3MflOBG BepTMHor craHa, HaTGpaBLUM n noc/iGAtoy /iaTMUy OpXMflGjG,

Hacn/iHO /lmiiGHG KopGHa, Aa OTnaAHG.

flaHujena JoeaHoeuh, 1975. Mcmopuvap (®u/i030(pCKu ®aKynmem, Beozpad);

wueu y CAfl (COH AnmoHuo, Tepac).
3a npuuy "Mspa" dočuna mpehy Hazpady Ha KOHKypcy "CpeHe U,pn>aHCKu",
Beozpad, "npuuy o ycnony jeČHe npe3eHmepKe uH<popMau,uja" oćjaeuna y
Kn>u)KeeHOM w.ypnany, Capajeeo. npeu nym o6jaen>yje y BanKOHCKOM
KH>uweeHOM znacHUKy.
Dalibor Jurišić KRAUEVA KĆI VJEŠTICA
Drama

Lica:
KRAU
STANA
TUN

1.
(Kralj, Stana i Tun. Piju pivo.)
KRAU - Ovo je, znači, oproštaljka?
TUN - Svemu dođe kraj.
STANA- (Pauza.) Molim?
KRAU - Vi ste se, pretpostavljam, već oprostili.
TUN - Pa i nismo...
STANA - Što se događa? Tata?
KRAU -Tata? Tata je saznao maloprije.
STANA - (Pauza.) Tun?
TUN - Da? Idem. Bilo je lijepo dok je trajalo, ili kako se to već kaže.
STANA- Molim?
KRAU - Dečko valjda mora ići... Svojim putem. Nije kraj svijeta... Je li tako? TUN
- Nije. Kraj svijeta.
KRAU - A i ne ide valjda na kraj svijeta! (Smijeh.)
STANA - Apsolutno ništa ne razumijem. Može mi netko malo objasniti?
TUN - Odlazim, i to je to. Odlazim iz grada. Imam neke projekte u glavi... Život
ide dalje. Bilo mi je lijepo. Na svoj način.
STANA - Tako naglo? (Pauza.) Čekaj... Mislim, stvarno ne vjerujem. Ne
razumijem. (Pauza.) Da možda ne sanjam?
KRAU - Možda. Otvorit ću nam još po pivo. (Ode po pivo, vraća se, otvara.)
Žedan sam.
TUN - Sanjam, snovi, kako to budno zvuči! Javno?
KRAU-Šta?
STANA - (Pauza.) Znate šta? Ja sad idem. Idem malo... (Ustaje i sprema se.
Pauza.) Ajde, vidimo se...
KRAU-Kamo ćeš ti?!
STANA - Stvarno, ne mogu sad ovo. Vidimo se kasnije.
KRAU - Hej! Čovjek ide, a ti... Tun, mogao si pričekati do sutra...
STANA - Ti stvamo ideš?
TUN-Akako?