NASILJE U PORODICI

POJMOVNO ODREĐENJE, DEFINICIJE I SAVREMENI TEORIJSKI PRISTUPI

Porodica je:
Fundamentalna društvena institucija: ”najprirodnija zajednica”, ”osnovna ćelija društva”,
”socijalni uterus”. Jedna od najstarijih i najtrajnijih vrijednosti –može se posmatrati iz raličitih
aspekata (sociologija porodice). Različitost definicija porodice.
Po spolu i generacijski diferencirana mala grupa/skupina sa specifičnim samorazumijevanjem
kao saradničkim i uzajamno solidarnim odnosom, čije zasnivanje jeste ceremonijalnog
karaktera i koja ispunjava određene funkcije biološke i društvene funkcije reprodukcije:
-Bračna/vanbračna zajednica
-Hetero/rjeđe homoseksualna
-Partnerstvo
-Djeca
Porodične funkcije
Tradicionalne porodične funkcije: zadovoljenje fizioloških, psiholoških i socijalnih potreba
djece i odraslih.

Uključujući:
(1) osiguranje fizičkog preživljavanja djeteta za vrijeme dugo perioda ovisnosti, pružajući
fizičku sigurnost i ekomonsku podršku
(2) stvaranje povoljnih uvjeta za razvoj ličnosti, ispunjavajući psihološke potrebe za
ljubavlju, podrškom i emocionalnom sigurnošću
(3) socijalizacija djece i mladih, njihovo uključivanje u društvenu zajednicu putem
modelovanja i poučavanja adaptivnih socijalnih ponašanja
Funkcionalistički pristup porodici

T. Parson: dvije temeljne funkcije porodice

1. Primarna socijalizacija:
ovladavanje kulturnim normama društva
porodica kao najvažnije okruženje primarne socijalizacije
2. Stabilizacija ličnosti
emocionalna pomaganje i podrška između članova

Tradicionalna porodica
Tradicionalna porodica kao ekonomska jedinica (poljoprovreda ili brak kao osnova prijenosa
vlasništva)
Nejednakost muškarca i žene (žene kao vlasništvo svojih očeva/muževa)
Djeca (nisu se podizala zbog njih samih ili roditeljskog zadovoljstva (doprinos ekonomskoj
obavezi)
U sferi sesksualnosti – reprodukcijska uloga (povezana s rađanjem, ideja ženske kreposti,
odbojan stav prema homoseksualnosti)

Tradicionalna vr. Moderna porodica

Tradicionalna porodica = kasna faza u razvoju porodice, 1950tih godina XX stoljeća
Udio zaposlenih žena nizak
Razvod nemoguć zbog društvene stigme
Porodica nije samo ekonomska jedinica, romantična ljubav kao osnova braka

Savremena porodica
1. Promjene u porodičnim obrascima/modelima
niže stope bračnosti i više stope divorsijaliteta
kasnije stupanje u brak
jednoroditeljske porodice
rekonstituisane porodice, kohabitacija
2. Promjene u očekivanjima ljudi od odnosa sa drugima
potrebe za “intimnošću” i “privrženošću”
emocionalna komunikacija

Porodica danas: “institucija - ljuštura” (Giddens)

Par kao jezgro obitelji (ljubav i seksualna privlačnost)
Emocionalna komunikacija/intimnost
Promjena stavova prema djeci

JAVNA INTERVENCIJA U PORODICU

Porodica kao specifična sfera ljudskoga života koja posreduje između pojedinca i širega
društva smještana u zonu “privatnog” i (prividno) zaštićena imperativima
-svetosti i nepovredivosti porodičnog života,
-nemiješenja, odnosno minimalnog miješanja u porodični život,
U okrilju moderne postala je ključnom dimenzijom političkog djelovanja (Segelan, 2009.).

Rudinekso, 2012.: “Sve do tada državna politika bavila se uglavnom demografskim i

epidemiološkim problemima: natalitetom i javnim zdravljem. No s porastom broja razvoda,
vanbračno rođene djece, kao i sve učestalijom pojavom neplodnosti, istraživači iz raznih
oblasti bili su pozvani da se okupe oko postelje na kojoj je, u navodnoj opasnosti, ležala
porodica. Tako je odlučeno da će se od sada privatni život morati nadgledati i posmatrati u
mnogo većoj mjeri. Dakle, umesto da slušamo i pokušavamo da razumemo, počeli smo davati
ekspertska mišljenja o psihičkom i duševnom životu, mentalnim stanjima, normama i
devijacijama. Ukratko, pokušali smo uspostaviti konrolu nad banalnošću svakodnevnog
života” (151).

Agresija (ad-ka, gradus-korak) =

1. Aktivnosti na konstruktivnom rješavanju problema i savladavanju prepreka
2. “Agresija, akcija čiji je cilj da se nanese povreda nekom organizmu ili njegovoj zamjeni”
(Dollard, 1944)
3. “Agresivno ponašanje kao ponašanje...koje se manifestujje u napadu na druge oosbe s
namerom da se drugoj osobi nanese šteta” (Rot, 1980)
4. Distinkcija između “maligne” i “benigne” agresije (Fromm)

Nasilje:
destruktiva, maligna agresija: namerno nanošenje povrede ili štete drugoj osobi/ljudima.
Nasilje u porodici:
“Skup ponašanja čiji je cilj kontorola nad drugim osobama u porodici upotrebom sile,
zastrašivanjem i manipulacijom“ (Ajduković, 2000).

NASILJE U PORODICI: DEFINICIJE

1. “Nasilje u porodici možemo definisati kao fizičko zlostavljanje, jednog ili više članova
porodice od strane nekog njenog člana” (Giddens, 2003)
2. “Skup ponašanja čiji je cilj kontorola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i
manipulacijom“ (Ajduković, 2000).
3. “NuP je svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile, odnosno svako postupanje člana
porodice koje može prouzrokovati ili prijetiti da bi moglo prouzrokovati fizički ili psihičku
bol, osjećaj straha ili lične ugroženosti ili povredu dostojanstva, oštećenje imovine kod
drugog člana porodice” (Cedaw, 1979)
4) Nasilje u porodici označava svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog i/ili ekonomskog
nasilja do kojeg dođe u porodici ili domaćinstvu, odnosno između bivših odnosno sadašnjih
supružnika, odnosno partnera, nezavisno od toga da li učinilac dijeli domaćinstvo sa žrtvom.
(Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u
porodici, 2011)
5) “Nasilje u porodici postoji ukoliko postoje osnove sumnje da su učinjene radnje kojim član
porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju, i/ili ekonomsku štetu, kao i
prijetnje koje izaziva strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete
kod drugog člana porodice” (Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH 2013, čl. 7).

Oblici nasilja u porodici

-Tjelesno (fizičko)
-Emocionalno (psihičko)
-Seksualno
-Ekonomsko/materijalno (radno)

-Međugeneracijsko – unutargeneracijsko (vršnjačko)

-Unutarspolno – međuspolno
-Unutarporodično nasilje – nasilje unutar društvenih institucija

Najčešće žrtve nasilja su: žene, djeca i starije osobe.

Pojava nasilja u porodici je...

-Univerzalna (javlja se u svim vremenima i svim prostorima)
-Raširena (registrovani obim izražava se na svjetskom nivou u milionima)
-U porastu (od 10% godišnje)
-U novim oblicima (bebe-ovisne o PAS, usamljena djeca sa “ključem oko vrata”, video/kompj
pornografija
-Razorna (individualni, porodični i društveni nivo)
-Pojedinac može biti žrtva nasilja u porodici od djetinjstva do duboke starosti
-Prestavlja kršenje osnovnih ljudskih prava
-Postoji povezanost između nasilja u porodici i koji čine nasilja u društvu, uključujući nasilje
koje se prikazuje u medijima

Nasilje u porodici održava se i opstaje jer:

-Predstavlja kombinaciju intenziteta emocionalnosti i prisnosti (porodične veze obojene
emocionalnim nabojem)
-Društveno odobravanje/kulturna prihvatljivost nasilja (tolerancija)

DRUŠTVENI SISTEM U FUNKCIJI ZAŠTITE OD PORODIČNOG NASILJA

“Otkrićem” pojave NuP 60-ih godina XX stoljeća (djeca 60-ih, žene 70-ih, seksualno
zlostavljanje djece 80-ih, starije osobe 90-ih), u razvijenim zelljama inaugurira se društveni
sistem zaštite koji podrazumijeva:
-definisanje različitih oblika nasilja
-uvođenje zakonskih oblika prijavljivanja slučaja
-specijalizacija stručnjaka za zaštitu od porodičnog nasilja

Nakon 60 godina prakse, promjene u...

1. Uočavanju fenomena NuP
od globalnog ka specifičnom/ od grubih ka suptilnijim oblicima
2. Objašnjavanju fenomena NuP
jednostavan/monofaktorski ka složenom/multifaktorskom pristupu
3. Ciljevima intervenisanja i tretmana
Od čina ka procesu
Od tretmana pojedinca ka tretmanu porodice/zajednice
Od intervencije i tretmana ka primarnoj prevenciji
4. Metodama intervenisanja i tretmana
od konfrontacije i izolacije (žrtve/nasilnika) ka pristupa zasnovanom na multidisciplinarnoj
saradnji

Transformacija društvenog gledanja na NuP

1. pojava velikog broja stručnjaka različitih profila koji se bave djecom i porodicom
2. “izlazak” žene iz kuće i njeno preuzimanje uloge u društvenom životu – emancipacija žene

TEORIJSKE PERSPEKTIVE O ETIOLOGIJI PORODIČNOG NASILJA

Tri nivoa analize porodičnog nasilja
-I Intra-individualni nivo analize
-II Socijalno-psihološki nivo analize
-III Sociološki (socio-kulturni) nivo analize

I 1. PSIHO-PATOLOŠKA TEORIJA
Fokusira se na karakterne crte ličnosti počinitelja i žrtve.Dva različita objašnjenja za nasilje:
-Prema Kempe et al (1962), uzroci nasilja u porodici leže u psihološkim problemima
počinitelja (depresivna impulsivnost, nekontrolirane emocije)
-Prema Snell et al (1964), porodično nasilje nastaje zbog psiholoških problema žrtve
(mentalna bolest, zloupotreba alkohola i PAS, itd)

I 2. PSIHOLOŠKA TEORIJA
NuP uzrokovano individualnim problemima: poremećaji ličnosti ili rano traumatsko iskustvo
disponiraju na nasilje

I 3. FIZIOLOŠKA TEORIJA
Fokus na evokuciji i genetskim karakteristikama koje prediponiraju na nasilje (struktura
mozga, hormonalni faktori, itd)
Kritika: individualna odgovornost i strukturalni faktori?

II SOCIJALNO-PSIHOLOŠKE TEORIJE
fokusiraju se na individualno iskustvo u socijalnom kontekstu
na ovoj makro-teorijskoj analizi dobijemo jasan prikaz porodičnog nasilja poput fotografske
slike

II 1. TEORIJA AGRESIJE-FRUSTRACIJE
J. Dollard (1939): veza između agresije i frustracije
Pretpostavlja da u slučajevima kada su ciljevi neke individue blokirani, nastaju različiti
stupnjevi frustracije i bijesa koji vode u agresivno ponašanje.Aktualno pokazivanje agresije
može biti inhibirano internaliziranim normama eksterne kontrole.Frustracija je kumulativna i
može biti aktivna dugo.Odgovor na frustraciju moguće je naučiti
Agresija se naziva instrumentalnom kada se koristi da bi se njome kontrolisali ciljevi, a
ekspresivnom kada se putem nje ventilišu osjećaji

III SOCIO-KULTURNE TEORIJE

Fokusiraju se na historiju, strukturu, kulturu i društvo uopće. Makro-analiza koja nam daje
panoramski pogled šire slike u okviru koje je porodično nasilje locirano.
Propituju implikacije društvene stratifikacije, patrijarhata i nasilne kulture
Ukoliko se upotreba fizičke moći uči u porodici, koje to naročite vrijednosti, norme i
vjerovanja pogodna za pojavu nasilja egzistiraju u društvu kao cjelini?

1. STRUKTURALNA TEORIJA
Društvene grupe razlikuju u tipičnim nivoima stresa, deprivacije i frustracije & raspoloživim
resursima.Individue koje kombiniraju visok nivo stresa sa niskim resursima su nasilnije.Ova
teorija objašnjava individualno djelovanje na način da je ono oblikovano ili određeno
društvenim faktorima različite prirode (ekonomski uvjeti, loše stanovanje, relativno
siromaštvo, nedostatak zaposlenja, loši i frustrirajući radni uvjeti).

2. TEORIJA ANOMIJE
Robert K. Merton: socijalno naučene potrebe, ciljeve i aspiracije versus ograničen strukturalni
pristup ili institucionalizirana sredstva za njihovo postizanje.
Po njemu, određene društvene strukture vrše definitivan pritisak na određene pojedince u
društvu da se upuste u ne-konformističko ponašanje
Teorija pokazuje odnos između nečije društvene pozicije, ograničenja koja uokviruju tu
poziciju i rezultirajuće devijantno ili nedevijanto prilagođavanje

3. TEORIJA SUB-KULTURE NASILJA

Prema ovoj teoriji životne okolnosti određenenih grupa uzrokuju nasilje kao relativno čest
ishod društvene interakcije.Ona naglašava da vrijednosti i norme daju značenje i usmjeravaju
ka nasilnim aktima, te na taj način facilitiraju ili izazivaju nasilje u situacijama koje ove
norme i vrijednosti regulišu.

4. TEORIJA RESURSA
W.I. Goode (1971): prvi je teorijski pristup apliciran direktno na porodično nasilje
Nasilje je jedan od resursa koji individue i kolektiviteti mogu koristiti da održe ili unaprijede
svoje interese.Što su značajniji resursi kojima jedinka može upravljati unutar društvenog
sistema, toliko više snage on ili ona može upotrijebiti. Što većim resursima jednika može
upravljati, toliko su manje šanse da će koristiti nasilje.
Nasilje je jedan od resursa koje pojedinci ili grupe koriste da pospješe svoje interese, ali
nasilje se koristi kao “measure of last resort” - kada su sve drugi resursi iscrpljeni

5. TEORIJA PATRIJARHATA
Dabash & Dabash (1979): smatraju da je kroz historiju nasilje sistematski bilo usmjereno
prema ženama koje su nemoćne
Ekonomski i društveni procesi operiraju direktno i indirekltno na način da podržavaju
patrijarhani društveni poredak i porodičnu strukturu.Patrijarhat vodi ka supremaciji muškarca
i subordinaciji žene, te doprinosi historijskom obrascu sistemskog nasilja usmjerenog prema
ženama.

6. TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA

Osobe koje su svjedočili nasilju među partnerima ili su sami iskusili zlostavljanje u dječijoj
dobi skloniji nasilju u odrasloj dobi
Princip transgeneracijskog prijenosa nasilja: ljudska agresivnost i nasilje naučeno
ponašanje. Počinitelji nasilja uče nasilje kroz direktno iskustvo i posmatranjem ponašanja
drugihAgresivni ponašajni obrasci naučeni modelovanjem i imitiranjem ostaju dijelom našeg
repertoara društvenih odgovora tokom vremena
Učimo o specifičnim agresivnim ponašanjima, događajima koji ih “izazivaju”, uvjetima u
kojima se njihova pojava toleriše putem učenja, posmatranja i imitiranja, ali i učestvovanjem
u takvim aktima
7. TEORIJA SIMBOLIČNOG INTERAKCIONIZMA
Ova teorija pokazuje proces kojim se formira image i identitet nasilne osobe, i putem kojeg
nasilni akti zadobijaju individualno i društveno zajedničko značenje.
Ova perspektiva stavlja naglasak na povratnu interakciju, dinamični obrazac društvenog
odnosa.Pokušava da razumije akciju/aktivnost na način kako je učesnik sam razumije.

8. TEORIJA RAZMJENE
Richard J. Gelles: teorija razmjene je u prednosti jer integrira ključne elemente različitih
teorija o ljudskom nasilju.
Interakcija među članovima porodice vođenja slijeđenjem nagrada i izbjegavanjem kazni i
troškova. Razmjena se ne tiče samo konkretnih mjerljivih stvari, nego i nemjerljivih ishoda
poput poštovanja, sviđanja, podrške ili priznanja.Ako se dešava recipročna razmjena nagrada,
interakcija se nastavlja ali ako se reciprocitet ne ostvaruje, interkacija se prekida.
Ova teorija objašnjava porast resentimenta, bijesa, neprijateljstva, i nasilja kada se prekrši
princip distributivne pravde.
-odnosi i porodici uključuju razmjenu zasluga i troškova
-Individue su motivirane da maksimiziraju svoje zasluge/primanja a minimiziraju ili
izbjegavaju troškove
-Očekuje se reciprocitet primanja, a učesnici se osjećaju bijesnim ako njihovi rezultati nisu
zadovoljavajući

9. FEMINISTIČKA TEORIJA
Osnov NuP: strukturalna moć→ patrijarhalna struktura
Etiologija porodičnog nasilja leži u patrijarhalnoj strukturi društva u kojoj muškarci igraju
dominantnu ulogu u većini društvenih institucija, uključujući porodicu.
Potpomognuti fizičkom i ekonomskom snagom oni održavaju svoju moć u porodici, a nasilje
koriste ukoliko je njihova dominacija ugrožena.Patrijarhalna struktura društva ohrabruje i
legalizira korištenje moći muškarca nad “slabijim” članovima: ženom i djecom.

SISTEMSKO-PORODIČNE TEORIJE
Porodična struktura kao uzrok nasilja u porodici
NuP tumači kao akutni ili hronični poremećaj ravnoteže emocionalnih snaga u porodičnom
relacionom sistemu.Članovi porodice doprinose nastanku nasilja svojom željom za
dominacijom.Odnos moći i nasilja je obratno proporcionalan

MULTIFAKTORSKA TEORIJA
MF pristup uzima u obzir:
(a) društvene norme i društvene organizacije u kojima se vrši socijalizacija
(b) lične karakteristike počinitelja i žrtve
(c) interpersonalne karakteristike počinitelja
(d) ekološki faktori
Socio-kulturni, psihološki, fiziološki, ekonomski i ekološki faktori cementiraju put određenoj
vrsti porodičnog nasilja

FILOZOFSKE OSNOVE DJEČIJE ZAŠTITE

PRINCIPI DJECIJE ZASTITE

Pravo roditelja da brinu o i odgajaju djecu – drustvo pretpostavlja da je djelovati u najboljem
interesu djeteta
Kada roditelji nisu u mogucnosti/spobnosti zastiti dijete i osigurati da su njegove/njezine
osnovne potrebe zadovoljene – npr. u slucaju zanemarivanja I zlostavljanja djece – drustvo
ima odgovornost da zastiti zdravlje I dobrobit djeteta
Svaka intervencija u porodicni zivot mora biti utemeljena na zakonskim aktima,
profesionalnim standardima i etickim principima
Sta nam moze posluziti kao orjentir…?
Konvencija o pravima djeteta – principi
Princip NEDISKRIMINACIJE
Princip NAJBOLJEG INTERESA DJETETA
Princip PRAVO NA ŽIVOT
Princip VLASTITOG MIŠLJENJA I PARTICIPACIJE
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Čl. 19.1: “države ugovornice će poduzeti odgovarajuće zakonske, upravne, društvene i
obrazovne mjere da bi se dijete zaštitilo od svih oblika fizičkog ili mentalnog nasilja, povrede
ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupka, zloupotrebe ili eksploatacije,
uključujući i seksualno zlostavljanje dok je na brizi roditelja, zakonskih startelja ili bilo koj
druge osobe koja se brine o djetetu“
Čl.19.2. “Takve zaštitne mjere treba da u odgovarajućoj mjeri uključuju i djelotvorne
postupke na uspostavljanju društvenih programa da bi se pružila potrebna podrška djetetu i
onima koji brinu o djetetu, kao i drugih oblika sprečavanja i identifikacije, prijavljivanja,
preporučivanja, istraživanja, liječenja i praćenja slučajeva zlostavljanja djece opisanih ranije i,
kada je to potrebno, uključivanje suda“
KLJUČNI PRINCIPI DJEČIJE ZAŠTITE
1. Sigurnost:
-sva djeca imaju pravo na život u okruženju oslobođenom od nasilja i zanemarivanja
-sigurnost djeteta je najvažniji princip kojim se treba rukovoditi praksa dječije zaštite
2. Permanentnost:
-djeci je potrebna porodica i permanentno mjesto za život – dom
-osjećaj kontinuiteta i povezanosti centralni su za zdrav razvoj djeteta
3. Dječija i porodična dobrobit:
-djeca zaslužuju potkrepljujuće okruženje u kojem su njihove fizičke, emocionalne,
obrazovne i društvene potrebe zadovoljene
-praksa dječije zaštite mora uzimati u obzir svaku od navedenih dječijih potreba i promovirati
zdrav razvoj djeteta

PROFESIONALNI PRINCIPI I VRIJEDNOSTI

-Preventivni programi neophodni u cilju jačanja porodičnih kapaciteta i reduciranja
vjerovatnoće zlostavljanja i zanemarivanja djece u porodici
Zlostavljanje i zanemarivanje rezultat je kombinacije faktora - psiholoških, društvenih,
situacionih i societalnih – npr. porodicna struktura, siromastvo, zloupotreba alkohola i PAS,
drustveno nasilje, mentalna bolest,… Da bi se reducirala pojavnost zanemarivanja i
zlostavljanja unutar zajednice moraju se planirati i implementirati preventivni programi
podrške porodici
-Zajednicka odgovornost profesionalca i gradana u adresiranju ZZD
Nijedna organizacija/pojedinac/disciplina ne posjeduje sva neophodna znanja, vještine i
resurse u pružanju pomoći ZZ djeci i porodicama
Javne agencije u oblasti djecije zastite (CSR) i pravni sistem (sud) imaju pravni mandate i
primarnu odgovornost, ali i drugi pruzaoci usluga djeci i porodici igraju vaznu ulogu
Kombinirana ekspertiza i resursi interdisciplinarnih agencija i profesionalaca neophodni za
efikasnu intervenciju
-Siguran i permanentan dom je najbolje mjesto za dječije odrastanje I razvoj
Vecini djece PORODICNI DOM pruza najbolje uvjete za rast I razvoj
Djeca prirodno razvijaju jaku povezanost za svoje porodice i ukoliko se izmjeste tipično
razvijaju osjećaj gubitka, zbunjenosti i drugih negativnih emocija
Očuvanje porodice kao jedinice omogućuje očuvanje vaznih odnosa sa roditeljima, braćom i
sestrama i proširenom porodicom, i omogućuje djeci da se razvijaju unutar vlastitog kulturnog
konteksta
-Kada roditelji/hranitelji nisu u stanju ispuniti svoje dužnosti u pružanju adekvatne
brige o djetetu i sigurnosti, službe dječije zaštite imaju mandat da interveniraju
Iz perspektive zakonodavstva i profesionalne prakse, intervencija mora biti osmisljena da
pomogne roditeljima da zastite diijete na najmanje intruzivan nacin
Intervencija mora biti zasnovana na porodične prednosti/snage i adresirati rizične faktore koji
dovode do ZZ
Razumni napori usmjereni na zadržavanje djeteta u porodici, izuzev u slučajevima gdje
postoji značaj rizik za sigurnost djeteta
Ukljucivanje suda I izmjestanje djece iz porodice – samo u slucajevima u kojima se dijetetova
sigurnost u vlastitom domu ne moze osigurati
-Većina roditelja žele biti dobri roditelji i uz adekvatnu podršku mogu razviti
sposobnosti i vjestine za brigu o djeci
U osnovi profesionalne prakse – uvjerenje da ljudi/individue/korisnici usluga posjeduju snagu
i potencijal za promjenu
Profesionalci moraju tragati za i identificirati snage i kapacitete za unutarnju rezilijentnost
unutar porodičnog sistema kao osnovu za promjenu
-Da bi se pomoglo porodicama da zastite djecu i zadovolje temeljne dječije potrebe,
profesionalci moraju pokazati poštivanje svake uključene osobe
Svaka osoba zaslužuje da ju se tretira sa poštovanjem i dostojanstvom
U kontekstu ZZD ovo podarzumijeva pokazivanje poštivanja za ličnost, ali ne neophodno
odobravanje ili osuđivanje roditeljskog ponasanja
Postovanje mora biti dio profesionalnog odgovara i odnosa i prema clanovima sire porodice i
porodicnoj mrezi podrske
-Usluge moraju biri individualizirane
Iako se porodice sa iskustvom ZZD suocavaju sa slicnim problemima, postoje elementi koji
se razlikuju od porodice do porodice
Svaka porodica raspolaze drugacijim/vlastitim snagama, potencijalima i resursima
Profesionalna podrška mora biti saobrazena partikularnim okolnostima, snazi, rizicma i
potrebama svake porodice posebno
-Djecija zastita i pristup pruzanju usluga moraju biti fokusirani na porodicu
Uključivanje roditelja, djece i proširene porodice sa mrežom podrške kao partnera u razvoju i
implementaciji odgovarajućih planova i usluga za reduciranje ili eliminiranje rizika od ZZD
Ponovo fokus na snage i resurse porodice zarad povecanja porodicnog funkcionisanja
-Intervencije moraju biti kulturno osjetljive
Poštivanje vrijednosti i tradicija porodica različitog kulturnog, etničkog ili vjerskog porijekla
Interkulturne kompetencije: razumijevanje sebe i uticaja vlastitog porijekla na vrijednosti,
ponasanje i odnos prema drugima
U radu sa djecom i porodicama drugacijem porijekla profesionalci moraju biti osvjesteni da
usluge trebaju biti kultuno relevantne
-Kako bi se zastitila djetetova opca dobrobit, agencije moraju relativno brzo osigurati
permanentnost
Politike i programi reunifikacije ili alternativne brige od momenta kada dijete uđe u sistem
dječije zaštite
Onoj djeci koja se ne mogu vratiti u vlastitu porodicu blagovremeno se mora osigurati
stabilno, sigurno i permanentno okruzenje bilo kroz usvojenje bilo kroz smjestaj u drugu
porodicu

NASILJE NAD DJECOM U PORODICI: TERMINOLOŠKO ODREĐENJE, OBLICI,

POSLJEDICE I RIZIČNI FAKTORI

Pojam nasilja izvorno se odnosio na slučajeve “pretučenog djeteta”→ pojam proširivan tako
da se koristi u vezi sa većinom oblika zlostavljanja
smanjena korisnost termina
Moguća inverzija značenja o kojoj govori K. Killen:
Zlostavljanje = postupci kojima se djetetu nanosi tjelesna i/ili emocionalna bol ili ga se
zanemaruje da mu je ugroženo emocionalno zdravlje i razvoj
Nasilje = teška i krivična djeca protiv djeteta
Kombinacija različitih oblika nasilja
Skala nehumanih odnosa prema djeci
-Zapostavljanje
-Zanemarivanje
-Zlostavljanje
-Zloupotreba
-Nasilje
1. ZAPOSTAVLJANJE/ZAPUŠTANJE DJETETA
= takav odnos pojedinaca ili institucija, kojima je dijete povjereno na čuvanje i podizanje u
skladu s njegovim potrebama, interesima i ličnim osobinama, kojim se zapostavljaju razvojne
potrebe, mogućnosti, sklonosti i talenti djeteta
2. ZANEMARIVANJE
Roditelji su obavezni da djetetu zavisno od uzrasta i normi sredine, obezbijede: ishranu,
obuću, odjeću, stanovanje, nadzor (zaštita od mogućih opasnosti i povreda), medicinsku
njegu, odgajanje, obrazovanje
= ono ponašanje pojedinaca i institucija koji se brinu o djetetu, kojim se ne obezbjeđuje
osnovna socijalna sigurnost i zadovoljavanje bazičnih životnih potreba i interesa djeteta
(egzistencijalnih i duhovnih)
= nebriga i propuštanje roditelja da zadovolje emocionalne i razvojne potrebe djeteta,
uključujući potrebu za odgovarajućom ishranom, odjećom, smještajem, zdravstvenom
brigom, intelektualnim poticajima, emocionalnim razumijevanjem
Propuštanje da se nešto učini, a ne neposredno nanošenje povrede/štete djetetu
Relativno/kulturno definisanje (običaji, dominantan sistem vrijednosti, usvojeni modeli
odgoja i podizanja djece)
Roditeljsko zanemarivanje dječijih potreba može biti:
-fizičko (ishrana, odijevanje, zdr zaštita) i emocionalno (emocionalna pothranjenost)
-zbog neznanja (nenamjerno) i ravnodušenosti /nezainteresiranosti (namjerno)
-trajati kraće i duže
-sporadično i pokriveno
-odražava se na fizičko i emocionalno zdravlje i razvoj djeteta
Fizički pokazatelji zanemarivanja:
1. Neorganski zastoj u rastu odojčeta ili malog djeteta
2. Loš fizički izgled djeteta (neuhranjenost, neurednost, socijalno-higijenska zapuštenost,
odjeća neprikladna vremenskim prilikama)
3. Akcidentalna povređivanja (padovi, gutanje raznih supstanci, gušenja)
4. Odsustvo standardne pedijatriske zaštite (neredovne vakcinacije, nedavanje prepisane
terapije, nevođenje djeteta ljekaru kad je to potrebno)
Bihejvioralni/ponašajni pokazatelji zanemarivanja:
1. Roking ili udaranje glavom kod mlađe djece
2. Povlačenje/nesigurnost/
3. depresija
4. Ponašanje koje je nezrelo za dobnu uzrast
5. Neodgovarajući obrasci ponašanja
6. Nezainteresiranost u školi – prestupničko ponašanje
Indikatori u ponašanju roditelja koji ukazuju na zanemarivanje djeteta
Odsustvo odgovarajućeg nadzora za dijete mlađe od 12 godina
Nezainteresiranost za bilo koje dječije aktivnosti u školi ili van nje

2.A.EMOCIONALNO ZANEMARIVANJE
Javlja se u slučajevima kad roditelji najčešće adekvatno brinu o fizičkim potrebama djeteta,
ali se ne mogu emocionalno vezati za dijete, pa to nadoknađuju pretjeranim zadovoljavanjem
njegovih posebno materijalnih potreba
Može biti prisutno čak i prije rođenja djeteta (ovisnost)
Nesposobnost uspostave pozitivne emocionalne veze s djetetom
Emocionalna pothranjenost djeteta jer se s njima postupa s nebrigom i razdražljivošću
Nedostatak emocionalnosti kao temelj svih oblika emocionalnog zlostavljanja
Dijete živi u svijetu u kojem se njegove potrebe ne primjećuju
Djetetov razvoj je ozbiljno narušen: psihomotorični i govorni
“Dijete-lutka”
Karakteristike emocionalno zanemarene djece:
-Usporen psihofizički razvoj
-Emocionalna zatupljenost, nezainteresiranost, povlačenje
-Neadekvatni obrasci vezivanja
-“Nesrećan” izgled
-Nesigurnost u komunikaciji
-Psihosomatski poremećaji
-Pokušaj samoubistva
-Prestupničko ponašanje
-Zloupotreba psihoaktivnih supstanci

3. ZLOSTAVLJANJE
= tip nehumanog ponašanja koje dovodi u pitanje subjektivitet i integritet ličnosti djeteta na
taj način što se ono tretira kao objekt nečijih aktivnosti i ponašanja, ne vodeći računa o
njegovim interesima i pravima, a njegova ličnost se potcjenjuje, omalovažava i ugrožava
= postupci roditelja/skrbnika djeteta kojima se djetetu nanosi tjelesno/emocionalna bol ili ga
se zanemaruje u toj mjeri da je ugroženo njegovo emocionalna zdravlje i razvoj (Killen, 2001;
Kempen, 1979).
3.A.TJELESNO/FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE DJETETA
= upotreba fizičke sile u odnosima prema djeci čime im se namjerno nanosi bol/povreda ili
ugrožava zdravlje/život od strane roditelja ili drugih članova porodice & zanemarivanje
fizičkog izgleda, razvoja, zdravlja, i zaštite egzistencije djeteta
= djeca koja su namjerno ozlijeđena ili su ozlijeđena zbog nedostatka nadzora
Vidovi fizičkog nasilja: grubo udaranje, batinjanje, gađanje ili udaranje npr. štapom, šipkom,
kaišem, bacanje niza stepenice, na zid i pod, davljenje, izazivanje opekotina, vezivanje,
zaključavanje, lišavanje hrane, odjeće, obuće i sl.
Razlikovanje dokazane, namjerne povrede i sumnje na ozljeđivanje
Razlikovanje disciplinskog fizičkog kažnjavanja od fizičkog zlostavljanja (različiti ciljevi)
Disciplina ili odraz pražnjenja unutrašnje napetosti kod roditelja
Ono što počne kao doscipliniranje može lako prerasti u nasilje
Emocionalno nasilje uvijek prati fizičko i više šteti djetetovom razvoju od fizičkoga

Fizički pokazatelji fizičkog zlostavljanja:

-Modrice
-Opekotine
-Prelomi
-Vezivanje i zatvaranje djeteta
-Munchausen sindrom
-Shaken baby sindrom
Bijevioralni pokazatelji fizičkog zlostavljanja:
-Zaleđena” opreznost u odnosu na odrasle ili pretjerana ljubaznost
-Trzanje i povlačenje pri svakom pokušaju dodira
-Neadekvatno oblačenje u odnosu na vremenske prilike
-Nasilno ponašanje u igri sa mlađom djecom
-Laganje/krađa
-Ekstremi u ponašanju (pasivnost ili agresivnost)

Munchausen sindrom
= stanje u kojem osoba intencionalno stvara, simulira, pogorsava ili samo-inducira povredu ili
bolest s ciljem da bude tretirana u svojstvu medicinskog pacijenta
1951. godine R. Asher opisuje ovim sindromom osobe koje se premjestaju iz bolnice u
bolnicu fabriciranjem razlicitih “bolesti“
Bolest se namjerno izaziva radi zadobijanje pažnje - osobe uzrokuju stvarne ili izmišljanju
lažne simpoteme bolesti ili povreda podrvrgavajući svoje tijelo različitim medicinskim
tretmanima, uključujući hospitalizaciju i invazivne mediciske intervencije
U kontekstu zlostavljanja djece Roy Meadow 1977. opisuje slučajeve u kojima
roditelji/skrbnici lažiraju lažne ili uzrokuju stvarne simpotome bolesti i povrede djeteta
-Hospitalizacija sa djetetom
-Majke
Roditelji izmišljaju djetetovu bolest/stvaraju simptome/izmišljaju cijeli tok bolesti
Izlažu dijete bolnim pretragama, liječenju, operacijama
Ima obilježja tjelesnog nasilja, ali umjesto roditelja djetetu bol nanose drugi ljudi
Zaokupljenost i briga za djetetovo zdravlje → izmišljanje bolesti → aktivno izazivanje
simptoma kod djeteta → pokušaj ubistva djeteta

Shaken baby sindrom

= ozbiljna povreda mozga uzrokovana nasilnim tresenjem novorođenčeta
Uništava moždane ćelije i spriječava protok oksigena u mozak.Može rezultirati trajnom
povredom mozga ili smrću.Pogađa djecu mlađu od 5 godina starosti, posebno rizična skupina
djeca mlađa od 1 godine starosti.

3.B. EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE

Najteže za definisati - poteškoće i konfuzija u razumijevanju i deskripciji psihičkog
zlostavljanja
Udaljavanje od ostalih članova porodice kada smo ljuti ili umorni/pretpostavljamo vlastite
potrebe djetetovima→individualizacija djeteta
Trajni, hronični obrasci ponašanja koji prevladavaju u djetetovom životu
Ponavljanje stavova ili postupaka od strane roditelja, usvojioca ili staratelja koji ometaju
razvoj djetetove pozitivne slike o samom sebi, ali i drugima
U literaturi ovaj oblik zlostavljanja djeteta definisan je kroz sljedeće tipove roditeljskog
ponašanja:
-Odbijanje/Odbacivanje (diskriminacija jednog djeteta u odnosu na ostale/odbijanje
pružanja pomoći., neposvećivanje pažnje..)
-Ponižavanje (konstantno i kontinuirano kritikovanje i nazivanje nazivanje djeteta
ružnim/pogrdnim imenima, ismijavanje – u formi verbalnog nasilje...)
-Zastrašivanje/Terorisanje (prijetnje tjelesnom povredom ili ubojstvom, ostavljanje djeteta
samoga, prisiljavanje na posmatra nasilje nad onima za koje je emocionalno vezano...)
-Izolacija (zaključavanje da duže vrijeme , zabrana i onemogućavanje kontakta sa
vršnjacima/drugovima/icama)
-Pogrešna socijalizacija (potkrepljivanje krinimogenog ponašanja, antisocijalni modeli
prikazani socijalnim/prikladnim)
-Eksploatacija (djeca preuzimaju kućanske poslove, zamjena uloga-dijete u ulozi odraslog)
-Uskraćivanje esecijalne stimulacije/ odnosa/razmjene (ignoriranje djetetovih pokušaja
komunikacije, mehanička komunikacija s djetetom bez prisnosti, dodira, govora...)
-Nepouzdano & nekozistentno roditeljstvo (ambivalentnost roditeljskih zahtjeva)

Posebne grupe emocionalno zlostavljane djece čine:

1. Djeca koja se doživljavaju negativno još od samog rođenja (“glupa”, “zla”, “luda”):
izvor teškoća za roditelje.Sindrom Pepeljuge
Uključuje teroriziranje prijetnjama i kaznama, napuštanjem djeteta ili ostavljanje djeteta
samoga. Dijete nije svjesno, a ni zlostavljač često: roditelji koji ne vole svoju djecu, ne
prihvaćaju ih ili imaju nešto protiv njih. Roditeljsko neprijateljstvo i
ravnodušnost/zanemarivanje.
2. Djeca izložena zlostavljanju zbog nasilja između roditelja
Briga o sebi i o roditeljima/odgovornost kojoj nisu dorasla
Samopoštovanje/samovrijednost/(spolna) identifikacija i teškoće sa identifikacijom: žrtva ili
nasilnik
3. Djeca ovisnika
Skupoća ovisničkog života i katastrofalne posljedice po djecu
Poricanje ili racionalizacija ovisnosti → uznemiravajući vid zlostavljanja (razvoj
samopercepcije i prebacivanje odgovornosti na dijete)
Društvena stigmatizacija i osjećaj stida
Zlostavljanje nerođenog djeteta
Majke alkoholičarke/djeca a razvijenim alkoholnim sindromom
Apstinencijalni sindrom kod beba
4. Djeca rastavljenih roditelja
Dijete u hroničnom sukobu između dva roditelja/prisiljavanje na zauzimanje strana:
zbunjenost i anksioznost
Osjećaj gubitka roditelja bez prava na tugovanje ili pomoć→dijete postaje potišteno ili
“teško”

Četiri aspekta rastave brakova i odvajanje koji imaju obilježja emocionalnog

zlostavljanja (Klosinski, 1993.):
-Razvoj osjećaja krivice i anksioznosti u djetetu zbog pristajanja uz jednog roditelja
-Svjesna ili nesvjesna upotreba djeteta kako bi ispunilo ulogu jednog roditelja
-Otmica ili protuzakonito skrivanje od roditelja
-Djetetovo prisustvo fizičkim obračunima među roditeljima
Fizički pokazatelji emocionalnog zlostavljanja:
1. Zaostajanje u razvoju (sindrom neorganske razvojne smetnje)
2. Enureza/enkopreza
3. Poremećaj navika (lupanje glavom, ujedanje)
4. Poremećaj spavanja
5. Glavobolje
Bihejvioralni pokazatelji emocionalnog zlostavljanja
1. Usporen psihofizički razvoj
2. Emocionalna zatupljenost, nezainteresiranost, povlačenje
3. Neadekvatni obrasci vezivanja
4. “Nesrećan” izgled
5. Nesigurnost u komunikaciji
6. Psihosomatski poremećaji
7. Pokušaj samoubistva
8. Prestupničko ponašanje
9. Zloupotreba psihoaktivnih supstanci

3.C. SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE

Složenost fenomena ogleda se u različitosti definisanja: najčešće se definiše kao oblik
zlostavljanja, posebno incest, od strane odrasle osobe od povjerenja koja je u poziciji moći i
koja predstavlja autoritet za djete
Neki autori smatraju da je seksualno nasilje nad djetetom podtip fizičkog nasilja u kome se
dijete koristi za seksualno zadovoljavanje neke osobe
Ovaj vid zlostavljanja obično uključuje genitalni kontakt koji je zavisno od nivoa grubosti,
moguće različito stepenovati: od dodirivanja, traženja masturbacije i milovanja, analne, oralne
i vaginalne penetracije, do silovanja sa fizičkim povredama
Seksualno zlostavljanje uključuje i nekontaktne aktivnosti: izlaganje pogledu, zajedničko
gledanje pornografskih časopisa i filmova, poziranje za porno časopise, opsceni telefonski
pozivi, spolno obojene igre, primoravanje na slušanje seksi razgovora, uvođenje u prostituciju
itd.
između djeteta, u srednjoj adolescenciji ili mlađeg i osobe najmanje 6 god starije od njega
Djeca se mogu spolno zlostavljati od najranije dobi.Malo djete ne može shvatiti šta se događa
dok mu se ne kaže da je to tajna .Aspekti spolnog zlostavljanja su: tajnovitost i saučesništvo
Nasilje se događa jedino kad je djete samo sa nasilnikom.Tajna se čuva mitom i prijetnjom

Konvencija Vijeća Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe:

Dva oblika seksualnog zlostavljanja:
1. Osoba učestvuje u seksualnim aktivnostima sa djetetom koje nije dostiglo dob utvrđeno
domaćim zakonodavstvom
2. Osoba učestvuje u seksualnim aktivnostima sa djetetom
-bez obzira na dob koristeći prinudu, silu ili prijetnju
-kad zloupotrebljava priznatu poziciju moći ili utjecaja na dijete
-kad je zlostavljanje učinjeno iz posebno ranjivoga stanja djeteta

DSM IV:
Postavlja zahtjev da je zlostavljač star najmaje 16 godina i najmanje 5 godina stariji od djeteta
Incest-seksualni odnos između bliskih rođaka između kojih je brak zabranjen
-DSM IV: incest je uvršten kao podtip pedofilije

Fizički pokazatelji seksualnog zlostavljanja djece:

1. Genitalne ili analne povrede ili krvarenje
2. Genitalni bol ili svrab
3. Pocijepana ili flekava odjeća (mrlje od krvi)
4. Strani objekti u vagini ili anusu
5. Teškoće pri hodanju ili sjedenju
6. Povreda analnog, oralnog genitalnog tkiva
7. Trudnoća kod adolescentkinja
8. Gubitak apetita
9. Poremećaj spavanja, noćne more
Bihejvioralni pokazatelji seksualnog zlostavljanja djece:
1. Strah od dodira
2. Pretjerana masturbacija kod male djece, dodirivanje genitalnog područja
3. Ispoljavanje brojnih strahova (veća potreba za utjehom nego obično, vezivanje za jednog
i/ili uzmicanje od drugog roditelja)
4. Lošiji odnosi sa vršnjacima
5. Izjava djeteta da je seksulano zloupotrebljeno
6. Indirektne aluzije na problema u kući
7. Razvojna regresija
8. Nesposobnost koncentracije
9. Izbjegavanje časova fizičkog vaspitanja
10. Uključivanje u delinkvetne radnje i bježanje od kuće
11. Seksualni promiskuitet tinejdžera
12. Samodestruktivno ponašanje

4. ZLOUPOTREBA
= negativan nehumani tip odnosa, različitog sadržaja, čija je suština u korištenju i
iskorištavanju djece radi zadovoljavanja potreba i interesa drugih
Npr. seksualno iskorištavanje djeteta: može biti praćeno seksualnim zlostavljanjem, razlikuje
se od seksualnog zlostavljanja jer je njegova specifičnost komercijalnost

5. NASILJE
= primjena fizičke/psihičke ili neke druge sile i nadmoći od strane pojedinca, institucija ili
drugih tipova društvenih ustanova/organizacija u odnosima sa djecom
= teška i kriminalna djela (KIllen, 2001)
Rasprostranjenost i učestalost nasilja nad djecom u BiH
Ne raspolažemo pouzdanim podacima o učestalosti nasilja nad djecom, ali se zbog porasta
svih vidova nasilja u našem društvu u posljednjem četvrt stoljeća može pretpostaviti da je
došlo do veće učestalosti i težine nasilja nad djecom
POTEŠKOĆA: NEUSAGLAŠENA METODOLOGIJA PRIKUPLJANJA PODATAKA O
SLUČAJEVIMA PORODIČNOG NASILJA (primjena različitih pravila regsitrovanja,
eviencije, prijenosa i objedinjavanja podataka) među SUBJEKTIMA ZAŠTITE (policija,
CSR, zdravstvene institucije, obrazovne institucije, NVO_sigurne kuće, tužilaštvo, sudstvo)
Rizični faktori za zlostavljanje
I Riziko-faktori vezani za osobine djeteta
-Niska tjelesna težina pri rođenju, neonatalna separacija, težak porođaj, djeca s invaliditetom
-usvojena djeca, neželjena djeca, “teška” djeca
-mala djeca (ispod 3 god), ružna djeca ili slična jednom roditelju
II Riziko-faktori vezani za osobine roditelja
-Labila i nezrela ličnost (PAS), afektivno lišavanje u toku djetinjstva, izolacija, problemi u
odnosima
-Nizak prag tolerancije na frustracije
-Zamjena uloga , mladi roditelji , jednoroditeljske porodice, usvojenje
III Riziko-faktori okoline (porodične situacije)
-Hronični stres, kršenje zakona, finansijski problemi, troje ili više djece u kratkom
vremenskom intervalu, hronična bolest, česte migracije, niža socioekonomska klasa,
razvedeni roditelji, samohrane majke/očevi, navika/sklonost ka zlostavljanju

TEORIJSKI MODELI U OBJAŠNJAVANJU NASILJA NAD DJETETOM U

PORODICI
1. Sociološki model: okolnosti okruženja koji doprinose nastanku NuP
- a) Ekološki model (Belsky, 1987): NuP je rezultat utjecaja snaga unutar individual,
porodice, društvene zajednice i kulture.
-Nivoi analize:
Ontogenetski(individualni): biopsihosocijalna struktura ličnosti
Mikrosistem (porodični)
Egzosistem (društvena zajednica)
Makrosistem (očekivanje i standarde kulture
2. Legalni model: NuP je kriminalni akt kažnjiv po zakonu.
-Istraživanje i utvrđivanje nanošenja fizičkih/psihičkih povreda ili zanokova teškog
zanemarivanja
-Kvalifikuje se djelo
-Određuje nivo odgovornosti
-Kazna za počinitelja/ku
3. Medicinsko-psihološki model:
Razumijevanje dinamike nastanka nasilja u funkciji
-Identifikacije
-Terapije
-Prevencije
4. Feministički model:
Strukturalna moć je osnov objašnjenja NuP.Muškarac posjeduje moć u društvu
Patrijarhalna struktura društva ohrabruje i legalizira korištenje moći muškarca nad “slabijim”
članovima: ženom i djecom
5. Sistemsko-porodični model:
NuP se javlja u slučaju akutnog ili hroničnog poremećaja ravnoteže emocionalnih snaga u
porodičnom relacionom sistemu
Malfunkcionalnost roditeljskog sistema
Mehanizam triangulacije
Porodične projekcije
Multigeneracijske transmisije
6. Model transgeneracijskog prijenosa/transmisije NuP:
u porodicama, kroz generacije postoji prijenos obrazaca zlostavljajućeg roditeljstva (koje se
uči)
Nasilje u partnerskim odnosima u sljedećoj generaciji više je povezano s prisustvom nasilja
među roditeljima nego sa neposrednim zlostavljanjem djeteta od strane roditelja

Izloženost nasilju u porodici bitno utiču na razvoj spolnog identiteta, odnosno usvajanja
određene spolne uloge
Dječaci se lakše idetifikuju sa ulogom nasilnika
Djevojčice sa ulogom žrve
Teorijski okvir:
-Teorija razvoja vezivanja
-Teorija socijalnog učenja

Teorija razvoja vezivanja

Djeca formiraju reprezentantne modele figura za vezivanje – u odnosima prema sebi i sa
drugima – a na bazi iskustva se primarnim njegovateljima/roditeljima.Emocionalnost,
kognicija, očekivanja od budućih odnosa.Internalizacije aspekta zlostavljanja i njegovo
ponavljanje u ponašanju prema partneru i/ili djeci
Teorija socijalnog učenja
Iskustvo zlostavljanja (posebno fizičkog) → kasnija agresija kao dominantna tip odgovora iz
repertoara ponašanja i/ili njihova evaluacija kao efikasnog/legitimnog načina za postizanje
određenih ciljeva
Djete koje je očevidac zlostavljanja majke ili druge značajne ženske osobe, vjerovatno će
smatrati da je:
-prihvatljivo da muškarci tuku žene
-nasilje djelotvoran način rješavanja problema
-u redu nekoga udariti ako si ljut
-neravnopravnost u odnosima normalna-muškarci su jaki i imaju moć i kontrolu nad ženama
koje su slabe
-negativna posljedica za čin zlostavljanja je mala ili je gotovo i nema
-ono (dijete) odgovorno za zlostavljanje i da se treba osjećati krivim
-ono (dijete) odgovorno da zaustavi zlostavljanje time što će “zaštiti” mamu ili se suprostaviti
tati
Prekid međugeneracijskog prijenosa nasilja olakšava..
-Socijalna podrška koju odrasla osoba zlostavljana u djetinjstvu dobija u širem ili užem
socijalnom okruženju:
podržavajućeg bračnog partrnera
ekonomsku sigurnost porodice
snažnu pripadnost vjerskoj zajednici
manje stresnih doživljaja u životu
korištenje pomoći stručnjaka
visoka inteligencija
odbacivanje stavova i vrijednosti vlastitih roditelja.

NASILJE NAD DJECOM U PORODICI II

Rizični faktori za zlostavljanje

-I Riziko-faktori vezani za osobine djeteta
Niska tjelesna težina pri rođenju, neonatlana sepracija, težakporođaj, djeca s invaliditetom
usvojena djeca, neželjena djeca, “teška” djeca
mala djeca (ispod 3 god), ružna djeca ili slična jednom roditelju
-II Riziko-faktori vezani za osobine roditelja
Labila i nezrela ličnost (PAS), afektivno lišavanje u toku djetinjstva, izolacija, problemi u
odnosima
Nizak prag tolerancije na frustracije
Zamjena uloga , mladi roditelji , jednoroditeljske porodice, usvojenje
-III Riziko-faktori okoline (porodične situacije)
Hronični stres, kršenje zakona, finansijski problemi, troje ili više djece u kratkom
vremenskom intervalu, hronična bolest, česte migracije, niža socioekonomska klasa,
razvedeni roditelji, samohrane majke/očevi, navika/sklonost ka zlostavljanju

I Dijete u zlostavljajućoj porodici

Djetetove urođene osobine koje djeluju na zlostavljanje/nasilje i obratno:

-Konstitucijska obilježja
-Osobine povezane sa razvojem

1. a) Djetetove urođene osobine

-“Hipersenzitivno” dijete – “mirno” dijete – “mješovito” dijete
-“Lako” dijete – “teško” dijete
1.b) Prijevremeno rođenje
-Niska porođajna težina
-Prerano rođenje
1.c) Ostale osobine
 -Razvojne teškoće

2. Dječije reakcije, nošenje sa zlostavljanjem i strategije preživljavanja

1. Percepcija okoline
-Nesigurna privrženost
-Negativna slika o sebi/samosvijest
2. Teškoće s ovisnošću o drugima
-Otvorena ovisnost o drugima
-Odbrambena neovisnost
3. Odvajanje i tugovanje
-Prosvjed – očaj – poricanje
-Onemogućavanje djetetovog normalnog razvoja
4. Disocijacija
Omogućava oslobađanje od patnje i fizioloških/psihosomatskih simptoma zlostavljanja +
bijeg od sjećanja
-Smetnje u samopercepciji
-Promjene ponašanja i raspoloženje
-Amnezija
5. Depresija
-Potištenost
-Igra
-Fizička aktivnost
-Nedostatak kreativnosti
6. Psihosomatske reakcije
-Zlostavljana djeca su bolesnija
-Ne razvijaju unutrašnje “ja”
-Tjelesni osjećaj boli
7. Samosvijest
-Razvoj nepovoljne slike o samome sebi
-Nisko samopoštovanje
8. Tjeskoba i krivica
-Preuzimanje krivice i odgovornosti
Autodestruktivno ponašanje
-Tajnovitost
posebno u slučajevima sexualnog nasilja
Strah od suočavanja sa roditeljima/odraslima: socijalnim radnicima, psiholozima, ljekarima,
tužiteljima

Poteškoće u razvoju
-Teškoće u učenju
-Mentalne poteškoće/zaostalost
Strategija savladavanja i preživljavanja
“pretjerano prilagođena djeca”
“hiperaktivna i destruktivna djeca”
II Roditelji u zlostavljajućoj obitelji

Stresni faktori u roditeljskom djetinjstvu

Dimenzije ličnosti roditelja koje nepovoljno utiču na roditeljsko funkciniranje:
1. Nezrelost
2. Emocionalne teškoće
3. Mentalna bolest/psihoze
4. Mentalna zaostalost/insuficijentnost
Stresni faktori u djetinjstvu
Istraživanja pokazuju da je zlostavljanje djece povezano sa odbacivanjem, ravnodušnošću i
osjećajem neprijateljstva u djetinjstvu
Nezadovoljenost potreba za ljubavlju, pažnjim, sigurnošću i stalnošću
Nedostatak role modela
→Razvoj ličnosti zaustavljen ili iskrivljen
Obilježja ovih roditelja
Transgeneracijski prijenos nasilja, uz oprez jer nisu svi nasilni roditelji bili izloženi naislju u
djetinjstvu
Kumulativni stres – lošije prognoze roditeljstva
Prognoza roditeljske uspješnosti:
1. Roditeljska sposobnost da ostvare sigurnu privrženost prema svojim roditeljima
2. Osjećaj poželjnosti i prihvaćenosti
3. Stepen u kojem su uspjeli proraditi i integrirati svoju tjeskobu i konfliktna iskustva iz djeti

1. Nezrelost
ponašanje odraslih = ponašanje djece na određenom stupnju razvoja
Roditelji koji samo nisu dobili neophodnu brigu i
pažnju u djetinjstvu
-Nedostaju unutrašnji modeli
-Nesposobnost da se razvije sigurna privrženost
-Odnos iskorištavanja
Oblici nezrelosti
Primarna nezrelost: roditelji koji su u većini uloga nezrelo fukncioniraju, ni ranije nisu
zrelije funkcionirali i ni sami nisu doživjeli osjećaje postojanosti i brige kao preduvjet za
stvaranje sigurne privrženosti
Sekundarna nezrelost: roditelji koji su nekada funkcinorali na zrelijoj razini ali su ih stresni
faktori u djetinjstvu/adolescenciji/ranoj odraslom dobu vratili na nivo karakterističan za
primarnu nezrelost

Dvije skupine nezrelih roditelja

1. “Apatične nedjelotvorne majke”
-Emocionalna otupjelost
-Apatičnost
-Pasivnost, bespomoćnost

2. “Nagonski vođene majke”

-Nemir, nepostojanost, osciliranost
-Ambivalentnost i tjeskobna privrženost

2. Emocionalne teškoće
-Anksiozna/depresivna stanja
-Kompulzivna stanja
-Nekontrolirana i neprikladna agresivnost
-Suicidalno ponašanje
-Paranoide crte
-PTSP

-Situacijske
-Umjerene
-Ozbiljne
-Vrlo ozbiljne
=>emocionalne teškoće imaju manje negativne posljedice na roditeljsko funkcionisanje
=> djelovanje emocionalnih teškoća ovisi o njihovom stupnju zrelosti i načinu suočavanja sa
emocionalnim teškoćama

3. Mentalna bolest/psihoze
1. Na koji način roditeljevo opažanje djeluje na opažanje djeteta?
2. percepcija stvarnosti koju roditelji projiciraju na svoje dijete
3. Stupanj (ne) predvidivosti ponašanja roditelja

4. Mentalna insuficijentnost
Izloženost djece zanemarivanja + tjelesnom zlostavljanju
Loša/slaba organizacija svakodnevnih životnih aktivnosti
Ograničene mogućnosti pružanja djetetu poticaja djetetovog razvoja (istraživanje, učenje i
svakodnevni život)
5. Ovisnosti
6. Stav roditelja prema zlostavljanju/stručnjacima

RODITELJSKE FUNKCIJE
1. Sposobnost realističnog opažanja djeteta
2. Sposobnost prihvatanja odgovornosti za prepoznavanje djetetovih potreba
3. Sposobnost postavljanja realističnih očekivanja o djetetovim mogućnostima suočavanja
4. Sposobnost uključivanja u pozitivnu interakciju s djetetom
5. Sposobnost suosjćenja s djetetom/empatije
6. Sposobnost davanje prednosti zadovoljavanju djetetovih temeljnih potreba
7. Sposobnost obuzdavanja vlastitog bola i frustracije pred djetetom
1. Sposobnost realističnog opažanja djeteta
Nerealna slika o djetetu
Pripisivanje djetetu vlastite agreisvnosti i tjeskobe
Pripisivanje djetetu osobina ljudi iz bliskog okruženja koji su roditelju/ki donijeli razočarenje
i gubitak
=> razorena samosvijest
2. Sposobnost prihvatanja odgovornosti za prepoznavanje djetetovih potreba
Od djeteta se očekuje da zadovolji potrebe roditelja a ne obratno
3. Sposobnost postavljanja realističnih očekivanja o djetetovim mogućnostima
suočavanja
-Previsoka
Roditeljska frustracija
Emocionalno i fizičko nasilje
-Preniska
Spriječavanje djetetovog razvoja i potencijala
4. Sposobnost uključivanja u pozitivnu interakciju s djetetom
-Negativna uključenost
Odbacivanje, prigovaranje, tjelesno i/ili emocionalno kažnjavanje (nasilni roditelji)
-Neuključenost i pretjerena uključenost
Roditelji koji zanemaruju svoju djecu
5. Sposbnost empatije s djetetom
= 1. sposobnost razlikovanja i imneovanja tužih misli i osjećaja
2. sposobnost uživljavanja u tuđu ulogu, položaj
3. sposobnost reagiranja u skladu sa tuđim osjećajima -“(Ne) posjedovanje topline”
6. Sposobnost davanje prednosti zadovoljavanju djetetovih temeljnih potreba
Potrebe koje su nužne za djetetov fizički i duševni razvoj
7. Sposobnost obuzdavanja vlastitog bola i frustracije pred djetetom
Način verbaliziranja i tjelesne manifestacije agresivnosti i frustracije
-Dovoljno dobre roditeljske funkcije
-Manje dobre
-Loše
-Vrlo loše

TRETMAN I INTERVENCIJE – RAD SA RODITELJIMA I DJECOM U

ZLOSTAVLJAJUĆIM OBITELJIMA
Zašto društvo reaguje na pojavu nasilja u porodici?

Prepoznavanje porodicnog nasilja kao društvenog problema nasilje je oduvijek bilo prisutno,
ali se mijenja društvena percepcija, odnosno kulturni obrasci ponašanja - vrijednosti i norme
na temelju kojih donosimo sud o određenom ponašanju
Opis, evaluacija i nošenje s tuđom patnjom pripada sferi socijalnoga i tiče se pitanja
konstituiranja zajednice – kolektivne solidarnosti: tuđa bol može biti stvarna samo ako je
stvarno i iskustvo ljudske zajednice – svijest & savjest nerazdvojive kultura ravnodušnosti vs.
kulture solidarnosti.

Društvena zaštita od nasilja u porodici

Modaliteti društvene reakcije na pojavu porodičnog nasilja:
- reaktivno (usmjereno na saniranje i ublažavanje ili pravno sankcioniranje posljedica NuP)
-proaktivno (usmjereno na prevenciju i sveobuhvatan pristup problemu)
Proaktivan pristup podrazumijeva:
- posmatranje NuP kao oblika kršenja osnovnih ljudskih prava i društvene odgovornosti za
osiguravanje ovih prava
- izrada jasne državne strategije primarne i sekundarne prevencije NuP
- veći stepen saradnje između institucija vladinog i nevladinog sektora koje se bave
porodicom
- veći stepen međuprofesionalne saradnje u oblasti i preventivnog i kurativnog rada

Preventivno djelovanje
1. Primarna prevencija: potpomaganje faktora zaštite od zlostavljanja i zanemarivanja u
rizičnim okolnostima, te kontrolu i sprečavanje rizičnih faktora.
Porodica: poboljšanje kvaliteta života djece u svim obiteljima, poticanje razvoja djece i
razvoja roditeljskih vještina
Socijalno okruženje: razvijati osjetljivost javnosti na NuP (NuP kao krivicno djelo i
netolerancija)

2. Sekundarna prevencija: rizične porodice i roditelji

Porodični nivo: psihosocijalna i materijalna pomoć u odnosu na procjenjene uzroke NuP
(usmjerenost na počiniteja, direktnu žrtvu i indirektne žrtve nasilja), naglasak na maloljetnu
djecu
Socijalno okruženje: raširenost NuP i faktori rizika u porodici; edukacija stručnjaka u
prepoznavanju faktora rizika i znakova nasilja, te u pristupanju ovim obiteljima=>mreža
usluga za porodice u krizi (GO i NGO)

3. Tercijerna prevencija: tretman i intervencije u slučajevima zlostavljanja

Porodični nivo: sprječavanje ponavljanja nasilja i ublažavanje njegovih posljedica
(preveniranje međugeneracijskog prenosa nasilja);
Psihosocijalna pomoć žrtvama i počinitelju nasilja shodno zakonskoj regulativi. Usmjerenost
na zlostavljača više tretmanska nego represivna. Grupni rad
Socijalno okruženje: integrisan sistem prijavljivanja NuP i jedinstven sistem evidentiranja
NuP, posebno nad djecom u pravosuđu, policiji, socijalnoj zaštiti, zdravstvu i obrazovanju.
Kontinuirano praćenje statističkih pokazatelja o NuP i obrazovanje stručnjaka uključenih u
tretman.

Šta kada prevencija zakaže...?

Trauma = traumatski događaj ili skup zajedničkih rekacija na događaj koji je trauma izazvala
Subjektivnost traume
Traumatski događaj = događaj negativnog intenziteta koji natkriljuje našu sposobnost nošenja
s njime, ostavljajući nas u strahu od smrti, ništavnosti, fizičke povrede ili psihoze, a događaji
se tiču reakcija na emocionalni gubitak, zloupotrebu moći ili iznevjerenost povjerenja (nemoć,
bol, izgubljenost)
TIPOVI TRAUME
Dva različita tipa traumatskih iskustava:
-“Trauma tip I”: jednokratni, kratkotrajni i iznenadni događaji
Nesreće, prirodne katastrofe, silovanje…
-“Trauma tip II”: stresori koji se ponavljaju ili duže traju, i na taj način za individuu postaju
neočekivanim stresom na koji se pokušava prilagoditi
Zlostavljanje, rat, izbjeglištvo, mučenje – užasi naneseni ljudima od strane drugih ljudi
Simptomi: ponovno preživljavanje, izbjegavanje i pojačana pobuđenost

Trauma tip II: simptomatologija

1. SOMATIZACIJA: trauma se izražava preko somatskih smetnji (u nedostatku mogućnosti
da se doživljeno iskaže riječima)
2. DISOCIJACIJA: zamišljanje da se sve to dagađa drugim ljudima, da su nevidljivi ili
neosjetljivi na bol
3. REGULACIJA AFEKATA: poremećaji u regulaciji afekata i kontrole impulsa
4. (NE)SPOSOBNOST ZA ODNOSE: oduzeta mogućnost kontrole + bliskost s počiniteljem
5. OSJEĆAJ IDENTITETA, SLIKE O SEBI I DRUGIMA: osjećaj bezvrijednosti, stida i
krivnje
6. PONOVNA VIKTIMIZACIJA: rizik od ponovne viktimizacije

Tretmanski pristup
Temeljit proces procjene = osnova za diferencirano razumijevanje zlostavljanja
Gdje se nalaze najvažniji faktori koji uzrokuju i održavaju porodične teškoće?Teškoće spojive
sa pojedinicima, /bračnim odnosima, socijalnom mrežom i/ili socio-ekonomskim faktorima
Terapijski pristupi socijalnog rada: psihodinamski/bihejvioralni/kognitivni/geštalt/terapija
realnosti/egzistencijalistička terapija/transakciona analiza/porodična terapija/krizno-usmjeren
pristup, humanistički terapijski model
Prijavljivanje suspektnog slucaja/incidenta
Uokviren zakonskim odredbama o mandatornom izvještavanju
Specifiziranje pojedinaca/agencija koje su obavezne prijaviti ZZD
Utvrditi uslove prijavljivanja
Objasniti kako, kad i kome se dostavljau izvještaji i informacije sadržane
Utvrditi koja agencija je dužna zaprimiti i istražiti
Opisati abrogaciju određenih privilegiranih modusa komunikacije (ljekar-pacijent)
Kazne za neprijavljivanje i lažno prijavljivanje

Sadržaj prijave
Ime, dob, spol i adresu djeteta
Prirodu i opseg djetetovih povreda ili stanja
Ime i adesu roditelja ili druge osobe odgovorne za brigu o djetetu
Bilo koja druga informacija relevantna za rad na slučaju
Detaljne informacije o:
djetetu, njegovom stanju, mjestu življenja
Roditeljima i njihovom mjestu življenja
Porodici, uključujući podatke o drugoj djeci u porodici
Tipu i prirodi zlostavljanja (dužina trajanja, da li se pogorsava u smisu učestalosti i težine, da
li se koriste neki objekti ili oružje…)
Zaprimanje prijave
Nadležna agencija mora odnijeti dvije primarne odluke:
1. Da li dostavljene informacije zadovoljavaju statutorne i agencijske smjernice za
zlostavljanje djece?
Prikupljanje informacija, evaluacija informacija, procjena kredibiliteta onoga koji podnosi
prijavu
2. Koliko je hitan odgovor? - Analiza prikupljenih informacija kako bi se utvrdilo da li je
dijete ozbiljno ugroženo: Priroda zlostavljajućeg ponašanja/propuštanja, težina djetetovih
povreda, odnos djeteta i zlostavljača, pristup zlostavljača djetetu, djetetova vulnerabilnost,
postojanje ranijeg zlostavljanja, osobe koje mogu zaštiti dijete…

Primarna inicijalna procjena (odluka o istraživanju)

Svrha inicijalne procjene je da se utvrdi sljedeće:
-Da li je zlostavljanje potkrijepljeno (shodno pozitivnom pravnom zakonodavstvu)?
-Da li je dijete u riziku od zlostavljanja i koji je nivo rizika?
-Da li je djetetov život siguran? Ako nije, koja vrsta intervencije će osigurati?
-Ako djetetova sigurnost ne može biti osigurana u porodici, koja vrsta i nivo brige mu je
potreban?
-Da li porodica ima neke hitne potrebe koje moraju biti zadovoljene?
-Da li je neophodno pružiti trajuće usluge porodici kako bi se smanjio rizi, odnosno adresirale
djetetove potrebe za tretmanom?
Uključivanje drugih profesionalaca
-Medicinsko osoblje
-Profesionalci iz oblasti mentalnog zdravlja
-Nastavnici i akteri dječije zaštite
-Hraniteljski roditelji, osoblje u rezidencijalnim ustanovama

Procjena porodice (socijalna procjena/anamneza)

= sveobuhvatan proces identificiranja i ocjene faktora koji utiču na djetetovu sigurnost,
osjećaj permanentnosti i dobrobiti
Cilj:razumijevanje snaga, potreba i resursa unutar porodice koji omogućavaju sigurnost
djeteta i smanjuju zlostavljanje
Potrebe i rizični faktori koji utiču na djetetovu sigurnost, osjećaj permanentnosti i dobrobiti
Koje su posljedice zlostavljanja po djetetovu sigurnost, osjećaj permanentnosti i dobrobiti?
Kojim snagama pojedinci i porodica raspolaže?
Na koji način članovi porodice percipiraju svoje stanje, probleme i resurse?
Šta se mora promijeniti kako bi se adresirale posljedice zlostavljanja, a rizik reducirao ili
eliminirao?
Koji je nivo roditeljske/skrbničke spremnosti na promjenu?
Kakva im je motivacija i kapacitiranost za osiguranje sigurnosti, permanentnosti i dobrobiti?

Principi: procjena zasnovana na pozitivnim aspektima/porodičnim snagama, kulturalno

senzitivna i razvijena SA porodicom
Utvrditi snage/resurse koji mogu doprinijeti balanisranju utvrđenih rizika – osnova na temelju
koje se porodica mijenja
Procjena u partnerstvu s porodicom: pomoć roditeljima da steku uvid u stvarno stanje;
individualizirana i skrojena prema jedinstvenim potrebama i resursima porodice

Planiranje brige
Procjena = osnov na temelju koje se izgrađuje plan brige/podrške porodici
Naoružani prikupljenim znanjem, pružaoci usluga moći će utvriditi najbolje moguće strategije
za reduciranje ili eliminiranje ponašanja i uslova koji doprinose nastanku rizika od nasilja nad
djetetom
Ciljevi:
identificirati strategije koje pomažu adresiranju posljedica zlostavljanja i smanjuju rizik od
nastavka zlostavljanja
pružiti jasan i specifičan vodič za profesionalce i članove porodice u mijenjaju rizičnih
ponašanja i okolnosti
postavljanje standarda za mjerenje progresa u postizanju utvrđenih ishoda i osiguravanje
okvira za donošenje odluka u radu na slučaju
Plan brige:
-Koji su ishodi koji će – kada budu postignuti – ukazivati da je rizik od nasilja reduciran i da
su posljedice nasilja uspješno adresirane?
-Koji ciljevi se moraju postići da bi se postigli željeni ishodi?
-Koji pristupi/modeli intervencije ili usluge olakšavaju uspješno postizanje zadatih ciljeva i
željenih ishoda?
-Kako i kada će se evaluirati napredak u postizanju ciljeva i ishoda?

Pružanje usluga
pružanje usluga identificiranih u planu brige kako bi se pomoglo porodici da ostvari ishode i
ciljeve utvrđene planom

Selektiranje i “mečiranje” intervencija koji će djelovati podržavajuće

Usluge namijenjene porodici
Usluge namijenje roditeljima
Usluge namijenje djeci

Evaluacija
Da li je dijete sigurno(ije)?
Koja se promjena dogodila (ako je) u uvjetima i ponašanjima rizičnim za pojavu NnD?
Koji su ishodi postignuti i kako?
Koji je napredak ostvaren u postizanju ciljeva tretmana?
Efikasnost usluga...?
Na koji način su rizični faktori reducirani...?
Daljna briga o djetetu...

TRETMAN I INTERVENCIJE U SLUČAJU NASILJA NAD DJECOM

Različiti teorijski pristupi u socijalnom radu trebali bi se, po Killen, temeljiti na sljedećim
principima:
1. Porodični pristup je neophodan
2. Odnos s korisnicima čini srž pomažućeg procesa
3. Potrebna je aktivna intervencija i primjena autoriteta struke
4. Dijete ima potrebu za pomoći
5. Potreba ulaganja u socijalnu mrežu
6. Potreba struktuiranja tretmana i koordinacija njegove sprovedbe
7. Roditeljima, djeci i novim osobama koje brinu o djeci potrebno je pomoći u procesu
odvajanja i zbližavanja
I Motivacijski rad s roditeljima
Koraci u motivacijskom radu:
1. Izricanje opaženog i radnih hipoteza te pokazivanje empatije
2. Prihvatanje roditeljske nesklonosti suradnji
3. Bavljenje stvarnošću
4. Istraživanje roditeljskih briga koje mogu spriječiti priznanje nasilja
5. Razlikovanje realističnih i nerealističnih roditeljskih briga
6. Razgovor o mogućim posljedicama nepoduzimanja koraka u vezi s obiteljskom situacijom

Upotreba stručnog autoriteta

Stručni autoritet: različiti načini našeg reagovanja na posljedice naše stručne procjene
Autoritet vs. autoritarnost
Stručni autoritet: postavljanje zahtjeva, kontrolu i postavljanje granica, preuzimanje
odgovornosti za preuzimanje brige i djetetu.
Koraci u primjeni stručnog autoriteta:
1. Navesti razloge za upotrebu i biti otvoren
2. Biti osjetljiv i empatizirati s roditeljskim reakcijama
3. Prihvatiti i pratiti roditeljske odbrambene mehanizme
4. Zadržati autoritet
5. Istražiti pozadinu roditeljskih odbrambenih mehanizama
6. Dopustiti slobodu unutar nužnih granica
7. Omogućiti ostvarivanje građanskih prava

II Rad sa djecom
1. Smanjiti djetetov kognitivni haos i omogućiti mu da podijeli svoju bol
2. Učiniti život razumljivim
3. Učiniti život predvidljivim
4. Smanjiti djetetov osjećaj odgovornosti i krivlje za zlostavljanje
5. Pomoći djetetu da tuguje
6. Učiniti djete vidljivim
7. Omogućiti djetetu nov i drugčiji doživljaj odnosa sa drugim osobama

1. Smanjiti djetetov unutrašnji haos i omogućiti mu da s nama podijeli svoju bol

Primjer: Šestogodišnju A. tjelesno je zlostavljao majčin partner. Majka ga nije pokušala u
tome spriječiti mada je bila prisutna.
Važan dio procjene ukazao je na potrebu da se A. pomogne u ublažavanju i savladavanj
osjećaja prevare, ljutnje i tuge koje je osjećala prema majci i njenom partneru.

2. Učiniti život razumljivim

SR: “Kad je tvoja mama ljuta na tatu, često tu ljutnju iskaljuje na tebi. To rade mnogiroditelji
i tada su djeca ljuta i tužna. Iako roditelji ne žele da je tako, to se ipak često događa“.
3. Učiniti život predvidljivim
Pojasniti mogućnosti roditeljske promjene i način na koji će djetetov život biti struktuiran
4. Smanjiti djetetov osjećaj odgovornosti i krivnje
 Djeca nikada nisu kriva za ono što su učinili roditelji
 Roditelji su odgovorni brinuti za dijete, a ne obratno
 Neki odrasli ne uspijevaju brinutu za svoju djecu. Neki to mogu naučiti, a drugi ne
mogu
 Drugi odrasli su odgovorni brinuti o odraslima koji ne mogu brinuti za sebe
5. Pomoći djetetu da tuguje
Pomoć u suočavanju sa gubicima , “otvaranje” djeteta prema drugima može trajati
Razgovor i alternativne metode (crtanje, igra)
6. Učiniti dijete vidljivim
Pokazivanje zanimanja za ono što dijete radi
7. Omogućiti djetetu nov i drugačiji doživljaj odnosa s drugim ljudima
Učenje drugačijih stavova, reakcija i ponašanja
8. Pomoći djetetu u suočavanju sa stresom
Teškoće u ponašanju
Učenje socijalnih vještina

III RAD SA RODITELJIMA

1. Upotreba odnosa
Grupni rad
Diskusija fokusirana ne samo na teškoće, nego na pozitivna iskustva
Roditelj vs. pomagač/institucija
2. Briga
Adekvatna briga
Profesionalne granice
Grupni pristup
3. Suočavanje sa teškoćama
Pružanje podrške u obavljanju svakodnevnih poslova
Kauzalitet
4. Promjena uloga i strukture
Difuznost uloga – promjena uloga
Postavljanje granica
5. Ublažavanje osjećaja krivice
Odgovornost – osjećaj krivice – samopoštovanje
6. Jačanje svijesti o ponašanju
Fokus na negativne interakcijske obrasce i razvoj pozitivnog pristupa
7. Razvoj realističnijeg poogleda na dijete
Nevidljiva djeca – djetetove potrebe
8. Smanjenje neodgovarajućih očekivanja od djeteta
Dijete kao skrbnik
Zadovoljavanje djetetovih, a ne vlastitih potreba
9. Poticanje pozitivnog bavljenja djetetom
Fokus na pozitivnijoj interakciji roditelj – dijete “marte meo” pristup
10. Poticanje empatije prema djetetu
Djeca kao izvor frustracije i agresije
Izražavanje i imenovanje osjećaja prema djeci

IV SMJEŠTAJ DJECE U DRUGU PORODICU

Rad s roditeljima:
pomoć pri razdvajanju
rad na procesu tugovanja
rad na brigama
briga o kontaktu između roditelja i djeteta

Rad s djetetom:
objava odluke o smještaju
priznavanje osjećaja u vezi s odvajanjem
smanjenje djetetova doživljaja krivice i odgovornosti
rad na prihvatanju nužnosti smještaja van obitelji
osiguravanje djetetove autonomije

Smještaj djece u drugu porodicu - rad sa hraniteljima

1. Pojašnjenje hraniteljske uloge: skrbnik-učitelj, zamjenski roditelj i saradnik

2. Poboljšavanje razumijevanja djetetova ponašanja i potreba
3. Savjetovanje roditelja – hranitelja o najboljim načinima uspostave odnosa s djetetom
4. Davanje podrške roditeljima-hraniteljima

ZAKONODAVSTVO U OBLASTI ZAŠTITE OD PORODIČNOG NASILJA U BiH

Admininistrativno ustrojstvo(fragmentiranost) zemlje → trodijelni zakonodavno i

institucionalni okvir
Državni nivo-krivično pravni zakon
Federacija BiH RS Distrikt Brčko
Kantoni (10)
Općine
Zakon o ravnopravnosti spolova BiH (2003/dopunjen2010.)
Zakonom uređuje se, promovira i štiti ravnopravnost spolova, garantiraju jednake mogućnosti
i ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol, u javnoj i u privatnoj sferi društva, te
uređuje zaštita od diskriminacije na osnovu spola
Diskriminacija po osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili
grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira
priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda.
U svojim oblicima diskriminacija može biti direktna, indirektna, uznemiravanje, seksualno
uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i nasilje po osnovu spola-mogu se podvesti pod
rodno utemeljenom nasilju, prema slabijem spolu, najčešće ženama..
Odredenje (seksualnog) uznemiravanja - cl. 5
Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje po osnovu spola kojim se želi povrijediti
dostojanstvo osobe ili grupe osoba i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće,
ponižavajuće ili uvredljivo okruženje ili kojim se postiže takav učinak.
Tangentira rodno uslovljeno nasilje u javnom okruženju ili radnom mjestu. Riječ je o:
Seksualno uznemiravanje je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog
ponašanja spolne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe ili grupe osoba, ili kojim
se postiže takav učinak, naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko,
degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Kultura je generalno tolerantna, i ovaj aspekat je tabuliziran. Npr. kolega vam „lijepi“ etikete.
Te osobe nisu ni svjesne da to nama smeta. „Lutka“-lutka je više kao objekat
Odredenje nasilja – cl. 6.
Nasilje po osnovu spola je svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanijeta fizička,
psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje
sputavaju osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i
privatnoj sferi života.
Nasilje po osnovu spola uključuje, ali se ne ograničava, na
a) nasilje koje se dešava u porodici ili domaćinstvu;
b) nasilje koje se dešava u široj zajednici;
c) nasilje koje počine ili toleriraju organi vlasti i drugi ovlašteni organi i pojedinci;
d) nasilje po osnovu spola u slučaju oružanih sukoba-ratna silovanja i seksualna zlostavljanja.

Obaveza vlasti da poduzme mjere radi eliminacije i sprječavanja nasilja na temelju spola
(zaštita, pomoć, obeštećenje)
Utvrđuju se : Kaznene odredbe vezane za nasilje, uznemiravanje, seksualno
uznemiravanje..one su određene kao krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora u
trajanju od 6 mjeseci do 5 godina(U zavisnosti od procjene težine toga djela, mogu se izreći
različite vrste kazni)

Porodični zakon FBiH(2005)

Čl. 4: zabrana nasilničkog ponašanja = svako narušavanje fizičkog i psihičkog integriteta
(veza sa Zakonom o ravnopravnosti spolova)
Određujući uslove i postupak, sklapanje i prestanak, poništenje i razvod braka, Porodični
zakon navodi porodično nasilje kao mogući uzrok prestanka braka
U dijelu C: Prva i dužnosti roditelja i djece
Određena je Obaveze roditelja/staratelja u vidu prava djeteta na starnje o životu, zdravlju i
razvoju osobnosti (čl.124)
Pravo djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja u
porodici (dužnost roditelja je zaštita djeteta i zadovoljavanje njegovih potreba) (čl.127)
C: Prava i dužnosti roditelja i djece
Roditelji su dužni čuvati dijete, zadovoljavati njegove normalne potrebe i štititi ga od svih
oblika poroka: droga, alkohol, skitničenje, razbojništvo, krađa, prostitucija, prosjačenje, kao i
svih oblika maloljetničke delikvencije, te nasilja, povreda, ekonomske eksploatacije,
seksualne zloupotrebe i svih drugih asocijalnih pojava (cl.134)
3. Zaštita prava i interesa djeteta
(1) Organ starateljstva dužan je po službenoj dužnosti poduzimati potrebne mjere radi zaštite
prava i najboljeg interesa djeteta, a na osnovu neposrednog saznanja ili obavještenja.
(2)Obaveznost prijavljivanja: Obavještenje o povredi djetetovih prava, a naročito o nasilju,
zlostavljanju, spolnim zloupotrebama i zanemarivanju djeteta, dužni su, bez odlaganja,
dostaviti organu starateljstva svi organi, organizacije i fizička lica.
Mjere porodične zaštite djeteta žrtve porodičnog nasilja-u porodičnom zakonu
Dvije su u direktnoj nadležnosti organa starateljstva/CSR:
1. upozorenje na propuste u staranju o djetetu (čl.151)
2. utvrđivanje nadzora nad ostvarivanjem roditeljskog staranja (čl.152)
U nadleznosti suda, gdje socijalni radnici imaju važnu ulogu:
1. oduzimanje roditelju prava da zivi sa djetetom - ako roditelji, odnosno roditelj sa kojim
dijete živi ugrožava interes djeteta i u većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje
djeteta ili ne sprečava drugog roditelja ili člana porodične zajednice da se na ovaj način
ponaša prema djetetu, ili ako je kod djeteta došlo do većeg poremećaja u odgoju
2. oduzimanje prava na roditeljsko staranje zbog “grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti
i zloupotrebe roditeljskih prava” (čl.153) - među razlozima za provođenje ove mjere, navodi
se i tjelesno i duševno nasilje nad djetetom
Krivični zakon BiH-državni zakon,ali u ovom dijelu istovjetan sa zakonom FBiH (2003)
Krivični zakon donesen prije donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u porodici-pa je dolazilo
do nelogičnosti i pomutnje kod pravosudnih organa
Ustanovljana sankcije vezane za radnje nasilja u porodici deginisa Zakon o zaštiti od
porodičnog nasilja – određujući ih kao krivično djelo
1. Krivična djela protiv braka, porodice i mladeži (Glava XX)
Definicija porodice
Čl. 222 krivično djelo nasilja u porodici ima 5 kvalifikovanih oblika djela
Svrha kažnjavanja-žašto je važno procesuirati nasilje u porodici kroz krivični zakon:
A) preventivni uticaj na druge da poštuju pravni poredak i ne čine krivična djela – generalna
prevencija/opšta prevencije
B) da utječe na počinioca da ubuduće ne počini krivična djela i potakne njegov preodgoj-da
ne upadaju u recidiv – pojeidnačna prevencija i rehabilitacija
C) izražavanje društvene osude za učinjeno djelo i pravednosti kažnjavanja počinitelja
D) zaštita i satisfakcija žrtve krivičnih djela-žrtva mora na neki način dobiti potvrdu za ono
što je preživjela
Vrste kazni koje krivični zakon predviđa: kazna zatvora, kazna dugotrajnog zatvora i
novčana kazna
Čl. 222 stav 1 osnovni oblik ovoga djela postoji ako: počinitelj nasiljem, drskim ili
bezobraznim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje članova
porodice
Propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine (ono što nedostaje jeste seksualno
nasilje)
Čl. 222. stav 2teži oblik, kada žive u zajedničkom domaćinstvu: narušavanje i ugrožavanje
egzistencije i integriteta
Propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine
Čl. 222 stav 3teži oblik krivičnog djela nasilja u porodici postoji ako je pr učinjenju.:
upotreba oružja, oruđa ili drugih sredstava s namjerom da se povrijedi tijelo ili naruši
zdravlje (različite vrste vatrenog i hladnog oružja. čije korišćenje može nanijeti teške tjelesne
povrede pa čak i smrt)
Za ovaj oblik propisana je kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine, nema novčane kazne
Čl. 222 stav4: član porodice teško ozlijeđen ili mu je zdravlje teško narušeno ili su
prethodna tri oblika nasilja učinjena prema djetetu-po prvi put se izdvaja dijete
Propisana je kazna zatvora od 1 do 5 godina
Čl. 222 stav 5: prouzrokovana smrt (pa čak i u slučaju suicida)
Propisana kazna od 2 do 15 godina
Čl. 222 stav 6 najteži oblik nasilja u porodicu: ubistvo člana porodice koji je prethodno
zlostavljan (postoji duži vremenski period i sadrži sve ove stavove od 1 do 5)
Propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora
Izricanje krivičnopravnih sankcija u BiH
2004-2010 (studija OSCE-uzorak 289 predmeta NuP)
Pregled izrečenih krivičnopravnih sankcija u analiziranim predmetima pokazao je sljedeće:
uvjetne osude, skoro 77,2% (ili 223 predmeta)
kazne zatvora izrečene su u samo 8,3% od ukupnog broja predmeta (ili 24 predmeta)
počinioci su kažnjeni novčanom kaznom u 13,5% predmeta (ili 39 predmeta
Olakšavajuće okolnosti
1. Okolnosti vezane za ličnost počinitelja
Ranija neosuđivanost,ne postoji formalna osuda u pravnom sistemom
Priznanje krivice, kajanje ili kombinacija
“primjereno ponašanje u “sudnici”-dovoljno je da budu tihi i to se uzima u obzir
2. “Status optuženog kao oca ili poorodičnog čovjeka” –ne cijeni se kapacitiranost za
roditeljstvo
Da li bračnost ili očinstvo može biti apsolutan kriterij nečije društvene uloge...?
3. Okolnosti u skladu sa zahtjevima/željama žrtve
Nepristajanje žrtve na zatvorsku kaznu; povlačanje prijave; neučestovanje u postupku;
“pomirba” s počiniteljem
Materijalne prilike (loše ekonomske stanje, nezaposlenost, siromaštvo) Nisu spremne da
prihvate zatvorsku kaznu počinitelja.. Vrate se počinitelju pa taj proces traje i teško se
završava
4. “Ponašanje žrtve” – “izazivanje, poticanje na nasilje” Predrasude da je žrtva kriva, da je
to ona sve izazvala svojim govorom, ponašanjem, oblačenjem..
Ponašanje žrtve (!)
Otežavajuće okolnosti
1. Ranija osuđivanost-riječ je o generalnoj osuđivanosti, ali ne recidivizam u činjenju PN
(ako je sudjelovao u pljački)
2. Težina nasilja ili povrede, dugotrajnost i priroda nasilja, posebna ranjivost žrtve, ne-kajanje
za počinjeno djelo
Identificirani problemi u krivičnom procesuiranju NuP
1. Kazna na granici ili ispod granice propisane zakonom-kako oblik nasilja postaje teži tako i
sankcije postaju rigidnije
Jasan signal da se NuP ne smatra ozbiljnim krivičnim djelom
Kako se klasificiraju djela? 2. Blaža kvalifikacija i nespremnost da se NuP procesuira u
sticaju sa drugim krivičnim djelima -Alarmantna pozicija zlostavljane djece
To je indikator da na institucionalnom nivou ne postoji razumijevanje prirode i oblika u
kojem se NuP može pojaviti
3. Neopozivanje uvjetne osude u slučaju recidivizma -Rijetka praksa opoziva uvjetne osude
Zakon o zaštiti od nasilja u porodici
(2005., 2006., 2013.) da obratimo pažnju na ovaj zakon!!
 Najbolje uređuje ovu oblast-Utvrđuje:
 pojam porodice i porodičnih odnosa
 porodičnog nasilja
 vrste i svrhu zaštitinih mjera za osobe koje su počinile PN
 način i postupak izricanja zaštitnih mjera
 način zaštitu žrtve PN od nasilja u porodici
 međusobnu povezanost uključenih subjekata
 normira hitnost rješavanja
Definicija porodice u smislu Z o ZnuP
Porodicu, u smislu ovog zakona, čine:
1) bračni i vanbračni partneri i njihova djeca (zajednička ili iz ranijih zajednica),
2) srodnici: krvni srodnici i srodnici iz odnosa potpunog usvojenja u pravoj liniji bez
ograničenja, a u pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom;očuh, maćeha; usvojenik i
usvojilac iz odnosa nepotpunog usvojenja; srodnici po tazbini zaključno sa drugim stepenom,
3) staralac i štićenik, hranilac i hranjenik,
4) bivši bračni i vanbračni partneri i njihova djeca (zajednička ili iz ranijih zajednica) i njihovi
roditelji, uključujući “očuha” i “maćehu”.
Definicija porodičnog nasilja: promjene u pojmovnom određenju 2005.-2013. godina
“Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku
štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima, ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koji
ozbiljno sputavaju članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu
ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života” (2005) Starija def.-Problem: nije bila
upotrebljiva u praksi
“...radnje kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili
ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog
nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice” (2013)
Pored def. ovaj zakon sadrži 13 Nasilnih akata ili radnji:
1) svaka primjena fizičke sile na fizički ili psihički integritet člana porodice,
2) svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da
će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju,
3) prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice
ucjenom ili drugom prinudom,
4) fizički napad člana porodice na drugog člana porodice, bez obzira na to da li je nastupila
fizička povreda ili nije,
5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog
uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice,
6) seksualno uznemiravanje,
7) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice,
8) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu,
9) upotreba fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha sa ciljem oduzimanja prava na
ekonomsku nezavisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu
zavisnosti ili podređenosti,
10) upotreba fizičkog i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju,
11) fizičko i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i zanemarivanje u njihovom
njegovanju i liječenju,
12) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice i
13) propuštanje dužne pažnje i nepružanje pomoći i zaštite članu porodice i pored obaveze
prema zakonu.
Obaveza prijavljivanja u članu 8
Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, vaspitači, medicinske i druge ustanove i organi,
ngo + članovi porodice, građani koji “saznaju” za NuP dužni su odmah po saznanju prijaviti
slučaj policijskoj upravi & podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajne prijave
Osoba koja to ne učini, a utvrdi se da su imali saznanja o nasilju čini PREKRŠAJ
Kazna: novčana kazna 500-3000 km
Svrha zaštitnih mjera član 9
1. osiguravanje nužne zaštite zdravlja i sigurnosti osoba izloženih nasilju
2. sprečavanje nasilja u porodici
3. poduzimanje efikasnih mjera preodgoja i liječenja nasilnih osoba
Vrste i svrha prekršajnih sankcija (zaštitnih mjera)
Počiniteljima PO izriču se sljedeće zaštitne mjere:
1. Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u isti (1
mjesec – 2 godine) -kada se smatra da bi bez provođenja mjera nasilna osoba ponovila nasilnu
radnju
2. Zabrana približavanja žrtvi nasilja (1 mjesec – 2 godine) -Nadležni sud izriče ovu mjeru,
određivanje razdaljine do koje se počinitelj može približiti žrtvi
3. Zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju (1 mjesec – 2 godine)
4. Obavezan psihosocijalni tretman (6 mjesecei – 2 godine)-U vezi je sa otklanjanjem uzroka
nasiljničkog ponašanja ili ako postoji opasnost da nasilnik ponovi radnju
5. Obavezno liječenje od ovisnosti (1 mjesec – 2 godine)-Ukoliko je ovisnost od alkohola ili
pas glavni uzrok za nastanak nasilja ili se pojavljuje kao prijetnja za ponavljanje
6. Privremeno lišenje slobode i zadržavanje- Po zaprimljenoj prijavi izaći na lice mjesta,te
osobu za koju se sumnja da je počinila nasilje lišiti slobode

Oblici zaštite žrtve nasilja u porodici

1. Osiguravanje osnovnih životnih potreba
Čl. 31: Žrtva nasilja u porodici ima pravo na osiguravanje osnovnih životnih potreba u
pogledu neophodnog zdravstvenog, socijalnog i materijalnog zbrinjavanja i pravo
osiguravanja pravne pomoći za rješavanje socijalnog, ekonomskog i drugog statusa

Način zbrinjavanja žrtve

Radi osiguranja fizičke zaštite i ostvarivanja prava i interesa žrtve nasilja u porodici, bez
straha i opasnosti po život, policija i organ starateljstva dužni su, uz prethodni pristanak
žrtve, privremeno zbrinuti žrtvu nasilja u porodici u sigurnu kuću/sklonište, drugu
odgovarajuću instituciju ili kod druge porodice.
Žrtva nasilja u porodici privremeno se zbrinjava u sigurnu kuću na zahtjev policije ili organa
starateljstva u trajanju najduže do šest mjeseci.
Rok iz stava 2. ovog člana može se na zahtjev sigurne kuće produžiti uz pisanu saglasnost
nadležnog organa starateljstva.
Postupak
Zahtjev za izricanje zaštitne mjere podnosi policijska uprava (iznimno tužilaštvo) u roku od
12h od saznanja za radnje nasilja iz člana 7. Zakona – prema mjestu prebivališta/boravišta
žrtve.
Nadležni sud dužan je u roku od 12h po prijemu zahtjeva donijeti rješenje uz mogućnosti:
1. Svrha i težina izrečene sankcije
2. Efikasnost izrečene sankcije
3. Mogućnost zamjene jedne sankcije drugom
4. Kontrola nad izvršenjem izrečene mjere
Multidisciplinarni pristup u postupku zaštite žrtve PO i provođenju zaštitnih mjera
Protokol o međuinstitucionalnoj saradnji
Čl. 39.: “Nadležne institucije iz člana 8. stav 1. ovog zakona kao i nadležni pravosudni organi
dužni su za područje jedne ili više općina potpisati protokol o saradnji kojim će biti utvrđena
međusobna prava i obaveze u postupku prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici, pružanja
zaštite žrtvama nasilja u porodici, kao i u radu sa nasilnim osobama”
Obaveze organa starateljstva
1. Prati izvršenje izreče mjere
2. Obavještava nadležni sud o izvršenju mjere
3. Predlaže prekid ili zamjenu mjere drugom mjerom