Vođenje

1. Vlastitim riječima definiraj pojmove vođa i vođenje.

Vođa je pojedinac koji ima sposobnost motivirati i inspiritati druge osobe da slijede
njegov cilj i izvršavaju grupne zadatke s ciljem ostvarenja konačnog cilja. Vođenje je
sposobnost poticanja sljedbenika da prihvate određenje zadatke i izvršavaju ih
dobrovoljno s ciljem ostvarenja početne vizije.
2. Nabroji i objasni osnovne grupe aktivnosti koje čine vođenje.
Grupe aktivnosti su:
 Vodstvo (utjecanje na ljude u smislu usmjeravanja njihvoih vještina i snaga na
ostvarivanje ciljeva tvrtke)
 Motiviranje zaposlenih (vođa svojom aktivnošću i usmjerenošću ka cilju stoji
ispred grupe sljedbenika kako bi ih inspirirao i motivirao te na taj način potaknuo
da svojevoljno pridonose u ostvarenju zajedničkih ciljeva)
 Interpersonalni procesi, grupe i konfilkti (vođa mora razumjeti ponašanje
pojedinaca unutar grupe, njihove stavove, osobnost i vrijednosti kako bi bolje
shvatio međuljudske odnose u grupi i na vrijeme spriječio konfilkte sljedbenika)
 Komuniciranje (dobra komnikacija s grupom kao cjelinom kao i sa sljedbenicima
pojedinačno ključna je stavka za napredak i sprječavanje mogućih nejasnoća,
loših raspodjela dužnosti, ali i konflikata)
3. Objasni razliku između autokratskog i demokratskog vodstva.
U autokratskom stilu vodstva vođra ima potpunu i neogranienu vlast dok su sljedbenici
ovisni o njemu, ne mogu davati svoje mišljenje i moraju izvršavati naredbe vođe. Ovaj
oblik vodstva karakteriziran je snažnom kontrolom i jakom disciplinom, ali može
prouzročiti lošu komunikaciju, konflikte i lošiju adaptaciju na promjenjive uvjete okoline
u razvoju poduzeća.
Kod demokratskog vodstva vođa se smatra članom grupe i daje inicijativu i prijedloge o
kojima se razmatra. Svi su učesnici grupe jednako aktivni u planiranju i izvršavanju
zadataka. Vođa ima ograničenu vlast i autoritet čime se smanjuje mogućnost izricanja
sankcija podređenima. Također, demokratski stil može dovesti do sporog donošenja
odluka i gubitka sposobnosti individualne inicijative.
4. Objasni funkcionalna načela temeljem kojih lider funkcionira u organizaciji.
Zadaća lidera je osigurati skupini ljudi koju vodi doprinos na način da prepoznaje
kvalitete pojedinaca te ih motivira, usmjerava i aktivira ka izvršavanju specifičnih
zahtjeva s ciljem postizanja željenih grupnih ciljeva. Lider mora osigurati zaposlenicima
prostor i ugodnu radnu atmosferu te okolinu u kojoj oni mogu sa zadovoljstvom obavljati
aktivnosti koje vode ostvarenju postavljenih ciljeva. Najbitnija je stavka prepoznati i
provesti sposobnosti svih pojedinaca na izvršavanje zadataka za koje su kompetentni i u
kojima mogu ostvariti dobre rezultate.
5. Nabroji i objasni ciljeve vođenja unutar organizacije orijentirane na ljude.
Ciljevi orijentirani na ljude podrazumijevaju oblikovanje vrijednosti kako grupe kao
cjeline tako i svakog pojedinca s ciljem motiviranja svih sudionika i usmjeravanjem
prema željenim ciljevima. Ovaj tip vodstva prepoznaje važnost ljudi, njihovu uključenost
u skupinu te korisnost za izvršenje zadataka. Naglasak se stavlja na ljude, njihove
karakteristike, osobine i talente koji se nastoje prepoznati i usmjeriti ka ostvarenju
ciljeva. Važna je dobra komunikacija među zaposlenicima te stimulirajuća radna
atmosfera koja ih potiče na prijenos znanja i učenje novoga. Zaposlenici se potiču i
motiviraju kako bi uložili što veći trud i izborili međusobno za unaprjeđenje.
6. Nabroji i objasni ciljeve vođenja unutar organizacije orijentirane na rezultat.
Kod vođenja orijentiranog na rezultat naglasak se kontinuirano stavlja na postizanje
ciljeva što je ujedno i najbitnija stavka ovog tipa vodstva. Nastoji se osigurati dobar
menadžmentski sustav te organizirati preraspodjelu poslova i operacija važnih za
funkcioniranje skupine i ostavrenje ciljeva. Važno je osigurati dobru unutarnju i vanjsku
kominukaciju kako bi se što bolje preraspodijelili poslovi u grupi ovisno o potrebama i
stanju na tržištu i vanjskoj okolini. Često se koriste eksterni resursi i partneri koji nisu dio
skupine ukoliko njihove kvalitete mogu pridonijeti ostvarenju zacrtanog cilja.
7. Navedi i objasni tipove moći vođe.
 Legitimna moć (predstavlja formalni autoritet i utemeljena je na hijerarhijskom
položaju vođe)
 Nagradna moć (temelji se na mogućnosti vođe da nagradi sljedbenike ukoliko su
dobro izvršili neki zadatak ili iskazali lojalnost)
  Prisilna moć (vođa može sankcionirati podređene ukoliko njihovo ponašanje nije
u skladu s očekivanjima u smislu smanjenja plaće, suspendiranja na određeno
vrijeme ili pak otkazom)
 Referentna moć (temelji se na moći uzora i identificiranju sljedbenika s vođom pri
čemu se javlja osjećaj jedinstva i želje)
 Stručna moć (utemeljena je na nekim specifičnim znanjima kojima raspolaže
vođa)
8. Na koje sve načine podređeni mogu reagirati na utjecaj vođe? Objasni.
Ovisno o tome jesu li podređeni spremni slijediti vođu, oni mogu reagirati na 3 načina:
angažiranjem, udovoljavajem te otporom. Suradnici koji su lojalni, odani i privrženi vođi
izvršavat će svoje zadatke bez proturječja, odgovorno i entuzijastično. Pritom će
svojevoljno davati maksimalan doprinos u svrhu ostvarenja ciljeva. Suradnici koji će s
udovoljavanjem vršiti zadatke uglavnom će ulagati manji napor te će se manje truditi od
privrženih. Zadatke će odraditi, ali uz prosječno zalaganje. Suradnici koji pružaju otpor
zadatke neće izvršiti ili će otezati s njihovim izvršenjem. Vrijeme će trošiti na traženje
izgovora uz odugovlačenje te moguće sabotiranje i tako ugroziti izvršenje cilja.
9. Objasni ključne skupine čimbenika koji utječu na efektivnost vođenja.
Na efektivnost vođenja utječu osobine i sposobnosti vođe te podređenih i karakteristike
situacije. Za određvanje osobina vođe važan je stupanj njegova obrazovanja te stručnost u
pojedinom polju. Važno je iskustvo u vodstvu, ali i njegve prirodne karakteristike koje
određuju je li sposoban imati ulogu vođe kojeg su podređeni spremni slušati i slijediti.
Važno je da razumije potrebe, očekivanja, karakter i stil ponašanja podređenih te ih tako
lakše usmjerava ka cilju.
Najvažniju osobinu podređenih predstavlja njihov stupanj obrazovanja obzirom na koji će
im vođa moći dodijeliti zaduženja. Također je važna mentalna zrelost, odgovornost i
spremnost za izvršenje zadataka. Osobne karakteristike podređenih imaju veliku ulogu jer
oblikuju svaku osobu na poseban način što utječe na međuljudske odnose, ali i na odnos
sa samim vođom ovisno o tome koliko su spremni slušati ga i izvršavati naređenja.
Karakteristike situacije odnose se na strukturu problema odnosno trenutnog zadatka.
Svaki zadatak ima drugačije karakteristike što povlači sa sobom prilagodbu i
osmišljavanje jedistvenog pristupa za izvršenje ciljeva.
10. Navedi i objasni koje ključne sposobnosti mora imati uspješan vođa.
Uspješan vođa mora imati:
 Intuiciju (Mora znati kako reagirati ukoliko se nađe u nejasnoj situaciji u kojoj je
ishod nepoznat. Određena doza rizika uz praćenje intuicije može donijeti veliku
dobit grupi, ali može prouzročiti i dodatne probleme.)
 Usklađene vrijednosti (vrijednosti vođe moraju biti u okviru moralnih načela pri
čemu mora težiti da svi rezultati budu postignuti na legalan način. Također, prema
suradnicima i podređenima se treba ponašati jednako kako bi se ponašao i prema
nadređenima, odnosno s poštovanjem.)
 Viziju (Sposoban je oblikovati ciljeve grupe na vizionarski način pri čemu će
težiti da sami ciljevi i/ili način rješavanja zadataka na putu dostizanja cilja budu
inovativni.)
 Samorazumijevanje (Vođa mora razumjeti svoju ulogu vođe u skupini, treba
razumjeti prirodu problema i jasno postaviti ciljeve. Mora znati što može
očekivati od svakog pojedinca te mu u skladu s tim zadati zadatak koji je u stanju
izvršiti.)
 Ovlaštenje (Svaki vođa mora biti priznat od strane grupe da je upravo on zadužen
za koordinaciju poslova i s dopuštenjem ima glavnu riječ.)
11. Objasni temeljne modele vođenja.
Temeljni modeli vođenja su:
 Modeli osobina (Glavna pretpostavka je da vođe mogu biti samo osobe koje se
kao takve rađaju, tj da se ne može naučiti kako biti dobar vođa ukoliko osoba
nema talenat za vodstvo.)
 Bihevioralni modeli (Proučavaju različite stilove vodstva te istražuju
ulogu/ponašanje vođe i podređenih u autokratskom, demokratskom i Laissez-faire
vodstvu pri čemu vođe u autokratskom stilu imaju svu moć, u demokratskom
ovise o podređenima dok su kod Laissez-faire pristupa i vođa i podređeni neovisni
jedni o drugima.)
 Situacijski modeli (Temelje se na pretpostavci da uspješnost vodstva ovisi o
situaciji. Tako se primjerice ne može reći za nekog vođu da je u globalu uspješan
 ili neuspješan, već njegov uspjeh ovisi od situacije do situacije – u nekim će
situacijama biti uspješan dok će u drugima biti neuspješan. Važno je stoga znati
izgraditi organizacijsko okruženje u kojem će pojedini vođa biti djelotvoran.)
 Suvremeni pristupi vođenja (Uključuje transakcijsko [vođa preuzima inicijativu
radi postizanja željenog učinka, naglasak je na taktičkim pitanjima, pogodno je za
poduzeća koja uspješno posluju], karizmatsko [vođa zastupa viziju različitu od
postojećeg stanja i ponaša se izvan konvencionalnih okvira, pogodno za krizna
razdoblja] i transformacijsko vodstvo [naglasak na ispunjenju dugoročnih ciljeva,
generiraju se promjene i inovacije uz pristanak podređenih, pogodno za osnivanje
i rast tvrtke]

Upravljanje ljudskim potencijalima

1. Vlastitim riječima definiraj kadroviranje kao funkciju menadžmenta.

Kadroviranje odnosno upravljanje ljudskim potencijalima se odnosi na skup onih
aktivnosti menadžmenta koje su usmjerene na privlačenje, razvoj te održavanje uspješnih
kadrova unutar poduzeća. Odnosi se na znanje o kadrovima te radnim osnosima,
obrazovanje i razvoj karijere, selekciju kadrova te njihovo međusobno preplitanje i
povezanost.
2. Nabroji i ukratko objasni menadžmentska znanja i aktivnosti koje su u funkciji
kadroviranja.
To su:
 Znanja o kadrovima i radnim odnosima (Potrebno je poznavati osobine svih
kadrova kako bi se dobio što jasniji i točniji uvid u odnose među radnicima te
tako olakšalo postizanje ugodne radne atmosfere unutar poduzeća za sve
kadrove.)
 Popunjavanje i selekcija kadrova (Predstavlja postupak izbora kandidata za jedan
i/ili više poslova na temelju zahtjevnosti posla te se bira najkompetentniji
kandidat za određenu poziciju. Izbor ovisi o kandidatovim osobinama,
sposobnosti, znanju i obrazovanju, preporukama, radnim karakteristikama te
spremnosti. Izbor se najčešće vrši testovima i intervjuima.)
  Obrazovanje i razvoj karijere (Odnosi se na obuku i razvoj kadrova kako bi ih se
pripremilo na obavljanje posla ili neku specifičnu vještinu. Orijentacija je na
poslu i takva obuka ima veliku važnost za uspješnost pojedinca te samim time i
čitave tvrtke jer se razvijaju radne navike, metode rada, motiviranost i pozitivan
stav pojedinca. Također se razvija karijera svakog pojedinca koji time skuplja
iskustvo te ima veću mogućnost za napredak i višu poziciju unutar poduzeća.)
 Kompenzacije i nagrade (Podrazumijevaju novčane naknade, ali i druge
materijalne i/ili nematerijalne povlastice kojima se nastoji motivirati i nagraditi
radnike za izvršenje njihovih dužnosti. Često su to razni stimulativni dijelovi
plaće ili pak dodaci plaći, novčani bonusi, dionice tvrtke.)
3. Koja sve područja obuhvaćaju aktivnosti upravljanja ljudskim potencijalima?
Objasni.
Upravljanje ljudskim potencijalima predstavlja skup aktivnosti koje su usmjerene na
privlačenje, razvoj i održavanje kadrova, a te se aktivnosti odnose na:
 Planiranje i selekciju kadrova (Planiranjem kadrova se utvrđuju potrebe za
zaposlenjem novih kandidata na temelju analize ponude i potražnje. Selekcija se
vrši na temelju zahtjevnosti posla te se kompententnosti kandidata za određenu
poziciju. Izbor ovisi o kandidatovim osobinama, sposobnosti, znanju i
obrazovanju, preporukama, radnim karakteristikama te spremnosti. Izbor se
najčešće vrši testovima i intervjuima.)
 Procjena radnih performansi (Menadžer procjenjuje karakteristike zaposlenika na
objektivan i znanstven način te im na temelju rezultata dodijeljuje pozicije na
kojima mogu najbolje iskoristiti svoje talente.)
 Obuka i razvoj kadrova (Na taj se način kadrovi pripremaju na obavljanje posla ili
neku specifičnu vještinu. Orijentacija je na poslu i takva obuka ima veliku važnost
za uspješnost pojedinca te samim time i čitave tvrtke jer se razvijaju radne navike,
metode rada, motiviranost i pozitivan stav pojedinca.)
 Upravljanje kompenzacijama (Podrazumijeva raspodjelu novčanih naknada, ali i
drugih materijalne i/ili nematerijalnih povlastica kojima se radnici nastoje
motivirati i nagraditi za uspješno izvršenje zadataka. Često su to razni stimulativni
dijelovi plaće ili pak dodaci plaći, novčani bonusi, dionice tvrtke.)
  Radni odnosi (Označavaju odnos radnik-poslodavac pri čemu zaposlenik
posjeduje individualni ugovor o radu, ali se poziva i na kolektivni ugovor na
nacionalnoj razini. Kolektivnim se ugovoromutvrđuje plaća, radno vrijeme,
zaštita na radu te socijalna zaštita, radni staž, disciplinske ovlasti i sindiklanu
sigurnost.)
4. Objasni proces planiranja i regrutiranja kadrova kao aktivnost u sklopu upravljanja
ljudskim potencijalima.
Regrutiranje obuhvaća plairanje i prognoziranje budućih kadrova na osnovi tekućih
potreba za kadrovima. Pogledom na budućnost mogu se prognozirati i buduće potrebe za
kadrovima na temelju analize ponude i potražnje na tržištu. Na osnovu definiranja
kratkoročnih i dugoročnih potreba za kadrovima formuliraju se strategije ljudskih resursa.
Ove stavke uvelike ovise jedne o drugima te je stoga bitno njihovo vrednovanje i učestalo
ažuriranje kako bi se što bolje zadovoljile potrebe za svježim kadrovima i/ili dodatnim
obrazovanjem postjećih kadrova unutar tvrtke.
5. Objasni selekciju kadrova kao aktivnost u sklopu upravljanja ljudskim potencijalima.
Selekcija predstavlja postupak izbora kandidata za jedan ili više poslova, a ovisi o
zahtjevnosti posla te o osobinama kandidata koji mogu ili ne mogu zadovoljiti kriterije
potrebne za određeni posao. Kod kandidata se ispituju osobnost, znanje, sposobnost za
obavljanje posla te se provode psiho-testovi. Selekcija kadrova se vrši na način da se
odaberu minimalni kriteriji koje kandidati moraju ispunjavati ili se pak kandidati
rangiraju prema rezultatima testova znanja, sposobnosti, interesa i osobnosti za konkretni
posao. Veliku ulogu kod selekcije kadrova imaju testovi i intervjui kojima se razaznaje
što kandidat može (ima li potrebna znanja i vještine) odnosno što hoće (je li motiviran,
ima li osobne karakteristike koje se uklapaju u strukturu postojećeg kadra, koji su mu
interesi).
6. Objasni obuku kadrova kao aktivnost u sklopu upravljanja ljudskim potencijalima.
Obukom se kadrovi pripremaju na obavljanje posla ili neku specifičnu vještinu.
Orijentacija je na poslu i takva obuka ima veliku važnost za uspješnost pojedinca te
samim time i čitave tvrtke jer se razvijaju radne navike, metode rada, motiviranost i
pozitivan stav pojedinca prema radu. Također se nastoji kadrove potaknuti da razmišljaju
 o unaprjeđenju što bi posljedično rezultiralo većim zalaganjem na radnom mjestu te
željom za učenjem novih stvari.
Proces obuke sastoji se od složenog niza aktivnosti:
 Politika obuke i razvoj kadrova (dio je ukupne politike poduzeća i ima ključnu
ulogu)
 Organizacija za izvođenje obuke (odvija se ili unutar poduzeća ili ju organizira
vanjska institucija)
 Identifikacija potreba za obuku (predstavlja razliku između potrebnih i stvarnih
znanja)
 Planiranje potreba obuke (zadaća menadžmenta je utvrditi prioritet te troškove
obuke i rokove za izvedbu)
 Izvođenje obuke (ostvaruje se planirani program obuke)
 Evaluacija izvođenja obuke (predstavlja kontrolu procesa obuke obzirom na
predviđene ciljeve).

Metode obuka dijelimo na one na poslu te izvan posla. Neke od metoda obuke na
poslu su poučavanje, dodjela pomoćnika, rotacija posla, rad na projektima. U metode
obuke kadrova izvan posla spadaju rasprava, obuka u razredu te uz pomoć računala,
programirana nastava ili pak simulacija neke poslovne situacije.

Kontrola kao funkcija menadžmenta

1. Vlastitim riječima definiraj kontrolu kao funkciju menadžmenta.

Kontrola predstavlja mjerenje i korekciju obavljanja poslova, postizanja željenih ciljeva
te realizacije ostvarenih planova. Zbog djelovanja vanjskih i unutarnjih čimbenika dolazi
do odstupanja od planova te je stoga potrebna kontrola odstupanja. To je proces u kojem
se kontroliraju sve aktivnosti u poduzeću i nastoji ih se provoditi u skladu s postavljenim
ciljevima, planovima i standardima.
2. Kojim aktivnostima se ostvaruje kontrola u poslovnom sustavu? Objasni.
Kontrola se ostvaruje planiranjem rezultata u skladu s konačnim poslovnim ciljem. Pri
tome se pazi da se planirani zadaci izvršavaju sukladno utvrđenim standardima i
propisima. Uspješnost provedbe zadataka redovito se vrši procjenom uspješnosti
poslovanja prilikom čega se gleda u kolikom je udjelu određeni zadatak uspješno
 proveden. Na poslijetku se sve informacije koriste za izradu statističkih i poslovnih
informacija na temelju kojih slijedi odluka o poduzimanju novih aktivnosti u vidu
korekcije i poboljšanja budućih poslovnih zadataka kako bi se u konačnici postigli što
bolji rezultati.
3. Nabroji osnovne tipove sustava kontrole.
To su:
 Sustavi izvanorganizacijske kontrole (kontrola izvan poduzeća, bazira se na
usporedbi poduzeća s konkurentima u istoj poslovnoj grani)
 Sustavi organizacijske kontrole (sustav je lociran u jedinicama samog poduzeća)
4. Što obuhvaća izvanorganizacijska kontrola? Objasni.
Obuhvaća:
 Državnu kontrolu (Predstavlja kontrolu na razini državnih zakona. Pazi se da svi
poslovi budu u skladu s Ustavom te da se odvijaju sukladno zakonima i propisima
poštivajući pravilnike. Također se obvezuju da poštuju razne privremene ili trajne
mjere donesene na razini države.)
 Društvenu kontrolu (Kvaliteta provođenja poslova mjeri se obzirom na mjere
donesene na razini lokalne društvene zajednice ili uprave. Također se uspješnost
može mjeriti obzirom na akcije provedene od strane nedržavnih udruga. Osim na
razini države, provedbe kontrole vrše se i na lokalnoj razini gdje mjere ovise o
interesima i djelovanju svake pojedini zajednice.)
 Tržišnu kontrolu (Odvija se kroz kontrolu dioničara gdje je cijena dionica mjerilo
uspješnosti poduzeća, ali i rezultat ponude i potražnje te općeg stanja tržišta. Pad
cijene dionica često može prouzročiti smjenu vlasnika, menadžera, dobavljača itd.
Ovaj se tip kontrole može vršiti i praćenjem brzine povrata uloženog kapitala
investitora. Pri tome se najuspješnijim smatra ono poduzeće koje ostvari najbrži
povrat uloženog kapitala kroz svoje poslovanje.)
5. Navedi i objasni tipove organizacijske kontrole.
Kontrola je locirana u jedinicama samog poduzeća, a tipovi su:
 Centralizirano hijerarhijska (Nadređeni imaju ovlast da kontroliraju svoje
podređene te ocjenjuju njihov učinak i sukladnost provođenja i izvršenja zadataka
obzirom na standarde, propise i ciljeve tvrtke.)
  Matrična (Vrši se u slučaju kad dođe do preklapanja nadležnosti nadređenih osoba
iz dviju ili više različitih hijerarhija odnosno kad dođe do križanja hijerarhija pri
čemu obje strane imaju jednaku „moć“ za donošenje odluka.)
 Podijeljena (Vrše se bilateralna i trilateralna kontrola uspostavljena između dviju
ili triju različitih strana koje vrše kontrolu grupe.)

6. Navedi i objasni razine kontrole s aspekta menadžmenta.

Razlikujemo kontrole na idućim razinama:
 Individualnoj (Odnosi se na rezultate svakog pojedinca unutar tvrtke na njegovom
radnom mjestu koje je postigao izvršavajući dužnosti zadane od strane
nadređenog. Rezultati se ostvaruju izvršavanjem proizvodnih zadataka te se
pritom konrolira uspješnost njihove provedbe.)
 Funkcijskoj (Karakteristično je postojanje grupa sličnih poslova koje čine različite
poslovne funkcije. To su primjerice funkcije istraživanja i razvoja, prodaje,
nabave, ljudskih resursa, operatorska funkcija te financije. Pritom se svaka
funkcija kontrolira različitim načinima, npr. kontrolom grupe, outputa, inputa,
birokratskom kontrolom.)
 Divizijskoj (Odvija se na poslovnoj razini formiranjem poslovnih jedinica i
centara odgovornosti. Sve se funkcijske aktivnosti nastoje međusobno integrirati u
svrhu postizanja strateških ciljeva pri čemu kontrolni sustav predstavlja nadzor
interfunkcijskih aktivnosti tvrtke.)
 Korporacijskoj (Odabire se organizacijska struktura na razini poduzeća koja
omogućava efikasno operiranje različitim poslovima. Korporacijska strategija
može predstavljati konglomerat, vertikalnu integraciju ili pak povezanu
diversifikaciju, a na njih se primjenjuju tržišna i birokratska kontrola te kontrola
grupe. Sustav kontrole na razini korporacije temelji se na tome da struktura i
kontrola osiguravaju optimalnu razmjenu resursa između divizija, ali i da
osiguraju da svaka divizija može djelovati neovisno.)
7. Nabroji i objasni etape procesa kontroliranja.
 Proces kontroliranja sastoji se od četiri etape:
 Postavljanje standarda (Određuje se glavni cilj u skladu s kojim se provode sve
ostale aktivnosti glede rješavanja zadataka. Definiraju se ključni problemi te se
način njihova rješavanja stavlja unutar zakonskih okvira i standarda koji su jasno
defnirani. Također se određuju stavke koje će se vrednovati prilikom procesa
kontrole te se njihove vrijednosti nastoje brojčano standardizirati.)
 Mjerenje performansi (Daje se ocjena za provedene akcije rješavanja zadataka te
se na taj način mjeri uspješnost provedbe. Učinkovitost se mjeri metodama koje
su unaprijed definirane i standardizirane te se na taj način pokušava zadržati
maksimalna objektivnost prilikom ocjenjivanja.)
 Komparacija performansi sa standardima (Rezultati dobiveni mjerenjem
performansi uspoređuju se s očekivnim rezultatima i prethodno postavljenim
ciljevima. Na temelju usporedbe donosi se konačni sud o uspješnosti ili
neuspješnosti provedbe određene radnje.)
 Evaluacija performansi i poduzimanje akcije (Na temelju rezultata nastoji se
djelovati kako bi se performanse u budućnosti poboljšale te kako bi sama tvrtka
uspješnije poslovala. Moguće je napraviti preinake u izvođenju određenih radnji,
tj evaluirati neki proces ili je pak moguće osmisliti nove načine kojima bi se rješili
aktualni problemi.)
8. Navedi i objasni najznačajnije metode i tehike kontrole.
Najznačajnije su metode kontrole:
 Financija (Kontrolira se način na koji se raspolaže novcem, odnosno koliki se
udio novca ulaže u pojedinu operaciju. Nastoje se što više srezati troškovi uz
zadržavanje kvalitete provedbe rješavanja zadataka vezanih za ostavrenje ciljeva.
Kontrola se vrši raznim financijskim izvještajima i kontrolama budžeta te se
donosi revizija.)
 Operacija (Kontroliraju se provedene operacije obzirom na odnos uloženog
(input) i dobivenog/ostvarenog (output). Nastoji se optimizirati operacije na način
da se uz što manje uloženog truda postignu što bolji rezultati.)
  Marketinga (Kontroliraju se sva marketinška ostvarenja u odnosu na željena.
Pritom se analizira godišnji plan i program te se na temelju planiranog i
ostvarenog donosi sud o profitabilnosti i djelotvornosti.)
 Ljudskih resursa (Ocjenjuju se osobine zaposlenika odnosno njihove performanse.
Osim efikasnog rješavanja problema prati se i količina motiviranosti i želje
zaposlenika za rad i ostvarenje napretka. Reguliraju se ljudski resursi na način da
se planira zapošljavanje novih kadrova ovisno o količini i vrsti zadataka koji se
trebaju izvršiti za ostvarenje ciljeva.)

Strategijski menadžment

1. Vlastitim riječima definiraj strategijski menadžment.

2. Po izboru odaberi i objasni 3 od ukupno 14 odgovornosti strategijskih menadžera.
3. Nabroji faze u procesu strateškog menadžmenta i posebno objasni fazu analiza okoline.
4. Nabroji faze u procesu strateškog menadžmenta i posebno objasni fazu postavljanje
organizacijskog usmjerenja.
5. Nabroji faze u procesu strateškog menadžmenta i posebno objasni fazu formuliranje
strategije.
6. Nabroji faze u procesu strateškog menadžmenta i posebno objasni fazu implementacija
strategije.
7. Nabroji faze u procesu strateškog menadžmenta i posebno objasni fazu strateška
kontrola.

Krizni menadžment i upravljanje rizicima

1. Vlastitim riječima definiraj poslovnu krizu i objasni primarne ciljeve poduzeća.

2. Nabroji ključne kriterije podjele poslovnih kriza.
3. Objasni podjelu poslovnih kriza prema ciljevima poduzeća.
4. Nabroji i kratko objasni ključne interne uzroke nastanka poslovnih kriza.
5. Nabroji i kratko objasni ključne eksterne uzroke nastanka poslovnih kriza.
6. Navedi i objasni osovne načine postupanja sa poslovnim krizama.
7. Objasni polazne osnove za rukovođenje u akutnoj poslovnoj krizi.
8. Objasni značaj učinkovitog komuniciranja u poslovnoj krizi.
9. Objasni cilj i zadaću kvalitetne poslovne komunikacije u poslovnoj krizi.
10. Objasni specifične uvjete kvalitetne komunikacije u poslovnoj krizi.