two Big Advantages”, New York Times, 4.
kolovoza 1988., str. A1. Bush je to rekao odbijajući se ispriĉati za rušenje iranskog putniĉkog
zrakoplova pri ĉemu je poginulo 290 putnika. Vidi Lewis Lapham, Theater of War (New York: New
Press, 2002.), str. 126.
53
Chomsky bi bio prvi koji je ukazao na to da drugi pioniri u analizi medija ukljuĉuju njegovog
ĉestog koautora Edwarda Hermana, Bena Bagdikiana (ĉiji klasik iz 1983. The Media Monopoly daje
prikaz potiskivanja djela Counter-Revolutionary Violence, od Chomskoga i Hermana) te Herberta
Schillera.
54
Paul Betts, “Ciampi Calls for Review of Media Laws,” Financial Times (London), 24. srpnja
2002, str. 8. Za pregled Berlusconijevih posjeda, vidi Ketupa.net Media Profiles: http:/
/www.ketupa.net/berlusconi 1 .htm.
55
Vidi Sabin Russel, “U.S. Push for Cheap Cipro Haunts AIDS Drug Dispute”, San Francisco
Chronicle, 8. studenog 2001., str. A13; Frank Swoboda i Martha McNeil Hamilton, “Congress Passes
$ 15 Billion Airline Bailout”, Washington Post, 22. rujna 2001., str. Al.
56
Predsjednik George W. Bush Jr., ‟‟President Bush‟s Address on Terrorism Before a Joint Meeting
of Congress”, New York Times, 21. rujna 2001., str. B4.
57
Dan Eggen, “Ashcroft Invokes Religion In U.S. War on Terrorism”, Washington Post, 20. veljaĉe
2002., str. A2.
58
Predsjednik George W. Bush Jr., ‟‟Bush‟s Remarks on U.S. Military Strikes in Afghanistan”, New
York Times, 8. listopada 2001, str. B6.
59
Predsjednik George W. Bush Jr., Remarks at FBI Headquarters, Washington, D.C., 10. listopada
2001, Federal Document Clearinghouse.
60
Vidi Howard Zinn, A People s History of the United States: 1492 - Present (op.prev. = Narodna
povijest Sjedinjenih Američkih Drţava: od 1492 do današnjih dana), izdanje za 20. godišnjicu (New
York: HarperCollins, 2001.).
61
Bob Marley i N.G. Williams (a.k.a. King Sporty), “Buffalo Soldier”.
62
Noam Chomsky, “The Manufacture of Consent”, u The Chomsky Reader, urednik James Peck
(New York: Pantheon, 1987.) str. 121-122.
63
Vidi Jim Miller, “Report From the Inferno” (op.prev. = “Izvještaj iz pakla”), Newsweek, 7. rujna
1981., str. 72., Review of Committee for the Compilation of Materials on Damage Caused by the
Atomic Bombs in Hiroshima and Nagasaki, Hiroshima and Nagasaki: The Physical, Medical and
Social Effects of the Atomic Bombings (New York: Basic, 1981.). (op.prev. = Pregled Komisije za
kompilaciju materijala o šteti koju su uzrokovale atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju, Hirošima
i Nagasaki: fizički, medicinski i društveni efekti atomskog bombardiranja).
64
David E. Sanger, “Bush to Formalize a Defense Policy of Hitting First”, New YorkTimes, 17.

48
lipnja 2002., str. A1.; David E. Sanger, “Bush Renews Pledge to Strike First to Counter Terror
Threats”, New York Times, 20. srpnja 2002., str. A3. Vidi takoĊer The National Security Strategy of
the United States of America, 20. rujna 2002.: http://www.whitehouse.gov/nsc/ nss.html.
65
Vidi Terence O‟Malley, “The Afghan Memory Holds Little Room for Trust in US”, Irish Times,
15. listopada 2001., str. 16.
66
Vidi Anthony Amove, urednik, Iraq Under Siege: The Deadly Impact of Sanctions and War, 2.
izdanje (Cambridge, Mass.: South End Press; London: Pluto Press, 2002.).
67
Vidi Noam Chomsky, “Memories”, pregled u In Retrospect od Roberta McNamare (New York:
Times Books, 1995), u ĉasopisu Z (srpanj - kolovoz 1995.). Dostupno na intemetu na
http://www.zmag.org/.
68
“Myth and Reality in Bloody Battle for the Skies”, Guardian (London), 13. listopada 1989, str. 15.
69
Bill Keller, “Moscow Says Afghan Role Was Illegal and Immoral”, New York Times, 24. listopada
1989., str. Al.
70
Noam Chomsky, “Afghanistan and South Vietnam”, in The Chomsky Reader, urednik Peck, str.
225.
71
Samuel P. Huntington, “The Bases of Accommodation”, Foreign Affairs 46: 4 (1968.): 642-656.
Cititano u Noam Chomsky, At War with Asia (New York: Vintage Books, 1970.), str. 87.
72
Samuel P. Huntington, “The Clash of Civilizations?”, Foreign Affairs 72: 3 (Ljeto 1993.), str.
22-49.
73
Huntington, “The Bases of Accommodation”, Cititano u Chomsky, At War with Asia, str. 87.
74
T. D. Allman, “The Blind Bombers”, Far Eastern Economic Review 75: 5 (29 sijeĉnja 1972.), str.
18-20. Citirano u Noam Chomsky, For Reasons of State (New York: New Press, 2003.), str. 72.
75
Chomsky, For Reasons of State, str. 27; Chomsky, At War with Asia, str. 87; i Lapham Theater of
War, str. 145.
76
T. D. Allman, “The War in Laos: Plain Facts,” Far Eastern Economic Review 75. 2 (8. sijeĉnja
1972.), str. 16. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 173-174.
77
Chomsky, For Reasons of State, str. 18. Vidi takoĊer Noam Chomsky, “The Pentagon Papers as
Propaganda and as history”, u Noam Chomsky i Howard Zinn, urednici, The Pentagon Papers: The
Defense Department History of the United States Decisionmaking on Vietnam: The Senator Gravel
Edition: Critical Essays (Boston: Beacon Press, 1971-1972.), svezak 5, str. 79-201.
78
Chomsky, For Reasons of State, str. 67. i 70.
79
William Pfaff, Condemned to Freedom: The Breakdown of Liberal Society (New York: Random
House, 1971.), str. 75- 77. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 94.
80
Pfaff, Condemned to Freedom, str. 75-77., Chomsky, For Reasons of State, str. 94-95.
81
The Pentagon Papers, svezak 4, str. 43. Citirano u Chomsky, For Reasons of State, str. 67.
82
Philip Jones Griffiths, Vietnam Inc., 2. izdanje (New York: Phaidon, 2001.). Prvo izdanje citirano
u Chomsky, For Reasons of State, str. 3-4.
83
Noam Chomsky, intervju s Jamesom Peckom, u The Chomsky Reader, urednik Peck, str. 14.
84
Vidi Ranjit Devraj, “Asia‟s „Outcast‟ Hurt By Globalization”, Inter Press Service, 6. sijeĉnja
2003.; Statesman News Service, “Farm Suicide Heat on Jaya”, The Statesman (India), 9. sijeĉnja
2003.; i “‟Govt. Policies Driving Farmers to Suicide?”, The Times of India, 4. veljaĉe 2002.

49
85
Vidi “Govt, ‟s Food Policy Gets a Reality Check from States”, Indian Express, 11. sijeĉnja 2003.;
i Parul Chandra, “Victims Speak of Hunger, Starvation Across Country”, The Times of India, 11.
sijeĉnja 2003.
86
Vidi “Democracy: Who Is She When She‟s at Home?”. Vidi takoĊer Pankaj Mishra, “The Other
Face of Fanaticism”, New zens Tribunal, Crime Against Humanity: An Inquiry Into the Carnage of
Gujarat, 2 sveska (Mumbai, India: Citizens for Justice and Peace, 2002.).
87
Vidi Edward Luce, “Gujarat Win Likely to Embolden Hindu Right”, Financial Times (London),
16. prosinca 2002., str. 8.
88
Vidi Oscar Olivera, “The War Over Water in Cochabamba, Bolivia”, “Services for All?”, prevela
Florencia Belvedere, predstavljeno na Konferenciji projekta općinskih usluga (MSP - Municipal
Services Project Conference), Juţna Afrika, 15- 18. svibnja 2002.,
http://qsilver.queensu.ca/~mspadmin/pages/ Conferences/Services/Olivera.htm.
89
Vidi Tom Lewis, “Contagion in Latin America”, International Socialist Review 24
(srpanj-kolovoz 2002.).
90
Vidi Julian Borger i Alex Bellos, “US „Gave the Nod‟ to Venezuelan Coup”, Guardian (London),
17. travnja 2002. str. 13.
91
Vidi David Sharrock, “Thousands Protest in Buenos Aires as Economic Woes Persist”, The Times
(London), 21. prosinca 2002., str. 18.
92
Vidi Mary McGrory, “‟A River of Peaceful People?,” Washington Post, 23. sijeĉnja 2003., str.
A21.

Arundhati Roy roĊena je 1961. godine u

Bengalu, u Indiji, a odrasla je u Kerali. Diplomirala
je arhitekturu u Delhi School of Architecture, ali je
umjesto toga postala scenaristica i pisala scenarije
za filmove i televizijske emisije u Indiji. Ţivi u
Delhiju sa svojim muţem, filmskim radnikom
Pradeepom Kishenom.
Arundhati Roy postala je svjetski poznata
spisateljica, prvo kao autorica romana Bog malih
stvari koji je osvojio Bookerovu nagradu, a onda
kao aktivistica koja vodi kampanje i koja je
inspiracija svima onima koji ţele pruţiti podršku
siromašnima i ugnjetavanima te progovoriti protiv
sadašnje vlasti.

50