Strukturne transformacije pri zavarivanju

Pogodinov dijagram

Termički ciklus kroz koji materijal prolazi tokom zavarivanja dovodi do

promjena mehaničkih osobina, a time i promjena hemijskog sastava, fizikalnih
osobina, kristalne strukture i unutrašnjh napona. Glavni uzrok ovih promjena je
promjena temperature prije i u toku zavarivanja.
U uslovima ravnotežnih transformacija, strukture su definisane ravnotežnim
dijagramom dok za neravnotežne tansformacije osnovni podaci se mogu dobiti na
osnovu KH dijagrama. Analiziranjem ovih dijagrama može se konstatovati da
dodavanje legirajućih elemenata kod čelika potiskuje transformacije austenita ka
nižim temperaturama i dužim vremenima transformacije.
Najznačajnije promjene u toku termičkog ciklusa su:
- Miješanje rastopljenog osnovnog materijala sa rastopljenim dodatnim
materijalom
- Hemijske reakcije elemenata u tečnoj fazi

Slika 1 – transformacije u čeliku tokom zavarivanja

Kako se smanjuje temperatura, dolazi do postepenog očvršćavanja i stvaranja

dendritne strukture orjentirane u smjeru odvođenja toplote, a također dolazi i do
pojave naprezanja.
Fe-Fe3C dijagram u kombinaciji sa krivom raspodjele temperature poprečno na
pravac zagrijavanja nam vjerno prikazuje sve promjene strukture prilikom
zavarivanja - Pogodinov dijagram.

Slika 2 – Pogodinov dijagram

U toku strukturnih transformacija dolazi do promjena oblika kristalnog zrna u zoni

uticaja toplote.
Usljed dejstva termičkog ciklusa pri zavarivanju (zagrijavanje ili hlađenje) nastaju
različite strukturne promjene, zavisno od postupka i parametara zavarivanja, kao
i od vrste i stanja osnovnog metala. U slučaju nisko ugljeničnog žarenog čelika
mogu da nastanu zona rastopa, zona nepotpunog topljenja, zona pregrijavanja,
zona normalizacije, zona nepotpune normalizacije i zona osnovnog materijala, a
u slučaju hladno valjanog čelika nastaje još i zona rekristalizacije.

Zona rastopa
Zona taljenja obuhvaća tačke zavarenog spoja, koje su bile iznad likvidus linije,
tj. koje su pri zavarivanju bile potpuno rastopljene. Zboh hlađenja dolazi do
kristalizacije, koja će dati kristalnu strukturu različitu od strukture osnovnog
materijala. Pojava klica i rast kristalnog zrna ovisit će o pothlađivanju
rastopljenog metala. Obično kristali rastu okomito na rubove spoja, a sukobljavaju
se u sredini, stvarajući zonu segregacija nečistoća s nižim talištem, koja može
uzrokovati vruće pukotine ili biti slabo mjesto pri opterećenju.

Zona djelimičnog rastopa

Zona djelimičnog rastopa (između solidusa i likvidusa). Bogata je legiranim
elementima i nečistoćama, jer imaju nižu točku topljenja, a sadrži i plinove.
Lokalno povišen sadržaj nečistoća kod brzog hlađenja nakon zavarivanja ne može
se difuzijom izjednačiti sa okolinom, pa ostaje mreža otvrdnutih segregiranih
nečistoća (submikroskopskih dimenzija). Pri ovako visokim temperaturama
dolazi i do topljenja ostalih nemetalnih faza (sulfidi, fosfidi, oksidi), čime metalna
veza slabi i omogućuje pojavu vrućih pukotina.

Zona pregrijavanja
Zona pregrijavanja se nalazi ispod solidus tačke i dosta iznad linije A3 (od 1100
do 1150 ºC). Dolazi do porasta (pogrubljenja) kristalnog zrna austenita, koja pri
brzom hlađenju prelaze u Widmanstättenovu strukturu, koja je nešto tvrđa i
krhkija nego što je poželjno. U slučaju da se pojavi Widmanstättenova struktura
u čeliku, tada možemo ponovo postići fino kristalno zrno i žilavu feritno-perlitnu
strukturu normalizacijom, tj. zagrijavanjem nešto iznad A3 i relativno sporim
hlađenjem. Na taj način usitnjavamo zrna pri zagrijavanju, pri prelasku granica
transformacija grijanjem (Ac1 i Ac3) i ponovo pri hlađenju (Ar3 i Ar1).

Zona normalizacije
Zona normalizacije se nalazi nešto iznad A3. Struktura je finozrnasta,
normalizirana i obično posjeduje bolja svojstva od osnovnog materijala. Ovdje je
zagrijavanjem došlo do pune pretvorbe ferita i perlita u austenit, a za hlađenja
dolazi ponovno do pretvorbe u perlit i ferit, stvaranjem klica i njihovim rastom u
vrlo finu feritno-perlitnu strukturu. Ako je čelik zakaljiv, tada u ovoj zoni, kao i u
ostalim zonama zagrijanim iznad A3, može doći do zakaljivanja, a u krajnjem
slučaju do 100% strukture martenzita, što ovisi o brzini hlađenja i sastavu čelika.
Izbjegavanje zakaljivanja se može postići podgrijavanjem ili unošenjem veće
količine topline zavarivanjem (većim unosom topline). Kod višeslojnog
zavarivanja svaki naredni sloj odžari (normalizira), bar djelomično sloj ispod, što
povoljno djeluje na nosivost spoja. Zavari u jednom prolazu imaju relativno grubu
kristalnu strukturu.

Zona nepotpune normalizacije

U područjima gdje je maksimalna temperatura bila između A1 i A3, dolazi do
strukturnih promjena. Originalna struktura osnovnog materijala je feritno-
perlitna. Kada se metal zagrijava iznad A3, perlitna zrna se pretvaraju u austenitna,
sa istim sadržajem ugljika. Daljnjim povišenjem temperature ometamo stanje
ravnoteže između ferita i austenita. Austenitna zrna rastu na račun feritnih, a
sadržaj ugljika u austenitu se smanjuje. U ovoj zoni gdje maksimalna temperatura
nije dosegla temperaturu A3, samo dio ferita se pretvara. Nastala zrna austenita su
veća nego početna perlitna zrna.
Za vrijeme ohlađivanja ponovo se ometa ravnoteža između ferita i austenita. Kao
rezultat toga dolazi do stvaranja klica ferita unutar austenita, ponajviše na
granicama zrna, ali također i unutar austenitnih zrna. Kako se nastavlja sa
hlađenjem, ove klice nastavljaju rastom, pa ostali austenit postaje zbog toga
obogaćen ugljikom. Kada temperatura padne na A1 temperaturu, preostali austenit
se pretvara u perlit pojavom klica perlita i daljim porastom zrna perlita.
Kao rezultat kompletnog temperaturnog ciklusa zagrijavanja i dovoljno sporog
hlađenja, originalna feritna zrna su se smanjila, a originalna perlitna zrna su
zamijenjena novim kolonijama, koje su veće, a sastoje se od malih feritnih i
perlitnih zrna. Ovakva heterogena struktura sastavljena od jako sitnih i relativno
krupnih zrna nema dobra mehanička svojstva. Kod većih brzina hlađenja u ovoj
zoni se mogu javiti vrlo tvrda mjesta vrlo visoke tvrdoće.

Zona rekristalizacije i zona plavog loma

Područja ispod A1 obuhvaćaju zonu rekristalizacije i zonu plavog loma. Osnovna
feritno-perlitna struktura se ovdje ne mijenja, no dolazi do pojava izlučivanja
nekih faza ili popuštanja kod poboljšanih ili zakaljenih čelika. Također je moguća
koagulacija nekih faza uključujući i perlit. Ako je područje zavarenog spoja bilo
prethodno hladno deformirano, može doći u ovoj zoni do rekristalizacije s
pojavom grubog zrna. Ispod 400 ºC može doći do starenja, ako je prethodno bilo
hladnih deformacija, a i pri samom zavarivanju dolazi do plastičnih deformacija,
pa starenje može uzrokovati krhkost. Kod čelika sklonih starenju, u zoni od 200
do 400 ºC doći će do znatnog pada udarne žilavosti.