Kurtovié, 8., Kant! moral 1 pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str 84—122 84 Ivorni znanstveni dlanak 1(091) Kant, 1. Kant: moral i pravo otpora SEFKO KURTOVIC’ Sazetak Citava Kantova filozofija premaiila je viastite (humeovske) zarade racional- irizma, dakle relativizma, Na planu morala taj relativizam je osobito ne i i pojmova; pravo kao minimum morala bio bi negiran_ politickim (vrijednosnim) relativizmom, zato Kant nema politike osim prava, i to onoga privatno-pravnog, rimskog, koje on proglaSava prirodnim (kao apsolutno racionalno). Rimski_ privatno-pravniprincip!_ su. aksiomatska osniova nad kojom se dize zgrada dedukcijskih teorema polititkog rezoniranja. Ubi ius ibi remedium temeljno je natelo koje slu%i negaciji i ogranigenju prava — pa onoga prava na pobunu — koja bi bila polititka mad-”prava”. U_vijekw pr jecenog. apsolutizma, kao shematske izvedenice filozofije racionalizma, vlast je prestajala biti difuzom; njezini su nosioci postali suvise odredeni da’ Sitav_su- stav ne bi bio jasna, a time i ranjiva meta. A za Kanta (kao i Hobbesa) anar- ija je najgori oblik’ tiranije. Dok Montesquieu i Rousseau prije u difizuji viasti irae spas od tiranije, a Raynal i Mably pravo otpora ugnjetavanju vide ne samo kao ultimum remedium nego kao dufnost gradanina — Kant davno_prije Francuske revolucije i Burkea smatra da je neprihvatljivo ne samo pravo otpora ugnjetavanju nego i revolucija koju bi izveo legalni suveren Kantu se éesto, u njegovo vrijeme, prigovaralo da je skolastik; i on se na taj prigovor Gesto osvrée! ne odbacujuci ga, nego smatra da stanovita jeziéna istanéanost (pedanterija) mora nuino ‘slijediti iz potrebe da je primjerena mislima koje (ne izrazava, nego) nosi2 Isto tako, veé u predgovoru za prvo izdanje Kritike distog uma, Kant veli: “..kritika Gstog uma... No pod tim ja ne razumijevam kritiku kajiga i sustava, nego kritiku umske moéi uopée, s obzirom na sve spoznaje za Kojima’ ona tezi neovisno o svakom iskustvu... U tom sam poshi obratio svoju veliku pozornost iscrpnosti, pa se odvazujem reéi da nema ni jedne jedine metafiziéke zadaée koja ovdje nije rijeSena ili za Gje rjesenje nije *Setko Kurtovié, redovni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu na predmetu Povijest drzave i prava. 1Kant, L, Kritika praktitkog uma, Zagreb 1990, u predgovoru (“neki novi jezik”) str. 39, ali mnogo izravnije, kako u predgovoru za “Metafizitka potela nauke © pravu” tako u predgovoru za “Metafizitka potela nauke o kreposti Kant, L, Metafizika Cudoreda, Sarajevo, 1967., str. 8 i 180. 2Kant, I, Kritika cistog uma, Zagreb, 1984., str. 163.Kurtovit, §., Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol Xxx, (1996), br. 4, st. 64122 85 barem dan kijué. Zaista Gisti um i jest takvo potpuno jedinstvo...”3, od- nosno: “Zyuéi arogantno, samoljubivo, a za one koji se jos nisu odrekli sv starog sistema — potcjenjivatki, ako se tvrdi: da prije postanka kriticke filozofije nije jo8 ni bilo filozofije”. “No da bi se moglo suditi o toj prividnoj preuzetnosti, stoji do pitanja: moze li da bude vise od jedne filozofije?”, buduéi da “objektivno uzeto, ipak moze da bude samo jedan Ijudski um,...”.4 Pa i vise od toga: “Naime, prosto zbog toga sto ne poznajemo drugih umnih biéa osim dovjeka, imali bismo pravo da ih pret- postavimo, stvorena onako kao Sto sebe poznajemo, tj. mi bismo ih zaista poznavali”.5 Kant istiée da se najznagajniji prigovori njegovoj filozofiji kreéu “oko dva stoZera”, od kojih je jedan “objektivni realitet_na noume- none primijenjenih kategorija...”, a drugi “zahtjev da se Sovjek kao subjekt slobode napravi noumenonom, ali u pogledu prirode ujedno i fenomenom u_ svojoj, viastitoj empirijskoj svijesti”. “Pojam slobode jest kamen spotak- nuéa za sve empiriste, ali i kljué za najuzvisenija praktitka naéela za kritike moraliste, koji pomocu njega uvidaju da nuzno moraju postupati racionalno”.’? A potom o tom pojmu slobode potanko razlaze na kraju analitike, gdje zakljuéuje: “Pojam slobode je jedini koji dopusta da ne moramo iza¢i iz sebe kako bismo za ono uvjetovano i osjetilno nagli ono neuvjetovano i inteligibilno. Jer to je sam na’ um, koji sebe spoznaje pomoéu najviseg i neuvjetovanog praktitkog zakona, a biée koje je svjesno toga zakona (naga vlastita osoba) spoznaje se kao pripadno éistom razum- skom svijetu, i to éak s odredenjem naéina kako ono kao takvo moze biti djelatno. Tako se dade shvatiti kako u cijeloj umskoj mo¢i samo ono praktitno moze biti ono 8to nam pomaze da izademo iz osjetilnog svijeta, pribavijajuéi nam spoznaje o nadosjetilnom poretku i vezi, ali koje se da- kako upravo zato mogu protegnuti samo tako daleko koliko je to upravo potrebno za Gistu praktitnu namjeru”8 A ta misao je proslijedena u Reli- aii unutar granica cistog uma, gdje veé na samom poéetku predgovora prvom izdanju 1793. priopéava: “Moralu, ukoliko je zasnovan na pojmu Govjeka kao slobodnog biéa, koje, pak, baS zato i vezuje sebe sama svojim umom za neuslovijene zakone, nije potrebna ni ideja nekog drugog bi¢a nad njim da bi spoznao svoju dudnost, ni neka druga pobuda do sam zakon da bi je se pridréavao. Svakako je to krivica samog éovjeka ako se jedna takva potreba, kojoj se onda i ne moze nicim drugim doskotiti, zatekne u njemu: jer, ono Sto ne proizlazi iz njega sama i njegove slobo- 3Kritika cistog uma, str. 8. 4Metafizika Cudoreda, str. 8-9. SKritika praktickog uma, str. 42. SIbidem, str. 35. MIbidem, str. 36. SIbidem, str. 150.Kurtovié, 8., Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol XXXII, (1996), br. 4, str 84—122 86 de nije nadomjestak za nedostatak njegove moralnosti”.? Covjek = um = sloboda = moralnost. A propos kategoritkog imperativa, Kant veé u Kriti otklanja kako bi to bilo postavijanje nekakva novog natela moraliteta; no, niposto, to je samo nova formula moraliteta. Jer: “No tko bi i uveo neko novo navelo svake éudorednosti i ovu, takoredi, tek izumio, kao da svijet prije njega nije znao sto je duznost, ili kao da je bio u potpunoj zabludi? Tko pak zna sto za matematitara zna¢i jedna formula, koja posve toéno odreduje ono Sto treba Giniti da se izradi neki zadatak, ne dajuci da se pogrijesi, taj formulu koja to Gini u pogledu svake duénosti uopée ne¢e smatrati kao nesto neznatno i nepotrebno”.!° Um = matematika : empirija. S Humeom, odnosno sa svojom fazom empirizma, Kant se jasno razraéunava: “No ni sam Hume nije empirizam napravio tako opéenitim da bi u nj ukljugio i matematiku”.! Jer: “Hijeti iz iskustvenog stava_isci- jediti nuznost (ex punice acquan), a s njome pribaviti nekom sudu i pravu opéenitost (bez koje nema umskog zakljuéka...), to je direktno protivu- rjegje. Podmetnuti subjektivnu nuznost, tj. naviku... nego se smiju oéekivati samo sligni shiajevi (slitno nadinu Zivotinja), a to ée rec: odbaciti zapravo pojam uzroka kao neispravan i kao prostu misaonu prijevaru”.!2 Empirijski relativizam je negacija spekulativnog, dakle a priori pojma uzrok; spekulativni um je matematika, geometrija. Raspravijajuéi 0 pojmo- vima tistog uma, odnosno o ideji uopée, Kant u prvoj knjizi Kritike cistog uma navodi: “Ako se za odredeni pojam nade samo jedna jedina rijec koja u veé uvedenom znagenju totno odgovara tome pojmu, dije je razli- kovanje od drugih srodnih pojmova od velike vaznosti, onda je zbog toga uputno da se s tom rijegju ne postupa rasipno, niti da ‘se samo za promjenu upotrebljava sinonimno mijesto drugih rijegi, nego da joj se brizljivo satuva njeno osebujno znatenje. Inaée se naime lako moze dogo- diti da se izgubi i misao koju bi samo izraz mogao saiuvati, ako izraz nije osobito privukao pozornost, izgubivi se u gomili drugih Gije se znaéenje veoma razlikuje”.!> Kant, L, Religija unutar granica cistog uma, Beograd, 1990., str. 5. WKritika praktickog uma, str. 37. Kant se u tom pogledu ne razlikuje od Tome Akvinskog, koji se nimalo ne trudi da bude originalan, nego priziva prosle autoritete, od filozofa ponajvise Aristotela. \Kritika praktitkog uma, str. 42. Mozda je prisutna ideja geometrijske kon- strukeije Leviathana, 12Kritika praktickog uma, str. 41-42. O pojmu prirodne nuznosti, dakle empirij- skom kauzalitetu, na isti natin u Kriticé cistog uma, str. 255. '3Kritika cistog uma, str. 163.Kurtovi, 8, Kant: moral i prave otpora, Polit, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, sr. 84122 87 Kantu je dakako poznato kako se éesto filozofija pretvara u filologiju (glotologiju), odnosno kako misao vodi prije jezitka istanéanost praznih ideja'4 nego ikakav sadraj pojmova. Dakako, Kant ima u vidu Leibniza, koji trazi da svaka rijeé ima svoje znacenje, odredenje, tako da znanstvenici znaju s éime ratunaju, kombiniraju, za razliku od Tome Akvinskog, koji osobito u onom dijelu Summae koji se zove Questio de Veritate (Sto je komentar Aristotelove De Anima) dopusta dijalektitko sic et non.!5 Kao primjer te odredenosti Kant navodi Platonovu republiku, koja je — 2a razliku od “sirovih pojmova” koji su takvi St erpeni iz iskustva” — umski pojam, ideja, dakle pojam iz nocija, buduéi da prelazi moguénosti iskustva.!© Tako Kant uspostavlja razliku’ izmedu uma i razuma i odreduje sferu spekulativnog, dakle a priornog, onoga u odnosu prema éemu je svaka praktitka filozofija, pa i svako iskustvo, poput asimptote: “... koliko velik dakle moze biti jaz koji nuzno preostaje izmedu ideje i njezina ostvarenja, to nitko ne moZe i ne treba da odredi uprayo zato Sto je to sloboda koja’ moze prijeci svaku oznaéenu grani- cu”,!7 ali dakako nikad poistovjetiti ideju i iskustvo, mi bismo dodali. Znaéenje toga odredenja pojmova, kako onih spekulativnog tako pogo- tovo onih prakti¢kog uma'® (philosophia practica univerzalis), razlogom je Sto Kant u Uvodu u Metafiziku cudoreda daje znaéenje pojmova svoje metafizike ¢udoreda, Bez obzira na navedenu potrebu za _pojmovnom odredenoSéu (pogotovo onima praktitke filozofije, dakle osobito prava), Kant je posve svjestan svoga velikog duga pravnoj logici, onoj izbrugenoj u stoljetnoj skolastici civilnog (rimskog) prava, ali i stanovite nestruénosti pri upotrebi te logike i terminologije, pa veé u Reljgji unutar granica distog uma (koja, barem Sto se tice njezina izdanja, prethodi éetiri godine Metafizici Cudoreda) istive: “... ne moze se reéi da uditelj prirodnog prava, koji za svoje filozofijsko-pravno uéenje prihvaéa neke klasitne izraze i for- mule iz kodeksa rimskog uéenja o pravu, nanosi ovome stetu, makar ito se njima, kao Sto se esto dogada, ne slu%i togno u istom smislu u kome bi oni mogli da budu uzeti prema Wenjima tog smisla, sve dok ne bude zatrazio da bi ih i stvarni pravnici ili Eak sudovi trebalo da, takoder, M4Kant_spominje “prazne idej ", odnosno “ideja nije (praktitki promatrano) prazn: 7 ”, Religia unutar granica cistog uma, op. cit. str. 7. 15Villey, M.: Questions de Saint Thomas sur le droit et la politique, Paris, 1987., str. 48, 129. \6Kritika cistog uma, str. 164-166. Mbidem. _18U_pogledu Kantove dosljednosti o pojmovnoj aparaturi postoje razlike u misljenjima éak i u pogledu samoga kategorickog imperativa kako je on formuli- ran na pet nagina u drugom dijelu Osnova za metafiziku cudoreda, Kant, 1, Grounding for the Metaphysics of Morals, Cambridge, 1981., uvod J.W.Ellington, str. VI; Kant, Ethical philosophy, Cambridge, 1983., uvod W.A.Wick, str. LXI.Kurtovié, §., Kant! moral | pravo otpora, Polit, misao, Vol 200d, (1996), br. 4, st. 64122 88 ‘0 upotrebljavaju.”"9 Ovo je Kant naveo povodom odnosa teologije i filozofije, pa na taj natin imamo njegovo razgraniGenje tada’njih znanosti (fakulteta), o gemu on govori i u spisu K vjecnom muru2® Pa ipak, Kant je u_filozofiji prava ime uz koje na ravnoj nozi stoji samo jo8 njih nekoliko.2! Medutim, niSta manje: pa ipak — ostaje, za mnoge, pitanje: koliko je filozofija prava odnosno politika uopée prisutna u Kantovoj misli? Mistim da je osnova spora u premisi: Sto je politika, odnosno politiéka filozofija? Ali, Gini se da prije odgovor treba potraditi na jednom drugom polju: na polju filozofije povijest, odnosno uopée povijesti. Kant je imao svoje empiricisticko i historicistiéko razdoblje (otprilike izmedu_ 1760.-1770.), kad je Leibniza i Wolffa potisnuo Hume i Montes- quieu,22 tj. razdoblje racionalistitkog empirizma, koji je bitno pod uplivom Newtonove fizike. Ipak, treba reci da Leibniz i Wolff odnosno njematki racionalizam joS od srednjeg vijeka nije bio onoga tipa koji je njegovala Sorbonnea; pogotovo na Sveudilistu u Kénigsbergu’? racionalizam nikad nije ostavio svoje oznake srednjoyjekovnog aristotelizma, a to je bio onaj koji je porodio, kako Meistera Eckharta tako Luthera, pa i Leibniza, a po- tom Lessinga, Herdera i samog Kanta. Misterij univerzuma, misterij uma, dublje poniranje u provalije due — sve je to ostavijalo dovoljno mjesta za misterj, mistiku i razum, koji upravo pred tim misterijem spoznaje svoje granice, postaje kritiéan prema svojim mo¢ima. Proviriti um na taj \Religija unutar granica éistog uma, str. 11. 2Kant, 1, Um i sloboda, Beograd, 1974., str. 155. 21Ako je Hegel najveéi povjesnitar medu filozofima, Kant je najveci pravnik medu_filozofima modernog doba. “U_povijesti_ pravne filozofije samo se jedan ili dva druga mislioca mogu s njime izjednagiti u pogledu upliva koji je on izvrsio na studij pravnih znanosti”. Cairns, HL, Legal philosophy from Plato’ to Hegel, Baltimore, 1949., str. 390. 220 razvojnim periodima Kantove misli: Brehier, E., Histoire de la philosophic, sv, TIM, Paris, 1930., str. 509 i dalje. 23KGnigsberg je od poéetka ekspanzije Njematkog viteskog reda njegova_utvr- da; grad je stoljece kasnije od takve trgovatke vaznosti da je postao dan Hanze. Kad je zadnji veliki mestar Reda, Albrecht Hohencollern, 1525. prihvatio Lutherov nauk, sckularizirao je feud Reda i tako je istoéna Pruska postala nasljedna knoZevina. Radi Sirenja Lutherova nauka, knez je u najkrvavijem razdoblju_borbe osnovao 1544, Sveuiliste. Kad izumre istoéna loza Hohenzollerna, pa istotna Pruska pripadne Brandenburskoj grani loze, Kénigsberg prestaje biti sjedistem voj- voda, ali Ge, tak kad vojvode steknu naslov. kralja, ostati_krunidbeni grad. Sveutiliste je joS u Kantovo doba évrsto ukotvijeno u_ svoju dvjestogodisnju tradi- ciju Luthcrova nauka i augustinskog (platonisti¢kog) aristotelizma.Kurtovis, 8 Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996.), br. 4, str, 84122 89 misterij, znaci njemu dati to svojstvo, znaci odbaciti misterij ne-uma. To je porodilo ne samo prirodnu religiju, prirodni moral nego i prirodau, dakle krititku filozofiju; sve to moze biti nazvano i deizam. Dakako, Kant nikad nije iskljugivao provodenje kao “spiritualnu moé koja je iznad éovjeka i koja ga odreduje”.25 Ona ga je odredila fizitkom prirodom, a obdarila ga je moguénosu uma, pomotu kojeg je Covjiek samo-stvaralac sebe: to je “povezivanje svrhovitosti iz slobode sa svrhovitoS¢u prirode”.?6 Biti filozof znati pojmovno misliti, i to pojmovima najvece opéenitosti, onima koji univerzum — pa i onaj ograni¢en na Zemlju i Covjeka — ima u svojoj sve-vremenskoj protegi. A to znati, Ijudski rod je cjelina, jedinstvo; ta cjelina je besmrtna kroz smrtnost svojih akcidentalnih jedinka. Kant voli analogije27 pa éemo je i mi na ovome mijestu iskoristiti: hrast kroz smrtnost svojeg svakogodisnjeg liséa traje desetljecima. Iz uzroka Kant izvodi finalitet: stvaranje ne bi bilo djelo umnosti kad ne bi imalo cilj, svrhu2® Taj cilj je da um koji je potencija Ijudskog biéa kao biéa (dijela) prirode, njome, a time i sobom, oylada; time priroda-u- Zovjeku postaje slobodna, to je “filozofski hilijazam”, kako pie Kant 1784. u Idee zu einer allgemeinen Geschichte in weltbuergerlicher Absicht2° Bilo bi to neSto poput onoga sto je Gioacchimo da Fiore potkraj 12. st. na- zvao dobom Duha svetog, kad nestaje iskvarenosti, nestaje i Crkve, a poginje doba u kojem ive sveci. Ali, po Kantu, Ijudski rod je tek na poéetku, izaiao je tek iz djetinj- stva, ‘maloljetstva. Jer: “Prosvijecenost je izlazak ovjeka iz stanja samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je nemoé da se svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog”. (...) “Ako se sada postavi pitanje 25Kant: “Nagadanja 0 poéetku_povijesti covjetanstva”, Um i sloboda, ibidem, str. 80-81. Sliéna misao: “Ka vjetnom miru”, str. 150. osobito biljeska, takoder Religija unutar granica cistog uma, str. 9. %6Religija unutar granica cistog uma, op. cit., str. 7. 27. prava opéenitost (bez koje nema umskog zakljuéivanja, dakle ni za- Kijuéaka na osnovi analogije, koja je bar presumirana opéenitost i objektivna nugnost, pa ovu dakle uvijek pretpostavija)...”, Kritika praktickog uma, str. 41. Kant u pogledu analogija ide s grékom klasi¢nom filozofijom. Ipak, upotreba analogija je opasno sredstvo, vrlo lako se sklizne wu sofistiku ili, kako bi rade Kant kazao, “jezuitsku kazuistiku”, Ka vjecnom miru, Um i sloboda, str. 138. 28Q principu finaliteta i Kantu: Polin, R.: La creation des valeurs, Paris, 1952., str. 111-113. O odnosu “Biti i trebati” kao procesu koji “zavriava kod Kanta”: Heidegger, M.: Introduction a Ja metaphysique, Paris, 1958., str. 210-211. Kant, L: Kritika rasudne smage, Zagreb, 1957., str. 282: O etikoteologiji (str. 248): “... mi dakle Govjeka samo kao moralno biée priznajemo za svrhu stvaranja”. 30Vidi prijevod rasprave Um i sloboda, op. cit, str. 37. To jo8 Kant zove “moralno carstvo”, Religia unutar granica cistog uma, op. cit., str. 123.Kurtovis, 8, Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol XUN, (1996, br. 4, st. 84122 90 da li mi danas ivimo uw prosvijefenom dobu, onda odgovor glasi: ne, ali sigurno u dobu prosvijeenosti”. Kant éesto ci Seneku,>? osobito na ovom mijestu je zgodna ona: Fata volentem ducunt, nolentem trahunt, u raspravi iz 1793. “O uobitajenoj izreci: to bi u teoriji moglo biti ispravno, ali ne vrijedi za praksu.”3> Providnost Ijudsko biée vuée prirodnim kauzalitetom (silom), a kroz um u njemu, vodi ga. Ono So Gini Hudsku.naray sastoji se od dijelova Bije su proporeije i odnosi u pojedinom razlitite;*ti dijelovi, kako tijela tako jo8 vise duSe, ne samo da su u razlititom odnosu nego su i razlitite veligine; otud su dije- lovi Ijudske prirode u pojedincu razligiti, i to oni koji su prirodna datost, ali i oni koji stoje u njegovoj moéi samorazvoja. Velika tema vijeka racio- nalizma — je li taj razvitak pravolinijski i nasljeduje li ga cjelina ili po- jedinci, odnosno je li cjelina po pojedincima ili postoji opcenitost.> Tu je razlika izmedu pesimista (Hobbes) i optimista (Locke), _individualista (Locke) i kolektivista (Rousseau). Gdje je u tom pogledu Kant: Ijudsko bice je uvijek jedinka kad nije um (dakle, uglavnom uvijek); umnost, moralitet, dakle sloboda je gptenitost roda u pojedincu: takve pojedince Kant zove persona (osoba).3* Koliko je pojedinac osoba (persona), tj. moralna, dakle umna, odnosno poopéena jedinka, utoliko je slobodan od prirodnog kauzaliteta (u sebi i izvan), utoliko je Govjek. Sto je vise ovjek, utoliko je vise Ijudska vrsta i kroz to manje zainteresiran za svoju pojedi- naénost, pa i Zivot ukoliko odudara od umnosti: personu Zivot zanima kao Zivot umnosti kroz nju.37 Kant je upravo uvrijeden Beccarijinim tvrdnjama, 31Kant, “Odgovor na pitanje: Sto je prosvijecenost", Um i sloboda, op. cit, str. 43 i 47. 32Zove ga moralist i u skupini je s Rousscauom, Religija unutar granica Ccistog uma, str. 19. 23Vidi prijevod u Um i sloboda, op. cit., str. 121. Dalje se citira kao “Teorija i praksa”, *Dakako, nije to samo éetvrta knjiga Platonove Republike, nego temeljna tema srednjeg vijeka od Abelara pa dalje. 350 tome u raspravi_ “Spor medu fakultetima”, osobito u drugom odjeljku “Spor izmedu filozofskog i pravnog fakulteta”, u Um i sloboda, op. cit., str. 179. 36"... osobnost, {j. sloboda i nezavisnost od mehanizma cijele prirode...; dokle osoba kao pripadna osjetilnom svijetu podvrgnuta je svojoj viastito} osobnosti, ukoliko ujedno pripada inteligibilnom svijetu, pa se dakle ne treba éuditi kad Govjek kao pripadan jednom i drugom svijetu svoje vlastito biée s obzirom na svoje drugo i najvise odredenje mora promatrati samo s uvaZavanjem, a zakone ovoga odredenja s najvisim Sstovanjem.” Kritika praktickog uma, str. 129. 37U_pogledu vrijednosti tjelesnog Zivota Kant je vrlo jasan: “Ta ideja osobno- sti, koja pobuduje Stovanje i koja nam stavija pred oti uzvisenost nae prirode... Stovanje negega posve drugoga nego Sto je Zivot, pa ako se Zivot svom svojomKurtovié, §., Kant: moral | pravo otpora, Polit. misao, Vol 200, (1996.), br. 4, st. 64122 91 kojima “iz suéutne sentimentalnosti afektiranog humaniteta” proglaSava nezakonitost svake smrtne kazne. Tvrdnje toga apostola kriviénog prava naSeg vremena Kant naziva sve same “sofisterije i izvrtanje prava”.® Za Kanta homo noumenon, kao Gisti pravnozakonodavni um, nije isto Sto homo phoeanomenon, kao jedno posve drugo stvorenje, premda tjelesno izgleda da je jednako prvom. Ovdje Kant o covjeku rezonira na nagin, ne kako neki tvrde stoiki i sl, nego posve u stilu pravne zbilje antikog grékog (atenskog) drustva: zlotinac, dakle élan zajednice koji je svojom Opaéinom izgubio osobnost, za drustvo je izgubljen, mogao je birati izmedu smrti, progonstva ili ropstva. “Jer iz toga 8to neko biée ima um uopée ne proizlazi da taj um sadrZi moé da se htijenje odredi bezuslovno kroz éistu predstavu o kvalifikaciji njegovih maksima za op¢e zakonodavstvo...”59 Tu sad Kant doseze sljedecu veliku temu Skole prirodnog prava, odnosno njezine antropologije: tovjekovo nagnuce zlu. Nakon razdoblja_empirijskog racionalizma (1760.-1770.),_slijedila_ je dekada bavljenja spekulativnim umom &to je ugradeno u Kritiku distog uma; nakon toga opet slijedi stanoviti povratak empiriji, ali onoj vrlo uopéenoj empirii# kad se bavi temama koje su bliske Herderu, a to su problemi opée povijesti, pa filozofije povijesti,’ odnosno poéecima povijesti éovjetanstva.? Bilo je to na stanovit natin vracanje razmisljanjima poput onoga u raspravi O lijepom i uzvitenom iz 1763.3 Veé u ovom napisu (a prijatnosu_usporedi i suprotstavi tome, onda oa naprotiv nema nikakve vrijedno- sti. On Zivi joS samo iz duznosti, a ne zato sto u Zivotu nalazi i najmanje zado- voljstva.” Kritika praktickog uma, str. 130-131. 38Kant: Metafizika Cudoreda, str. 141. 39Religija unutar granica distog uma, op. cit., str. 25. “Bile bi to rasprave: iz 1784. Ideja opce povijesti, Sto je prosvijecenost, iz 1785, Ideja_za_filozotiju. povijesti Covjecanstva, iz 1786. Nagadanja o pocetku povijesti covjecanstva — 80 sve prethodi Kritici praktitkog uma iz 1788. i Kritici rasudne snage iz 1790. odnosno sve napisano poslije toga je iz sfere praktitke filozofije. Sve te rasprave sabrane su u: Um i sloboda, op. cit. “1Ruyssen, Th., “La philosophie de Vhistoire selon Kant”, u zborniku La phi- Josophie politique’ de Kant, Annales de philosophie politique, no. 4, Paris, 1962., str. 33 i dalje (ovaj éemo zbornik citirati kao Annales, no. 4); takoder predgovor J. Noberta u: Kant, La philosophic de histoire, Paris, 1947. 2U to je vrijeme Herder, oslanjajuéi se na_filozofiju povijesnog empirizma (Voltaire, Montesquieu, Ferguson, Hume), veé 1774. izdao Auch eine Philosophie der Geschichte zur Bildung der Menschheit, a 1784, poteo izdavati (trajat Ge do 1791.) Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit, na prvi i drugi dio Herderova djela odnositi ée se Kantove recenzije iz 1785. Radi usporedbe s Kantom, 0 Herderovoj filozofiji povijesti: Rouche, M., La philosophie de histoire de Herder, Strasbourg, 1940. ‘Kant, L, O iijepom i uzviienom, Beograd, 1973. god.Kurtovi, §., Kant; moral | pravo otpora, Polit, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. 84122 92 pod utjecajem Humea) Kant je pisao o rasama, narodima pa i vrstama temperamenta. Sto se tite navedenih tema, pogotovo one o nagnucu zlu, moida je Kant najjasniji u Nagadanjima o podetku povijesti covjecanstva, koja je zapravo Kantov definitivan stav u pogledu filozofije povijesti, a koji je sazrijevao vise od dvadeset godina. "To vise nema nista od Rousseaua (odnosno Drustvenog ugovora i Emila). Hipokratovu misao, Ars longa, vita brevis, komentira: “Gréki filozof nije se bez razloga Zalio: Steta je Sto Govjek mora umrijeti onda kad je upravo poteo shvaéati kako je trebao Zivjeti”, da bi zakljudio da je napredak u napretku Covjeka kao viste, roda, a ne pojedinca; a taj napredak: “priroda svakako nije Zivim stvorovima usadila instinkte i sposobnosti zato da ih ona suzbija i guii... Covjek mora viastitim trudom da se izvute iz s svojih prirodnih obdarenosti, ali mora paziti i da se pri tome uzdizanju o njih ne ogrijesi. A to je umjetnost koju smije otekivati kasno i tek poslije mnogih neus- pjelih pokusaja, tako da u meduvremenu Ijudski rod stenje pod zlom koje sam sebi nanosi svojom neuko8éu”.44 Ovdje je Zovjek i ljudski rod isto- zatnica. Ta zl‘ su ne samo unutar pojedinca, izmedu njih kao pojedi- naca, izmedu njih kao skupina razne vrste, pa i onih kao dréave, do éovjeka kao vrste u vremenu (kao vremenska horizontala, sada’njica-kao- pojam) i kroz vrijeme (kao vremenska vertikala, kao povijest-ljudske-vrste). Ljudski rod, Govjek, postaje potpun kroz umnost, tj. moral, i tako dopu- njuje svojom slobodom, dovrsava djelo prirode. A toga nema bez morala (Kant je veé razratunao s vlastitom iluzijom da je znanje_ ostvarenje Zovjetnosti), a njega nema bez drustvenosti, nje nema bez druXtva-kao-or- ganizacije; organizacija raznih vrsta, ali ipak jedna posebne vrste, drZava, kao pravno uredena zajednica: “Najveéi problem za Ijudsku vrstu, na dije jeSenje je priroda nagoni, jest da ostvari gradansko drustvo kojim Ge se upravijati prema opéem pravu”. “Ovaj problem je ujedno i najtezi i biée posljednji koji Ge ljudska vrsta rijesiti”. — Kant je posve jasan 1784. z Ideji opce povijesti usmjerene k ostvarenju syjetskog gradanskog poretka.# Jer, misliti o Govjeku na nagin filozofije, tj. pojmovno, znati- misliti ko- zmopolitski. A dotle: Ijudsko bie joS nije ovjek, odnosno to je Covjekolika Zivotinja, a njoj je potreban gospodar. Mislim da Kant nije pravi Kant kad u ovoj raspravi kaze: “Covjek je Zivotinja kojoj je, kad Zivi medu ostalima uw svojoj visti, potreban gospo- dar”.47 Ljudsko biée, i kao pojedinac i kao zajednica, uvijek ima (ili treba imati) gospodara, i to dva koji se bore nad njim: prirodna nuznost i um. I katkad nije lako odgovoriti koji je stro%i i teZi. Jer: zar kategori¢ki im- 44*Nagadanja 0 pogetku povijesti Govjetanstva”, Um i sloboda, op. cit, str. 77. 45Nedrustvena drutvenost” veé je 1784, dakle dvije godine ranije, u [deff opée povijesti usmjerena ka ostvarenju svjetskog gradanskog poretka, vidi: Um 7 sloboda, op. cit., str. 32. 46Um i sloboda, op. cit., str. 33. Tbidem.Kurtovié, 8, Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. 84122 93 perativ, zar svaka duZnost nije gospodar. Samo, postoji gospodar kojeg se hoée i onaj koji se namece: “Potreban mu je, dakle, gospodar koji ce slomiti njegovu volju i prisiliti ga da se povinuje jednoj optevazeéoj volji uz koju svatko mo%e biti slobodan”#8 Pojedinac koji u sebi nema toga go- spodara dobit ée ga izvan sebe, uvijek u obliku prisile, pravne ili nepravne. Tako je uspostavljena veza izmedu prava i etike, oni su objedi- njeni u Kantov pojam morala i zato Metatizika morald® sadrzi dva dijela: “9 pravu” i “o vrlini (kreposti)”. Sad se mozemo vratiti_na ranije otvoreno pitanje o prisutnosti politike i prava u Kantovoj filozofiji° sva Kantova filozofija tite se Sovjeka — ali Zovjeka kao predmeta pojmovnog miiijenja, i to filozofske razine, pa to onda nije, niti moze biti razina neposredne prijemtivosti za jednu konkret- nu datost, tj. Konkretnu empiriju jer onda ne bi bila filozofija. To je ono Sto dni osebujnu narav Kantovog razmisljanja iu sferi poli- tike i prava; naime, u njegovoj uporabi rijetko se nalaze izrazi (rijeti) koji nisu bili opéa mjesta njegova vremena, osobito u mislecim krugovima. Ali jetko te rijeti imaju ono znagenje kako ih se opéenito shvacalo. To ima ire znaéenje: 17. i 18. stoljeée u Francuskoj i Engleskoj (dakako, ovo azmisljanja na razini uopéavanja j i sti¢ki pozitivizam i mehanicizam, je pomalo sa skepsom (ako ne i s gadenjem) gledao na kolosalne misaone sustave kojima je dato obiljezje guste prasume skolastitke sofisterije. Od njih se razlikuje Njemacka, uvelike zahvaljujuéi Lutherova nauku, koji je prije bio na krSéanski racionalizam humanizma, nego Sto bi bio odvajanje od augustin- skog spiritualizma srednjeg vijeka. Moda je Kant zakasnjela reakcija na taj srednji vijek, koja je izvan njemackog prostora nosila znatna obiljezja upravo toga srednjeg vijeka. Treba podsjetiti da su iz tog gnijezda, pa i onoga priliéno neposredno vezanog za Kanta, poletjele prve laste (Lessing, Herder, Schiller, Fichte) koje ée biti poéetak savijanja gnijezda romanti- zma, pa i onoga nacionalnog, bez obzira na to Sto Ge on, wu njegovim potecima (ponajvile u osobi Juste Mésera)S! za Aufklarung biti oblik skandalozne anomalije.? Le 48[bidem, str. 33-34. “®Mislim da bi bilo bolje tako prevesti (kao Sto se uostalom i prevodi na svjetske jezike) Die Metaphysik der Sitten, jer Kantovo djelo obubvaca ipak samo pravo i krepost. S0Weil, E., “Kant et le probleme de la politique”, u: Annales, no. 4, str. 1 i dalje. Vlachos, G., La pense politique de Kant, Paris, 1962., str. 19. SIMéser, Juste (1720.-1794.), Kantoy suvremenik, Gottingenski dak, plemié, od 63. do 1793. glava izéne vlasti u biskupiji-dréavi Osnabriick, za cij ekog is jotische Phantasien, koje su oblik promisljanja toga a je organska zajednica gije i ne mogu biti mijenjane, Zak ni vladar; jer, politika mudrost se sastoji u_ poStivanju toga povijesnog organizma tije je ‘korijenje duboko uraslo u genijKurtovis, &., Kant: moral ‘ pravo otpora, Polit. misao, Vol Kil, (1996,), br. 4, st, 64—122 94 Neki prikazi Kanta imaju obiljezja_prikaza Sudovisnog pustinjaka_u dalekoj zabiti, daleko od sredi8ta europske misli; kao da stedista sama po sebi, kao da skole i uditelji, bez obzira na svojstva uéenika, stvaraju genije. Cesto su sredi8ta bila paraliza genija i duhovna provinoija i ispraz- nost. Koketerija sa znano8¢u daleko je od znanja i umnosti. Dakako da je Kéningsberg bio daleko od slave Hallea, Jene, a pogotovo G tad najslavnijeg njemackog sveudilista (jako je bilo od slavnih i najmlade, osnovano 1734.) Ni tad veliina grada i sveutilista nije znavila veliginu pameti; u tom pogledu jo8 je bila ziva tradicija sveudilista-kao-samostana- umnosti. Kénigsberg sa svojih 60-ak tisuéa stanovnika, bio je dva puta manji od Berlina (1780. oko 140 tisuéa),>? ali je vojska i uprava (a ova je bila zapravo dio vojske)%* Ginila gotovo polovicu Zitelja te prijestolnice. A i Berlin je bio znanstvena_provincija, toliko da se njegovom kralju-filozofu Gnilo laksim pisati na francuskom, jer sve Sto je taj prosvijeceni kralj Gitao bilo je uglvnom na tom jeziku. Uostalom, opéa je tvrdnja i njemackih autora da Pruska u 18. st. nije bila ni po éemu atraktivna;> u Svetom Rimskom Carstvu (od oko 28 milijuna) teZi8te je gospodarskog i kulturnog razvitka u Saskoj i Bavarskoj, a to Carstvo je konglomerat nekoliko stotina (pa i vise od tisucu)®*’ samostalnih (pravno i_ politiéki) jedinica. Zato kozmopolitizam nipoSto nije morao znatiti izlazak iz granica zajednice, Herderove Ideje za filozofiju povijesti covjecanstva nisu bez utjecaja Méserovih Patriotskih fantazija. S2Droz, J., L’Allemagne et la Revolution francaise, Paris, 1949., str. 341. 53Kakva je veza viasti i vojske, a time i broja stanovnika Berlina, pokazuje i to Sto je upravo za militarizacije Fridrika IL, tj. 1740.-1786. stanovnistvo Berlina poraslo od 90 na 140 tisuéa; po uzoru za vojsku Fridrik Il. izmedu 1746-1770. izgraduje srediSnju upravu Pruske. Craig, G.R., The politics of the prussian army, 1640-1945, New York, 1955. SSFridrik II. ostavio je dréavu dvostruko uveéanu i po teritoriju ipo stanov- nigtvu (trinaesta u Europi) i s vojskom od 200 tisuéa, Setvrta po brojnosti uw Europi. $6Od Westphalskog mira Carstvo se sastojalo od 8 izbornih knezevina, 69 crkvenih knezevina, 96 svjetovnih knezevina, 51 carskog_grada, te vise od tisucu imperijalnih vitezova. Oko 1700. bilo je’ vise od 1.700 teritorijalnih jedinica (reichsrenmittelbar), od kojih je njih vise od 300 bilo pravim drzavama. Neke od tih jedinica, kao Sto su Hannover i Saska, ukljucivale su teritorije koji nisu_ bili dio Carstva. Medu tim drzavnim jedinicama, kao i izmedu pojedinih od njih ili skupine njih i neke drZave izvan Carstva, postojale su tisuée ugovora, Kojima treba dodati najvaznije, obiteljske. Zato se, osobito u drugoj polovici 18. st, po- javijuju napisi, studije pa i prijediozi raznih ugovora, od kojih su mnogi zagovarali razne oblike saveza pa i federacije. Neki su se i ostvarili, kao sto je Savez kneZeva, koji su 1785. u Berlinu zakljutili. kneZevi-izbornici Brandenburga, Saske i Hannovera. Tom Savezu su se kasnije prikljutile i neke druge jedinice. Iscrpnije: Ruyssen, Th.: Les sources doctrinales de Sinternationalisme, sv. Ul, str. 604 i dalje.Kunovié, 8. Kant: moral i prave otpora, Polit, misao, Vol X00, (1996. br. 4, str. 84122 95 “Njematkog Carstva”.57 Zapravo ta je polititka razjedinjenost,58 a jeziéna i donekle kulturna cjelina — bila spas za slobodoumilje.°? Te jedinice, pogo- tovo rubne, Sesto su bile vrlo razligite: Hannover je bio polu-Engleska,©? Pruska je zadobivanjem dijelova Poljske™ joS jednom uveéala_ slavenski element, a glava Carstva, Habsbur’ka ku¢a, Viadala je sa oko 22 milijuna dua, od kojih, valida, pola nije govorilo njemad Konigsberg je bio jednako daleko od Berlina koliko Berlin od Beta Strasbourga; isto toliko je bilo od Pariza do Heidelberga ili Frankfurta, a od Pariza do Londona je pola od tog puta. Uzme li se u obzir vadnost, odnosno odrzavanje putova, onda je Kénigsberg bio dalje od Berlina nego ovaj od Pariza. Ali, knjige su dolazile u tu “zabit”; a tad nije bilo mnogo knjiga, one koje su se pisale i tiskale bile su vrijedne toga; kolitina nije nadviadala kakvocu, a knjige su se s obzirom na vrijeme svoje “istrosenosti” razliko- vale od dnevnih tiskovina (koliko su one tad, kao takve — dnevne — i postojale); vijest, dogadaj koji zamire s danom nije ni vrijedan da ga se uodL. I upravo je u tome bila Kantova prednost: do njega je dopiralo ono Sto na tom dugom putu zamrlo, Sto je trajalo koliko i put od petsto kilometara, a to je najéeSe bilo vise od mjesec dana (zavisno od godiinjeg doba i fizitke kondicije putnika); dakako, Berlin je bio prijestol- S7Westphalskim mirom uspostavijena podjela nije se uglavnom mijenjala sve do Napoleonovih prekrajanja 1803., kad je od 51 carskog grada ukinuto ukupno 75 tisuéa stanovnika!) i 64 crkvene kneZevine (§ ukupno 3. mi novnika) i nekoliko stotina carskih vitezova (koji su prosli sve Scile i Haribde povijesti, i koji su jo3 bili samostalni, a oni su viadali sa oko 450 tisuéa stanov- nika), te su tako bile uveCane preostale jedinice. Ovo smo naveli da se vidi kako je izgledala “Njematka” u Kantovo vrijeme. Bila je to jo’ samo donekle jeziéna cjelina. 58Razjedinjenost “Rimskog Carstva Njematke Narodnosti” veé se krajem 15. st. Ginila neprirodnom, pa je pod utjecajem “reformatora” proklamacija cara Maxim: liana “Vjeéni mir” na saborima u Wormsu i Augsburgu dobila svoja_institucional- na sredstva: Reichskammergericht i Reichsregiment. Upravo Ge to ubrzati_raspad Carstva za sljedeéih stotinu godina. Usp. Carsten, F. L., Princes and Parliaments in Germany trom the 15th to the 18th Century, Oxford, 19595 ukratko: Lockyer, R,, Habsburg and Bourbon Europe 1470-1720, New York, 1974., str. 194. 5°Treba se sjetiti npr. Lessingove i Schillerove sudbine. 60Hannoverski povjesnigar Spitter je 1787. pisao: “.. mi smo ponosni da smo polu-Englezi, ne samo po naSoj odje¢i, nagim obitajima i nascm nadinu, nego i po na’em karakteru”, Droz, L’Allemagne et la Revolution frangiase, str. 350. S1Qsvajanjem Sleske, Fridrik II. je gotovo udvostrugio dotadasnji_prostor Pruske; gospodarska korist je bila jo8 via. 620d Belgije do Madarske, Poljske, Rumunjske.Kurtovi, 8, Kant: moral i pravo otpora, Polt. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, st. 64—122 96 nica jedne vojno vazne, ali ipak male, posve seljatke zemlje (dakle, ne centar svijeta), pa su vijesti iz tog “velikog svijeta” trebale tek stidi do Berlina. One iz Pariza, Londona, Beta — do Kanta su dolazile nakon nekoliko mjeseci. Bilo je to upravo vaino za “filozofsku distancu”; kad ih je on saznao, znao je da su ih u meduvremenu novi dogadaji relativizirali. Iz te daljine Kant je pratio revoluciju yu Americi, Irskoj, Rusiji (Pugacov), ali i blize ra- tove, ne samo one oko Sleske nego i Sedmogodisnji rat kad ruska_voj- ska 1759. i 1760. pusto8i Brandenburg, pa dospijeva i do Berlina. Dakako, ta je vojska i u K6nigsbergu. Sleska je glavni predmet spora, jer ta ru- dama bogata zemlja, nedavno stecena, pola je Fridrikove drzave, a seljak se pokazuje sklon buni. Kant je najveéi dio svoga Zivota prozivio za_nekoliko vladara (koji su uglavnom suvremenici); Fridrika II. (vl. 1740.-1786.) i Fridrika-Vilima II. (vi. 1786.-1797.), Marije Terezije (vl. 1740-1780.) i Josipa TL (vl. 1780.- 1790.), Louisa XV. (vl. 1715.-1774.) i Louisa XVI. (vl. 1774.-1793.), Georgesa IL. (vl. 1727-1760.) i Georgesa Il. (vl. 1760.-1815.), te Jelisavete Petrovne (vl. 1742.-1762.) i Katarine II. (vl. 1762.-1796.). Ono Sto se zna © vremenima i prilikama u Europi za tih viadara treba imati u vidu kad se razmislja o Kantu u pogledu filozofije povijesti, politike i prava. Jer, ono Sto je bit Kantova misljenja na tom polju (a to ga i éini filozofom) jest svijest_ 0. cjelini. Kant je ipak znao posegnuti i za empirijom, i to ‘onom koja nije priroda “individualnog utjelovijenja opéeg”; tad je ponajvise bice svog vremena, a zakljuéak Koji izvodi na taj nagin nije daleko od Sjezuitske kazuistike” ili “sofisteraja”. Ipak takva mjesta nisu precesta, a moZda su pomalo zaboray u sigurnosti ostarjelog autoriteta. Veé smo spomenuli Kantovo glediste 0 analogiji (“koja je bar presumi- rana opéenitost i objektivna nu%nost”);4 Gini mi se da nje ima dosta kad se razmatranja s pojedinca prenose na zajednicu, a potom na_|judsku vrstu. To se tiée ne samo njihovih dviju_priroda (Zivotinjske i umske), nji- hova odnosa (zapravo, borbe), nego i njihova razvitka, odrastanja. 1 kao Sto je svako postignuée u individualnom odgoju i postizanju, kombinacija autoriteta (kao prijetnje nekakvim strahom) i (doista) prinude — tako je kad se radi 0 zajednici, pa i onoj dréavnoj. “Reda mora biti — milom ili silom, dobrovoljno ili prinudno, iz slobode ili iz nude”, kao da je temelj- Na potetku Sedmogodiinjeg rata (1756.-1763.) Fridrik Il. je 1756. Wostmin- sterskim mirom postao (uz Hannover) glavai saveznik Engleske, na Sto je Marija Terezija mirom u Versaillesu 1758. napustila dvjestogodisnje neprijateljstvo _kuce Habsburg i Valois-Bourbon; Marija Terezija je takoder s ruskom caricom Jelisa- vetom zakljucila mir. Kant: Kritika praktickog uma, op. cit., str. 41. SHegelova filozofija povijesti, njezina razdioba na razlitite Zivotne dobi, kao da je veé prisutna u Kanta.Kurovié, §., Kant: moral i pravo otpora, Polt, misao, Vol XXXII, (1996), br. 4, str. 84—122 97 na poruka Kantove filozofije povijesti, politike i prava, a Sto se sve subli- mira u ideju viadavine prava i morala (u krajnjoj analizi ipak prava, od- nosno ono sto se zove Rechtsstaat), Samo je mir (unutar pojedinca, ‘unu- tar zajednice, unutar Ijudskog roda barem foliko koliko su. njihovi_dijelovi u dodiru) uvjet stvaranja duhovnih (a preko njih i materijalnih) vrijednosti; nemir, to je prilika u kojoj se snalazi Zivotinjski dio Ijudske prirode. Mir je kategoricki imperativ humaniteta, a to je umnost. Taj imperativ ruii individuaine obzire (jer su oni bezobzir prema humanitetu): “Ideja drZavnog uredenja uopée... je sveta i neodoljiva’® Kantoy je zakljutak u Dodatku povodom recenzija, a u drugom izdanju, 1797. Metafizike Cudoreda. To je ponovo udaranje petata na filozofiju prava, odnosno na njezin zakljuéak (na kraju, u prvom izdanju): “Moze se rei da ovo opée i trajno osnivanje mira ne satinjava dio, nego krajnju svrhu prava nauke unutar granica samog uma;”,67 a to znati da: “Pravo driava medusobnom odnosu (-..), gdje jedna dréava, kao moralna osoba, s obzi- rom na jednu drugu u_stanju prirodne slobode, dakle u stanju stalnog rata, Gini zadatkom... dijelom pravo da sé medusobno prisile da izadu iz tog ratnog stanja...”.68 Nije drukéije nis pojedincima: “Svatko, dakle, ima pravo da drugoga silom natjera iz njega (prirodnog stanja — SK.) u pravno stanje...”.6 Jer: “Pojam slobode jest tsti umski pojam, koji je upravo zato za te- orijsku filozofiju transcendentalan, tj. takav. za koji se u nekom mogucem iskustvu ne moze dati prikladan primjer, dakle koji... ne moze vrijediti kao konstitutivan, nego samo kao regulativan, i to samo kao negativan princip spekulativnog uma, ali upraktiékoj upotrebi uma dokazuje on svoj realitet S pomoéu svojih praktickih osnovnih nacela koja kao zakoni kauzaliteta Gistog uma, nezavisno od svih empirjiskih uvjeta (od osjetilog uopce) odreduju hotnju i dokazuju distu_vofu u nama, u kojoj éudoredni pojmovi f zakoni imaju svoje postojanje”. To je metafizika éudoreda, a “kao 8to u metafizici prirode mora biti i principa primjene omih opcih_najvitih nacela o prirodi uopée na predmete iskustva...”,”! tako “pedant metafizike Cudoreda, kao drugi Gan razdiobe praktitke’ filozofije uopée, bila bi moralna antropologij2, koja bi sadrzavala kako spreéavalatke tako i podupiralatke ali samo subjektivne uyjete izvrSavanja zakona one prve o Sovjekovoj naravi, stvaranje, provirivanje i jatanje moralnih natela (u odgoju skolskog i putkog poutavanja) i druge takve nauke i propise koji Kant, Metafizika cudoreda, str. 176. SMbidem, str. 158. Istaknuo §.K. SIbidem, str. 148. Ibidem, str. 118. MIbidem, str. 23. Mybidem, str. 18.Kurtovié, 8, Kant! moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol 200i, (1996), br, 4, st 84122 98 se osnivaju na iskustvu. Bez nje (moralne antropologije — §.K.) se ne moe biti, ali ona se_niposto ne smije dati prije metafizike éudoreda ili pomijeSatis njome...”.”2 Kolika je znanstvena razlika, raspon izmedu metafizike éudoreda i an- tropologije éudoreda, a onda izmedu antropologije éudoreda i nauka i propisa Koji se osnivaju na iskustvu (a koliko razina Sirine povijesnog iskustva). A Kant pise metafiziku ¢udoreda! Na samom potetku Mefafizike Cudoreda stoji: “Moé nekog biéa da radi prema svojim predodzbama zove se Zivot”.”? A to nije Zivot golog fizickog kauzaliteta; jestvicu roda predodzaba Kant je vrlo naglaieno dao na kraju prve knjige transcendentalne dijalektike.”* Zaxto to iznosi na poéetku Metafizike Cudoreda: pa du%mosti, odgovor- nosti, prava, prisile, slobode — svega toga nema bez barem najnize lhestvi- ce predodgaba, dakle predodzbe sa svijeSéu. Ona je temelj (pravne i etitke) moralne odgovornosti. Pravo je zapravo minimum etike. Zanima li Kanta vise od toga mini- muma? Kantu, kao i svim istinskim mistiocima, svojstvena je veza izmedu i prisustvo, kako najvieg (maksimuma, ideala, umskih pojmova) tako i najmanjeg " (minimuma, zbiljskog u _posve _Konkretistiéko-empiricisti¢kom smislu). Poput mnogih razdijeljenih pojmova, tako i ovdje imamo posla sa moralom (éudoredem), a élanovi su njegove razdiobe: pravo i etika. Kakav je odnos toga, pokazuje Kant i time Sto najprije obraduje metafiziku prava, a potom metafiziku etike, Kantu je posve svojstven moralni reali- zam: ‘najprije treba prisilom (strahom) zauzdati Zivotinju (zahtjev mira, izk zak iz prirodnog stanja),’> a potom se tek moze izgradivati u velini; umijece vrline, poput svakog umije¢a, moze poéeti svoje stvaranje tek nakon napora prinude. Iz te premise proistite Kantov realizam u pogledu pravnih institucija: mjera vrline u samim institucijama treba uvijek biti manja i a posteriori, a nikako veé i a priori mjeri vrline u onima na koje se institucije prava odnose. Ako je obrnuto, onda to moze biti veliki ko- rak unatrag, kompromitiranje institucija. Jer, prijetnje prisilom se ne boji krepost, nego pritajena zvijer. Pa kakva je Kantova slika 0 Zovjeku? SavrSena. Covjek je kao pojam uma, pojam metafizike ¢udoreda, sama sloboda ummosti, A na_razini antrpologije Cudoreda (a pravo se ponajvige kreée na toj razini), to Ijudsko biée je Zivotinja-tovjek; jer, na kraju, kakav drukéiji stvor i treba = 7 Ibidem, str. 19. 3Metafizika Cudoreda, str. 13. 4Kritika cistog uma, str. 166. 7SKant, 1, Kritika rasudne snage, Zagreb, 1957. str. 273. Kant, 1, The cri- tigue of judgement, Oxford, 1989., str. 95-96.Kurtowié, 8. Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol YOK, (1996.), br. 4, st, 84122 99 pravo=prisilu=fizitku prinudu. Neka nam bude doputena jedna digresija-upit. Gdje treba traZiti Kantovu politiéko-pravau filozofiju? Mislim da je ona sva u Metafizici cudoredz, ali nju se ne moze ne samo shvatiti nego ni ¢itati bez uvida_u ranija velika djela; isto tako, sigurnost u otéitavanju Kantove politi¢ko-pravne filozofije daju manje rasprave, osobito one iz filozofije povijesti. Jer, Metafizika cudoreda je sin- teza Getrdeset godina razlititih spoznaja i iskustava, mladalackih i° zrelih nadanja i razoaranja, Umirovijeni profesor, krepka duha i duboka znanja nije se trebao ni na tom skliskom terenu, Koji se zove pravno-politi¢ka filozofija, vlastite i izvanjske cenzure. Jer, stupanjem na prusko prijestolje novoga mladog prosvijecenog kralja, Fridrika-Vilima Ill, koji je vise sl svome velikom (uzoru) stricu nego uskogrudom ocu, Kanta je oslobodi zabrane koju mu je bio nametnuo prethodnik 1794. (a zbog spisa Religija unutar granica cistog uma),’® pa je Kant dolazak novoga prosvijecenog kralja, zajedno sa Sirokim krugom naprednih duhova, obiljezio publicira- njem Metafizike Cudoreda. Otud mislim da ta knjiga, vise nego neke ra- nije, posve izrazava Kantovu misao.”’ 78 Uostalom, uopée pitanje-Zelja “dosegnuti Kantovo iskreno misljenje” %ini se pomalo naivno i nevaino. Mislim da pri ovome treba misliti na natin prava: mislio je ono so je u T6NeSo poput optuzbe Sokrata, Kraljevski reskript od 12. X. 1794. prekorjeva Kanta “da je prekoraéio svoje duznosti uéitelja mladezi”, a profesorima Sveudilista u Konigsbergu zabranjuje da u nastavi koriste Kantovu’ Religiju. Na to se Kant morao pismeno obvezati da “nikad neée javno izlagati bilo u napisima bilo u svojim predavanjima Religiju’. Treba se sjetiti da je ovaj pruski viadar u svom konzervativizmu bio osobito ohrabren snagom klerikalno-jezuitskog vala koji je u zemljama pod Habsburgovcima svoju ojadenost iz vremena Josipa Il. iskalio ve¢ za kratkotrajne vladavine (1790.-1792.) njegova brata Leopolda IL, a pogotovo je buknuo svom jatinom stupanjem na prijestolje (u oZujku 1793.) nj i Franje I. Taj “ponosni éuvar tradicije svoje dinastije” udinio je poli nositeljima politickog Zivota. Droz, J., Histoire de l’Autriche, Pariz, 1946., str. 47. Stupanjem na prusko prijestolje Fridrika-Vilima IIL, 1797, Kant je igjavio da vige nije vezan svojom danom obvezom. Inaée tim je Kantu ta’ obveza bila nametnuta, ona je izazvala silai val prosvjeda protiv cenzure; dakako, bila je naj- burnija ona mladog Fichtea, koji ée povodom te zabrane napisati “Zahtijevanje slobode misljenja”. TINcki misle da se to tite uopée mjesta te knjige u poimanju Kantova morala: “Generacije znanstvenika i studenata su bile tako zaokupliene Temehima i Kritikom praktitkog uma da je Metafizika Cudoreda ostala relativno zanemaren rad” — prof. Ellington u predgovoru Kant, 1, Ethical philosophy, Cambridge 1983., str. VIII. Mislim da je tome ponajvise razlog “Kantov zakuéast tehnitki aparat”, ponajvige onaj pravni. Ibidem, str. LIX. 7. w_grubom nakon 1784., Kantova misao u pogledu politike i historije je evoluirala samo u sitnim pojedinostima i, pa i tu, vie u njihovim naglascima”. Weil, E., “Kant ct le probleme de {a politique”, Annales, no. 4, str. 4.Kunovie, §., Kant; moral | prave otpora, Polit, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, sti. 84—122 100 tekstu iskazano i do Sega se dopire logitkim tumatenjem. Sve drugo moze biti predmet nekakva mistiénog, okultnog, ne obigne logike; Kant je ucitelj u vremenu racionalizma i pisao je i za svoje dake, valjda je racunao i na tu razinu logike (uostalom, éitav Zivot je imao posta s njom). Uz ovo, jo8 i napomena: misao nosi teZinu forme u kojoj je izlozena; naime, bez obzira na eventualnu dubinu i va%nost, sigurno misao izrazena u_knjizi koja se zove Metafizika nema istu ‘tezinu kao ista misao iznesena prigodnicarski, u nekoj recenziji ili sti(nom napisu. Dakle, na’u smo misao-vodilju prekinuli_s pojmom _tivotinja-tovjek. Kakva je Kantova slika o tom biéu? Kant je bio pred izborom izmedu dva antipoda koji su u njegovo vrijeme nosili oznake: Hobbesov i Rousseauov govjek. Kant ne bi bio Kant da se opredijelio alternativno, on je uvijek sklon dijalektickoj sintezi, a potom podjeli: u ideji, kao pojam uma, Rousseau ima pravo, na razini antropologile — Hobbes. Kakav je odnos toga Ijudskog biéa u promisijanjima metafizike éudoreda i antropologije éudoreda (odnosno, prava); dakle, kakay je odnos homo noumenona i homo phoenomenona, odnosno unutarnjeg i vanjskog_prisilja: “Buduéi da se Govjek u nauci o dudnosti moze i treba da_predotuje prema svojstvu njegove moci slobode, koja je posve nadosjetiIna, dakle takoder samo prema njegovoj éovjetnosti, kao lignosti nezavisnoj od fizickih odredenja (homo noumenon), zato su pravo i svtha, opet u tom dvostrukom svojstvu dovedeni u vezu s duznosti...”.’7 “Jer ako propadne pravda, onda nema vige vrijednosti da judi Zive na Zemfji”.® Zasto? Jer, ma kakvo bilo pravo, ono je uvijek izraz ve¢eg stupnja umnosti od ne-prava, koje je uvijek “Zivotinjska sloboda”. Kant nije ni8ta manje pristalica drZave-kao-jamca-pravne-slobode od Hobbesa. Njegov suve- ren, bez obzira na Kantova logitka izvodenja, nimalo nije ograniéeniji od onoga iz Leviathana. Kant je pravni pozitivist®! non plus ultra.®? Upravo ovi ishodi okazuju kako je Kantova vjera wu objektivnost, ap- solutnost moéi logike® pomalo naivna.* Jer: on kao i svi mislioci 17. i 9 Metafizika Cudoreda, str. 42. 80[bidem, str. 138. MoZda bi na ovome mjestu, umjesto “pravda”, bolje stajalo “pravo” (kao pravda u objektivnom smislu), jer pravda-kao-pravitnost (aequitas), kao suvise relativao, “sudac ne moze suditi po neodredenim uvjetima”, “sudiste pravignosti... sadrZi u sebi protivurjecje...". O pravignosti: Metafizika cudoreda, str. 49-50. 31Pravni pozitivizam” nije isto sto i Comteov ili sl. 82Ulpianova “Honeste vivere, neminem leadere, suum cuique tribuere” je i Kantova. Friedman, W., Legal theory, London, 1947., str. 66. ®3Prekritiéka faza i Newton (ja bih dodao i Leibniz) Kantu su donijeli svijest © totnosti, sigurnosti, apsolutnosti. “To je kvasac apodikti¢ke izvjesnosti”, zakljucioKurtovié, 8 Kant moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol YOU, (1996), br. 4, a, 84—122 101 18. stolje¢a koristi stanovite pojmove (ili, moZda bolje, rijeci) kao_aksiome; ali teoremi koje pomoéu njih izvode daju vrlo opreéne rezultate.85 Sami ti pojmovi (rijeci) kao aksiomi éesto su posve razligiti: Kant koristi stoljetni izraz ius naturae, koji ima gotovo toliko znaéenja koliko velikih zastupnika tog uvenja; Kantovo “prirodno pravo” bilo bi bolje nazvati “razumsko pravo”,86 samo, dakako, i to ne zavrSava moguénosti razligitog tumagenja (shvaéanja). U prvom dijelu Metafizike cudoreda, dakle onom koje se prava, Kant je, osim u nekim zakljuécima, uglavnom tamo gdje je tad njematka 3kola “juris naturae,®” ® koga i Kant pougava do kraja svoje uciteljske karijere.*” Tad nije’ bio obiéaj pri pisanju navoditi autoritete — jer upravo je Bayer, R, Epistemologie et logique, depuis Kant jusgu’a nos jours, Paris, 1954., str. 37. 84Usp. jedno od misljenja o odnosu pojma i percepcije kod Kanta: Dewey, John, Logic, the theory of inguiry, London, 1939., str. 518. 85To Ge pokazati i Fichte, koji iz istih aksioma kao Kant ima posve druktije rezultate, *Villey, M., Lecons d'histoire de Ia philosophie du droit, Paris, 1957., str. 286-293. 87Citateljima preporuéujem knjigu objavijenu u Halleu 1737. god. (kad je Kant djetak), a nakon vise od dva i pol stoljeéa prevedenu na njemacki (jako je prije- vod na engleski naginjen 1742. Spanjolski 1789., itd.), a to je Heineccius, Gottlieb Johann, Elementa juris naturae et gentium, izd. Insel Verlag, Frankfurt/M., 1994. Taj je udzbenik odgojio generacije, pa i Heinecciusova velikog uéenika Christiana Wolffa. Tako to djelo nema dubinu Heinecciusovih ranijih djela, ipak u njemu nalazimo mnoge temeljne ideje kao i 60 godina kasnije u Kantovo) Metafizici ¢udoreds, npr., suveren, odnosno dréava ima ulogu jamca sigurnosti gradana, ona je zastimik od “nasilja zla”, problem sociabilitas, odnosno problem zbiljnosti_ ili fiktivne naravi druStvenog ugovora, “nedostatak dobroga u Covjeku”, rimsko pravo kao racionalno i opée (barem) europsko pravo, a lokalna (obigajna i statutarna) pravda kao barbarizam; tu je i formula raStlanjivanja pojmova, odnosno mehani- zam stvaranja opéih navela, odnosno zdrav razum kao tvorac bezvremenih istina; dakako, tu je osobito prisutan Ciceron, itd. Ovime neéemo reci da je sve u toj knjizi Heinecciusovo, nego kako je zanost kontinuitet stvaranja, dogradivanja. Ovdje izraZavam zahvalnost prof. Magdaleni Apostolovoj-MarSavelski Sto je svojim prikazom u Zborniku Pravaog fakulteta u Zagrebu, br. 2/1996., str. 209, skrenula pozornost na tu knjigu. 58Kantova politi¢ka filozofija_ je uglavnom sadréana_u njegovim “Prvim metafizitkim principima teorije prava...” i Prema vjecnom miru. “Kratak sazetak njegovih vodecih ideja pokazat Ge kako su daleko one bile od novoga”. Dunning, W. A. A history of political theories, sv. Il: From Rousseau to Spencer, New York, 1950., str. “132. 8Ovdje bi suvremenog éitatelja trebalo uputiti na natin studiranja (uéenja) u 18. st. kad je jo% vrlo uska veza izmedu tri (od éctiri) fakulteta koji su onda bili dijelovi sveucilista, odnosno na Sirinu poduke i znanja koje je svaki profesorKurtové, &, Kant: moral | pravo otpora, Polit. misao, Vol OOK, (1996), br. 4, str. 64122 102 znanje je nuzZno kontinuitet, postoji kvantum znanja koje je opée dobro So su ga stvorila stoljeca, individualni doprinosi su rijetko kad veliki (zato samo oni koji to zasluzuju pa i tako Sto vrijedaju jer su se nedostojno i nespremno upustili u nesto za Sto nisu spremni); a kako je znanj upuéeno onima koji to znaju razluditi, onda nije ni potrebno navoditi imena.? Sad éemo potegnuti jednu drugu nit misli, Kant bi se vjerojatno_srdio, bilo bi to neSto poput divisio per saltum. Nama se Gini da sustav, koji se sastoji od puke dedukcije, dakle put po ravnoj brazdi, treba wu stanovitim totkama presjeci, unijeti novu nit — i nastaviti tkanje-midljenje. Zasto Kant u Kritici cistog uma%* kao primjer ideje (pojam Gistog uma) navodi Platonovu republiku; ne “republiku” nego “Platonsku republic ku”. Sta tu “Platonsku republiku” ni pojmom Gistog uma, tj. uzorom, maksimumom, idealom. Tu Kant istiée da to nije “toboze napadan primjer fantastiénog savrienstva, koje moze postojati samo u mozgu_besposlena mislioca”, nego je to “Ustav najvece Goyjetje slobode prema zakonima koji ine da ‘sloboda svakoga moze postojati zajedno sa slobodom drugih...”.? Dakle, “Platonska republika” je “Ustav najvece Covjedje slobode”; drugim rijegima, izmedu to dvoje je znak jednakosti i to je ideja cistog uma, dakle uzor kojem praktitki um, svaka zbilja, treba barem stremiti. Ako se sjetimo kako izgleda ta “Platonska republika”, onda se Gni da je sri te republike (kao sloZenog organizma) u onoj misli, koja je na samoj sredini toga Platonova djela, o viadavini filozofa; kao Sto individualna dua ima svoje dijelove (i svaki od njih ima svoje mjesto u organizmu; razum, poZuda, volja), tako to ima i zajednica: volja je suveren, a on moze. biti vise pod impulsom “poZudnog” (egoizmom, individualizmom, materijali mom vodenim dijelom drustya) ili vise razumskog (opéenitoS Koga? Pojedinca? Niposto! Uma, a to je imao, Sto je veGinu nastavnika Zinio uglavnom preda S0Bila je to donekle i reakcija na kasnu skolastiku kao borbu pomocu argu- menta-autoriteta, od onoga Biblije do autoriteta veé dokazanih u vremenu. \Kritika cistog uma, str. 162-164. 2Tbidem, str. 164. 3Taj dio svoje politiéke filozofije Kant je najpotpunije izrazio u Was ist Aufklirang, 1784; to je i vehunac njegova liberalizma. ‘Taj spis preveden jew:Kurtovié, 8. Kant! moral | pravo otpora, Polt, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str 84122 103 vise opéenitost u individualnom utjelovijenju, nego Sto je individualitet. A to su samo filozofi. Po emu su oni filozofi? Nipo8to po pukom znanju,%* nego po umnosti kao moralu: “Jurist, koji i po svom moralu nije istovre- meno i filozof...”.°5 Filozof je to dakle po svom moralu, a to nije onaj minimum morala koji se zove pravo (jer to je vjerojatno i pravnik), nego neSto Sto je blize maksimumu, dakle kreposti (vrlini). Kant dakle trazi slobodu izfadavanja moralne (umske) misli, a ne one koja to nije; to trazenje intelektualne slobode,® to je sloboda samo za moralnu elitu (dakako, sve u Kantovom znatenju), za filozofe.” Tako shvaéena intélek- tualna sloboda neSto je sasvim drugo, posve razligito od onoga (poezija o slobodi mi8ljenja_svakoga Ijudskog bica) 8to pise Milton, Sidney, Locke ili misle zanesenjaci revolucije, odnosno Sto izraZavaju deklaracije, od onih ameritkih do francuskih. Kant misli da filozofa nije dostojna bljutava sen- timentalnost i intelektualna hipokrizija (za 8t0 Kant upotrebljava onaj_izraz iz prava: reservatio mentalis)8; to je razlog Kantova ranog otklona od engleskog ustava, a kasnije ameri¢kog, pa dakako i (vjerojatno) francus- kih deklaracija. Obeéati prava, brda i doline, u svijetu golemih socijalnih raziika, golemih duhovnih razlika, razlika po boji koZe, u vremenu kad u cijelom svijetu postoji ropstvo (kad se ljudska biéa ima na nagin stvari)!00 — tu razne naknadne pravne doskotice (poput ameritke: “da, sloboda ali samo za dlanove druitva, a ugovor mogu sklopiti samo slobodni”)!0 Um i sloboda, op. cit, str. 41. %Ibidem. 95“Ka vjetnom miru”, Um i slobods, op. cit., str. 155. %6Viachos, G., op. cit., str. 422. 97U. predgovoru za Metafiziku nauke 0 kreposti, Kant veli: “Netko tko poznaje praktitku filozofiju, zato jo8 nije upravo prakticki filozof Potonji je onaj koji sebi umsku krajnju svrhu Cini nacelom svojih djelovanja, povezujuci s time ujedno znanje koje je potrebno za to... Jer tu ne stoji samo do toga da se zna Sto_je duznost Ziniti (Sto se lako moze navesti zbog svrha sto ih na prirodan nagin imaju svi Ijudi), nego poglavito do unutraSnjeg principa volje, naime, da je svijest 0 toj duznosti ujedno pokretalo radnja da bi se 0 onome koji sa_svojim Zuanjem povezuje taj princip mudrosti moglo rec: da je prakticki filozof”. Metafizika éudoreda, str. 179. %8“Ka yjetnom miru”, Un i sloboda, op. cit., str. 167. Za Kanta je Engleska “neograniéena monarhija”, jer kralj korupcijom (sluzbama i dostojanstvima) osigurava suglasnost narodnih predstavnika, a taj su- stav podmicivanja ostaje “pod veoma providnim velom tajnosti’. Jedno je od mjesta o Engleskoj “Spor medu fakultetima”, Um 7 sloboda, str. 189, Inaée gornja Kantova tvrdnja o podmicivanju kao sredstvu viadanja tada u Engleskoj i danas je dio povijesne znanosti. 100Qvo treba shvatiti doslovno: gospodar je imao pravo svoje robove i tjelesno uzivati i dati ih drugima na uZivanje. 11$voje misljenje o pravnoj vaznosti Deklaracije 0 nezavisnosti SAD iznijeliKurtowié, &., Kant: moral | pravo otpora, Polit. misao, Vol XIN, (1996, br. 4, str. 64-122 104 zasluzuju manje postovanja od brutalnosti pogleda zbilji_u ogi i jasnog uvida u zbilju. Ideje, ideali — tu mode biti mjesta poeziji, uzleta idealima; praktiki um, odnosno antropoloski dio morala (pogotovo njegov dio, pravo) — to je surova zbilja. Ponuditi Ijudskim bidima ideale-kao-zbilju, znati uvaliti ih u prirodno stanje rata i revolucije, ili pod institucijama ideala viadati despotski.10 Mislim da je to Kantova ocjena Francuske revolucije i njezina petogo- dignjeg iskustva (u vrijeme objavijivanja Metafizike cudoreds), kad se veé pocela.umarati od vlastita idealizma i pod Direktorijem onaj isti Kon” vent,!3 koji je osudio Louisa XVI. i donio Jakobinski ustav, sve viSe posezao za profesionalnom vojskom i generalima, koji su se iz “Rousseauove djece” (Napoleon i mnogi drugi) brzo preobrazili_u nove feudalce (od odjeée do brakova s plemenitaskim udavatama).!°+ Na Sto se sveo zanos revolucije, bi li se isplatilo ponoviti to iskustvo:!% veligina te revolucije je u tome Sto je ona dokaz realnosti ideala, ako ne jo3 kao regulatornih nagela, ono barem kao impuls: “duSevnu veliginu uw revolucio- narima... je izazvao Gist pojam prava”. “To pravo je, medutim, samo ideja, Gije je sprovodenje ograniéeno uslovom suglasnosti njenih’ sredstava s morainoséu, koju narod ne smije prekoraéiti, niti se ona (ideja prava — SK.) smije’ sprovoditi revolucijom, Koja je uvijek nepravedna”.10 Je li to izraz Kantova antropoloskog pesimizma,!7 odnosno fundamen- talne antinomije izmedu razuma i instinkta? Kant odbacuje povijest (kao proilost) kao dokaz (kojim se tad sludilo sve konzervativno), jer povijest smo u Zhorniku Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 2/1995., str. 159-196. 102 “Sporu medu fakultetima”, 1797. Kant spominje Platonovu Atlantidu, Morovu Utopiju, Harringtonovu Oceaniju (Um i sloboda, op. cit., str. 190), odno- sno “pomamu za novotarijama, jakobinstvo...” (ibidem, str. 186). 13Prema Ustavu iz 1795. dvije treéine anova domova novog zakonodavnog tijela morali su biti iz Konventa, dakle iz tijela koje zasjeda od 1792. i koje je donijelo i Jakobinski ustav 1793. i sad taj tako razlidit Ustay iz 1795. 14Kant je izrazit neprijatelj svijeta koji potiva na “naslijedu zastuga”. 105Revolucija jednog pametnog naroda” (hote reéi da se radi o narodu_ koji je relativno zreo za ono sto je poku§ao traZiti krivo, revolucijom nam se u nase vrijeme odvija pred o¢ima, moze uspjeti ili promas mjere biti ispunjena jadom i grozotama da se dobronamyjeran ovjek, i kad bi se smio nadati da ¢e se ona pri drugom pokuSaju moti s uspjehom izvesti, nikad ne bi odlucio da po ta cijenu izvede taj eksperiment...", tako pise Kant u “Sporu medu fakultetima”, ibidem, str. 185. 106[bidem, op. cit, str. 186. 10%. za Kanta se Gini da je skepticizam u materiji morala istovremeno irea- lan i bez temelja i jos vise nemoralan u njegovim uéincima”. Beck, L. W., “Les deux concepts kantiens du vouloir dans leur contexte politique”, Amnales, no. 4, str. 128.Kutovié, &., Kant! moral { pravo otpora, Polit. misao, Vol 20OKI, (1986), br. 4, sr. 84-122 105 jo8 traje; Ijudski rod tek izlazi iz djetinjstva, pa ta faza ne moie biti do- kaz za one koje slijede. Dosadainja i sadaSnja povijest i pesimizam u po- gledu njih, nipo8to ne znaée negaciju optimizma, povijesnog i antropo- To&kog: ne govori li Kant 0 filozofskom hilijazmu, o usponu u moralitetu, slobodi, dakle humanitetu. Kant je prihvatio Leibnizova ideju kontinuiteta: univerzum je veza i kroz to kontinuitet; naglasak, akcent na mjeri kontinuiteta znaéi mjeru i odnos evolucije i revolucije.!8 Kant je pristalica kontinuiteta kroz pravno stanje; dakako, veliki dio Govjetanstva je jo$ uvijek u prirodnom stanju (stanju divije slobode, prava kao prava’jateg), odnosno cijeli je svijet, s obzirom na odnose medu zajednicama, u prirodnom stanju. Ubi ius ibi remedium. Prava nema bez autoriteta, koji je jamac da se ostvari svoje pravnim sredstvima, a ne silom; to je jedina razlika izmedu prirodnog stanja (status naturalis) i gradanskog (drzavnog, status civilis);! razlika izmedu ta dva stanja nije materialiter nego formaliter,!° a upravo to samom pojmu prava u prirodnom stanju oduzima svaku’vrijednost, to je “stanje koje nije pravno (rechtlich)” jer prava su prepustena — divijoj Pojam gradanskog, drzavnog stanja nosi samo ono stanje u kojemu su_pojedinci kao @lanovi te zajednice, drzave (civitas) povezani tom prinudom; bez toga oni su pragina pojedinaca.'!2 Izvor te prinude, te centripetalne sile koja poput magnata drZi na okupu te éestice — uopée nije bitan.!!3 Dotle dok ih ta sila uspijeva dréati skupa, dotle je legitimna; dopusti li da se otrgnu, ona gubi legitimitet pa makar on bio zasnovan odnosno zapoteo iz Ciste 108Buduéi spor medu starohegelovcima i mladohegelovcima. 1W9Nitko “... ne smije ekati dok bude pouéen Zalosnim iskustvom 0 suprotnoj nastrojenosti...” drugoga; “on ima pravo na sifu protiv onoga koji mu se vee po svojoj prirodi time prijeti (Quilibet praesumitur malus, donec securitatem dederit oppositi)” — navodi Kant maksimu rimskog prava. Usp. Metafizika cudoreda, str. 112-113. M0To se tiée oba dijela morala, i pravnog i etitkog. Usp. Kritika rasudne snage, str. 290. 11 Metafizika cudoreda, str. 113. 12Drzava (civitas) jest ujedinjenje gomile judi pod pravnim zakonima”. Metatizika Cudoreda, str. 119. M3Akt Kojim se narod sam konstituira u dréavu, ali zapravo samo njegova ideja po kojoj se jedino moze pomisfjati njena zakonitost...” (Metatizika cudoreda, str. 121), jer: “Da’ se traga za povijesnim dokumentima tog mehanizma, uzalud je, tj. me moze se do¢i do potetka gradanskog drutva (jer divijaci ne osnivaju nika- kav instrument svog podvrgavanja pod zakon, pa se veé po naravi surovih judi dade razabrati da su tu zapoéeli sa silom). Metafizika Cudoreda, str. 145. Sli¢na misao: Nagadanja 0 potetku povijesti, Um i slobods, op. cit., str. 79.Kurtovié, 8., Kant: moral i pravo atpora, Polit, misao, Vol 200A, (1996), br. 4, str. 84122 106 slobode. Jer: “Nitko ne moze sluditi dva_ gospodara”.!'4 “Zapovijed: "SluSajte poglavarstvo koje ima viast nad vama’, ne mudruje o tome kako je doSlo do te viasti (da bi je u svakom sluéaju potkopala), jer ona koja opstoji i pod kojom vi Zivite veé je u posjedu zakonodavstva 0 kojemu vi, doduSe mozete javno_mudrovati, ali se sami ne mozete utiniti zakonodav- cima koji se opiru”.!15 16 Cini mi se da su Kantove politike ideje najblize tada’njoj fiziokratskoj &koli:!!7 ekonomija je djelatnost koja ima svoje prirodne zakone i treba je njima prepustiti, a dréava je samo zato. da stvori legalni okvir za slobodau igru te prirodne zakonitosti!!® (to moze biti bilo kakva politiéka vrsta za- Konodavea, bit Ge mifljenje fiziokrata nakon 1770. kad napustaju teoriju dobrog, prosvijeéenog tiranina). Ekonomija je surova skola, ona je u_ sferi prirodne nuénosti, a ne one iz slobode.! I tu smo dosegli jos jednu Kantovu razdiobu: pravo i sreca. Sreéa je bila velika tema alvinizma (naroéito puritanske sekte) 17. st; ona je u temelju ameritkih kolonija i to je ono Jeffersonovo “trazenje srece”. Kant suvise cijeni Ijudsku razliku i pravo na nju, da ne bi zakljuéio: “Kad nauka o éudoredu ne bi bila ni8ta 14 Metatizika cudoreda, str. 148. 15 Metatizika éudoreda, str. 176. Cini se da je ovdje Kant na razini Burkeove politiéke poezije. Burkeovo djelo na njematki je jezik prevedeno 1793. u Hanno- veru. Burke nije proSao rigoroznu skolu rimskog prava, on se protivi Francuskoj revoluciji, ali ne ameritkoj i pobuni u Indiji, jer: revolucija je legalna ako je u dubu tradicije zemlje i zato nije nimalo u proturjegju sam sa sobom kad napada Francusku revoluciju nakon sto je 20 godina u parlamentu branio prava engleskih kolonija u Americi na pobunu. M6Sad ona misao iz Sto je prosvijecenost, deset godina ranije (Um i sloboda, str. 48) — “razmisljajte koliko hoéete, samo se pokoravajte” — kao da ne znadi samo prosvijeCenog diktatora, nego svaku vlast. Da je taj zakljutak totan potvrduje ono ¢ godinu dana nakon Metafizike cudoreda, u Sporu medu fakultetima, 1798: “Viadati autokratski, a pri tome ipak upravijati_republikanski, to jest u dubu republikanizma i po analogiji sa ovim — to je ono sto éini narod zadovoljnim svojim uredenjem”. ibidem, str. 186. U7Politi¢ke ideje fiziokratske Skole ukratko su izlozene u: Droz, J., Histoire des doctrines politiques en France, Patis, 1959., str. 50 i dalje. U8Bobbio, N., “Deux nations de Ia liberte dans la pensee politique de Kant”, Annales, no. 4, str. 116. Ipak, mislim da te dvije slobode, s obzirom na njihova prirodu, odnosno izvoriéte, nisu nipo’to izjednagene u Kantovoj misli, jer jedna pripada svijetu nuzde, druga carstvu slobode. U tom kontekstu je vjerojatno i prava interpretacija, odnosno doseg Kantova liberalizma i individualizma. 9Kantov ckonomski liberalizam mislim da ne pripada Smithovom krugu, nego njemaékoj (zakaSnjeloj) inagici merkantilizma, tzv. kameralistima (osobito Justi i Achenwail). Pufendorf, Leibniz i Ch. Wolff pomalo uoblicuju “koncepciju eudaj- monistitke drzave blagostanja_odnosno policijske drZave (Polizeistaat)”. Usp. & rina, Zagreb, 1996. str. 184. Inage se Kant Lunaéek, V., Povijest ekonomskih dol na viSe mjesta osvre na eudajmonistitku drzavu.Kurtovis, 8. Kant: morai i pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, st. 84122 107 drugo nego nauka o blazenstvu, onda bi bilo besmisleno da se poradi nje potraze principi a priori. Jer koliko god i zvutalo vjerojatno da um jos prije iskustva moze uvidjeti s pomocu kojih sredstava moze doéi do traj- nog uditka pravih radosti Zivota, ipak sve Sto se 0 tome a priori udi priv hvaéeno je ili tautologijski ili posve neosnovano. Samo iskustvo moze da u&i Sto nam donosi radost.... Sve prividno mudrovanje a priori ovdje zapravo nije ni8ta drugo nego indukcijom do opéenitosti uzdignuto iskustvo, a ta opéenitost... uz to jo tako bijedna da se svakome mora dopustiti beskonaéno mnogo izuzetaka da onaj izbor prilagodi svom naginu Hivota” 120 121 Pravo trazenja sreée bilo je u 17. i 18. stoljecu jedna od poluga prava otpora ugnjetavanju, odnosno prava na pobunu, prava na revoluciju. U znaku toga prava izvedene su i puritanska revolucija i revolucija engleskih kolonija u Americi. Common law otkad se poceo uobligavati (13. st.), uobliéavao se nastavijajuci_germansku obigajnu logiku i od samog potetka je shvaéena duboka razlika izmedu_rimsko-etatistickih temelja prava i common lawa. Sve do poéetka dublje dogmatizacije common lawa (apsolutni presedan, 18. st.), ono je zapravo obiéaj, a to znavi moral, a to znati vjera. Common law perike su uvijek sligile moralizatorskim propo- vjednicima; oltar i sud bili su podjednako moralno nastrojeni. I upravo kad je u Engleskoj potelo to odvajanje, ameritki su kolonisti (zajedno sa svojim zastupnikom u parlamentu u Londonu, Burkeom) uime prava-kao- morala i njegove izvedenice, prava na tragenje sreGe pa i pomoéu prava na pobunu — digli revoluciju. Upravo u vrijeme kad je na Kontinentu rimsko pravo iz obigaja poéelo prerastati u pravo koje drzava publicira, kad je zapodela koncepeija apso- lutnog prava (u smislu normativnog apsolutizma), ponovo je dobila na Zivosti, (drzavno-pravnoj) aktualnosti stara teorija o pravu otpora, pobune odnosno tiranoubojstva. Otkad postoji pravo, postoji ta njegova granica ili sublimacija, pravo na pobunu. Otkad postoji teorija drustvenog ugovora,’ pa i u njenim religioznim interpretacijama, pa éak i u Hobbesovom'3 i Spinozinom!?4 tumaéenju, 120Metatizika Cudoreda, str. 17-18, a pogotovo stranica 181, gdje pise da je unoSenje principa blagenstva (sreée) u moral (a to je i pravo) “cutanazija svakog morala”. 121 istom smistu: Kritika rasudne snage, str. 282. 12Gough, J. W.: The social contract, a critical study of its development, Ox- ford, 1936. 1230 Hobbesovim kontradikeijama usp.: Vaughan, C. E., Political philosophy before and after Rousscau, vol. 1. From Hobbes to Hume, London 1925., str. 36. Obveza podanika prema suverenu prestaje kad su ugrozeni “njihovi Zivoti i osobna sigurnost”, tu se, kaze Spinoza, “Hobbesova ugovorna teorija rusi”.Kurtovié, 8, Kant: moral i pravo otpora, Polit, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. 84—4122 108 ona je uvijek imala za svrhu da dréavu udini utilitarnom, instrumentainom; ona ima svrhu, dakle dugnost, osigurati mirno uiivanje prirodnih prava (pa i onda kad dréava odreduje ‘njihovu mjeru, kod Hobbesa) — i legitimna je dotle dok to osigurava. Gdje je i tko je mjera te sigumnosti, odnosno njezina_provodenja? Moe li provodenje te sigurnosti od strane drzave biti oblik prirodnog stanja, tj. da ona stanje sigurnosti pretvori u prirodno stanje — ne samo tako Sto gradani ugroZavaju jedan drugoga nego i onda kad oni koji su dréava (dio drzavnog, vrlo slozenog, od Ijudi sastaavijenog, mehanizma) potpuno ugroZavaju sigurnost gradana, odnosno dijelovi toga mehanizma medusobno se ugrozavaju?!25 126 Sva ta pitanja zbilje, za razliku od izgleda prirodnih prava do 17. st, u 18. st. podinju dobivati pravno uoblivenje, tj. pozitivno-pravni izgled. Tako sad otpor radi obrane prirodnih prava postaje otpor prema pozitivnom pravu! Kako je u zbilji (pogotovo u zbilji_tih stoljeca, premda ne treba imati iluziju da je danas mnogo drukéije) stanje te ugroZenosti (kvalitativno i kvantitativno, u dvostrukom smislu. s obzirom na sama prava i s obzirom na objekt-ljude) tesko odrediti, tako ni§ta manje nije lako odrediti tko je drustvo, tko je njegova manjina ili veéina, odnosno boli (umniji, moralniji, kreposniji) ili gori di Jer, sve je to neprestano u kretanju: Sovjek pojedinac nigta manje_nij promjenljiv od skupine. Pred tim se spozajama mora zaustaviti onaj tko razmislja 0 Covjeku i viasti, bilo da je podupire, bilo da joj se odupire. Antizki svijet se s time, a to znagi (tad) sa sobom kao vlasti, suotio u 6. st. prije Krista — povodom demokratskih tiranija, od kojih je najpozna- tija ona pedesetogodisnja viadavina Atenske narodne skupitine (koju tine svi punoljetni Atenjani) pod vodstvom Pizistrata (kasnije njegovih sinova, Pizistratidi). Ubojstvom i progonom Pizistratida otpodela je stoljetna Tasprava o vlasti i odgovornosti onih koji_u njoj sudjeluju, i mjeri_ te odgovornosti prema nacinu i mjeri sudionistva. Bit ¢e to tema sofista, Gough: op. cit., str. 106. 124. svatko ima po prirodi pravo da djeluje prijevarno, niti se od njega za- htijeva da poituje svoje ugovore, osim ako ogekuje vece dobro ili iz straha od veceg zla” u “Teolosko-politickom traktatu II”, V. L. Strauss — Cropsey, J., History of political philosophy, Chicago, 1968., str. 429. 25To je zbilja Engleske u 17. st: sukob Jamesa I. i sudstva, potom Charlesa Li parlamenta. U Francuskoj u 16. i 17. st. istrebljenje i progon velikog dijela gradana (hugenota), « takoder { w pojedinim njemackim zemljama (logikom: Cuius regio eius religio); Spanjolska je tu logiku udinila polititkom devizom od 15. st. Sve je to naknadno dobilo pozitivno-pravnu potvrdu, od Testa Acta do opoziva Nantskog edikta i odredaba Westphalskog mira — i bilo na snazi u Kantovo vri- jeme. 126To je osnova Lockeova Escja o gradanskoj vladi, iz 1690. (él. 155, 226, 228, 240, 241, 242).Kurtovi, §., Kant: moral i pravo otpora, Polit, misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. 84122 109 dakle i filozofije, pa i one Platonove!” i Aristotelove!”8, Dakako, kasnija ubojstva!”9 i pobune ovu temu tiranoubojstva (odnosno pobune) gine aktu- alnom od Ivana Zlatoustog'® i Sy. Augustina!3!, osobito Johna od Sal burya (Policraticus)"=? i Tome Akvinskog,!33 Jean Petital>4 i Koncila u Konstanzu35 136 do 18. stoljeca. Dok je antika “opée dobro” (“dobro polisa”) Ginila osnovom pravu otpora (bilo u obliku tiranoubojstva ili pobune), u srednjem vijeku je to mjesto zauzelo “prirodno pravo”."37 Teo- 27Platon, Republika, knjige VII. IX. Platonovo sudioniswvo u dogadajima u Sirakuzi (oko Dinizija Starijeg i Mladeg, progon Diona; vidi Sedmo pismo), naime, njegova su dva uéenika 353. g. ubila tiranina Heracleje na Pontu. 18Aristotel, Ustav atenski, pogl. 16. 129Od_ spartanskih_kraljeva Agisa IV. i Cleomenesa IIL; usp. Plutarh: Agis, Michell, H., Sparta, Cambridge, 1964., str. 110. i dalje. 130Politi¢ke ideje Ivana Chrysostomusa, velikog govornika i polititkog smutljivca u razdoblju 387.-405., te pravo na pobunu odnosno na zbacivanje vladara: Dvornik, F: Early Christian and Byzantine political philosophy, origins and back- ground, Washington, D.C., 1966., str. 692-699. 131gy, Augustin va%i kao protivnik tiranoubojstva, makar ga i on dopusta kao izuzetak: po ovlastenju pravedna zakona i po osobito} Bozjoj zapovijedi. (?!) 132Ukratko: Carlyle, A. J., Political theory from the 10th to the 13th century, London, 1928., sv. HL, osobito poglavije “Justice and Law”, str. 137-142. 1330 tiraninu, otporu i sl: Carlyle, A. J., “A history of mediaeval political theory in the West", sv. V., op. cit., str. 90-99. L4Njegova teorija povodom ubojstva vojvode od Orleana; usp. Neuman, Franz, The democratic and the authoritarian state, Essays in political and legal theory, Mlinois 1957., esej: “On the limits of justifiable desobedience”, str. 151. 35Koncil 1414.-1418. g. osudio je teze Wyclifa i Jana Husa, koji je i spaljen. Na sjednici 6. VI. 1415. g. Koncil pretresa kao doctrina perniciosissima teze Jeana Petita. Usp. Ullmann, W., Law and politics in the Middle Ages, London, 1975., str. 158. 136Jo§ je _uvijek najpotpunijiprikaz politike teorije, pa i u ovom pogledu, Carlyle, A. J., A history of Mediaeval political theory, op. cit., 0 ovoj temi tom MW. i Vv. 137U_renesansi_ se — dakako uz izuzetak kakav je potkraj 15. st. J.Wessel, koji govoreéi “O Crkvenom dostojanstvu i viasti” izrijekom priznaje “pravo otpo- ra” (Ullmann), op. cit. str. 305. — o tome ne teoretizira (nego samo o sredstvima za to), a potom temu preuzimaju Luther, Calvin i, s katoligke strane, osobito Mariana. Juan de Mariana Ce sa svojim De rege et regis institutione, 1599., imajuéi u vidu polozaj staleske skupitine i osobito sudatku ulogu justiciara u_Aragonu, zajedno sa sudrugom iz reda, Franciscom Suarezom i njegovim djelom Tractatus de legibus ac deo legislatore, 1612. — wvelike utjecati na Groti- usa, pa i u_pogledu prava otpora ugnjetavanju. O ustavu Aragona u 16. st: Ma- land, D.: Europe in the sixteenth century, New York, 1973., str. 144 i dalje; u 17. st. Thompson, I. A. A: Crown and Cortes, the government of Spain in theKurovié, 8, Kant: moral | pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. @4—122 110 rija je poprimila izuzetnu Sirinu u 17. st. (tu nalazimo napise ili misienja, od polemike Bossueta s kalvinistom Jurieuom, do Lockea)'3* i tad se ne raspravija kao tiranoubojstvo (individualno ubojstvo), nego prije_svega kao “prirodno pravo protiv ugnjetavanja”, pod Gime se uglavnom misli na ono koje visi sama vast. Ipak, Gini mi se da je najdublja i pravno najdalekosenija rasprava o ovoj temi, potetkom 13. st., u okolnostima Magnae Cartae, Te rasprave su osobito indikativne u pogledu onoga to éini pravni instrument kao bit svakoga prava, dakle forma securitatis.'39 Ovaj povijesni pregled izreten je samo kao napomena, kako su te teme, pogotovo u duhovnoj sredini gdje je skolasti¢ki aristotelizam, lutera- nizam i rimsko pravo, bili izuzetno prisutni i Zivi, te da je Kant za svaku nijansu_svoje misli u pogledu prava otpora ugnjetavanju (onom od strane vlasti, dakako) imao izvore, ako ih je trazio. Nakon nekoliko napomena'# 0 toj temi u Sto je prosvijeenost, 1784. za vrijeme dogadaja na potetku Francuske revolucije (treba se sjetiti da do potetka 1790. revolucija jo8 nije prolijevanje krvi), Kant objavijuje Kritiku rasudne moci 1790., a potom ni’ta ne objavijuje sve do 1793., kad se gotovo istodobno pojavijuju Religija unutar granica cistog uma'? i Teo- rija i praksa. Povodom prvog spisa treba se sjetiti francuskog Civilnog us- tava o svecenstvu iz 1790., koji je erkvu i vjeru podréavio i koji je uzrok silnih nereda i progona,'? kad zapravo uvelike u organizaciji etkve podinje reign of Philip TV., London, 1993., str. 1V/64. 138Ukratko, Lockeovo_pravo na revoluciju: Hacker, A.: Political theory; philo- sophy, ideology, science, New York, 1961., str. 283 i dalje 1390 tome opiimna literatura o Magna Carti, pa i njezinom prisustvu u 17. st. NeSto sam o tome veé govorio u: “Magna Carta i njezina ustavno-pravna anali- za”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 3/1972. 140Mali_ izvadak tekstova o “pravdi i nasilju”; Derathe, R: La justice et la violence, Paris, 1958. O otporu ugnjetavanja kod Miltona: Defensio pro populo Anglicano, 1651. — opravdanje puritanske revolucije i pogubljenja kralja ukratko: Sabine, G. H., History of political theory, London, 1951., str. 431 dalje. O Humeovom pravu otpora (u_obliku stijepe poslusnosti): Hume, D., Poli cal essays, New York, 1953., ese} VII, str. 64 (Of passive obedience). 1410d kojih su neke vrlo znaéajne: “Doduse, mozda ée se revolucijom ostvariti pad osobnog despotizma i gramzljivog ugnjetavanja koje Zudi za viaséu, ali se ni- kada neée izviiti istinska reforma nadina misljenja: nove predrasude Ce, upravo onako kao i stare, posluziti kao uzica na kojoj se vodi velika, nemisaona gomila”. “Sto je prosvijeccnost”, Um 7 sloboda, op. cit., str. 44; ibidem, str. 46, 48 142Prvi dio veé 1792. u berlinskom mijeseéniku. 143Kako Zakonodavna skupitina 1791.-1792., tako Konvent_ 1792.-1795. bit ée podjedi radikalni, odnosno mozda su u teroru prema Crkvi Zirondinci bili tadikalniji od jakobinaca.Kurtovié, §., Kant: moral | pravo otpora, Polt. misao, Vol 2000, (1996), br. 4, st. 84122 111 kontrarevolucija; Kantov spis sadr2i niz politiékih ideja, pa i onu_o podjeli viasti i dakako problem odnosa etitke zajednice i politike zajednice.!#4 Objavijen je kad i prijevod Burkeovih Razmiifjanja o Francuskoj revoluciji i Fichteovih Doprinosa za ispravijanje javnog mnijenja 0 Francuskoj revolu- cji. Prvo od ovih djela (Burke), a yjerojatno i drugo (Fichteovo), Kant je imao u vidu kad pike i objavijuje Teorju i praksu. Mozemo reci da je glavna tema toga napisa upravo revolucija, odnosno pravo otpora ugnjeta- vanju. Ponovo je ista tema nakon éetiri godine u Metafizici cudoreda, 1797. Je li se Sto Kantovo mikljenje kroz te éetiri godine izmijenilo? Nije. Cini mi se da je i u Metafizici Cudoreda revolucija glayna tema. Jer, ono Sto pie u drugom dijelu te knjige (0 kreposti), to je sistematizacija onoga Sto je Kant izloio deset godina ranije wu Osnovama za metatiziku Cudoreda, 1785. A sto se tite prvog dijela (tj. Nauke o pravu), dakako onaj dio o tzy. privatnom pravu ponajvise je izlaganje rimskog prava (i Kantovog, kao novoga, ima malo); 14° svakako, najvainiji je dio tzv. Javno pravo. A za njega, na kraju predgovora za’ Nauku o pravu, Kant kaie: “Pred kraj knjige neke sam odsjeke obradio s manjom iscrpnoséu nego sto bi se moglo oéekivati u poredbi s predasnjima: dijelom Sto mi se Gnilo da se iz predainjih lako mogu izvesti, dijelom takoder sto su po- sljednji (kojf se tidu javmog prava) upravo sada podvrgnuti diskusijama, a ipak tako vaini da‘ na neko vrjeme zacijelo mogu opravdati odgodu odlucnog suda” 147 Zat su Kantova metafizitka pitanja podloina: “sada”, “diskusijama”, “na neko vrijeme”, odnosno da ona “tako vagina” trebaju priéekati “odlugni \4Religija umutar granica éistog uma, op. cit., dio treéi, str. 86-90. 145Ono Sto Kant tu iznosi “kao metafiziku prakti¢ke filozofije”, . kao deduk- cijom izvedeni a priori pojmovi, uopée nije tako. Rimsko pravo, “odhosn Corp iuris civilis rezultat je tisuéljetne prakse i tek a posteriori sistematizacija koju vréi vrlo praktitka znanost, a potvrduje drzava. A onda od 12. st. opet slijedi pola tisudljeca, kako prakse tako i glosatorsko-postglosatorske elegantne iurisprudencije. Takav put nastanka rimskog prava bit Ge rezultat spoznaje romanistike 19. st., a onda Ge to biti osnova nastanka Historijske skole eae (V. Savigny). “Prije ciceronovske epohe postoji samo sudska praksa...”, Villey, M., Le droit Romain, Paris, 1949., str. 49. 146Prof. M. Villey je mnogo obzirniji: “Da bi se odredilo Sta ta doktrina prava ima originalnog, bilo bi neophodno jos je suéeliti sa modernim pravnim doktrina- ma koje su joj prethodile. Kant je predavao pravo, on slijedi, gipko, progra se poziva na stanovite udzbenike u upotrebi, kao Sto je Achenwallov udzbenik; dra kormilo na tradiciji Wolffa, Thomasiusa, Pufendorfa i cijele Grotiusove skole, on ostaje giroko vjeran toj tradiciji, on je produéava, on je kruni. Kant je za vrlo Siroki dio nastavijaé skole prirodnog prava, Gije_glavne zakljucke on brani, jaéa i uzdize do njihovog najvigeg savrienstva utemeljujuéi ih na jednu novu filozofiju...” Villey, M., “Kant dans histoire du droit”, Aanales, no. 4, str. 54. 147Kant, Metafizika Cudoreda, str. 11.Kurtovi, §., Kant: moral { prave otpora, Poi, misao, Vol 200K, (1986), br. 4, str. 84—122 112 sud”? Jesu li to onda pitanja (zapravo, odgovori) metafizike,8 umski pojmovi, nesto transcendentalno svakom iskustvu, do éega se dolazi poj- movnom dedukcijom, ili je to onda disti_ pragmatizam? Uostalom, usporedba tih ideja iz Teorjje i prakse i iz Metafizike Gudoreda (Javno pravo) pokazuju da “diskusija” (francuskog i europskog kolopleta) koje teku ranije od tog prvog napisa, dakle od podetka Fran- cuske revolucije ili, bolje, od dogadaja koji im prethode, do Metafizike Gudoreda, dakle desetak godina nisu Kantovo mi8ljenje mijenjali. Uostalom, “te diskusije i u obliku topova teku jo’ puno prije, naime od americke revolucije; drugim rijetima, veé gotovo éetvrt stoljeéa do éasa kad Kant objavijuje Metafiziku cudoreda. Mislim da je temeljna misao: “Prerano i stoga (Sto stize prije no Sto su judi postali moralno dobri) stetno...”.49 Da_je Kantovo protivijenje pravu otpora ugnjetavanju (revolucije) veé pri pojavi Metafizike cudoreda shvaceno kao glavna misao, pokazuju reak- cije kulturne javnosti, pa i samoga Kanta: na recenziju u Gottingescher Anzeigeru, u kojoj stoji (i koju Kant u drugom izdanju Metafizike Gudoreda ‘citira): “... jo8 nijedan filozof nije priznao najparadoksalnije od svih paradoksalnih naéela, nagelo: da sama ideja vrhovnog gospodstva treba da me prisiljava da svakoga tko se napravi mojim gospodarom slu’am kao svog gospodara, a da ne pitam tko mu je dao pravo da mi zapovijeda? Da vrhovno gospodstvo i vrhovnog gospodara treba priznavati i da ovoga ili onoga éija opstojnost nije nia priori dana, a priori treba smatrati svo- jim gospodarom, to bi imalo biti jedno te isto”. Kant odgovara u Do- datku pri izlasku drugog izdanja 1797. g. a taj je Dodatak opsegom os- mina cijele knjige Nauke o pravu. Zna li se vainost grada Gottingena i njegova sveudilista za druStvene znanosti, znataj lista — onda nije éudno koliko je ta recenzija Kanta ugrizla za srce, 8to je jasno iz tog odgovora, buduéi da Kant samo tu recenziju spominje, a ne druge brojne i o8tre reakcije. Zapravo, sam je Kant bacio rukavicu izazova kad je veé (tri godine ranije) u Teorjf i povodom “prava podanika na protivsilu” spomenuo “dostojna postovanja”, “opreznog, odredenog i suzdrzanog” i “éestitog” Achenwalla, profesora!>? Tus naturae uw Gottingenu. 1 '48Valja se sjetiti onoga iz predgovora Kritike cistog uma “nema ni jedne metafizicke zadace koja ovdje nije rijeSena ili za Gije rjesenje... nije barem dan King”, str. 163. Tako je Kant pisao 15 godina prije ove potrebe za “odgodom”. 149 Religiia umutar granica cistog uma, op. cit., str. 112. 150Kant, Metafizika éudoreda, str. 174. 151Teorija i praksa”, Um i sloboda, op. cit., str. 110. 1820n je predavao mnoge predmete ali je najpoznatiji kao profesor Opée povijesti prava i drZave (njegov udzbenik iz 1754. koristio je cijeli dio Burope koji je bio pod njemackim utjecajem, pa najyjerojatnije i na studiju prava u Za- grebu; vise primjeraka u Sveucilignoj knjizaici u Zagrebu) i Statistike (nauka kojaKurtowié, 8., Kant: moral i pravo otpora, Polit, misao, Vol XXXil, (1996,), br. 4, str. 84—122 113 Ali, buru reakeija nije izazvao taj mali spis, nego tek Metafizika Cudoreda. A teakeije su bile brojne i o&tre i u okviru samog Kantova sveuéilista u Kénigsbergu.!53 Ipak, najsistematiénija reakeija, napad, bit Ge knjiga mladog profesora u Jeni! Anselma Feurbacha (strutnjak osobito za_kriviéno pravo), koja ée izaéi u Erfurtu 1798. pod naslovom Anti-Hobbes. Sam taj naslov pokazuje kako je protumagena Kantova pravno-politicka filozofija. Jako su Kantu reakcije na njegovo gledanje na pravo otpora ugnjetava- nju poznate veé od izlaska Teorje i prakse, on se u Dodatku u drugom izdanju Metafizike cudoreda osvrée samo na recenziju iz Goettingena. U Gasu pojave Metafizike Cudoreda revolucija u Francuskoj nije bila vise ono Sto je bila u gasu objave Teorje i prakse. revolucija se potela smirivati_u nacionalizmu, militarizmu i imperijalizmu Direktorija (Sieyes, Carnot), a Pruska bila prisiljena na Baselski mir, ne samo zbog straha za svoj dio plijena u ranijoj podjeli Poljske,.°> nego’ i zbog francuskih uspjeha opisuje “sadagnje stanje drzava”). 153Schmalz, Theodor, Politiéko prirodno prave; u pogledu prava na revoluciju on je znatno umjereniji od K. Mangelsdorfa, a pogotovo u odnosu prema gledistima Ch.K. Krausa; svi su bili profesori i Kantovi kolege. Usp. Droz, L’Allemagne et la Revolution francaise, op. cit., str. 169-70. 154Tad je i Fichte profesor u Jeni i blizak A. Feurbachu. 155Ustay Poljske iz 1791. (nasljedna monarhija, ukinut lberum veto) ukazivao je na Zelju te dréave za obnovom, pa i povratkom oduzetog joj (1/3) teritorija 1772. (tav. prva podjela Poljske). To je pojaéalo strah Pruske da ne izgubi osvo- jeni dio Poljske i da je ne zaprije’i u dogovorenoj i 1793. provedenoj “drugoj diobi Poljske” (tom ¢e joj diobom Pruska i Rusija uzeti 280.000 km“). Upravo za te druge diobe Poljske podinje rat Koalicije protiv Francuske. Engleska diploma- cija sudjelovanje Pruske u Koaliciji procjenjuje nesigurnim i zbog seljackih nemira u Poljskoj, koji Ge u proljece buknuti u stra’an i vrlo uspjeli (trajat Ge gotovo godinu dana) seljaéki ustanak. U uvjetima tog ustanka, pregovori zavréavaju potpi- Sivanjem ugovora u travnju 1794. kojim Engleska preuzima troskove izdrZavanja 62 tisue pruskih vojnika (fo je gotovo trecina njezine vojske). Ipak, za Prusku je Poljska vaznija i zato nekoliko mjeseci nakon tog ugovora s Engleskom zapotinje pregovore s Rusijom i Francuskom; s Rusijom poéetkom 1795. zakljucuje ugovor koji je osnova treée podjele Poljske (i nestanka te drZave), a nekoliko mjeseci kasnije (nakon pregovora od deset mjeseci), 5. IV. 1795. zakljuéuje mir vu Baselu s Francuskom. : Austrija se hrve s pobunom svojih “madarskih jakobinaca”, Spanjolska se veé u Ijeto 1796. potpuno vezala za Francusku, 2 Engleskoj — ‘pred bankrotstvom, pred pobunom Irske i pod prijetnjom viastitih “jakobinaca” — Rusija ostaje jedina nada, Slaba nada: Katarina je na umoru (umire u studenome 1796), a njezina nasljednika Pavia sve domaée i strane prijetnje ne prijece da tri mjeseca od do- laska na vlast, u veljaéi 1797. ne sklopi trgovatki ugovor s Francuskom. U_ samoj Francuskoj, vojni uspjesi u Njemackoj i Italiji, doveli su do sukoba umjerene i imperijalisti&ke struje, a_nakon udara u Direktoriju u rujnu 1797. otvorene su sve bree revolucionarnom imperijalizmu. Ukratko: Droz, J.: Histoire diplomatique de 1648 a 1919, Paris, 1952., str. 177-215. To su medunarodne okolnosti u kojima se pojavijuje Metafizika cudoreda.Kurovié, &., Kant: moral + prave otpora, Polit. misao, Vol 200%, (1996), br. 4, st 84122 114 (vojnih ali i politiékih) na njemazkom prostoru. U takvim uvjetima bilo & (pojedinac, skupina, cjelina; unutarnji ili vanjski), bilo kakav (rijegima_ ili djelom; u obliku tiranoubojstva, nemira, pobune, ustanka), bilo neposredno ili posredno (da se podvrgne kritiéno-racionalnom preispitivanju osnova postojeéeg suverena), svaki dakle oblik otpora Kant smatra opasnim i — ratio publicae utilitatis, ratio status (kako bi rekli postglosatori) — kaznj smréu. Ali_neka govori Kant: “Porijeklo vchovne viasti jest za narod,}56, koji stoji pod njom, seistrazivo u praktiénom pogledu,'S’ tj. podanik58 ne treba djelatno da umuje!? 0 tom porijeklu kao pravu! yu koje jos treba sumnjati u pogledu posluSnosti koju mu on duguje!! (jus controversum). Jer kako se narod, da bi pravomoéno mogao suditi!® 0 yrhovnoj drzavnoj vlasti (Summum imperium), mora smatrati veé sjedinjenim pod jednom opéom zakonodavnom voljom,'® on ne moze i ne smije suditi drukéije nego Sto to ho¢e sadaSnji dréavni poglavar (summus imperans)”.!6+ Nacelo podjele viasti, ali ne samo sto “Te tri viasti u dréavi pravno su, dakle, koordinirane kao isto toliko moralnih osoba (potestates coordinatae)!® 1). za potpunost jedna je dopuna drugoj (complementum ad _sufficien” tiam)...”,6 veé da ta podjela ne bi viast slabila: “U njihovom sjedinjenju 156Neka nam bude dopugteno (radi kratkoée) ubacivati_ napomene-komentare. Narod kao cjelina! makar po Kantu on kao cjelina postoji samo po suverenu, jer Kant sad misti pravnim kategorijalnim sustavom, ovdje dakle pravna osoba. 1°To je samo ideja. 180d naroda sad se preilo na pojedinca; on nije gradanin, nego svaki po- danik, j. on je rob drzave. 159Djelatno umuje” znadi i umovanje (svijet pojmova) moze biti djelatno; ono Sto su Gak ideje a priori, o viasti i drzavi, takoder ne smije biti predmet podani- kova razmisijanja. 160Porijeklo vrhovne vlasti (suveren) kao pravo, je izvan svake sumnje i preis- pitivanja. 16On” pojedinac, Kant zna da odgovornost, postuinost kao opéa moze biti zbiljska samo ako je pojedinaéna. 162gad_preispitivanje u misljenju postaje pravo, i to pravomoéno sudiste, sa svim clementima normalnog sudskog postupka. 13Znavi, on to ne moze biti, jer za Kanta je suveren (kao opéa volja!) besmrtan bog (pravno), Gak on nema pravo na samoubojstvo, smrt. 164 Metafizika Gudoreda, str. 124. Sad se summum imperium (“vthovna dréavna vlast”, zapravo suveren, kao opéenitost driavne kao najvise viasti) pretvorio u summus imperans (drZavni poglavar). 165Kant pojainjava da su “moralne osobe” (pravne osobe) zapravo potestates (moéi, vlasti). 166 Metafizika Cudoreda, str. 122.Kurtovié, §., Kant: moral i pravo otpora, Polit. misao, Vol 200K, (1996), br. 4, str. B4—122 115 sastoji se dobro dréave (salus reipublicae suprema lex est),67 pod kojim se... razumijeva stanje najvece suglasnosti uredenja s pravnim principima,!68 pa nas um! s pomocu kategori¢kog imperativa ¢ini obvezatnima da tezimo za njim”,!” (tj. dobrom drzave, tj. sjedinjenjem viasti). Kant ipak poseZe za nevim visim od puke posluSnosti, za kategorickim imperativom. Kant pojainjava u Dodatku. “Svaki je fakat (Ginjenica) predmet u pojavi (osjetila); naprotiv ono sto se moze predotiti samo s pomoéu éistog uma, 8to se mora ubrojiti u ideje kojima se u iskustvu ne moze dati adekvatan predmet, kao Sto potpuno pravno uredenje medu ljudima, to je sama stvar po sebi”.!7! Je li ba’ tako? Koje su to ideje koje Kant (za razliku od éinjenica, kao da ideje ne mogu biti Ginjenice; pa upravo u revoluciji su ideje naj vainije Ginjenice) Gini osnovom ontoloske duznosti pokoravanja postojeé viasti: viast je red i sigurnost (uvijek?), viast je jedinstvena u umskoj ideji opée volje, ali je na razini mehanike viasti raspodijeljena, dréava je pravna osoba, i to jedna, i ima posla samo s pravnim osobama. Ona kao vlast ima silu kao nu&ni argument, ona je sudac, ali iznad nje i s njom nema sudenja (sad se zaboravilo slozenost dréavnog mehanizma, i to da svaki od dijelova — kao svaki odrasli Glan u obitelji, bez obzira na “glavu obitelji”, ima svojstvo pravne osobe),72 nitko ne moze biti sudac u Vlastitoj stvari, sudac mora biti uvijek iznad stranaka u sporu, it Dakle, nekoliko rim- sko-pravaih naégela (ponajvise Ulpijan), pravno-tehniéke i privatno-pravne naravi, postaju aksiomi i prije su oblik sofistike nego argumenta éak na razini makro-struktura prava. To je prije svega onaj da su svi dijelovi dréave cjelina i da su iznad prava. Kantu_kad zatreba posegne i za argumentom povijesti, pa i na ovom mjestu: Engleska je izvela revoluciju,!”> ali je nije priznala kao sredstvo. Ali, isto tako Kant je mogao znati da su u Engleskoj uvijek (od 1376. impeachment, od 1477. bill of attainder) postojala pravna sredstva_protiv svih onih koji uime dréave (vojni i civilni, i suci, sludbenici) provode 161Nema govora da bi republika mogla biti nesto drugo osim organa vlasti. 168Sic! Nikakvih principa izvan pozitivnog. prava. 169Zato, ipak ono “principima”. 10 Metafizika Cudoreda, str. 124. IMidem, str. 175. 172Jpak se mora priznati, i tu je Kant dosljedan — @anovi obitelji nisu pune pravne osobe; Kant govori o “kuénom drustvu”, a u njega spadaju i odrasla djeca koja produzavaju Zivot s roditeljima i koji su izjednageni sa slugama, slo- bodni su judi i zakljuéuju ugovor “samo na odredeno vrijeme”, po éemu se razlikuju_od kmetova, robova. Sve je to predmet tzv. osobnog prava na stvarni natin, Sto ée takoder biti predmetom prigovora. 13Teorija i praksa”, Um i sloboda, op. cit, str. 112.Kunové, 8. Kant! moral | pravo otpora, Polit, misao, Vol 1004, (1996), br. 4, st. 4122 116 njezine poslove. Uostalom, kraljevi (pa ni_u Pruskoj) nikad nisu htjeli biti iznad prava; “kralj je kralj jer ga pravo Gini kraljem i kralj je dotle dok ga pravo dni kraljem”. Ali to je barbarska germanska tradicija, a ne pravni um, a on je rimsko pravo, dakle svijet u kojem pravo ne vrijedi za drzavu. I po Kantu, medutim, ni suveren nije iznad prava, premda je iznad prava prema podanicima. Naime, pitanje tzv. legalne revolucije. No, prije toga: Sto je za Kanta uopée revolucija? To je palingeneza, “prevrat svih gradansko-pravnih odnosa, dakle svakog_prava...”.\* Tako shvaéena “revolucija” otvara pitanje: je li takve ikad bilo? Tako shvaéena revolucija (s obzirom na kontinuitet u pravnom poretku) Gini se da je jo8 jedna od onih Kantovih razdioba (razdijeljenih pojmova), poput one dovjek (ideja, ideal, sloboda, umnost koja je cilj samog stvaranja prirode) i Ijudsko biée iskustva’ (Zivotinja koju treba zauzdati, koliko ide viastitim razumom, a ako ne, onda prinudom, strahom); tako i driava (red, sigurnost, pravna sloboda) i prirodno stanje (sloboda divijine).175 Kant zna da je Ijudska potreba za boljim neugasiva, pa zato suverenu preporuéuje da viada tako kao da” narod sam viada i donosi odluke. Kant je, kad treba, vrlo daleko od pravnog formalizma: “Drzavne forme su samo slova (litera) prvobitnog!”” zakonodavstva u gradanskom stanju, pa mogu, dakle, ostati dokle se, kao pripadne maiinerije drzavnog uredenja, smatraju nuznima po staroj i dugoj navici.. No duh onoga prvo- bitnog. ugovora!”® (anima pacti_originarii) sadrZava obvezatnost konstituira- juée viasti da nagin vladanja uéini primjerenim onoj ideji...”.\? Dakle, unu- 14 Metafizika Cudoreda, str. 146. 15Je ti _mozda i to “jakobinizam” s drukéijim predznakom, A. Feurbach odgovara potvrdno. 176Q Kantovom “kao da” (als ob), Kozev, A, Kant, Beograd, 1976., str. 115. 17'Kao da “prvobitno zakonodavstvo”, isto kao i “drustveni ugovor”, nisu samo ideje fikcije; ovdje se Gini kao da je to bila zbilja 1786. Ako ugovor ima samo pragmatitku realnost, i samo je puka pretpostay- ka da se objasne obveze gradana i upravijata, koji se trebaju ponaSati ’kao da’ je bio realnost, smijemo se doista pitati je li on ita osim nepotrebne fi Za Kanta, doista, on je bio posve suvigan, buduci da politika obveza moje biti sa- svim dobro utemeljena neposredno, bez. ikakva interpoliranja ugovora, na moralnoj obvezi koju je on veé priznao kao univerzalno obvezujuéu. Kant nas, ustvari, do- vodi_ pred prizor kraja historije ugovorne tcorije. Politicka filozofija, sad vise ne zaviava sa pitanjem porijekla dréava, moze se potpuno posvetiti problemu politiéke obveze (Rechtssgrund, kako to zove Gierke), i sa napustanjem individua- listiékih pretpostavaka ugovorne teorije, put je otvoren Hegelovoj egzaltaciji dosto- janstva drave”. Gough, op. cit, str. 173. 19. Metafizika Cudoreda, str. 146,