Kratka povijest ljudskih prava

Neven Aneli

Sarajevo, 2008.

NEVEN ANELI KRATKA POVJEST LJUDSKIH PRAVA Izdavai: Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS) Zmaja od Bosne 8, 71000 Sarajevo Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini Ante Fijamenga 14b, 71000 Sarajevo Za izdavae: Ivan Barbali Sran Dizdarevi Recezenti: Sran Dizdarevi Vanja Ibrahimbegovi Koordinatori projekta: Zlatan Musi Muhamed Demidi Lektorisanje i korektura: Rusmira amo Dizajn korice: Enes Huseinehaji Prelom: Damir Karahasanovi Za tampariju: Amos graf, Sarajevo Tira: 500

Recenzija rukopisa Kratka povijest ljudskih prava autora Nevena Anelia

Rukopis Nevena Anelia odraava interesantan i neuobiajen pristup tematici ljudskih prava. Autor promatra ljudska prava kroz prizmu velikih monoteistikih relegija, lozofskih uenja od vremena Platona i Aristotela do najsavremenijih lozofskih vizija, te kroz politike percepcije u razliitim istorijskim vremenima. Progresivni razvoj ljudskih prava, kako autor ocjenjuje trendove vezane za prava ovjeka, dodatno ilustruje istorijat dokumenata koji reguliu odnos prema ljudskim pravima u kontekstu datih civilizacijskih krugova i istorijskih prekretnica. U tom okviru, biljeei znaaj, primjera radi, Bill of Rights nastao u 17. stoljeu, Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina, to je doseg Francuske revolucije, posebnu panju posveuje detaljnjoj vivisekciji Opte deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, kao savremenom dokumentu koji je relevantan kao meunarodno priznati standard. Istorijski pregled svakako doprinosi razumijevanju materije, mada iz razumljivih razloga autor stavlja teite na savremene pojave i fenomene. Osvrt na dananje stanje ljudskih prava ilustruje injenicu da su ona, u teorijskom smislu i na planu meunarodno-pravne regulative, visoko postavljena, tako da bi, opet teorijski, trebalo da garantuju potovanje ljudskih prava svakog pojedinca. No, isto tako je vidljivo kako su ta prava u funkciji politike i politikog pragmatizma koji dominiraju i ostavljaju malo prostora istunskom odnosu prema ljudskim pravima. U tom okviru, ilustrativno je to kako svjetske sile nisu reagovale, iz sebi znanih razloga i sebinosti, na pojavu holokausta tokom Drugog svjetskog rata i kako su, da bi umirile svoju savjest, neposredno nakon rata, usvojile i Optu deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o zabrani i kanjavanju zloina genocida. Sve bez iskrene elje da novousvojene akte prigrle i primijene. Aneliev rukopis, poto se bavi krucijalnim i zbivanjima savremenog svijeta, izazvat e kontradiktorne komentare i miljenja. Sigurno je da ocjena Mlade Bosne i Sarajevskog atentata kao teroristikog ina nee ostaviti ravnodunim one koji terorizam veu za period nakon Minhenske olimpijade i koji taj pojam veu za upotrebu nasilja protiv civila, te koji Principov
3

gest smatraju atentatom a ne teroristikim aktom. Sline kontroverze e nesumnjivo izazvati denisanje dogaaja u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine. I ocjena reima Gamala Abdela Nasera u Egiptu kao nacionalistikog moe naii na kritiku s obzirom na mogue konotacije koje u savremenom rjeniku pojam nacionalistiki moe izazvati, za razliku od znaenja koje je imao u doba nacionalog buenja i osvjeivanja i antikolonijalistikih pokreta. Svakako da autor zadrava pravo na sopstveni stav i ocjenu a rasprave koje ova knjiga bude izazvala mogu samo biti od koristi rasvjetljavanju istorijskih injenica i njihovom valorizovanju. Predlaem za objavljivanje rukopis Nevena Anelia naslovljen Kratka povijest ljudskih prava. Sarajevo, 27. novembra 2007. godine Sran Dizdarevi

Recenzija Kratka povijest ljudskih prava, Neven Aneli

U knjizi Kratka povijest ljudskih prava, autor Neven Aneli prati razvoj ovjeanstva od antike lozofske misli do suvremenog doba, kroz prizmu ljudskih prava, kako se ovaj koncept tumai danas. Kroz niz ilustrativnih primjera iz svjetske historije, Aneli nudi hronoloki pregled o tome kako se kroz razliite vremenske periode, u razliitim drutvenim kontekstima razvijala ideja ljudskih prava. Redovi ove knjige vode itatelja kroz sazrijevanje ovjeanstva iji su manifesti postajali vidljiviji nakon Francuske buroaske revolucije, ili abolicije robovlasnitva, ili prvih feministikih ideja, pa sve do dvadesetog stoljea kad ideja zatite ljudskih prava poprima globalni karakter, osnivanjem Lige naroda i kasnije UN-a. Usvajanje UN-ove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine oznaava poetak suvremenog shvaanja koncepta ljudskih prava i predstavlja osnov za razvoj mehanizama za zatitu ljudskih prava u meunarodnom pravu. Ovom, te dokumentima i institucijama koji su uslijedili, u knjizi se posveuje zasluena panja. Izazovi s kojima se permanentno suoava praktina implementacija (zatita) ljudskih prava, integralni su dio povijesti koju zapisuje Aneli. Drava, odnosno njen pravni sistem, garant je zatite ljudskih prava, to upuuje na injenicu da e (ne)funkcionalnost pravne drave u svakom pojedinanom sluaju odrediti do koje mjere e zagarantirana prava pojedinca biti potovana. Odnosno, kako autor zapaa, opi je pricip poetkom dvadesetprvog stoljea da sloboda individue nema primat nad sigurnou drutva, odnosno onim to se proklamira kao drutvena sigurnost, to je suprotno principima univerzalnog shvaanja ljudskih prava. Iako je slika stanja ljudskih prava u dvadesetprvom stoljeu predmet kritike u ovom djelu, autor kritiku ublaava skreui panju na progresivne drutvene promjene, posebno tokom protelih stotinjak godina:znaajni koraci prema cilju ope pravde i jednakosti svih ljudi svijeta su uinjeni.

Studenti ljudskih prava i drutvenih nauka uope, predstavnici akademske zajednice, te aktivisti u nevladinim organizacijama, kojima je ova knjiga prvenstveno namijenjena, u njoj mogu pronai poruku i dodatni motiv da u okviru svog djelovanja, ove korake i nastave. Vanja Ibrahimbegovi

Mojim roditeljima, Milici i Milenku

Ljudska prava postala su popularno politiko sredstvo tijekom dvadesetog stoljea kojim se vie ne slue samo rijetki vizionari ili slobodnomislei intelektualci ve i politike voe, i ljevice, i desnice. Kako istinska ljevica, ba kao i politika s desne strane politikog spektruma, sve se tee moe pronai koncem drugog milenijuma, ve je veina ideologija grupirana oko centra, tako su politiari diljem svijeta masovno prihvatili mantru o ljudskim pravima, slobodama i jednakosti. Ta opa opinjenost pravima svih ljudi bio je jedan od razloga zbog kojih sam se odluio na pisanje ove knjige. Preostali razlozi su to sam, predavajui ovaj predmet na vie svjetskih sveuilita, uvidio strahovito brze promjene koje ipak imaju zajedniku nit koja se oslanja na povijesne osnove ideje ljudskih prava i razvitak kroz praksu samog koncepta. Tako je ova knjiga nastala kao pogled na praktinu primjenu ideja koje su izuzetno zanimljive narodima koji ive na zapadnom Balkanu, kako se posljednjih godina obiava kazati. Veliki je broj slinih djela na engleskom jeziku od kojih sam mnoga koristio istraujui izvore za ovu knjigu, ali nisu esta djela o opoj povijesti ljudskih prava na nekom od jezika koji su razumljivi junim Slavenima. Izbor to uvrstiti a to izostaviti uvijek je problematian, i stoga ova knjiga predstavlja osnovicu za one koji se ele uputiti u podrobnije izuavanje ljudskih prava, dok bi itatelji u potrazi za osnovnim podacima i povijesnim dogaajima trebali biti u mogunosti to pronai upravo u ovoj knjizi. Rad na knjizi sam poeo u Londonu 2003. godine dok sam predavao ljudska prava na Birkbeck Collegu londonskog sveuilita. Namjera mi je bila nastaviti pisanje u Sarajevu tijekom godine koju sam proveo radei u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije, to sam donekle samo uspio. Glavninu vremena proveo sam u dodatnim istraivanjima i brojnim oplemenjujuim razgovorima koji su dodatno koristili uoblienju sopstvenih stavova. Stoga posebice elim iskazati zahvalnost trojici sarajevskih intelektualaca: Ivanu Barbaliu, Harisu Abaspahiu i Reufu Bajroviu, iji pogledi esto odudaraju od prilino umale sredine u kojoj djeluju. Oni i cijela grupa mladih ljudi okupljena oko ACIPS-a inspirirajue je djelovala na ovu knjigu, iako moji stavovi sigurno ne odraavaju i njihove stavove. Suradnja s Danijelom Dugandi, Andrejom Dugandi i Slaviom Rakoviem pomogla mi je razumijevanju mlaih generacija, kao i pitanju jednakosti spolova. Profesor Zdravko Grebo zasluan je vjerojatno ponajvie od akademskog svijeta to sam uope doao u mogunost temeljno pripremiti ovu studiju. Njemu, Taidi Begi te ostalim ljudima ukljuenim u rad Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije sam izuzetno zahvalan. Akademsku
9

godinu koju sam proveo u Berkeleyu uinili su svrsishodnijom profesori u Human Rights Centeru (Centru za ljudska prava) na elu s profesorom Ericom Stoverom te profesori na Institute of Slavic, East European and Eurasian Studies (Institut za slavenske, istonoeuropske i euroazijske studije) Sveuilita u Californiji u Berkeleyu i izvrna direktorica ovog odjela profesorica Barbara Voytek. Moj boravak je organizirala amerika vladina agencija kroz Fulbrightov program za gostujue akademske djelatnike te sam zahvalan Amerikoj ambasadi u Sarajevu. Zapravo je ovo jo jedan dokaz demokratinosti koja prevladava sve vie u svijetu, jer su pogledi iskazani u ovoj knjizi sasvim sigurno kritini prema trenutnoj politici amerike vlade koja je posredno opet omoguila moj boravak u Americi. Nekoliko ljudi i institucija u razliitim dijelovima svijeta ostavilo je utisak na mene koji je vjerojatno utjecao i na stavove iznesene u ovoj knjizi. Fond za humanitarno pravo u Beogradu, koji predvodi Nataa Kandi, omoguio mi je uvid u probleme nerijeenih sudskih procesa za ratne zloine. Uope o temi tranzicione pravde teko je mogue nai upueniju ustanovu u ovom dijelu svijeta. Posjeta Civil Rights Instituteu (Institutu za graanska prava) u Birminghamu u Alabami omoguila mi je neposrednije sagledavanje rasnih pitanja u Americi. Razumijevanju ove teme doprinio je i Muzej afrike dijaspore u San Franciscu, te moji razgovori s brojnim sveuilinim djelatnicima. Pristup arhivama sveuilita u Berkeleyu bio je od prevashodnog znaaja te sam, primjerice, imao uvid u doktorske dizertacije iz sredine dvadesetog stoljea u kojima se analizirao sluaj Rijeke, odnosno Fiume nakon Prvog svjetskog rata. Sav moj trud ne bi bio dovoljan za objavljivanje ove knjige da nije bilo Helsinkog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, njegovog predsjednika Srana Dizdarevia i izvrnog direktora Muhameda Demidia te ACIPS-a predvoenog Ivanom Barbaliem s izuzetno profesionalnim Zlatanom Musiem. Rusmira amo uinila je tekst itljivijim, dok mi je eljko Radosavljevi bio od pomoi u uspostavljanju kontakata kada sam nisam stizao sve dogovoriti. Konano, moja najvea zahvalnost ide Davorki, koja je uivala vie nego inae u igrama s Oskarom dok sam ja pisao ovu kratku povijest.

10

11

Poglavlje I

Religijske i lozojske osnove za razvitak ljudskih prava

Ljudska prava mogue je denirati na brojne naine, ali sve denicije moraju sadrati univerzalnost tih prava u svom karakteru te specikaciju da su vaea za sve ljude. Stoga je moda najjednostavnija denicija: Ljudska prava su prava koja pripadaju pojedincu ili grupi pojedinaca kao posljedica injenice da su oni ljudska bia. Mogue je, naravno, izvoditi znatno sloenije denicije, ali ova prosta odredba ini se najkraom i pri tome najsveobuhvatnijom. Suvremeno drutvo na poetku dvadeset prvog stoljea ostavlja utisak da su ljudska prava jedna od prioritetnih oblasti funkcioniranja politikih sistema u veini dravnih zajednica, kao i globalnog razvitka ljudskog drutva. ak i kada se rasuuje uloga Sjedinjenih Amerikih Drava kao globalne hegemonistike sile koja vrlo malo, ako uope, uzima u obzir interese i elje drugih, lako je uoiti jezik koji vodei ameriki politiari upotrebljavaju. Kada jedan od neokonzervativnih jastrebova Donald Rumsfeld pominje ljudska prava u nekim svojim istupima, lako je mogue zakljuiti da su ta prava neto fundamentalno za ostvarenje ega vodea sila trai globalnu podrku. Ostavivi licemjernost ovakvih javnih istupa po strani, zajedno s temeljitijom analizom trenutnog svjetskog poretka, jasno je da su ljudska prava toliko ugraena u suvremenu svijest ovjeka da ih se vie ne moe ignorirati. Period kada jedna globalna sila realno vlada svijetom, sve ee uz otvorenu upotrebu vojne sile, a njeni najvii zvaninici prizivaju jezik ljudskih prava, pokazuje da su politiari dananjice dosta nauili o neophodnosti ovih osnovnih prava ovjeka. Iako se stvarni instrumenti zatite ne primjenjuju u praksi, ve deklarativne izjave slue vie kao obrana ignoriranja ili krenja istih prava, ovi primjeri ukazuju na veliki napredak u odnosu na prolost, kada su vizije ljudskih prava prijetile tradicionalnim modelima autoriteta. Danas ti autoriteti, najmoniji ljudi
12

svijeta, pokuavaju iskoristiti te vizije u sopstvenu korist, jer nemogue je vie ignorirati cijeli kompleks ljudskih prava. Lako je biti kritian i prizvati brojne primjere krenja najelementarnijih prava. Meutim, ako se sagleda ak i veoma bliska prolost, nemogue je ne uvidjeti znaajan napredak u zatiti i promociji fundamentalnih prava ovjeka. to se vie vraa u historiju, to je vidljiviji taj napredak za precizno sagledavanje cjelokupnog opusa. Neophodno je krenuti od osnova ljudskih prava koja je mogue pronai tijekom razvitka ljudske zajednice. Prapoetke lako je pronai u prvim tekstovima i uenjima religioznih zajednica bez razlike, bile one monoteistike ili politeistike, te bez obzira na drutveni poredak i osnovnu religiju drutvene zajednice. Drugi prapovijesni izvor je svakako starogrka civilizacija sa svojim drutvenim ureenjem i lozofskim kolama, koje se s razlogom smatraju kolijevkom civilizacije, barem one zapadne. Sve vodee religije dijele jedan univerzalni interes u promoviranju i zatiti integriteta, vrijednosti, te digniteta svih osoba. Tako je dunost svakog lana religijske zajednice, a sve vodee religije imaju zajedniku crtu promocije ovih vrijednosti, da se stara o onima koji imaju potrebu za takvim vidom zatite i pomoi. Hinduizam je kroz tekstove sublimirane u svetim uenjima Vedas, Agamas i Upanishads pokazao sljedbenicima da je Boja istina univerzalna. [1] Religiozno vjerovanje mora biti nain ivota dok se u dunosti (dharma) vidi osnovna uloga pojedinca u drutvu. Ova religija zagovara promociju nepovreivanja drugih tijekom svog vietisuljetnog postojanja, a dodatno ju je promovirao Mahatma Ghandi tijekom pokreta za neovisnost Indije u dvadesetom stoljeu. Istina je jedna, hinduistiko je uenje koje uz to istrajava na obvezi tolerancije i potovanja. Poznavanje istine dalo bi vjerojatno nadnaravnu mo pojedincu ili grupi, ali upravo tu ova religija ui da [2] su neznalice oni koji tvrde da ono to ja tvrdim je istina, ostali su u krivu. Drugaije religijske tradicije moraju se potovati, i mudrost je u vienju osnove vjerovanja u drugim uenjima. Ovakav pogled na svijet razliitih vjerovanja posebice danas bi trebalo da bude konfrontiran uskoreligijskim tumaenjima prvenstva jedne vjere nad drugim. Naalost, cijela ljudska povijest puna je primjera upravo nedostatka vjerske tolerancije i potovanja razliitosti. Meutim, kao to se vidi iz ovih primjera, religijska uenja u svojoj osnovi zagovaraju meusobno koegzistiranje i toleriranje ovih razlika. Problem nastaje u transferiranju ovih uenja u dnevnopolitike svrhe. Hinduizam tu nije iznimka.

13

Pria o Kainu i Abelu iz Evanelja univerzalno je poznata s pitanjem: Da li sam ja uvar svoga brata? Pokuajem prikrivanja ubojstva ovim retorikim pitanjem, zapravo se baca svjetlo na sva ona ljudska ponaanja protivna boanskom uenju i sva ona djela, bilo ljudi, bilo drave, koja su protivna osnovnim postulatima o injenju dobrog. Vizija Isiaha za Judaizam je posebice bitna poto propovijeda da se oslobode ugnjeteni, podijeli kruh s [3] gladnima te ugoste beskunici u sopstvenom domu. Budistiko uenje vrlo je slino po traenju suosjeaja i dobrotvornosti prema onima kojima je najpotrebnija. Tako Dalai Lama zagovara ...ljubav [4] i potovanje za sve ljude poput brae i sestara. Jo prije 2.500 godina, kada je ovo uenje zapoeo Sidhartha Gautama, osnove su bile u potovanju ljudskog ivota i suosjeaja s onima koji su nesretni i u stanju patnje. Konfucijanizam nije daleko s izrekom da u okviru etiri mora, svi ljudi [5] su braa. Harmonija je mogua kada svi ljudi ispunjavaju svoje dunosti i iskazuju odgovornost prema drugima - opa je tema u svim religijskim uenjima potovanje ljudskog ivota. To je oita svetost bez obzira na religiju iz koje su onda proistekla tumaenja i o drugim pravima. Tako je i dolo do spoznaje o osnovama razvitka ljudskih prava u religijskim uenjima. Osnovne teme u kranstvu su takoer odgovornost i suosjeanje. Kristova pria o ovjeku koji putuje iz Jeruzalema za Jericho a kojeg nakon to ga napadnu tati izbave Samaritanci nakon to su ga svi ostali, ukljuujui i svetenika, ignorirali, vrlo je pouna za kransko uenje. Neophodno je naglasiti da su Samaritanci tada bili ugnjeteni i ignorirani od veinskih zajednica upravo kao graani drugog reda. Takvim promoviranjem jednakosti i pomoi u nevolji kranstvo je postavilo temelje za kasniji razvoj doktrine jednakosti svih bia. Ta jednakost moe se pronai u svim svetim spisima, kako je u svom [6] djelu to prikazao James E. Wood. Apostol Pavao tako je tvrdio da ne postoji ni Grk ni idov, niti rob niti slobodan ovjek, niti ovjek niti ena, ve svi [7] smo jedno u Kristu. Petar, opet, tvrdio je: Bog mi je pokazao da ne trebam [8] nikoga nazivati obinim ili neistim. Na taj nain vidljivo je zagovaranje religioznih prava bez obzira na vjeroispovijest, iako je u kasnijoj praksi lako mogue nai brojne primjere krenja upravo tih osnovnih ljudskih prava iz ranih doba kako kranstva, tako i drugih velikih religijskih uenja. Islam kao najmlae religijsko uenje meu najznaajnijim svjetskim vjerskim pokretima slijedi iste smjernice, to govori u prilog vjenosti osnovnih humanitarnih religijskih postulata. Muhamed zagovara dobrotvorje, pravdu, svetost ivota, slobodu i milosre, ba kao i ostale religije. Kuran
14

tako ui da je vjerovanje ultimatno osobni izbor. Jednakost je primarna iz rijei: Pod okom Allaha, svi ljudi su jednaki. Sagledavajui historiju dvadesetog stoljea i, ini se beskrajni, sukob Arapa (muslimana) te idova, potrebno je podsjetiti na rijei iz osnovnog uenja islama: idovi koji se pridrue naoj zajednici bit e zatieni od svih pogrda, imat e jednaka prava s naim sopstvenim narodom i prakticirat e svoju religiju jednako [10] slobodno kao i muslimani. Lako je biti skeptian prema ovim uenjima upotrebljavajui historijske primjere, kada je upravo tumaenje odreenih religijskih tema doprinosilo, ako ve nije bila ideja vodilja, izbijanju i voenju rata, ubijanju i pustoenju onih ije je vjersko opredjeljenje bilo drugaije. Meutim, ukoliko se gledaju osnovna religijska uenja i tumaenja, nemogue je ne ustvrditi za njih da predstavljaju prapoetke ljudskih prava i zalaganja za njihovo ostvarenje. Tako danas mnogi koji, preteito u zapadnom svijetu, smatraju islam za ratnohukaku i opasnu religiju, zapostavljaju opise i shvatanja islamskih [11] uenja kao prve povelje slobode svijesti u ljudskoj historiji. Problemi, kako danas u islamskim uenjima, tako u prolosti s revizionistikom upotrebom drugih religija, te, uostalom, dananje uloge nekih televizijskih propovjednika u Sjedinjenim Amerikim Dravama, nastaju u problematinim tumaenjima religijskih osnova. Neki e muslimani nastanjeni u Indiji, primjerice u provinciji Gujarat, lako pronai rijei optube na raun tamo dominantnog hinduizma, zbog naina kako se tumai i upotrebljava u svakodnevnici od sljedbenika nacionalistike hindu stranke protiv manjina. Meutim, uenje koje je davno zapoeto, te koje je kasnije Gandhi propovijedao i interpretirao, takoer je u svojoj izvornoj formi privuklo znatan broj pobornika. Uostalom, Gandhi je na kraju stradao kao rtva hindu fanatika kojem je smetalo zagovarano toleriranje inovjernih. Gandhijeva doktrina pasivnog otpora, satyagraha, proistekla je iz [12] starih hinduistikih uenja. Otac indijske nacije ustvrdio je da je izvor [13] prava u dunostima. Uostalom, ukoliko se sagledaju povijesni osnovi vodeih monoteistikih uenja dobiva se kvalitativno drugaija slika od dananjeg popularnog razumijevanja: Kada se rat inio neizbjenim, idovi su razmatrali smjernice da se osigura neka pravinost u ratovanju. Muslimani i krani dodatno su razvili ove principe koji su kulminirali u slavnim teorijama Augustina iz Hippa, Tome Akvinskog i Huga Grotiusa i [14] ostalih teoretiara prirodnog prava. Tumaenje islama koje propovijedaju sljedbenici Al Qaide (znaenje ove rijei na arapskom jeziku najblie je naem poimanju osnove) lako je osporiti
15

[9]

sa stanovita osude teroristikih injenja te izrazite netolerantnosti prema nevjernicima, kako opisuju pripadnike drugih vjera voe ove organizacije. Ako se pogleda u uzroke relativne popularnosti koju Al Qaida uiva meu siromanijim slojevima islamskog svijeta, mogue je uvidjeti osiromaenje i obespravljenost masa u despotskim reimima Saudijske Arabije ili Libije, nadasve nedemokratskim sistemima veine ostalih drava arapskog svijeta te praktinu nemogunost bilo kakve promjene mirnim putem. Jedan oaj, dakle ope je prisutan, koji s uvidom u stanje preteito muslimanske palestinske populacije u Svetoj zemlji, moe privui oajne mlade ljude u sveti rat protiv prvenstveno Sjedinjenih Amerikih Drava i njenih saveznika, dakle zapadnog svijeta koji je, usprkos velikoj imigraciji stanovnitva drugih religija, dominantno kranski. Ako se prihvati ovakvo tumaenje dananjice, onda je zakljuak da je jedan globalni vjerski sukob na djelu. Meutim, teko je pronai ozbiljnija uporita ovoj tezi u svetim knjigama popularnih svjetskih religija, prvenstveno islamskim, kranskim i judaistikim. One propovijedaju sasvim drugaiji svijet i odnos prema drugaijim. Znatno je utemeljeniji zakljuak da veina vjernika pridrava se uputa iz svetih knjiga i ponaa poput veine stanovnitva u prethodnim stoljeima kada su tijekom ratova, esto vjerski zasnovanih, takoer pustoena naselja i krajevi mnogih drava, te ak unitavane cjelokupne dravne zajednice. Historijski primjeri su svugdje u povijesti: progon protestanata u Francuskoj, sudbina katolika u Engleskoj, selidbe Mormona u SAD-u, genocidi dvadesetog stoljea, misionarske ekspedicije kolonizacijskih sila po regijama treeg svijeta u bliskoj prolosti, pa sve do dananjeg skepticizma, u najmanju ruku, prema graanima koji izgledaju kao mogui sljedbenici islama u velikim centrima zapadnog svijeta. Da bi se ipak stekao uravnoteeni sud o odnosu prema drugaijim grupama, treba kritiki shvatati stara religijska uenja. Tako je simptomatino da osnovni dokumenti velikih religija ne smatraju sve lanove drutva, pa tako ni sve sljedbenike odreenog vjerskog uenja, jednakim. Od Hamurabijevog zakona preko Novog testamenta do Kurana, mogue je identicirati zajedniki prezir iskazan prema robovima, enama i homoseksualcima, [15] navodi se u vrlo temeljitom kritikom ogledu osnovnih vjerskih spisa. Jo od Hamurabijevog zakona u starom Babilonu ena je imala poseban status u drutvu, koji je, naalost, bio i ostao manje vrijedan od statusa koji je uivao mukarac. Ukoliko bi bila uhvaena u preljubi, ena i ljubavnik bi bili suoeni s moguom smru ukoliko mu tako odlui. Meutim, nejednakost se pokazuje injenicom da ena koja zatekne mua u slinoj situaciji nema ista
16

prava. Shodno Hamurabiju, posebna panja i zatita posveena je udovicama, bolesnim enama, djevicama i uope enskom rodu, ali svejedno nisu bile ravnopravne u drutvu. Svako seksualno zadovoljstvo van brane zajednice smatrano je prekrajem, shodno uenjima najveih monoteistikih religija. Ovo je posebice zapaeno u sluaju istospolnih odnosa, kako u kranstvu, [16] tako i u judaizmu i islamu. Tako je donekle logino shvatiti neka dananja shvatanja koja su usmjerena protiv grupa koje su povijesno bile ugnjetene poput ena, neko robova i homoseksulaca. Jedna od bitnih prekretnica u razvitku zapadne civilizacije je proces reformacije kojim se kransko uenje dodatno podijelilo. Meutim, dioba na katolicizam i pravoslavni svijet bila je manje barbarska od sukoba tijekom esnaestog stoljea. Sljedbenici Martina Luthera i Jeana Kalvina nali su se na elu novih vjerskih tumaenja kojima je europski vjerski i kulturni prostor podijeljen. Reformaciji su prethodili brojni ratovi, ali su jo ei nemiri bili posljedica novih uenja. Shodno opredjeljivanju za ili protiv pape, drave su se podijelile na katolike i protestantske, ali ni to nije zaustavilo serije ratova u Europi. Konano, mir iz Westphalie je 1648. godine utemeljio princip koji se danas naziva nation-state (nacionalna drava) na osnovi kojeg je zapadna Europa utemeljila poredak koji se odrao u djelimice izmijenjenim oblicima do kraja milenija. Dok su u prolosti pripadnici dravnih elita esto rukovodili i poticali pogrome drugaijih, danas se voe veine zemalja protive takvoj vrsti reakcija na teroristike napade i nastoje sprijeiti ispade protiv manjinskih grupa. Sudei po broju incidenata, ini se da zaista veinsko stanovnitvo odolijeva rasistikim i vjerski netolerantnim pozivima na pohod protiv manjina, te da su povremeni sluajevi izraz volje i elje manjine u sklopu veinskih zajednica. Publicitet koji takvi sluajevi dobiju posljedica je ope uznemirenosti dananjicom i trenutnim svjetskim poretkom, ali i relativno malim brojem takvih situacija koje jo predstavljaju vijest, poto se ne dogaaju svakodnevno. Sagledavanje korijena ljudskih prava djelimino je, tako, odreeno religijskim uenjima, ali neophodno je sagledati i stare kulture te ljudske zajednice koje su odredile kasniji put ljudskog drutva. Starogrka civilizacija i lozojske kole tog doba predstavljaju osnovu kasnijih uenja i kultura. Osim kao kolijevka civilizacije, starogrki period od posebne vanosti je zbog uobliavanja prirodnog prava koje e iz uenja starogrkih lozofa preko Rima i tijekom stoljea dospjeti i oploditi kasniju zapadnoeuropsku civilizaciju i uenja.
17

Jo ranije desili su se neki pokuaji kodiciranja prava pripadnika zajednice, poput onoga u podruju plodnog polumjeseca koji su starogrci zvali Mesopotamia zbog poloaja izmeu rijeka. Cijelih osamnaest stoljea prije Krista babilonski kralj Hamurabi donio je sopstveni zakonik. Jedan broj lanaka, od ukupno 282, razmatra kazne po principu oko za oko, zub za zub. Meutim, bez obzira na surovost pojedinih odredbi, ovaj nain kodikacije je od velikog znaaja za kasniji razvitak prava. Trivijalna zanimljivost iz ovog zakona je da nedostaje trinaesti lanak, poto je taj broj smatran nesretnim jo u ovoj kulturi. Stare civilizacije ostavile su sopstveni trag u kasnijim zbog meusobnih utjecaja, poput onih izmeu Egipana, Feniana i Grka. Kroz tragove i djela starih Grka dolaze i lozojske osnove razvitka moderne civilizacije. Neka druga, tada razvijena drutva, poput zapadnoafrikih, nisu utjecala presudno na kasniju europsku civilizaciju poto nije bilo ostvarenog kontakta i tek u novije doba saznaje se o neovisnom razvitku u drugim dijelovima svijeta. Ovi pronalasci bitni su za pobijanje rasistikih teorija koje su vladale europskim kolama miljenja, pa ak i meu zagovornicima novih sloboda i prava ovjeka meu vodeim lozoma prije i tijekom francuske buroaske revolucije. Starogrka zajednica koja je svijetu podarila koncept demokracije takoer je bila u osnovi robovlasniko drutvo i samim time zajednica s izrazitim nejednakostima. Dometi lozofa jesu bili od velike vanosti, ali njihove misli bavile su se samo slobodnim ljudima. Robovima nije popravljen poloaj, dok su i prava ena bila potpuno ograniena. Ipak, meu slobodnim ljudima, pravila jednakosti bila su prisutna. Tako Tezej navodi da je ovo sloboda. Onaj koji eli prosvjetljuje. Onaj koji ne eli, [17] taj uti. ta je potenije za grad od ovoga? Osnove demokracije tako su postavljene u ovom periodu ljudskog razvitka. Grke tekovine u politici i zakonodavstvu dolaze vremenski poslije Hamurabijevog zakonika, ali su bitno drugaije od bogobojaljive pretee [18] pravne kodikacije. Pitagorejci su svojim izuavanjima traili intelektualnu fondaciju za odreeni religijski nain ivota, pri emu su bili vie apstraktni i matematiki nego ostale lozofske kole. Vjerovali su u transmigraciju dua od ovjeka ka ivotinjama i biljkama. Miletska, odnosno Jonska kola traila je osnovu svih prirodnih stvari. Tako ju je Thales vidio u vodi, Anaximander je smatrao neogranienom, a Anaximenes shvatao zrak kao osnovnu tvar. Cijeli niz lozofa razvio je dalje misao koja je proistekla iz prakola. Xenophan je smatrao da Bog nije ziko lice ve jedna svijest koja pomjera
18

stvari. Parmenides je vidio u razumu bez osjeaja istinu egzistencije. Utrka Ahila i kornjae posluila je Zenou za teoriju paradoksa. Empedocles je naao etiri osnovna elementa: zemlju, vodu, zrak i vatru. Koliko god se ove teorije inile apsurdnim danas, one su inile veliki pomak u razvoju misli i omoguile pojavu Sosta, te velikog trijumvirata grkih lozofa: Sokrata, Platona i Aristotela. Sostiko uenje irili su uitelji upuujui sljedbenike oratorskim vjetinama, objanjavajui snagu argumenta i debate kako se starati o imovini te voditi dravu. Ova osnovna znanja i vjetine dopunjavana su lekcijama iz glazbe, astronomije, matematike, zike i slinih dopunskih predmeta. Ovakvim uenjem razvio se skepticizam kojim se sagledavala svaka strana argumenta. Sa opisanim stanjem lozofske misli u drutvu, pojavljuje se Sokrat u petom stoljeu prije Krista. On nikada nije zauzimao poziciju shodno skepticistikom uenju te nije nita ni napisao. Njegova uenja poznata su [19] na osnovu pisanja Platona koji je bio njegov uenik. Sokrat je tvrdio da ne zna nita osim same injenice da ne zna nita. Smatrao je neophodnim initi to pojedinac smatra ispravnim ak i kada je suoen s univerzalnom opozicijom. Upitno je sve, tvrdio je Sokrat, te tako suprotstavljao ideje dajui time osnove za razvoj dijalektike. Prie o starogrkim bogovima Sokrat je smatrao invencijom pjesnika te ih je kritizirao. Zbog toga su mu atenski vlastodrci zaprijetili suenjem zbog zapostavljanja bogova i korumpiranja mladei Atene. Sedamdesetogodinji Sokrat nije, kao to se oekivalo, napustio grad, ve je saekao suenje na kojem je proglaen krivim. Odbio je ponudu prijatelja da mu organiziraju bjekstvo te je mirno popio au otrova, to je bila uobiajena praksa egzekucije tog doba. Naime, Sokrat je tvrdio da graanin mora potovati zakon ak i kada se ne slae s njim. Platon je osnovao Akademiju gdje je irio znanja svog prethodnika, ali i razvijao sopstvene ideje i misli izuavajui i druge lozofe. Kombinirao je Heraklitovu teoriju da nita nije izvjesno osim promjene s Parmenidesovom da je svaka promjena iluzija. Traio je odgovor kako ivjeti dobar ivot te vrsto vjerovao u aristokraciju, to na grkom jeziku znai vladavina najboljih. Stoga je izvrio podjelu ljudi na osnovu inteligencije, snage i hrabrosti i doao do tri kategorije drutva. Najnia kategorija su prozvoai a najvia uvari koji vladaju dravom i drutvom. Izmeu je kategorija stanovnika koja omoguava takvu vladavinu. U idealnim uvjetima, najnii sloj voljno izvrava zapovijedi uvara koji vladaju, dok srednji sloj uiva u poslunosti spram vladara te namee volju proizvoaima.
19

Lako je mogue kritizirati ovakav model drutva sa stanovita jednakosti ljudskih bia, ali to je jo period robovlasnikih drutvenih odnosa i ljudsko drutvo ekao je dugi put razvitka i misli i ideja. Konano, sagledavajui rezultate nekih demokracijskih tranzicija koncem dvadesetog stoljea, mogue je zapitati se da li bi takva drutva bolje funkcionirala po Platonovom modelu ili po sistemu ope jednakosti? Aristotel predstavlja posebnu ikonu lozoje. Platonov uenik koji je bio uitelj Aleksandra Velikog osnovao je sopstvenu kolu, Licej. Pisao je o svemu, ali na jedan novi nain. Predmetu studije prilazio je sagledavajui dokaze; sve prethodno napisano ili reeno o subjektu izuavanja, opi koncenzus miljenja o temi te sistematska studija svega, djelimino ili u potpunosti, povezanog sa subjektom, poetak su formiranja njegove misli o temi. Primjerice, prilikom izuavanja ustava prethodno je proitao 158 individualnih ustava grkih dravica. Na taj nain dao je osnovu induktivnog razumijevanja, to predstavlja osnov zapadne naune metode. U ovakvom lozojskom okruenju i stanju svijesti drutva razvio se pravac prirodnih prava s kojima su ljudska prava u staroj Grkoj postala sinonim jer proistiu iz prirodnih. Prirodni zakon je reeksija prirodnog reda u univerzumu i daje osnovu svim ostalim uenjima po starogrkim shvaanjima. Rimski lozo, pravnici i dravnici prihvatili su mnoge ideje iz ovog perioda, u emu su se posebice istakli stoici. Za irenje starogrkih ideja i lozofskih misli bitna je bila injenica da su mnogi Rimljani kolovali se u nekonjim sjeditima grke civilizacije. Tako je u doba kada je Ciceron bio mlad ovjek, studiranje kod grkih profesora u Rimu te odlazak u daleke krajeve radi [20] zavretka studija u Ateni ili Rodosu postala uobiajena praksa. Juristi, od kojih je Ulpijan bio vrlo znaajan, smatrali su da prirodna prava pripadaju svakoj osobi. Ciceron je vidio prirodno pravo kao najuzvienije u prirodi, nastalo mnogo prije bilo kojeg pisanog prava, i izvor stvarne pravde u svijetu. Univerzalnost prirodnog prava vrlo je bitna za razvoj misli o ljudskim pravima iako e protei veliki broj stoljea od propasti staroga Rima do novih istinskih doprinosa razvitku humanijeg sistema ljudskog drutva. Instituti Rimskog prava nastali tijekom procvata Imperije od izuzetnog su znaaja za kasniji razvitak europskog prava, kako graanskog, tako i krivinog. Iako je anglosaksonski pravni sistem drugaiji od europskog, rimsko pravo indirektno je ipak utjecalo i na institute ovog pravnog sistema. Stoga, mogue je zakljuiti da su starogrki lozo putem postulata izgraenih u starom Rimu te starogrkih utjecaja na razvoj rimskog drutva,
20

lozoje te politike i prava bitno utjecali na razvoj moderne zapadne civilizacije. Proces je bio dugotrajan i esto spor, ali je na kraju ostvarenje tog procesa i dananji svijet u kojem ivimo. Ma koliko bili kritini prema njemu, usporedba s bilo kojim periodom historijskog razvitka ljudskog drutva pokazuje nedvojbeno da se ovjeanstvo progresivno razvilo, te da je i sistem ljudskih prava, razvijan i dopunjavan tijekom stoljea i milenija, danas na takvom stupnju da bi to bilo teko pojmljivo ak i najveim zagovaraima ljudskih prava u prolosti osim moda sljedbenicima lozojske kole utopista. Historijski potresi neophodni su za tako velike i znaajne promjene. Tek e s krajem feudalizma i naraslom novom klasom, onom srednjom, uglavnom trgovakom i smjetenom u gradovima, nova snaga dostii nivo koji je bio neophodan za osvajanje novih sloboda za vei broj individua. Odnos drave i pojedinca, shodno toj teoriji, od primarnog je znaenja, te je nova buroaska klasa, ili njena pretea, zahtijevala zatitu svojih postojeih prava, ali i osvajala nova. Pod ovakvim okolnostima odvija se proces reformacije te razvija renesansa koji usporedno trasiraju put za spiritualnu emancipaciju pojedinca. Bitni trenuci na tom putu desili su se u trinaestom stoljeu kada je u Engleskoj usvojena Magna Carta 1215. godine. Na politikom nivou ovaj je princip limitirao vlast monarha. Norveki kralj Magnus, ezdeset godina kasnije, obeao je ak jednakost pred zakonom, neuveno obeanje za to doba koje se nee ostvariti jo cijeli niz stoljea. Meutim, to je pokazatelj radikalnosti promjena koje su nastupale. U raznim drutvima sve ee mogao se uti kriticizam prema vladarima jer nisu ostvarili svoje prirodne obveze proistekle iz prirodnog prava. Ove vrste kriticizma, zajedno sa zahtjevima za vjersku toleranciju te skupa s novim slobodama osvojenim otporom prema starim politikim i ekonomskim vezama, kreirale su novu klimu u kojoj se, tijekom niza stoljea, pojavljuju izuzetno znaajni lozo. Sveti Tomas Akvinski redenirao je sistem prirodnog prava u trinaestom stoljeu. On je izveo dualnost prirodnog prava i egzistencije. Svi ljudi su, sudei po njegovoj lozoji, braa i sestre, ali i subjekti dvaju autoriteta: Boga te ovjeka. Sline poruke odailjali su brojni kranski lozo petnaestog i esnaestog stoljea, poput Jana Husa koji je pozivao na ljubav prema drugima. Erasmus Roterdamski zagovarao je pomak s obveza prema pravima te ignoriranje razlika u spolu, starosti, bogatstvu ili statusu i iskazao narasli interes za pravdu, jednakost te individualnu slobodu. Hugo Grotius je tvrdio da prirodno pravo i zakon stoje iznad svih vlada i oblika vlasti jer egzistiraju neovisno od svih politikih snaga.
21

Rene Descartes u sedamnaestom stoljeu pie mislim, dakle jesam i objavljuje Meditacije na prvu folozoju, to mnogi kasniji autori smatraju [21] prelomnicom u modernoj lozoji. Ovako razvijena, zapravo probuena lozofska aktivnost nesumnjivo je imala utjecaj na sve burnija deavanja prvenstveno u Europi. Francuska i panjolska poprite su uestalih pobuna protiv apsolutizama kraljeva, dok je Nizozemska otkazala uniju sa panjolskim kraljem. U Engleskoj se proirio pokret Levellers za ostvarenje prirodnih prava na ivot, imovinu, izbor predstavnika u vladajue institucije, religijske slobode te slobodu od vojne mobilizacije. Snaga ovog pokreta, te ostala zbivanja na britanskom otoju, dovela su do ustanovljenja Habeas Corpus Act 1679. godine, kojim je stanovnitvo zatieno od arbitrarnog hapenja i tamnienja. Deset godina kasnije, novi zakonski akt o pravima (Bill of Rights) donesen je i predstavlja monumentalni in kojim je limitirana ne samo mo monarha ve sama monarhija kao oblik vladavine. Ovom demokracijskom inu prethodila je duga era borbe za ogranienje monarhove vlasti tijekom koje je jedan kralj, Charles I, ak i pogubljen, uz ustanovljenje kratkotrajne republike u Engleskoj pod Oliverom Cromwellom. Tijekom poetka ovog pokreta u sedamnaestom stoljeu, [22] popularni zahtjevi su bili za pravo na ivot, imovinu i vjersku slobodu. Obnova monarhije uguila je, privremeno barem, i nade u ustanovljenje niza ljudskih prava. Tek e stotinjak godina poslije, tijekom dogaaja opisanih kao Glorious Revolution iz 1688. godine, ovi zahtjevi uskrsnuti u puno jaem obliku i uz vodeu ulogu narasle buroazije, te konano se i ostvariti godinu poslije u spomenutom Bill of Rights. Ve spomenute pobune protiv kraljevskih apsolutizama diljem Europe bile su odraz popularnih elja za limitiranjem moi pojedinaca i osvajanjem sloboda masa. Engleski kralj bio je primoran na primjenu ovog akta i monarhija je preivjela. U Francuskoj kraljevi su opstali manje ili vie neometani na tronu jo jedno stoljee, ali je uslijedila prva buroaska revolucija. Samoj buroaskoj revoluciji prethodila je iva lozofska aktivnost koja je utjecala umnogome na promjenu stanja svijesti, ako ne ve masa, ono barem revolucionarnih voa. U grupu mislitelja od presudnog znaaja za dananji stupanj odnosa u ljudskom drutvu svakako spada Niccolo Machiavelli, iako bi ga teko bilo svrstati u zagovaraa irenja ljudskih prava. Meutim, njegova djela, prvenstveno se misli na izdavanje Princa 1532. godine, utjecala su i koritena od mnogih vladara ili onih koji su borili se za vlast. Njegove analize naina na koji se vlast osvaja, dri ili, na koncu, gubi pretampavaju i citiraju i suvremeni sociolozi i politolozi.
22

Iako je Machiavellijev ivot te njegov rad, ukljuujui i ovo kapitalno djelo, bio posveen familiji Medici, analize i poruke su univerzalne i vanvremenske. On je uvidio historijsku mogunost ujedinjenja Italije u situaciji spoljne prijetnje, tada dolazee iz Francuske. Odbacivi stege tradicionalnog kranskog morala, to je bilo okantno za prvu polovicu esnaestog stoljea, otvorio je diskusiju koja je neprestajua do danas. S jedne strane moralisti sagledavaju teorijske i moralne implikacije Machiavellijevih ideja, dok se s druge strane Princ proglaava republikanskim, poto je razotkrio prirodu tiranije te ga Rouseau i Montesquieu slave kao prvog modernog mislitelja. Kraj opravdava sredstva jedna je od najcitiranijih politikih fraza, bez obzira da li se slagali s idejom ili ne. Ova popularna fraza bolje se shvaa irom milju Machiavellija: U radnjama svih ljudi, posebice prineva, gdje [23] ne postoji nepristrasni sudac, mora se razmotriti konani rezultat. Il Principe je proglaavan udbenikom zla, poto je Crkva vidjela to kao rad avla, dijelom i zbog zagovaranja neovisnosti politike od teologije. Mnogi drugi ovo djelo vide kao praktini vodi za diplomate u kojem je formuliran politiki mit neophodan za galvaniziranje podrke apolitinih masa. Upravo ovaj aspekt machiavellisma bit e koriten od kasnijih lozofa, ukljuujui i voe prve buroaske revolucije u Francuskoj. Drugi jedan mislitelj smatra se osnivaem moderne dravne lozoje. Thomas Hobbes, koji je djelovao tijekom sedamnaestog stoljea, smatrao je da ljudi moraju priznati apsolutnu nadmonost drave i u sekularnim ba kao i u religijskim pitanjima. Osnovni razlog je u injenici da drava prua sigurnost, smatrao je Hobbes, tvrdei da je prirodno stanje ovjeka [24] ono u kojemu je svatko u ratu protiv svatkoga. Njegovo najznaajnije djelo Leviathan stoji u suprotnosti s radom, primjerice, Thomasa Painea o pravima ovjeka o kojem e biti rijei neto poslije. Ipak, kada se cjelovito sagleda njegova lozoja drave, neminovno se moe ustvrditi da je ona prvenstveno sekularna, to je uveliko slijedio i John Locke koji je ustanovio koncept limitirane vlasti i kontrole onih koji vladaju. Razvio je ideju podjele vlasti na zakonodavnu koju ima parlament, izvrnu te federalnu, kako je on nazvao dravnu sigurnost. Locke je naznaio vanost privatne svojine, odnosno prava na ivot, slobodu i imovinu. Kasnije liberalne demokracije umnogome e se osloniti u svom [25] ustanovljenju na ovu lozoju. Ideju o trodjelnoj podjeli vlasti slijedio je Montesquieu koji je visoko cijenio Englesku. On je objavio Duh zakona 1748. godine, u kojem je opisao kao najbolji sistem onaj u kojem graanin moe uiniti sve to
23

nije zabranjeno zakonom. Despotizam je, slijedei Montesquieuove misli, najgori oblik vladavine, te je za njegovo spreavanje neophodna podjela vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku. Ideju reprezentativne demokracije koju je razvio Locke nastavio je i Montesquieu. Upravo na ovom pitanju najizrazitije je prikazana razlika lozoje Jeana Jacquesa Rousseaua, koji je bio vjerojatno ponajvei zagovornik izravne demokracije. Zbog toga ne treba uditi esto spominjanje njegovog imena tijekom studentskih demonstracija u Europi 1968. godine i uope respekt prema njegovom djelu koji, generalno govorei, gaje lozo s politike ljevice na prijelazu s dvadesetog na dvadeset prvo stoljee. Otuenje ovjeka od drutva, drutvenih institucija i konvencija je fenomen koji je Rousseau posebice pratio i obradio. Iako je sam termin otuenje, odnosno alijenacija prvi upotrijebio Hegel, Rousseau je sinonim promiljanja ovjekove alijenacije u suvremenim drutvima. Pored ovog predmeta njegovog izuavanja, za kasniji razvitak ljudske misli od najveeg je znaaja njegova teorija drutvenog ugovora, koja je razraena u istoimenom djelu 1762. godine. Shodno njegovom vienju, ljudi se ujedinjuju zbog zajednike zatite. Svatko to ini slobodnom voljom i na principu jednakosti stavljajui se pod vodstvo ope volje. Upravo ovaj dio Rousseauovog tijeka misli pruio je utoite idejama krajnje ljevice dvadesetog stoljea kada su iznimno nedemokratski reimi, nazivajui se narodnim, pokuali njegovim idejama opravdati institucije sistema koje su razvili nautrb graanskih i politikih sloboda. Ideju da specinu volju izraslu iz posebnih interesa drava treba uguiti silom zbog ope dobrobiti, u praksi su primijenili mnogi socijalistiki i komunistiki pokreti. U drutvu ureenom po Rousseauvim principima, graanin slijedi zakon ali drava zadrava mogunost da provjeri njegove misli. ini se da je, danas disfunkcionalna, Demokratska Republika Njemaka upotrijebila u praksi ovaj postulat vie nego ijedna druga drava modernog doba. Ovaj sistem je, naalost, bio u praksi primjenjivan ne tako rijetko tijekom razvoja drutvenih sistema nedemokratskog karaktera. Meutim, ak i one drave koje su njegovale desetljeima, pa i stoljeima, demokratske sisteme nisu potpuno nevine u provjeri misli svojih graana. Primjeri iz Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije potvruju da se u svakom dravnom ureenju reim koristi i pijunskim metodama da provjeri misli svojih graana. Razlika je jedino bila da su demokratski reimi tajili ovakvu praksu koja ipak nije bila rairena, te je i broj graana koji su stradali ili snosili
24

konzekvence zbog pogrenih misli bio znaajno manji. Ova promiljanja vrlo su bitna za potpunije sagledavanje teorije drutvenog ugovora. Po toj teoriji nacionalna drava je prirodna drava. U dravi svatko se odrie odreenih prava ne bi li zavrijedio zatitu kroz sistem kolektivne sigurnosti i mira. U dravi je osigurana vladavina prava koja se ostvaruje kroz legalne strukture. Konstitutivna drava je legitimna nacionalna drava zasnovana na racionalnom argumentu i pravdi. Sagledavajui sve ove premise, kao i zakljuke o ostvarenju drutvenog ugovora u praksi, oito je da u prirodnoj dravi vlada socijalni kaos. U nacionalnoj dravi, za razliku, i nakon ostvarenja svih navedenih premisa, ostvaruju se dva ugovora: ugovor o uniji te ugovor o podreivanju. Odnos ova dva ugovora odreuje zapravo karakter i model drave, da li je drava autoritarna ili demokratska. Cijeli niz francuskih lozofa vrlo je bitan za razvitak suvremene drutvene misli, te posljedino tome i razvitak ljudskih prava do kojeg e doi tijekom dviju revolucija osamnaestog stoljea. Denis Diderot, najznaajniji predstavnik kole enciklopedista, smatrao je da su zakoni prirode razumljivi svima, te da se u prirodnim zakonima apsolutno ne spominju kraljevi, aristokracija, pape, biskupi, klase, drave ili vremenski periodi. Jednakost je prisutna u prirodnom pravu, te su ljudska prava za sve. Naravno da je ovakvo uenje bilo revolucionarno za sredinu osamnaestog stoljea kada je objavljeno, ali niti je to bilo svojstveno samo za Francusku, niti samo za [26] lozofe Zapadne Europe. Njegov suvremenik bio je Immanuel Kant koji je cijeli ivot proveo u Konigsbergu u istonoj Pruskoj, ali ije su misli dosegle do svih znaajnih mislilaca tog i kasnijih doba. Kategorini imperativ je Kantov izum koji zagovara univerzalnu obvezu da bi ljudska bia bila smatrana samim sebi za cilj a ne kao sredstvo. Ovako iva lozofska aktivnost za posljedicu je imala dvije nadolazee revolucije, onu ameriku i francusku. Naravno, mogue je osporiti ovu tvrdnju jer revolucije su bile posljedica naraslih politikih, ekonomskih i drutvenih potreba drutava i njihovih lanova, ali ovakav razvoj misli u predrevolucionarnom dobu kreirao je atmosferu za revolucionarne promjene. Ako obian puk, koji je na sopstvenim pleima iznio revolucionarne promjene, moda nije nikada ni uo za cijenjene lozofe a nekmoli njihove misli, revolucionarne voe uveliko su bile inspirirane velikim preokretom u razvoju ljudskih misli tijekom perioda koji im je prethodio. Suvremenik amerike revolucije, te zapravo jedan od njenih voa bio je Britanac Thomas Paine. On je piui Prava ovjeka razmatrao prirodne zakone i prirodna prava. Smatrao je da su prava vrsto povezana s dunostima.
25

Univerzalna prirodna prava pojedinaca izvor su svih konzekventnih prava lanova drutva. Pojedinci stupaju u drutvo da osiguraju svoja originalna prava a ne da im se ona oduzmu, smatrao je Paine. Neki suvremeni teoretiari smatraju da je upravo Paine uveo termin ljudska prava, mada malo paljivija inspekcija ranih radova iz ove oblasti ne moe precizno ustvrditi tko je bio zaista prvi, ve je samo mogue ustvrditi jednu grupu ljudi u kojoj je bio i Thomas Paine. U mnogim izdanjima navodi se ova injenica: Thomas Paine mogue je bio prvi koji je upotrijebio termin [27] ljudska prava u svojem engleskom prijevodu Francuske deklaracije. Mogue je da smatranje Thomasa Painea rodonaelnikom termina ljudska prava dolazi iz injenice da je upravo on prvi preveo Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina s francuskog na engleski. Pri tome se u tekstu posluio [28] pojmom ljudska prava, premda to nije bilo reeno u originalnoj verziji. Cijela teorija se razvila zato je to uinio ba tu a ne kada je pisao o nekim drugim pravima i u drugim djelima. Sada je to predmet akademskih rasprava i pekulacija. Od trenutka nastanka, odnosno prve upotrebe pojma do dvadesetog stoljea rijetko se tko sluio ovim pojmom. Tek je u dvadesetom stoljeu, i pogotovu nakon svjetskih ratova, dolo do ope upotrebe pojma ljudska prava, a koncem milenija moe se rei da je ovjeanstvo ulo u eru ljudskih prava zbog uestalosti koritenja pojma, te ope svjesnosti znaaja principa. Sva ova djela, ma koliko bila lozofska i sekularna u svom karakteru, dijele dosta misli s religijskim doktrinama. Obje grupe radova i autora, sekularni lozo ba kao i oni religijski, govore o idealima a ne o stvarnosti. Teorije su bitno razliite od prakse toga doba i predstavljaju vizije najboljih u ljudskoj vrsti, a ne najgorih, koji su esto bili i na vlasti u mnogim dravama. Tako je zbog svojih javno iskazanih ideja Rousseau morao potraiti egzil, dok je u engleskom Coventryju spaljena lutka s likom Thomasa Painea, a u drugim gradovima njegove knjige. Ideje zastupljene u promiljanjima ovih lozofa esto su bile uzajamno kontestirane. Prava i obveze su jedan primjer. Slian je odnos opeg i partikularnog, pravde i privilegije, promjene i kontinuiteta, jednakosti i hijerarhije, te je pojanjenje odnosa u drutvu na osnovu ovih ideja vrlo vano za dolazee ideologije. Gledajui ka poecima historije, veina pojedinaca konfrontirala je hijerarhina drutva razliitih naina. Od stare Atene pa do suvremenih drava ova se injenica ponavlja u svim svjetskim regijama. Dominacija i diskriminacija oduvijek su egzistirale i jo uvijek egzistiraju. Pitanje je samo da li su zasnovane na rasi, nacionalnoj ili ideolokoj pripadnosti,
26

spolnoj ili starosnoj grupi, religijskoj grupi, obrazovanju, seksualnom opredjeljenju ili nekom drugom diskriminirajuem faktoru. Teorije boanskih prava vladara, tako este u prolosti, ali koje nisu izumrle ni na prijelazu milenija, podravale su vizije diskriminacije iji se novi autori pojavljuju i nakon kraja [29] historije, kako je dananjicu shvatio i opisao Francis Fukuyama. Ako se vratimo prema poecima historije, primjer Konfucija objanjava diskriminatorske ideje znatno razvijenije, mora se priznati, u prolim dobima. On je smatrao da ene zaista jesu ljudska bia, ali nie pozicije od mukaraca i da nikada nee moi ostvariti punu ravnopravnost s mukarcima. S jedne strane, lako je proglasiti ove Konfucijeve misli seksistikim, ali mogue ih je vidjeti i kao vizionarske, poto i na poetku dvadeset prvog stoljea, uopeno govorei, ene nisu ostvarile ravnopravnost u drutvu. ak i ona drutva koja su razvila institute ljudskih prava i sisteme zatite potajno diskriminiraju ene, ako nikako drugaije ono slabijim plaanjem za isti posao koji mukarci ine. Tradicionalnija i konzervativnija drutva u ovom smislu ne treba ni spominjati, poto je to uvrijeena praksa te ponajmanji problem suvremenih ena u ovim drutvima. Religijski i lozojski principi suosjeanja i skrbi sukobljavaju se kroz povijest sa sekularnim htijenjima za politikom moi i privilegijama. Ovdje lei samo jedan od uzroka diskriminacije kroz prola vremena, ali i sadanjost. Europsko kranstvo sa svojim nacionalnim vlastima u prolosti je, neki e ustvrditi i relativno lako dokazati da je isti sluaj i u sadanjosti, ugnjetavalo muslimane i idove. Porobljavanje itavih afrikih plemena i nacija, te njihova eksploatacija, tipian su primjer poimanja drugih rasa inferiornim. Ova rasistika ideologija esto je sluila i kao kontekst za teritorijalna osvajanja te ekonomska iskoritavanja. Meutim, ni druge rase nisu imune od rasizma i povijesno je dokazano da su se i bijelci znali nai u ropstvu zbog boje svoje koe, da su bili diskriminirani ba kao i druge rase od bijele rase, kada su okolnosti to dozvoljavale. Primjer Kine s poetka dvadesetog stoljea je pouan. Porobljavanje pripadnika i pripadnica sopstvene rase takoer nije bio neuobiajeno tijekom povijesti, pa se ak moe pratiti od samog poetka putovanja robova iz zapadne Afrike, gdje su lokalne voe prodavale robove iste boje koe, a na drugom kraju ovog puta slobodni crni zemljoposjednici kupovali iste te robove. Ovo je predstavljalo manjinu u cijelom robovlasnikom lancu, ali pokazuje nepobitnu injenicu da se robovlasnitvo i ropstvo ne mogu vezati iskljuivo za odreenu rasu ve su, naalost, odlike svih ljudskih rasa.
27

isto kapitalistiki gledano, a razmatra se upravo period razvitka buroaskih drutvenih odnosa, bilo bi ravno nancijskom samoubojstvu prekinuti tako lukrativnu trgovinu kao to je bila trgovina ljudskim robljem. ak i najvei proponenti ljudskih prava i revolucionarnih promjena imali su veze s robovlasnikim odnosima ili barem kompanijima ukljuenim u ovaj posao. Nije tu u pitanju samo ropstvo kojeg su se moda najranije od svih izvora diskriminacije rijeile najrazvijenije drave svijeta, ve i ugnjetavanje i nejednakost na drugim osnovama. Rousseau je tako smatrao da je prirodnim redom ustanovljeno da ena slua mukarca. Montesquieu je smatrao crne Afrikance divljim i barbarima. Sline poglede imao je i Diderot. John Locke posjedovao je dionice u Royal African Company, dok je Voltaire imao nancijske interese u Compagnie Des Indies. tavie, njegovo je shvatanje da crnci [30] imaju svega nekoliko ideja vie od ivotinja. David Hume je moda to izrekao manje uvredljivo: Crnje, ba kao openito govorei sva ostala [31] bia, prirodno su inferiorne bijelcima. Na ovaj nain, vodei mislitelji prosvjetiteljskog perioda koji su slijedili ideje prvi put promiljene u staroj Grkoj, zapravo su samo potvrdili sopstvenu dosljednost. Naime, oni ne samo da su bazirali lozoju prosvjetiteljstva na prirodnom pravu koje je prvi put utemeljeno u starogrkoj civilizaciji, ve su slijedili i rasistike teorije Aristotela, Platona i ostalih vodeih mislitelja starog doba. Oni su smatrali ropstvo prirodnim oblikom drutvenog ureenja, opisujui robove kao ivo orue, a barbare [32] kao predodreene za ropstvo zbog manje vrijednosti. Odnos prema eni, takoer obespravljenoj, kako u staroj Grkoj, tako i u europskim drutvima do dvadesetog stoljea, bio je izuzetno seksistiki, kao to je ve opisano. Ovdje se takoer pokazala konzistentnost od najstarijih dana. Primjerice, Aristotel je naveo da je odnos izmeu mukarca i ene svojom prirodom postavio u superioran i vladajui poloaj onog [33] prvospomenutog, a drugospomenutu u inferiorni poloaj subjekta.

28

Poglavlje II

Razvitak drutva i misli do modernog doba

Filozo su, obrazloeno je, uveliko stvorili teoretske pretpostavke za ameriku i francusku revoluciju, kreirali atmosferu u javnosti za velike promjene te zagovarali univerzalnost ideja o ljudskim pravima. Pri tome, bili su vrlo selektivni u odabiru prava, kao to je spomenuto u prethodnom poglavlju, ali to su bili veliki poetni koraci u razvitku modernih demokratskih drutava zapadne civlizacije. Meutim, nisu samo teoretiari bili dvolini u svom odnosu prema ljudima druge rase te enama, bez obzira na rasu. Niti politike voe nisu bile bitno razliite. Thomas Jefferson je, ba kao i George Washington, posjedovao robove. Ameriki ustav, toliko slavljen zbog zagarantiranih sloboda, originalno ne spominje ene, a glasako pravo ostavljeno je dravama lanicama da urede po sopstvenim nazorima. Tako se desilo da e jo vie od stoljea znatan dio amerikih ena biti uskraen za jedno od osnovnih prava pravo glasa. ak i u onim dravama u kojima je ranije dozvoljeno pravo glasa za ene, ono je najee bilo ogranieno starosnim dobom, te statusnim i imovnim stanjem. Domorodni (nativni) Amerikanci, kako dananja slubena politika naziva amerike Indijance, doli su pod udar politika vodeih ljudi amerike revolucije i postrevolucionarnog doba. Jefferson se zalagao za istrebljenje Indijanaca dok su George Washington i Benjamin Franklin opisivali ih kao [34] ignorantne divljake i zvijeri. Prilino je lako s distance vee od dvjesto godina kritizirati uesnike historijskih prevrata i ovdje novih ideja. Tijekom tih promjena, veina revolucionara te itelja drutava u kojima su se promjene dogaale bila je jo idejno konzervativna. Kreatori novih ideja ve su svakako bili pod udarom kritike, te vjerojatno dio aktivne manjine. Takoer je vjerojatno tono da ni sami nisu bili naisto s idejama jednakosti, jer moda je tada to sve zajedno bilo previe deavanja u roku od svega nekoliko desetljea. Bijeli doseljenici u kolonijama nisu se mijeali s domorocima ma koje boje koe bili, a rasni zakoni u veini europskih kolonija preventivno
29

su djelovali protiv mijeanja i potlaenih rasa meu njima samima. Nije bilo pretjerane razlike izmeu nizozemskih kolonijalnih posjeda i onih portugalskih ili britanskih. Jedina promjena desila se u francuskim posjedima potkraj osamnaestog stoljea, kada je revolucionarna skuptina donijevi Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina ukinula ropstvo u kolonijama, te donijela odluku o davanju draljanstva onima obojenima. Ove odluke ubrzo su povuene pod pritiskom javnosti te utjecajnih klasa, bez obzira na ukidanje kmetstva u Francuskoj i aboliciji feudalnog reima. Jednostavno, revolucionarna svijest bila je jo u prevelikoj manjini da bi uspjeno mogla nametnuti tako radikalne nove ideje. Robovi su tako opstali i u francuskim kolonijama, a obojeni e saekati jo na dravljanstvo europske kolonijalne sile. Restrikcije su postavljene i za one koji ele biti izabrani u javne institucije, pa je bogatstvo, kao i spol, bilo vrlo vano. Promjene koje su se desile koncem osamnaestog stoljea nisu imale duboko utemeljenje u narodu, ve je dio elite dobio podrku dijela obespravljene i neimatinom iscrpljene nacije za promjenu vlasti, te neke paljivo odabrane promjene. Sama Deklaracija o pravima ovjeka i graanina u svojoj osnovi je dokument o buduem svijetu, a ne opis stanja u Francuskoj Republici. Niti ameriki ustav nije u tom pogledu bitno drugaiji. Oba dokumenta svoju izuzetnu historijsku vanost dokazano zasluuju, ali nisu mogla odjednom tako radikalno promijeniti stari konzervativni svijet. Francuska deklaracija usvojena je u nacionalnoj skuptini 26. kolovoza 1789. godine potvrdivi vjerovanje novih vlastodraca da prirodna i neotuiva prava ovjeka moraju stalno podsjeati vladajui stale na prava i obveze, kako sopstvene, tako i svih graana Republike. Tako prvi lanak ove deklaracije navodi da su svi ljudi roeni i ostaju slobodni te s jednakim [35] pravima. Upotrijebljena je imenica ovjek, to od samog poetka govori o mukom karakteru ovog vanog dokumenta. Meutim to je bio veliki korak za to doba razvitka drutvenih odnosa. Deklaracija ima sedamnaest lanaka i osnova je, usprkos nekim nesavrenostima, svih kasnijih slinih dokumenata. U lanku 16. navodi se da u drutvu u kojem nije osigurano [36] potovanje zakona, niti denirana podjela vlasti, nema uope ustava. Samo pogled na spolnu strukturu novih drutvenih pokreta i njihovo deklarativno zanemarivanje prava ena dovoljno govori o tekoama koje su imale odvane dame tog doba u svojim nastojanjima da pojasne i izbore se za jednakost svih ljudi. Olympe de Gouges, to je bio pseudonim pod kojim je djelovala, otila je moda najdalje piui Deklaraciju o pravima ena te aktivno se borei za spolnu ravnopravnost. Na ovaj nain ona je
30

1791. godine javno ukazala na inferiornost ena u originalnoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina. enska deklaracija takoer ima sedamnaest lanaka te tako jo izravnije aludira na sve nedostatke originalnog dokumenta. Zanimljiva je i forma socijalnog ugovora izmeu mukarca i ene koju je ona predloila u svojoj deklaraciji. To je ipak bio preveliki izazov za tadanje patrijarhalno drutvo. Njen tragini kraj, iniciran novim reimom koji je zadrao neke tvrdokorne postulate omraenog apsolutizma, indikativan je za cijeli novi sistem. Jedan od alosnih sinonima Francuske buroaske revolucije, giljotina, dobila je iroku upotrebu u revolucionarnom reimu. Olympe de Gouges postala je njena rtva 1793. godine nakon brzog te, treba li rei, nadasve nepravednog sudskog procesa. Tako je teror, pored Deklaracije o pravima ovjeka, osnovno historijsko sjeanje na ovaj dio francuske prolosti. U Engleskoj, gdje formalno-pravna jednakost graana nije zaivjela ni dvjesto godina po francuskoj Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina, te su graani jo zapravo subjekti kraljevske volje shodno nepisanom ustavu, objavljena je knjiga od velikog znaaja za prava ena. Mary Wollstonecraft objavila je 1792. godine djelo Vindikacija prava ena u kojoj je srano argumentirala jednakost svih i zagovarala prava ena. [37] Ovo je bio logian nastavak njenog prethodnog lanka o pravima mukaraca u kojem je polemizirala s jednim od vodeih mislilaca tog doba - Edmundom Burkeom. Naalost, ova mlada ena ubrzo e umrijeti od posljedica poroda 1797. godine, kada je roena njena kerka Mary Shelley. Zanimljivo je da e upravo ova njena kerka doivjeti svjetsku slavu kao autor Frankensteina. Usprkos traginih sudbina pretea europskih feministica, njihova djela i pokuaji doprinijeli su razvitku moderne zapadne demokracije kao oblika drutva u kojem e se konano ostvariti najveim dijelom ideal jednakosti svih lanova drutva. Razliiti teoretiari nisu imali ujednaena miljenja o ljudskom drutvu, ali su njihovi polemiki stavovi doprinijeli stvaranju modernih pogleda politike lozoje. Jedan do vodeih britanskih intelektualaca iz doba promjene milenija - Melvyn Bragg, uvrstio je [38] Vindikaciju prava ena meu knjige koje su promijenile svijet. Bragg navodi da je ovo djelo bilo ispred svog vremena, te kada je konano to vrijeme dolo udarilo je u srce borbe, dodajui da bi bilo poteno smatrati Mary Wollstonecraft ne samo kao ikonsku guru ve i kao temeljnu lozofkinju, praktikanticu i aktivisticu stavova o eni koje se danas bore za priznanje na [39] svakom intelektualnom tritu svijeta.
31

Ipak, sav taj uman trud velikih mislitelja koji su djelovali u periodu velikih historijskih preokreta teko da bi ostvario tako korjenite reforme da nije bilo revolucionarnih promjena. Amerika revolucija kojom je izvojevana neovisnost od najvee imperijane sile tog doba, Velike Britanije, te Francuska buroaska revolucija unijele su velike novosti u principe izgradnje drave i drutva. Princip jednakosti je vrlo bitan, i njegov pokuaj primjene na drugaiji nain. Neophodno je uoiti i da se njihovim primjerom dao veliki poticaj kreiranju novih republika kao kontramodela tada ustaljenim monarhijama. Samim time uglavnom se omoguio reprezentativniji oblik organiziranja vlasti i manje mogunosti autokratizmu. Ovaj postulat je donekle problematian jer historijski primjeri pokazuju da su republike esto postajale najdespotskija drutva tijekom dvadesetog stoljea. U njima su se na najbrutalniji nain guila prava i slobode graana, dok su neke monarhije, posebice one sa sjevera Europe, svojim subjektima omoguile najvee zabiljeene slobode u dugom razvitku ljudskog drutva. Meutim, poenta je ovdje u pokuaju negeneraliziranja: svako drutvo razvilo se na poseban nain i teko bi se moglo odrediti koji oblik vladavine omoguuje laki i uspjeniji razvitak drutva. injenica ipak ostaje da su u republici, barem formalno, svi graani jednaki, dok u monarhijama samim njihovim postojanjem jedan uski krug, zapravo jedna porodica, ustavno je iznad ostalih. Mogue je ak i cinino zagovarati da je britanska kraljica, na primjer, uskraena za osnovno graansko pravo pravo glasa, poto ona kao monarh drave i navodno politiki neutralna sila, shodno zakonu, ne moe se odrediti koja bi joj politika opcija bila blia srcu i interesima. Sigurno je da bi mnogi njeni podanici rado promijenili ovo jedno uskraeno pravo za samo djeli bogatstva i privilegija u kojima ona i njena ira rodbina uiva. Ako se pogleda povijesno unazad, u vrijeme konca osamnaestog stoljea, kada su ameriki doseljenici izborili neovisnost od imperijalnog centra u Londonu te poeli izgradnju moderne federacije, lako je uoiti da je osnova zaetka borbe bila manje idealizirana od onoga kako se naknadno vidi. Naime, nametanje poreza potaklo je poetak pobune da bi se kasnije oevi nacije nali pred zadatkom utemeljenja to pravinije drave. Iz ovog proizvedenog cilja dolo se do novog koraka u razvitku ljudskih prava. Isto tako je i Francuska revolucija gotovo istovremeno dala temelje novim pogledima na drutveni razvitak. Njen negativni efekt, poput jakobinskog terora, ne moe se zanemariti, ali je za moderne demokracije znatno vanije kako se u Europi kreirala republika s ciljem osiguranja osnovnih prava veini graana.
32

Ove dvije revolucije u praktinom su smislu uinile ono to su svojim djelima, koja su prethodila revolucijama, inili veliki mislioci Europe naslanjajui se na tradicije stare Grke i velikih popularnih religija, uglavnom monoteistikih, i uglavnom, ako ne i iskljuivo, kranstva, do oblika vladavine u tadanjem svijetu koji su uzroili situaciju podobnu za revolucionarne promjene. Iako e francusko drutvo proi kroz pet republika, koje se bitno razlikuju jedna od druge, te takoer kroz intervale autoritarnih reima, nikada vie nee se moi na dui rok ignorirati probleme u drutvu, kao to se to inilo prije Revolucije. U Sjedinjenim Amerikim Dravama takoer e se desiti turbulentni periodi poput Graanskog rata sredinom devetnaestog stoljea, ali osnove ugraene na poetku njihovog egzistiranja ostale su s manjim modikacijama do danas. Potrebno je naglasiti da ova dva velika dogaaja jesu predstavljala historijsku prekretnicu, ali nisu znaila da su najire mase stekle promijenjenu svijest koncem osamnaestog stoljea. Politika i intelektualna elita u ovim dvama drutvima uspjela je promijeniti uvjete pod kojima je veina stanovnitva ivjela. Pod tim novim uvjetima stei e se mogunost za promjenu svijesti kod veine stanovnitva, te za nove korake u razvitku ljudskih prava poput onih manjinskih, ali i prava oko polovice ovjeanstva prava ena. Burna diskusija razvila se od same Francuske revolucije pa do suvremenog doba o osnovnim tekovinama ovog znamenitog dogaaja. Za jedne je to teror koji je uslijedio, te je giljotina postala sinonim revolucije. Drugi opet pokuavaju batiniti pozitivne strane, poput Deklaracije o pravima ovjeka i graanina, te proizvedenim postulatima o jednakosti, [40] bratstvu i slobodi. Znatno je drugaija situacija s drugom revolucijom, onom amerikom, poto su gotovo svi suglasni o njenim pozitivnim stranama. Naime, nakon dolaska Georgea Treeg na engleski prijestol usvojen je takozvani The Stamp Act, s namjerom da natjera koloniju da plati trokove stacioniranja britanskih trupa na amerikim granicama. Iako je ovaj zakon povuen, konzekvence su bile velike. Po dolasku britanskih trupa u Boston 1768. godine, nelagoda se razvila izmeu vojnika i domicilnog stanovnitva. Dvije godine kasnije dolo je do bostonskog masakra, kada su etiri osobe ubijene, a 1773. desila se uvena bostonska ajanka, kada su u luci baeni kontingenti aja s usidrenih brodova i oblinjih skladita. Tri godine kasnije dolazi do neovisnosti Sjedinjenih Amerikih Drava i poetka jedne sasvim nove ere, kako u geopolitikom smislu, tako i u oblasti razvitka ljudskih prava.
33

Nova federalna drava prola je kroz prvobitnu zakonodavnu fazu koja je zaista bila revolucionarna za to doba. Uglavnom, mogue je, bez detaljnijeg ulaenja u pojedinosti, zakljuiti da su Bill of Rights, Ustav te amandmani na isti bili od strahovitog znaaja za SAD ali i ostatak svijeta, kako tadanjeg, tako i naredna dva stoljea. Graani su dobili nova prava, i jednakost je bila zakonski proklamirana za najvei dio drutva i u znatnom dijelu drava lanica. ene nisu bile potpuno punopravne, ali njihov je status varirao od drave do drave lanice, te je tako u nekim od lanica njihovo birako pravo bilo ostvareno meu prvima u svijetu koncem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea. U drugima, pak, niti ene, niti crni stanovnici nisu ostvarili punu jednakost jo cijelo stoljee. Elizabeth Freeman, koja je bila crnoputa, poduzela je pravnu akciju pred sudom 1781. godine zahtijevajui slobodu, to je rezultiralo zabranom ropstva u dravi Massachucetts. Deset godina kasnije, Ameriki kongres usvojio je Bill of Rights, iji su postulati vaei i danas uz dopunske amandmane. Najvaniji su bili amandmani o slobodi govora, slobodi tiska, religije i politikog organiziranja. Neophodno je spomenuti i vid globalizacije tadanjih revolucija, jer su neki od znaajnih sudionika uspjeli pojaviti se u obje revolucije. Tijekom borbe za ameriku neovisnost, Francuzi su bili saveznici Amerikanaca i donekle doprinijeli, to izravnim vojnim ueem, to indirektno pomaui ratna nastojanja, konanoj pobjedi i proglaenju neovisnosti 1776. godine. Nisu samo Francuzi bili na strani amerike revolucije. Thomas Pain, roeni Britanac, bio ja aktivni voa pokreta za neovisanost SAD-a. Markiz de Lafayette uestvovao je tako u obje revolucije, poput cijelog niza njegovih sunarodnika. Jedan drugi markiz, De Condorcet, ba kao i Voltaire, Montesquieu i Rousseau, meu ostalima, zvao je sopstveni pokret mislitelja: prosvjetiteljstvo koje je bilo od velikog utjecaja na suvremene politike tokove te doprinijelo takvim socijalnim promjenama koje su, opet, utjecale na druge oblasti ivljenja te razvitak ljudskog drutva i odnosa meu ljudima, da su ostali jedna od osnova suvremenih vizija o ljudskim pravima usprkos nekim neloginostima, gledano iz perspektive poetka dvadeset prvog stoljea. U takvoj intelektualnoj atmosferi, proetoj revolucionarnim dogaajima na obje strane Atlantskog oceana, zahtijevane su jo revolucionarnije promjene i ostvarenje donedavno nezamislivo smionih prava. Prosvjetiteljske ideje nale su plodno tlo u iskazanim zahtjevima narasle buroaske klase. Uvjete za mogunost revolucije stvorio je stari reim, ve spominjan kao
34

apsolutistika monarhija, koja je uporno odbijala reformirati se ili barem donekle ublaiti karakter svoje vlasti. Nain vladavine i rastroni ivot kralja Louisa XVI umnogome su doprinijeli popularnom nezadovoljstvu koje je bilo inicirano dugom i tekom ekonomskom krizom. Koncem osamnaestog stoljea postalo je jasno ak i dvorjanima da je neka vrsta reforme neminovna, te je konano sazvan opi sabor sva tri stalea. Meutim, poto je posljednji odran 1614. godine, u meuvremenu promijenile su se okolnosti i narasli trei stale, sastavljen od graanstva, nije bio zadovoljan predvienim nainom donoenja odluka. Prva dva stalea, koja su inili klerikalci i plemstvo, pozvana su na poseban sabor treeg dijela koji je premodelirao sebe te zakazao saziv nacionalne skuptine koja e predstavljati ne stalee ve narod. Veina crkvenih predstavnika pridruila se ovoj skuptini, kao i manji broj plemstva. Kralj je pokuao donekle promijeniti organizaciju upravljanja dravom, ali je to shvaeno kao poetak kraljevskog pua protiv narodne skuptine i pobuna je poela 14. srpnja 1789. godine. Bastille je osvojena, a kralj se priklonio pobunjenom narodu. Jedna od prvih skuptinskih odluka je bila o ukidanju feudalizma, to je uznemirilo druge europske drave, kao i znatan dio plemstva. Deklaracija o pravima ovjeka i graanina objavljena je 26. kolovoza 1789. godine kao vjerojatno najznaajniji dokument ovog perioda, koji e utjecati na brojne dogaaje suvremenog doba. Katolika crkva, koja je ne samo bila dominantna snaga starog reima ve i najvei zemljoposjednik u Francuskoj, izgubila je svoj utjecaj pod novim okolnostima. Uslijedio je i gubitak znatnog dijela imovine te mogunosti oporezivanja koju je Crkva uivala stoljeima. Konano, svetenici su proglaeni dravnim inovnicima i od njih je traeno da prisegnu lojalnost dravi, to je veliki broj odbio uz podrku Pape Pije VI, koji nikada nije priznao ovako promijenjenu organizaciju katolike crkve u Francuskoj. Konkordat je po okonanju revolucije ugovoren izmeu Napoleona i Vatikana, da bi stoljee kasnije separacija Crkve i drave postala jednom od bitnih znaajki moderne francuske drave. Tijekom revolucionarnog doba, frakcije i razliiti politiki interesi stvorili su uvjete za stranako organiziranje, pa su tako oponenti revolucije u Skuptini sjedili na desnoj strani, dok su zagovaratelji radikalnih ideja, olieni u Maximilienu Robespierreu, bili na lijevoj strani. Ovakav raspored sjedenja uao je u politiko shvatanje ideologija i stranaka, te postao uvrijeen irom svijeta. Saveznitvo kralja s revolucionarima nije moglo dugo trajati, te su kralj i kraljica Marie Antoinette 1791. godine dospjeli u kuni pritvor
35

nakon neuspjelog pokuaja bijega iz Pariza. Politiki klubovi imali su razliite agende, te je vrlo slaba ustavna monarhija uspostavljena kao vrsta kompromisa, iako je raslo nezadovoljstvo monarhijom meu graanima i siromanijim slojevima glavnog grada. Tenje za ukidanjem monarhije dodatno su porasle po izbijanju rata protiv Austrije i Pruske. Slijed dogaaja rezultirao je u Parikoj komuni 1792. godine, koja je bila razliit dogaaj od poznatije Parike komune iz 1871. godine. Lokalna komunalna vlast u Parizu omoguila je rad zakonodavne skuptine koja je donijela odluku o suspenziji monarhije. Ovo tijelo prilikom donoenja ove odluke bilo je sastavljeno gotovo iskljuivo od Jakobinaca koji su pripadali politikoj ljevici. Politike opcije su se radikalizirale i proglaena je Republika, dok su tijekom 1793. godine i kralj i kraljica giljotinirani. Oni su bili samo dvije od gotovo dvadeset tisua rtava. Crveni teror je ubrzo zamijenjen bijelim, u kojem su nekonji egzekutori postali rtve. Nakon nekoliko godina vladavine direktorijata, Napoleon Bonaparte je vojnim puem preuzeo vlast 1799. Godine, da bi sebe pet godina poslije proglasio imperatorom i time i faktiki dovrio prvi republikanski period u povijesti Francuske revolucije. Tijekom same revolucije, u francuskoj nacionalnoj skuptini, vojvoda Mathieu de Montmorency senzacionalno je ustvrdio: Prava ovjeka su nepromjenjiva poput pravde, vjena poput razuma, vae za sva vremena i za [41] sve zemlje. Pozivi da se slijedi primjer iz SAD-a bili su opeprihvaeni tih revolucionarnih mjeseci, ali im je dat i dodatni znaaj zahtjevima da se u Deklaraciji o pravima ovjeka i graanina utvrde i ope globalne norme. Francuski revolucionari koji su izveli jednu nacionalnu revoluciju i znatno doprinijeli nacionalistikoj izgradnji francuskog identiteta, u jednoj drugoj oblasti, onoj ljudskih prava, bili su zapravo mondijalisti. Shodno tome mora se sagledati popularnost tog povijesnog razdoblja u drutvima kojima je vladao komunistiki reim tijekom druge polovice dvadesetog stoljea, te poseban status koji uiva francuska nacionalna himna Marseillaise meu sljedbenicima ljeviarskih ideja usprkos prilino ratobornom tekstu ove sveane pjesme. Niti teror koji je proizvela Francuska Republika koncem osamnaestog stoljea, kao ni izravna krenja ljudskih prava od onih koji su ih proklamirali i usvojili Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina, ne mogu umanjiti dugoroni znaaj ovog dokumenta, iji e utjecaj dosegnuti do suvremenih drutava. Napoleonovi pohodi i porobljavanje znatnog dijela Europe takoer su doprinijeli irenju revolucionarnih ideja. tavie, neki su od nositelja
36

tih ideja polagali priline nade u rezultate Napoleonovih osvajanja. Tako je deklaracija jo vie internacionalizirana, bez obzira na politike koje je Bonaparta provodio u osvojenim krajevima, u potpunosti ignorirajui elje lokalnog puanstva. Primjerice, njegova osvajanja sjevernog dijela Apenina ignorirala su elje za ujedinjenjem Italije, dok je od dalmatiskih i hrvatskih dijelova teritorija formirao Ilirsku provinciju u kojoj preferirani jezik nije bio [42] ni talijanski ni hrvatski ve francuski. Manjine diljem Europe koje su u poetku s oduevljenjem pratile dogaaje u Francuskoj ubrzo su se razoarale novom situacijom, pogotovu ukoliko su se nale kao subjekti nove imperije, one Napoleonove. Neke limitacije dometa revolucije u Francuskoj ve su opisane, ali bez obzira na njih, ova revolucija donijela je najznaajnije promjene po razvitak ljudskog drutva kakvo je bilo poznato narednih stoljea. Francuska je, iako u poetku kratkotrajno, bila prva zemlja koja je ukinula ropstvo i proglasila slobodnom ovu klasu na svim svojim teritorijama. Homoseksualnost je bila dekriminalizirana, dok su idovi doivjeli emancipaciju usprkos ozbiljnim protivljenjima. Odluku Francuske skuptine od 27. rujna 1791. ubrzo su slijedile Nizozemska, Njemaka, Austrija, Maarska i Engleska, dajui puna [43] prava idovima. Meutim, tekovine ovih dogaaja svakako nisu bile univerzalne. Papa Pije VI kritizirao je francusku politiku vjerskog toleriranja, barem proklamiranu, te slobode miljenja i pozvao katolike da se ne zavedu [44] novim idejama. Ovu odluku potrebno je dodatno promisliti u svjetlu povijesnih injenica nekoliko stoljea prije revolucije u Francuskoj. etvrto lateransko vijee je 1215. godine donijelo odluku o zabrani upoljavanja idova u vladama i [45] vladinim administrativnim tijelima. idovi su tijekom 1290. protjerani iz [46] Engleske, a iz Francuske 1306. godine. Doda li se ovim injenicama jo podsjeanje na etiri kriarska pohoda izmeu konca jedanaestog i poetka trinaestog stoljea, te panjolska inkvizicija i protjerivanje sljedbenika judaizma i islama s Pirenejskog poluotoka koncem petnaestog stoljea, uvia se vrlo netolerantno drutvo koje je preovladavalo Europom do revolucionarnih preokreta koncem osamnaestog stoljea. Ukratko, dvije vrste emancipacija ostale su nedovrene i nakon francuske i amerike revolucije. To su jednakost nebijelih stanovnika i potpuna emancipacija ena. Tijekom samih revolucija pojavljivali su se disonantni glasovi koji su zahtijevali ove vrste jednakosti, ali ostali su u manjini i jo e vie od stoljea proi prije nego li se konano pokrenu i ti ciklusi, naalost nedovreni i dva stoljea kasnije. Pojedine vjerske grupe
37

ili neki njihovi pripadnici pokuavali su argumentirati zahtjeve za opom jednakosti, to nadopunjuje osnove ideje o ljudskim pravima koje se mogu nai u ranim religijskim tekstovima. Tako su kvekeri primjer organizacije koja je pomogla osnivanje prvih drutava za poticanje jednakosti meu [47] rasama. U istu grupu spada jo niz nonkonformistikih ili protuetablirajuih [48] kranskih kongregacija tog doba, poput prezbiterijanaca i baptista. Na ovim osnovama nastao je i tijekom devetnaestog stoljea jaao antirobovlasniki pokret u razvijenim drutvima. Drutvo za aboliciju trgovine robljem (Society for the Abolition of the Slave Trade) osnovano je 1787. godine. [49] Meu dvanaest lanova odbora, ak devet su bili Kvekeri. Dvadeset godina kasnije britanski je parlament odobrio Zakon o zabrani trgovine robljem, ime je donekle ostvaren uspjeh. Shodno Zakonu, svaki kapetan broda morao je platiti kaznu od 100 funti za svakog roba pronaenog na brodu. Meutim, u praksi ova visoka kazna izbjegavana je najbrutalnijom moguom metodom. Robovi su jednostavno bacani u more im bi se na obzoru vidjelo jedro broda Britanske ratne mornarice. Zbog takve prakse, te osnovnih postulata o jednakosti, lanovi ovog i drugih novoformiranih drutava za oslobaanje robova nastavili su s kampanjom za abolicijom robovlasnitva i 1833. godine usvojen je Zakon o zabrani ropstva u Velikoj Britaniji. Britanci su bili vodea sila u borbi protiv ropstva i zaustavljanju trgovine robljem, ali prethodno su bili jedni od nositelja ove trgovine. Nacija koja je izuzetno razvila ovu vrstu transoceanske trgovine bili su Portugalci, koje su kao vodee trgovce zamijenili Nizozemci, a njih opet Britanci. Kako su sve tri zemlje pozicionirane na zapadnoeuropskim obalama Atlantskog oceana, interesantna je putanja brodova. Zbog uveanja prota izumljena je trokutasta trgovina. Preraevine proizvedene u zapadnoj Europi brodovi bi prevezli do zapadnoafrikih luka, gdje bi se ti proizvodi zamijenili za robove, koje bi se prevezlo do amerikih luka. Kapital steen prodajom robova uloio bi se u agrikulturne proizvode koji bi bili prodani u Europi po povratku u matine luke. Liverpool i Bristol doivjeli su procvat na ovoj nemoralnoj trgovini koja je utrostruavala prote pomoraca. ak je i smjer plovidbe bio izraunat da bude najekonominiji, poto je za plovidbu iz Amerike u Europu putovanje ubrzavala golfska struja koja, opet, nije ometala plovidbu od Europe do Afrike. Postoje suprotstavljene teorije o razlozima za odustajanje od trgovine robljem i robovlasnitva uope. Po jednoj, razlozi su visokomoralne prirode, kao to je ve reeno, i bez ikakvog interesa osim skrbi za druge ljude pojedinci su se organizirali i oformili front za ukidanje ropstva. Meutim, postoje i teorije
38

koje tvrde da je tijekom devetnaestog stoljea dolo do promjene ekonomskih uvjeta koji su uinili da se izgubi interes za tolikim brojem ropske radne snage. Naime, prema nekim procjenama, koje nisu potpuno pouzdane ali okvirno govore o velikoj rasprostranjenosti, oko tri etvrtine robova radilo je na plantaama eerne trstike u Karibima i Junoj Americi. Kako je cijena eera na svjetskom tristu bila u velikom i dugom padu tijekom ovog perioda, samim time i potreba za robovima je opala. Ovome treba dodati prve legislativne poteze francuske skuptine o ukidanju ropstva, koji su kasnije promijenjeni, ali su pokazali jasan znak o promjeni ope drutvene atmosfere. Izgledno je da su obje vrste faktora utjecale na promjene koje su se desile u devetnaestom stoljeu. Tome bi svakako trebalo dodati i geopolitike uvjete. Pobuna robova na dananjem Haitiju, a ondanjem otoku St. Domingue, doprinijela je promjeni kolonijalnog gospodara poto je panjolska ubrzo preuzela primat na otoku. Regionalno gledano, Englezi su bili dominantni, ali je veliki broj revolta esto bio potpomagan iz Francuske u ime principa slobode, iako je u stvarnosti princip bio drugorazredne prirode a geopolitiko rivalstvo primarno. Tri velike europske sile: Engleska, panjolska i Francuska na brojne su naine bile upletene u dogaaje oko Karipskog otoja. Nihovi ratovi na kontinentu preslikavali su se u donekle promijenjenim formama u podrujima koje su ove sile kolonizirale. Pobuna robova na St. Domingueu 1791. godine, bila je zapravo jedina uspjena buna robova koja je rezultirala proglaenjem neovisnosti 1804. godine, ime je Haiti postao tek druga neovisna drava u zapadnom dijelu svijeta. Povoljna klima i plodno tle uz stalni priliv nove radne snage u vidu robova iz Afrike, uinili su ovu teritoriju najbogatijom [50] kolonijom u cijelom svijetu. Francuska revolucija je imala izuzetan odjek meu robovima na otoku, ali takoer i meu dvadesetak tisua bijelaca [51] nastanjenih na otoku tijekom ovog doba. Zarad shvatanja same bune i njenog povijesnog znaaja, potrebno je barem povrno razumjeti tamonje stanovnitvo i njegovu podjelu. Na vrhu su svakako bili bijeli robovlasnici koji su, takoer, posjedovali velike plantae. Njihov cilj bio je neovisnost od Francuske u istom smislu u kojem su nastale Sjedinjene Amerike Drave. Ispod ove grupe u piramidi utjecaja nalazila se druga grupa bijelih doseljenika, koja se moe grubo opisati kao srednja klasa trgovci, uitelji i ostali stanovnici manjeg bogatstva koji su takoer posjedovali robove ali u znatno manjem broju. Oni su opasnost po sopstveni napredak vidjeli u slobodnim crncima kojih je bilo tridesetak tisua na otoku i u posjedu [52] velikog bogatstva. Znatan dio ove populacije bio je, rasno promatrano,
39

produkt bijelih oeva i crnih majki, dakle mulatski. Tijekom revolucije mulati su jedno vrijeme bili na strani crnih pobunjenika, dok su u drugim prilikama [53] bili na strani oponenata promjenama robovlasnikog sistema. Povrh ovih ukupno pedesetak tisua slobodnih ljudi, u koloniji je ivjelo i oko pola milijuna robova. Niti ova grupacija nije bila jedinstvena, poto je jedan dio bio uposlen kao kuno roblje koje je u odnosu na one na plantaama i u poljima bilo u znatno povlatenijem poloaju. Konano, maruni, posebna klasa stanovnitva koja se sastojala od odbjeglih robova koji su se nastanili u planinskom dijelu otoka i ivjeli gotovo neometano od malih zemljinih posjeda, razvili su sistem obrane te organizirali povremene pljakake napade na plantae kako bi dopunili svoje potrebe. Njihova snaga i uloga rasla je uslonjavanjem situacije i konano e odigrati presudnu ulogu u revoluciji. Pobune protiv francuske vlasti poeli su bijeli velikoposjednici uz podrku crnih slobodnih ljudi. Bijela srednja klasa te robovi u poetku su u potpunosti ignorirali revolucionarna stremljenja u koloniji. Robovi su istovremeno povremeno dizali bune, ali bez podrke nisu ostvarivali preveliki uspjeh. Tek e kasnijim prikljuenjem maruna ove bune dobiti na ozbiljnosti i utjecaju na cjelokupne promjene. Druga vrsta pobune bila je organizirana meu slobodnim crnim i mulatskim stanovnitvom koje je, pored ve steenog imovinskog blagostanja, zahtijevalo puna graanska prava slijedei naela revolucije u Francuskoj. Poetkom 1791. godine ova pobuna je uguena. Koncem ljeta iste godine poela je znaajna pobuna robova. Mogue je rei da je u koloniji poeo graanski rat s vie strana, koje su, shodno prilikama, mijenjale saveznitva i odnos prema osnovnim pitanjima, poput ljudske jednakosti, slobode i bratstva. Cijeli niz geostrategijskih odnosa velikih sila utjecao je na odluku francuskog izaslanika u koloniji da daruje potpunu slobodu svim robovima, ne bi li uspjeno obranio vrijedan posjed od anticipiranog napada i Britanaca i panjolaca. Na elu nekadanjih robova bio je Toussaint LOuverture, koji je iskazao izuzetan talent u ratovanju kao i u politikim odlukama. Kombinacija vjetine i slijeda dogaaja dovela ga je do mjesta zamjenika guvernera kolonije 1796. godine. Ova injenica najbolje pokazuje srazmjeru revolucionarnih zbivanja u Francuskoj i posljedica koje je imala u drugim dijelovima svijeta. Dogaaji, meutim, ovdje ne prestaju. panjolski porazi u Europi odrazili su se njihovim naputanjem borbi i previranja u koloniji St. Domingue. Francuska vlast je denitivno poraena, dok su Englezi zbog pobune na Jamajci izgubili interes te racionalno se odluili za ouvanje sopstvenih kolonija i pozicija. Ovaj
40

slijed dogaaja ostavio je Toussainta na elu kolonije, koja je nominalno 1798. godine jo uvijek bila francuska teritorija. Drugi dio otoka Hispaniola bio je pod panjolskom upravom, iako je tri godine ranije Madrid prepustio Francuzima svoj dio otoka. Zbog zbivanja u francuskom posjedu, vlada u Parizu zapravo nije ni eljela odlazak panjolaca, jer bi time Toussaint postao apsolutni gospodar otoka i vjerojatno proglasio neovisnost. Meutim, upravo se to i desilo. Toussaint je panjolce silom protjerao, a sebe je proglasio doivotnim guvernerom ujedinjenog otoka. Mogue je ak usporediti Toussainta i Napoleona. Obojica su, svakako, posjedovala izuzetne vojne i politike sposobnosti, s tim to je jedan ograniio svoje djelovanje na otok Hispaniolu, dok je drugi krenuo u neuspjean pohod na svijet. Prvom prilikom po djeliminom smirivanju vojnih operacija u Europi, Napoleon je poslao vojnu ekspediciju da okona put kolonije na ovom otoku ka neovisnosti. Toussaint je 1802. godine na prevaru uhien. Naredne godine okonao je ivot u francuskoj tamnici u Alpama. Koncem iste godine pobunjeni Haiani uspjeno su porazili francusku ekspediciju i proglasili neovisnost na Novu godinu 1804. Tako je nastala prva crna republika u zapadnoj hemisferi. Sve velike sile bojaljivo su se odnosile, jer sve su one zasnivale znatne dijelove svojih ekonomija na robovima. Sjedinjene Amerike Drave koje su do tada podravale pobunjenike, sada su paljivije uspostavljale trgovake i politike veze. Isti je sluaj bio i s Britancima te panjolcima, dok su Francuzi izgubili vrlo vaan kolonijalni posjed. Posebnu zanimljivost revoluciji na Haitiju daje oslobaanje robova i uspostava vlasti domorodnog stanovnitva. Brojne su brutalnosti poinjene tijekom ove revolucije, te je jednim dijelom jedan od sukoba bio izravno rasno odreen uz konzekventne represalije prema svima drugaijima. Pri tome i bijela i crna strana u sukobu jednako se brutalno ponaala. U to doba je Napoleon prodao Louisianu Sjedinjenim Amerikim Dravama, to je za posljedicu imalo razvoj mitologije meu haianskim stanovnitvom kako su oni svojom bunom zapravo sprijeili Napoleona u pohodu na Ameriku. Ove prie potkrijepljene su anegdotalnim dokazima. Meutim, izgledno je da su uvidjevi nemogunost pobjede na Haitiju, Francuzi izgubili interes i za kolonijom na amerikom kontinentu. Danska je bila prva drava koja je zabranila trgovinu robljem. Slijedila ju je ve pomenuta britanska zabrana te prekid uvoza robova u Sjedinjene Amerike Drave. Poto su dominantna pomorska sila tog doba bili Britanci, po ukidanju i zabrani trgovine robljem, njihova odluka da prisile ostale drave na istu politiku bila je logian slijed promijenjenih ekonomskih
41

uvjeta. Neke manje bitne drave ubrzo su slijedile britanski primjer, ali Portugal, panjolska te Francuska, po povratu legaliziranog robovlasnitva, predstavljale su opoziciju ovim idejama. Tu treba prikljuiti i Brazil koji je nakon osamostaljenja od Portugala postao neovisno kraljevstvo. Naime, sin posljednjeg portugalskog kralja uspostavio je kratkotrajnu monarhiju u Junoj Americi i odrao trgovinu robljem ak i nakon prestanka iste u domovini. Politikim pritiscima i ekonomskom pomoi, panjolci i Portugalci bili su ubijeeni do polovine devetanestog stoljea, ali je Brazil iskazao neposluh, pa je tek prijetnja permanentnom pomorskom blokadom promijenila stav prema trgovini robljem. Tako je preostalo jo ubjeivanje Francuske koja je po svrgavanju Napoleona i njegovim izgubljenim ratovima bila primorana popustiti i zabraniti ovu lukrativnu trgovinu. Ipak, nacionalni ponos nije dozvolio da pristanu na inspekcije britanske mornarice, tada najjae svjetske sile, te je tajnovito i skriveno trgovanje donekle nastavljeno. Tek je revolucionarnim dogaanjima sredinom stoljea dolo do istinskog prekida francuskog uea u trgovini robovima. Pogreno bi, meutim, bilo zakljuiti da je Francuska iz prve polovine devetnaestog stoljea bila nazadna u poreenju s britanskim otojem i nekim drugim silama tog razdoblja. Naime, u nekim pogledima Francuzi su ak i tijekom napoleonskih osvajanja donosili napredak glede razvitka ljudskih sloboda. Tako je prilikom osvajanja Dubrovnika i guenja ove republike za koju se smatralo kako je luonoa sloboda u ovom dijelu Mediterana, novouspostavljena francuska vlast zapravo emancipirala dubrovake idove, koji od naseljavanja u Dubrovakoj Republici, u etrnaestom i petnaestom stoljeu, pa do konca Republike poetkom devetnaestog nisu bili ravnopravni graani. Geto je postojao svih tih [54] stoljea u starom gradu i idovi nisu smjeli napustati taj kvart nou. Ironija je da dolaskom tuinske, francuske vlasti i ukidanjem Republike 1808. godine, idovi zapravo ostvaruju puniju slobodu i izjednaavaju se s ostalim graanima. Do tada je njihov poloaj znao samo povremeno biti popravljen utjecajem turskih paa, ija je imperija graniila s Dubrovakom Republikom. Meutim, antisemitizam je bio rasprostranjen u Europi i esto institucionaliziran. Sama rije ghetto potie iz venecijskog kvarta u kojem su stanovali idovi. ak i kada nije bio legaliziran u nacionalnim zakonodavstvima, institucije sistema esto su radile svoj posao ugnjetavajui pripadnike idovske manjine. Napoleonovi pohodi pokazali su se kao ultimativno neuspjeni, ba kao i svi povijesni pokuaji osvajanja velikog dijela poznatog svijeta. Po
42

denitivnom krahu 1815. godine, kada su zdruene europske snage, ali nadasve one britanske, okonale imperatorovu karijeru pobjedom kod Waterlooa, morao se dogovoriti novi poredak na kontinentu. Tako je odran Beki kongres na kojem je zapravo dogovoren status quo koji je, naravno, odgovarao velikim silama. Meutim, bilo je oito da je nacionalna drava postala, ili e vrlo brzo postati, preovladavajui oblik postojanja drave. Europom i svijetom jesu vladale imperije ali je u osnovi svake imperije bila nacionalna drava. Problem je ostao s narodima koji se nisu uspjeli izboriti za neovisnost. Oni e morati saekati jo nekoliko desetljea do sredine devetnaestog stoljea i revolucionarnih previranja u cijeloj Europi. Beki kongres je zapravo serija sastanaka kojima su uglavnom prisustvovali predstavnici vodeih europskih sila tog vremena. Nije odrana nijedna plenarna sjednica to je uobiajeno s kongresima velikih sila tijekom kojih se pregovara i dogovara meunarodni poredak za naredni period. Ovaj put, velike europske sile poele su s dogovorima ak i prije denitivnog sloma Napoleona, uvjerene u njegov denitivni kraj, kao i u potrebu uspostave prethodnih drutvenih odnosa. Konzervativne snage su, na koncu, pobijedile i jo je preostalo urediti odnose meu njima, kao i odnose unutar drutava po ukusu i potrebama konzervativnih snaga na vlasti irom kontinenta. Crkvi je vraen privilegirani status. U Pruskoj je proglaena dravna crkva ujedinjavanjem luteranske i kalvinistike, dok je u Francuskoj katolika crkva povratila prethodnu ulogu i poloaj, ali ne i imovinu koja joj je bila oduzeta tijekom revolucije. U drugim zemljama takoer je utvren ili jo ojaan znaaj crkve kao jedne od konzervativnih snaga u drutvu. Plemstvo je zadralo ili povratilo znatan dio utjecaja u svim drutvima dok je narasla nova graanska klasa ostala nezadovoljna nedostignutim trajnim promjenama, kako u Francuskoj, tako i na ostatku kontinenta. Nacionalne tenje takoer nisu ostvarene za veinu naroda Europe i novim poretkom dogovorenim tijekom Bekog kongresa nisu uope bile predviene ozbiljnije promjene ili nove drave lanice. Rusiji je ostao posjed Finske, Nizozemska je postala kraljevina, donekle uveana i ponovno samostalna kao i prije francuskog osvajanja 1795. godine. Austrija je proirila posjede juno prema dananjoj talijanskoj obali, Italija je ostala nita vie od zemljopisnog izraza, a Norveka je putem personalne unije zamijenila dansku vlast vedskom. vicarska je donekle teritorijalno uveana i zagarantirana joj je neutralnost, ali sve ove promjene bile su minorne za veinu naroda u Europi i samo je ostavljeno pitanje kada e narodna volja ponovno se javno iskazati u raznim eljama za suverenou.
43

Tako su dvije grupe, liberalno-graanska i nacionalistika, to ne znai obvezno da se i ova grupa nije preteito sastojala od graanskog stalea, potisnute iz glavnih politikih dogaaja. Njima treba dodati jo jednu narastajuu klasu koju su inili radnici. Novi izumi promijenili su nain proizvodnje u mnogim oblastima. Zemljoradnja se promijenila i zahtijevala je manji broj ljudi donosei vee prihode, dok su izumi parnih maina te izgradnja eljeznice zahtijevali novu radnu snagu u gradovima. Oba procesa rezultirala su smanjenjem ruralnog stanovnitva i velikim doseljavanjem u gradove, gdje je val industrijalizacije poprimio masovni karakter. Poto je ponuda radne snage bila velika, njihova cijena nije bila dovoljna za prosperitetno ivljenje i vremenom je ovaj dio populacije postajao pogodan za razvitak nove ideologije, one socijalistike. Tri osnovne ideoloke kole imale su presudne utjecaje po razvitak ljudskih prava tijekom devetnaestog stoljea. Tri su linosti moda najizrazitiji ideolozi ije teorije i analize treba ukratko predstaviti, iako je jasno da je svaka ideoloka kola imala brojne znaajne teoretiare. Primjer konzervativnog shvatanja svijeta je Edmunde Burke, koji je vidio dravu kao entitet baziran na historiji, posebnostima u tradiciji, obiajima, standardima i potrebama. Politiki sistem je izraaj tih karakteristika i neophodnost za legitimizaciju drave. Burke to naziva predrasudom koja omoguava vrline ovjeka da postanu njegov nain ivota. On, shodno svom duboko religioznom ubjeenju, tvrdi da je Bog kreirao dravu, te da nema ostvarivih prava i sloboda van drave. Shodno njegovom konzervatizmu, ideja o aristokraciji kao klasi koja prirodno daje ansu najboljim, vrlo je slina Platonovoj ideji o vladavini najboljih. Tako je Burke vidio Englesku kao vraanje ranijeg poretka to je pozitivno, dok je revolucija u Francuskoj negativna. Francuzi su ukinuli stari poredak i kralja te prekinuli tradicije, to je Burkea uinilo protivnikom prve buroaske revolucije. Tono je predvidio teror Jakobinaca i stekao sljedbenike meu konzervativcima i katolikim kontrarevolucionarima. U ovom sluaju oito je preferiranje jednog politikog sistema nad drugim, te potpuno negiranje bilo kakvih vrijednosti novog poretka. Istina je da su u razliitim dijelovima Europe tog doba, politiki i drutveni sistemi razliito se razvili, pa je u Engleskoj na sceni parlamentarna monarhija, u zemljama naseljenim Nijemcima preovlaujui su feudalni odnosi s dominatnim seljatvom kao neiskoritenom snagom u drutvu, dok je apsolutistika vlast francuskog dvora stvorila idealne okvire za revoluciju koju je slijedio teror vlasti i konano proglaenje imperije prije ponovne
44

uspostave monarhije, koja je donekle kontrolirana poslije svih burnih povijesnih dogaaja s prijelaza iz osamnaestog u devetnaesto stoljee. Edmund Burke je 1790. godine objavio Reeksije na revoluciju u Francuskoj opisujui engleski nain kao bolji, uzvieniji, te preferirajui obiajno pravo u odnosu prema graanskom pravu (Common Law versus [55] Civil Law). Interesantno je da gotovo dva stoljea kasnije, tijekom proslava Revolucije u Francuskoj, britanska e premijerka Margaret Thatcher ponoviti Burkove rijei u konverzaciji s francuskim predsjednikom Mitterandom. Upravo tijekom 1990-ih konzervativci e promijeniti sopstvene stavove o pravima, ali e neki postulati ostati, poput Burkovog inzistiranja na lokalnom karakteru zatite prava s im se i Hannah Arendt sloila u [56] svom djelu Totalitarizam (The Origins of Totalitarianism). Apstraktan i neodreen karakter prava kritizirali su i Burke i dananji konzervativci, mada je ova kritika prihvaena i meu grupama komunitaraca i feministica. Pogled da samo individualizirana pravda moe zatititi slobode nije daleko ni od pogleda postmodernista. Naime, univerzalizam moe zaslijepiti politiare kada su ukljueni u partikularizam rjeavanja nekog problema. Konzervativci su protivnici zajednikih deklaracija o pravima, jer efektivna prava mogu se samo kreirati partikularnom historijom, tradicijom i kulturom. ak je i Karl Marx slinih pogleda, pozivajui se na konkretne pojedince koji su kreirani historijski i socijalno, te odreeni sopstvenom klasnom pozicijom. Dok je liberalizam dominantna lozojska osnova za uspostavljanje koncepta ljudskih prava na Zapadu, marksizam je uspio pruiti osnovni teorijski izazov liberalnom konceptu prava. Sam Marx nije nikada napisao razvijenu teoriju ljudskih prava, ali je ipak mogue razviti marksistiki prilaz ovoj temi. Njegov rad i kritika prolih socijalno-politikih sistema, posebice kapitalizma za koji je ustvrdio da je posljednji antagonistiki sistem, slue kao osnovica nekim autorima na ljevici za razvitak sopstvenog koncepta ljudskih prava i sloboda. Jedino u djelu o idovskom pitanju Marx se donekle koncentrirao na samu temu ljudskih prava. Dva su glavna pogleda na njegovu lozoju: jedni tvrde da nikada nije pisao o toj temi, dok oni na suprotnoj strani proglaavaju njegov doprinos fundamentalnim. ak je mogue nai i argumente njegovoj opoziciji, fundamentalnoj tavie, ljudskim pravima uope. U idealnom drutvu, slijedei Marxa, ovjek i drutvo u istoj su korelaciji kao i graanin i drava. Francuska revolucija je prevashodno buroaska i politika, te e biti slijeena univerzalnom i socijalnom revolucijom. Iako su ova predvianja bila vrlo smiona za devetnaesto stoljee, pomakom vremena,
45

usprkos brojnim potvrdama njegovih stavova, vrijeme protie a nema nove globalne i prevashodno socijalne revolucije koja bi nastavila osnovne misli od prije vie od dva stoljea. iva diskusija, meutim, i dalje je prisutna meu lozoma i analitiarima prava, iako je, ini se, prola sopstvenu kulminaciju koja se desila tijekom Hladnog rata. Marx je pokuavao svojim djelom rijeiti problem otuenja ovjeka od samog sebe u pravednom drutvu i rjeenje je naao u aboliciji imovine. Osnova kapitalistikog sistema je tako i osnova rjeenja problema otuenja. Sam kapitalizam je opisan kao posljednji antagonistiki sistem u ljudskom razvitku koji bi rjeenjem otuenja i sam neminovno okonao postojanje. Druga vrsta problema kapitalistikog sistema je u neophodnosti irenja trita, to se dokazalo kao potpuno relevantno tijekom skoro dva stoljea od ove analize. Religiju je vidio kao opijum za narod, koju je kreirao ovjek za svrhu otuenja ovjeka. Cjelokupnu ljudsku povijest vidio je kao jednu klasnu borbu. Ove osnovne misli, koje ni blizu ne opisuju njegovo uenje, daju mogunost letiminog uvida u socijalistika stanovita s ljudskim pravima u vezi. Znaaj Marxa potvren je koncem dvadesetog stoljea kada je u raznim izborima za linost milenijuma, Marx vrlo visoko pozicioniran. U izboru koji [57] je organizirao BBC, Marx je proglaen za najveeg lozofa. Njemaki izbor za najznaajniju linost u povijesti naroda, Marx je zavrio na treem [58] mjestu, iza Konrada Adenuauera i Martina Luthera. Njegov znaaj sigurno [59] je jedan od najveih u modernom dobu. Osnova liberalne misli moe se datirati takoer u devetnaesto stoljee, kada je John Stuart Mill predstavio sopstvene vizije koje su sve vie postajale prihvaene u nekim modernim drutvima. On se zalagao za slobodu individue od reakcionarnih snaga drave koja posjeduje sve oblike represije. Drutvo treba teiti ka individualizmu, dok poboljanjem lanova cijelo drutvo se poboljava. Neke od njegovih ideja prilino su interesantne iako nigdje nisu zastupljene u praksi u svijetu. Pravo glasa je pluralno, to znai da obrazovaniji imaju vie glasova nego obini, nenadareni puk. Pasivno pravo glasa je ogranieno samo na obrazovane i mudre. Ovakvim stavovima Mill donekle podsjea na Platonovo zalaganje za aristokracijom te Burkeovo vienje dravnog ureenja, ali liberalna misao tu ne ukljuuje i imovinske uvjete, to ovoj ideji daje jednu sasvim novu konotaciju. Za promiljanje moguih problema u razvitku demokratskih drutava John Stuart Mill je znaajan jer je jasno ukazao na mogunost masovne tiranije, to je bio sluaj u nekim modernim drutvima.

46

Poglavlje III

Ljudska prava u XIX stoljeu

Za razvitak misli o ljudskim pravima, suosjeaju meu ljudima i solidarnosti, bitno je devetnaesto stoljee, koje je osim spomenutih dogaaja donijelo i niz ratova i buna, promjena u meunarodnom i nacionalnim ekonomskim porecima te bilo vrlo burno u pogledu razvitka lozofske misli. Kodikacija ratovanja, uvoenje cijelog niza pravila, osnivanje nekih meunarodnih organizacija s ciljem poboljanja uvjeta onih koji su ukljueni u rat bit e pojanjeni detaljno neto kasnije. Nadovezujui se na prethodno analizirane dogaaje neophodno je bilo osvrnuti se i na vodee lozojske pravce i misli tog doba. Ti pogledi i ogledi, nisu konani, naravno, ali pruaju osnovni uvid u raspoloenje tog doba. To je dakle bilo stanje vodeih drutava sredinom devetnaestog stoljea. S ovim su usko povezani koniktni ekonomski interesi i imperijalna ideologija, koji e zajedno doprinijeti nizu ratova tijekom druge polovice devetnaestog stoljea, te ona dva velika iz dvadesetog. Meutim, Beki je kongres za tekovinu imao doba od nekoliko desetljea bez znaajnijeg ratnog sukoba u Europi. Na britanskom otoku deavali su se socijalni pokreti, chartisam je bio najznaajniji, koji su prisilili plemiku elitu na neke ustupke, poput proirenja prava glasa, odustajanja od nekih poreskih namjera kojim bi se ugrozila rastua buroasko-trgovaka drutvena grupacija, ali sve je to bilo nedovoljno za izjednaavanje poloaja u drutvu barem muke populacije. Imetak je jo uvijek bio razdjelnica izmeu prava glasa i nedostatka istog. Ove promjene su ipak bile dovoljne da suzbiju nezadovoljstvo masa, pa 1848. godine ovo drutvo nije svjedoilo nacionalno-klasnoromantiarskim previranjim poput veine europskih drutava. Sredina devetnaestog stoljea, te period do Prvog svjetskog rata mogu se opisati kao doba imperija. Erik Hobsbawm ak je tako naslovio jedno svoje [60] djelo. Njegovo poimanje ove ere neto ju je skratilo i poetak je vidio u 1875. godini, a period izmeu 1848. i 1875. godine oznaio je kao
47

Eru kapitala. Karakterizacija ova dva perioda koja su nadovezala se na period velikih nacionalno-romantiarskih revolucija 1848. godine moe ukratko najblie odrediti znaajke druge polovice devetnaestog stoljea. Veliki ekonomski razvitak, te imperijalni geopolitiki interesi uz krhka saveznitva s novoformiranim nacijama ili onima tek u formiranju karakteriziraju velike dogaaje iz povijesti imperija ovog doba. Rairena upotreba parnih maina donijela je industrijsku revoluciju, ali novi izumi nisu se zaustavili, pa je uspjeno uvoenje parne lokomotive u promet donijelo nove prednosti Engleskoj, iako se irenje eljeznice nastavilo i na kontinentu. Razvitak novih izuma, pored rasta pismenosti meu pukom, utjecao je da nezadovoljni narodi u periodu izmeu Bekog kongresa i sredine stoljea bolje se organiziraju, da njihove elite nau brzi put do masa koje su im bile neophodne za podrku i da inicirani prvim pobunama na Siciliji, te potom znaajnijeg revolta u Francuskoj, krenu u nove pokuaje osloboenja od starog, konzervativnog ureenja 1848. godine. U Francuskoj je 1830. prethodno dolo do ulinih nemira tijekom kojih je, primjerice, nastala uvena slika Liberty, kojom je Eugen Delacroix ovjekovjeio uline borbe tijekom tih nereda, a ne 1848. kako se esto pogreno shvata ovo remek djelo. Jedan kralj je ustupio mjesto drugom koji je mudrije vladao ali nije donio znaajnije promjene, pa je dolo do ponovljene pobune sredinom stoljea. Zapravo, znaajnija je ova pobuna po Belgiju, gdje se ustanak desio iste godine, ali poslije promjena u Francuskoj. Tim dogaajima je Belgija ostvarila neovisnost kojoj je znaajno doprinijela francuska blagonaklonost ka novoj dravi koja bi bila upitna pod starim reimom. Opem utisku o tom dobu moe doprinijeti status nekih umjetnika koji su postali, ili sopstvenim izborom ili izborom naroda, simboli nacionalnih buenja poput Frederica Chopina za Poljake, Ferenza Lizsta za Maare, kojeg veina svijeta poznaje po germaniziranom imenu Franz, ili pak Verdija za pokret talijanskog ujedinjenja. Prezime Giuseppea Verdija zgodno je posluilo i zbog mogunosti tumaenja kao akronim poruke: Viva Vittorio Emanuele Re DItalia (ivio Vittorio Emanuele Kralj Italije), pa je njegovo prezime krasilo brojne grate u Trstu i drugim talijanskim gradovima pod austrijskom [62] upravom. Osim umjetnika na strani pobunjenih naroda, postojali su i znaajni umjetnici s podrkom postojeem poretku. Jedan od njih je bio Johann Strauss Mlai, to je skladao uveni Radetzky mar koji je, zbog glazbene kvalitete,
48

[61]

jedna od najprepoznatljivijih melodija modernog doba. Mar je nazvan u slavu velikog austrijskog vojskovoe i postao je hit. Neto slabije je proao mar skladan u slavu drugog velikog vojskovoe, Bana Jelaia, te je danas gotovo zaboravljen i slui jedino kao kuriozitetno podsjeanje na kojoj je strani hrvatski ban bio tijekom revolucionarnih dogaaja 1848. godine. Maari, Nijemci, Talijani, Poljaci i brojni manje brojni narodi izrazitije su iskazali svoja htijenja, ali su svi ti pokreti suzbijeni silom i, kratkorono gledano, bili neuspjeni. Ipak, ovi dogaaji predskazali su kraj poretka u Europi koji je dogovoren tijekom Bekog kongresa i kojim je uspostavljena stabilnost tijekom prve polovice devetnaestog stoljea. Buenje naroda na Siciliji nije moglo imati utjecaj na ostatak Europe, ali kada se u Francuskoj digla radikalizirana masa radnika, ideje su se proirile i cijela serija ustanaka u raznim zemljama izbila je tijekom 1848. godine. Micheline Ishay u svojem djelu navodi opis jednog povjesniara da se nikada nee desiti nita blie [63] svjetskoj revoluciji. Osim oblika socijalnog bunta, revolucije 1848. godine bile su i nacionalistike, ali je ultimativno i jedan i drugi oblik ovih borbi bio neuspjean. Potrebno je naglasiti da nije cijeli kontinent bio obuhvaen na isti nain, ali zbivanja su imala nekog odraza u gotovo svim drutvima. Donekle je mogue zbivanja u Irskoj oznaiti kao izuzetak zbog poznate epidemije gladi, uvenoj Potato Famine koja se deavala u isto doba. Neki Irci ak naglaavaju taj sluaj kao prvi akt genocida u novijoj povijesti. Tone brojke nikada nisu utvrene, ali je sigurno da je vie od petsto tisua ljudi umrlo od gladi koja je bila posljedica bolesti krumpira, tada osnovnog prehrambenog izvora u tadanjoj Irskoj. Slian broj Iraca se iselio u prekomorske zemlje zbog istih razloga. Ovu prirodnu nepogodu, meutim, neki su vidjeli kao posljedicu politike britanske vlade prema Irskoj, te su tu nali utemeljenje tvrdnjama o navodnom genocidu. Ovako utemeljene tvrdnje pojaane su neprimjerenom reakcijom vlade u Londonu po izbijanju rairene izgladnjelosti stanovnitva. Zanimljivo je da kao jedan od odgovornih britanskih politiara za neadekvatno postupanje vlade spominje se John Russel, iji je unuk Bertrand Russel u dvadesetom stoljeu bio jedan od voa antiatomskih protesta i osniva Suda pravde. Po uspjenom suzbijanju revolucionarnih pokuaja, europske elite okrenule su se jedna prema drugoj, te nije dugo trebalo ekati na izbijanje ozbiljnijeg sukoba na kontinentu. Suprotstavljenost individualnih imperijalnih interesa poela je bitno mijenjati saveznitva u Europi, te je tako zbog meusobno vrlo razliitih interesa ali jednog zajednikog, a to je
49

bilo oponiranje carskoj Rusiji, Francuska zajedno s Britanijom poslala svoje vojne i mornarike snage u pomo turskoj imperijalnoj armiji i mornarici poslije tekog poraza otomanskih brodova u sukobu s carskom mornaricom [64] Rusije. Naime, tijekom devetnaestog stoljea velike promjene deavale su se u industrijskom razvitku iza ega su esto stajala nova otkria, ali i znaajna socijalna pomjeranja u veini drutava tog doba. Naravno da su sve tri pojave uzajamno utjecale na razvitak ostalih i njihova interakcija je vrlo vidljiva upravo na primjeru Krimskog rata. Kmetstvo kao prevladavajui oblik drutvenih odnosa do devetnaestog stoljea postepeno se ukidalo tijekom 1800-ih, obino kao posljedica izgubljenih ratova ili znaajnih socijalnih nemira. Na ishod ratova esto su utjecala nova oruja, sve kvalitetnije puke i topovi, izum i upotreba strojnice, izumljene 1861. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama, koja je potpuno izmijenila taktiku ratovanja. irenje pismenosti stanovnitva imalo je za posljedicu jaanje nacionalne svijesti kod stanovnitva to je, opet, esto vodilo ka novim sukobima. Mogue je sada ii jo korak dalje pa za zaetak irenja pismenosti odrediti izum tiskarskog stroja i na tom primjeru pojasniti progres u nekim europskim imperijama koje su prihvatile novu tehnologiju za razliku od Otomanske imperije, gdje je prvo odobrenje za tiskaru dato armenskim izdavaima, dok je otomanska elita za sebe zadrala vjerojatno najljepu i najrazvijeniju kaligraju tog doba, te tako ostavila knjige tee dostupnima narodnim masama i sprijeila mogunost breg razvitka drutva. Uglavnom, sredinom stoljea, kada se kriza odnosa izmeu Turske i Rusije pribliavala vrhuncu, obje imperije imale su velike socijalne probleme, kmetstvo kao osnovicu drutvenih odnosa unutar carevina, te vrlo nezadovoljno stanovnitvo multietnikih drava. Veina stanovnika bila je jo uvijek nepismena, ali nacionalni romantizam iz ostatka Europe zahvatio je i neke pokrete unutar ove dvije imperije. Na geopolitikom planu, sagledavajui veliku i dugotrajnu krizu Otomanske imperije, tenje Rusije da se proiri prema jugu, zavlada nekim toplim morem, te, po mogunosti, Bosforskim tjesnacem, postajale su sve jae. Austro-Ugarska, kao imperijalna sila koja je bila najblia i jednim dijelom graniila s ove dvije antagonistike tvorevine, imala je sopstvene interese i u ovom sukobu, te je svakako gledala na mogunost irenja sopstvenog utjecaja ali takoer i granica imperije, to e se i desiti 1878. godine na Berlinskom kongresu.

50

Francuska, uz sve sopstvene unutarnje potrese, zadrala je imperijalne interese i pokuala se okoristiti sopstvenim statusom u Istanbulu, gdje je etvrt Galata bila dominantno francuska (uz znaajan utjecaj Venecije), a njeni [65] ambasadori su imali specijalni status u glavnom gradu Turske. Trgovake i druge veze bile su rijetko uznemiravane ve stoljeima, pa je samim time, usprkos povremenim povijesnim saveznitvima s Rusijom, te katastrofalnom Napoleonovom avanturom s poetka stoljea, izbor Francuske da se ukljui u nadolazei Krimski rat na strani Turske vrlo logian u smislu geopolitikih odnosa devetnaestog stoljea. Britanski kolonijalni interesi u drugim dijelovima svijeta, prvenstveno u kolonijalnoj Indiji, odreivali su umnogome i njihovu politiku prema Otomanskoj imperiji. Pitanje islama i odnosa prema njemu bilo je na umu londonskih dravnika i sredinom devetnaestog stoljea. Kako ne bi uznemirili svoje muslimanske kolonijalne subjekte u dalekoj Indiji, Britanci su esto priklanjali se savezima ili odlukama u korist Turske, koju su vidjeli kao jedinu muslimansku imperiju, bez obzira na raznovrsnost pokorenih naroda unutar tog carstva. Ovaj put, smjernica da se ne uznemiravaju muslimani poklopila se s interesom da se sprijei irenje Rusije i njenog utjecaja. Rusija je do sredine devetnaestog stoljea uspjela izgraditi monu mornaricu, najmnogoljudniju i drugu, odmah iza britanske, po broju brodova. Tako su vjeni povijesni rivali, Francuska i Britanija zavrile zajedno u obrani bolesnika s Bosfora. Na istoj strani su se tako nale tri imperijalne sile: Britanci, Francuzi te Turci, kao i jedinice Kraljevstva Sardinije, iji su sljedbenici bili na putu piemontskog ujedinjenja cijele Italije. Sam Krimski rat trajao je od 1854. do 1856 godine, iako je ruskoturski sukob bio neto dui. Ratu je prethodilo rusko okupiranje dunavskih kneevina, Vlahije i Moldavije, to je bilo izravni povod za ukljuenje europskih sila na strani Turske. Meutim, uzroci rata bili su religijske i geopolitike prirode i zbog njih su saveznike trupe izvrile invaziju krimskog poluotoka s namjerom da zauzmu luku Sevastopolj, koja je bila glavna crnomorska luka carske Rusije. Ove ratove karakteriziralo je nekoliko uvenih bitki u povijesti ratovanja, poput Bitke za Balaklavu, potom one kod Alme i Inkermana. Stradanja na obje strane bila su velika, ak i prije samih bitaka. Religija je igrala bitnu ulogu, jer suprotstavljeni su bili interesi raznih kranskih sila, katolikih kroz Francusku, pravoslavnih kroz ulogu Rusije, te protestantskih, odnosno anglikanskih u ulozi Britanije, a svi oni unutar muslimanske imperije u ijem sastavu je ve stoljeima bila Sveta zemlja.
51

Ova injenica vrlo je bitna za cijeli koncept ljudskih prava, jer kao to je na poetku ovog rada reeno, same osnove ljudskih prava jednim dijelom poivaju na religijskim osnovicama koje se mogu nai u svim dominantnim vjerama svijeta. Ipak, iste te religije istovremeno uzrokuju i velike ljudske potrese i stradanja, kako danas tako, i kroz cijelu ljudsku povijest. Primjer Svete zemlje najoitiji je u ovom sagledavanju, jer nikada nije bio mirni period, da razne vjerske zajednice nisu pokuavale ustanoviti potpunu kontrolu nad ovim podrujem, ili zatiti sopstvene istovjernike pred naletima inovjernika. Geopolitika i ekonomija su esto bile iza ovih proklamacija o zatiti istovjernika, jer tako je najlake bilo mobilizirati podrku unutar sopstvene zajednice za vojne akcije. Sve ovo govori o ljudskoj strasti kada je u pitanju religiozni odnos i o dvostranoj ulozi religije po pitanju ljudskih prava. Onaj pozitivni utjecaj obraen je na poetku rada, dok e ovaj drugi, negativni utjecaj, esto biti spominjan i analiziran. Uzroci Krimskog rata samo su jedan od takvih primjera. Pripremajui se na turskoj teritoriji za bitke na Krimu, francuske i britanske trupe pogodila je epidemija kolere te niz bolesti i nepogoda, pa su nove trupe morale biti poslane kao nadomjestak. Nedostatak kompetentnosti vojskovoa ostao je povijesno zapamen, ne zbog toga to se takvo to desilo prvi put, ve zbog pogodnosti novih izuma, poput telegrafa i breg transporta, to parnim brodom, to eljeznicom, te su i izvjetaj s fronta stizali do domae javnosti u Londonu i Parizu znatno bre nego ranije. Mogue je ak i odrediti ovaj rat kao prvi koji su pratili ratni izvjetai u njihovom modernom smislu rijei. Naime, tijekom prijanjih ratova izvjetaji su, zapravo, bili pisani u glavnim gradovima imperijalnih sila, poto je jedini vid komunikacije bio u vojnim rukama i nije imalo previe smisla slati izvjetae u udaljene dijelove svijeta. Sada, prvi put, bilo je znatno tee utjecati na njihovo pisanje kao nekada kada su generali i politiari sjedili u [66] istom gradu kao i vodei urednici i vlasnici listova. Njihovi izvjetaji imali su veliki odjek kod stanovnitva; nezadovoljstvo je raslo, a neki karizmatini ljudi i ene pokuali su neto uiniti za armiju ranjenih i bolesnih o kojima se malo tko, vrlo esto nestruno, brinuo. Florence Nightingale tako je napravila ime i stvorila zaetak organizirane skrbi za ranjene u vojnim koniktima. Njenih trideset osam bolniarki umnogome je olakalo muke tisuama ranjenih u ovom ratu te iskusilo neke nove tehnike lijeenja i pruanja pomoi u ambulantnim kolima. Slinu ulogu, samo na ruskoj strani, imala je Elena Pavlovna o kojoj je manje poznato u literaturi,
52

to donekle govori i o anglocentrinosti povijesti. Primjer Mary Seacole potvruje jednu drugu predrasudu, onu o rasizmu, jer ova portvovna bolniarka takoer je esto izostavljena u spominjanju Krimskog rata, iako je njen doprinos mogue mjerljiv s onim Florence Nightingale. Mary Seacole roena je na Jamajci i bila je crna. Ovaj rat, osim ve navedenih novotvorina i modernizacije, donio je jo jednu novinu u masovnu upotrebu. Naime, britanski i francuski vojnici tijekom ovog rata nauili su od svojih turskih saveznika kako motati duhan u novinski papir i tako rolati cigarete. Ovo je takoer bio veliki tehnoloki napredak, neka vrsta demokratizacije konzumiranja duhana u usporedbi s rolanjem listova duhana, njegovog pomodnog mrkanja u ranijim periodima te vakanja, koje je donekle jo opstalo u tadanjoj upotrebi. Bitnije konzekvence Krimskog rata utjecale su na razvitak javne svijesti o potrebi ureenja naina ratovanja i skrbi za ugroene ratom. O ratnom izvjetavanju i utjecajima na ljudska prava bit e detaljno govoreno u dijelu o medijima i ljudskim pravima. U ovom odjeljku analizirat e se stvaranje ideje o Crvenom kriu i humanom postupanju tijekom ratova. Poto je vei broj imperijalnih sila bio ukljuen u Krimski rat, vei dio europskog stanovnitva formirao je svijest o tom ratu, njegovom skandaloznom voenju, te posljedicama po uesnike u ratu i pokuaje njihovog adekvatnijeg zbrinjavanja. Politiki gledano, velike reforme uslijedile su i u Turskoj i u Rusiji kao posljedice ove vojne kampanje. Dugoronije gledano, obje tvorevine e prestati egzistirati ezdesetak godina kasnije, dok, kratkoronije gledano, bitne socijalne promjene zapoele su po svretku rata. Ukidanje kmetstva bila je samo jedna od reformi u Rusiji, dok je poboljanje poloaja seljaka i nemuslimanskog ivlja u Otomanskoj imperiji bilo posljedica pokuaja tamonjih reformi. Ljudi su, dakle, postali izjednaeniji iako su velike razlike unutar drutava opstale. Naredni veliki rat u Europi, onaj izmeu Francuske, ponovno uz talijansko saveznitvo u obliku sila Kraljevine Sardinije i Piedmonta, i Austro-Ugarske Monarhije donio je veliku bitku kod Solferina u dananjoj sjevernoj Italiji, koja je bila od presudnog znaaja za formiranje Meunarodnog odbora Crvenog kria. Naime, svijest kod jednog dijela stanovnitva u Europi ve je bila formirana sredinom stoljea kao posljedica izvjetavanja o posljedicama Krimskog rata. Nekoliko godina kasnije dolo je do novog rata, ovaj puta u srcu Europe a jedna posebna bitka, ona kod Solferina koja je bila najvea u Europi jo od doba Napoleona Bonapartea i Bitke kod Leipziga 1813. godine, svojim posljedicama inspirirala je ideju
53

o formiranju meunarodne organizacije koja bi pokuala olakati muke onima koji su ugroeni vojnim djelovanjem. U samu bitku ukljuen je bio podjednak broj vojnika, to je dovelo do ukupne brojke od gotovo dvjesto pedeset tisua. Austrijanci su izgubili etrnaest tisua ljudi (ubijenih i ranjenih), dok je vie od osam tisua zarobljeno [67] ili nestalo. Na drugoj strani ubijeno je ili ranjeno petnaest tisua, dok je [68] dvije tisue zarobljeno ili nestalo. Problem je nastao u nemogunosti skrbi za ranjene i zarobljene, te okrutnoj praksi bajonetiranja ranjenih na bojnom polju. Selo Solferino bilo je premalo za pruanje utoita tako velikoj armiji ranjenih. U susjednom selu Castiglione lokalni ljudi pokuali su pomoi tisuama ranjenih. Svemu je svjedoio i pokuao pomoi Henri Dunant, vicarski industrijalac koji je zgroen prizorom odluio neto dugoronije uiniti. Tako je stvorena ideja o formiranju meunarodne organizacije [69] Crvenog kria, koji se prvi put sastao 1863. godine u Genvei. Dunant je prethodno objavio knjigu o ovoj uvenoj bici i njenim posljedicama, koja je prevedena na mnoge jezike i bila svojevrsni bestseller [70] tog doba. Ona je svakako utjecala umnogome na formiranje nove organizacije. Sam Meunarodni odbor Crvenog kria nastao je na osnovici dualnog lanstva, prihvatajui vladine delegacije, ali takoer i one nevladine kao i individue. Za zastavu je izabrana verzija suprotna vicarskoj zastavi, kao i za kasniju slubenu oznaku na ratitima. Ono to je bitno napomenuti je da ime i simbol nemaju izravnu vjersku konotaciju i da kasniji izum Crvenog polumjeseca ima naravno veze s islamom, ali manje izravne nego to se danas esto smatra. Posljednje odluke ICRC (Meunarodni odbor Crvenog kria) s kraja 2005. godine uvode jo jednu oznaku, crveni kristal, kako bi se pokuala u potpunosti izbjei konfuzija koja povremeno dolazi do izraaja u nekim sukobima u svijetu. Na taj nain potpuno bi se onemoguila bilo [71] kakva vjerska konotacija. Podrijetlo Crvenog polumjeseca zanimljivo je upravo zbog objanjenja kolika je veza znakova ove humanitarne meunarodne organizacije i religije. Tijekom novog rata izmeu Rusije i Turske, 1876-1878, poslije kojeg je uslijedio Berlinski kongres, turske vlasti su u konsultaciji s Genveskim odborom odluile upotrebljavati crveni polumjesec zbog straha da bi njihovi vojnici vidjevi crveni kri stekli pogrean dojam, poto su bili u ratu s kranskom carevinom Rusijom. Sama Rusija nije imala nikakvih primjedbi na novi amblem i trupe su ga jednako potivale kao i crveni kri. Od tada do danas u upotrebi su dvojni simboli i veina zemalja s veinskim muslimanskim stanovnitvom koristi crveni polumjesec.
54

Sami simboli ove organizacije, iako nisu imali originalnu namjenu da izraavaju vjersku pripadnost, esto su smatrani takvim. Pored prie o nastanku crvenog polumjeseca, potvrda o takvom poimanju dolazi iz niza zemalja. U Izraelu djeluje Magen David Adom, Crvena Davidova zvijezda, organizacija koja nije primljena u ICRC upravo zbog odbijanja da se slui jednim od meunarodnih amblema. Izrael, meutim, nije i jedina takva drava. Amblem s crvenim lavom i suncem u upotrebi je bio iskljuivo u Iranu izmeu 1929. godine, kada je slubeno odobren zajedno s crvenim polumjesecom, i 1980. godine, kada su iranske vlasti odluile se za crveni polumjesec, pri tome zadravajui sebi iskljuivo pravo za dalje koritenje na domaoj teritoriji starog amblema s crvenim lavom i suncem. Vrlo malo je nedostajalo da i izraelska organizacija bude primljena po istom principu u ICRC 1949. godine, ali je na glasovanju tijesno izgubila. Uvoenjem Treeg dodatnog protokola enevskim konvencijama, koji daje mogunost treeg amblema, crvenog kristala, otvara se bolja prilika za ukljuenje i izraelske organizacije u meunarodnu obitelj. Sovjetski Savez je za vrijeme svog trajanja koristio amblem koji je bio kombinacija crvenog kria i polumjeseca. Kazahstan i Eritreja pokuavaju tijekom posljednje decenije uvesti simbole slinih kombinacija, ali je za bilo kakvu promjenu ili primjenu novog amblema potrebna suglasnost konferencije ICRC. Pitanje simbola nije nimalo bezazleno, to se vidi iz svih pomenutih primjera. Tijekom 1920-ih i 1930-ih u Kini je djelovalo Drutvo crvene svastike (Red Swastika Society) iji je rad bio donekle slian Crvenom kriu i Crvenom polumjesecu. Meutim konotacije koje simbol svastike dobiva s nacistikom Njemakom daje, posebice na Zapadu, sasvim drugaiji uvid u upotrebu ovog simbola. On je povijesno vrlo rairen u Aziji kao simbol ije je podrijetlo u hinduizmu i budizmu, te potom i taoizmu i jo nekim religijama. Indija je pokuala da 1977. godine uvede simbol crvene svastike kao amblem za Crveni kri/polumjesec. ri Lanka, odnosno Cejlon, imao je slinu inicijativu 1957. godine, ali oba su pokuaja ostala neuspjena. Koncem 2005. godine odrana je konferencija ICRC-a na kojoj je usvojen amblem treeg protokola, kako je slubeno opisan crveni kristal koji je tako postao ravnopravan simbol crvenom kriu i polumjesecu. Na taj nain bi se ove povijesne diskusije i nesuglasice oko religijskih simbola u upotrebi organizacija crvenog kria ili polumjeseca mogle ugasiti ili barem smanjiti njihov broj. Na konferenciji, 7. prosinca 2005. godine, devedeset osam delegacija glasovalo je za novi symbol ICRC-a, 27 je [72] bilo protiv dok je deset delegacija uzdralo svoj glas.
55

Sam rad Crvenog kria ubrzo po osnivanju dobio je priliku za prvu kunju. Rat izmeu Danske i Pruske tijekom 1864. godine bio je prvi kojim su se promatrai Crvenog kria pozabavili, iako je njihov utjecaj bio potpuno minoran. Austrijsko-pruski rat iz 1866. te francusko-pruski iz 1870-1871. godine, ratovi su kojima su prisustvovali i izaslanici Crvenog kria. Postepeno je sama organizacija postajala sve organiziranija i samim time i njena uloga u koniktima zapaenija. Konvencija o pomoi ranjenim u koniktu (Convention for the Amelioration of the Condition of the Wounded in Armies in the Field) usvojena je u Genvei 22. kolovoza 1864. na osnovu koje se osnovna i prvobitna uloga Crvenog kria uspostavila kao i osnovica za meunarodno [73] humanitarno pravo. Mnogi obiaji ratovanja datiraju daleko u povijest ljudskih zajednica. Potivanja digniteta poraenih, poseban odnos prema enama i djeci, nain upotrebe vojnih taktika i oruja razvijali su se tijekom milenija i uli u obiajno pravo ratovanja koje je takoer osnovica za meunarodno humanitarno pravo, pored usvojenih konvencija i zakona. Mogue je pronai osnovice ramiljanja o obiajnom pravu ratovanja i opravdanom ratu u mnogim religijskim spisima to, ini se ipak, nije prva pomisao vojskovoama i vojnicima tijekom ratova. Teoretski gledano, moe se ustanoviti ova povezanost, ali mnogo je sigurnije datirati je s nekim velikim misliocima poput Sun Tzua u Kini tijekom etvrtog stoljea prije Krista, potom Huga Grotiusa u sedamnaestom stoljeu te Alberica Gentitija tijekom esnaestog stoljea, koji su moda na poetku cijelog niza teoretiara ovog problema koji je i danas, moda vie no ikada, u javnoj diskusiji. Od suvremenih teoretiara i praktiara britanski pravnik Geoffrey Robertson jedan je od najistaknutijih. O samoj opravdanosti oruane humanitarne intervencije u suvremeno doba vie e se analizirati neto kasnije. Sagledavajui samo podrijetlo humanitarne intervencije te stavova o ovoj praksi, Gentiti je smatrao intervenciju opravdanom zbog razloga humanosti proistekle iz common law. Hugo Grotius bio je neto precizniji, opravdavajui rat ukoliko je tiraninova praksa pogubna po subjekte. Dva su osnovna principa razmatranja opravdanog rata i njegovog moralnog voenja: jus ad bellum i jus in bello. Stvar je tumaenja ovih principa, to esto komplicira cjelokupnu diskusiju i karakterizaciju ratova i njegovih uesnika. ak i sami termini donekle su kontroverzni poto forma navodi na pomisao datiranja u rimsko doba zbog latinskog jezika. Ova dva termina nisu bila poznata do poetka dvadesetog stoljea i formiranja Lige
56

naroda, ali i poslije toga nisu bila u masovnijoj upotrebi do druge polovice dvadesetog stoljea. Ope govorei, rat je opravdan ukoliko je voen zbog obrane, povrata imovine ili dugova, te kao kazna. Zakonit je, slijedei ovu teoriju, ukoliko je opravdan. Obveze uesnika u ratu su razliite, ne postoji opi jus in bello. Uesnici bez opravdanog uzroka za uee u ratu nemaju osnovicu iz koje bi crpili svoja prava. Konzekventno se pravno ne moe ograniiti niti njihovo ponaanje to ini jedan od gotovo vjeitih argumenata i problema s kojima se susree meunarodno humanitarno pravo. Svaka diskusija ovih termina je suena i specijalistika, pa je stoga najbitnije za ovaj stadij odrediti samo znaenje ovih termina. Jus ad bellum razmatra uvjete pod kojima se moe poeti rat ili upotrijebiti sila uope. Jus in bello odreuje ponaanje uesnika u ratu te, u irem smislu, odreuje prava i obveze neutralnih strana. Za prve pokuaje kodiciranja rata i uobliavanje ratnog prava, neophodno je osvrnuti se na Ameriki graanski rat izmeu 1861. i 1865. godine. Sjeverne lanice unije uspjeno su okonale rat protiv konfederativnih strana Juga u ratu koji se esto uprouje kao borba povodom ukidanja ropstva. Mada ovakva formulacija nije zapravo precizna i tana, tijekom samog rata pitanje ropstva postalo je primarno i pobjeda Sjevera donijela je ukidanje ropstva u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Uvod u rat je bio bitno razliit razvitak gospodarstva na sjeveru i jugu, industrijske drave titile su svoje proizvode, dok su agrarne eljele jeftinije proizvode iz uvoza. Razlikovali su se i proizvodni odnosi, pa je tako plaena radnika klasa nosila proces na sjeveru, dok je jug poivao na radu robova. Iz ovih razlika proistekla je i borba za prava na rasnu jednakost koja je samo djelimice ostvarena pobjedom Sjevera, jer jo stotinjak godina ostat e na snazi i rasni zakoni o segregaciji u brojnim dravama Juga, kao i rasni pristup birakim i drugim pravima graana. Iz kuta meunarodnog humanitarnog prava i prakse, te obiaja ratovanja, ovaj sukob je znaajan zbog prvog pokuaja kodiciranja pravila koje je uinio Francis Lieber. Ova kompilacija obiaja, obveza i prava, prozvana Lieber Code bila je tek poetni stadij, pozivajui se na moralnost ak i u doba ratnih sukoba, zatitu civilnog stanovnitva, ukoliko se ne suprotstavlja okupirajuoj vojsci i sline, tada revolucionarne, odredbe koje danas zvue kao jedva vrijedne spominjanja. Tijekom ameriko-lipinskog rata na prekretnici stoljea, ovaj kod e biti primjenjivan u praksi te posluiti i kao obrana od optubi o poinjenim ratnim zloinima. Istovremeno s promjenama u meunarodnim odnosima, na paneuropskom planu dolo je do razvitka nove ideologije. Socijalistika
57

misao postala je uoblienija djelima Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Njihov utjecaj postajao je sve jai, pogotovu po osnivanju Prve internacionale 1864. godine, kada je jedan od najznaajnijih ciljeva bio proklamirani zahtjev za osmosatno radno vrijeme. Naravno da su socijalna pravda i svjetska socijalistika revolucija bile odluke od veeg znaaja za samu organizaciju. Meutim, ako se pogleda utjecaj koji je Prva internacionala uspjela ostvariti u drutvima svijeta, onda je zatita prava radnika jedna od glavnih znaajki. Kada su radnici i dio graana Pariza ustali protiv buroaske vlasti 1871. godine i osnovali Pariku komunu, oni su, barem kratkotrajno, pretvorili neke od socijalistikih ideja u stvarnost. Ova komuna zapravo je bila ivi eksperiment primjene u praksi socijalistikih ideja, jasno iskazanih u Komunistikom manifestu koji je bio objavljen 1848. godine. Parika komuna je nastala kao odgovor radnitva i dijela graanstva Pariza na rat koji je Francuska zapoela protiv Pruske, odnosno Njemake. Vojni porazi, u koje spada i viemjesena njemaka opsada Pariza, radikalizirali su stanovnitvo koje je ustanovilo sopstveni sistem vlasti i zbacilo vlast zvaninih institucija. Odmah po uspostavi revolucionarne vlasti, organizirani su izbori Vijea komune, iji su lanovi bili delegati, a ne predstavnici, te ih je zbog toga bilo jednostavno opozvati ukoliko je postojalo nezadovoljstvo delegatskim radom. Ovo tijelo donijelo je brojne revolucionarne odluke, poput odvajanja crkve od drave, davanje prava glasa enama, nevjenani partneri i djeca poginulih branitelja grada izjednaeni su u mirovinskim pravima s onima iji je odnos bio ozakonjen, te niz drugih odluka koje uglavnom nisu stigle zaivjeti zbog kratkotrajnosti komune. Povijesno gledanje na ove dogaaje se razlikuje shodno politikim inkliniranjima. Bez obzira na raznolike stavove, injenica je da ova kratkotrajna i gotovo eksperimentalna zajednica u praksi je pokazala neke novine u organizaciji uprave drutva. O rezultatima se raspravlja jo od pada Komune. Jugoslavija, njen delegatski sistem i sistem samoupravljanja donekle su primjer ponavljanja povijesti u neto organiziranijoj formi i na dui vremenski rok. Ovaj eksperiment pobudio je panju u svijetu i ostavio znatan broj vidno razoaranih analitiara po svojoj propasti. Donekle slina je situacija bila i na kraju Parike komune. Zatita slabijih bila je na umu mnogih autora i politiara u prolosti. Tijekom Bekog kongresa 1815. godine, velike sile izrazile su zabrinutost zbog interetnikih rjeenja u Belgiji, koja jo nije uspostavila neovisnost, i vicarskoj, te uputile zahtjeve za zatitom manjina u ove dvije drave. Tako
58

je sporo ali odluno krenuo put zatite ljudskih prava, kako individualnih, tako i kolektivnih. Njemaki idovi bili su esto predmet meunarodnih politikih razgovora i pregovora, kao i kranske manjine u otomanskoj Turskoj. Francuska, Britanija i Rusija tako su intervenirale u sluaju Grke tijekom procesa njenog osamostoljenja 1827. godine. Problem se esto locirao u Otomanskoj imperiji. Jedan je razlog bila sama struktura ovog drutva koje je bilo podijeljeno na milete, vjerske razrede koji su imali meusobno razliite statuse. Muslimani su bili, dakako, privilegirani, dok su krani esto postajali mete muslimanskog stanovnitva tijekom decenija krize u ovoj imperiji. Na teritoriji Sirije i Libanona u tadanjoj Turskoj, grupe (muslimanskih) Druza ubile su oko est tisua kranskih Maronita, to je ponukalo kranske sile u Europi da poduzmu odlunije korake, to iz suvremene perspektive kada su humanitarne intervencije dio politike svakidanjice ne izgleda tako odluna akcija, ali je kao zaetak prakse bilo od iznimnog znaaja za drugu polovicu devetnaestog stoljea. Rusija, Prusija, Austrija, Francuska i Britanija, uz dozvolu matine imperije Turske, poduzele su ekspediciju radi zatite krana u ovom dijelu Otomanske imperije. Situacija nije bila bolja niti na Balkanu, gdje su sluajevi pokolja krana zabiljeeni u dananjoj Bugarskoj i Bosni i Hercegovini. Turska je ponovno dola pod pritisak vodeih sila u Europi ali je, u ovom sluaju, odbila da se povinuje zahtjevima, te je Rusija objavila jo jedan rat svom rivalu. Balkanska kriza djelimice je rijeena na Berlinskom kongresu 1878. godine. Tijekom Kongresa europske granice su promijenjene, nove drave meunarodno priznate, te je donesen niz interesantnih politikih odluka. Sudbina Turske bila je odreena u smislu da nijedna sila ne moe samostalno odrediti budunost ovog ve oito propalog carstva. Osnovne teme Kongresa bile su vezane za Balkan i propadajuu imperiju. Na koncu, nezadovoljstvo je bilo gotovo univerzalno, jer sam Kongres je sazvan da se preinae rezultati posljednjeg rusko-turskog rata koji je uplaio ostale sile zbog irenja ruskog utjecaja. Meutim, iako su brojne odluke donesene s namjerom da isprave prethodno ugovorena rjeenja, na koncu su, manje ili vie, svi nezadovoljni napustili Berlin. Novonastale zemlje na Balkanu: Srbija, Rumunjska i Crna Gora dobile su meunarodno priznanje te neke teritorijalne nagrade, ali to jo uvijek nije bilo dovoljno njihovim probuenim nacionalnim svijestima. Grka je bila nezadovoljna nemogunou dogovora granice s Turskom, te su ove dvije zemlje koncem stoljea zapoele jo jedan rat koji ponovno nije rijeio ovaj problem. Italija je takoer ostala nezadovoljna dogovorenim
59

zbog sopstvenih aspiracija, koje e doi na vidjelo po okonanju Prvog svjetskog rata. Bosna i Hercegovina, pokazat e se, najproblematinija je teritorija zbog etniko-vjerskih razlika unutar zemlje, te bitno razliitih namjera susjednih zemalja. Prelazak u nadzor Austro-Ugarske, iako pod titularnim posjedom Turske, izazavao je brojne nemire i otpor muslimanskog i pravoslavnog stanovnitva, Bonjaka i Srba. Vladavina KundK monarhije u ovoj zemlji donijet e do tada nevieni ekonomski napredak i reformu drutva, ali i ostaviti nerijeeno etniko pitanje. Od interesa za ovu studiju su rjeenja Berlinskog kongresa o ljudskim pravima. Tako je Turska ponovno kritizirana zbog toleriranja situacija u kojima erkezi i Kurdi ugnjetavaju Armene. Ovakve situacije bile su rairena pojava diljem maloazijske Turske, ali protokom vremena i Armeni u Istanbulu, tadanjem Konstantinopolju, doli su u nezavidan poloaj i osjetili etniku ugnjetenost. Rusija, Britanija i Francuska zahtijevale su zatitu Armena. Osim to se nalazila u grupi koja je zabrinuta za odreena ljudska prava, Rusija je takoer bila svrstana i meu one drave koje su kritizirane zbog odnosa prema nekoj od manjina. U ruskom sluaju razlog je bio tretman idova, ba kao i u rumunjskom, dok je Maarska bila pod paskom kritike zbog svoje politike maarizacije koja se provodila u dananjoj Hrvatskoj, te u podrujima koja su kasnije pripala Maarskoj susjednim zemljama: Slovakoj, Rumunjskoj i Srbiji. Na ovaj nain proistekao je princip humanitarnog prava. Prirodno pravo je iznad nacionalnih zakona, tako da je pravo na ivot, pravo na slobodu i jednaku zatitu iznad nacionalnih suverenih prava neke drave. Otuda i mogunost za meunarodnu intervenciju. Oruana intervencija jo je rijetkost u tom dobu i oblik od kojeg se sve zemlje suzdravaju, ali diplomatska akcija je postala dio meunarodne politike scene. Prelazak iz devetnaestog u dvadeseto stoljee doba je velikih promjena i nada. Promjena od pare i parnih strojeva ka strojevima pokretanim elektrinom strujom donijela je nove mogunosti za razvitak ovjeanstva. Elektrini tramvaji ve su bili u upotrebi u nekim najveim centrima. Avionom se preletio La Manche i svijet je postajao sve manji. Ovo doba dinaminih promjena obiljeili su i veliki znanstvenici, poput Einsteina te Freuda. Brojni su bili znakovi kvalitativnih promjena i ljudi su s promjenom stoljea optimistiki gledali na poetak dvadesetog. Meunarodni ured rada (International Labour Ofce) uspio je izboriti se za neke restrikcije u naraslom kapitalistikom nainu privreivanja. Noni rad postao je zabranjen za ene, kao i rad u tvornicama gdje se radilo s fosforom, poput onih za proizvodnju igica. Meutim, usporedno s
60

izumima koji su donosili progres, pojavljivali su se i novi izumi u polju oruja i ratovanja, pa su vojne akcije postajale sve okrutnije. Zbog toga je od velikog znaaja ciklus zapoet Prvom hakom mirovnom konferencijom 1899. godine, koja je sazvana na zahtjev Rusije. Drugom konferencijom 1907. godine dominirala je amerika delegacija, dok je utjecaj ruskog cara Nikolaja Drugog u mirovnim krugovima bio prevashodan na koncu devetnaestog stoljea i samim time tijekom Prve konferencije u nizozemskoj prijestolnici. Ovaj ruski car povijesno je sasvim drugaije upamen zbog kasnijih dogaaja, ali na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee Nikolaj je oekivao ak i Nobelovu nagradu za mir. Nagradu nije nikada dobio, ali je jedina ena prisutna na konferenciji, osnivaica Austrijskog mirovnog pokreta, Bertha von Suttner, zbog svog djelovanja dobila najprestiniju nagradu za mir. Car Nikolaj je godinu dana prije konferencije objavio Meunarodni mirovni manifest, te bio osnovna snaga iza organizacijskih napora da se ovakav jedan skup uope ostvari. Iz dananje perspektive izgleda iznenaujue, ak i ironino, ali njegov roendan 18. svibanj slavljen je kao Meunarodni dan mira do 1981. godine, kada su Ujedinjeni narodi rezolucijom proglasili dvadeset prvi rujan kao Meunarodni dan mira. [74] Pod predsjedanjem Koja Annana, nova rezolucija je dovela do obiljeavanja Meunarodnog dana mira u svijetu svakog 21. rujna od 2001. [75] godine. Treba biti iskren pa pojasniti i razlog za ovakovo obiljeavanje 18. svibnja. Naime, na taj dan poela je Prva haka konferencija, ali datum je odreen shodno eljama ruskog cara. Iako su oekivanja od Hake konferencije bila velika, krajnji rezultat je bio skroman; dvadeset est zemalja je debatiralo da li se sluiti dum-dum [76] mecima ili ne. Usprkos prilino skromnom rezultatu, povijesno gledano, neke su bitne znaajke ostale na osnovi kojih je izvrena kasnija nadgradnja na meunarodnim konferencijama tijekom dvadesetog stoljea, ukljuujui i enevske konvencije iz 1949. godine. Princip mirnog rjeavanja meunarodnih problema je usaglaen na Prvoj hakoj konferenciji, te pravila i obiaji ratovanja na zemlji. Adaptirani su principi pomorskog ratovanja iz, ve spominjane, enevske konvencije iz 1864. godine. Konano, zabranjeno je ispaljivanje projektila i eksploziva iz balona, te usvojene i tri deklaracije. U praksi ipak nije sve zaivjelo usprkos potpisa drava sudionica. Ustanovljen je Stalni sud arbitracije, to je tekovina od izuzetne vanosti za moderni stupanj razvitka ljudskih prava. Mirovne aktivnosti imale su podrku brojnih poznatih linosti, poput osnivaa Crvenog
61

kria Henryja Dunanta, poljskog industrijalca Ivana Blocha, te Lava Tolstoja koji je se zalagao za potivanje Boga i njegovih zapovijesti. Mark Twain, upitan da prui podrku idejama cara Nikolaja, primijetio je oiti problem sukoba ideja o miru i ogranienju naoruanja s aktivnom [77] politikom koja je ukljuivala okupaciju Finske od carevih trupa. Izumitelj eksploziva Alfred Nobel takoer je otvoreno podravao mirotvorne ideje do kraja ivota, 1896. godine. Pet godina poslije poela je godinja dodjela Nobelove nagrada za mir i jo nekoliko oblasti. Druga haka mirovna konferencija, ijim su odlukama pristupile 44 drave potpisnice, odrana je 1907. godine. Namjera je bila proiriti i konkretizirati odluke Prve konvencije. Iako dvanaest raticiranih sekcija ove konvencije svjedoi o radu predstavnika vodeih zemalja tadanjeg svijeta, krajnji rezultati i ove konvencije ostali su znatno slabiji od oekivanja. Upuene su diplomatske predstavke Rusiji i Rumunjskoj zbog odnosa vlasti prema idovima, Maroko je kritiziran zbog okrutnih postupanja vlasti, dok je Belgija i njena uloga u Kongu skrutinizirana na konferenciji. Turska se jo jednom nala pod paskom kritike zbog tretmana krana u carevini, dok je Peru isti sud doivio zbog odnosa prema domorodnom stanovnitvu. Trea konfrenecija bila je predviena za 1915. godinu, to se zbog izbijanja rata nije desilo. Sukobi kao posljedica kolonijalne vlasti ili, pak, rasne netrpeljivosti rairili su se diljem svijeta i nisu uvijek pripadnici kolonizirajue sile bili prekrioci prirodnih zakona o jednakosti jer, kao u sluaju Filipinaca i Amerikanaca, ugnjeteni su ponekada bili i pripadnici kolonizatorske nacije. U ovom konkretnom sluaju mogue je, dodue, nai i geopolitike razloge i smjenu kolonizatora, poto je panjolska bila prinuena prepustiti neke svoje kolonije Sjedinjenim Amerikim Dravama, ukljuujui i lipinske otoke, ali ei su razlozi bili upravo rasne prirode. U Kini su tako bijelci doli pod udar domaeg stanovnitva, a rasna obiljeja, pored kolonijalnih, imali su i sukobi u Kongu izmeu domicilnog stanovnitva i Francuza, u Namibiji gdje su Nijemci porazili domaa plemena, te pri tome poinili i vjerojatno prvi moderni genocid nad Herero plemenom, potom u Indokini, gdje su Francuzi takoer kolonizirali teritoriju, te u podruju Zlatne Obale, kako se dio dananje Gane nazivao, koju su kolonizirali Britanci, ali isto tako doli i pod udar Ashanti plemena. Revolucije su takoer obiljeile promjenu stoljea. Rusija, Kina, Meksiko te Turska prolazile su kroz vrlo dinamian period i promjenjive forme vladavine. U takvom okruenju dolo je i do velikog koraka u ostvarenju ljudskih prava, te izjednaavanju spolova. ene su napokon
62

dobile pravo glasa u Finskoj, Australiji, Novom Zelandu i Norvekoj, to e veina ostalih zemalja slijediti tijekom narednih decenija. Na rasnom nivou, odran je Prvi panafriki kongres u Londonu 1900. godine, gdje je pitanje rase i izjednaavanja prava bilo osnovno razmatranje uesnika. Ovaj vremenski period je oznaen i poveanim brojem atentata i ubojstava dravnika, to e biti karakteristika do Prvog svjetskog rata, koji e zapravo i [78] poeti atentatom na nadvojvodu Franza Ferdinanda. Novi izumi omoguili su i novi nain izvjetavanja o ratnim zbivanjima, kako je ve pojanjeno u sluaju Krimskog rata. Svi kasniji ratovi, osim to su doli pod pasku rada Crvenog kria ili polumjeseca, bili su praeni armijom dopisnika. Zbog toga, kao i panje kojom je bio praen rad ratnih izvjetaa neki autori nazvali su [79] ovu eru, barem to se tie novinarstva, zlatno doba. Posebna uloga medija u razvitku ljudskih prava bit e detaljnije analizirana kasnije. Takoer e se razvitak prava ena smjestiti u kontekst u kasnijem dijelu knjige. Tijekom ovog perioda, uloga medija ne samo kao indirektnih izvjestitelja o krenjima osnovnih ljudskih prava tijekom oruanih sukoba, proirena je i izravnom akcijom. Sada uvena afera Dreyfus dobila je svoj preokret novinskim lankom. Francuski kapetan Alfred Dreyfus optuen je 1894. godine za izdaju i pijunau u korist Nijemaca te osuen na izgnanstvo na avolske otoke, gdje je proveo etiri godine. uveni francuski pisac Emile Zola je 13. sijenja 1898. godine objavio u listu LAurore tekst pod naslovom Jaccuse u kojem je optuio vojne vlasti i pravosue za prikrivanje stvarnog izdajnika i namjeteni sudski proces, naglaavajui da istina marira i nita je ne moe zaustaviti. Cilj mu je bio da i sam bude uptuen, ime mu je data prilika da mobilizira javno miljenje u korist Dreyfusa, te predstavi nove dokaze zbog kojih bi originalni proces morao biti obnovljen. Tijekom procesa protiv Zole, novi dokazi su izneseni, ali je sam autor osuen na godinu dana zatvora zbog klevete, te je pobjegao iz zemlje. Vratio se nakon godinu dana. Cijeli angaman Zole primjer je borbe pojedinca protiv opeg javnog miljenja i drutvenog sistema. Primjeri takve borbe moda nisu toliko rijetki koliko su uspjeni zavreci rijetkost. Obnova procesa te preispitivanje prethodnih optubi i odluka unutar francuske armije nisu bili nimalo popularni. Ipak, dokazano je da je izdajnik zapravo bio izvjesni Ferdinand Esterhazy, te da je osam generala uestvovalo u prikrivanju dokaza protiv ovog ocira, iako su znali za vrste dokaze protiv njega ve 1896. godine. Dreyfus nije osloboen u ponovljenom suenju, ali je dobio oprost po okonanju procesa. Neto kasnije, 1906. godine, promijenjena je i sudska odluka o njegovoj krivnji. Kada je konano utvrena odgovornost Esterhazyja
63

te umijeanost vojnog vrha, Dreyfus, idovski ocir iz Alzacea, vraen je u Armiju, promoviran i nagraen Legijom asti. Kao takav dekorirani asnik sudjelovao je Prvom svjetskom ratu. Zola je umro u snu 1902. godine od trovanja ugljinim monoksidom. Okolnosti su ostale donekle misteriozne, te su spekulacije opstale zadugo da je dio poraenog establimenta uestvovao u organizaciji Zolinog kraja. est godina poslije smrti slavnog pisca, njegovi posmrtni ostaci prebaeni su napokon u Pantheon pored ostalih francuskih velikana. Tijekom sveanosti, jedan desniar napao je Dreyfusa i ranio ga. Ovaj in slavljen je u desniarskim krugovima kao gesta za Francusku. Sve ovo dovoljno govori da su, iako poraeni, krugovi koji su na samom poetku afere odabrali Dreyfusa za rtvu, ipak ostali dovoljno jaki da nastave sa svojom ideolokom borbom. Gotovo stoljee kasnije, vrh francuske vojske konano e se ispriati zbog sramne uloge njihovih prethodnika u cijelom sluaju Dreyfus. Ovaj sluaj najjasnije svjedoi o opoj svijesti drutva, ne samo francuskog, na prijelomu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee. Prikriveni antisemitizam bio je rasprostranjen u svim slojevima i rijetki su bili pojedinci poput Zole koji su traili pravdu i jednakopravnost za sve. Ironija je da je gotovo stoljee kasnije, u predveerje rata u Bosni i Hercegovini, jedan od voa bosanskih Srba, Nikola Koljevi, napisao slian tekst, jednako naslovljen, kojim je optuio ostatak politikog vodstva Bosne i Hercegovine. Pri tome je zaboravio da je Zola originalan tekst napisao stavljajui se u obranu rtve, a u Koljevievom sluaju on se pozicionirao na strani napadaa. No to je samo jedan od primjera koliko su Zoline rijei i postupak ostavili traga u historiji ljudskih prava. Kampanje koje su vodili pojedinci bez osobnog interesa ve zarad ope pravde nisu vie rijetkost, kao to se iz niza primjera britanskog publiciste Paula Foota moe vidjeti. On je tijekom osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljea zauzeo se, ba kao i Zola nekada, za pogreno optuene i osuene pojedince poznatije kao Birmingham Six i Guildford Four. Ti osuenici su prikrivanjem policijskih dokaza sluili kazne za navodna uea u teroristikim akcijama IRA-e. Dokazalo se da su svi bili nevini i da je britanska policija zapravo selektivno prikazala dokaze, te da je ak i dio pravosua bio umijean u to. Zbivanja tijekom devetnaestog stoljea donijela su brojna dostignua u polju ljudskih prava. Ropstvo je abolirano gotovo u cijelom svijetu iako jo dugo nee postojati potpuna jednakost rasa i klasa. enska prava su u nekim zemljama znatno poboljana ukljuujui poetak davanja prava glasa
64

u nekim zemljama, ali jo je ostao veliki problem koji ni tijekom dvadesetog stoljea nee biti rijeen u veini zemalja. Primjerice, pravo glasa bit e gotovo univerzalno usvojeno, ali jednakost u obitelji i posebice na radnom mjestu nije ostvarena u znatnom dijelu svjetskih drutava. Homoseksualnost nije bila legalizirana u znatnom dijelu Europe, ali je postala vie tolerirana usprkos rairenoj homofobiji. Naime, dijelovi kontinenta koji su dospjeli pod Napoleonov utjecaj tijekom njegovih osvajanja, podruja su gdje je homoseksualizam ostao socijalno osuivan ali je pravno postao legalan, kao u Belgiji, Italiji, Portugalu, Rumunjskoj, [80] Rusiji i panjolskoj. U germanskim zemljama, anglosaksonskim te nekim skandinavskim ovakav izraz seksualnosti ostao je ilegalan do druge polovice devetnaestog stoljea. Danska je 1866. godine modicirala otre kazne za homoseksualce, to su potom slijedile Njemaka i zemlje gdje se prakticira [81] common law. Za sjeanje je ostalo uveno zatvaranje i kanjavanje velikog knjievnika tog doba, Oscara Wilda. Djeja prava takoer su znatno poboljana, uvedene su restrikcije na dob djece koja se smiju uposliti i u kojoj vrsti zanimanja, te je povean broj drutava uveo mandatno obrazovanje za djecu, ali primjeri djejeg rada u nerazvijenim drutvima za meunarodne kompanije s kraja dvadesetog stoljea navode na zakljuak da je nastavljeno izrabljivanje najmlaih. Poboljan je i status idova, koji su konano stekli puna graanska prava na kontinentu. Meutim, antisemitizam ostao je rairen u veini europskih drutava na poetku dvadesetog stoljea. injenica je da su u veini tadanjih drutava idovi bili nepoeljni, iako ih se konano poelo tolerirati te ozbiljnije zakonski tititi. Njihovo samoorganiziranje donekle je pomoglo poboljanju idovskog statusa. Njemaki novinar Theodore Herzl promatrajui aferu Dreyfus u Francuskoj rjeenje je vidio u egzodusu iz Europe. Traio je utoite za svoj narod u Ugandi, Argentini ili Palestini, a 1897. godine pozvao na organiziranje prvog cionistikog kongresa iz kojeg [82] e nastati cionistiki pokret. Ponajtei poloaj idovi su imali u Rusiji, gdje je antisemitizam bio zvanina politika vlasti koja je rezultirala i masovnim protjerivanjem idova. Tek e revolucije, prvo ona 1905. godine, te kasnije iz 1917. popraviti poloaj ove populacije uz konano zvanino izjednaavanje statusa s Oktobarskom revolucijom i njenom proklamovanom jednakou svih graana. Praksa je bila drugaija, ali barem formalno su konano idovi dobili pravo jednakosti i u ovom dijelu Europe.

65

Emancipirane su brojne nacije ostvarivi neovisnost, ali ostale su kolonije na drugim kontinentima kao i znatan broj naroda u Europi koji e tek po svretku Prvog svjetskog rata doi u priliku da ostvari sopstveno pravo na samoopredjeljenje. Tehnoloke promjene i industrijalizacija donijele su napredak, osim na gotovo svim poljima ljudskog stvaranja, i u socijalnim odnosima. Narasla radnika klasa zahtijevala je promjene kojima bi se poboljao njihov sopstveni status, ba kao to je naraslo graanstvo tijekom devetnaestog stoljea trailo bolje uvjete za sebe. U nekim sluajevima ovi su zahtjevi ispoljavani samo unutar klase poput britanskog drutva, dok su u drugim bili dio opeg nacionalnog fronta koji je vodio borbu za neovisnost, kao u Maarskoj ili Italiji. Poznati teoretiar nacionalizma, Ernest Gellner, navodi zanimljivu mogunost pogleda na nacionaline drave u Europi koje su podijeljene u [83] etiri vremenske zone. Prva obuhvata teritorije koje povijesno gravitiraju centrima u Londonu, Parizu, Madridu i Lisabonu. Ovdje su uspostavljene nacionalne drave stabilne i teritorija je gotovo nepromjenjiva. Izuzeci su, naravno, uvijek prisutni, poput irskog naroda i puta u samostalnost, kao to treba posebice odvojiti skandinavske sluajeve personalne unije i osamostaljenja Norveke od vedske. Druga zona grubo obuhvata teritorije koje su nekada inile Sveto Rimsko Carstvo koje su nastanjene njemakim i talijanskim puanstvom. Ovdje je do ujedinjenja teritorija i formiranja nacionalnih drava dolo tek tijekom druge polovice devetnaestog stoljea. Trea zona je vjerojatno najproblematinija, jer obuhvata zemlje srednje Europe koje nisu uspjele ostvariti samostalnost i gdje je nacionalna svijest dostigla stupanj blizu kritine toke. etvrta zona je obuhvatala zemlje koje su bile pod ruskom dominacijom. Ovdje takoer nije dolo do ostvarenja nacionalnih emancipacija. S koncem Drugog svjetskog rata, etvrta zona se proirila na treu, jer je veina srednjeeuropskih zemalja dola pod sovjetsku kontrolu i tek e koncem stoljea doi ostvarenja pune suverenosti u ovim dijelovima Europe. Europa, a samim time i cijeli svijet, doivjeli su znakovite promjene tijekom prethodnog stoljea u oblastima socijalnog, tehnologijskog i nacionalnog napretka te stvaranja novih snaga. Znaajnije su revolucije odigrale se na prijelazu stoljea u Meksiku, Kini, Turskoj i Rusiji. Promjene su zahtijevane ili planirane i u imperijanim sreditima. Nakon kraeg razdoblja mira, meu vodeim silama ponovno dolazi do sukoba tijekom kojih se suzdrava od otvorene upotrebe sile, ali joj se sve blie primiu. Francuska i Njemaka uspjele su mirno okonati dvije marokanske krize
66

poetkom dvadesetog stoljea. Problem je uskrsnuo oko luke u Agadiru kada je Njemaka poslala ratni brod, to je uzbunilo i Britaniju i Francusku, koja je, kao stara kolonijalna sila, imala politiku premo u sjevernoj Africi. Britanija je ekonomski bila utjecajna, dok je Njemaka poeljela dodatno promaknuti svoj trgovinski status. Kompromis je ustvrdio ostanak Maroka u podruju francuskog odluivanja, kojim je izgubio neovisnost godinu poslije 1912, a Njemaka je zauzvrat dobila Neukamerun, teritoriju koja obuhvaa dijelove dananje Republike Kongo, Centralnoafrike Republike, Gabona i jo neke manje dijelove u ovom podruju Afrike. Istovremeno je Njemaka prepustila Francuskoj dio teritorije u blizini tadanjeg Fort Lamyja, kolonijalno ime za dananju NDjamenu, glavni grad ada. Poetak Prvog svjetskog rata donijet e znaajne promjene na ovom planu: sukob velikih sila oko sjeverne Afrike, uslijedila su dva Balkanska rata u kojima su dominirale male drave. Tijekom prvog, male su balkanske drave udrueno porazile imperijalnu tursku dravu ali, nezadovoljne teritorijalnim plijenom, ubrzo su zaratile izmeu sebe. Iza svega su stajali rastui nacionalizam meu narodima koji su tek izvojevali neovisnost te nemogunost nekonjih imperijalnih sila da ouvaju stari poredak.

67

Poglavlje IV

Prvi svjetski rat i geopolitike posljedice

S prelaskom iz devetnaestog u dvadeseto stoljee, ope nade ovjeanstva porasle su i oekivalo se stoljee novih izuma, prosperiteta i nadasve mira. Potrebno je imati na umu to je sve izumljeno i postepeno ulo u masovniju upotrebu tijekom devetnaestog stoljea te na samom poetku dvadesetog. ovjeanstvo je poelo prelaziti s parnih maina ka elektrinim, to je omoguavalo jo masovniju proizvodnju, veu uposlenost te vee prote. Razdaljine su smanjene jer je postajalo mogue sve bre putovati. Svijet se smanjio, to pokazuje i prvi prelet avionom preko kanala La Manche. Meunarodne organizacije postale su masovnije i poveao se njihov broj, ukljuujui i nevladine organizacije. Jednostavno, nakon ere nacionalizma koja je, inilo se, doivjela vrhunac sredinom devetnaestog stoljea, sada je dola na red globalizacija. Meunarodni ured rada uspostavio je neka nova ogranienja u gotovo bespotednoj utrci za poveanjem prota. Tako je zabranjen noni rad za ene i djecu te njihova eksploatacija u tvornicama gdje se upotrebljava fosfor. Iz suvremene perspektive ovo se moe initi gotovo nikakvim korakom, ali je prije samo stotinjak godina ovo bilo gotovo revolucionarno ureenje radnih odnosa. Velika otkria te novorazvijene teorije poput onih Siegmunda Freuda i Alberta Einsteina pokazala su ogroman napredak i u drugim, ne toliko masovnim, oblastima znanosti. To je bio period kada je Nikola Tesla stvarao nove izume ije e koritenje omoguiti jo bri razvoj Amerike prvenstveno, ali i ostatka svijeta posljedino. Ovo doba promjena vidljivo je i iz drutvenih inicijativa, poput onih iskazanih na Prvoj panafrikoj konferenciji odranoj u Londonu 1900. godine. Tamnoputi ljudi poeli su sopstveno organiziranje ne bi li ostvarili vlastitu slobodu i jednakost. Pitanje se postavlja kada se tono mogu utvrditi poeci panafrikog organiziranja. Prvi takav kongres, kojim je predsjedao W.E.B. DuBois, odran je 1919. godine. Meutim, londonska konferencija iz 1900. godine, kojoj je DuBois nazoio u svojstvu delegata, zapravo je osnovica na
68

kojoj je Panafriki kongres nastao. Slijedili su kongresi izmeu konca Prvog i konca Drugog svjetskog rata kojim je zacrtan program oslobaanja Afrike, kako politike, tako i ekonomske. Ova organizacija konano je prerasla u Organizaciju afrikog jedinstva 1963. godine. Prvi svjetski rat posluit e, kako za masovnu emancipaciju, tako i za stvaranje lokalnih afrikih lidera koji su, stekavi iskustvo u kolonijalnim vojskama, postali nacionalne voe za osloboenje od kolonijalne vlasti. Habib Burgiba u Tunisu, Jomo Kenyatta u Keniji, Keneth Caunda u Zambiji te Kwame Nkrumah u Gani primjeri su takvih novonastalih voa. Meutim, nisu samo crnci bili u podreenom poloaju. ene su takoer poele ostvarivati barem neka od svojih prava koja su im bila pripadajua samim prirodnim zakonima injenicom da su ljudska bia. Pravo glasa konano je ostvareno na Novom Zelandu, u Australiji te na sjeveru Europe u Finskoj i Norvekoj. Koliko god ove socijalne promjene bile od revolucionarnog znaaja, istinske revolucije takoer su odigravale se s prijelaza iz jednog u drugo stoljee. Rusija, Kina, Turska i Meksiko bili su poprite dramatinih politiko-socijalnih promjena. Uzimajui u obzir brojnost ovih nacija, oito je da je veliki dio ovjeanstva ivio u znatno izmijenjenom svijetu nego prije samo jedne ljudske generacije. Ove dinamine promjene koje su imale izuzetan utjecaj na popularna oekivanja, ogledale su se i u izumima koji nisu bili za ope dobro, poput novih oruja. Strojnica jeste ula ve u upotrebu u modernim vojskama, ali je njena funkcionalnost dodatno razvijana i smrtnosnost e doi do posebnog izraaja tijekom nadolazeeg svjetskog rata. Sukobi su ve bili prisutni irom svijeta. U Namibiji lokalno stanovnitvo ustajalo je protiv kolonijalne njemake sile. U procesu koloniziranja Namibije poinjen je i vjerojatno prvi moderni genocid o emu e biti rijei neto kasnije. Francuzi su silom odravali vlast u Kongu te Indokini, dok je Italija nastojala odrati se na djeliu istone Afrike. Britanci su suzbili pobunu plemena Ashanti na Zlatnoj obali kako je znatan dio dananje Gane bio nazivan dok se na lipinskom otoju lokalno stanovnitvo diglo protiv Amerikanaca. U Kini su doseljeni bijelci nali se na udaru rasistikih politika domaeg stanovnitva, dok su Japan i Rusija vodili ozbiljan rat tijekom 1904. i 1905. godine. Interesantno je, moda, razobliiti jednu zabludu staru vie od stoljea. To je uvrijeena tvrdnja da je Crna Gora objavila rat Japanu kao saveznica Rusije i kako nikada nije potpisan mir po zavretku ovog sukoba. Tehniki
69

gledano, shodno ovoj teoriji, ove dvije zemlje su i dalje bile u ratu do ljeta 2006. godine, kada je Japan diplomatski priznao neovisnost Crne Gore. Istina je, meutim, drugaija. Simpatije i emocije Crnogoraca svakako su bile na strani Rusije u ovom kao i mnogim drugim sukobima, ali aktivnog uea crnogorskih jedinica nije bilo. Naime, Rusija je svakako nancirala dva bataljuna crnogorske vojske kao i veinu trokova dvora na Cetinju, [84] dvije srednje kole te pomagala slanjem ita tijekom nerodnih godina. Ta pomo nije bila odraz samo ljubavi ve istog interesa, jer je time slabljena mo Otomanske imperije na Balkanu. Ruski je car, Aleksandar III, nagradio crnogorskog knjaza Nikolu inom ruskog pukovnika i statusom poasnog komandanta jedne ruske regimente stacionirane u Odesi na Crnom moru. Kada je ta regimenta mobilizirana na japanski front tijekom ovog rata, knjaz Nikola poslao je telegram kao poasni komandant jedinice prizivajui Boga da rusko oruje uslii pobjedom, a svome puku da dade (sic!) snagu u junakoj borbi za boljitak i slavu Rusije. [85] Bilo je to sve o ueu drave Crne Gore u tome ratu. Ostavljajui po strani popularne historijske zablude, globalno gledano, svi pomenuti sukobi imali su zajedniku znaajku da sukobljene strane su pripadale razliitim rasnim grupama te da je, kratkorono gledano, bijela rasa izgubila jedino u rusko-japanskom ratu. Pri ovoj konstataciji treba zanemariti injenicu da su u ruskoj vojsci ratovali pripadnici brojnih etnikih skupina, ukljuujui i one azijskog podrijetla. Poenta je bila u novorazvijenim orujima i novovjekim izumima koji su prvo bili dostupni silama bijele rase. Konzekvence ovog kolonijalnog prisustva u drugim dijelovima svijeta oite su i danas. Primjerice, Filipini su prije amerike, bili pod kolonijalnom vlau panjolske, to omoguava jednom dijelu Filipinaca da posjeduje putovnice Kraljevine panjolske, te samim time ima pristup tritu rada Europske unije. Naime, osnova za takav koncept pronaena je u sluajevima kada je mogue dokazati izravno podrijetlo od nekog od panjolskih kolonizatora unazad nekoliko generacija. Ovaj primjer naveden je samo radi relativiziranja cijelog koncpeta suverenosti zarad koje su brojni narodi organizirali se upravo tijekom preloma dva stoljea. Ovakva je bila globalna situacija poetkom dvadesetog stoljea. Kako je nadolazei rat bio nadasve europski sukob, neophodno je poblie osmotriti dogaaje na ovom kontinentu. Velike imperije vladale su na osnovicama uspostavljenim na kongresu u Berlinu 1878. godine, ali nisu se striktno pridravale starog dogovora. Austro-Ugarska je u meuvremenu anektirala Bosnu i Hercegovinu, emu se Otomanska imperija nije mogla
70

suprotstaviti. tavie, ova nekada mona geopolitika sila ubrzo je poraena u dva balkanska rata od novouspostavljenih malih nacionalnih drava na balkanskom polutoku. Ve spomenuti rusko-japanski rat potcrtao je svu nemo ove velike sile, mada je zbog veliine i uspostavljenih saveznitava s nekim od preostalih geopolitikih giganata, Rusija i dalje bila respektabilni faktor. Potrebno je napomenuti da je Njemaka, svakako s pozornou, pratila poraz Rusije na Dalekom istoku, jer je taj primjer pokazao da je navodno nepobjediva Rusija ipak poraziva. Britanija je vjerojatno bila negdje oko vrhunca svog kolonijalnog doba odravajui imperiju u kojoj nikada ne zalazi sunce. Za takvo stanje neophodna je bila najjaa svjetska mornarica, iju su premo konzekvetne britanske vlade odravale decenijama. Novi izumi, od kojih mnogi potiu upravo od britanskih znanstvenika, doprinijeli su osjeaju samoposebnosti i uzvienosti spram ostatka svijeta. To je bio jedan od razloga da je politika elita bila preokupirana tijekom ovog doba samom sobom, odnosno unutarnjim odnosima u britanskom drutvu. Narasla proleterska klasa traila je vei utjecaj i promjene odnosa. Zbog toga je mogue stei utisak da je Velika Britanija bila nespremna za rat 1914. godine. Ovaj utisak nije potpun ukoliko se zanemari injenica da je zvanina politika Londona bila odravanje izolacije i nemijeanja. Francuska je takoer odravala sopstvene prekomorske posjede, ali je i osjeala ozbiljnu ugroenost u samoj Europi. Naime, poslije katastrofalnog rata protiv Njemake (koalicije njemakih zemalja predvoenih Pruskom) s poetka 1870-ih, iznenaujui pozitivni razvoj desio se u nekada najjaoj kontinentalnoj sili. Naime, francusko drutvo, duboko podijeljeno izmeu ruralnog i urbanog, napravilo je velike pomake u oba segmenta. Agrikulturna proizvodnja ne samo da je zadovoljavala sopstvene potrebe, ve je postala [86] vrlo ozbiljan faktor u bogaenju drutva. Doprinos urbanih elita bio je u nesvakidanjim intelektualno-edukativnim promjenama koje neki smatraju [87] znaajnijim od prijelaza iz kraljevstva u republiku. Na ovim osnovicama izgraena je francuska kolonijalna imperija koja je mnoge iznenadila, imajui u vidu vojne neuspjehe u Europi devetnaestog stoljea. Ujedinjena Njemaka traila je ne samo kolonije na drugim kontinetima ve i sopstveno irenje. Ekonomije veine ovih zemalja razvijale su se ubrzano zbog novih otkria, populacije su rasle i oekivanja su bila velika. Novonastala Njemaka odravala je u ivotu drugu imperiju sa znaajnom njemakom populacijom Austro-Ugrasku, koja
71

je i sama postala talac sopstvenog irenja poput nekonjeg ljutog rivala otomanske Turske. Nije samo nacionalna solidarnost bila presudna za ovakvu spoljnu politiku Njemake, ve joj je trebala habsburka carevina zbog mogueg ekonomskog objedinjavanja prostora imeu Berlina i Bagdada. Nemogunost irenja nedavno ujedinjene sile, stvorila je povoljne domae uvjete za rast militarizma. Njemaka je brzo uspostavila drugu po snazi mornaricu, shvativi da joj je to neophodno za bilo kakav ozbiljniji uspjeh na vojnom, ekonomskom i politikom planu. Konano, slavenska nacionalna svijest dostigla je kritinu toku i zahtjevi za neovisnou narasli su do mjere da su vlasti u Beu ozbiljno razmatrale uvoenje trojednog kraljevstva u kojoj e i slavenski element postati ravnopravan. Pod ovakvim okolnostima desio se atentat u Sarajevu i inicirao bre manevarske poteze velikih sila, koje su ubrzo poele ratne operacije. Organizacija Mlada Bosna, koju su inili preteito bosanskohercegovaki Srbi, ali uz pojedinano uee nekih Hrvata i Bonjaka pripremila je ovaj teroristiki in zarad osloboenja od tuinske vlasti. Konani cilj ove tajne druine je upitan i danas, poto se dvoji da li je to bila srpska hegemonija nad ostalim slavenskim narodima na Balkanu ili ureenje protojugoslavenske zajednice. Reakcije na in Gavrila Principa bile su slikovite. Mase Sarajlija razbijale su izloge prodavaonica iji su vlasnici Srbi te upadale u njihove stanove, demolirale imovinu i ak pokuavale lin nad nekim ljudima. Reakcije nisu bile ograniene na Sarajevo, ve je u cijeloj Bosni i Hercegovini situacija bila okrenuta protiv Srba poto su austrougarske trupe vrile masovna hapenja i odvodile neke ugledne graane srpske nacionalnosti. Ovome ne treba pripisati neku posebnost Balkana kao uzrok, jer slini sluajevi deavali su se u drugim zemljama. Moda je najslikovitiji primjer masovne histerije iz Sjedinjenih Amerikih Drava koje su bile neutralne tijekom najveeg dijela rata. Kada su konano 1917. godine ule u rat na strani saveznikih zemalja, izuzetno jaki antinjemaki sentiment rairio se zemljom. Od graana za koje je oito bilo da su njemakog podrijetla, esto je traeno da dokau vjernost svojoj novoj dravi i openito se sumnjiavo gledalo na njih. Najgori sluaj desio se u Illinoisu gdje je Robert Prager linovan. Prvo su ga kolege optuile da je pijun, zatraile da poljubi ameriku zastavi i dokae svoju vjernost te, na koncu, usprkos njegovim uvjeravanjima da je nevin, objesile na obodu grada Collinsville. Njemaki imigranti u Kanadi i Australiji takoer su bili suoeni s novim problemima. Promjene naziva ulica i gradova postale su dio politike
72

pa je, primjerice, kanadski gradi Berlin u Ontariju postao Kitchener. Najuoljivija promjena imena desila se u Londonu gdje je vladajua porodica Saxe Cobug Gotha uzela prezime Windsor, po mjestu gdje im je bio porodini zamak. Vlada ih je savjetovala na promjenu zbog izraenog antinjemakog sentimenta meu puanstvom. Konano, njemaki kaiser bio je neak britanskog kralja, odnosno unuk nekonje kraljice Victorije. Drugi dio kraljevske obitelji, obitelj Battenberg postala je Mountabtten. Nisu samo kraljevi i njihove obitelji bili primorani na promjenu imena. U Engleskoj se pasmina njemaki ovar od tada zove alazatian po pokrajini koja je iz rata u rat prelazila iz francuske u njemaku teritoriju. Ipak, najapsurdnija promjena desila se sa statusom kiselog kupusa za koji se podrazumijevalo da je njemaki specijalitet u anglosaksonskim zemljama poznat pod nazivom sauerkraut. U nekim sluajevima na jelovnicima se pojavio liberty cabbage (kupus slobode), novi naziv za ovo jelo. Deavanje, dakle, s poetka dvadeset prvog stoljea, kada je po odbijanju Francuske da se pridrui amerikoj invaziji na Irak, naziv za peene krompirie french fries, u restoranima Washingtona promijenjen u liberty fries, nisu nikakva novost. Mase obinih ljudi u dugakim redovima ekale su mogunost da se dobrovoljno prijave za mobilizaciju u vojne postrojbe u svim zemljama ukljuenim u rat. Ubrzo po shvatanju da rat ipak nee brzo i pobjedniki zavriti, iste te mase postat e razoarane, iznemogle i po samom okonanju rata, etiri godine kasnije, opasan element u svim drutvima, poto e postati sklonije ekstremnim ideologijama tog doba. Oktobarska revolucija u Rusiji svima je pokazala kakvi su obrati mogui, pa su velike sile sasvim drugaije reagirale po pitanju nekih drugih ljeviarskih ustanaka i revolucija, poput onih u Maarskoj, dijelovima Njemake te Austrije. Sami tok rata nije predmet ovog rada ve samo posljedice po ljudska prava, pa je neophodno biti selektivan s dogaajima i prostorom. Nakon poetnog oduevljenja te skorog razoarenja u rat, nastalo je bezizlazno stanje u kojemu nijedna od alijansi nije mogla napraviti odluujui korak. Jedino je smrtnost rasla do oko deset milijuna mrtvih. Ukupno je 36 tadanjih drava bilo ukljueno u rat i upravo je kasni ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava bio presudan za poraz Njemake, Austro-Ugarske i njihovih saveznika. Potpisani poraz nije tada shvaen kao totalna kapitulacija Njemake, barem ne u Berlinu, to e se kasnije oitovati i tijekom Mirovne konferencije u Parizu. Konferenciji je prethodio plan koji je ameriki predsjednik Woodrow [88] Wilson iznio u svom uvenom govoru od etrnaest toaka. Njegova
73

namjera da objavi nacrt trajnog mira u Europi shvaena je na obje strane bojinice iskreno, te je privukla ogromnu panju irom svijeta. Osnovica je dakle stvorena i obznanjena prije okonanja rata, mir je potpisan ali na koncu estomjesenih pregovora koji su promijenili svijet, kako je proces opisala [89] Margaret MacMillan, samo etiri toke zaista su i usvojene u cijelosti. Postratna Europa ipak je ispala bitno drugaija od Wilsonovog predvianja, a njegova drava ujedno je odbila raticirati Versajski mir te pristupiti novoformiranoj svjetskoj organizaciji Ligi naroda. Toke vjerno prikazuju sliku dotadanjeg svijeta i onoga koji je vizionarski predvien, ali ostao neostvaren po okonanju Prvog svjetskog rata. Abolicija tajnih sporazuma neto je to je konano otilo s globalne scene izumiranjem imperija. Slobodna plovidba svjetskim morima naila je na estoko opiranje Velike Britanije, koja je do tada imala najjau mornaricu. Slobodna trgovina je jo jedan princip predvien u uvenom govoru koji je zaivio puno godina kasnije, ali je i danas samo djelimino ostvaren na naelima ope jednakosti. Razoruanje je logian slijed okonanja rata, dok je vrlo progresivna bila slijedea toka promjena kolonijalnih zahtjeva. Samoodreenje i dekolonizacija nale su mjesto u Wilsonovom govoru. Ovih pet toaka ope su znaajke, dok naredne izravno odreuju sudbine drava i nacija. Rusiji je osigurana teritorijalna suverenost, to je bilo bitno u doba kada su strane trupe bile na njenoj teritoriji tijekom graanskog rata, borei se na strani koja je bila protivnik nositeljima Oktobarske revolucije. Wilson je pozvao na povlaenje stranih vojski iz ove zemlje. Belgija e biti ponovno uspostavljena kao neovisna drava. Pokrajine Alsace i Lorraine, koje je Francuska izgubila 1871, ponovno e biti vraene iz njemakog posjeda u francuski. Italija e dobiti nove granice, ali ne na osnovu tajnog londonskog sporazuma iz 1915. godine, ve e te granice biti uspostavljene na osnovu principa samoodreenja nacionalnosti itelja. Narodi Austro-Ugarske sami e odluiti sopstvene sudbine. Balkanske drave Rumunjska, Srbija, Crna Gora i ostale imat e zagarantiran integritet, strane trupe e se povui, dok e Srbija dobiti nesmetan teritorijalni izlaz na more. Sedamdesetak godina poslije ova e toka sluiti nekim srbijanskim nacionalistima kao uporite tvrdnji kako su Srbi prvenstveno izgubili pod komunistikom vladavinom nakon Drugog svjetskog rata i kako je prvobitna zajednika junoslavenska drava zapravo bila poveana Srbija. Turska e takoer dobiti neovisnost u oblastima nastalim raspadom Otomanske imperije. Poljska drava ponovno se uspostavlja uz izlazak na more.
74

Posljednja toka, etrnaesta, historijski je moda najznaajanija. Formiranje meunarodne asocijacije naroda za ouvanje mira Wilsonova je ideja koja je zaista i zaivjela kroz Ligu naroda prvo, te potom i Ujednjene narode. Sa ovim radnim papirom Wilson i gotovo svi preostali vodei svjetski dravnici stigli su u Pariz na pregovore. Poto je prva toka od uvenih etrnaest govorila o ukidanju tajnih meunarodnih dogovora, odmah je bilo oito da e sami pregovori biti teki jer je veliki broj takvih dogovora sklopljen s ciljem ratne pobjede. Najoitiji primjer je Londonski dogovor iz 1915, kojim je Italiji obeano znatno proirenje nautrb teritorija s hrvatskim, slovenskim i njemakim stanovnitvom. Potrebno je bilo nagraditi saveznike, a istovremeno izbjei stvaranje novih neprijatelja. Prilino nemogu zadatak, ako se uzme u obzir i proklamiranje prava na samoodreenje; potivanje, dakle, osnovnih ljudskih prava na slobodu. Takoer razliito je interpretirano pravo na samoodreenje u razliitim dijelovima svijeta. Azija i tamonji saveznik Japan drugaije su nagraeni od europskih sila pobjednica koje su podijelile Bliski istok uskrativi tako tamonjim narodima, prvenstveno Arapima, pravo na uspostavu sopstvene drave. Zanimljivo je da je kasniji vijetnamski predsjednik Ho Chi Minh, tada kuhinjski pomonik u parikom hotelu Ritz, poslao peticiju uesnicima Konferencije zahtijevajui neovisnost od Francuske za svoju zemlju. Nisu mu ni odgovorili. Budui junokorejski predsjednik, diplomant na Princetonu, [90] Synghman Rhee nije dobio putovnicu za put u Pariz. U Europi su stvorene nove drave nautrb gubitnica u ratu. Meutim, princip samoodreenja je krajnje upitan. Jugoslavija, iako se originalno nazvala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je voljom politiara a narod, odnosno narodi, nikada nisu pozvani da iskau svoj stav o novoj dravoj tvorevini. Neki autori smatraju da je ova zemlja bila anomalija od [91] svog poetka i ostala takvom do sopstvene disintegracije 1992. godine. Kada bi se usporedili prijeratni austrijski dio dvojedne imperije i novonastala multinacionalna drava ehoslovaka, ispostavlja se da je u Austriji ivjelo osam priznatih nacija (Italijani, Rumunji, Nijemci, esi, Slovaci, Bjelorusi, Slovenci i SrboHrvati, kako je nazvana skupina junoslavenskih naroda) dok u novoj tvorevini nastaloj na ideji prava na samoodreenje ivi sedam: Bjelorusi, Poljaci, idovi, esi, Slovaci, Maari i Nijemci. Izostanak nekih naroda koji jesu ivjeli u obje drave, te pogrena imena relikt su tog doba i selektivnog priznavanja opih nacionalnih prava. Slinu je situaciju mogue nai ako se usporedi maarske zemlje prije rata i novouspostavljenu zajednicu Junih Slavena. U Maarskom dijelu
75

KundK monarhije ivjelo je sedam naroda, dok je u novonastaloj Jugoslaviji ta brojka bila slina. Stoga se moe postaviti pitanje zbog ega je trebalo unititi multietnike tvorevine te stvoriti nove, pogotovo nove koje nisu imale ni iskustva, niti dravni aparat koji bi zatitio nacionalne manjine. Novonastale drave jesu dodue morale potpisati klazulu o zatiti manjina, to je rijetko potovano u praksi, a pogotovo je dokazivalo licemjernost svjetske politike koja je nametnula ove klauzule novim dravama, bez istovjetnog obvezivanja starih nacionalnih drava, prevashodno onih u zapadnoj Europi. idovske organizacije iz cijeloga svijeta poslale su predstavnike u Pariz da lobiraju za svoje sunarodnike u istonoj Europi, ali i za Svetu zemlju. O bliskoistonom rjeenju detaljnije e se razmatarati u narednom poglavlju. U istonoj Europi, ameriki i zapadnoeuropski idovi traili su i dodatne koncesije koje su mnoga njihova religijska braa pourila da okarakteriziraju kao opasne neka vrsta autonomije koju su rumunjski, poljski i ruski dravnici, kao i mnogi njihovi idovski subjekti, smatrali [92] zaetkom kreiranja drave u dravi. idovsko pitanje ve odavno je zahtijevalo rjeenje i sada je to tek djelimino ostvareno. Manjinske klauzule koje su nametnute novostvorenim istonoeuropskim zemljama sadravale su lanke o jednakosti svih itelja. Poljska je bila prva drava iji je Sejm raticirao ugovor o manjinama 1920. [93] godine. Poljska i Rumunjska donijele su zakone po kojima je ustanovljena potpuna ravnopravnost idova s njihovim sopstvenim narodima. Svaka [94] diskriminacija je prestala. Barem ona slubena. Potrebno je imati na umu da ove drave nisu imale previe izbora ukoliko su eljele meunarodno priznanje. Ovaj proces privukao je panju analitiara jo u Parizu: Kada su Sjedinjene Amerike Drave prihvatile prijedlog o idovima i nametnule idovsku semidravu u Rumunjskoj i Poljskoj, bile su vrste u pregovorima [95] poput granita. Drugi problem nastaje detaljnijim sagledavanjem ponovno uskrsle Poljske u kojoj je Poljaka bilo manje od dvije treine, dok je Rumunja u proirenoj Rumunjskoj bilo tek neto vie od dvije treine stanovnika. Ova drava poveana je za jednu treinu, ali veina stanovnika koji su doli uz teritoriju nisu bili Rumunji ve Maari i Nijemci, iako su Rumunji inili relativnu veinu. Postoje i neto skromnije procjene, iz talijanskih izvora dodue, nacionalne zastupljenosti, pa neki autori navode oko 30 posto nepoljaka u novoj dravi, u sluaju Rumunjske postotak je 17 posto, u [96] Jugoslaviji jedanaest, Francuskoj etiri, a Italiji tri posto. Meutim Italija, takoer znatno uveana, nije morala potpisati klauzulu o zatiti manjina iako
76

je na novododanim teritorijama ivjelo oko dvije petine Slavena i jedna petina Nijemaca od ukupnog broja stanovnika ovih podruja. Poljska, potpisnica ove klauzule, morala je brinuti o granicama te angairati vojsku i van granica u vrlo kompliciranom prostoru istone Europe. Baltike republike, Finska te Poljska koristile su situaciju u boljevikoj Rusiji te poraenoj Njemakoj za sopstvene teritorijalne ciljeve. Ono to e se sedamdesetak godina kasnije nazivati etnikim ienjem, zapravo se deavalo na istoku Europe odmah po svretku Prvog svjetskog rata. Paljivija analiza sastava stanovnitva pojedinih gradova u ovom dijelu Europe pokazuje seizmike promjene u odnosu manjine i veine. Stanovnitvo je bilo etniki izmijeano i, iz dananje perspektive gledano, iznenaue rasporeeno. Kada je konano ponovno uspostavljen mir i u tom dijelu Europe, Poljska drava bila je znatno vea nego to su predvidjele velike sile u Parizu. Shodno miru iz Rige 1921. godine, ova uveana Poljska dobila je osim teritorija i etiri milijuna Ukrajinaca, dva milijuna idova te [97] milijun Bjelorusa. Doda li se ovim brojkama i narodima i znaajan broj Nijemaca koji su nevoljko nali se u istoj dravi formiranjem koridora ka Gdanjsku i proglaenjem Danziga ili Gdanjska, kako je poznat od pripojenja Poljskoj, slobodnim gradom, mogue je vidjeti koji kaos je zateen u ovom dijelu Europe. ak se moe ustvrditi da je istona Europa bure baruta, a ne Balkan, jer osim tijeka druge polovice dvadesetog stoljea, ovaj dio Europe pretrpio je vee izmjene i strahovitije zloine nego onaj na jugu. Danzig koji je tada bio naseljen uglavnom njemakim stanovnitvom ziki je razdvojen od matine drave, u unutarnjim poslovima vrhovnu suverenost dobila je Poljska, dok je spoljnopolitika dodijeljena politikom entitetu Gdanjska. Na elu uprave bio je visoki predstavnik, ba kao u poratnoj Bosni i Hercegovini. Razlika je bila da je Ured visokog predstavnika u Gdanjsku nancirala djelimice Poljska, a djelimice ovaj slobodni grad. Tek [98] je 1937. godine Liga naroda preuzela ovu obvezu. Nijemci Gdanjska napustit e ovaj grad po okonanju Drugog svjetskog rata, to dobrovoljno, to nasilno, ime je etnika slika ovog dijela Europe jo jednom potpuno izmijenjena. Sama Poljska e tijekom Drugog svjetskog rata ostati bez sopstvenog idovskog stanovnitva zbog politike njemakih okupacionih snaga, ali ne i uz preveliko protivljenje lokalnog poljskog puanstva, a pri koncu rata zemlja e izgubiti i svoju autohtonu njemaku populaciju zahvaljujui sovjetskom prodoru ka zapadu i istinskom etnikom ienju ovih prostora.
77

Doda li se tim ratnim procesima i pomjeranje poljske granice oko tristo kilometara na zapad, jedna potpuno nova drava je nastala, koja se danas moe opisati kao nacionalna drava Poljaka, iako je ne tako davno, povijesno gledano, to bila jedna istinska multietnika i multikulturna teritorija. Konano, ukoliko se spominje kako je Prvi svjetski rat zapoeo u Sarajevu atentatom na Franza Ferdinanda, onda ne treba smetnuti s uma da je onaj drugi poeo agresijom Njemake na Poljsku. Wilno, to je poljski naziv za Vilnius, danas u Litvaniji, bio je poljski grad ba kao i, danas ukrajinski, Lviv odnosno poljski Lwow, njemaki Lemberg ili pak ruski Lvov. Poljaci, Ukrajinci, Bjelorusi, Rusi, idovi i Nijemci nastanjivali su ove teritorije i tek e dva svjetska rata, masovni pogromi i procesi etnikih ienja stvoriti homogenije nacije. Ova slika upotpunjena je slikom velikog broja idova koji su esto predstavljali relativnu veinu u nekim gradovima, a koji nisu polagali pravo na stvaranje nacionalne drave. Ovaj dio Europe zbunjivao je i one koji su odluivali sudbinu ljudi koji tamo ive. Tako je konferencijski dokument koji je potpisao glavni tajnik Dutasta, zahtijevao od Poljske da nae kompromis s litvanskom vladom. Problem je bio jedino u injenici da tada nije postojala priznata [99] litvanska drava kao ni vlada s kojom bi se postigao dogovor. Poljska vojska pod zapovjednitvom generala Lucjana Zeligowskog duboko je [100] ula u litvanijsku teritoriju i zauzela Vilnius i okolnu regiju. Poput talijanskog pjesnika i nacionaliste DAnnunzia, Zeligowski je u dosluhu s vladom u Warszavi, proglasio neovisnu Republiku Centralna Litvanija koja je ostala meunarodno nepriznata i kratkog ivota, ba kao i Fiume pod pjesnikovom vlau. S takvom realnou na terenu, problem bi bio i za puno sposobnije dravnike da odrede granice i drave. Primjer britanskog premijera duhovito prikazuje nedostatak znanja. Za znaajan ukrajinski centar Harkov, Lloyd George je mislio da je to zapravo ime ruskog generala.[101] Ameriki predsjednik Wilson, pak, za Trst je mislio da je njemaki grad, to arhitektonski gledano i uz povijesnu injenicu o glavnoj austrijskoj luci tijekom dugih godina okupacije, vjerojatno je manja greka nego ona britanskog premijera. [102] Potrebno je, ipak, imati uvid i u tadanje stanje svijesti prosjenog europskog seljaka koji je ivio na vjetrometini raznih imperija, dolazeih i odlazeih reima, tek narastajue nacionalne svijesti i poetaka masovnog opismenjavanja. Nije bilo neuobiajeno da ljudi zapravo ne znaju kojoj naciji pripadaju. Kada je 1920. godine jedan seljak upitan u Bjelorusiji gdje
78

su izmijeani Rusi, Poljaci, Litvanci, Bjelorusi i Ukrajinci, kome on pripada, [103] odgovor je bio: Ja sam katolik iz ovih krajeva. Nije ni zapadna Europa bila imuna od ignoriranja iskrene volje lokalnog stanovnitva nautrb interesa meu dravnim elitama. Francuska, ovaj put pobjednica u ratu protiv Njemake, dobila je nazad Alsace i Lorraine, ali je eljela vie: Rajnsku oblast koja je dospjela pod savezniku okupaciju na francusko inzistiranje, te Saar koji e petnaest godina ostati pod politikom upravom Lige naroda i ekonomskom eksploatacijom Francuske. U ovom sluaju nimalo nije voeno rauna o eljama lokalnog stanovnitva, koje je jasno osjealo pripadnost njemakoj naciji. Promatra svih dogaaja Harry Hansen, saeto je pojasnio sr problema. Osma Wilsonova toka govorila je o povratu pokrajina Alsace i Lorraine Francuskoj. Osma toka ostvarila je draesnu pobjedu, potom dolazi [104] na red oblast Saar i svih etrnaest toaka pada u vodu. Belgija je dobila dvije manje pokrajine, posebice je raspravljano o toj dravi kao velikoj rtvi, traene su mogunosti neke vrste moralne satisfakcije za stradanja u ratu, pa je belgijska javnost oekivala da sjedite Lige naroda bude u Bruxellesu. Meutim, odlueno je da e sjedite biti u Genvei. Pored dravne neutralnosti, razlozi su naeni u boljim klimatskim uvjetima [105] na obalama enevskog jezera. Moda je zanimljivo da je i Genvea netom prije iznenadno izgubila domainstvo upravo ove konferencije. Anglosaksonci su eljeli da konferencija bude odrana u neutralnoj zemlji. Nizozemska je bila prvobitno razmatrana, ali ubrzo je odbaena kao solucija u prilog vicarske. Lausanne je bila spominjana, ali zbog sumnje u kapacitete da primi tako veliki broj delegacija, prednost je dobila Genvea. Kada su ve neki pojedinci ugovorili aranmane o estomjesenom iznajmljivanju vila u Genvei, na vidjelo je izalo da je sve to dogovoreno bez umijeanosti [106] Francuza u pripreme. Tako je konferencija, na koncu, zavrila u Parizu. Oblast Moresneta, izmeu Njemake i Belgije, jo je od Bekog kongresa 1815. godine bila privremeno neutralna zbog lingvistike nepreciznosti u samom sporazumu. Selo je konano dodijeljeno Belgiji u [107] Versaillesu. Politika atmosfera u Europi bila je takva da je ak i tada neutralna Nizozemska izala sa zahtjevima protiv sebi susjedne zemlje. Nikakav kompromis nisu prihvatali, iako su neki od belgijskih zahtjeva bili prilino logini i neophodni za odravanje slobodnog prilaza moru iz luke u Antwerpenu. Ove dvije zemlje etrdesetak godina poslije bit e jedne od zaetnica Europske unije, slobodne trgovine i otvorenih granica. Meutim, jo uvijek u oblasti na jugu Nizozemske postoji belgijski gradi Baarle. To je, dakle, zvanina teritorija Kraljevine Belgije koja je
79

potpuno okruena Nizozemskom. Unutar ovog podruja postoji nizozemski dio Baarle-Nassau, okruen u potpunosti belgijskom teritorijom. Posljednji pokuaj prije petnaestak godina da se ova farsina geopolitika situacija izmijeni je propala. Pripadnost kue jednoj ili drugoj dravi odreuje se na osnovu ulaznih vrata, jer nije mali broj kua kroz koje prolazi meudravna granica. Ovaj primjer je naveden samo kao pomona ilustracija da se pokua zamisliti atmosfera u Europi nakon Prvog svjetskog rata. Moresnet je jedan kuriozitet, ali ne i jedini koji govori o postupcima europskih sila u devetnaestom stoljeu prilikom slinih postratnih susreta najmonijih dravnika. Ada Kale je bila rijeni otok na Dunavu izmeu Rumunjske i Srbije. Na berlinskom kongresu 1878. godine zaboravili su ga dodijeliti bilo kojoj od ove dvije zemlje te je to ostao posljednji dio turske teritorije do Prvog svjetskog rata, kada je konano dodijeljen Rumunjskoj. Otok je konano potopljen prilikom konstrukcije hidroelektrane Djerdap. U Parizu bilo je puno kandidata da slijede sudbinu bilo Moresneta, bilo Ade Kale. Od Gdanjska, na sjeveru, pa do Rijeke na jugu, europski gradovi mijenjali su status, imena, a ponekada i stanovnike. Bratislava, Lviv, Vilnius, Riga, Klaipeda, Teschen, samo su najznamenitiji primjeri postratne Europe. Klaipeda, odnosno Memel, kako je tada bio poznat u Njemakoj i Europi, planiran je kao luka za ponovno uspostavljenu Litvaniju, iako je 92 posto [108] stanovnitva u samom gradu bilo njemako. Cijele regije bile su sporne i shodno naelu prava na samoodreenje, plebisciti su dogovoreni. Oblast u blizini Gdanjska na sjeveru Poljske, odnosno juni dio Istone Pruske, dio pokrajine Schleswig Holstein na koji su pravo polagale i Njemaka i Danska, oblast lezije na tromei Poljske, Njemake i ehoslovake te predio oko Klagenfurta u Austriji dijelovi su Europe iji su stanovnici imali priliku da istinski odlue u kojoj dravi ele ivjeti. Meutim, ostali sporni dijelovi kontinenta nisu imali takvu mogunost. Dvojako dranje vodeih sila vidljivo je i iz primjera da Alsace i Lorraine nisu odrali referendume ve su ove pokrajine jednostavno pripojene Francuskoj. Francuski argument je bio da tijekom njemakog posjeda [109] ovih teritorija dolo je do iseljavanja Francuza a useljavanja Nijemaca. Zemljopisna karta Europe potpuno se promijenila, ali nije mogue uspostaviti odreeni princip na osnovu kojega je do ovih promjena dolo. Nikakva konzistentnost nije postojala usprkos Wilsonovih etrnaest toaka. Ignoriranje elja dravnika i politiara dio je svakodnevnice, ali kada su okupljeni vodei zvaninici svijeta u Parizu krojili novi poredak, u potpunosti su zanemarili elje naroda. Primjerice, Austrijanci su, sudei
80

po svim pokazateljima, eljeli ujedinjenje s maticom Njemakom, da ive u jedinstvenoj dravi kao i veina njihove subrae. Meutim, velike sile odluile su da Austrija kao drava mora opstati, iako to sami dravljani ove tvorevine nisu eljeli. Slina odluka donesena je i nakon narednog rata, a do danas stanje svijesti nacije izgraeno je do mjere da rijetko tko pomilja na ujedinjenje, s jedne strane, ili mogui anschluss, s druge. Zemlja koja je zapoela rat, nala se na gubitnikoj strani i njena se imperija koncem samog rata potpuno raspala. Ipak, moda jedinstven primjer u povijesti, Austrija je u jednom dijelu uveala svoju teritoriju nautrb sestrinske drave Maarske. Regija Burgenlanda dodijeljena je Austriji u dobroj mjeri kao rezultat socijalistikog prevrata u Maarskoj. Na ovu regiju pravo su polagali i Slaveni. Naime, ideja Tomasza Masaryka o panslavenskoj dravnoj tvorevini mogla je biti ostvariva jedino ukoliko se ovaj veliki prostor i teritorijalno nekako povee, te je upravo ova oblast na zapadu Maarske bila zapravo jedina mogunost, mada ne pretjerano realna. Austrija je izgubila podruja prema Italiji; juni Tirol ostao je, iako u Italiji, njemako govorno podruje do suvremenog doba. Ovo je veliko manjinsko dostignue, poto su po dolasku faista na vlast 1922. godine, rimske [110] vlasti poele s vrlo bezobzirnom i nasilnom politikom italijanizacije. Nije samo ova oblast nala se na udaru faista ve i hrvatske teritorije koje su se nale u talijanskoj dravi. Luke na Jadranu sada su Talijani pokuali preuzeti, iako je stanovnitvo u tim krajevima bilo dominantno hrvatsko, ba kao to je u junom dijelu Tirola ivjelo 250 tisua austrijskih Nijemaca. Ipak, jedan dio austrijskog puanstva dobio je pravo na plebiscit. Stanovnici dijela Koruke glasovali su u listopadu 1920. za ostanak u Austriji veinom od 22 tisue prema [111] 15 tisua. Stoga glasovanje u sjevernijem, izraenije njemakom dijelu, nije ni organizirano. Hrvatske teritorije, najvei gradovi i otoci mamili su talijanske elje uz izgovor da tamo ive Talijani, to je bila samo djelimina istina, te ak poznata velikim silama. Rijeka, odnosno Fiume, kako je nazivana u Italiji ali i veini svijeta zbog nadasve velikog talijanskog utjecaja, pojavila se kao najvei problem, to zbog odnosa lokalnog stanovnitva, to zbog burne povijesti, te mogue uloge u skoroj budunosti. Talijani su pozivali se na tajni londonski sporazum na osnovu kojeg su uope pristali ui u rat na strani kasnijih pobjednica, iako su imali predratni pakt s Austrijom o saveznitvu. Shodno dogovoru iz Londona, njima je obeano teritorijalno proirenje nautrb podruja s veinskim slovenskim i hrvatskim stanovnitvom u okviru tadanje Austro-Ugarske. Rijeka nije bila dio tog sporazuma, ali su Talijani
81

od ove male luke, kako su svjetski dravnici opisivali grad, napravili pitanje ivota i smrti. Naelo samoodreenja pokuale su sve strane upotrijebiti u svoju korist. Rijeka ima 46.264 itelja, tvrdili su Talijani Talijani ine 62,5 posto od ukupnog broja U gradskom distriktu, devedeset posto Talijana je roeno tamo. Ali Rijeka se ne moe razmatrati bez prigradskih dijelova, rekli su Jugo Slaveni (sic!). Suak je narazdvojiv od Rijeke i nastanjen potpuno Hrvatima. Populacija Rijeke i Suaka je 62.989, od tog [112] broja 27.393 su Jugo Slaveni (sic!) a 24.870 Talijani. Ovakve vrste statistika predavane su zvaninicima u Parizu s nadom da e dokazati elju veine o ivotu u jednoj ili drugoj dravi, ba kao to je Woodrow Wilson proklamirao. Izgledno je da je veina ovih istraivanja zapravo bila tona, ali je svaki put bilo pitanje kolika oblast je ukljuena u istraivanje, kao to je ovaj primjer pokazao. Kao odgovor na posljednje tvrdnje, Talijani su dodali da je ukljuen cijeli distrikt Suak a ne samo naselje, tako da su u tu brojku [113] ukljuena i naselja skroz do Bakra. Kako su Hrvati, kao i pripadnici drugih naroda u tadanjem KundK carstvu bili mobilizirani te, sudei po svim izvjetaj ima, estoko se borili na frontu protiv Talijana, Orlandova vlada tvrdila je da sporne teritorije ne trebaju pripasti gubitnicima u ratu. Talijanski argument imao je nekakvu snagu i uporite poto je formiranjem nove drave Srba, Hrvata i Slovenaca, ova novonastala balkanska tvorevina postala jedna od pobjednica. Neki povjesniari i izvjestitelji toga doba ak su prepoznavali u nekim bitkama Prvog svjetskog rata, borbu za budue hrvatske teritorije, predjele sopstvene, slavenske drave a ne Austrije. Talijani su predoili na Konferenciji: Austrija je slubeno ime naeg okrutnog neprijatelja protiv kojeg smo se borili, ali ope govorei to su bili Hrvati i drugi Slaveni s kojima su se nai galantni [114] vojnici suoili i koji su krivi za gubitke koje je naa vojska podnijela. U etrnaest toaka predsjednika Wilsona nalazio se i srpski izlaz na more, to je postignuto stvaranjem ove multinacionalne zajednice. Veliki su u Parizu imali problem pomiriti ove zahtjeve uz odrednicu da svi narodi, samim time i Hrvati, imaju pravo na samoodreenje. Oni, dodue, nisu pitani, ali njihovi politiki predstavnici krojili su, s ostalima, zahtjeve srpskohrvatskoslovenske delegacije i drave. Nekoliko je posebnosti ovog pitanja. Delegacija je bila brojna u Parizu i sastavljena od ljudi koji se esto nisu ni poznavali, nikada se nisu ni vidjeli, [115] a esto su se i borili jedni protiv drugih. Ali usprkos estom vjerovanju, Jugoslavija nije versajska tvorevina, jer je drava ve bila nastala prije poetka
82

Konferencije. Njeni predstavnici ovdje su bili da se izbore za meunarodno priznanje i to je mogue veu teritoriju, te da pronau, ukoliko je mogue, mone saveznike za budunost. Priznanje je dolo u veljai 1919. godine, prvo iz Amerike zbog sve otvorenije antipatije prema talijanskom ponaanju i njihovim neutaivim zahtjevima, a potom i iz Francuske i Velike Britanije, koje su to uinile tek u lipnju iste godine. Njihovo priznavanje Jugoslavije, osim to je bilo posljedica tadanje realpolitik, bilo je takoer iznuena reakcija na talijansko ponaanje koje je gotovo unitilo Konferenciju. Osim priznanja i teritorije, nova drava polagala je nade i u dozvolu da, recimo, uspostavi sopstvenu mornaricu, to veliki nisu ba blagonaklono gledali. Budunost ne samo ove drave ve i ostataka Austrije i Ugarske nije se znala, pa su jo uvijek razne varijante bile u opticaju. Mogunost uspostave dvije kraljevine u Beu i Budimpeti pod razliitim porodicama Habsburga diskutirana je Parizu, kao i mogunost uspostavljanja kraljevine [116] Hrvatske pod engleskim princom. Rijeka je bila potrebna novoj dravi kao glavna luka zbog svog poloaja i saobraajnica. Jugoslavenski zahtjevi ili su i van granica oekivanog. Poloeno je pravo na Trst, Klagenfurt i okolnu oblast, Baranju i Baku u Podunavlju, te Meimurje i Prekomurje. Povoljna okolnost je bila poraz Maarske, te socijalistiki prevrat u Budimpeti, to je u konanici rezultiralo najmanjom Maarskom dravom u cjelokupnoj povijesti, kakva je i danas na osnovu Trianonskog mira. Dva svjetska rata ovaj narod proveo je ratujui na pogrenoj, gubitnikoj strani i rezultat je veliki broj Maara koji ive kao nacionalne manjine u brojnim susjednim dravama. Moda je ovaj primjer i najdostojniji opis licemjerja vodeih svjetskih dravnika po okonanju Prvog svjetskog rata. Nikakvi principi nisu uspostavljeni, i to je zapravo potaklo probleme da se ponovno jave u skoroj budunosti i rezultiraju jo stranijim ratom. Maarska kao gubitnika sila nije bila u mogunosti ak sauvati ni neke teritorije na kojima su Maari inili relativnu veinu pa nisu predstavljali opasnost po podruja na kojima su ivjeli Slaveni. Slavensko stanovnitvo bilo je izmijeano i s albanskim, ije nacionalne granice nisu bile utvrene zbog teritorijalnih pretenzija susjeda, Grka i Jugoslavena, te Talijana kao lokalne velika sile. Njihove trupe bile su stacionirane duboko u teritoriji mlade drave koja je nastala tek kao produkt balkanskih ratova, neposredno pred Prvi svjetski rat. Nakon to je donesena odluka da Albanija ostaje u granicama iz 1913. godine, osim u tri minorna sluaja, kada su manje teritorije dodijeljene Jugoslaviji, izgledalo je da beogradske vlasti
83

ne namjeravaju ispotovati ovaj sporazum. Liga naroda pod britanskim utjecajem uputila je otro upozorenje ekonomskim sankcijama, kao najjaim [117] orujem pod okriljem organizacije. Slovenci i posebice Hrvati nali su se na udaru talijanskih zahtjeva. Drugokomandujui talijanske vojske, general Badoglio, ak je upozoravao sopstvenu vladu da se uva Slovenaca i Hrvata, koji su pametniji od Srba, jer [118] e na koncu oni biti dominantni. Iz dananje perspektive zanimljiv je plan ovog generala, koji je i talijanski premijer Orlando odobrio pred sami poetak Konferencije u Parizu. Prema planu, trebalo je isprovocirati konikt izmeu Slovenaca, Hrvata i Srba, na etnikoj osnovici dakle, kao i na klasnoj izmeu seljaka i zemljovlasnika. U Bosni bi za tu svrhu posluile religijske razlike. [119] Agenti su ve bili na terenu, sudei po izjavama ovog vojnog dunosnika. Javno mnjenje u Italiji je bilo listom za pripojenje Istre, Dalmacije i ostalih podruja, po bilo koju cijenu. Novine su donosile lane vijesti o tekom poloaju Talijana na istonoj obali Jadrana, to je jo vie uznemiravalo duhove u Rimu i ostalim veim gradovima. Talijanska taktika nije potivala nikakva zalaganja za jednakost naroda i bila je toliko agresivna da su Talijani uspjeli izgubiti bilo kakvu prijateljsku potporu u Parizu. Pokuavajui ispregovarati sve ostale sporne toke, Rijeka i njena luka postali su kamen o koji e se spotai cijeli proces. U gradu je bila talijanska vojska koja je tamo umarirala s ostalim saveznikim trupama po povlaenju austrougarskih jedinica. Meutim status ovog grada postao je osnovni poriv talijanskog nacionalizma, iako originalno nije uope bio ukljuen u tajni londonski sporazum iz 1915. godine. Problemi u Sjedinjenim Amerikim Dravama s kojima je predsjednik Wilson bio suoen stvorili su situaciju u kojoj su Amerikanci postali jo manje odluni u pokuaju provedbe etrnaest naela. Italija je bila akutno nezadovoljna malim udjelom u diobi ratnog plijena; jo uvijek je imala [120] neostvarene jadranske aspiracije. Na masovnim demonstracijama u Rimu i ostalim velikim talijanskim gradovima nije vie bila spominjana samo Rijeka i teritorije iz londonskog sporazuma ve je, primjerice, princ Colonna [121] naveo da se ne smiju zaboraviti niti Split i Trogir. ak je i nova kovanica ula u upotrebu meu promatraima Fiuminismo bazirana na talijanskom [122] imenu za Rijeku i nacionalistikom odnosu prema tom gradu. Wilsonova odluka da Rijeka ne moe pripasti Italiji ve, u najboljem sluaju, moe biti proglaena slobodnim gradom, naila je na izrazito nacionalistike reakcije na Apeninskom poluotoku, ali i meu talijanskim stanovnitvom Rijeke, ije je vijee donijelo odluku o formiranju sopstvene
84

vojske za obranu grada na elu koje je bio lokalni pjesnik Sem Benelli. Jedan drugi, znatno poznatiji pjesnik, Gabriele dAnnunzio, fanatik sa sjevera Italije, stavio je u svoju misiju zadravanje Rijeke u talijanskom posjedu: Ja sam prvi vojnik Rijeke; moja obina vojnika uniforma eka spremna, moj duh Talijana i vojnika ist je i nov; ne oekujem da vam to iim vie [124] dokazujem osim natapanjem rijekog tla svojom krvlju. Nikakvi mogui dogovori ni kompromisi njega, kao ni gotovo cjelokupnu talijansku javnost, nisu interesirali. Wilson nije elio udovoljiti talijanskim zahtjevima, te ga je dAnnunzio nazivao kroatiziranim kvekerom i kada niti rijei, ni demonstracije vie nisu nita mogle uiniti [125] po kredibilitet talijanskih zahtjeva, odluio se za vojnu ekspediciju. Jedanaestog rujna 1919. godine (DAnunzio je mislio da je ovaj datum sretan. Teroristi su, dakle, i ranije ovaj datum birali za svoje akcije.) krenuo je na Rijeku s dvjestotinjak sljedbenika. Doekan kao osloboditelj meu talijanskim stanovnitvom, pokazao je umjenost u oaravanju talijanskih masa i stvaranju populistikog reima. Mussolini e poslije slijediti isti princip. Kada su nova talijanska vlada i Jugoslaveni potpisali sporazum o razgranienju, Mussolini i ostali nacionalisti vidjeli su ga kao trijumf, poto Rijeka nije zavrila u hrvatskim rukama, iako nije postala ni talijanska ve slobodan grad do momenta kada je Mussolini anektirao. No, to je ve novi period u razvitku odnosa u Europi o kojemu e biti vie rijei u narednom poglavlju. Ono to je bitno bilo je da je u Italiji roen [126] novi oblik nacionalizma, ija je okosnica bila Fasci di Combattimento, da je rjeenje za ogromne socijalno-ekonomske probleme talijanskog puanstva ponueno u vidu ovakvog nacionalizma u kojem su bile prisutne primjese socijalistikih rjeenja. Sve to izgledalo je, u takvim ekonomskim i politikim uvjetima, prihvatljivo masama i Europa je, gotovo odmah po okonanju velikog rata, ula u eru faizma, odnosno nacizma, koji e desetak godina kasnije stupiti na scenu u Njemakoj. Ve spomenuta slinost i poreenje europskog istoka i jugoistoka ovdje nalazi jo primjera. Pomjeranje granice prema zapadu na koncu narednog svjetskog rata, ba kao i u sluaju Poljske uinjeno je nautrb poraene sile. Oko tristo tisua Talijana napustit e svoje domove na istonim obalama [127] Jadrana. Pripadnici naroda iji su sunarodnici u znaajnoj mjeri krili ljudska prava i inili zloine, sada su i sami postali rtve u oba primjera. Konano, sudbinu slinu onoj rijekoj na kraju Prvog svjetskog rata, na koncu onog drugog preuzeo je Trst.

[123]

85

Koliko god provedba naela o samoodreenju bila problematina u Europi te nejednako implementirana, to naelo uope nije upotrebljavano meu nebijelim stanovnicima tadanjeg svijeta. Podjela mandata, to je zapravo bio eufemizam za tadanji neokolonijalizam u Aziji i Africi, potpuno je ignorirala mogue elje stanovnitva koje tamo ivi. Dioba je uglavnom vrena izmeu Velike Britanije i Francuske na osnovu njihovog tajnog sporazuma iz 1916. godine. Pouan je dijalog zabiljeen izmeu francuskog premijera Clemencceaua i britanskog mu kolege Lloyda Georgea: Pa, rekao je Clemenceau, to emo diskutirati? Lloyd George je odgovorio: Mesopotamiju i Palestinu. Clemenceau: Reci mi to eli? Lloyd George: elim Mosul. Clemenceau: [128] Imaes ga. Jo neto? Lloyd George: Da, elim Jeruzalem takoer. Izuzetak donekle ine neke oblasti zapadne Afrike, gdje su Francuzi i Britanci takoer dijelili mandate, ali su neke teritorije Kameruna promijenile vlasnike na osnovu elje lokalnog stanovnitva. Teritorijalni grabe nije bio rezerviran samo za najmonije. Italija je, pored ve poznatih namjera i krutih stavova u podruju Jadrana, preuzela Dodekanesko otoje u neposrednoj blizini turske obale i s dominantno grkim stanovnitvom. Ovo otoje okupirano je jo tijekom tursko-talijanskog rata pred poetak Prvog svjetskog rata, ali sada je i formalno anektirano, iako na dvanaest otoka osim veinskih Grka i manjinskih Turaka i idova, nisu ivjeli Talijani. Jugozapadna Afrika, kako je oblast dananje Namibije nazivana, nala se pod vlau June Afrike, dok je Japan uspostavio svoju hijerarhiju nad Mandurijom. Australija i Novi Zeland takoer su zauzeli neka manja otoja u njihovom dijelu svijeta. Ovakva politika imala je negativne efekte dugorono gledano, ali ak i kratkorono gledano masovni protesti u nekim dijelovima svijeta pokazali su da je demokracija kroila na svjetsku pozornicu i da mali narodi, divljaci, kako su ih znali nazivati diplomate vodeih svjetskih sila, ne boje se vie iskazati svoj stav i gnjev protiv nepravde. Tako su zabiljeeni masovni protesti u Egiptu, Palestini, Tunisu, Koreji i Indokini. Petnaestog svibnja 1919. godine, na trgu Tienanmen u Pekingu, Kinezi su demonstrirali protiv Japana. Traena je jednakost ljudskih prava to, kada se malo temeljitije razmisli, odraava zapravo cijelu sliku licemjerja postratnog svijeta. Liga naroda razmatrala je dodue neke prijavljene sluajeve rasistikih politika. Prva se na udaru nala Juna Afrika koju je skuptini prijavio delegat Haitija [129] Dantes Bellegarde, koji je i sam bio crnac, te predstavnik Indije.

86

Iz dananje perspektive ova podjela interesa i kreiranje novih drava na Bliskom istoku posebice je vana, jer su Irak, Sirija, Kuvajt, Libanon, Palestina i Izrael te tadanja Transjordanija, podruja koja i danas imaju nerijeene probleme od kojih su mnogi upravo posljedica pogodbi u Parizu. Francuzi i Britanci tajno su se dogovorili o podjeli dijelova Otomanske imperije. Meutim, ove nagrade ratnim pobjednicima kosile su se s proklamiranim principima, prvenstveno onim amerikim, ali i obeanjima datim Arapima tijekom rata. Tako je umjesto imenovanja kolonija, stvorena funkcija mandata koja je sutinski gledano bila isto iskoritavanje nerazvijenog podruja od najrazvijenijih drava svijeta. Mogue je, ipak, na ovu dodjelu mandata gledati i kao jedino mogue rjeenje, jer mnoge od ovih teritorija i narodi koji su ih nastanjivali nisu bili sposobni uspostaviti sistem vladanja i trebali su vanjsku pomo. Problem nastaje kada se ispostavi da ta pomo nije iskrena ve je samo izgovor osnovnoj svrsi dodatnog bogaenja zemlje kojoj je dodijeljen mandat uspostave sistema vladanja. Uvid u diskusije i pregovore u Parizu pokazuje da su europske sile, pa ak i one novonastale, lokalne monice u udaljenijim dijelovima svijeta poput Australije, Novog Zelanda i June Afrike, puno otvorenije govorile kada se raspravljalo afriko pitanje nego kada su se kreirale nove drave u Europi. U pregovorima o afrikim teritorijama lokalni barbari esto su spominjani, to je esto ukazivalo na lanu sliku koju su mandati pruali, jer sve je bilo otvoreno i podlono kupovini, odnosno [130] razmjeni izmeu vodeih sila. Daleki istok takoer nije rijeen jer se problem pojavio s vikom saveznika. Japan je bio jedna od velikih sila pobjednica, mada vie formalno, kao lan Velikih pet, ali su se japanski interesi esto sukobljavali s potrebom izgradnje kineske drave te zapadnim interesima u ovom dijelu svijeta. Najlaka je bila dioba nekih otonih zemalja u Tihom oceanu, ali i ovdje su se pojavile nove lokalne sile, prevashodno Australija, koja je kao narod stasala upravo tijekom ovog rata. Japan, iako jedna od najvanijih sila, pokuao se zadovoljiti samo rasnom jednakou, to je bila klauzula koju su njegovi predstavnici predloili da se usvoji na Konferenciji i kojom bi se glasno i jasno iskazala jednakost svih rasa u cijelom svijetu. Ta ideja bila je u potpunoj suprotnosti s interesima velikih kolonijalnih sila, Velike Britanije i Francuske, koje su uz Sjedinjene Amerike Drave inile uvenu veliku trojku. Zbog toga ova klauzula nije usvojena, iako je, vrijeme e pokazati, bilo dovoljno uvjeta u tadanjem svijetu za barem verbalno ispoljavanje poboljanog stanja svijesti ovjeanstva, barem kada
87

je rasna jednakost u pitanju. Japanskoj inicijativi nije pomogla, dapae odmogla je, injenica da je etvrta velika sila bila Italija, koja je vjetom diplomatskom trgovinom pokuavala domoi se prekomorskih posjeda preostalih poslije nagodbi Francuske i Velike Britanije. Kulturoloki rasizam prisutan je i danas, ali je bolje prikriven nego u doba parikih pregovora. Tako ameriki novinar Harry Hansen, opisujui sjedite svoje dravne delegacije u Parizu, daje potanki opis izgleda dvojice od trojice slubenika na ulazu u zgradu: Trei je francuski zvaninik, istokrvan i jednostavan. Nema ga potrebe opisivati; bio je poput ostatka [131] ovog velikog plemena iji je moto Stani! Sjedni! ekaj! Gotovo da nije neophodno spominjati da su preostala dvojica bila Amerikanci. Cijela ova geopolitika zbrka kreirana tijekom prvih est mjeseci 1919. godine u Parizu nastavie da prati svjetske lidere do suvremenog doba. Meutim neke pozitivne tekovine ipak su preostale. Osnovana je Liga naroda. Wilson je mogao barem djelimino biti zadovoljan, jer je jo u sijenju 1918. godine, u svom uvenom govoru pred Amerikim kongresom rekao: Opa asocijacija naroda treba biti formirana na osnovi meunarodnih sporazuma dizajniranih da kreiraju uzajamna jamstva politike neovisnosti i teritorijanog [132] integriteta drava, kako velikih, tako i malih jednako. Osnovna zadaa jedne ovakve svjetske asocijacije bile je u smanjenju naoruanja, mogunosti dogovora oko meunarodnih spornih pitanja, zadovoljenja ivotnih uvjeta te ope ouvanje svjetskog mira. Versajski mir, proklamiran na petu godinjicu Sarajevskog atentata, potpisan je i kasnije raticiran od parlamenata zemalja uesnica. Meutim, ameriko najvie parlamentarno tijelo odbilo je raticirati ovaj ugovor o miru. Senat nikada prije nije odbio mirovni sporazum, iako se onaj sa panjolskom iz 1899. [133] godine provukao sa samo dva glasa veine. Senatori nisu mogli prihvatiti Versajski sporazum jer ga je predsjednik Wilson povezao s aktom osnivanja Lige naroda. Poto su izolacionisti bili u veini u tadanjem predstavnikom domu i senatu u Washingtonu, jedino rjeenje je bilo da se odbije ovaj paket. Ova injenica od samog roenja svjetske organizacije utjecat e na njene budue probleme i nemogunost da istinski ouva svjetski mir.

88

Poglavlje V

Liga naroda i meuratno doba

Nakon podjele svijeta i ponovno roenih ili novoroenih naroda u Europi, trebao je nastupiti period trajnog mira. Kao to je ve vieno na primjeru talijanskog nacionalizma te sovjetskog boljevizma, nove opasne ideologije pojavile su se na politikom prostoru Europe i privlaile sve vee mase nezadovoljnih. Velika svjetska ekonomska kriza ovome e uveliko pridonijeti, ali takoer i nefunkcionalonost postojeeg svjetskog poretka. Formirana je svjetska organizacija Liga naroda na osnovi ideje amerikog predsjednika Wilsona, ali Sjedinjene Amerike Drave nisu pristupile ovoj organizaciji. Izolacionistika stremljenja na amerikom kontinentu bila su jaka jo od nastanka Sjedinjenih Amerikih Drava, to je tijekom devetnaestog stoljea bila i logina obrana od britanskog i ostalih europskih kolonijalizama. U meuvremenu su, meutim, Sjedinjene Amerike Drave postale vodea sila svijeta, sila koja je zapravo odluila pobjednike u proteklom ratu, drava koja je donijela slobodu novim narodima u Europi i bez ijeg odobrenja raspodjela mandata i kolonija ne bi bila mogua. Narasli izolacionizam u Americi bio je posljedica i uvida u tragini, prvenstveno europski, protekli rat, pa je ta ideologija bila neka vrsta osiguranja. Problem je to svijet jednostavno vie nije mogao funkcionirati bez aktivnog uea Sjedinjenih Amerikih Drava. Stoga je rast izolacionizma u Amerikom kongresu i javnom mnjenju uope, dugorono gledano, bio poguban po svjetski mir. Previranja unutar amerike politike scene rezultirala su pogubnim posljedicama po inicijative mondijalista. Zanimljivo je vienje situacije jednog amerikog analitiara po svretku Drugog svjetskog rata: Jedan rezultat bila je izdaja Lige naroda. Novoformirana organizacija obogaljena je pri roenju kada je ova nacija, najmonija od svih, ostavila ovo siroe na [134] meunarodnom pragu. Na elu Lige naroda bilo je vijee s izvjesnim brojem stalnih lanica. U poetku je ta brojka bila etiri: Velika Britanija,
89

Francuska, Japan i Italija, da bi kasnije rasla na est, pa deset i konano jedanaest lanica. Originalno je bilo predvieno peto mjesto za Njemaku, ali tek po sazrijevanju uvjeta za njen prijem u lanstvo. Tu je oevidan problem da jedan od najznaajnijih naroda u Europi, lociran u njenom sreditu, ostavljen je namjerno po strani od samog poetka i kasniji prijem ve e doi prekasno i biti samo privremen u bitno promijenjenim okolnostima. Woodrow Wilson ostao je, usprkos propusta Lige naroda, upamen kao vizionar koji je ivio ispred svog doba. Moda je najedakvatnije vienje iz amerike perspektive, jer su unutarnji odnosi u Sjedinjenim Amerikim Dravama svakako odraavali se i na meunarodnu politiku: Wilson je najvei od neutralnih dravnika, najvei pregovara, najvei ratni voa, najvei mirotvorac, najvea tragedija i najvee razoarenje. Poseui za [135] zvijezdama, razbio se o zemlju. Pored ovog nedostatka, svjetska krovna organizacija imala je jo niz oteavajuih okolnosti koje su je, na koncu, dovele do propasti, kao i do novog svjetskog rata. Organizacija nije imala silu kojom bi natjerala lanice na poslunost i uvaavanje odluka donesenih na sjednicama. Potom je jednoglasnost bila neophodna pri glasovanju u Vijeu Lige, to u praksi znai da su sve lanice Vijea imale pravo veta. Italija i Japan napustili su organizaciju, Njemaka je bila lanica samo kratko, dok je Sovjetski Savez nakon kratkotrajnog lanstva bio iskljuen iz organizacije. Liga naroda imala je teak poetak rada zbog objektivnih, ve pojanjenih, okolnosti, ali malo tko je oekivao da se te okolnosti pogoraju u toliko velikoj mjeri. Konvencija o suzbijanju ropstva i trgovine robljem donesena je 1925. godine, to je bio jedan od vrlo pozitivnih koraka tog doba kojim se potpisnice obvezuju da osiguraju pravedan tretman domorodnih stanovnika na teritorijama pod njihovom kontrolom. Religijske manjine takoer su dobile zagarantiranu protekciju o emu je ve bilo rijei. Prava ena najednom su po svretku rata rairila se naprednijim dijelovima svijeta, ne svim i ne ravnomjerno, ali su ene dobile pravo glasa u nekim dravama. O tome e se detaljnije diskutirati u posebnom poglavlju kao i o ratnim zloinima te prvim suenjima za iste. Ad hoc sudovi organizirani su u Leipzigu i Istanbulu s vrlo loim rezultatima. Meutim, ti prvi koraci su ipak vani za razvitak cjelokupne doktrine odgovornosti za injenja tijekom ratnih sukoba. Bliski istok bio je izuzetno problematian kada se sagledaju brojni narodi, odnosno etnike skupine koje tamo ive. U Europi stvorene su brojne nove nacije-drave, dok se van granica ovog kontinenta pod
90

isprikom mandata broj novih drava nije uveao shodno broju etnikih grupa. Primjetno je bilo da je nacionalizam, za koji se mislilo da je zavrio svoju misiju s devetnaestim stoljeem, ipak jo uvijek dominirajui faktor u kreiranju meunarodnih odnosa, kao i unutardravnih institucija i prava. Zbog toga je primjer Grke i Turske, prve zemlje koje su i zvanino izvrile razmjenu stanovnitva, pouan i zbog kasnijih ratova, humanih preseljenja stanovnitva i meunarodnih dogovora o rjeenjima kriza. Teritorijalna i etnika sueljavanja ove dvije mediteranske drave pokuane su biti razrijeene dogovorom u Lausanni 1923. godine, kojim je dogovoreno preseljenje oko dva milijuna ljudi koji su ivjeli kao manjinske grupe bilo u Turskoj ili Grkoj. Upitno je, meutim, da li su ove grupe bile etnike ili religijske manjine, poto nije rijetkost bila da zapravo i ne govore jezik matinog naroda. Oko milijun i pol krana turskog materinjeg govora i Grka iz Anadolije na ovaj nain je protjerano u zemlju u kojoj nisu nikada ivjeli dok je u obrnutom smjeru iseljeno oko pola milijuna Turaka te muslimana, od kojih je izvjestan broj kao materinji jezik zapravo govorio dijalektalnu verziju grkog. Izuzetak je napravljen jedino u sluaju istanbulskih Grka, jo nekoliko manjih mjesta, te Turaka iz zapadne Trakije. Ovaj proces bio je katastrofalan na individualnoj osnovi, to e rei za oko dva milijuna pojedinaca, ali s aspekta kreiranja nacionalnih drava Turaka i Grka te stabilizacije meunarodnih odnosa u regiji, promatran je, barem od tadanjih suvremenika, kao pozitivan proces. Neto to je sasvim sigurno jedno od najteih krenja osnovnih ljudskih prava tako je, mislilo se, donijelo mir i stabilnost u podruje Egejskog mora. Meuratno doba vano je zbog nekih kasnijih deavanja, prvenstveno porasta netolerantnosti u brojnim dravama, pojavi i irenju ekstremnih ideologija poput faizma, nacizma te boljevizma batinjenog na sovjetskom modelu. Svjetska ekonomska kriza u velikoj mjeri doprinijela je mogunosti irenja ovih ideologija, iako su neke od njih ve pronale sopstveno mjesto i prije same krize. Pod takvim okolnostima, s Hitlerom ve na elu njemake vlade, dolazi do uvenog sluaja pred Ligom naroda u Genvei. Franz Bernheim iz Gornje lezije, dijela teritorije koji je bio problematian za dodjelu izmeu Njemake i Poljske i koji je zavrio u njemakim rukama zahvaljujui i radu Lige naroda, uputio je pritubu ovoj organizaciji zbog nacistikih dekreta protiv idova. Shodno tim odlukama, konscirani su dijelovi imovine njemakih idova, ogranieno im je pravo na posao te su, ope govorei, dospjeli u status drugorazrednih graana. Meutim, poto je Gornja lezija pripala Njemakoj, u svrhu zatite manjinskih naroda
91

u spornim podrujima, drave su se obvezale na posebnu zatitu manjina na tim teritorijama. Tako je i dolo do njemako-poljske konvencije. Bernheim je naao pravno uporite u svojem zahtjevu za kompenzaciju upravo u tom ugovoru, to je nagnalo predstavnike u Ligi naroda da dva mjeseca tijekom 1933. godine diskutiraju nastalu situaciju i da na kraju private zahtjev, odnosno pritubu ovog njemakog idova iz Gornje lezije. Pravniki komplicirano, organizacija se morala odrediti da li pojedinac moe predstavljati manjinu, i poto je konano utvreno da moe, Bernheim je postao pobjednikom u ovom pravnom sueljavanju. Kao posljedica ovog sluaja dolazi do selektivne zatite manjina, to e zapravo imati sve manje vanosti zbog nadolazeeg Drugog svjetskog rata. Prethodni primjeri rjeavanja meunarodnih kriza tijekom postojanja Lige naroda govore o svim problemima s kojima je organizacija bila suoena. Objektivno su postojale okolnosti koje su spreavale organizaciju da uini vie, ali su brojne bile i unutarnje slabosti. Samo osnivanje meunarodne organizacije za ouvanje mira bilo je veliki uspjeh koji je poeo velikim neuspjehom bez lanstva najbitnije drave SAD-a. Zarad provoenja odluka, Liga naroda bila je ovisna od velikih sila poto sama nije imala postrojbe koje bi mogle provoditi odluke lanica. Tijekom 1930-ih kada su faizam, nacizam te japanski militarizam otvoreno ignorirali odluke organizacije, pokazala se sva nemo Lige naroda. Tako je izbijanjem Drugog svjetskog rata organizacija sama po sebi postala iluzorna, mada je ve ranije bilo oito da ovakva struktura i raspored odnosa na svjetskoj sceni ine Ligu naroda vrlo problematinom glede uspjeha. Woodrow Wilson dobio je Nobelovu nagradu za mir 1919. godine, ali nije uspio ubijediti sopstvene kongresmene u Washingtonu da pristupe u Ligu naroda. Za ispunjenje svrhe organizacije, stvorena su tijela poput Povjerenstva za razoruanje koje je poelo uspjeno djelovati inicijalno privoljevi vodee moreplovne drave da ogranie veliinu sopstvenih mornarica. Najvea mornarica meu njima ipak nije sputana zbog kasnijeg odbijanja Velike Britanije da potpie konani tekst sporazuma. Zdravstveni odbor, Stalni odbor za kontrolu opijuma i Povjerenstvo za ropstvo primjeri su meunarodnih pokuaja, djelimice uspjenih, za boljitak cjelokupnog ovjeanstva. Povjerenstvo za mandate organiziralo je plebiscite u spornim teritorijama, poput onog u Saaru, te nadgledalo mandate gdje su dodijeljeni vodeim silama. Meunarodna organizacija rada uspjeno je djelovala u ograniavanju mogunosti eksploatacije radnika, uspjenom uvoenju
92

osmosatnog radnog vremena u dravama jednog dijela lanica te suzbijala iskoritavanje rada djece i posebice na zatiti ena pri radu. Povjerenstvo za izbjeglice bilo je vrlo vano tijelo zbog iznenadno velikog broja ljudi koji su se nali u tom poloaju. Fridtjof Nansen bio je na elu ove organizacije i ustanovio Nansenovu putovnicu, koja je dodijeljena osobama koje su se nale bez dravljanstva po svretku ratova i globalnih geopolitikih promjena. Stalni sud za meunarodnu pravdu za sjeditem u Hagu i danas djeluje pod pojednostavljenim imenom i patronatom Ujedinjenih naroda. Od 42 zemlje osnivaice Lige naroda, esnaest se povuklo iz Organizacije. Jugoslavija i Argentina bile su rijetke lanice koje su se povukle i kasnije vratile u lanstvo Organizacije. Ukupno je bilo etrnaest teritorija za koje su dodijeljeni mandati koje su dobile primarno Velika Britanija i Francuska, te uz njih i Belgija, Japan, Juna Afrika, Australija te Novi Zeland. Neke teritorije postale su simboli uspjenog rada Lige naroda, poput otoja Aland izmeu Finske i vedske, koje je bilo sporno izmeu dvije drave, ali su posredstvom ove meunarodne organizacije uspjele se dogovoriti o nskom suverenitetu i protekciji vedske manjine. Vojne instalacije bile su zabranjene na ovim otocima. Problemi Gornje lezije ve su spominjani u nekoliko navrata. Liga naroda uspjela je dogovoriti podjelu teritorije izmeu Njemake i Poljske, te izbjei nemire koji su se deavali na gotovo godinjoj osnovi od svretka rata. Posredstvom ove organizacije izbjegnut je ozbiljniji grko-bugarski sukob povodom pograninog incidenta. Saar je vraen Njemakoj nakon uspjeno organiziranog plebiscita 1935. godine. Liga nije rjeavala samo teritorijalne probleme ve i znaajne povrede ljudskih prava. U Liberiji se pojavio problem prisilnog rada i nakon isljedstva od strane posebnog povjerenstva, Liga naroda je uspjela nagnati liberijske vlasti na reforme te ostavke najviih dunosnika. Propusti su bili brojniji od uspjeha. Zbog nedostatka mogue upotrebe sile kojom bi se lanice privoljele na kompromise ili provoenje odluka, ekonomske sankcije bile su najjae oruje u rukama. Meutim one nisu bile dostatne, poto je veliki broj zemalja bio izvan organizacije, i jednostavno je bilo prijestupnicama da preusmjere trgovinu i ekonomske odnose prema takvim dravama. Japan i Italija, obje drave bile su jedne od osnivaica Lige te stalne lanice Vijea, povukle su se iz lanstva 1930-ih zbog opozicije organizacije agresivnoj spoljnoj politici te invaziji tuih teritorija. Njemaka je pod Hitlerom napustila lanstvo u koje je zakanjelo primljena, dok je Sovjetski Savez izbaen zbog agresije na Finsku.
93

Poseban je problem u radu organizacije predstavljao sistem jednoglasja u Vijeu, ne samo stalnih lanica, ve svih. Za neke odluke morale su glasovati i sve lanice Skuptine Lige naroda, to je znailo u praksi ublaiti odluke da bi se svi udobrovoljili ili, pak, odustati od djelotvorne akcije poto nije bilo mogue postii kompromis izmeu tako velikog broja drava. Liga je povlaivala velikim, koji su se sve manje obazirali na meunarodnu zajednicu. Francuska je tako izvrila invaziju njemake teritorije u oblasti Ruhra kada Njemaka nije mogla platiti dio ratne reparacije. Japan je na Dalekom istoku ignorirao diplomaciju i uzurpirao kineske teritorije. Liga nije reagirala. Italija je dovela Grku pred ultimatum i ni ovaj puta elnici Lige nisu bili u stanju da veliku silu primoraju na potivanje meunarodnih pravila. panjolski graanski rat jo je jedan primjer kada su Italija i Njemaka ignorirale princip nemijeanja u poslove druge suverene zemlje. Mussolini je ponajvie prkosio ovoj meunarodnoj organizaiciji, u panjolskoj, Abesiniji, Grkoj te teritorijama koje su u dananjoj Hrvatskoj. Ovakav nain rada i ponaanja vodeih lanica organizacije mogao je samo ohrabriti nacistiko rukovodstvo Njemake. Hitler se ne samo povukao iz lanstva u Ligi naroda, ve je otvoreno prkosio njenim odlukama. Tako ponovna militarizacija zemlje, anschluss Austrije i okupacija Sudeta samo su bile uvod u istinski poetak novog oruanog svjetskog sukoba, poto je ovakav meunarodni poredak bio doista neodriv. Organizacija je formalno ostala da postoji tijekom rata, ali u sutini je prestala s radom izbijanjem prvih sukoba. Ujedinjeni narodi preuzet e njenu ulogu 1945. godine po okonanju Drugog svjetskog rata. Podjela teritorija meu velikim silama vrila se tijekom rata i samo je dostigla vrhunac prigodom parikih pregovora. Bliski istok bio je tema pregovora i dogovora puno prije Parike konferencije, tijekom same konferencije te jo dugo poslije. Liga naroda, kao i njena sljednica Ujedinjeni narodi, odrat e brojne sjednice u pokuajima da rijee tamonje probleme. Sa stanovita ljudskih prava, znaajno je kako su uope stvorene tamonje drave po kraju Prvog svjetskog rata i raspadu Otomanske imperije, koja je vladala najveim dijelovima ove regije do poetka dvadesetih godina dvadesetog stoljea. Za izvorite problema na Bliskom istoku uobiajeno je smatrati najodgovornijom Balfourovu deklaraciju, zapravo stav britanske vlade, iz 1917. godine, kojom se prua pravo idovima na kreiranje nacionalne drave u Svetoj zemlji. Ovakvo vienje posebice je prisutno meu arapskom intelektualnom i politikom elitom a koje je, ini se, najveim dijelom vrlo
94

vjerojatno i tono. Naime, jeste sr dananjih problema u odnosu idova i Arapa, ali su problemi nastajali i mimo ove sudbonosne deklaracije. Ukoliko se i ne odlui ii daleko u povijest do kriarskih ratova ili ak i dalje do nastanka masovnih monoteistikih uenja, ovaj dio svijeta ne moe se mimoii kao izvorite prve meunarodne humanitarne intervencije u devetnaestom stoljeu, kada su vodee europske sile osudile tursko ponaanje spram krana u ovom dijelu svijeta, te imenovale ih originalno kao zloine protiv kranstva da bi, pomnije promislivi, nazvale ih u konanoj verziji dokumenta zloini protiv ovjenosti. Gledajui samo dvadeseto stoljee, Britanci i Francuzi naili su na velike probleme u kreiranju drava na ovom podruju koje e im jamiti sigurnost te omoguiti eksploataciju po kolonijalnim zamislima. Odnos je, dakle, bio problematian i izmeu lokalnog, arapskog dakle, stanovnitva i nametnutih gubernatora teritorija. Rjeenje koje su pokuali Britanci bilo je postavljanje lojalnih prineva i kraljeva koji e uspostavljanjem nedemokratskih reima sauvati interese Velike Britanije te svoje usko osobno-porodine, pri tome najveim dijelom zanemarujui elje sopstvenih naroda. Izbor je pao na saudijsku porodicu iji je elnik bio Husein, sposoban politiar jo iz otomanskog doba koji je vukao podrijetlo od Bojeg poslanika Muhameda. Njegove su ambicije bile ne samo usko porodine, mada ih se nipoto ne smije ostaviti po strani, ve je i znaajna doza panarabizma bila prisutna u njegovoj politici. Husein koji je imao ambicije o osnutku velike hasemitske kraljevske dinastije koja e vladati cjelokupnim arapskim svijetom, sam je bio ve u odmakloj dobi, izgubio je prvo razum, a poslije i prijestol u Hedazu, zaetku Saudijske Arabije, kojom od 1924. godine vlada [136] porodica Ibn Saud. Njegov sin Fejsal iznio je u Parizu zahtjeve i ambicije ove kraljevske kue iz hasemitskog klana pokazujui mapu Bliskog istoka: Vei dio mape, ukljuujui Arabiju, Mesopotamiju, Palestinu i vei dio Sirije bio je oznaen olovkom. Ovo je Arabija koju mi traimo od mirovne [137] konferencije. Meutim, njegovi sinovi, koji su dobili neka druga novoformirana kraljevstva u ovom dijelu svijeta, Irak i Transjordaniju, ostali su due na svojim prijestolima. Fejsal je imenovan irakim kraljem, dok je njegov stariji brat Abdulah dobio vladavinu nad Transjordanijom, kako je nazivano podruje koje grubo korespondira s dananjim Jordanom. Abdulaha su [138] smatrali osjeajnim, mirnim i vrlo lijenim, dok su u Fejsala polagane nade da e uspostaviti sistem po eljama Britanaca. Stoga su i odabrali sposobnijeg sina da vlada osjetljivijim i vanijim podrujem, sada ve
95

dravom, Irakom. Fejsal je dobio podrku na referendumu od nezamislivih [139] 96 posto, te je okrunjen 1922. godine. Ova obitelj igrala je ulogu njemakih prineva i aristokratskih obitelji u Europi, ije su lanove velike sile postavljale na ela novouspostvaljenih drava. Oni isto tako oslikavaju namjere i politike vodeih europskih sila koje retoriki govore o pravima naroda a u praksi ih potpuno ignoriraju i postavljaju nenarodne i nedemokratske reime kada god to odgovara trenutnim interesima vodeih snaga. Irak se prvo rijeio Britanaca, a 1959. godine i kralja, Fejsalovog unuka, kada je puem postao republika. Jedino mjesto gdje se i danas moe nai hasemitsko kraljevstvo je tamo gdje su polagane najmanje nade u Jordanu, gdje kraljevi naizmjenino uzimaju imena Huseina i Abdulaha, shodno tradiciji s oca na sina te su se neki od vladara pokazali kao izuzetno sposobni na svjetskoj sceni i u pokuajima pronalaenja kompromisa u izraelsko-arapskim odnosima. Na poetku dvadeset prvog stoljea, Irak je moda najproblematinija oblast koja nosi veliku slinost s tom dravom pod britanskom okupacijom po svretku Prvog svjetskog rata. Britansku ulogu ovaj su puta preuzeli Amerikanci, ali jednaka konfuzija vlada i, dok je dvadesetih godina kreirala se jedna drava od raznorodnih grupa, tijekom desetljea stvorena je donekle i nacija Iraana. Ovih godina, pod predsjedanjem amerikih politiara i generala koji izvravaju njihove upute, rastae se ta ista nacija. Gertrude Bell, britanska diplomatkinja ija je uloga vjerojatno bila odluna na operativnom nivou u uspostavi Iraka kao drave, izgleda da je pogrijeila u pokuaju, kao to osamdesetak godina kasnije grijee vodei imperijalisti svijeta. Neki autori, dodue, navode Winstona Churchilla kao glavnog autora irakog rjeenja, ali [140] ova djela uglavnom zanemaruju operativnu neophodnost svake politike. Irak nije bio jedina solucija britanskih vlastodraa za podruje nekonje Mesopotamije i bila je upravo uloga i sposobnost Gertrude Bell odluujua u formiranju, te omoguavanju provoenja odluke o uspostavi nove drave. Ona je osobno provodila politiku kraljevine iji je bila subjekt, ali je potpuno ignorirala prava naroda na samoopredjeljenje. Iraani: iiti, Suniti i Kurdi, izgleda nisu eljeli da tvore jednu dravu. Tu su bili i susjedi [141] poput Turske, koja je polagala prava na Mosul i sjeverni dio zemlje. Iako tamo Turaka gotovo da i nema, nalazita nafte su velika, to je na prvom mjestu privuklo i Britance. Meutim, Turci su svoja prava utemeljivali i na jo dva principa: povijesno je ta regija bila dio Otomanske imperije, dok je drugi princip bio etniki i potpuno pogrean. Naime u oblasti Mosula
96

ivi veliki broj Kurda, koje je turska vlada sve donedavno predstavljala kao planinske Turke. Prva vlada Iraka, ona pod Fejsalom, imala je za cilj da odri zemlju jedinstvenu i plati za sopstvenu obranu, ime bi se olakao nancijski poloaj [142] vlade koja se nalazila u Londonu. Narodi ovih krajeva nisu konzultirani. Jedini interes za ovom tvorevinom moda je bio meu nekim dijelovima lokalnih elita i imperijalnih voa koje su bile zainteresirane samo za to laki nain ekspolatacije irake nafte. Ciljevi su slini ili pak istovjetni i danas. Bez obzira, izgledno je da Irak kao drava teko moe opstati s centraliziranom vladom u Bagdadu, te je jedino rjeenje u velikoj decentralizaciji na osnovi etnikih podjela. Problem e vjerojatno nastati u mjeovitim sredinama, ime bi se cijela pria o samoopredjeljenju, obeanom od amerikog predsjednika 1918. godine, vratila gotovo na poetak s jednim bitno drugaijim predsjednikom u Washingtonu. Neka vrsta uvaavanja samoopredjeljenja morat e konano se potivati, makar samo i decentralizacijom drave koju je jedino diktatura drala na okupu. Jedan savjetnik britanske delegacije opisao je stanje svijesti britanskog premijera koje oslikava svo licemjerje krojaa novog svjetskog poretka, citirajui misli Lloyda Georgea: Mesopotamija da nafta irigacija moramo imati Mesopotamiju; Palestina da Sveta zemlja cionizam moramo imati Palestinu; Sirija hm to ima u Siriji? [143] Neka je Francuzi imaju. Sama previranja meu saveznicama, Francuskom i Britanijom, manje su bitna za ljudska prava koliko za shvatanje koliko malo zapravo vodei politiari polau u nade obinog svijeta, pogotovo kada taj svijet ne pripada bijeloj rasi. Stoga, same nesuglasice nisu predmet izuavanja za ovaj rad, ve stvaranje drava protivno volji ljudi koji su postali itelji tih geopolitikih kreacija. Wilson je poslao tim na Bliski istok da ispita stvarno stanje svijesti ljudi u ovoj oblasti i nalazi su pokazali se gotovo iskljuivo na strani kreiranja velike Sirije, koja bi se sastojala od dananje Sirije, Libanona i Palestine (Izraela i Palestine). Meutim, poto je postalo jasno da Amerikanci, zbog odluka najvieg predstavnikog tijela u Washingtonu te raspoloenja javnog mnjenja, nee istinski biti ukljueni u svjetske probleme, Britanci i Francuzi nastavili su provoenje dogovora Sykes-Picot, nazvanog po imenima dvojice srednjerangiranih diplomata iz Pariza i Londona koji su, tijekom rata, zapravo podijelili interesne zone na Bliskom istoku. Prilike za modiciranje pruio im je kolaps Otomanske imperije, ali je konzistentnost
97

ostala u ignoriranju lokalnih, prvenstveno arapskih, elja. Samim time i svjetska politika ostala je konzistentna do suvremenog doba. Francuski predsjednik Paul Deschanel slijedio je zahtjeve prokolonijalnog bloka u Francuskoj navodei Mediteran i Bliski istok kao primarne ciljeve sopstvene spoljne politike. Deschanel je, ini se, bio pretea kasnijeg britanskog princa Charlesa, poto su ga pronali kako pria s drveem [144] u vrtovima palae Elysee u Parizu. Ono to je vanije za svjetsku povijest je uloga Francuske, djelimice kao rival, a djelimice kao sauesnik Britanije u kreiranju novog Bliskog istoka. Chaim Weizmann, voa Svjetske cionistike organizacije, elio je idovsku Palestinu, ali u tom stremljenju nije vjerovao Francuzima, niti je polagao velike nade u Amerikance. Uzdao se, dakle, prevashodno u Britance. Sa idovskom imigracijom Palestina e postati azijska Belgija i znaajan strateki dobitak za Britansku imperiju, najsaetiji je opis Weizmannove [145] diplomatije i odnosa idovske zajednice i Britanske imperije. Iz dananje perspektive iznenaujue izgleda da je osim ovih kolonijalno-eksploatatorskih te geopolitikih interesa, znaajnu ulogu u britanskom naputanju Arapa i priklanjanju idovima po bliskoistonom pitanju odigrala Njemaka. Naime, kada su tijekom rata u Londonu saznali za glasine da Njemaka, s velikom idovskom populacijom, razmilja o javnoj deklaraciji u korist cionizma, vlada u Londonu morala je osigurati simpatije [146] te utjecajne zajednice i odrediti se prema tom pitanju u korist idova. Uostalom, Arapi su ve bili na eljenoj strani zahvaljujui dotadanjoj politici i pukovniku Thomasu Edwardu Lawrenceu iji su uspjesi u ovom podruju postali mitski. O njegovoj ulozi, ne potpuno povijesno tono, govorit e i [147] jedan od najveih imskih spektakla. Tek e kasnije ovo licemjerstvo u potpunosti razoarati i Arape i Lawrencea koji je, izgleda, od svih britanskih zvaninika u kontaktu s Arapima bio jedini iskreni prijatelj. Deklaracija Arthura Jamesa Balfoura, sadrana u pismu vodeem britanskom idovu Walteru Rotschildu, iskazala je stav vlade u Londonu koja gleda u korist ustanovljenja nacionalnog doma za idove u Palestini i koja e se korisititi najboljim sredstvima da se pomogne ostvarenje ove [148] namjere. Ovo je, dakle, bila slubena politika Velike Britanije, iako se nisu svi vodei politiari slagali s takvom politikom. Razlozi su bili isto pragmatini a ne neko arapolstvo. George Curzon, britanski ministar vanjskih poslova, jedan od rijetkih dravnika koji je zapravo bio u Palestini, nije mogao zamisliti gore mjesto u koje da se ukloni napredna i intelektualna [149] zajednica.
98

Kasnija pojanjenja iz Londona govorila su o domu a ne dravi za idove, to e rei da nisu podrali tada kreiranje nacionalne drave Izrael. Meutim ta pojanjenja izravno se kose s nekim zbivanjima na terenu, poput napredovanja britanskih trupa iz Egipta ka Jeruzalemu, unutar kojih je bila posebna jedinica koju su kolokvijalno nazivali idovska legija poto je regrutirana specijalno meu idovskom zajednicom. Bilo je i drugih opcija o rjeenju idovskog pitanja, poput ideje o naseljavanju idova u oblasti dananje Ugande, to dodatno govori o infantilnom shvatanju ljudskih prava [150] i potpunom ignoriranju veine elja nebijelog dijela ovjeanstva. Lloyd George e dvadesetak godina poslije pred Britanskim parlamentom, opisom svjetskih prilika pokuati ublaiti krivnju Vlade u Londonu za probleme Bliskog istoka: Tijekom najteih perioda rata gospodin Balfour je pripremio njegovu deklaraciju. U to doba pobune su se zbivale u francuskoj vojsci, talijanska vojska je bila na ivici kolapsa, Amerika jedva da je poela s ratnim pripremama kako treba. Nita nije preostalo Britaniji u suprotstavljanju najmonijoj vojnoj kombinaciji koju [151] je povijest ikada vidjela. Mandat koji su dobili Britanci u ovom dijelu Bliskog istoka zahtijevao je detalje do kojih je Ligi naroda trebalo dvije dodatne godine da ih dogovori. Tijekom te dvije godine brojni su bili javni i tajni susreti zainteresiranih po pitanju Palestine. Ono to je bitno za karakterizaciju uloge Velike Britanije je susret u Balfourovom domu u Londonu kada su domain i Lloyd George potvrdili Weizmannu da su oduvijek imali na umu idovsku dravu kao [152] krajnji ishod. Kavkaz, Armenija i Kurdistan su bili zamiljeni kao neovisne drave, pod izravnim britanskim utjecajem, koje e osigurati zalee njenim stvarnim [153] interesima u Mesopotamiji i Perziji. Trei teritorijalni interes bio je u Palestini. U svim ovim regijama odigravale su se pobune, poput one u Mesopotamiji ili barem nemirne demonstracije poput palestinskih, to je trebalo pokazati da se probuena arapska nacionalna svijest vie nee dati umiriti starim kolonijalnim metodama. Ovo nacionalno buenje bilo je prethodno u dobroj mjeri pospjeeno od Britanaca tijekom rata. Neophodno je napomenuti da Arapi, koliko god moda izgledalo na prvi pogled da su istovjetnih ciljeva i kultura, nisu uope bili jedinstveni. U razliitim dijelovima Bliskog istoka, ali i ostalih dijelova prvenstveno Mediterana, razliite regionalne kulture su se razvile, pa ak i razliite religijske odrednice. Libanon je tu najzanimljiviji jer su arapski krani koji su nastanjivali podruja oko planine Libanon i sjeverni primorski dio dananje
99

drave bili odluno protiv bilo kakve panarapske ideje, navodei ogromne razlike izmeu sirijskih Arapa, kojima su tada i sami pripadali, te onih s arabijskog polutoka. Interesantno je, pogotovu iz dananje perspektive, da se originalna francuska ideja o kreiranju drave Libanon koja e uzeti znaajan dio nekadanje Sirije svidjela kranima iz podruja planine Libanon, koji su tek naknandno tee prihvatili realnost da uz teritoriju dolaze i stanovnici koji su bili muslimani. Detaljnijom analizom pitanja Bliskog istoka diskutira se zapravo era djelovanja Lige naroda. Veliki je broj teritorija koje su takoer nale se pod paskom meunarodnih konferencija, iskaza samoopredjeljenja te trgovine politikim sredstvima izmeu najutjecajnijih drava. Meutim, nije mogue ulaziti u sve pojedine detalje zbog ogranienosti temom i prostorom, te ve prikazanim pojanjenjem principa prisutnih u tom dobu. Izostanak japanske klauzule o jednakosti rasa takoer nije vodio u prilog Ligi naroda i proklamiranoj jednakosti naroda i drava. Koliko su rasizam, antisemitizam te ideoloka iskljuivost meuratnog doba bili rasprostranjeni vidljivo je i iz primjera knjige o faistikoj Italiji. Tako Herbert Vivian opisuje da Milano sadri veliki broj idova i ostalih koji imaju elju postati bogatim. Shodno tome grad ispoljava taj arogantni [154] osjeaj superiornosti koji iritira. Rasni i religijski stereotipi dio su razmiljanja i opaanja visokih klasa kao i obinih ljudi: Uite u impozantnu Galeriju Vittorio Emanuele, gdje su najbolji restorani i morat ete se probijati kroz gomilu preprodavaca s kukastim nosevima, [155] aludirajui time na idovske trgovce. Pri tome, ovo su stavovi britanskog autora, a ne faistikog reima u Italiji koji e zapravo organizirati rjeavanje idovskog pitanja u ovom dijelu kontinenta. Faisti su esto spominjani kao puno blai u provoenju antisemitske politike u odnosu na naciste. Meutim, sve te ocjene dolaze po izvrenom zloinu. Prije samog masovnog izvrenja, na Hitlera se jo i nekako sumnjiavo gledalo, ali je Mussolini bio vladar koji je uinio da talijanski vlakovi stiu na vrijeme, kako je aristokratska klasa tadanje Europe voljela opisati dostignua faistikog reima. Stoga je mogue postaviti i pitanje moralne odgovornosti europskih elita koje su blagonaklono ili barem tolerirajue promatrale rast, vladavinu i konano teror nacistikih i faistikih reima u Europi. Razlozi su to ni sami dijelovi tih elita nisu bili imuni od rasistikih i antisemitskih ideologija. Elite su bile u strahu od boljevizma i zadugo su namjeravale tolerirati nacizam, faizam i sline krajnje desniarske ideologije ne bi li sprijeilo
100

se irenje boljevizma ka Zapadu. Potovalac djela Benita Mussolinija, ve pominjani britanski autor Herbert Vivian, ovako je pojanjavao domete faizma: Faizam, koliko god bio benetaran, mora biti smatran [156] revolucijom i revolucija traje za dobrobit cijele zemlje. Mark Mazower saeo je odlino poglede koje su europske elite imale u odnosu na ekstremne ideologije: Nacionalni socijalizam poeo je tvrdnjom da kreira novi poredak u Europi, ali je preovladavanjem rasne ideologije nad ekonomskom [157] racionalnou, krajnja sila implicitna u ovom projektu postala jasnija. Ako se imalo ozbiljnije pokua studirati odnos europskih vrhova prema opasnostima ekstremnih ideologija, pogled na razmiljanja s kraja tridesetih godina dvadesetog stoljea zastraujui je za itaoca s poetka treeg milenija: Umjesto kritiziranja Mussolinija zbog izbavljenja naroda iz problema, narodi svijeta bi trebali slijediti njegov primjer i metode. Ali [158] uzalud! Gdje se moe pronai drugi Duce? Odgovor je zapravo bio vrlo lagan; gotovo po cijeloj Europi nicali su autokratski reimi, dok su neki od vladara sami sebe poeli nazivati po novoj modi. Duce se povezao s njemakim Fuhrerom. Interesantno je da su ova dvojica diktatora sluila kao uzor onima u manjim zemljama. Tako je jugoslavenski premijer Milan Stojadinovi pokuao kopirati ih, ne samo politiki, ve i uvoenjem sopstvenog naziva voa, od ega je ipak ubrzo odustao jer mase bi uzastopnim uzvikivanjem rijei voa stvorile utisak da se premijeru izgovara zapravo avo. Zahtjevi i Hitlera i Mussolinija za teritorijalnim irenjem tolerirani su, ako ve ne podravani. Liga naroda je u sluaju Italije i Abesinije pokazala svu nesposobnost svjetskog poretka meuratnog doba i nagovijestila nadolazeu katastrofu. Sopstveni interes najvanijih lanica Lige naroda bio je iznad interesa organizacije te zbirnih interesa lanica. Proces donoenja odluka bio je izuzetno spor te su esto odluke Lige naroda dolazile prekasno. Organizacija je propustila da aktivno sprijei ili barem rijei krizu izmeu Abesinije i Italije, to je pokazalo svu problematinost ovako uspostavljene svjetske institucije. Pojedinane vlade vodeih drava blagonaklono su gledale na faistiku diktaturu: Snishodljivi britanski politiari Churchill i Austen Chamberlain, koji su dvojili da li je parlamentarna tradicija zapravo podobna za izvoz uope, estitali su Talijanima na oslobaanju samih sebe od oblika vladavine [159] kojoj oito nisu bili dorasli. Analogni pogled na politiku kartu Europe 1930-ih ukazuje da veliki broj naroda nije bio dorastao parlamentarnoj demokraciji. Milijuni su bili zatoeni u Staljinovom sovjetskom gulagu,
101

tisue su nestajale skoro svakodnevno, dok je organiziranje koncentracijskih logora u nacistikoj Njemakoj tek poelo, ali je brojka ve dostizala blizu [160] pedesetak tisua zatoenih. S takvim unutarnjim politikama koje su zatvarale i unitavale sopstvene manjine, bilo etnike, vjerske ili politike, te ak i one razliitih seksualnih opredjeljenja, reimi su jaali kontrolu nad sopstvenim stanovnitvom te pospjeivali vlastitu mo. Popularnost tih diktatura dokaz je moi manipulacije ali i pritajene ljudske podrke prilino brutalnim metodama kada se one upotrebljavaju nad drugim skupinama. Povijest je pokazala da su esto samo manjine, odnosno manje grupe veinskih populacija prkosile, javno ili tajno, diktaturama. Strah od posljedica je logian i ljudski, ali mogue je tumaiti utnju i kao odobravanje ili podrku diktatorskom reimu. Tu se ve ulazi u podruje kolektivne odgovornosti o kojoj e neto poslije biti raspravljeno. U takvoj atmosferi, reimi se onda odluuju na teritorijalnu ekspanziju. Na taj nain dospjelo se do Drugog svjetskog rata 1939. godine njemakim napadom na Poljsku.

102

Poglavlje VI

Put do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima

Najvei rat u povijesti ovjeanstva razorio je Europu, ekonomski unitio veinu drava te donio velike politike promjene, dok je pod okriljem oruanih sukoba poinjen niz najstranijih zloina, ukljuujui i genocid nad idovima koji se esto imenuje kao holokaust. Sam tijek rata nije predmet ove studije za koju su bitne konzekvence po ljudska prava. S tim u vezi najvanija je injenica o izvrenom genocidu, zaetak hladnoratovske podjele te samim time utemeljenje osnova za uskraivanje nekih osnovnih ljudskih prava, prvenstveno na europskom Istoku ali i na Zapadu, gdje su takoer injeni prekraji. Tijekom samog rata razvila se inicijativa i prvi put su uobliene ideje o jednom opem dokumentu kojim e se drave obvezati i jamiti neka osnovna ljudska prava. Istovremeno s pregovorima o osnivanju Ujedinjenih naroda, vreni su dogovori i o usklaivanju stavova za Opu deklaraciju o ljudskim pravima. Za samu inicijativu bilo je vano to je snaga vodilja bila supruga amerikog predsjednika Eleanor Roosevelt. Bitno je, meutim, utvrditi i tijek dogaaja koji predstavljaju niz ponajgorih krenja prava u povijesti ovjeanstva. U prethodnom poglavlju analizirana je meuratna situacija u svijetu te primarno u Europi. Stoga najbitniji dogaaji koji su prethodili unitenjima tijekom 1940-ih godina moraju se izdvojiti zbog znaaja i konzekvenci. Oktobarska revolucija u Rusiji iz 1917. godine s formiranjem Sovjetskog Saveza stvorila je uvjete za obespravljivanje niza naroda koji su silom uvrteni u umjetnu komunistiku tvorevinu. Samo sedamdesetak godina ivota ove imperije dokaz je nasilnog njenog stvaranja, poto osnovne graanske i politike slobode nisu postojale u tom periodu. Padom komunizma te ostvarenjem samo dijela graanskih i politikih sloboda propala je i ova dravna tvorevina, te su stvorene nove ili rekreirane stare drave na ovom podruju. Tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljea, u gulagu Sovjetskog Saveza po osobnim Staljinovim zapovijedima, stradalo je gotovo dvadeset milijuna ljudi. Ova brojka je problematina i razliiti izvori stavljaju je i znatno
103

vie, ali i nie. Po onome poznatom nakon otvaranja sovjetskih arhiva, izgledno je da je britanski povjesniar Robert Conquest u svom djelu Veliki teror bio u pravu postavivi brojku rtava Staljinovog terora izmeu 12 i 20 milijuna ljudi. [161] Ova brojka se esto usporeuje sa rtvama Hitlerovog reima i nacista, dok najnoviji podaci, jo uvijek nedovoljno provjereni, stavljaju Kinu Mao Ze Donga kao dravu i reim koji je nanio najvie zla i poinio najvee zloine. Ako se pak sagledavaju postoci rtava u odnosu na ukupan broj stanovnika, ini se da je Pol Pot poinio najgore zloine od svih diktatora. Za analizu dogaaja koji su prethodili usvajanju Ope deklaracije o ljudskim pravima, vaan je meuratni i ratni period, te samim time reimi u Njemakoj, Sovjetskom Savezu i njihovim saveznicama, poto su zloini injeni na svim stranama. Razlika je u intenzitetu i brutalnosti, kao i broju poinjenih nedjela. Meutim, injenica je da ratno doba donosi uvjete pod kojima se najgori oblici zloina poinjavaju. Italija i njena agresivna vanjska politika je ve analizirana. U takvoj zajednici dolo je do pojave ekstremne faistike ideologije, to je imalo za posljedice stvaranje novih meunarodnih problema. Pod krinkom meunarodnih arbitara u odreivanju grko-albanske granice, pripadnici talijanske delegacije ubijeni su 1923. godine u pograninom podruju, ali na grkoj strani. Ovaj incident naveo je Mussolinija na ultimatum Ateni koji je umalo doveo do vojnog sukoba. Talijanska vojska zauzela je Krf nakon kraeg bombardiranja otoka tijekom kojeg je stradao izvjestan broj grkih [162] izbjeglica iz Male Azije. Liga naroda iznenaujue otro je osudila ovaj in agresije, to je Mussolini u poetku ignorirao. Neka vrsta kompromisa koja je postignuta ukljuivala je grke reparacije Italiji, kao i talijansko povlaenje s Krfa. Meutim, ova akcija samo je pokazala smjernice agresivnog reima u Rimu te slabosti svjetske organizacije. Na samom poetku Drugog svjetskog rata, Italija e ponovno izvriti invaziju na grke teritorije i zbog vojnog neuspjeha, kada je grka vojska ne samo obranila domovinu ve u nekim mjestima prela u Albaniju potiskujui talijanske snage, uvui Njemaku u rat na Balkanu prije inicijalnog plana. Ovakav reim u Italiji doao je silom na vlast, ali i uz popularnu podrku koja nije legitimno izmjerena ve je iskazana na ulicama talijanskih gradova. Ovakvi iskazi podrke obino se upuuju u nedemokratskim reimima. Uvjeti produene ekonomske krize, uz pravilno usmjerenu nacionalistiku propagandu, stvorili su plodno tlo za ekstremne ideoloke promjene. Pod slinim okolnostima, reim u Njemakoj promijenit e se
104

1933. godine i dovesti naciste na vlast. Ekonomska kriza nije pogaala samo ove dvije zemlje, ona je bila univerzalna, ali uz neke povijesne posebnosti. Neki incidentalni razlozi takoer su doprinijeli da upravo u ove dvije zemlje razviju se najmilitantniji reimi u Europi tog doba. Na Dalekom istoku, Japan je prolazio kroz najmilitantniju fazu, te nasilne teritorijalne ekspanzije na kontinentu. Analiza rasta nacizma u Njemakoj sama po sebi je tema. Ukoliko treba izdvojiti jedan dogaaj koji moe predstaviti se kao paradigma nacistike politike prema idovima i manjinama, vjerojatno je to Kristallnacht iz 1938. godine. Tridesetak tisua ljudi pohapeno je te noi, mnogi su zavrili u koncentracijskim logorima, veliki broj sinagoga je opljakan ili popaljen, ubijeni su brojni idovi. Izvjee Reinharda Heydricha koje je predoeno Hermanu Goringu 12. studenog 1938. godine govori o 7.500 unitenih idovskih prodavaonica, razbijeni izlozi i prozori procijenjeni su na 10 milijuna maraka njemakog reicha, dok je teta od pljake i vandalstva iznosila nekoliko stotina milijuna maraka. Gotovo sve sinagoge i kue za molitve su unitene ili popaljene. Ovome treba dodati stotine mrtvih koji su bili rtve ubojstva, smrtonosnog ugnjetavanja ili samoubojstva u oaju [163] izazvanom strahotama. Nekih 150 tisua idova napustilo je Njemaku izmeu dolaska [164] Hitlera na vlast u sijenju 1933. godine i studenog 1938. godine. Ubrzo po deavanjima u noi izmeu 9. i 10. studenog, gotovo stodvadeset tisua idova [165] e napustiti svoju domovinu. Ovo je i bio jedan od ciljeva pogroma tijekom Kristallnacht, poto su zatoeni imuniji idovi putani iz logora nakon to su njihove porodice predoile putne vize i karte za odlazak iz Njemake. Britanski povjesniar Francis Carsten, koji je i sam bio jedan od izbjeglih iz Berlina u Veliku Britaniju koncem 1930-ih, opisao je razloge ovakve njemake politike: Bili su to generali i birokrati, zemljoradnici i industrijalci, koji su dominirali sudbinom prve njemake republike a koju nisu voljeli od poetka. Konano su uspjeli u unitenju te republike predajom [166] vlasti kaplaru iz Prvog svjetskog rata. Nakon Kristalne noi vie nije moglo biti zablude ili preuivanja karaktera nacistikog reima. Izraelska ekspertica Shulamit Volkov navodi da je bilo mogue sada smatrati naciste ubilakim, nasilnim i opasnim, ali to nije bilo nita neobino. Ovo je, pretpostavljeno, jo jedno poglavlje u dugoj [167] kronici idovskog ugnjetavanja. Ovakav stav moda kolektivno okrivljuje kontinentalnu Europu i primarno njemaku naciju, ali autorica navodei primjere iz prolosti uvruje svoju navedenu tvrdnju. Sredinom devetnaestog stoljea
105

idovi su se nali na udaru probuenih europskih nacionalizama, to nije neophodno moralo imati za motiv antisemitizam ve probueni nacionalizam koji je najlake bilo ispoljiti prema onima drugaijima. Antiidovski osjeaji ispoljavani su u njemakim zemljama i prije, poetkom devetnaestog stoljea. Koncem istog stoljea, neprijateljstvo ispoljeno prema idovima, sluilo je kao ekskluzivna armacija vjernosti [168] njemakoj kulturi. Ukoliko se ide dalje u povijest, neminovno je spomenuti kriarske pohode te pogrome u carskoj Rusiji, prvi od kojih mogu se datirati u sedamnaesto stoljee i kozake napade. Ukrajinski idovi nali su se na udaru u osamnaestom, dok je znatan broj ruskih idova bio ugroen [169] od ruskih masa koncem devetnaestog stoljea. Stvaranje oblasti Pale, u kojoj je dozvoljeno stalno nastanjivanje idova, dokaz je antisemitskih politika tijekom carske Rusije. Ova oblast koja je obuhvatala dijelove zapadne Rusije, to bi danas bile teritorije djelimice u Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji te prema baltikim republikama i Rusiji, ipak nije bila poteena pogroma protiv idova koncem devetnaestog stoljea i poetkom dvadesetog. Iz ovih dijelova su bili i pripadnici velikog vala imigranta u zapadnoeuropske zemlje te Sjedinjene Amerike Drave. Nacistika politika ostvarenja ivotnog prostora za Nijemce, to je kolokvijalno poznato kao lebensraum, neminovno je dovela prvo do pogroma unutar njemakih teritorija, ali ubrzo i vojne ekspanzije, te samim time i novog svjetskog rata, jer na djelu je bilo ostvarenje plana grosslebensraum da se jednom i zauvijek rijei problem prostora za njemaku rasu. Antisemitizam je sluio nacistima kao model objanjenja sve nacionalne, socijalne i ekonomske nesree koje su pogodile Nijemce od poraza u Prvom [170] svjetskom ratu. Postoje i teorije o kolektivnoj krivnji Nijemaca iji je jedan od najglasnijih akademskih zastupnika Daniel Goldhagen. Veliki je trud oito uloio u obrazlaganje svoje ideje o kolektivnoj njemakoj krivnji ali ipak nije uvjerljiv dovoljno za prihvatanje takvog stava, koji, dakako, ima izvjestan dio dokazivih argumenata. Goldhagen tako navodi da nisu ekonomske tekoe, nisu ak ni prisilne metode totalitarne drave, niti socijalno psiholoki pritisak, ni nepromjenjive psiholoke sklonosti, ve ideje o idovima koje su proimale Njemaku i prisutne bile decenijama, inducirale obine Nijemce da ubijaju nenaoruane, nebranjene idove, ene i djecu u tisuama, sistematski [171] i bez aljenja. Ova ideja je nedokaziva i zasniva se na rasnoj teoriji koja moe biti povremeno popularna u nekim narodima i tijekom nekih povijesnih perioda, ali humanistiki gledano nemogue je prihvatiti takvu tvrdnju.
106

Put Hitlera do toke apsolutne vlasti u Njemakoj i na teritorijama koje su nacistike postrojbe porobile neki autori trasiraju do Pariza i Versajskog mira. Uvjeti pod kojima su njemaki predstavnici bili primorani da potpiu ovaj sporazum o miru bio je toliko tetan da je neminovno doveo do stanja masovnog razoarenja i stvorio uvjete unutar Njemake za procvat i popularnost ekstremnih ideologija. Ovo pojanjenje je vjerojatno djelimino tono, ali tu je jo niz drugih uvjeta koji su poploali put nacistikoj vlasti. Potrebno je napomenuti da ratne reparacije nametnute Njemakoj jesu bile ogromne, ali je istovremeno injenica da je dug Francuske koji je izmirila Njemakoj po izgubljenom Francusko-pruskom ratu iz 1870/1871. godine nadmaio sumu koju je Njemaka zapravo isplatila Francuskoj po okonanju Prvog svjetskog rata. Njemaka drava jeste pri tome dovedena u stanje da vie ne moe otplaivati utvrene rate, te je potpuno prekinula s isplatom. Posljedica toga je bila francusko-belgijska okupacija jedne njemake regije, to govori o naslijeenoj svijesti da se silom postiu rjeenja u meunarodnim odnosima. Istine radi, to je vjerojatno bila stvarnost tog doba. Hiperinacija u Njemakoj dostigla je katastrofalne razmjere 23. listopada 1923. Godine, kada je ameriki dolar vrijedio etiri milijarde [172] maraka. Koncem naredne godine Hitler je izaao iz zatvora i ubrzo krenuo s organiziranjem nacista. Rezultati izbora 1932. godine uinili su njegovu stranku najveom u Reichstagu, pa je predsjednik Hindenburg 30. sijenja 1933. imenovao Hitlera kancelarom. Diktatorska politika vladajue partije odmah je uspostavljena, mada je trebalo nekoliko godina da dostigne stupanj kada su zloini poprimili masovne razmjere. Koncentracijski kamp u Dachau je formiran odmah po nacistikom preuzimanju vlasti. Tijekom iste godine poeo je bojkot idovskih biznisa i uposlenika, knjige nepodobnih autora su masovno spaljivane, Socijaldemokratska partija je zabranjena kao i formiranje novih stranaka, konkordat je potpisan izmeu Treeg Reicha i Vatikana te je Njemaka istupila iz lanstva u Ligi naroda. Cijeli je niz dogaaja i politika vodio na zakljuak o zloinakoj naravi ovakve vlasti u Njemakoj, ali je zarad mira na kontinentu sve to zanemarivano. Kada su zloini preli granice njemake drave, anektiranjem Austrije i pripajanjem eke oblasti Sudeta, velike sile ponovno su ustuknule pred agresivnom politikom Berlina. Tek e agresija na Poljsku u rujnu 1939. godine primorati zapadne sile da se suprotstave Hitlerovoj Njemakoj. Vie od ezdeset milijuna ljudi stradalo je tijekom rata. Prvi puta broj ubijenih civila bio je vei od vojnikih gubitaka. Strahote rata bile su gotovo univerzalne, ba kao i krenje osnovnih, prirodnih prava
107

ovjeka. ak i u predjelima gdje nije bilo vojnih akcija, poput Sjedinjenih Amerikih Drava, stranci iz protivnikih drava internirani su u sabirne logore. Tako su Japanci zavrili u amerikim logorima ak i u sluajevima kada su bili ameriki dravljani. Nekih 120 tisua Japanaca i Amerikanaca japanskog podrijetla relocirano je sa zapadne amerike obale. Veina je imala ameriko dravljanstvo. Tek je poetkom 1945. godine povuena odluka o interniranju Japanaca i njihovoj relokaciji s pacike obale. Meksiko i Kanada nisu bitno drugaije postupale prema graanima s podrijetlom iz neprijateljskih zemalja. Peru, s velikom populacijom japanskog podrijetla, takoer spada u [173] Graani njemakog i grupu zemalja koje su internirale svoje Japance. talijanskog podrijetla takoer su se nali pod paskom tajnih slubi i amerikih vlasti, ali ne na isti nain kao njihovi japanski kodravljani. Rasizam je bio operairen i prisutan u suvremenim drutvima tijekom Drugog svjetskog rata. I jedna i druga strana pokuale su pridobiti najvei dio ovjeanstva, mislei na afrike i azijske narode, na svoju stranu, ali nisu odustajale od tipino rasistikih politika u svojim zemljama. ak je kongresmen iz Mississippija upravo na taj nain pojasnio slubenu politiku kojom je bilo zabranjeno ranjenim bijelim amerikim vojnicima davati krvnu [174] plazmu crnih ili japanskih davatelja. itelji koloniziranih predjela bili su dobrodoli u saveznikim jedinicama, ali ne i u samim zemljama. Sjedinjene Amerike Drave, Kanada, Australija, Novi Zeland te Juna Afrika i dalje su branile imigraciju [175] indijskim i kineskim graanima na isto rasnim osnovama. idovi koji su bjeali iz Hitlerove Njemake nailazili su na velike probleme u svojim lutanjima u potrazi za zatitom, koja im esto nije pruena. Primjer broda s oko tisuu idova kojem je zabranjeno iskrcavanje prvo na Kubi, a potom i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, pokazuje svu dvolinost saveznikih [176] snaga koje su bile vrlo glasne u kritici nacistikog antisemitizma. vedski diplomat na slubi u Budimpeti Raoul Wallenberg djelovao je po sopstvenom nahoenju i izdavi putne isprave desecima tisua idova u srednjoj Europi omoguio im je bijeg od gotovo sigurne smrti. Interesantno je, ujedno i tragino, da je Wallenberg nestao po pobjedi sovjetskih trupa nad nacistima u istonoj i srednjoj Europi. Ni ezdeset godina poslije nije poznato gdje je tono odveden i kakva ga je sudbina zadesila u sovjetskim rukama. Kuriozitetno se moe predstaviti injenica da se njegova neakinja udala poslije za kasnijeg glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Koja Annana. U to doba brak Skandinavke i Afrikanca nije bio
108

ba uestala pojava, to govori o samoj porodici bez rasnih predrasuda, jo jedna rijetkost u tadanjem svijetu. Europa nije imala izravni kontakt s japanskim militantizmom i zvaninim rasizmom koji je otjelovjeen u politici shido minzoku odnosno [177] Ostale azijske etnike i rasne skupine nale su se na vodee rase. udaru ove izuzetno ideologizirane politike rasizma kao i bijelci zarobljeni i internirani u japanskim logorima. Koncem dvadesetog stoljea nekoliko je japanskih politiara isprialo se za poinjene zloine tijekom rata, ali tonijim prijevodom njihovih rijei ustanovilo se da ba i nije bilo prave isprike koja bi zadovoljila bive i jo uvijek ive zarobljenike ratnih logora. Tek 1994. godine japanska je vlada izdvojila milijardu dolara koji e posluiti za povijesno istraivanje o odnosu Japana i azijskih susjeda. [178] rtve japanske politike tijekom prve polovice dvadesetog stoljea, uglavnom korejske i kineske ene, zvanine institucije Japana su ignorirale. Vrlo mali broj njih primio je minimalnu naknadu za sva svoja stradanja od prije pola stoljea, ali i tada novac nije uplaen iz dravnih fondova ve od [179] nepoznatih privatnih donatora. Niti saveznici nisu bili potpuno nevini u odnosu prema rasizmu, pa su mediji govorili o utoj poasti, dok je rat na Paciku opisivan kao sukob bijele i ute rase. Ovakvom stanju svijesti na saveznikoj strani potrebno je dodati i zloine masovnih strijeljanja koja nisu bila rijetka na istonom frontu i koja su inile i njemake i sovjetske postrojbe. Sistematska silovanja bila su provedena na nezamislivoj skali u ovom dijelu Europe i posebice karakteristina za napredovanje Crvene armije. Ovaj front, fantastino opisan u djelima Antonyja Beevora, poprite je i masovnih strijeljanja sopstvenih vojnika, zarobljenika, civila, masovnih prelaenja bojinice na suprotnu [180] stranu i politikog rtvovanja sopstvenih snaga. Moda nije ni udno da su se politike i vojne voe ovako bezobzirno ponaale kada se ima na umu da su vjerski dostojanstvenici bili pri ruci uvijek da pomognu, opravdaju ili barem preute zloine i ugnjetavanja. Vjerske voe bile su uglavnom utljive tijekom rata. Papa Pije XII nije se oglasio povodom pogroma gotovo pred njegovim oima, dok je znatan broj sveenika najveih kranskih crkava ak i kolaborirao, uglavnom na gotovo benigan nain, ali ipak nije ustao protiv oevidnog ugnjetavanja njihove pastve. Veliki muftija Jeruzalema pohodio je Berlin tijekom rata i doprinio pokuajima nacista da regrutiraju znaajan broj muslimana u svoje jedinice. U muzeju holokausta u [181] Izraelu, muftija Haj Amin oznaen je kao nacistiki ratni zloinac.

109

Postoje fotograje iz tog doba: Haj Amin na nacistikim skupovima u Berlinu, Haj Amin se pozdravlja s Heinrichom Himmlerom, desna ruka Haja Amina uzdignuta u nacistiki pozdrav dok vri smotru regrutiranih [182] bosanskih muslimana u Wehrmacht. Potrebno je uzeti ove fotograje ipak s malo dodatnog znanja. One jesu autentine, ali mnogi su se sluili nacistikim pozdravom zbog protokolarnih, diplomatskih i ne obvezno ideolokih razloga. Engleska nogometna reprezentacija susrela se s njemakom vrstom etvrtog prosinca 1935. godine na stadionu u White Hart Laneu u sjevernom Londonu, tijekom kojeg je domaa reprezentacija nacistikim pozdravom doekala protivnike iz Njemake. Na internet stranici British Council u Njemakoj, ovaj se dogaaj spominje ali bez reference o pozdravu, ve o [183] protestu sindikata zbog gostovanja vrste nacistike Njemake. Postoji i fotograja, do koje je teko doi, s engleskom vrstom ispruenih ruku u znak nacistikog pozdrava pred poetak ovog susreta, koja je prije nekoliko godina objavljena u Observeru. Jedan akademski asopis objavio je studiju o ovom dogaaju jer nije taj sluaj bezazlen kao to se moe stei uvid na [184] osnovi ignoriranja poluzvanine britanske organizacije u Njemakoj. Ovo je jo jedan primjer funkcionirajue demokracije poto politika, po ustaljenom obiaju, uti o tamnijoj strani prolosti, dok akademska sredina ne dozvoljava takvo to da se dogodi. Handar divizija je bila esesovska jedinica sastavljena od preteito bosanskohercegovakih muslimana ali jednim dijelom i od Hrvata. U malom francuskomg gradu Villefranche-de-Rourgue 17. rujna 1943. godine desila se pobuna hrvatskih, odnosno bosanskih vojnika iz tadanje Neovisne Drave Hrvatske, to je jedina zabiljeena masovna pobuna neke od SS jedinica. Villefranche-de-Rourgue je prvi osloboeni, iako na samo jedan dan, grad u okupiranoj Francuskoj, to cijeloj prii daje dodatnu zanimljivost. Formiranje Handar divizije bila je ideja Heinricha Himmlera koji je smatrao muslimane prirodnim saveznicima Njemake u borbi protiv Britanske imperije koja je vladala najveim dijelom teritorija prirodno naseljenim muslimanskim stanovnicima, te je 6. prosinca 1942. godine predloio Hitleru formiranje divizije sastavljene iskljuivo od muslimana. Pregled stanja na terenu inio je loginom Himmlerovu ideju. Globalno gledano, u oruanom sastavu Treeg Rajha sudjelovalo je oko 2 milijuna nearijevskih vojnika. Imali su ak i postrojbu sastavljenu od indijskih vojnika, brojni narodi u sustavu tadanjeg Sovjetskog Saveza dali su postrojbe za njemaku oruanu silu, ba kao i znatan dio europskih naroda.
110

Arapi su bili vani u njemakim planovima za slom Britanske imperije, jer su se tu podudarali ciljevi Njemake za globalnom hegemonijom i lokalnog stanovnitva za sopstvenom slobodom. Hitler izdaje naredbu o formiranju bonjake postrojbe 13. veljae 1943. godine te alje Joachima von Ribbentropa u Zagreb da iznudi suglasnost te smijene drave, kako je Himmler nazvao Pavelievu Hrvatsku. Zbog nedostatka ljudstva te udovoljavanja nekim Pavelievim zahtjevima, jedan broj katolika je takoer ukljuen u diviziju ije je ak i ime bilo sporno. Poznata je bila pod nazivima: Muselmann Division, KroatischeSS-Freiwilligen-Division, Kroatische SS-Freiwilligen-Gebrigs-Division, kao i 13.SS-Freiwilligen-bosn.herzogow.Gebrigs-Division (Kroatien), te SS Division Bosnien-Herzegowina. Slubeno i najpoznatije ime je: 13th Waffen Gebirgs Division der SS Handschar. Neuobiajeno za SS postrojbe koje nisu imale kranskog kapelana u svojim sastavima te su bile izuzetno sekularno organizirane, Handar divizija ima imama u svakoj svojoj postrojbi. U svibnju je grupa imama poslana u Potsdam na ideoloku indoktrinaciju. Kuhinja je prilagoena islamskim vjerskim potrebama, obezbijeeno je upranjavanje muslimanske molitve pet puta dnevno, dok su uniforme prilagoene s vjerskim i SS oznakama te fesom umjesto kape. Borbeni fes je bio zelenkastosive boje, dok je sveani bio crvenkastobordo. Ovoj postrojbi pristupili su i neki komunisti po politikom zadatku, ija je uloga bila oita u organiziranju pobune koju je izveo dio 13. pionirskog bataljona smjetenog u mjestu Villefranche de Rouergue. Grad je zauzet, pet njemakih ocira je ubijeno, a mnogi su uhieni. Planiran je bio proboj te prikljuenje Pokretu otpora u junom dijelu Francuske, ali jake njemake trupe ubrzo su ule u grad i sve vratile u poetno stanje. Imam postrojbe imao je vanu ulogu u guenju pobune to je jo jedan pokazatelj ponaanja vjerskih slubenika tijekom rata. Po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, postrojbe ove divizije poinile su brojne zloine, dok je oko 2.000 pripadnika napustilo diviziju. Naredni njemaki pokuaj bio je formiranje 23. SS divizije Kama, za koju nikada nije skupljeno dovoljno regruta te je njen ostatak preao u Handar diviziju, koja je i dalje gubila [185] ljudstvo te je praktiki nestala prije kraja rata. Primjeri katolikih sveenika u slubi nacistikih jedinica, u ustakim logorima NDH dovoljno su brojni da potvrde preutnu kolaboraciju barem dijela klera i nacista. Opisana uloga klera bila je, manje ili vie, univerzalna, bez obzira to je ovdje detaljnije pisano samo o podrujima jugoistone Europe.
111

Ovakva je, dakle, bila pozadina zaraenih snaga u Drugom svjetskom ratu. Narodi i teritorije koje jo nisu bile ukljuene u sukobe bili su prieljkivani kao saveznici te ih je trebalo pridobiti na sopstvenu stranu. Iz prethodnog primjera vidljivo je to su nacisti inili da privole muslimane na svoju stranu. Anglosaksonski sastanak na vrhu u blizini obale Newfoundlanda poluio je Atlantsku povelju koja je moda i jedan od najvanijih dokumenata iz ratnog doba. Roosevelt i Churchill dogovorili su 1941. godine osam toaka kojima su obznanili svijetu sopstvene namjere kojima nisu eljeli teritorijalna uveanja za sebe. Podrali su slobodu plovidbe morima i trgovine; dali su pravo svakom narodu, barem deklarativno, da izabere i formira vladu kakvu eli; traili su poboljanje standarda rada, ekonomskog napretka i socijalne skrbi. Izali su javno i sa sopstvenom eljom da svaki narod slobodno ivi i [186] osnuje se stalni sistem kolektivne sigurnosti u svijetu. Reakcije su bile oekivano pozitivne, iako je dvolinost bila oita od samog nastanka Atlantske povelje. Iz Njemake i Italije stigli su prigovori kako je to bila obina ratna propaganda, to je djelimice bilo tono, dok su saveznike zemlje velikoduno slijedile smjernice iz ovog dokumenta. Svi europski saveznici, ukljuujui Sovjetski Savez podrali su ovu povelju. Ove ideje slijedila je nova inicijativa s poetka 1942. godine, kada je skupina od 26 saveznikih zemalja usvojila Deklaraciju Ujedinjenih naroda, kojom su se obvezale na ouvanje ljudskih prava i pravde u njihovim sopstvenim [187] zemljama kao i u ostalim zemljama. Na drugoj strani, nedugo poslije Deklaracije Ujedinjenih naroda, vodei nacisti su organizirali Wannsee konferenciju na kojoj je raspravljeno kako konano rijeiti idovsko pitanje u Europi i donesena odluka o [188] potpunoj eliminaciji ove skupine. Iz ovoga je mogue vidjeti da, usprkos svoj kritici i skeptinom sagledavanju zbivanja na saveznikoj strani i politike njihovih vodeih politiara, ogromne su razlike bile u odnosu na drugu stranu, to se nikako ne smije smetnuti s uma. Uostalom, povijesno su ideje iz saveznikog bloka preivjele rat, zaivjele u postratnom dobu te, bilo u originalnom obliku ili modicirane, prisutne i danas. Konano, ovo je oiti pokazatelj da, za razliku od prethodnog svjetskog vojnog sukoba koji je najveim dijelom bio borba za teritoriju, ovaj svjetski rat je bio ideoloki i zapravo borba za principe ovjenosti, iako su ponekada ti principi kreni i na pozitivnoj strani u globalnom sukobu. Sva brutalnost globalnog sukoba i iskustvo rata na sopstvenoj teritoriji pojaali su svijest o neophodnosti zatite ljudskih prava. Konana solucija idovskog pitanja bila je iznad svih ostalih tema koje su utjecale na opu
112

svijest. Znatan je broj ljudi tijekom ratnih godina radio na prijedlozima sistemskih rjeenja kojima bi se u budunosti sprijeila mogunost ponavljanja ovakvih zbivanja. H.G. Wells je pripremio Deklaraciju prava, ali osnovnu ulogu u naporima za uoblienje Ope deklaracije o ljudskim pravima imala je Eleanor Roosevelt. Ove ideje uobliavane su paralelno s pregovorima vodeih dravnika o osnivanju Ujedinjenih naroda. Pored ove svjetske organizacije, vodee sile dogovorile su se i o osnutku Svjetske banke, Meunarodnog monetarnog fonda te diskutirale buduu strukturu Ujedinjenih naroda. Velika trojka, koja se sastojala od Sjedinjenih Amerikih Drava, Sovjetskog Saveza te Velike Britanije, sastala se u Dumbarton Oaksu pojaana Kinom, gdje su pokuali sva osnovna pitanja rijeiti prije konanog osnivakog sastanka u San Franciscu 1945. godine, kada su se sastali predstavnici pedeset zemalja, meu kojima su [189] bili gotovo svi saveznici u netom zavrenom ratu. Kina je bila ukljuena na Rooseveltovo inzistiranje, koji je elio da ova drava zamijeni Japan kao najutjecajnija zemlja u Aziji, dok se Churchill otro protivio opisujui kinesko glasovanje na sastanku kao pederski glas, poto su njihovi delegati, koje je pak nazivao svinjski repovi, redovno suglaavali se s [190] amerikim stavovima. Postratno nadmudrivanje i politika ve su bili vidljivi tijekom 1944. godine i dogovora u Dumbarton Oaksu. Churchill je elio Francusku kao etvrtog lana velikih, ime bi ojaao britansku poziciju u buduoj Europi koju je, smatrao je, ozbiljno ugroavao Sovjetski Savez. Zaeci hladnog rata bili su ve prisutni. Ameriki predsjednik konano je pristao da se kao peta lanica stalnih u Vijeu sigurnosti budue organizacije Ujedinjenih naroda ukljui i Francuska, poto je Kina zadrala svoju poziciju, te je tako sustav dobio oblik koji je zadrao est decenija i o ijoj se promjeni ve decenijama vode pregovori, ali bez poluivanja nekih rezultata. Amerikanci su jo u pripremama za organiziranje UN-a predvidjeli junoamerikog predstavnika, Brazil, kao stalnu lanicu Vijea sigurnosti, ali zbog protivljenja Britanaca i Sovjeta, od te se ideje odustalo. Zanimljivostima tijekom pregovora velikih doprinosio je neminovno i Sovjetski Savez svojim odbijanjem da sjedi za istim stolom s kineskom delegacijom poto nisu jo uvijek bili objavili rat Japanu ije su postrojbe bile prisutne na kineskoj teritoriji. Ova objava rata stii e tek u petom mjesecu 1945. godine i predstavlja zapravo posljednju objavu rata u modernoj povijesti. Suvremeni ratovi izbijaju navodno spontano, uglavnom bez mijeanja dravnih politika, kako
113

zvaninici pokuavaju predstaviti oruane sukobe dananjice. O tome e biti vie rijei kasnije. Za sada je bitno da je ovom objavom rata, na samom koncu Drugog svjetskog rata, zavrila jedna era u kojoj se neizostavno obznanjivalo stanje oruanih sukoba izmeu dvije zemlje. Jo jedna kuriozitetna zanimljivost doprla je s narednog sastanka velikih na Jalti. Sovjeti su zahtijevali pojedinani glas za svaku od svojih republika, to su u doba susreta na Jalti smanjili na etiri. Roosevelt im je ponudio tri, na ope zgraanje sopstvenih delegata, jedan za Sovjetski Savez, te po jedan za Ukrajinu i Bjelorusiju, ali je zatraio istu mjeru i za Sjedinjene Amerike Drave. Meutim, po povratku u Washington, ta mogunost izgledala je toliko smijenom da su Amerikanci sami odustali od preostala dva [191] glasa ispregovarana na Jalti. Dva mjeseca nakon poetka konferencije u San Franciscu usvojena je Povelja Ujedinjenih naroda, i predstavlja jedan od osnovnih dokumenata meunarodnog prava kojim se osigurava meunarodni mir i sigurnost. Interesantno je da je sam datum usvajanja Povelje donekle dvojben. Naime, ona jeste usvojena 25. lipnja 1945, ali su delegati potpisali Povelju dan poslije, neposredno pred ceremonijalno zatvaranje dvomjesenog zasjedanja u San Franciscu. Stoga Lauren, primjerice, navodi 26. lipanj [192] 1945, dok Meisler pak stavlja prethodni dan kao datum donoenja [193] Povelje. Nada je bila da e UN ujediniti drave razliitih drutvenih i politikih namjera oko jedne kljune stvari: prevencija meudravnih [194] sukoba na razini dva svjetska rata. Ustanovljena je unutarnja organizacija UN-a po kojoj Skuptina donosi odluke veinom, dok Vijee sigurnosti ima dodatnu komplikaciju poto stalnih pet lanica ima pravo veta. Takoer su formirana povjerenstva i potpovjerenstva zaduena za rad organizacije, poput Povjerenstva za ljudska prava ili Potpovjerenstva za prevenciju diskriminacije i zatitu manjina. Jedno drugo povjerenstvo takoer je bitno za ljudska prava poto se bavilo statusom ena. Meunarodni sud pravde u Hagu, nasljednik Stalnog meunarodnog suda pravde, funkcionirat e kao gotovo neovisno tijelo, iako [195] je Vijee sigurnosti ostalo kao instanca za prigovorne postupke. Entuzijazam je bio oit kod nekih delegacija, posebice onih povlatenih. Kritika je takoer bila prisutna i dolazila je uglavnom iz krugova manjih zemalja ili bivih kolonija. Dvadeset junoamerikih delegacija sastalo se dva mjeseca ranije u Chapultepecu u Meksiku te protestiralo zbog ogromnog utjecaja koji je bio predvien za velike sile u novoj organizaciji. Ovim delegacijama u San Franciscu su se pridruile i Australija, Novi Zeland,
114

Indija i Filipini traei veu ulogu u zatiti ljudskih prava. Tu temu posebice su istakli pojedinani lideri poput Gandhija, Carlosa Romula s Filipina, Ho Chi Minha iz Vijetnama, Kwame Nkrumaha iz Gane te amerikog borca za prava crnaca W.E.B. Du Boisa, kojima je zajedniko bilo zauzimanje za [196] prava manjina te autohtonog stanovnitva. Neki drugi autori u ovu listu [197] dodaju i Kenijatu iz Kenije te Fonotija iz Zapadne Samoe. Uglavnom, voe iz predjela koji e ubrzo biti dekolonizirani i postati lanice Pokreta nesvrstanih poeli su glasno ispoljavati sopstvene zahtjeve i namjere s krajem Drugog svjetskog rata. Josip Broz jo uvijek nije bio u ovom krugu, ve je jugoslavenska delegacija ponaala se shodno ostalim komunistikim predstavnicima. U ovom procesu znaajnu ulogu odigrale su i nevladine organizacije koje su prisustvovale sjednicama u sjevernoj Californiji. Pod takvim pritiskom donekle je promijenjena Povelja i naglaena uloga Ujedinjenih naroda u polju ljudskih prava. Mnogi autori poput Paula Laurena smatraju usvajanje Povelje od strane 46 drava znaajnim pomakom [198] u evoluciji meunarodnih ljudskih prava. Susret sovjetskih i amerikih postrojbi na rijeci Elbi u Njemakoj podudario se s poetkom konferencije u San Franciscu. Tako je nestalo svih dvojbi o zavretku rata, kao i bilo kakvih iluzija o Njemakoj kao moguoj velikoj sili u skoroj budunosti. ak i iz perspektive poetka dvadeset prvog stoljea bitno je da dvije poraene velike sile, Njemaka i Japan, nisu bile razmatrane kao mogue stalne lanice Vijea sigurnosti, te se njihova ratna uloga spominje ak i ezdeset godina nakon okonanja rata kao uvjet zbog kojeg ne bi trebale postati stalne lanice nekog budueg proirenog vijea. Spominjui temu koja je vie od pola stoljea nakon osnutka organizacije jo problematina za usaglaavanje treba naglasiti da, osim pet originalnih stalnih lanica Vijea sigurnosti, Brazil je, kao to je ve reeno, bio predloen od Amerikanaca jo prije ustanovljenja vijea, ali su Europljani bili protiv, Njemaka i Japan kao poraene sile nisu dobile mjesto u ovom tijelu, ali sada se ini vrlo moguim da sve tri pobrojane zemlje uu u novo i znatno proireno Vijee sigurnosti ukoliko se ikada postigne suglasnost o nainu reorganizacije Ujedinjenih naroda. Pitanje je koliko bi trebalo biti stalnih lanica Vijea sigurnosti. Afrika kao kontinent zasigurno treba biti zastupljena, ali je pitanje koja je drava zapravo regionalna sila u tom dijelu svijeta. Juna Afrika moda izgleda kao favorit, ali je njen status i respekt ipak dvojben. Postoji ak ideja da se mijenjaju razliite afrike zemlje u Vijeu, te da se de facto stalno mjesto dodijeli kontinentu a ne dravi. U Aziji, s druge strane, Kina
115

i ako se proiri s Japanom, ve bi postojale dvije stalne lanice, ali Indija s vie od milijardu stanovnika vjerojatno takoer zasluuje takvo mjesto. Ovo su problemi s kojima su osnivai Ujednjenih naroda suoili se na samom poetku rada organizacije i njihovi nasljednici vie od pola stoljea kasnije jo uvijek su suoeni s istim. Prilikom osnivanja prethodne svjetske organizacije, Lige naroda, diskutiralo se meu vodeim silama gdje smjestiti sjedite organizacije i Genvea je dobila prednost nad Bruxellesom, pored ostalog i zbog klimatskih uvjeta. Ovaj puta razliiti kontinenti su bili razmatrani. Ameriki predsjednik Truman ponudio je vojnu bazu Presidio uz most Golden Gate u San Franciscu ali su Europljani, nadasve Britanci i Sovjeti bili protiv zbog prevelike udaljenosti. London je bio privremeno mjesto odravanja sastanaka prije denitivnog preseljenja u New York. Naime, Genvea je takoer bila u igri ali zbog simboline povezanosti s krahom Lige naroda odluilo se za novu lokaciju. Sovjetska delegacija zagovarala je i drugi kontinent, smatrajui da je Europa, stari svijet, imala svoje domainstvo te da je sada red na novi svijet. Sama ideja o osnutku Ujedinjenih naroda kao i nancijsko zalee je bilo ameriko, te je bilo logino da sjedite bude u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Nakon privremenog zasjedanja u po raznim njujorkim lokacijama, darivanjem Rockefellera, izgraena je zgrada na East Riveru koja je postala simbol organizacije. Suverenost nacionalnih drava, barem u zapadnoj Europi, iji se zaetak vee za Ugovor iz Westphalije 1648. godine nije izgubljena osnutkom Ujedinjenih naroda. Stanje ljudskih prava jeste uvrteno u prevashodna polja aktivnosti nove organizacije, to samim time ne moe biti ogranieno dravnim granicama, ali pitanje suvreniteta ipak je uspjelo biti odvojeno od [199] zalaganja za ljudska prava. Jedna je oblast ipak uinjena presedanom u meunarodnom pravu a to je bilo suenje za ratne zloine. O ovoj temi detaljnije e biti vie rijei u kasnijem dijelu ove studije, ali za sada je bitno spomenuti da su pobjednike sile odluile se za sudski proces umjesto osvete to su neki zagovarali na toj strani. Genocid nad idovima i ostali nacistiki zloini bili su predmet ustanovljenog tribunala u Nrnbergu. Slian sud oformljen je u Japanu ali nije bio pod paskom javnosti kao njemaki. Ideja je bila o individualizaciji odgovornosti, to je samo po sebi ipak upitno. ak je i jedan od rijetkih Nijemaca koji su se aktivno usprotivili rasnim politikama Treeg Reicha, njemaki pastor Martin Niemoller, te zbog toga zavrio u koncentracionom logoru, zalagao se za kolektivno priznanje i izvinjenje. Jedan drugi zatitinik idova u ratnom dobu, Oskar
116

Schindler, nije se vie uplitao u rjeenja pravde za rtve u porazu. Trei istaknuti spasilac idova, ve spominjani Raoul Wallenberg nestao je u sovjetskim rukama po svretku rata. Ova trojica hrabrih ljudi, to nikako ne znai da nije bio cijeli niz drugih jednako odvanih, sluila su kao primjer zagovaraima ljudskih prava neposredno nakon rata, koji su ukazivali da bez obzira na pojedinana herojstva, neophodno je bilo sustavno neto uiniti da se ne bi nikada vie ponovili zloini iz ovog doba. Ujedinjeni narodi stoga usvojili su Konvenciju o prevenciji i kanjavanju zloina genocida 1948. godine, koja je raticirana tri godine poslije. Devetnaest lanaka ove konvencije usaglaeno je 9. prosinca 1948. godine, dok je dan kasnije donesena Opa deklaracija o ljudskim pravima. Zajedno sa Poveljom Ujedinjenih naroda, ova dva dokumenta ine osnovicu modernog meunarodnog humanitarnog prava. Prilikom samog glasanja o Opoj deklaraciji o ljudskim pravima, 48 lanica UN-a bilo je za, nitko nije bio protiv, ali osam drava se suzdralo. Meu tih osam bile su Saudijska Arabija i Juna Afrika, kojima je smetala proklamirana jednakost svih rasa te mjera individualizacije ljudskih prava zbog prirode njihovih reima. Junafriki reim promijenio se koncem dvadesetog stoljea, ali u Saudijskoj Arabiji ista je kraljevska obitelj Ibn Saud na vlasti jo od dvadesetih godina dvadesetog stoljea, bez znaajnijeg pomaka u zatiti ljudskih prava puanstva u ovoj zemlji. Preostale suzdrane delegacije dole su iz komunistikih zemalja, ukljuujui i Jugoslaviju, kojima je, pak, smetao prioritet graanskih i politikih prava nad socijalnim i ekonomskim, kako su komunistiki ideolozi razumijevali teoriju ljudskih prava. Od osam suzdranih glasova, sve su drave promijenile reimsku ideoloku osnovicu osim Saudijske Arabije, to bi trebalo imati na umu prilikom analize suvremnih problema u polju ljudskih prava i meunarodne sigurnosti. Iako su konvencije pravno obvezujue, ova deklaracija zbog svoje vanosti, utjecaja koji je imala i naina na koji je do nje dolo, u pravnoj praksi zauzima mjesto pravno obvezujueg dokumenta. Sama deklaracija sadri trideset lanaka i, bez obzira na sve mogue kritike, potrebno je razumjeti doba kada je donesena - nakon okonanja globalnog rata, a neposredno pred samo puno izbijanje hladnog rata. Kolonijalne sile jo uvijek su postojale, ali su kolonizirani narodi ve bili pri kraju sopstvenih puteva emancipacije. Konano, kranstvo je bilo dominantna religija, kao to je i bijela rasa dominirala svjetskom politikom i ekonomijom. Pod takvim okolnostima, dakle, nastao je tekst Deklaracije. U njegovoj izradi uestvovali su strunjaci i politiari razliitih rasa i
117

iz razliitih dijelova svijeta, ime se postie argument univerzalnosti i nepristrasnosti. U stvarnosti, meutim, nisu svi imali jednako vanu rije, a neki koautori samo su pismeno konzultirani i njihova uloga svela se na popunjeni upitnik koji im je poslan posredstvom UNESCO-a i njihove liste [200] eksperata u pojedinim zemljama. Kada se i pojavio neki konstruktivniji prijedlog, poput onog australskog o ustanovljenju posebnog suda za ljudska prava, primjedbe su obino bile jae ili barem dolazile iz krugova koji su bili politiki moniji, pa se ostalo samo na prijedlozima. Ova deklaracija razlikuje se od mnogih dokumenata prethodnog razdoblja i po tome to ne spominje nikakvo nadnaravno bie poput boga. On ili ona, poto je nepoznat spol ovog bia, zamijenjen je upotrebom kategorikog imperativa Immanuela Kanta koji nalae: Postupaj prema ljudskosti u sebi i u drugim biima uvijek kao prema cilju a nikad kao prema [201] sredstvu. Deklaracija se naslanja na dignitet britanske Magne Charte, amerikog Bill of Rights te, dakako, francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina. S dananjih stanovita mogue je jo tota prigovoriti, ali ne smije se zaboraviti okruenje u kojem je tekst ovog dokumenta nastao. Prigovori su stizali iz afrikih, azijskih te komunistikih zemalja, ponekada opravdano, dok su zapadne zemlje nametale sopstvena rjeenja koliko god je bilo mogue, ali i ostavljale neka po strani kada im nisu odgovarala. Interesantno je da se demokracija spominje samo na jednom mjestu u Deklaraciji u lanku 29, to nije sprijeilo sovjetskog zvaninika Andreja Vishinskog da za Deklaraciju ustvrdi kako je to samo kolekcija [202] pobonih fraza. No takva pozadina zapravo i nije vie bitna iz suvremene perspektive. Ono to sadri sama Deklaracija i na osnovu koje se ve vie od pola stoljea formira meunarodno pravo kao i domae legislative znaajno je za ovu analizu. U lanku 1. naglaava se jednakopravnost svih ljudskih bia, da bi lanak 2. detaljnije obrazloio naine ispoljavanja jednakosti. Tu nastaje problem razlike izmeu teorije i prakse jer, posebice na poetku dvadeset prvog stoljea, brojni su primjeri ugnjetavanja i uskraivanja prava upravo na osnovi pripadnosti rasi, narodu ili politikom opredjeljenju. Pri tome nije rije o izuzetku, poto bi se takvim mogle opisati neke zemlje u razliitim dijelovima svijeta poput Burme, Sudana ili Zimbabvea, ali je problem to je to zvanina politika vodee svjetske sile modernog doba Sjedinjenih Amerikih Drava pod Georgeom W. Bushom. Detaljnije e se ovaj problem razmotriti neto poslije. Praksa poslodavaca da izbjegnu potencijalne probleme uskrauje u nekim sluajevima pravo na
118

rad pripadnicima nekih grupa upravo na osnovama zbog kojih se ne bi smjelo takvo to deavati. Ironija je da ovakvi sluajevi ee se deavaju u zemljama s razvijenim demokracijskim tradicijama. Pravo na ivot, slobodu i osobnu sigurnost navodi se u 3. lanku, to je vrlo diskutabilno u reimima sa zaprijeenom smrtnom kaznom. U radnom predloku ovog lanka razmatrana je bila mogunost uvrtanja i nastavka koji je otprilike trebao glasiti: osim u sluajevima propisanim zakonom. Sudbina brojnih zatvorenika u logoru Guantanamo na Kubi pod amerikom komandom je jednim dijelom odreena sumnjiavou obavjetajnih organizacija u Washingtonu, a ne konkretnim optubama zbog kojih bi se optueni mogli nai u pritvoru ili zatvoru. Znatan broj zatoenika zapravo nikada nije optuen, a posljednje odluke Amerikog kongresa kojim su dominirali republikanci, ozakonile su mogunost uskraivanja slobode bilo kojem graaninu svijeta ukoliko amerika administracija posumnja da je osoba potencijalna opasnost po sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava. lanak 5. dopunjuje ovaj, navodei da nitko ne moe biti podvrgnut torturi, s ime se izravno kose posljednje amerike zakonodavne odluke kojima se legalizira dranje zatoenika u Guantanamou i drugim centrima u kojima se osumnjieni teroristi dre godinama, esto i pod uvjetima torture. Uostalom, uvjeti pod kojima oni ive u ovoj amerikoj bazi sami po sebi predstavljaju torturu. lanak 6. takoer je u suprotnosti s amerikom dravnom praksom poto navodi da svatko ima pravo na priznavanje statusa pred zakonom dok pobrojani zatoenici to pravo svakako imaju uskraeno. lanak 4. prijei ropstvo to je, naalost, u suprotnosti sa stvarnou u kojoj brojne ene zavravaju upravo u takvim odnosima u istonoj Europi ili po pristizanju na eljeni Zapad zavre kao robinje kriminalaca. Pomono osoblje u brojnim bogatim kuama u Saudijskoj Arabiji je upravo u slinom poloaju. Znatan dio ovog modernog roblja potie s Filipina. Problem u sluajevima seksualnog ropstva u nekim europskim zemljama predstavlja injenica da ak i kada se otkrije takva kriminalna radnja, zaprijeene kazne su premale, a kada se to desilo u sluaju s nekim djelatnicima Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini te bivem Zairu a sada Demokratskoj Republici Kongo, vrhovi UN-a samo su zatakali aferu. Naredni lanci samo pojaavaju dojam o grubom krenju osnovnih ljudskih prava od vodee svjetske sile, ali i jo nekih vanih lanica Ujedinjenih naroda poput Velike Britanije, gdje je takoer usvojen antriteroristiki zakon kojim su bitno umanjena prava osumnjienih za ova djela. Na osnovi posljednje verzije, policija ima pravo drati osumnjienike do 28 dana bez podizanja optube. Lako je mogue
119

takav zakon opisati kao legalnu mogunost arbitrarnog uhienja, iako donekle vremenski ogranienu. lanci 8. i 10. zapravo se osvru na nacistiki period kada drava svakako jeste funkcionirala, ali je pitanje kakvo je bilo pravo na osnovu kojeg su nacistiki sudovi donosili odluke. Stoga u ovim lancima Deklaracije navodi se pravo na fer, odnosno poteno suenje te obvezatnost mogunosti pravnog lijeka. lanak 9. eksplicitno navodi da nitko ne smije biti uhien, zatoen ili protjeran bez pravovaljanog procesa. Svatko ima pravo na pravian proces pred odgovarajuim sudom, kao i da se smatra nevinim dok se ne dokae suprotno. Na ovom ispitu padaju brojni politiari ali i mediji koji javno obznanjuju neiju krivicu bez prethodnog sudskog postupka. Ovdje se postavljaju i pitanja morala, jer kako navesti, primjerice, Ratka Mladia ili Radovana Karadia, da li kao osumnjiene za ratne zloine ili, kao to ih se esto kolokvijalno naziva, ratne zloince. Dodatnu pometnju ovdje uvodi injenica da su obojica u bjekstvu vie od deset godina pa to, mada ne pravno formalno ali donekle moralno, daje za pravo da ih se kao takve imenuje zloincima i bez suenja koje oni izbjegavaju. Sluaj Ante Gotovine nije bio bitno razliit do trenutka njegovog hapenja, iako to ne znai da su im djela slina ili priblino ista. Interesantno je za prouiti javno poimanje ove teme u Zadru i okolici gdje su tijekom rata, barem jednog dijela, djelovali i Gotovina i Mladi. Plakati s likom Gotovine postavljeni su na vidna mjesta brojnih objekata s porukama o njegovoj nevinosti i herojstvu, dok, u razgovoru s ljudima, karakterizacija Mladia kao zloinca je neupitna. Ovdje se ne diskutira o njihovim djelima koja se ne usporeuju, ve se samo formalizira razmiljanje o naelu nevinosti dok god se ne dokae suprotno pred nadlenim tribunalom. Svi bjegunci koji su optueni sami sebi su uskratili pravo iz lanka 10. po kojem svatko ima pravo na javno sasluanje pred neovisnim i nepristrasnim sudom. Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju u Hagu esto se u krugovima bliskim optuenicima opisuje kao pristrasan, to je u suprotnosti s osnovnim razlozima njegovog osnivanja u prvoj polovici devedesetih godina dvadesetog stoljea, kada nije bilo nepristrasnih sudova na podrujima za koje je osnovan Haki tribunal. Naredni lanak takoer slijedi ovu temu. ast i osobna reputacija tema su 12. lanka koji oito nije potovan znatnim dijelom u nekonjem komunistikom bloku. Pravo na domovinu i habitaciju po sopstvenom izboru u bilo kojem njenom dijelu takoer je jedno od prava pobrojanih u Opoj deklaraciji o ljudskim pravima. U praksi su rjei sluajevi uskraivanja prava
120

na povratak u sopstvenu domovinu, ali tijekom hladnoratovskog perioda brojni su bili disidenti koje je takva sudbina zadesila. I u suvremenom dobu jo uvijek neki autokratski reimi pribjegavaju takvim mjerama, ali je njihov broj sve manji, a praksa sve rjea. Pravo na dravljanstvo je univerzalno, mada u praksi u nekim sluajevima to postaje tee za ostvariti. Primjer Hrvatske koja je nagradila dravljanstvom svakog junog Slavena koji je mogao dokazati da je krten u katolikoj crkvi, a istovremeno bila vrlo temeljita u prouavanju domovnica i ostalih dokumenata sopstvenog puanstva koje nije bilo te sree da ih kao bebe neko od rodbine odnese do crkve i podvrgne ovom inu, moe ukazati i na djelimino indirektno krenje ovog prava. Naime, rijetko je eksplicitno odbijen zahtjev za dravljanstvom, recimo, srpskim stanovnicima drave, ali im je u praksi nerijetko uveliko otean proces sticanja istog. Pravo na brak je proklamirano u 16. lanku i nalo se na udaru tradicionalnih i novovjekih obiaja. Porodina obeanja zaruka koja su vrlo rasprostranjena irom indijskog potkontinenta te uope u junoj Aziji, ali nisu neuobiajena i u mnogim drugim dijelovima svijeta, izravno se kose s ovim proklamiranim pravom na brak po volji onih koji zapravo i sklapaju zajednicu. Ovdje dolazi do sukoba opeg prava s partikularnim obiajem jedne drutvene zajednice i kada pripadnici te zajednice ine manjinu u nekom, recimo, zapadnoeuropskom drutvu, zakonodavstvo te drave ima veliku dvojbu. To je svakako sluaj s bengalskim, pakistanskim i nekim indijskim obiajima meu Britancima junoazijskog podrijetla, iji roditelji primoravaju ih na brak s osobama koje nikada nisu vidjeli zbog starih obiteljskih obiaja. U ekstremnim sluajevima, ak se i ubojstva dogaaju ukoliko mlada ili mladoenja odbije brak ugovoren na takav nain. Druga vrsta ugroenosti ovog prava je pravno ali i moralno pitanje suvremenog doba, kada sve vei broj drava zakonski dozvoljava mogunost sklapanja braka u istospolnoj zajednici. Tumaenja i miljenja su dijametralna, ak i meu inae ideolokim i politikim istomiljenicima. Da li je nedostatak zakona o mogunosti ovakve brane zajednice ujedno i oduzimanje jednog od osnovnih prava iz Ope deklaracije o ljudskim pravima upitno je i za sada se moe samo iskazati osobno miljenje. Zakonski je potrebno urediti odnose i u istospolnim zajednicama ba kao i u raznospolnim, ali i zajednice koje nisu formalnopravno registrirane takoer trebaju imati jednaku vanost pred sudskim i dravnim tijelima kao i u svakodnevnom ivotu. Takoer, drava bi morala pruiti i zatitu individuama koje odbiju slijediti obiteljske obiaje stupanjem u brak po
121

roditeljskoj prisili. Meutim, esto je lake iskazati takav stav nego ga u praksi i primijeniti. Trei stavak ovog lanka navodi jednu sintagmu poznatu generaciji odrasloj u komunizmu, a to je da je obitelj osnovna elija drutva, to potvruje da komunistika ideologija, barem teoretski, nije ila daleko od osnovnih postulata o ljudskim pravima. Pravo svojine je neto zagarantirano generacijama u zapadnom svijetu to, dakle, pokazuje i druge ideoloke osnovice ljudskih prava. Pravo slobode miljenja te religioznih osjeaja i ispoljavanja istih, dva su prava koja su relativno nedavno dola u sukob. Primjer danskih karikatura Bojeg poslanika Muhameda i reakcije u islamskom svijetu dovode upravo ova dva prava u sukob, odnosno iziskuju istraivanje gdje jedno pravo poinje a drugo prestaje. U trenutku donoenja Deklaracije, rijetko tko je imao na umu mogunost teoretskog ili praktinog sukoba ovih osnovnih prava. Pravo miljenja decenijama je bilo predmet sporenja u istonom bloku, ali sada se nalo na udaru irom svijeta kada taj blok vie ne postoji. Sloboda izraavanja od primarnog je znaaja u cijelom svijetu. Bez obzira na kraj ideologije koja je propagirala te u praksi provodila strogu kontrolu izraavanja sopstvenih dravljana, ovo pravo i dalje je ugroeno u brojnim dravama. Uticajna nevladina organizacija nosi ime po ovom lanku Article 19 sa sjeditem u Londonu i svjetskim interesima, dok individualni aktivisti pokuavaju proiriti slobode koje se u razvijenijem dijelu svijeta smatraju dijelom svakodnevnice. Za vrijeme vladavine Franje Tumana, Hrvatska je esto bila predmet prouavanja ove nevladine organizacije, ba kao i Miloevieva Srbija. Slina sudbina nije mogla zaobii ni Bosnu i Hercegovinu, gdje je takoer vren politiki pritisak na medije koji nisu bili pod kontrolom vladajuih krugova. Pouno je nezaboraviti da u nekim arapskim zemljama postoji stroga kontrola satelitskog prijema televizijskog signala, domai mediji su pod stalnom kontrolom vlasti dok Internet nije mogue slobodno korisiti. Kina je drugi primjer strogo kontroliranog drutva gdje vlada uspjeno sklapa dogovore s vodeim internetskim trailicama u svijetu da se pojedine internetske stranice izlistaju nie na listama kako bi tee bile dostupne kineskim graanima. Televizijski tajkuni poput Rupertha Murdocha takoer izlaze u susret politikim zahtjevima kineskog rukovodstva zarad ulaska na ogromno trite sa vie od milijardu ljudi. Stoga, usprkos lancima 19. i 20. Ope deklaracije o ljudskim pravima, sloboda izraavanja kao i sloboda politikog organiziranja ugroene su u velikim dijelovima dananjeg svijeta.
122

U lancima 20. i 21. izraava se pravo na grupno organiziranje, posebice politiko, te uestvovanje u vladavini sopstvene zemlje. Primjeri uskraivanja ovog prava brojni su jo uvijek i nisu teritorijalno ogranieni na neki posebni dio svijeta. Manjine, barem neke, jo su samo formalno zatiene u nekim dravama. Primjer koji konano sve ee dolazi pod pasku javnosti su Romi u istonoj i sredinjoj Europi, kojima su neka prava esto uskraena i u zemljama koje su primljene u Europsku uniju, te su, shodno tome, pretpostavljeno zadovoljile osnovne demokratske norme ukljuujui i potivanje te zatitu ljudskih prava svih svojih graana. Ova prava danas su uskraena u nekim dijelovima svijeta kao to je ve pomenuto, a bila su nedostina i za cijelu Istonu Europu tijekom komunistikog perioda. Slobodnih izbora nije bilo skoro pola stoljea, dok se vladavina zasnivala na dekretima. Napredak je, dakle, postignut, ali jo postoji znatan broj zemalja u kojima su ova prava uskraena i u treem mileniju. Manjinska prava nisu uope ni spomenuta u Deklaraciji, to je moda jedna od najjaih osnovica za prigovore kvaliteti ovog dokumenta. Razlozi za preuivanje ovog aspekta ljudskih prava naeni su u argumentu da je upravo Hitler koristio navodnu zatitu njemakih manjina u Sudetima i Poljskoj kao izgovor za teritorijalna irenja i vojne pohode. Moda jo vaniji argument u tom periodu bio je nevoljkost kolonijalnih sila da se odreknu sopstvenih pozicija, te da zapravo izjednae razliite rasne skupine. Zvanina pojanjenja su bila da su prava individualizirana, pa ako je jedinka zatiena, shodno tome i cijela grupa je takoer nala zatitu u Deklaraciji. Amerika politika segregacije bila je operairena u svim sferama drutvenog, politikog i ekonomskog ivota. Crno stanovnitvo amerikog juga jo je bilo osueno na posebna prijevozna sredstva, posebne kole i manje vrijedne poslove. Usprkos proklamacijama o jednakosti, javne kritike komunistikog bloka zbog uskraivanja politikih i graanskih prava stanovnicima socijalizma, amerika administracija istovjetno se ponaala u sopstvenoj dravi. Tek ezdesetih godina dvadesetog stoljea Pokret za graanska prava koji e predvoditi Martin Luther King Junior uspjet e znaajno promijeniti manifestiranje segregacijske politike i izboriti se za graanska i politika prava amerikih crnaca, posebice u junim dravama. Pravo na rad jo je daleko od ostvarenja u mnogim dijelovima svijeta zbog ekonomskih nedaa. Kada se analizira globalizacija i njeni efekti u modernom svijetu, pitanje upoljavanja djeje radne snage te izmjetanje cijelih proizvodnih pogona u nerazvijene zemlje mora biti sagledano s vie aspekata, ukljuujui i zatitu djece, ali i obrnuto - mogunost uskraivanja
123

prava na rad te samim time osuivanja cijelih obitelji na siromatvo, poto samo djeca imaju posao u nekim najnerazvijenijim dijelovima gdje je radna snaga stotinjak puta jetnija. Na drugom kraju ovog lanca su multinacionalne kompanije koje su zarad prota, zahvaljujui modernim tehnologijama, i uspostavile cijele operacije iskoritavanja i izrabljivanja u nerazvijenom svijetu. Lako je njih optuiti na osnovi ove deklaracije kao i ope moralnosti, odnosno nedostatka iste, ali sve te kompanije imaju svoje dioniare, a dionice posjeduje veliki dio populacije zapadne civilizacije, te se tako krug zatvara i moralna odgovornost prebacuje na najire mase, esto iste one koje otvoreno protestiraju zbog nepravde u svijetu. Naredni lanak 24, kao i 27, zapravo ne pripadaju Deklaraciji po svojem sadraju. Pravo na odsustvo s posla, odnosno praznike i odmor te zatita autorstva djela, svoje mjesto imaju u drugim dokumentima, ali ne bi trebali imati i u ovoj osnovnoj deklaraciji. Jo neka prava, poput onog na jednaku plau za jednaki rad ak i u najrazvijenijim drutvima nisu ostvarena zbog spolnih nejednakosti u praksi. Pravo na formiranje sindikata takoer u praksi moe predstavljati problem, to je do vrhunca dolo tijekom 1980-ih, kada je svjetska ekonomija slijedila obrazac Ronalda Reagana u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britainiji. eljezna lady zapravo je gotovo unitila utjecaj britanskih sindikata koji ni petnaestak godina poslije njene vladavine nisu uspjeli povratiti ulogu i poloaj koji su nekada zauzimali u britanskom drutvu. lanci 25. i 26. navode lijepe elje koje je u suvremenom drutvu sve tee ostvariti. Pravo na odreeni ivotni standard, materinstvo i zatitu djece u praksi se znaju nai na udaru zbog borbe za ekonomsku isplativost kompanija koje pribjegavaju praktinim trikovima uskraivanja ovog prava, pri tome formalno ispunjavajui svoje zakonske obveze. Meutim, manje skeptini pogled na stanje svjetskih ekonomija, te pogled na ulice prosperitetnog zapada, s manje cinizma ukazuje na veliko dostignue po ovim pitanjima. Broj beskunika u nekim dijelovima svijeta jeste veliki, ali opi prosjek ivotnog standarda u velikom je porastu tijekom proteklih pola stoljea i bez obzira na prisutnu neimatinu i bijedu u nekim dijelovima svijeta i u nekim drutvima, znaajni su rezultati polueni u okviru ovih prava. Problem se pojavljuje s neravnomjernom raspodjelom i na osnovi te neravnomjernosti mogue je kritizirati stvarnost. Pravo na obrazovanje u slinom je poloaju poto u nekim dijelovima svijeta jednostavno nema uvjeta za njegovo ostvarenje. Pravo na razvitak, onaj ekonomski, neminovnost je prije mogunosti zadovoljenja ostalih
124

prava iz socijalno-ekonomskog domena. S ovim pravima moe se kositi pravo na nerazvijanje koje je najnoviji proces koji se zagovara zarad ouvanja specinosti etnikih ili plemenskih skupina koje su milenijima ivjele izolirano. Ovdje ulaze i problemi potencijalne eksploatacije prirodnih bogatstava koja se nalaze na teritorijama ovih skupina. Nije uope potrebno napominjati da je diskusija vrlo iva po ovom pitanju i da miljenja nisu nimalo suglasna. Pravo na obrazovanje iz lanka 26. moe doi u sukob i s manjinskim pravima koja nose odreene specinosti poput branjenja enskoj djeci kolovanje. Ovi problemi nisu posebnosti samo nekih udaljenih drutava ve ih je mogue nai ve u Bosni i Hercegovini, gdje je brojka enske djece neobuhvaene osnovnim kolovanje zapravo u porastu posljednjih godina. Zatita autorskih prava jo je neto gdje razvijeni svijet i onaj nerazvijeni dolaze u sukob, jer je u nekim zemljama jedino mogue nabaviti piratska autorska djela i esto su jedina verzija koja je priutiva stanovnitvu zbog zadranih visokih cijena kao na najbogatijim tritima. Lijekovi su drugi primjer problematine prakse svjetske trgovine, jer esto ne mogu biti dostupni iteljima siromanih zemalja ukoliko bi se plaale sve zakonske naknade za proizvodnju i distribuciju u nerazvijenim dijelovima svijeta. Neke javne linosti uspjele su skrenuti panju svijeta na ovaj problem koji se posebice oituje u Africi, gdje tisue HIV pozitivnih bolesnika umiru samo zbog nedostaka lijeka kojeg u svjetskim razmjerama ima vie nego dovoljno za sve. Problem autorskih prava u umjetnosti i kulturi spada u istu kategoriju, mada zbog toga ljudski ivoti nisu ugroeni, ve samo u nekim sluajevima jeste ekonomska egzistencija, odnosno, tonije govorei, prot. Svaka osoba polae pravo na takvo socijalno i meunarodno okruenje u kojem e moi zadovoljiti svoja prava kao to su proklamirana u ovoj deklaraciji. Jedina ogranienja trebaju biti postavljena tako da se ne ugroavaju prava drugih individua kao i ouvanje moralnosti, javnog reda te opeg dobra u demokratskim drutvima, kako je predvieno u lancima 28. i 29. Eleanor Roosevelt i njeni sljedbenici su tijekom priprema Deklaracije presedane za svoj rad traili u velikim deklaracijama, prvenstveno francuskim i amerikim iz osamnaestog stoljea. Rene Cassin, tadanji zamjenik predsjednice Povjerenstva za ljudska prava Ujedinjenih naroda te kasniji dobitnik Nobelove nagrade za mir i predsjednik Europskog suda za ljudska prava, podijelio je Deklaraciju u etiri osnovna bloka: dignitet - lanci 1. i 2; sloboda - lanci 3. do 19; jednakost

125

- lanci 20. do 26; te bratstvo - lanci 27. i 28, dok su posljednja dva lanka potcrtala uvjete pod kojima sva prethodna prava mogu biti ostvarena. Pod dignitetom se podrazumijevaju prava koja se baziraju na opim vrijednostima, bez obzira na religijska opredjeljenja, etniku ili spolnu pripadnost. Slobode povlae prava jedinke na ivot, slobodu i osobnu sigurnost, jednakost podrazumijeva prava u odnosu na javnu i politiku djelatnost dok pod kiobran bratstva dolaze prava iz domena ekonomskih, [203] Posljednji, 30. lanak navodi da se nita socijalnih i kulturnih prava. u ovoj deklaraciji ne moe i ne smije interpretirati kao pravo ili osnovica [204] za uskraivanje bilo kojeg prava opisanog u prethodnim lancima. Opa deklaracija o ljudskim pravima, Konvencija o genocidu te enevske konvencije iz 1949. godine, donesene su unutar jedne kalendarske godine i zajedno predstavljaju triptih zakonskih ureenja ljudskih prava.

126

Poglavlje VII

Poslijeratni svijet ljudskih prava

Vrijeme usaglaavanja i donoenja Ope deklaracije o ljudskim pravima bilo je jedino mogue, jer Hladni rat je ve bio poeo, iako je to bio samo zaetak onoga to je dolo poslije, a onaj svjetski je netom bio zavrio. Ni prije, ni poslije, nije bilo mogue uskladiti i donijeti neke sline odluke. Primjeri iz stvarnog svijeta ubrzo su pokazali da e brojne od sloboda ne samo biti ugroene, ve i potpuno ignorirane od vodeih sila ubrzo po usvajanju Deklaracije. Korejski rat izbio je ve 1950. godine i iako je zvanino bio intervencija postrojbi pod okriljem Ujedinjenih naroda, u stvarnosti je to bio izravni sukob Zapadnog i Istonog bloka. Pri tome, nakon unutarnjih promjena u Kini, komunistiki reim otvoreno se suprotstavio amerikim snagama stavi iza Sjeverne Koreje, dok su Amerikanci pod okriljem Ujedinjenih naroda bili na strani June Koreje. Obje strane inile su zloine. Na sjeveru su vrili ispiranje mozga zarobljenim vojnicima s juga, dok su Amerikanci vrili prostorno bombardiranje iz zraka, carpet bombing, kako je poznato u anglosaksonskoj terminologiji. Sovjetski Savez, s druge strane, gospodario je u svojem ideolokom prostoru, to je dokazano intervencijama u Maarskoj 1956. godine, te ehoslovakoj dvanaest godina kasnije. Berlinski zid izgraen je 1961, ime je najslikovitije prikazan svijet u kojem e se ivjeti naredne skoro tri decenije. U Sjedinjenim Amerikim Dravama antikomunistika histerija bila je predvoena istupima senatora McCarthyja. Iz isto ideolokih razloga brojni su ljudi stradali, unitene su im karijere i ivoti, dok su neki ak bili i osueni na smrt, poput Ethel Rosenberg 1953. godine. Optuba je tvrdila da je pijunirala za komunistiki blok. Tijekom sukoba u Koreji, vodee sile su se suzdrale da ne bi dolo i do atomskog sukoba. Takva vrsta opasnosti za dlaku je izbjegnuta 1962. godine, kada je savjet Bijeloj kui iz Pentagona glasio da se Kuba bombardira, to je John Kennedy sreom ignorirao, ali su rakete s atomskim punjenjem bile rasporeene. Diplomacija crvenim telefonom uspjela je otkloniti
127

mogunost atomskog sukoba Sovjeta i Amerikanaca. Godinu dana ranije, amerike jedinice pokuale su neuspjenu intervenciju u Zaljevu Svinja na Kubi s ciljem nasilne promjene reima na ovom otoku. Diljem June Amerike ljudi su nestajali zbog svojih politikih stavova uz sponzorstvo ili izravno uee CIA-e. ezdesetih godina dvadesetog stoljea val politikih i popularnih uspjeha ljevice u relativnoj blizini Sjedinjenih Amerikih Drava inicirao je tajne operacije CIA-e u ruenju reima suverenih zemalja, te ak i tajne operacije vojnog karaktera. U jednoj takvoj akciji ubijen je i Ernesto Che Guevara, iji e ivot i djelo postati simbol mnogih pokreta za graanska i politika prava, a fotograja njegovog lika vjerojatno najupotrebljavaniji imid u svijetu. Interesantno je, pisui ovo u doba ope globalizacije te, trenutane barem, pobjede liberalnog kapitalistikog pristupa ekonomiji, da kubanski fotograf Alberto Korda Gutierrez, koji je autor uvene Cheove fotograje, nije nikada naplatio autorska prava. Razlog je s jedne strane prozaian - Kuba nikada nije potpisala Konvenciju iz Berna o zatiti literarnih i umjetnikih djela. Istine radi, u jednom sluaju sudski je naplatio od jedne kompanije upotrebu imagea u komercijalne svrhe reklamiranja alkoholnih pia. Sam Gutierrez, poput pravog sljedbenika Chea, nije imao nita protiv upotrebe njegove fotograje u protestne svrhe ili radi iskazivanja politikog stava. Pored novih ideolokih osnova za kreiranje svjetskih kriza, ostaci starih su jo uvijek bili ivi. Velika Britanija i Francuska, uz podrku Izraela izvrile su intervenciju u Sueskom kanalu ba kao to su stoljeima to inile kolonijalne sile kada im je ekonomski ili politiki interes takvo to nalagao. U Egiptu je nacionalistiki reim Gamala Abdela Nassera odluio preuzeti kontrolu nad ovim kanalom, to je bilo dovoljno da se velike europske sile odlue vojno intervenirati, to su poslije ak i njihovi tradicionalni saveznici, Amerikanci, osudili. Povjerenstvo za ljudska prava Ujedinjenih naroda nije imalo nikakve ovlasti da poduzme bilo kakvu akciju u cilju zatite sloboda i prava onih koji su se nali na putu velikima. Ipak, donekle se i popravljalo stanje. Tako je Juna Afrika nala se pod trgovakim bojkotom 1963. godine zbog politike aparthejda koju je tamonji reim provodio, a koji je neto kasnije sasvim opravdano opisan kao zloin protiv ovjenosti. Istovremeno je kulturna revolucija u Kini za posljedicu imala milijune ubijenih. Tona brojka, kao i kod svih sluajeva masovnih ubojstava, upitna je i danas. Uz rat u Vijetnamu, graanski antiratni pokreti narasli su na zapadu, dok je u Sjedinjenim Amerikim Dravama antiratno raspoloenje
128

mladih kombiniralo se s opim Pokretom za graanska prava meu crnim stanovnitvom koje je, u znatnom broju drava lanica SAD-a, jo bilo potlaeno i uskraeno za neka osnovna ljudska prava. Segregacija u kolama tek je 1954. godine ukinuta u SAD-u. Praksu je, meutim, puno tee pobijediti, to pokazuju sluajevi pred Vrhovnim sudom SAD-a 2006. godine kada su neki roditelji pobunili se protiv prakse u Seattleu i Louisvilleu kojom se nasilno stvaraju rasno mijeane kole. Naime, obrazac stanovanja uinio je da su jednostavno stanovnici odreenih dijelova generalno bijeli ili crni, te su stoga i lokalne kole takve. Gradske su vlasti pokuale slanjem uenika u udaljenije kole desegregirati [205] razrede, ali su se onda roditelji pobunili. U nekim sluajevima razlozi mogu biti isto praktini ali ne treba zanemariti niti elju roditelja da im dijete ne bude uinjeno manjinom u koli. Ovo pitanje nije bezazleno u rasno mijeanim sredinama, jer zbog pogrenih sistema u ne tako davnoj prolosti, est je sluaj da potencijalni crni studenti ne uspijevaju osvojiti mjesto u boljim kolama ili sveuilitima. Taj je problem dugo rjeavan primjenom sistema armativne akcije koja je zapravo dovodila u loiji poloaj bijele kandidate. Meutim, i ova mogunost je ukinuta upravo iz razloga to se odreene individue dovode u podreeni poloaj. Od tada se ponavlja problem malog postotka crnih studenata na prestinim sveuilitima u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Sveuilite u Berkeleyu godinama ima manjak crnih studenata i vrlo malo je mogue uiniti da bi se postoci zastupljenosti ujednaili s omjerom u stanovnitvu. Tako je postotak studenata azijsko-pacikog etnikog podrijetla takoer disproporcionalan, samo u drugom smjeru. Oko 46 posto dodiplomaca upisanih na Berkeley tijekom kolske 2006/2007. godine spada [206] u ovu grupu. Situacija na drugom prestinom sveuilitu u Californiji, [207] onom u Stanfordu, nije bitno drugaija. Obrnuti primjer je mogue nai u Alabami, gdje u Birminghamu djeluje Miles College, koji je tradicionalno crno sveuilite. Ova tradicija je ouvana na nain da su gotovo svi studentu i danas crni, iako je mogunost upisa otvorena za sve. Jednostavno, regija u kojoj se nalazi ovaj koled je naseljena dominantno, ako ve ne ekskluzivno, crnim stanovnitvom, to je dodatni razlog uz tradiciju da se ovdje koluju [208] budui lokalni crni lideri. Tako i pedeset godina nakon ukidanja segregacije u kolama, praksa i ivot donose upravo takve sluajeve. Mogue je pretpostaviti da se bijeli studenti vjerojatno ne osjeaju najbolje u ovakvoj ustanovi, pa se opredjeljuju za druge. Uostalom tek je 1971. godine prva [209] bijela studentica diplomirala na ovom koledu.
129

Neto je bolja situacija na, desetak milja udaljenom, Birmingham South College, gdje je vrlo mali broj studenata crne boje koe. Nedostatak zakonskih mogunosti da prui mjesto veem broju crnih studenata u stvarnosti je uinio da oni budu izrazito rijetki. Jedna manjinska grupa, ona azijska dakle, prezastupljena je, dok druga, ona crna, jedva da je prisutna na Berkeleyu, Stanfordu, kao i na ostalim vodeim amerikim sveuilitima. Takva situacija nastala je kao posljedica zakonske jednakosti za sve, to moe navesti na razmiljanje da li je uvijek neophodno da se osiguraju jednaki uvjeti za sve pripadnike drutva te, konano, da li smo zaista svi jednaki. Tijekom ezdesetih godina dvadesetog stoljea, crnci s amerikog juga krenuli su na put ostvarenja sasvim uobiajenih graanskih prava poput prava na upotrebu istog zahoda kao i bijelci, prava na vonju i sjedenje na istim autobusnim sjeditima kao i bijeli stanovnici. U gotovo svim domenima ivota segregacija je bila prisutna. Martin Luther King Junior, voa Pokreta za graanska prava, fokusirao je borbu na spomenuti Birmingham u Alabami, gdje su demonstranti pokuali gotovo Gandhijevskim metodama, ali i aktivnim otporom, ostvariti ono to je King nazvao snom u svom uvenom [210] govoru I have a dream (Imam san) 1963. godine u Washingtonu. Ubrzo je nagraen i Nobelovom nagradom za mir, ali i ubijen u atentatu. Dananje stanje gotovo da je neusporedivo s erom od prije samo etiri decenije, ali moda okantno moe djelovati realnost da, recimo, autobusna stajalita u Birminghamu su i danas rijetka, neoznaena i gotovo nikada posjeena od bijelih ljudi. Segregacija na osnovi izbora ili pak ekonomskih preduvjeta prisutna je i dalje u ovom drutvu kao to je ve pojanjeno. Sline scene zabiljeene su u Washingtonu 1995. godine kada se pod vodstvom Louisa Farrakhana i Nacije islama okupilo milijun ljudi u znak protesta [211] zbog sopstvenog poloaja u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Poloaj je bitno popravljen, ali injenica da je bilo mogue privui toliki broj ljudi govori da su mnoga pitanja jo nerijeena. Ova su pitanja bila isto unutarnjeg karaktera jedne suverene drave. Meutim, ako se ima u vidu da je Teheranska proklamacija iz 1968. godine navela da je Opa deklaracija o ljudskim pravima obvezatna za lanice UN-a, onda je oito nepotivanje ovog osnovnog meunarodnog dokumenta. Iste godine sovjetske su trupe intervenirale u ehoslovakoj protiv Dubekovog reima i liberalnih reformi koje su bile zapoete. Ovaj se in odigrao pod okriljem Brenjevljeve doktrine o bratskoj vojnoj pomoi. Ameriki izgovor, obrazloen od predsjednika Lyndona Johnsona, za interveniranje u
130

Dominikanskoj Republici 1965. godine bio je da komunistike vlade nisu kompatibilne s interamerikim sistemom. Povelja iz 1970. godine kojom se suverenost drava uzdie na nivo kojim se brani spoljna intervencija, zapravo je odlino legalno uporite za tirane, te je tako u strunim krugovima i nazvana tiranska povelja (tyrants [212] charter). S druge strane, ona takoer moe biti tumaena kao obrambeno sredstvo protiv intervencije velikih, mada je teko povjerovati da bi, da je postojala dvije godine ranije, ova konvencija sprijeila sovjetsku intervenciju u ehoslovakoj. Niz je reima u Latinskoj Americi uspostavljen uz pomo SAD-a. ile moe biti opisan kao paradigma jedne politike. Poslije Allendea, odnosno pod Pinochetom, poinje ekonomski prosperitet, ali istovremeno nestaju i ubijani su politiki oponenti ili sljedbenici legalno izabranog predsjednika Allendea, koji je ubijen u oruanoj intervenciji pod zapovjednitvom Pinocheta. Dravni tajnik amerikog predsjednika Nixona, Henry Kissinger, bio je kljuna osoba u promjenama u ileu te u bombardiranju Kambode, neutralne drave u susjedstvu Vijetnama, gdje su amerike trupe inile zloine nad civilima, dok su obrambene snage Ho Shi Minovih komunista takoer ignorirale enevske konvencije, posebice u odnosu prema zarobljenim [213] amerikim vojnicima. Jedna od konzekvenci ove amerike akcije u Kambodi je dolazak Crvenih Kmera na vlast, pod ijom je vlau vjerojatno najvei genocid, ili autogenocid ukoliko bi se tonije opisao, poinjen u odnosu na postotak rtava u cjelokupnom stanovnitvu. Ujedinjeni narodi 1975. godine usvajaju Konvenciju protiv torture, to je jednim dijelom izazvano opisanim postupcima u Indokini. Istovremeno u Helsinkiju poinje proces kojim se utvruje europska suradnja u oblasti sigurnosti i ija je izravna posljedica dananja Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Kroz helsinke procese, pokualo se ostvariti dijalog izmeu Istoka i Zapada iako je namjera bila, kako je i Zbigniew Brzezinski svojedobno tumaio, da se kroz prizmu ljudskih prava oslabi sovjetski reim. Osim obavjetajnih informacija, Zapad je o sovjetskim ugnjetavanjima politikih i graanskih sloboda saznavao i od disidenata poput Andreja Saharova, koji je 1973. godine uputio pismo Amerikom kongresu opisujui graanske probleme u svojoj domovini. U ehoslovakoj, kasniji predsjednik Vaclav Havel vodi graansku akciju putem Povelje 77, kojom se pokuava utjecati na reim da se drutvo demokratizira. Dokumente Ujedinjenih naroda slijedili su regionalni dogaaji. Europska konvencija o ljudskim pravima donesena je u Vijeu Europe 1950.
131

godine, kojom je, osim to su kodikovana ljudska prava i fundamentalne [214] slobode, osnovan i Europski sud za ljudska prava. Ovom konvencijom omogueno je graanima da tue dravu ukoliko smatraju da su im neka prava uskraena ili ugroena, ali uz dokaz da su prethodno iscrpili sva mogua pravna sredstva u sopstvenoj dravi. Meunarodni sudovi obino uvaavaju prava drava, to daje posebanu vrijednost ovom dokumentu koji omoguava individualnim osobama, kao i dravama, da pokrenu postupak protiv drave lanice. Dodatni protokoli su slijedili ovu konvenciju kako bi pratili razvitak suvremenog prava i drutava. Tako je Protokol est uinio smrtnu kaznu nelegalnom, osim u sluaju rata. Ulazak u Europsku uniju uvjetovan je ukidanjem smrtne kazne, te je veina europskih drava legalno ukinula ovu praksu i u stvarnosti provela pravo na ivot. Vrlo bitan je Protokol jedanaest, kojim se ukida Povjerenstvo za ljudska prava i dodatnim funkcijama reorganizira Sud za ljudska prava. Veliki broj graana potrauje svoja prava putem ovog suda to je mogue dvojako tumaiti. S jedne strane, mogue je da su prava individua sve ee ugroena u modernim drutvima, ali je takoer mogue da graani ive u zabludi o sopstvenim pravima te nepotrebno tue dravu u kojoj ive i zatrpavaju sud u Strassbourgu neosnovanim ili neprihvatljivim sluajevima. U samo etiri mjeseca, izmeu 1. studenog 2002. i 28. veljae 2003. Sud [215] je rijeio da od 6.881 sluaja, neprihvatljivim proglasi 5.745. Godinu poslije, u istom periodu, od 7.315 sluajeva koje je Sud razmatrao, ak [216] Ove injenice pokazuju da je vie 6.255 je proglaeno neprihvatljivim. od osamdeset posto podnesenih pritubi ovom sudu neprihvatljivo, to je strahovito visoka brojka. Ukoliko se provjeri uinak za isti period dvije godine kasnije, Sud je odluio da je ak 8.582 tubi neprihvatljivo a prihvaena je [217] samo 391 aplikacija. Ovo su pokazatelji da se situacija ne poboljava i trend uestalih pritubi je opstojan tijekom posljednjih godina. Poznati su sluajevi pred Europskim sudom za ljudska prava koje su protiv Turske podnijeli pripadnici zabranjene islamistike politike partije Refah Partisi. Oni su naveli ugroenost slobode misli, izraavanja, udruivanja, pozvali se na spreavanje diskriminacije i ugroavanja prava, ogranienja u upotrebi ogranienih prava te zatitu svojine i pravo na slobodne [218] izbore. Sud je zakljuio da je turska drava postupila u skladu s poveljama o ljudskim pravima, jer politiki rad ove partije, koja je zabranjena, sastojao se u zagovaranju viepravnog sistema u kojem bi i islamsko, erijatsko pravo bilo zastupljeno, a to pravo u suprotnosti je s naelima demokracije. Stoga je,
132

u odluci je Sud naveo, turska drava ispravno postupila i u sklopu sopstvenih [219] pravnih ovlatenja u svrhu zatite demokracije. Europskom sudu za ljudska prava obraaju se individue u potrazi za zatitom sopstvenih prava, ali i kao osobe koje su dio grupe, da li politike kao u sluaju iz Turske ili manjinske etnike, vjerske ili bilo kakve grupe ija su prava ugroena. Nakon protjerivanja idova koncem petnaestog stoljea s Iberijskog polutoka, Europa je poela donekle tititi sopstvene manjine, prevashodno one vjerske kojima od narednog stoljea njihove tradicionalne vjerske slobode donekle su zagarantirane raznim ugovorima iz tog doba. Ovaj period slijedi nakon mira iz Westphalije, kojim je ustolien sistem suvereniteta drava-nacija u Europi, barem onom zapadnom dijelu. Kada je konano uspostavljena jedna stalna meunarodna organizacija, Liga naroda, poslije Prvog svjetskog rata, ona je slijedila upravo te tradicije nastale tijekom ranijih stoljea. Kao to je ve opisano, manjinski su ugovori promovirani i nametani novostvorenim dravama od kojih je traeno da garantiraju graanska i politika prava te osiguraju vjersku i kulturnu toleranciju. Ove obveze pravno je bilo mogue osnaiti kroz Stalni sud meunarodne pravde u Hagu. Tako je Albaniji, Latviji i Iraku lanstvo u Ligi naroda uvjetovano ustanovljenjem domaeg zakonodavstva kojim bi se garantirala manjinska prava. Pravno gledano problem je bio kako pomiriti zahtjeve za jednakou i sprijeiti diskriminaciju a ujedno ostvariti posebne potrebe za ouvanjem kulture i posebnosti manjine. Iskazanim savjetodavnim miljenjem, sud u Hagu osudio je odluku albanskih vlasti da zatvore privatne kole u kojima su se kolovala djeca grke manjine na jugu zemlje. Osnova za ovu osudu naena je u nedostatku jednakosti ukoliko bi se manjini uskratile sopstvene institucije. Sud je ustanovio da miroljubivo koegzistiranje zahtijeva dva pravno utvrdiva cilja: Pripadnicima manjine, religiozne, rasne ili lingvistike, osigurana je savrena jednakost s veinskom zajednicom. Sredstva su pripadnicima manjine osigurana, kojima e se osigurati ouvanje njihovih posebnosti, tradicija i nacionalnih karakteristika. Ovi principi su utvreni za njemaku manjinu u Poljskoj, te za Poljake u Danzigu. Sekcija za manjine Lige naroda je rasformirana je 1939. godine, kao to je i Liga prestala sa svakim osim formalnim radom. Kada su meunarodni pokuaji osiguranja ljudskih prava nastavljeni, Eleanor Roosevelt je smatrala da individue trebaju biti zatiene. Kada su one zatiene, onda su i cijele grupe, te, stoga, nema potrebe za manjinska prava. Sumner Wells, ameriki dravni tajnik, tijekom rata je izjavio da mora nestati potreba za bilo kojom
133

formom tog odvratnog naziva rasna ili vjerska manjina. Niti Povelja Ujedinjenih naroda, niti Opa deklaracija o ljudskim pravima ne spominju uope manjinska prava. Ovakvi pogledi mogu se interpetirati kao kontradiktorni, jer su tijekom rata manjinske grupe, poput idova ili Roma, nale se suoene s istrebljenjem, poto je pokazano tijekom suenja u Nrnbergu da je postojala namjera o njihovom unitenju i to ne kao individua ve upravo kao etnikih skupina. Konvencija za prevenciju genocida, donesena u isto vrijeme kada i Opa deklaracija o ljudskim pravima, navela je kao teko krivino djelo in kojim se namjerava unititi, u cjelini ili jednim dijelom, nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku grupu. Iako se ne moe podvesti pod genocid, odnos njemakog reima prema Slavenima bitno je razliit bio nego prema zapadnoeuropskim narodima, to takoer doprinosi stavu da je neophodna zatita manjina kao grupe a ne kao skupa individua. Koliko sporo djeluje meunarodna pravda i posebice administracija, govori podatak da je jo 1946. godine osnovan pododbor pri Ujedinjenim narodima koji se bavio zatitom i spreavanjem diskriminacije manjina, te da taj pododbor nije nita uradio tijekom svog postojanja osim formiranja denicije manjine: Grupa koja je brojano inferiorna ostatku populacije drave, u nedominirajuem poloaju iji lanovi, dravljani drave, posjeduju etnike, vjerske ili lingvistike znaajke razliite od onih koje ima ostatak populacije i koja pokazuju, iako samo implicitno, osjeaj solidarnosti usmjeren prema [221] ouvanju sopstvene kulture, tradicija, vjere ili jezika. Denicija za koju je trebalo tri decenije da se formulira moda je mogla biti i jednostavnija u svom konanom obliku iako je, mora se priznati, vrlo precizna. Vodei meunarodni strunjaci uglavnom su suglasni sa stavom da manjine u sutini imaju dva osnovna prava. Prvo je pravo na postojanje a drugo da u svom postojanju budu drugaije od veine stanovnika njihove drave. Pravo na postojanje izvodi se iz sporazuma protiv genocida i pravno implementira kroz opu jurisdikciju za procesuiranje zloina protiv ovjenosti. Ova teorija uporite nalazi u postnirnberkoj eri koja je omoguila zauzimanje pravnih stavova o ogranienoj suverenosti drava kada su u pitanju najtei zloini, poput genocida, zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina. Prvi ad hoc tribunali osnovani su za podruja bive Jugoslavije i Ruande, da bi na kraju ovog procesa bio ustanovljen stalni Meunarodni krivini sud sa sjeditem u Hagu. Manjinama je pruena zatita samo u sluaju namjernih koraka drave ka unitenju manjine, ali ne i u sluajevima unitenja okoline ili kulture
134

[220]

koja omoguava opstanak manjine, zanemarivanja manjinskih potreba ili inova spreavanja manjine u napredovanju ili razvijanju, te konano stvaranje uvjeta za nestanak manjine, pod to potpadaju i prvonavedeni uvjeti. Spomenuti Sporazum o graanskim i politikim pravima titi protiv etnikog ienja, to je sluaj s Bosnom i Hercegovinom, te daje mogunost obrazloenja humanitarne neophodnosti za meunarodnu intervenciju, to je bio sluaj s Kosovom. Ovaj sluaj je upitan poto nije postojala odluka Ujedinjenih naroda, to cijeloj akciji opisanoj kao humanitarna daje pravno dvojben karakter. Ovaj skepticizam je dodatno pospjeen kada je kasnije sluaj Kosovo posluio kao presedan za vojnu akciju protiv Iraka 2003. godine, kada nije postojala meunarodna suglasnost za vojnu akciju pod okriljem Ujedinjenih naroda. Pravna miljenja su podijeljena, barem u sluaju Kosova, i zaista je teko ubijediti, isto pravnim sredstvima, skeptika u pravnu valjanost ove akcije. Moralnost je ve neto drugo, ali ta pitanja ne razmatraju sudovi. Za pravnu zatitu bitan je lanak 27. Meunarodnog sporazuma o graanskim i politikim pravima, koji u originalnoj verziji navodi: U onim dravama u kojima etnika, vjerska ili jezika manjina postoji, osobama koje pripadaju takvim manjinama nee biti uskraeno pravo, u zajednici s ostalim lanovima grupe, da uivaju u sopstvenoj kulturi, da prakticiraju i budu odani [222] svojoj vjeri ili se slue sopstvenim jezikom. Kroz sustav zatite prava manjina mogue je da pravo pojedinca doe u sukob s pravom grupe. Naime, pojavljuju se sluajevi da individua nae se ugroenom unutar zatiene manjinske zajednice. Primjer Sandre Lovelace, kanadske indijanke, odnosno autohtone stanovnice ove drave, pouan je, poto je ona udajom izgubila status shodno kanadskom zakonu o indijanskim pravima (Canadian Indian Act), ali razvodom, usprkos sopstvene elje da se vrati u rezervat, nije mogla obnoviti svoje pravo shodno kanadskom zakonodavstvu. Ona se pozvala na [223] pravo slobodnog udruivanja, to joj je konano i omogueno. Ovaj sluaj donekle je i bezazlen primjer, poto su rasprostranjeni sluajevi kada je osobni i tjelesni integritet pojedinanih pripadnika, ee pripadnica, manjina ugroen zbog kulturnih ili vjerskih tradicija zatiene grupe. Primjer enskog genitalnog sakaenja koje je svojstveno nekim afrikim etnikim grupama moda je najdrastiniji, ali praksa pokazuje da grupna prava moraju u ovakvim sluajevima ustupiti prednost pojedinanim. Tako je stavljena van zakona praksa pripadnika ovih manjina koje ive u zapadnoeuropskim dravama da svoje maloljetne pripadnice podvrgnu ovoj tradiciji njihove domovine.
135

Kulturne tradicije koje ukidaju neke osnovne ljudske slobode ne bi smjele biti podrane niti moralno niti pravno. Za praksu je neophodno pronai modus vivendi za odreeni nivo diskriminacije kako se pojedini pripadnici manjine ne bi nali u podreenom poloaju, ili ak i pripadnici veinske zajednice zbog prevelikog nivoa zatienosti kulturnih tradicija manjinske zajednice. Ovi primjeri pokazuju da su i manjinske zajednice u stanju kriti ljudska prava. Jo e se razmotriti ovaj problem u kasnijem dijelu, u kojem e detaljnije biti govora o odnosu Europe i rastue islamske populacije u neko izrazito kranskim drutvima. Ovo su samo neki problemi koji karakteriziraju cjelokupnu temu postojanja manjinskih zajednica, njihov poloaj u drutvu te odnos prema individuama unutar tih zajednica. Manjinama nije meunarodnim sporazumima zagarantirano pravo uea u vlasti, to je esto kljuno pitanje za mirno ureenje meuodnosa veinske i manjinske zajednice u dravi. Meutim kada se i sklopi neki takav meudravni ugovor, koji nije, dakle, univerzalan, ve su ukljuene samo drave u konkretnom sluaju, kao to je primjer u novonastalim dravama tijekom procesa dekolonizacije, nema garancije da e izdrati test vremena i da e isto uee u vlasti biti forma dovoljna da ini manjinsku zajednicu sretnom. Primjer Cipra ili Libanona, pa na izvjestan nain i Bosne i Hercegovine, govore upravo da uee u vlasti nije dovoljno za spreavanje izbijanja sukoba. U ustavnim i zakonskim rjeenjima nekih zemalja diskriminacijom se pokuava rijeiti problem suivota razliitih etnikih ili vjerskih grupa. Bosna i Hercegovina je jedan primjer gdje je Ustavom i Mirovnim sporazumom ugovorenim u Daytonu 1995. godine, a potpisanim u Parizu neto poslije, jedan dio stanovnitva ostao je uskraen za mogunost da bude izabran na neke politike pozicije u dravi. U Predsjednitvo ne moe biti izabran nitko tko se nacionalno ne izjanjava kao pripadnik jedne od tri osnovne etnike grupe, a i tada je bitna adresa prebivalita potencijalnog kandidata. Libanon je drugi takav primjer, gdje je religijskim razredima podijeljeno birako pravo. Tako je od samog nastanka drave nakon Prvog svjetskog rata do poetka dvadeset prvog stoljea poznat toan broj kranskih i muslimanskih zastupnika u parlamentu. ak je precizno razrezan toan broj kojih krana moe biti izabran kao i kojih muslimana. Sve to, oito je, nije donijelo meureligijski mir u zemlji i rjeenje se jo uvijek trai. Popis stanovnitva nije izvren jo od 1932. godine, jer se zajednice ne mogu dogovoriti ni oko pitanja da li se omjer stanovnitva promijenio i u iju korist.
136

Bosna i Hercegovina je drugi primjer, jer se o novom popisu stanovnitva nacionalistike elite nisu uspjele dogovoriti izmeu 1991. i 2007. godine. Manjinskim zajednicama nije Meunarodnim sporazumom o graanskim i politikim pravima dato pravo da urede sopstvene odnose unutar zajednice, to je vjerojatno dobro rjeenje zbog zatite individua koje pripadaju takvim grupama, poto se tako individue koje pripadaju bilo manjinskoj ili veinskoj zajednici izjednauju pred zakonom. Neki drugi praktini primjeri zorno pokazuju probleme s kojim su manjine suoene. Francuska je, primjerice, ustvrdila da lanak 27. ne vai za ovu dravu, jer u Francuskoj manjine ne postoje. Ovdje se ulazi u pitanje dravljanstva i razliitih koncepta politike dravljanstva koji, uopeno govorei, postoje u dva osnovna modela. Jedan je tip francuskog koncepta koji sve itelje na teritoriji smatra dravljanima, a drugi njemakog modela koji se zasniva na etnikom pripadanju, bez obzira na mjesto roenja i prebivanja. Ovo je maksimalno uprotena verzija jer, primjerice, klauzula o njemakom podrijetlu kao dovoljnom uvjetu za sticanje dravljanstva, vai u sluaju itelja nekonjih komunistikih zemalja a ne cijeloga svijeta. Ovaj zakon je konano pod velikim pritiskom promijenjen donekle kako bi postao barem djelimice inkluzivan i tako omoguio pripadnicima turske manjine roene u Njemakoj i nastanjene u ovoj dravi da konano steknu uvjete za dravljanstvo u sopstvenoj domovini. U osnovi, njemaki model vee se za krv, dok francuski se naslanja na zemlju. Oba simbola vrlo su bitna za teorije nacionalizma, ali to ovdje nije predmet diskusije. Odbijanje Francuske da prihvati ovaj lanak za posljedicu je imalo nemogunost pravne zatite Francuza na Mururoa otoju u Tihom oceanu, prilikom isprobavanja atomske bombe. Lokalno stanovnitvo nije imalo pravo na pravni prigovor zbog ograde koju je Francuska svojedobno ispostavila s ovim lankom. Formalno-pravno gledano, manjine na manjim otojima u Atlantskom i Tihom oceanu te ostalim teritorijama koje pripadaju Francuskoj ne postoje, ba kao ni tisue mladih Pariana afrikog podrijetla koji su estoko protestirali tijekom 2006. godine, upravo iz razloga neukljuivanja njih kao grupe, pripadnika rasne manjine koja se nala iskljuena iz glavnog toka francuskog drutva. Ograde izraene od nacionalnih vlada prema meunarodnim ugovorima predstavljaju dodatni problem kako se vidi iz prethodnih primjera. Meutim, praksa ne navodi na pomisao da e se u skorije vrijeme desiti kvalitativna promjena. Autohtonim narodima se ovim sporazumom omoguava kulturna neovisnost i integritet, specian oblik samouprave, ne i potpun, ali nemaju
137

pravo na samoopredjeljenje. Pravo na razvitak je takoer problematino za ove grupe, jer esto one zapravo ne ele da se razviju u smjeru koji im drave pruaju, ve ele zadrati svoje tradicionalno nerazvijeno drutvo. Konvencija Meunarodne organizacije rada iz 1957. godine odbija pravo samoopredjeljenja za autohtone i plemenske grupe, ve promovira [224] njihovu integraciju u svakodnevnicu drava u kojima ive. Pravo na sopstvenu kulturu koje je osnaeno konvencijom UNESCO-a iz 1970. godine postaje vrlo vano u suvremenom dobu, ne samo zbog narasle svijesti ljudskog drutva, ve i iz gotovo prozainih razloga. Naime, znatan je broj relikvija koje su nekonje kolonijalne sile otuile i time obogatile muzeje u svojim prijestolnicama. uvene kamene skulpture naene na obali Uskrnjih otoka mogu se nai samo na tom malom otoju usred Pacika, ali i po jedan primjerak u muzejima u Parizu i Londonu. S manjinskim pravima i pravima autohtonih naroda, povlai se pitanje vlasnitva vanih povijesnih i kulturnih spomenika. Drave su se obvezale povratiti kulturno blago drugih drava, ali samo u sluajevima ako je blago ukradeno iz javnih muzeja ili spomenika. Na taj nain tite se najpoznatiji europski i ameriki muzeji. Pravna praksa koja se nadomjestila na politike i lozofske teorije tijekom doba velikih otkria, smatrala je autohtone narode zateene u novotkrivenim teritorijama dijelom ore i faune, to im nije davalo status pravnog subjekta. Ovo je oiti izraz rasistikog pristupa pravnoj teoriji i potpuno jednostran u korist kolonizatorskih sila. Kao takav ostao je prisutan do dvadesetog stoljea, a nepravde uinjene tijekom ove ere nisu nikada u potpunosti ispravljene, niti ima realnih mogunosti da se poptuno promijene sva poinjena zla. Od samog postanka neovisne moderne Grke problem je nastao oko mramornih ukrasa u Britanskom muzeju u Londonu koji su doneseni iz Grke dok je jo bila pod turskom vlau. Tada je britanski ambasador lord Elgin sklopio ugovor s turskom vlau i dopremio eksponate, kasnije poznate kao Elgin Marbles, u London. Skoro dva stoljea Grka pokuava povratiti sopstveno kulturno blago i bez obzira na znaajne promjene u meunarodnim odnosima i poretku njihova lokacija je i dalje u centralnom Londonu. Stoga nije teko zamisliti kakve anse ima neka novonastala drava iz Afrike ili Azije, poto je iz do sada iznesenog oito da rasizam jo uvijek prisutan u svjetskoj politici kao i svakodnevnici. Uroeniki narod u Australiji, dakle autohtoni stanovnici ovog kontinenta te originalni vlasnici zemlje dobili su tek 1992. godine pravo na zahtjev za povrat vlasnitva nad zemljom. Meutim, i u ovom sluaju to je
138

mogue jedino u sluajevima da zemlja nije u privatnom vlasnitvu. Svetost privatne svojine iznad je prava autohtonih naroda. Ova grupa naroda nema pravo ni na samoopredjeljenje, iako je upravo ovo pravo predmet najeih oprenih interpretacija. Meutim, sagledavajui meunarodnu praksu i dokumente, ovo pravo daje se svim narodima, ali pod narodima se podrazumijevaju svi stanovnici date drave. [225] Tijekom procesa dekolonizacije, pravo na samoopredjeljenje tumaeno je relativno liberalno, ali od kraja ezdesetih godina dvadesetog stoljea kada se poelo smatrati da je ovaj proces zavren, pravo na samoopredjeljenje vrlo rijetko se daje zajednicama, ak i onim autohtonih naroda, koje ele stvoriti dravnu zajednicu. Zapadna Sahara je oblast u kojoj Ujedinjeni narodi ve tri desetljea imaju ulogu organiziranja referenduma o budunosti teritorije ali nikako se ne odluuju na organiziranje istog. Stanovnici ove teritorije, koja je neko bila panjolska kolonija pod diktatorom Francom, a nakon toga do dananjeg doba na meti je marokanskih pretenzija, jednostavno su zakasnili sa samoopredjeljenjem i injenica da je gotovo cjelokupan narod postao izbjeglicama nita ne mijenja u radu meunarodnih agencija. Uostalom, Saharawi nisu jedini narod izbjeglica i ne pojavljuju se ve godinama u vijestima svjetskih agencija, poto mjesto glavnog izbjeglog naroda zauzimaju Palestinci, dok su Kurdi najvei narod bez prava na samoopredjeljenje. Ako se usporede ivotne prilike Kurda, kojima je pravo uskraeno, i Saharawi naroda, kojima je pravo priznato samo ga u praksi ne mogu ostvariti, ini se da je kurdska populacija veim dijelom ipak u boljem poloaju, mada se mora naglasiti ne i cjelokupni narod. Odnos autohtonog naroda i manjinske zajednice do apsurda je doveden na otoku Fidi. Autohtoni stanovnici ine samo neto vie od polovine populacije, dok ostatak predstavljaju potomci indijskih doseljenika koje su britanski kolonizatori dovodili kao radnu snagu tijekom prethodnih stoljea. Koncem 2006. izvren je vojni pu, jer je vojni zapovjednik uoio pokuaje kreiranja specijalnih prava i privilegija za autohtone stanovnike. Ovo je uslijedilo pet godina nakon prethodnog pua, kada su potomci prastanovnika izvrili udar na vladu, jer je na demokratskim izborima do premijerske pozicije doao etniki Indijac. Sluaj je presedan i zavrio je mirno zahvaljujui velikom pritisku meunarodne zajednice, lokalne sile Australije te individualnom diplomatsko-vojnom umijeu zapovjednika oruanih snaga. Ironija je da je upravo zapovjednik Frank Bainimarama izvrio pu 2006. godine. Povelja Ujedinjenih naroda jasno se odreuje ka ouvanju granica [226] lanica ove organizacije, dozvoljavajui jedino promjene mirnim putem.
139

Ovdje nastaje problem lijepo zamiljene teorije i prakse, koja je dokazala da drave nikada ili u najboljem sluaju vrlo rijetko odustaju od neke sopstvene teritorije ma koliko mala ona bila. S takvom praksom miroljubivo rjeenje je gotovo nemogue i jedina opcija rjeavanja ovih pitanja ostaje etniki sukob. Ovakava solucija nije nigdje propisana, ali praksa je pokazala kao uglavnom jedinu moguu metodu. Konano, pogledavi nain nastanka novih drava na podruju koje je nekad bila Jugoslavija, mogue je zakljuiti da su samo Crna Gora i Makedonija uspjele mirnim nainom stei neovisnost, dok su ostale nekonje lanice federacije taj status ostvarile kroz sukobe. Kada je Europska zajednica, kako se Unija nazivala poetkom devedesetih, formirala povjerenstvo za podruje tadanje Jugoslavije, miljenje je izraeno da zahtjevi Srba u Hrvatskoj nemaju osnove za samoopredjeljenje. Tada su i zahtjevi kosovskih Albanaca takoer odbaeni i obje skupine su upuene na rjeavanje sopstvenih statusa unutar matinih drava. Kasniji tijek dogaaja bio je razliit za obje skupine, te je i njihova trenutana situacija bitno razliita. Tadanje povjerenstvo formiralo je miljenje da meurepublike granice mogu postati meudravne na osnovi zadovoljenja dodatnih uvjeta, poput onog o referendumu o neovisnosti, te ukljuenju svih pravnih instrumenata za zatitu novonastalih manjina. U ovom sluaju, poto je bilo oito da nekonja drava ne moe opstati i da se de facto ve raspala, povjerenstvo je potrailo spasonosno rjeenje kako da se ipak odri princip nepovredivosti granica. To nije recept samo europskih zemalja jer i u Africi, gdje su granice formirane uglavnom umjetno na osnovi dogovora kolonijalnih sila iz Europe, Organizacija o afrikom jedinstvu zauzela je stav o nepovredivosti granica. Meunarodno zakonodavstvo oteava esto situaciju vie nego to pomae rjeavanju prava manjinskih naroda. Sam sistem je kreiran tako da su drave delegirale odreena prava meunarodnim institucijama i meusobnim dogovorima ustanovile odreene norme. Problem je da su te norme i praksa rada institucija ustanovljene u interesu drava a ne manjinskih zajednica ili nekog imaginarnog idealnog svijeta. Sluajeve pred Meunarodni sud pravde mogu predstaviti drave, ali ne i manjine. Sopstveni interes sigurno je rukovodio drave da ovako ogranie mogunosti manjinama. Junoamerike zemlje openito se protive kolektivnim pravima kao i mnoge druge zemlje, poput pomenute Francuske, zatim Indija i znatan broj zemalja u kojima obitava znaajnija manjinska zajednica. Amerika konvencija o ljudskim pravima kojom je ustanovljen i Sud za ljudska prava usvojena je 1969. godine. Problem u ovom dijelu svijeta predstavlja injenica
140

da Sjedinjene Amerike Drave jo nisu raticirale ovaj meunarodni sporazum. Drugi regionalni sporazumi doveli su do kreiranja Afrike povelje o ljudskim pravima i pravima naroda. Iz samog naslova je vidljiva vea preokupiranost voa ovog kontinenta s pravima naroda nego, primjerice, onih u Europi. U oblasti Bliskog istoka, Arapska liga usvojila je 1981. godine Univerzalnu islamsku deklaraciju o ljudskim pravima. U Kairu je 1990. godine usvojena Deklaracija o ljudskim pravima u islamu, dok je etiri godine kasnije donijeta Arapska povelja o ljudskim pravima. Azija je kontinent koji zaostaje za drugim regionalnim razvicima u polju ljudskih prava. Na nivou vlada ili dravnih predstavnika nisu uspjele drave iz ovog dijela svijeta dogovoriti, niti formirati neko tijelo koje bi, objedinivi regionalne specinosti, donijelo neki predloak sporazuma o ljudskim pravima u Aziji. Nevladine organizacije uspjele su usuglasiti Azijsko-paciku deklaraciju o ljudskim pravima 1997. godine, ali to u praksi znai vrlo malo, osim dodatnog pritiska na vlade u regiji. Doktrina asimilacije donedavno je bila opeprisutna u svijetu, a i u najsuvremenijem dobu je ako ne jedina, onda sigurno jo uvijek dominantna, bez obzira na promjene u shvatanjima i manjinskih i ljudskih prava. Nova tehnoloka dostignua izlaze donekle u susret potlaenima. Autohtono stanovnitvo s meksikog juga u provinciji Chiapas je, zahvaljujui upotrebi interneta i karizmatinom i tajanstvenom voi Subcomandanteu Marcosu, uspjelo privui svjetsku panju za sopstveni problem, te donekle i postii rjeenje. Moda je potrebno naglasiti odrednicu donekle. Pokret Zapatista, kako je nazvan ovaj pokret za prava autohtonog naroda, prva je akcija ljevice nakon kolapsa komunistikog bloka koja je naila na popularnu podrku.

141

Poglavlje VIII

Zloini tijekom rata i odgovornost

Kodikacija ratnih pravila i neki vid ogranienja nasilja tijekom ratova pokuavana je gotovo od samih poetaka ljudske povijesti i sukoba meu drutvima. Spominjanje starokineskog ideologa Sun Tzua uobiajeno je u ovakvoj vrsti razmatranja. Ono to je vanije za suvremeno doba su hake konferencije iz 1899. i 1907. godine, formiranje Meunarodnog odbora crvenog kria 1863. godine te prvi pokuaji uvoenja odreenih pravila tijekom Amerikog graanskog rata koje je uobliio Francis Lieber. Do 1945. godine, ratom je smatran svaki in drave kojim se prekida meunarodno mirnodopsko pravo i aktivira ratno. Obino takvom stanju prethodi upozorenje od drave kojoj je zaprijeeno koje e postupke smatrati inom agresije. Tako je Kina zaprijetila 1997. godine da e smatrati ratnim inom svaku objavu neovisnosti Tajvana. Takoer i zemlje koje nisu izravno ukljuene u konfrontaciju, mogu primiti upozorenje o neinjenju bilo koje akcije kojom se moe pomoi neprijateljskoj sili. Neutralnim se dravama alje upozorenje o injenju kojim se moe ugroziti njihova sopstvena neutralnost. Ova pravila i obiaji bili su u upotrebi do kraja Drugog svjetskog rata. Jedan primjer iz relativno daleke prolosti ukazuje na vie pojava u meunarodnim odnosima. Tijekom pobune protiv Britanske imperijalne vlasti u Kanadi 1837. godine, pobunjenici su koristili pogranini prostor oko rijeke Niagara za izbjegavanje postrojbi vlasti u Kanadi te za dopremu pomoi iz SAD-a putem malog parobroda. Organizirana diverzantska grupa kanadskih subjekata vlasti u Londonu, predvoena britanskim asnikom, izvrila je prepad na brod tijekom kojeg je uvar, inae Amerikanac, ubijen, a njegov sunarodnik kapetan ranjen. Brod je potom zapaljen i puten niz rijeku. William Mackenzie, voa pobunjenika prebjegao je u SAD gdje je osuen na osamnaest mjeseci zatvora zbog krenja zakona o neutralnosti. Po proglaenju amnestije, vratio se u Kanadu, gdje je ubrzo izabran u zakonodavnu skuptinu.
142

Ovaj primjer ukazuje u osnovi koliko drave, ak i kada bi principjelno podrale neke politike opcije, paze na sopstvenu neutralnost da ne bi mogle biti uvuene u sukobe nekih drugih drava. Potom, shodno okolnostima, nekada su drave spremne rtvovati izvjesne principe ne bi li odrale sopstvene pozicije, pa je zatita graana i imovine Sjedinjenih Amerikih Drava bila od sekundarnog znaaja u ovom sluaju, jer osnovni je motiv bio zadravanje amerike neutralnosti i nemijeanje u unutarnje stvari Kanade kao britanske provincije. Ovaj primjer potrebno je sagledati u okviru tadanjih geopolitikih odnosa. Dodatnu zanimljivost ovom sluaju daje sudbina glavnih sudionika dogaaja. Voa pobunjenika bio je blago kanjen, ali je nakon izvjesnog protoka vremena doivio amnestiju u svojoj zemlji u koju se slobodno vratio i aktivno ukljuio u politiki ivot. injenica da je njegov unuk postao kanadski premijer pokazuje da utjecajne obitelji ostaju u vrhu ili njegovoj blizini bez obzira to moda ponekada njeni lanovi prekre izvjesne zakone i ne ponaaju se po pravilima meunarodnog prava. Britanski asnik koji je takoer protupravno djelovao jer nije postojalo nareenje o diverzantskoj akciji koju je poveo, te je poinjena povreda imovine strane drave kao i lienje ivota stranog dravljanina i nanoenje povrede drugom, nastavio je karijeru koja je kulminirala inom admirala Kraljevske mornarice. Suvremeni ratovi imaju drugaiji karakter, kao i meunarodni odnosi drava. Stoga ova nekadanja diplomacija slui samo kao podsjetnik. Posljednja objava rata, uostalom, bila je od strane Sovjetskog Saveza upuena Japanu 1945. godine. O promjenama u suvremenoj primjeni dravne sile van granica zemlje dovoljno govore primjeri odbijanja priznanja ratnog stanja, kao to je Velika Britanija uradila u dva sluaja: prilikom invazije u Sueskom kanalu 1956. godine, te 1982. godine prilikom rata oko Malvinskog otoja, koje se takoer naziva Falklandsko. Odnos Srbije prema ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom 1990-ih pouan je s ovog stanovita, poto je takoer prisutno odbijanje priznanja uea u sukobima, iako su vojne snage bile prisutne van granica zemlje. S druge strane, ove drave optuuju Srbiju za agresiju, to je termin koji je uglavnom zamijenio frazu in rata. Agresija se denira kao upotreba sile jedne drave protiv druge bez opravdanja samoobrane ili drugih pravno priznatih izuzetaka. Izuzeci su ili samoobrana ili odobrena vojna akcija od Ujedinjenih naroda. Na ovaj nain shvaena denicija prua vrlo malo prostora za prihvatiti tumaenja o legalnoj agresiji na Irak amerikih jedinica i njihovih saveznika, a s tim u vezi i kosovska akcija lanica NATO-a moe biti razmatrana kao
143

problematina. Opravdanje da, ako je izuzetna humanitarna katastrofa iminentna, mogua je upotreba vojne sile ne bi li se katastrofa sprijeila moe stajati, ali kada se, s druge strane, postavi primjer Sudana, tonije oblasti Darfur u ovoj afrikoj dravi, te nedostatka intervencije uz istinski sluaj genocida i humanitarne katastrofe, onda je tee nai opravdanje za vojne akcije u regijama gdje je interes vodeih sila, prevashodno ekonomski ali i politiki, primarno prisutan. Prevencija ovakvih inova bila je osnovni cilj zbog kojeg su osnovani i Ujedinjeni narodi i Liga naroda prije nje. Reakcije meunarodnih organizacija, ali i individualnih drava nisu konzistentne, jer otvorena agresija sve je rjea pojava, te je tee dokazati izravno uee snaga jedne zemlje na teritorijama druge. Ponovno je, vraajui primjerima s balkanskog polutoka i klasikacije rata u Bosni i Hercegovini, pitanje svih pitanja u unutarnjoj diskusiji kakva je vrsta rata voena u ovoj zemlji: da li je bio graanski rat ili je bila agresija? Na osnovi odgovora na ovo pitanje, ljudi se svrstavaju u suprotstavljene politike ili etnike kampove. Agresiju je, kao to je ve kazano, tee dokazati u suvremenim ratovima, ali ako se sagleda nain formiranja vojske bosanskohercegovakih Srba i ulogu vojske kojom se zapovijedalo iz Beograda, relativno jednostavno je odrediti agresiju kao oblik rata u ovom sluaju. Doda li se tome injenica da su svi asnici, ukljuujui i vojne penzionere koji su obitavali na teritorijama pod kontrolom vojske bosanskohercegovakih Srba, bili plaani na osnovu isplata beogradskog ministarstva obrane i u novcu koji je u Srbiji bio u upotrebi, kao to se upotrebljavao i u podrujim Bosne i Hercegovine pod kontrolom bosanskohercegovakih Srba, te da su u nekim sluajevima asnici transferirani iz jedne vojske u drugu, jo je jasniji karakter agresije u ovom sluaju. Ovoj opservaciji treba dodati da se i hrvatska strana ponaala na slian nain. Brojni su asnici transferirani iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu te nazad, unapreenja su potpisivana u Zagrebu a plaanje je nastavljeno ak i po svretku rata. Tihomir Blaki vjerojatno je najpoznatiji primjer asnika koji je mijenjao vojske, ba kao to se to inilo do dvadesetog stoljea i poetka velikih modernih ratova. I ovdje je u uptrebi bila zvanina hrvatska moneta. Neki visoki zapovjednici, poput Janka Bobetka i Ante Gotovine, objavili su u sopstvenim knjigama uloge koje su imale neke postrojbe Hrvatske vojske u susjednoj dravi. Obojica su okonala pod optubama Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju dokazavi time nedostatak sopstvene mudrosti ili drugaije poglede na meunarodno ratno i humanitarno pravo.
144

Agresija na Bosnu i Hercegovinu je, dakle, bila dvostruka iz dvije drave, koje su najveim dijelom rata bile dodatno u meusobnom ratu na podruju Hrvatske, ali su povremeno kooridinirale strategiju u Bosni i Hercegovini, te u nekim podrujima vojno ili humanitarno se pomagale. Meutim, situacija nije tako ista, jer istovremeno je injenica da su tijekom rata tri vojske ratovale, da su veinski bile etniki organizirane, usprkos injenici da je u nekim dijelovima armija pod kontrolom politikog vrha u Sarajevu bila donekle multietnika, te da su vojne jedinice kao i politike voe imale gotovo apsolutnu podrku cjelokupnih etnikih skupina u zemlji. Time bi se rat mogao karakterizirati kao unutarnji sukob, graanski rat dakle. Gotovo svi uesnici bili su iz Bosne i Hercegovine i vojne operacije bile su uglavnom ograniene unutar teritorije ove zemlje. Vjerske voe uveliko su doprinijele na sve tri strane mogunosti opisa sukoba u Bosni i Hercegovini kao vjerskih, jer su u nekim sluajevima aktivno uestvovale, ili pak ideologizirale vojne postrojbe na crtama sopstvene religije koja je iskljuivala mogunost bilo sekularnog pristupa, bilo neke druge vjerske indoktrinacije. Kako su etnike grupe u Bosni i Hercegovini prevashodno izdiferencirane na osnovi vjerskih pripadnosti, etniki karakter ratu se pojaava. Interesantno je takoer kako je rat karakterizirian tijekom suenja u Hagu jer, zaivisno od sluaja, pravni strunjaci su pokuavali podvesti vojne akcije pod razliite oblike. Tako su branitelji u sluaju logora u elebiima pored Konjica tvrdili da je sukob bio unutarnjeg karaktera, te stoga zatvorenici nisu podlijegali pod enevske konvencije ve pod domae sudstvo kao prekrioci lokalnih zakona. Ove tvrdnje su dole od strane koja inae tvrdi da je na Bosnu i Hercegovinu izvrena agresija i branjenici su bili Bonjaci. Zatvorenici su bili opisani kao pobunjenici, koji, dakle, nisu morali uivati prava iz meunarodnih konvencija, te stoga nije moglo ni biti prekraja za koje su optueni zapovjednici u ovom podruju. Susjedne drave su dokazano, ak i po nekim sopstvenim priznanjima, bile ukljuene izravno u sukobe na teritoriji Bosne i Hercegovine. Meutim, pitanje je da li je to bilo dovoljno izravno uee da bi se sukobi mogli okarakterizirati isto kao agresija u oba sluaja, ili samo u jednom ili, moda, opis rata u Bosni i Hercegovini kao ista agresija ne moe da stoji bez pojanjenja da su i neki drugi elementi bili zastupljeni tijekom trajanja rata. Uopeno govorei, pobunjenici u svakom sukobu trae priznanje statusa zaraene strane, jer im to donosi meunarodnu zatitu odnosno obvezuje drugu
145

stranu, obino vladinu, na potivanje nekih obiaja ratovanja i odreenih ratnih prava i postupanja. Uvjeti za priznavanje ovog statusa su da kontroliraju dio teritorije, da su proglasili neovisnost te da je otcjepljenje njihov cilj koji nastoje ostvariti kroz dobro organizirane vojne postrojbe, da su zapoeli neprijateljske aktivnosti prema vladi te, konano, da ih vlada priznaje kao zaraenu stranu. Ovaj posljednji uvjet gotovo uvijek je problematian, jer rijetko e se u praksi nai vlade koje dobrovoljno daju status pobunjenikim formacijama. esto se javlja i problem pristajanja na pregovore, jer se sam taj in moe tumaiti kasnije kao priznavanje statusa zaraene strane pobunjenicima te time dugorono oslabiti pozicije vlade drave. Meunarodna zajednica obino je vrlo oprezna prilikom odluka o nekoj vrsti ukljuenja u interne konikte. Potrebno je da ovi sukobi dovoljno dugo traju, da su unutarnjeg karaktera i bez uea spoljnih strana. U takvim sluajevima tijekom modernih ratova od uesnika se oekuje i zahtijeva da borbena djelovanja mogu opravdati vojnim osnovama, te da su uperena protiv ciljeva koji su od pomoi vojnim naporima protivnika. Kolateralna teta mora biti svedena na minimum. Vrlo je bitno stvoriti razliku u poimanju uesnika u sukobu i onih koji nisu dobrovoljni uesnici, te takvi graani i njihova imovina moraju biti poteeni koliko god je to mogue. Stratus zarobljenika ne postoji u sukobima unutarnjeg karaktera poto domai zakon je na snazi u ovakvim ratovima. Uzimanje talaca je zabranjeno kao i izglaivanje civila kao metod ratovanja. Strane u sukobu moraju se brinuti za ranjene i bolesne. Evakuacija onih koji nisu ukljueni u sukobe je zabranjena, ukoliko je iz [227] diskriminirajuih razloga. Civili moraju biti zatieni u koniktima iako moderni ratovi, poevi od Drugog svjetskog rata, imaju vee postotke stradalih civila nego vojnog osoblja. Zbog toga su kanjivi postupci prema civilima koji ih stavljaju pod indiskriminirajue napade. Kolateralna teta esto pogaa upravo ovaj dio stanovnitva i uesnici u sukobima moraju uvijek imati na umu proporcionalnost upotrebe sile. Kolektivno kanjavanje spada u ratne zloine. Princip zapovjedne odgovornosti moe dovesti visoko rangirane zapovjednike pod optube za ratne zloine u sluajevima da je grupa civila bila kolektivno kanjena, a da je zapovjednik znao ili morao znati za taj sluaj na operacionom nivou ratovanja. Ovaj princip je prilino problematian, poto je ostavljeno sudu da utvrdi kako je u konkretnom sluaju funkcionirao lanac zapovjeivanja, koji nekada i ne funkcionira kao to bi trebalo, ali princip ostaje. Poznati su primjeri iz prolosti kada su nie rangirani ociri optueni za zloine koji su
146

trebali biti poznati njihovim nadreenima u trenutku injenja istih, a ovi nisu nita poduzeli da ih sprijee ili kazne. Japanski admiral Tomoyuki Yamashita je osuen za zloine koje su njegove jedinice poinile, iako nije sudu bio predoen dokaz koji bi potvrdio njegovu zapovijed za okrutno postupanje prema zarobljenicima ili protivnikim vojnicima. Izreena mu je smrtna kazna vjeanjem. Ratovi meu junim Slavenima tijekom devedesetih godina prolog stoljea donijeli su brojne optube, opravdane treba napomenuti, zasnovane po zapovjednoj odgovornosti. Zanimljivo je pogledati podrijetlo nekih od najteih povreda meunarodnog ratnog prava. Koncentracioni logori koji su prva asocijacija za nacistike kampove tijekom Drugog svjetskog rata te, u novije doba, za zatoenja u Bosni i Hercegovini, koja su mahom organizirali Srbi u prvoj polovini 1990-ih, zapravo su znatno stariji, i prvo su ih organizirali panjolci na Kubi 1895. godine, da bi svega nekoliko godina poslije Britanci u Junoj Africi posluili se slinim sredstvima za grupiranje i zatoenje Boera u ratu izmeu 1899. i 1902. godine. Za Boere ovaj nain protjerivanja iz njihovih kua i zatoenje u laager bilo je jednako genocidu, to je tee dokazati, ali da je to bio oblik etnikog ienja teko da ima dvojbe. Pojam genocida je uvijek najtee dokaziv, pogotovo u ratovima koji su privukli manje svjetske panje. On se pravno pojavljuje tek u Konvenciji protiv genocida 1948. godine, u kojoj je deniran kao in s namjerom da se u cijelosti ili djelomino uniti stanovita nacionalna, etnika, rasna [228] ili vjerska skupina. Rasprave o ovom zloinu vrlo su rairene ak i o dogaajima koji su se desili prije stotinjak godina. Primjerice, genocid nad Herero plemenom u dananjoj Namibiji koji su poinili Nijemci u tadanjoj svojoj koloniji esto se markira kao prvi suvremeni genocid. Njemaka se ispriala, nakon jednog stoljea, za poinjeno zlo tijekom kojeg je samo 15 tisua ljudi preivjelo od ukupno 65 tisua pripadnika ovog plemena. Dananji Herero stanovnici trae odtetu oko koje se nisu uspjeli dogovoriti s njemakim vlastima, usprkos neuobiajenom postupku vlasti jedne drave [229] u smislu priznanja loeg injenja u ime njihovih prethodnika. Mogue je tumaiti njemaku poslijeratnu politiku kao primjer drugim zemljama kako se odnositi prema neslavnim dijelovima sopstvene prolosti. Odnos prema holokaustu i zloinima iz doba Drugog svjetskog rata, neto je to se samo prieljkivati moe u sluaju Japana i odnosa prema zloinima na Dalekom istoku. Moda je mogue da su suenja u Nrnbergu, za razliku od tokijskih, kojima je manje panje pridano, donijela neto pozitivno, te sluila kao otrenjenje cijeloj naciji. Ipak, vjerojatnije je da su cijeli sistem
147

obrazovanja te politika u dravi i otri raskid s prolou vie doprinijeli takvom dananjem odnosu Nijemaca. Uvijek je bilo mogue diskutirati i analizirati strahote koji su poinjene u njihovo ime ili u ime njihovih predaka, dok u japanskom sluaju raskid s prolou nije uinjen. Car Hirohito ostao je vladar i nakon rata, dok je tema zloina i odgovornosti uglavnom ignorirana. Ovo pogotovu dolazi do izraaja kada brojni japanski ministri i premijeri uestalo posjeuju groblje na kojem su, pored ostalih, sahranjeni i japanski ratni zloinci, te im odaju potu. U Turskoj se i danas proglaavaju nacionalnim izdajnicima oni koji spomenu genocid i Armene u istoj reenici. ak se i sudski kanjavaju. U Srbiji, izgleda, slijede turski a ne njemaki primjer u odnosu prema sopstvenoj bliskoj prolosti. Zbog ovakvog gledanja koje dvoji postojanje [230] prvog holokausta dvadesetog stoljea , koji se najveim dijelom odigrao u Maloj Aziji, potrebno je detaljnije sagledati primjer Armena i Turaka. Po svretku Rusko-turskog rata i Kongresa u Berlinu 1979. godine, armensko stanovnitvo u Maloj Aziji nalo se u nepovoljnom poloaju. Rusija je navodno iskazala zabrinutost za ovu populaciju u susjednom carstvu ali nije nita drugo mogla uiniti, pa su, kada je svjetska panja skrenuta s ovog pitanja, turska vojska i kurdska paravojska dobile odrijeene ruke da rijee probleme s armenskim puanstvom. To je neka vrsta povijesnog predgovora velikom zloinu, koji e turske institucije poiniti protiv sopstvenog armenskog stanovnitva tijekom Prvog svjetskog rata. Potrebno je imati na umu da je Otomanska imperija, poput veine ostalih, bila velikim dijelom istinski kozmopolitska. Politika mladoturske elite po dolasku na vlast 1908. godine bila je deotomanizacija imperije, to je znailo smanjenje utjecaja neturskih zajednica i drastino pogoranje njihovog poloaja. Ukinuta su mnoga prava, ukljuujui ono na koritenje sopstvenog jezika, pravo na rad je ogranieno i uope takvi graani su postali drugorazredni. Mogue je ustvrditi da su dobrim dijelom i prije bili takvi, ali ako se uzmu standardi tog doba i usporedi situacija u ostalim dravama, tek sada je nastupio teak period za manjine u Turskoj i pogotovo Armene, poto su velike kranske sile vrile pritisak na Tursku upravo zbog njih. Dvolinost Rusije, koja nije bila pretjerano blagonaklona prema sopstvenoj armenskoj populaciji, oita je u ovom primjeru, poto je iskazivala veliku zabrinutost za stanje Armena u Turskoj. Armeni su se veinom ponaali kao lojalno stanovnitvo Imperije, te ih [231] je tako na samom poetku rata oko 250 tisua mobilizirano u tursku vojsku.
148

Meutim, turski su generali uvidjevi znaajnu ulogu Armena u jedinicama ruske vojske, odluili sve armenske jedinice pretvoriti u radne bataljune, to je zapravo bio eufemizam za stvarne pogrome mobiliziranih subjekata Otomanske imperije. Znatan dio ovih vojnika ubijen je dok su neka sela i manji gradovi popljakani, a stanovnitvo ili ubijeno ili protjerano.U ovom stadiju, poetkom 1915. godine, moe se govoriti o masovnim ubojstvima a ne jo uvijek o genocidu, ali vrlo brzo e cijeli patern poprimiti oblike istinskog genocida. Robert Fisk detaljno opisuje tragove na koje je naiao istraujui to se deavalo u predjelima turske Armenije tijekom Prvog svjetskog rata: Dok su Turci javno govorili o potrebi za premjetanjem armenske populacije kao to e Nijemci kasnije govoriti o europskim idovima [232] istinske namjere turske vlade bile su prilino odreene. David Rieff takoer usporeuje neminovne slinosti i razlike sluaja idova i Armena jer to su Turci uinili nije ni blizu sveobuhvatnosti onoga to su nacisti uinili. Za poetak, turske vlasti nisu pokuale da ubiju svakog Armena [233] bilo gdje pod otomanskom vlau. Ovdje je neophodno usporediti imenovanje izvritelja genocida Turci i nacisti kako ih Rieff navodi. Mogue je postaviti pitanje zato ne Nijemci ili zato ne mladoturci. Malu dozu dvostrukog gledanja na razliite nacije moe se nai kod brojnih autora, mada veina njih sasvim sigurno ima pripremljene odgovore o razlici u terminima. Meutim, to nije tema ovog rada te je svako dalje razmatranje nepotrebno. Pripadnici vojske te kurdske i erkeke bande bili su egzekutori. Ve u proljee dolazi do, na velikoj razmjeri organizirane, akcije unitenja armenskog stanovnitva na prostorima Imperije. Oni koji nisu pobijeni, natjerani su na masovno preseljenje poput onih 15 tisua iz Zeitouna, to je [234] predstavljalo cjelokupno armensko stanovitvo u ovom mjestu. U oujku 1915. godine, guverner provincije Van naredio je ienje provincije od [235] Armena. Tehnika se sastojala od omoguavanja kurdskim bandama da urade prljav posao. Armeni Vana su u ovom sluaju organizirali uspjeno obranu svog grada, to je samo potvrdilo turskim voama koliko je ovo stanovnitvo opasno za njihovu raspadajuu imperiju. Stoga su se pogromi proirili i na druge krajeve Male Azije te ak i Konstantinopolj, gdje su pohapeni najugledniji pripadnici prosperitetne armenske zajednice. Jedan od proturskih argumenata u diskusiji o genocidu nad Armenima kae da je urbano stanovnitvo Konstantinopolja sauvano, te da ne moe biti rijei o genocidu. Ovaj argument je mogu jedino
149

u usporedbi s njemakim planom o istrebljenju idova, jer to dokazuje razliku izmeu ova dva zloina. To ne znai, meutim, da oba zloinstva ne treba nazvati pravim imenom genocidom. David Rieff sumirao je situaciju u Turskoj tog doba: Masovno istrebljenje Armena u sjeverositonoj Anatoliji je paljivo pripremljeno i izvreno. Turske su vlasti eljele eliminirati putem ubojstava i masovnog protjerivanja (to su nas Srbi nauili da zovemo etniko ienje) armensko prisustvo u veem dijelu zemlje. Istovremeno je znaajna armenska populacija ostavljena uglavnom na miru u Smirni i Konstantinopolju, dok nekolicina Armena koji su uspjeli utei sa sjeveroistoka prema egejskom pojasu niti je [236] hvatana niti je napadana. Izvjetaji i svjedoenja o istinskom genocidu dolazila su od misionara, prvenstveno amerikih koji su se kretali tim prostorima te kasnije i njemakih. Konzekventno i diplomate su se osvjedoile u tijek dogaaja i to se zbivalo. Winston Churchill je kasnije zapisao kako je armenski narod izaao iz Velikog rata rasijan, iskorijenjen u mnogim oblastima i smanjen [237] zbog masakra, ratnih gubitaka i prisilnih deportacija U provincijskim dijelovima oblasti Van pronaeno je ne manje od 55 [238] tisua tijela ubijenih Armena. Njemaki konzul u Mosulu tako je izvijestio o ubojstvu 614 Armena, dok je njegov kolega iz Erzeruma izvijestio o ne manje [239] od 35 tisua masakriranih Armena. Izvjetaj i dva amerika svjedoka govore o guverneru Erzeruma, Tahsin begu, koji je odbio da se povinuje instrukcijama o pogubljenju svih Armena. Kao to je prvonavedeni izvjetaj ustvrdio, [240] Armeni su ubijeni a guverner bio nemoan da sprijei masovni pogrom. Turci su, naravno, imali svoje schindlere u koje svakako spada i guverner Aleppa, Jelal paa, koji je za sebe rekao da je guverner a ne ubojica, dodavi [241] da prirodno je pravo ljudskog bia da ivi. Stradanja Armena bila su povod jednoj od prvih masovnih humanitarnih akcija. Ameriki kongres zvanino je posvetio jednu nedjelju godinje kao Dan pomoi Bliskom istoku. Sredstva su bila znaajna, ali je cijela akcija zaustavljena prekidom diplomatskih odnosa izmeu SAD-a i Turske po ulasku Amerikanaca u rat. Tijekom 1915. godine prikupljeno je est milijuna dolara, dok je godinu dana poslije ak dvadeset milijuna [242] dolara donirano u ove svrhe. Ovi primjeri navedeni su ovdje samo zbog ilustracije zloina koji se nerijetko i danas negira, posebice u Turskoj, gdje je jedan od rijetkih nobelovaca ove nacije bio sudski optuen zbog stavova iznesenih o genocidu nad Armenima. Najvei ivui turski pisac Orhan Pamuk u intervjuu
150

vicarskom listu Tagesanzeiger izjavio je da je 30 tisua Kurda i milijun Armena ubijeno Turskoj. Gotovo nitko ne usuuje se govoriti o tome osim [243] mene. Nacionalisti me mrze zbog toga. Vrata pakla otvorila su se u Turskoj za Pamuka nakon te izjave. Nacija nije jo spremna suoiti se sa sopstvenom prolou, ak ni 90 godina nakon stravinih dogaaja o kojima je Pamuk govorio. Nije on prvi turski pisac koji je govorio o genocidu na Armenima na ovaj nain. Taner Akzam je 2001. godine pozvao naciju da se [244] suoi s prolou i prizna da je genocid poinjen. Jednog od rijetkih Armena koji je ivio u Turskoj i smatrao ju svojom domovinom, Hranta Dinka, novinara i lidera armenske etnike zajednice u Istanbulu, ubio je poetkom 2007. godine mladi turski nacionalista. Dink je takoer podsjeao na genocid i suoavao se sa skandaloznim zakonom u Turskoj, koji brani javno iznoenje takvog miljenja. Ovaj zloin pokazuje probleme koji ostaju prisutni u drutvu kada se ne utvrdi odgovornost, individualna ili kolektivna, za zloine u prolosti poinjene u ime naroda ili drave. Izgledno je da se ciklus zloina ne prekida ukoliko se ne sagleda cjelokupna povijesna odgovornost. Tijekom suenja Solomonu Tehilirianu, mladom Armenu ija je porodica stradala u genocidu, za ubojstvo biveg turskog ministra unutarnjih [245] poslova Talaat pae u Berlinu 1921. godine, brojni njemaki diplomati i misionari svjedoili su u korist obrane koja je bila zasnovana na umijeanosti Talaata u genocid nad Armenima tijekom 1915. i 1916. godine. Svjedoenja su govorila o genocidu i velikim ljudskim rtvama, dok su sudu takoer predoeni dokumenti kojima je Talaat instruirao otomanske zvaninike u [246] istonoj Anadoliji da narede masovnu deportaciju armenskog naroda. Ironija je da je ubica osloboen nakon samo dva sata vijeanja porote. Oito je umijeanost u genocid nad Armenima bila vanija za porotu od hladnog rasuivanja samog ubojstva. Mogue je ovu presudu tumaiti i kao diskusiju u prilog osvete za najtee zloine poput onog genocida. Dokumente koji potvruju organiziranje genocida s najvie razine turske vlasti i izravnu umijeanost Talaata, naao je i Robert Fisk: Primjerice, petnaestog rujna kopija ovog dokumenta postoji Talaat () je poslao telegram s instrukcijama prefektu u Aleppu: Ve ste informirani da vlada je odluila unititi potpuno sve navedene osobe koje ive u Turskoj Njihovo postojanje mora biti terminirano, ma koliko sredstva za taj cilj bila tragina, [247] bez imalo obzira na doba ivota ili spol, ili ikakvih drugih skrupula. Procjene broja armenskih rtava variraju u velikoj mjeri i esto su, naalost, osnovica za diskusiju da li je uope desio se genocid. Po jednoj
151

procjeni broj stradalnika, ukljuujui ubijene i protjerane, je 1,396.000, dok je skromnija procjena britanskog Foreign Ofcea koja stavlja broj [248] ubijenih izmeu osamsto tisua i milijun. Robert Fisk u studiji o Bliskom [249] Ove brojke, ak i skromnije istoku navodi milijun i pol ubijenih Armena. procjene, govore o stravinom zloinu koji je bio organiziran od turskog dravnog vrha. Rijei posljednjeg sultana prije mladoturske revolucije Abdul Hamida II da najbolji nain da se okona s armenskim pitanjem je da se [250] zavri s Armenima na ovaj nain provedene su u djelo. Dvije injenice ironino govore o ovom aristokrati: Abdul Hamid II bio je pjesnik, to mu nije smetalo da odobri i propagira zloine protiv svojih subjekata. Majka mu je bila Armenka, to dodatno govori o ironiji sudbine. On nije jedini povijesni zloinac s manje nego idealnim etnikim rodoslovljem koji je nadgledao ili vodio masovne pogrome: Napoleon je bio s Corsice, Hitler iz Austrije, Staljin iz Gruzije, Karadi iz Crne Gore, Paveli je roen u Hercegovini, pa i sam turski sultan s kraja devetnaestog stoljea imao je neistu krv. Mladuturci, koji su ga zbacili s prijestola i oformili novi reim, nastavili su zapoeto djelo i tako poinili prvi genocid dvadesetog stoljea. Oko umijeanosti reima i potvrde da je cjelokupni proces onoga to e se krajem dvadesetog stoljea poeti nazivati etniko ienje iniciran, organiziran te konano proveden od vrha drave te samim time doao pod deniciju genocida, ve je govoreno u prethodnim dijelovima ovog rada. Stoga samo podsjeanje na ulogu Talaat pae, ministra unutarnjih poslova, ije je ubojstvo poslije rata u Njemakoj iniciralo proces tijekom kojeg je obrana ubojice dokazala Talaatovu umijeanost, tavie vodeu ulogu u organiziranju i nareivanju genocida nad Armenima, dok je vrhuka drave, ukljuujui Demala i Envera, preostale lanove trijumvirata na vrhu, sudjelovala u zapovjeivanju ili organiziranju masovnih ubojstava i pogroma Armena. Sva trojica su poslije rata pred turskim vojnim sudom [251] osuena na smrt in absentia. Osnovno je pitanje, koje je i danas prisutno, da li je poinjen zloin genocida protiv armenskog stanovnitva. I Turci i Armeni s velikim dijasporama imaju vrlo snane i nacionalistiki orijentirane lobistike organizacije koje stvaraju argumente i protuargumente u ovoj diskusiji. Problem je to uope postoji ova diskusija, jer rtve su ogromne, dokumenti koji dokazuju umijeanost drave su pronaeni, ali rasprava i dalje traje. Nije izgledno ni da e se ikada rijeiti ovaj spor. Autori esto uviaju ovaj problem i stoga je bitno sagledati kako vodei strunjaci opisuju ove dogaaje. Stanje
152

poetkom stoljea na svjetskoj pozornici, Geoffrey Robertson saeo je u jednom paragrafu navodei obraanje naciji Theodora Roosevelta 1904. godine. Roosevelt je obrazloio spoljnu politiku Sjedinjenih Amerikih Drava u tom periodu to je Robertson saeto iskazao: Naravno da je pomoglo to su se interesi Sjedinjenih Drava poklopili s interesima ovjenosti Roosevelt je retrospektivno pravdao amerike intervencije protiv opresivnih panjolskih dominiona u Panami i na Kubi ali vrijedno je zapaziti njegovo ukljuivanje idova u istonoj Europi i Armena u Maloj Aziji, kao da su potencijalno stavljeni pod zaititu svjetskog ozlojeenog milosra. Meutim, njegovo obeanje nije spasilo idove pogroma 1905. godine niti Armene od genocidnih [252] napada Turaka 1916. godine. esto se smatra da je sluaj Armena naveo Hitlera da naredi novi europski genocid, onaj protiv idova. Tako se navodi kao Hitlerov stav pred napad na Poljsku: Tko se uope danas sjea Armena? Meutim, brojni su autori za koje povijesni dokazi ovog retorikog argumenta nisu vrsti. Reenica je navodno izgovorena 22. kolovoza 1939. godine u Obersalzbergu na sastanku s vodeim vojnim zapovjednicima i politikim voama Njemake. Problem je to ne postoji dokument u kojem se on tako izrazio, ve je to citat iz njegovog govora prisutnima na povjerljivom sastanku. Postoji vie zapisnika sa sastanka koji su meusobno donekle razliiti, to daje povoda tvrdnjama da se Hitler moda i nije sjetio Armena pred napad na Poljsku. Robert Fisk, svjestan stalne rasprave da li je Hitler zapravo spomenuo Armene u Obersalzbergu, ponudio je u svom djelu temeljitiju analizu Hitlerovih izjava i Armena. On navodi prvi znani Hitlerov stav o Armenima kao kukavicama iz 1924. godine, a uz 1931. godinu vee intervju u kojem je Hitler njemakom novinskom uredniku rekao da svugdje se eka novi svjetski poredak. Namjeravamo uvesti politiku velikog preseljenja sjeate [253] li se unitenja Armena. Fisk dodatno navodi diskusiju Hitlera i maarskog diktatora Horthyja iz 1943. godine kada fuhrer zahtijeva deportaciju idova iz Maarske koju je zavrio rijeima: propast naroda koji je bio tako [254] ponosit Perzijanci, koji sada jadno preivljavaju kao Armeni. Bez obzira na vjerodostojnost navodnih rijei Adolfa Hitlera, to je zapravo skretanje s teme, jer, bile one izgovorene ili ne u predveerje rata, ne mijenja se injenica o pogromu velikog broja Armena koji se moe podvesti pod deniciju genocida. Rafael Lemkin, poljski znanstvenik, tek u slubi Sjedinjenih Amerikih Drava doivjet e prihvat ideje da se inovi kojim se unitava jedna etnika, religijska ili narodna skupina pravno
153

proglase kao zloin. Sama rije nastala je kombinacijom grke rijei genos znaenja narod i latinske cide to znai ubijanje. Fiziko unitenje grupe je najekstremniji oblik genocida, jer i drugi oblici koji indirektno vode ka unitenju grupe takoer potpadaju pod deniciju genocida. Dakle, svako djelo poinjeno s namjerom da se uniti, u dijelu ili cijelosti, nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa podvodi se pod deniciju genocida. Slian sluaj armensko-turskim raspravama o genocidu je onaj izmeu Srba i Bonjaka. Ukoliko se sagleda navedenu deniciju, te potom se jo razmotre dvije faze genocida koje ine destrukcija nacionalnog obrasca ugnjetene grupe i nametanje nacionalnog obrasca grupe koja ini zloin, onda je relativno lako zakljuiti da su dogaaji, barem u dijelu Bosne i Hercegovine, tijekom rata 1990-ih imali oblik i karakter genocida. Druga faza moe imati razliite oblike, poput nametanja obrasca stanovnitvu kojem je dozvoljeno da ostane na zaposjednutoj teritoriji, ili nakon ienja teritorije koloniziranja iste pripadnicima sopstvenog naroda. Dodatni argument poimanju genocida je shvatanje da indirektna injenja takoer predstavljaju akt genocida. Sistematsko silovanje je jedan takav oblik koji se pojavljuje u modernim ratovima. Tema genocida problematina je za narode koji su bili ukljueni u dogaaje bilo kao rtve ili poinitelji, ali i za one udaljene od dogaaja. Francuski parlament ak je usvojio zakon kojim se kriminalizira negiranje [255] genocida nad Armenima. Legislativa je time postala vrlo slina onoj glede genocida nad idovima. To je posebice pitanje koje je potrebno paljivije razmotriti. Naime, pravo na slobodu izraavanja se suzbija ovako ureenim pravnim rjeenjima, ali se istovremeno spreava irenje rasne i vjerske mrnje. Kako povui granicu izmeu ova dva rjeenja je pitanje na koje nije pronaen odgovor. U Sjedinjenim Amerikim Dravama postoje organizacije koje negiraju holokaust, dok su takve organizacije zabranjene u veem dijelu Europe. Britanski povjesniar David Irving osuen je na tri godine zatvora u Austriji zbog javno iskazanog takvog stava. Da li je time njemu uskraeno pravo slobodnog izraavanja zaista je teko odrediti se. Teorijski gledano, on je ovakvom presudom takoer postao rtva, ali praktino gledano, na ovaj nain spreava se irenje rasistike propagande. Svijest ljudi nije dovoljno uzdignuta da mogu prihvatiti postojanje ekstremnih stavova, a istovremeno ne postati podloni ovakvim ideologijama. Rjeenje nije pronaeno i zbog ratnih strahota dvadesetog stoljea, te je najei rezultat sudski progon rasistikih ideologa i onih koji negiraju postojanje genocida u bliskoj prolosti.
154

Stoga je vrlo bitno bilo formiranje Meunarodnog krivinog suda 2002. godine na osnovi Rimskog sporazuma iz 1998. godine, koji je stvorio legalne preduvjete za ovaj sud. Sto tri drave su potpisnice ovog sporazuma do sada, to je veliki uspjeh, ali samo dok se ne sagleda da Sjedinjene [256] Amerike Drave nisu meu ovim zemljama. Diplomatska kampanja Washingtona ak je prilino ultimativno zahtijevala od brojnih zemalja da sklope bilateralne sporazume o neizruivanju amerikih dravljana ukoliko budu optueni pred ovim sudom. Ovo apsurdno tumaenje predstavlja ozbiljan problem jer, bez obzira na neloginost, oteava mogunost nepristrasnog rada Suda koji nee biti u prilici da doe do svih osumnjienih. Naime, ovaj sud se angaira tek ako domae sudsko tijelo ne poduzme nita na osnovi optunica za najtee zloine. Stoga, ako Sjedinjene Amerike Drave imaju ozbiljnu namjeru provoditi vladavinu prava za svoje dravljane, onda nema ni straha da e zavriti u Hagu suoeni s optubama za ratne zloine ukoliko ih nisu poinili. Optube za genocid su vrlo rijetke. Tek je ad hoc tribunal za Ruandu osudio nekoga za krivino djelo genocida. Drugog rujna 1998. godine, skoro punih pola stoljea nakon usvajanja Konvencije protiv genocida u Ujedinjenim narodima, Jean-Paul Akayesu proglaen je krivim za uee u genocidu u Ruandi 1994. godine. Prethodno je jedan drugi tuenik priznao zloin. Pred drugim ad hoc sudom Ujedinjenih naroda, onim za bivu Jugoslaviju, jo se nije pojavio tuenik koji e priznati optunicu za genocid koji je eksplicitno naveden u presudi generalu vojske bosanskih Srba, Radislavu Krstiu u [257] kolovozu 2001. godine. Prilikom izricanja presude, Krstiu je reeno: Krivi [ste] zato to ste s punom svijeu uestvovali u organiziranom premjetanju ena, djece i staraca koji su se nalazili u Srebrenici za vrijeme napada pokrenutog 6. srpnja 1995. na zatienu zonu Ujedinjenih naroda. Krivi ste za ubijanje hiljada bosanskih Muslimana izmeu 10. i 19. srpnja 1995, bilo da se radilo o sporadinim ubojstvima, kao to je bio sluaj u Potoarima, ili o planskim ubojstvima u obliku masovnih pogubljenja. Krivi ste za nepojmljive patnje koje su pretrpjeli bosanski Muslimani, bilo da se radi o onima koji su se nali u Potoarima ili onima koji su preivjeli pogubljenja. Krivi ste za progone kojima su bili podvrgnuti bosanski Muslimani iz Srebrenice. Krivi ste to ste se, znajui da su ene, djeca i starci premjeteni, priklonili planu masovnih pogubljenja svih vojno sposobnih [258] mukaraca. Stoga ste, generale Krstiu, krivi za genocid. Ovu je presudu, meutim, albeno vijee izmijenilo u nekim tokama odlukom da ukida osudu Radislava Krstia kao uesnika u udruenom
155

zloinakom poduhvatu da se poini genocid (toka 1) i proglaava Radislava [259] Krstia krivim za pomaganje i podravanje genocida. Razmotrivi prigovor obrane, albeno je vijee 19. travnja 2004. godine Radislava Krstia osudilo na 35 godina zatvora. Osueni zapovjednik je 20. prosinca 2004. [260] godine prebaen na izdravanje kazne u Veliku Britaniju. Jedan drugi asnik vojske bosanskih Srba, pukovnik Vidoje Blagojevi, prvostupanjskom presudom osuen je za sauesnitvo u genocidu. Jo je nekoliko sluajeva u tijeku gdje su optueni suoeni s tubom za djelo genocida. Ve spomenuta rasprava izmeu Srba i Bonjaka o genocidu u Bosni i Hercegovini, odvija se i pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu gdje je prvi put u povijesti jedna zemlja optuila drugu za poinjeni genocid. Iako u zemlji tuitelju nisu sve etnike grupe zadovoljne ovim procesom te injenicom to je uope pokrenut, to je politiko pitanje za rjeavanje unutar te suverene zemlje. Protivljenje bosanskih Srba nema konzekvence u Hagu, jer ovaj sud razmatra samo sluajeve izmeu drava, a ne i njenih etnikih grupa ili federalnih jedinica. Presudom Meunarodnog suda pravde od 26. veljae 2007. Srbija nije proglaena krivom za genocid nad muslimanskim stanovnitvom Srebrenice. Ova sudska odluka, meutim, znaajna je jer je potvrdila da se genocid desio, ime je komplementarna s ranijim odlukama Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju. ak i obrazloenje da se u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine nije desio genocid, ve zloini protiv ovjenosti i ratni zloini, suglasno je s ranijim odlukama hakog ad hoc tribunala pred kojim je nekoliko bosanskih Srba osueno zbog ratnih zloina te zloina protiv ovjenosti, ali osloboeno optubi za uee u genocidu ili pomaganje genocida. Meunarodni sud pravde je takoer odluio da je Srbija odgovorna zbog krenja obveze da sprijei genocid, kao i propusta da pomogne kanjavanje uesnika u genocidu, poto je dokazano da je glavnozapovijedajui vojske bosanskih Srba i optuenik za genocid nad muslimanskim stanovnitvom Srebrenice vie puta, [261] ukoliko ne i stalno, boravio na teritoriji te drave. Za meunarodno pravo bitan je presedan koji je uinjen bez obzira na konani ishod tube, ba kao to je proces u Nrnbergu bio od vanosti za postavljanje osnova i razvoj meunarodnog prava do danas. Sam nastanak Nrnbergskog suda je dokaz teorije da se neki znaajni povijesni dogaaji deavaju gotovo sluajno. Namjere saveznika bile su gotovo od samog poetka da se kazne poinioci ratnih zloina. Churchill je kanjavanje deklarirao kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva 1941. godine, dok su saveznici osnovali [262] povjerenstvo za prikupljanje dokaza 1943. godine.
156

Ovdje se pojavljuju bitno razliiti koncepti izvedbe kazne meu vodeim saveznicima. Britanci su zagovarali egzekuciju vodeih nacista, spominjana je lista s imenima pedeset glaveina nad kojima bi bila izvrena egzekucija bez sudskog procesa po njihovom uhienju. Smatrano je da je sudbina vodeih nacista politiko a ne pravosudno pitanje. Brojni su argumenti iznoeni u prilog politike masovne egzekucije u meusobnoj zvaninoj prepisci vodeih lanova britanske vlade. Ovim su zapravo samo potvrdili konzistentnost britanske politike koja je i nakon Prvog svjetskog rata zahtijevala vjeanje njemakog kaisera. Razlozi protivljenja Sudu su bili, pored ostalih, nedostatak pravnog presedana za osnivanje suda namijenjenog nacistikim voama, potom je zagovarana ideja da bi se proces mogao oduiti vjestim pravnikim manevriranjem te, konano, da bi se tako pruila ansa optuenicima da propagiraju sopstvene ideje te optue vodee linosti na strani saveznika za poinjene ratne zloine. Ovim se de facto priznaje da su i saveznici poinili ratne zloine. Nije eksplicitno navedeno koje, ali jasno je iz konteksta da su vodei politiari bili svjesni situacije. Bombardiranje Dresdena je neto to svakako spada u ratne zloine, kao i atomske bombe baene na Hiroshimu i Nagasaki ili sovjetski zloini u Katyinskoj umi te brojna silovanja tijekom napredovanja kroz istonu Europu ka Berlinu, te u samoj Njemakoj, to je Antony Beavor u svojim djelima Staljingrad i Berlin odlino opisao. Istovremeno pruni pravac prema Auschwitzu nije bombardiran, iako je bio relativno laki plijen, pogotovu ako se usporedi s Dresdenom. To nije uinjeno ni nakon to su putem zranih fotograja i drugih dokaza saveznici denitivno potvrdili da je istinita informacija o postojanju masovnog logora smrti u ovom poljskom mjestu. Vodei industrijski objekti u Njemakoj takoer su poteeni bombardiranja, iako je ovdje ve rije o nedostatku morala i primatu praktinosti za poslijeratnu ekonomiju a ne priinjavanju zloina. Usporedi li se suenje Saddamu Husseinu sponzorirano od Amerikanaca, za koje je takoer iznoen prigovor da bi mu to moglo posluiti za sopstvenu propagandu, jasno je da ova bojazan opeprisutna meu vodeim svjetskim politiarima u razliitim generacijama i pod razliitim geopolitikim uvjetima. Time se umanjuje potenciranje na pravdi, ve se upravo potvruje da je osiguranje vlasti prevashodan motiv za organiziranje ovakvih suenja. To u Nrnbergu moda nije moralo biti sluaj, ali lako je takvo to zakljuiti s retrospektivnim znanjem.
157

Prije nego su se odluili za organiziranje suenja vodeim nacistima, pored britanske opcije o masovnom strijeljanju postojala je i sovjetska inicijativa da se organiziraju prvo suenja pa tek onda strijeljaju optueni. Staljin, oito iskusan s insceniranim sudskim procesima i egzekucijama koje bi slijedile takve sluajeve, imao je zapravo srednju opciju izmeu amerike, tonije Trumanove o suenju i britanske o strijeljanju vodeih pedeset nacista. Jedino je, kao i obino, bio grandiozan u svom nepotivanju prava spominjui brojku od pedeset tisua. Za konanu odluku o osnivanju suda bitna je bila smjena na elu SAD-a po Rooseveltovoj smrti, kojeg je naslijedio Truman s jakim stavovima u prilog ideji suenja nacistikim voama. Mogue je uputiti mnoge prigovore radu ovog suda. Osnovni je da je to bila pobjednika Pravda, ali ipak je znaajno da su od 22 optuenika, trojica osloboena tijekom procesa, 12 je osueno na smrtnu presudu dok je sedam osueno na vremenske kazne. Na taj nain stekao se argument o stvarnom razmatranju krivice i mogue je odbaciti optube da je to zapravo bila osveta. Sud u Tokiju je bio bitno drugaiji i osnovan je odlukom tamonjeg vojnog zapovjednika generala MacArthura. Spomenut je jedan presedan, zapovjedne odgovornosti, koji je od vanosti za kasniji razvitak sistema meunarodnog prava te znaaj neizvoenja pred sud dravnog poglavara, to je, sada je oito, bila greka, mada ne treba zapostaviti kulturne specinosti kao i konzekvence strahovitog zloina u vidu dvije atomske bombe baene na Japan. No, to nikako ne moe opravdati odluku generala Macarthura da se ne sudi najgorem preivjelom ratnom zloincu od svih, imperatoru Hirohitu, koji je osobno odobrio sve barbarske vojne poduhvate svoje zemlje i odbijao [263] je predaju do atomske bombe baene na Hiroshimu i Nagasaki. Pravda je sudskim procesima samo djelimice zadovoljena, jer pogleda li se, primjerice, lista kompanija koje su protirale tijekom nacistike vlasti i kojima se nije nita desilo po kraju rata, vidi se da su brojni industrijalci zasluili sudske kazne, ali pravda se zadrala na politikim i vojnim voama. Krupp je zatvoren dodue, ali i puten iz zatvora koji su Amerikanci drali nakon svega pola odsluene kazne, 1951. godine. Bertelsman, Farben, Volkswagen te Siemens su u grupi najveih kompanija koje su protirale od rada zatoenika u koncentracionim logorima. U prilog radu Suda u Nrnbergu govori injenica da je u sluaju protiv Hitlerovog nominalnog nasljednika na elu drave, admirala Donitza koji je osuen na vremensku kaznu, u prilog njegove obrane svjedoio ameriki admiral Chester Nimitz, govorei o praksi pomorskih bitaka i uobiajenim postupcima saveznikih ota.
158

Razliite kazne te razlika u procesima i svjedoenjima pred sudom u Nrnbergu pokazuje da se razvio sistem diferencirane pravde shodno injenjima ili neinjenjima tijekom rata. Ovo neminovno vodi ka sagledavanju politike pozadine svih procesa, ali ukoliko uvidimo realnosti svijeta, ipak je to bio znaajan korak ka pravednijem drutvu. To jeste bio sluaj pobjednike pravde, ali takoer je to bio i ogroman korak u individualizaciji krivice te ustanovljenje presedana na osnovi kojega e se neki od kasnijih zloinitelja nai pred sudom i odgovarati za svoja djela.

159

Poglavlje IX

Individualna krivina odgovornost

Promjene poinju ve sa svretkom Prvog svjetskog rata, kada se poinje ispitivati individualna odgovornost poinitelja prekraja tek djelimice kodiciranog meunarodnog prava. Meutim ti poeci mogu se opisati srameljivima i istinski razvitak individualizacije odgovornosti doi e tek po okonanju narednog svjetskog sukoba. Pokuaji suenja kojima se u Leipzigu pokuala utvrditi odgovornost nekih njemakih vojskovoa te u Istanbulu nekih turskih voa, prilino je neuspjean presedan. Domai promatrai vrili su pritisak na sudove, te su svi zajedno gotovo proslavljali niz oslabaajuih presuda. Pitanje kaisera takoer je bilo postavljeno, ali je on doivio prirodnu smrt u izbjeglitvu u Nizozemskoj 1941. godine bez ikakvog pokuaja da ga se primora krivino odgovarati za djela poinjena pod njegovim vrhovnim zapovjednitvom. Nije mu uspjela nauditi ni zvanina politika iz Londona koja je proklamirala objesite kaisera, to je zapravo bilo vie namijenjeno za [264] domae politike svrhe. Ozbiljniji nain individualiziranja poinjenih zloina uveden je Nrnbergskim procesom, te suenjima u Tokiju nakon Drugog svjetskog rata, kada je ustanovljena i zapovjedna odgovornost putem ve spominjanog sluaja japanskog admirala Yamashite. Razvitak meunarodnog prava te politikih odnosa tijekom druge polovice dvadesetog stoljea donio je znaajne promjene u poimanju individualne odgovornosti. Demokratizacija u mnogim dijelovima svijeta, od June Amerike preko znatnih dijelova Afrike i Azije, do istone Europe ostavila je brojne diktatore bez zatite. Osnovani su ad hoc sudovi u nekim sluajevima, povjerenstva za utvrivanje istine ili su krivino odgovarali pred stalnim sudovima. Usprkos ovom napretku, nekanjivost ostaje politika [265] mnogih drava kroz de facto ili de jure amnestije. Tako je niz bivih diktatora izbjegao suoenje s pravdom. Primjerice Idi Amin je naao utoite u Saudijskoj Arabiji nakon to je tijekom njegove vladavine u Ugandi ivot uzgubilo izmeu 300 i 500 tisua ljudi. [266] Skromnije procjene govore o 73 tisue ubijenih ljudi, te protjeranoj
160

cjelokupnoj populaciji Ugande azijskog podrijetla. Diktatori i zloinci poput Amina, koji je sebi kreirao titulu koja je uveliko podsjeala na titule europskih kraljeva iz bliske prolosti kojima se redaju razni naslovi, to je u njegovom sluaju ukljuivalo i naziv kralja kotske, uspjeno su prvo osvojili vlast, a potom izbjegli pravdi, ne toliko zbog sopstvene umjenosti, koliko zbog pomoi ili barem toleriranja od velikih sila. Politika nacionalizacije upravo je bila zapoela u Ugandi 1970. godine, to je uznemirilo interese europskih sila, pa je pu iz sijenja 1971. godine kojim je Idi Amin doao na vlast zapravo u poetku bio dobrodoao britanskoj vladi kao i njegov ostanak van domaaja meunarodne pravde u Saudijskoj Arabiji. [268] Mark Curtis navodi da je 1998. godinje postavljeno pitanje u Britanskom parlamentu namjerava li Vlada ista uiniti da se zatrai od Saudijske Arabije da progna Amina sa svoje teritorije. Odgovoreno je da Vlada ne planira uputiti [269] takve predstavke. Tako je est ena i 25-ero djece biveg dikatora doekalo njegovu smrt u zemlji koja je istovremeno bila jedan od najboljih klijenata britanske vlade u kupovini oruja, kojim je saudijski reim nastavio uspjeno suzbijati popularne zahtjeve za demokratizacijom drutva. Mengistu je iz Etiopije preselio u Zimbabwe kod kolege po nainu vladavine, Roberta Mugabea. Hissene Habre, pod ijom je vlau u adu ubijeno 40 tisua i mueno dvjesto tisua ljudi, prebjegao je u Senegal. [270] Iako pod kunim pritvorom, nije izruen Belgiji koja ima univerzalnu jurisdikciju kojom se mogu pred njenim sudovima podnijeti prijave protiv navodnih poinitelja zloina u treim zemljama koje nemaju nikakve izravne veze s Belgijom. Stoga je zrana luka u Bruxellesu izuzetno nepopularna destinacija ili toka presjedanja sve veeg broja politiara, ukljuujui biveg amerikog dravnog tajnika Henryja Kissingera, ili biveg ministra obrane Donalda Rumsfelda koji e, sigurno je, dodatno izbjegavati i njemake zrane luke, nakon to je pred tamonjim sudom podnesen zahtjev za istragom protiv Rumsfelda. Mobutu promijenio je prvo sebi ime, a potom i dravi iz Kongo u Zair te izuzetna prirodna bogatstva zemlje stavio u sopstvenu te slubu inostranih monika. Primoran je bio napustiti Kinshasu, ali je umro u Maroku izbjegavi sudski proces za brojna krenja ljudskih prava pod njegovim reimom. Dok je bio na vlasti, nebrojeno puta sastao se s zvaninicima Bijele kue, dok je [271] glavni izvor novca, koji je gotovo nepresuno priticao u Zair, bila CIA. Francuski dravni vrh, posebice pod predsjedanjem Valeryja Giscarda dEstainga, bio je blagonaklon prema srednjeafrikom diktatoru, to se potpuno uklapalo u opu sliku dobrih odnosa s diktatorima u tom dijelu
161

[267]

svijeta, poto je Jean Bedel Bokassa u Centralnoafrikoj Republici bio jo jedan prijatelj zvaninog Pariza. Mali skandal izazvalo je saznanje o dijamantima koje je Bokassa poklonio francuskom predsjedniku. Azil, po svrgavanju s vlasti, centralnoafriki diktator naao je u Francuskoj. Mobutu je potpuno odgovarao zapadnim interesima, jer je jedino bio zainteresiran za osobno bogaenje, te je velikoduno preputao prote zapadnim, prevashodno belgijskim, francuskim i amerikim interesima. U sluaju potrebe, na njega se moglo osloniti i u vojnim akcijama. Kada je 1983. godine Zair poslao trupe u obranu predsjednika ada Hissenea Habrea kojeg je SAD podravao, predsjednik Reagan pohvalio je Mobutuovu hrabru [272] Usluga je vraena nakon masakra na sveuilitu u Lubumbushi, akciju. koji su ak i osvjedoeni prijatelji iz Francuske i Belgije osudili, ali ameriki su se suzdrali efektivnih mjera protiv reima u Kinshasi. Treba li napomenuti da je postojalo dvadesetogodinje razumijevanje strarijeg Busha i Mobutua jo iz Bushovih dana u CIA-i. Paragvajac Alfredo Stroessner, koji je prvo pruio utoite brojnim nacistima u svojoj zemlji, kada je konano izgubio vlast, preseljenjem u Brazil izbjegao je odgovarati za smrt brojnih ljudi tijekom operacije kondor, koja je provedena u sauesnitvu s ileanskim diktatorom Pinochetom te argentinskim Videlom. Ova akcija bila je planirana i izvedena protiv ljeviara u Junoj Americi ne bi li se politika desnica oliena u diktatorima s podrkom SAD-a rijeila potencijalnih opasnosti. Mnogi su aktivisti nestali tijekom ove tajne akcije, uz brojna muenja i zatvaranja bez sudskih procesa. Pol Pot, jedan od najveih zloinaca svijeta, takoer je izbjegao pravdi naavi viegodinje utoite u Tajlandu prije povratka u Kambodu u dio koji nije bio pod stvarnom kontrolom vlasti. Ironija je da je jedini tribunal koji ga je zaista osudio i stavio pod kuni pritvor bio onaj Crvenih Kmera zbog zloina nad bliskim suradnicima. U statusu kunog pritvorenika pobunjenike skupine, Pol Pot je umro 1998. godine. Neki su diktatori ipak suoeni s pravdom. Ve spomenuti Bokassa iz Centralnoafrike Republike, koja je ak mijenjala ime u carstvo pod njegovom vlau, vratio se iz Francuske u Centralnoafriku Republiku i zaista bio osuen prvo na smrt, potom je kazna preinaena u doivotni zatvor, to je kasnije preinaeno u dvadeset godina zatvora, da bi konano doivio amnestiju kao i svi ostali politiki zatvorenici u zemlji. Problematino je kako je on postao politiki zatvorenik, jer njegovi su zloini povezani s politikom, ali njegova kazna i proces nemaju veze s politikom ve je sudski utvrena odgovornost za zloine. No, postdiktatorske vlasti u mnogim
162

zemljama pribjegavaju ovakvim amnestijama, ne bi li osigurale unutarnju stabilnost. To je, konano, bio jedan od argumenata ileanaca u zahtjevima da se Pinochet ne isporui panjolskoj, ve da mu se dopusti odlazak kui. Galtieri je u Argentini bio osuen, ali ne zbog zloina ve radi naina ratovanja protiv britanskih snaga u oblasti Malvina. Tek je pred kraj ivota bio suoen s optubama zbog krenja ljudskih prava tijekom vladavine vojne hunte kojoj je i sam pripadao. Umro je prije zavrenog sudskog procesa. Honecker iz nekadanje Istone Njemake doivio je ektradiciju iz Rusije u Njemaku gdje je pripremljen proces protiv njega, ali je zbog vrlo slabog zdravlja dozvoljeno mu da izbjegne u ile gdje je ubrzo i umro. ivkov je u Bugarskoj osuen na sedam godina zatvora zbog pronevjere, od kojih je dio izdrao u kunom pritvoru prije nego ga je Vrhovni sud oslobodio. Noriega iz Paname osuen je i izdrao kaznu od skoro osamnaest godina u amerikom zatvoru. Poto Panama eli da mu sudi zbog ozbiljnijih krivinih djela protiv stanovnitva, pitanje je kako e amerike vlasti reagirati na zahtjeve za ekstradicijom, jer tijekom procesa Noriegi pred amerikim sudstvom brojni su sporazumi sklopljeni sa svjedocima u sluaju, kako bi Noriega bio osuen. Problem je to su svjedoci bili takoer iz kriminalnog miljea s dokazanim krivinim djelima, ali su u zamjenu za svjedoenje dobili brojne povlastice od amerikih vlasti. Posljednji obrat je namjera amerikih vlasti da ga isporue Francuskoj gdje je takoer optuen za manje ozbiljna krivina djela nego u Panami sto samo pospjeuje uvjerenje da ga Amerikanci ne ele u Panami zbog prikrivanja sopstvenih grijeha. Najnoviji sluaj je biveg liberijskog voe Charlesa Taylora kome je suenje poelo u Hagu 2007. godine u Specijalnom sudu za Sierra Leone. Ovaj sud je hibridni, jer je osnovan odlukama Ujedinjenih naroda i vlasti Sierra Leonea dok u ovom sluaju koristi prostore i logistiku Meunarodnog krivinog suda u Hagu. Slobodan Miloevi je umro u hakom pritvoru tijekom suenja, dok je Augusto Pinochet umro odlaui suenje na osnovi navodnog slabog zdravstvenog stanja. Njegov sluaj je bio bitan, jer je nakon odluke Velike Britanije da ga ne titi imunitet biveg efa drave, uveden presedan na osnovi kojeg i ostale voe drava mogu biti naknadno optuene za krivina djela poinjena tijekom vladavine. Ovaj presedan, kao brojni drugi pravni instrumenti, stvar je tumaenja strunjaka, pa shodno tome ovisi i stav da li je odista uveden ovakav presedan, ili je moda ak uveden i ranije tijekom Nrnbergskih procesa, a mogue je postaviti i tvrdnju da nije nikakav presedan uveden. Preovlaujue je miljenje da je do presedana [273] dolo pred britanskim Domom lordova, koji je donio takvu odluku.
163

Kada je uhien u Londonu u listopadu 1998. godine, Pinochet je bio u svojoj petoj posjeti Velikoj Britaniji otkako je napustio poloaj ileanskog diktatora. Zahtjev za izruenjem zbog zloina koji su poinjeni tijekom njegove vladavine izmeu 1973. i 1990. godine poslao je panjolski tuilac, koji je ustvrdio da su meu rtvama bili i neki panjolski dravljani, te je stoga mogue podnijeti zahtjev za Pinochetovu ekstradiciju. Prilino dramatine aktivnosti uslijedile su na relaciji Santiago London Madrid u koje zvanina politika navodno nije bila umijeana. Tadanji britanski ministar unutarnjih poslova tvrdio je da se vlada ne mijea u sudske procese i [274] odluke. Sam tijek dogaaja moda je i krenuo bez politike umijeanosti, ali ishod govori suprotnom stavu u prilog. Naime, prije nego e biti puten kui u svibnju 2000. godine, na osnovi zdravstvenih razloga, britanska vlada odbila je uputiti zahtjev za dodatnim zdravstvenim pregledima zatoenog diktatora koji je u kolicima dovezen do zrakoplova u kojem se zauujue oporavio i ponosito ishodao u zranoj luci u ileu. Jo je est godina proteklo tijekom kojih mu je pogoranje zdravstvenog stanja koincidiralo sa sudskim nalozima za pokretanje postupka pred ileanskim sudom, prije nego to je umro u prosincu 2006. godine. Ironija je da je umro na godinjicu smrti jednog drugog generala, Franje Tumana, te na godinjicu donoenja Ope deklaracije o ljudskim pravima. Ovim primjerom jo jednom je dokazano da velike sile, ba kao i one male kada su u prilici, primarnu vanost uvijek daju sopstvenim interesima pred pravdom. Od samog poetka zadravanja Pinocheta u Londonu, prvo u bolnici a potom u kunom pritvoru u iznajmljenoj vili, amerika administracija vrila je pritisak na britansku vladu da se sve uini kako bi [275] bivi diktator stigao kui u Santiago, a ne u istrani zatvor u Madrid. Moda je potrebno naglasiti da je stanovnik Bijele kue u Washingtonu tada bio Bill Clinton a ne mlai Bush. U nekim zemljama su formiranjem povjerenstava za pomirenje, poput sluaja u Junoafrikoj Republici, rijeili odnos prema bivim zloiniteljima. Meutim ovdje je u pitanju potpuno drugaija tradicija, i pravna i drutvena, kojom su ljudi zapravo zadovoljni i ne ele sudske procese kao u europskoj tradiciji. Salvador i Gvatemala takoer su formirali povjerenstva za istinu po svrgavanju diktatura. Kulturni relativizam je jo jedna od znaajki svijeta. Oduvijek je bio prisutan, ali egalitiziranjem i priznavanjem vrijednosti razliitih kultura dolo se i do spoznaje da je meunarodno pravo uglavnom naslonjeno na zapadnu civilizaciju, te u nekim sluajevima tee prihvatljivo drugim kulturama.
164

Pomenuta povjerenstva plod su drugih kultura i ak se pokuavaju primijeniti i u nekim europskim zemljama. U Srbiji je bila voena iva rasprava o mogunosti osnivanja takvog povjerenstva. Kada je Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za ljudska prava glasovalo o prijedlogu da se formira povjerenstvo koje bi istrailo zloine u Istonom Timoru, sve azijske zemlje lanice povjerenstva glasovale su protiv ili bile suzdrane jer, osim moguih [276] sopstvenih interesa, imaju i bitno drugaiju kulturu i tradicije. Veina pomenutih sluajeva odnosi se na ugnjetavanje i zloinstva poinjena unutar sopstvene drave. Meutim, meunarodno pravo vrlo je iva materija glede meudravnih sukoba. Jedan od najranijih pravnih instrumenata koji je titio prevashodno civilno stanovnitvo tijekom oruanih konikta je jus in bello koji se moe nai u raznim kulturama, i europskim i azijskim. Moderni institut jus in bello potie iz prve dvije hake [277] konvencije. Mogue je nai uporite ovoj praksi i neto ranije u povijesti kada su neka pravila uvedena tijekom Graanskog rata u Americi 1863. godine, te 1868. godine kada je Deklaracijom iz St. Petersburga zabranjena upotreba projektila s manje od 400 grama eksploziva u sebi. Koliko god izgledala apsurdna ova obveza, potpisnice ove deklaracije smatrale su da se sila smije upotrijebiti u ratnom sukobu samo protiv vojnih ciljeva, a i tada treba pokuati sprijeiti muenje koje se deava povredom nanesenom nesmrtonosnim orujem. Stoga, iz humanitarnih razloga, delegati su donijeli ovu odluku kojom se promovira smrtonosno oruje. Hake konvencije su uslijedile, pa je prva iz 1899. godine zabranila otrove i dum-dum metke, dok je ona naredna iz 1907. godine ograniila pravo na nanoenja povrede neprijatelju. Pravila su postojala takoer i o statusu otvorenih gradova te zabrane napada na kole, bolnice,crkve i druge vjerske objekte, te povijesne graevine. Sva pravila su prekrena tijekom Prvog svjetskog rata. enevskim protokolom iz 1925. godine zabranjena je upotreba plinova u ratne svrhe, da bi ubrzo Italija prekrila ovu zabranu u Etiopiji usprkos ratikaciji ovog protokola. Japan se jednako ponio u Kini. U Hagu je dvije godine ranije usaglaena zabrana zranog bombardiranja, da bi Njemaka i Velika Britanija tijekom Drugog svjetskog rata unitile cijele gradove u protivnikoj zemlji. Coventry i Dresden najglasovitiji su primjeri takvog neselektivnog bombardiranja iz zraka. Na taj nain postavljene su osnove za kasnije procesuiranje ratnih zloinaca. Uslijedili su ve pobrojani dokumenti Ujedinjenih naroda, te enevske konvencije iz 1949. godine i protokoli iz 1977. godine. Prva enevska konvencija regulira zatitu ratnih rtava, bolesnih i ranjenih, druga
165

obrazlae zatitu i postupanja na moru prema ugroenim, trea nalae zatitu ratnih zarobljenika, dok se etvrtom obrazlau pravila zatite civila u ratnim podrujima ili zemljama uesnicama konikta. Dopune ovih konvencija su protokoli iz 1977. godine. Jo je cijeli niz meunarodnih sporazuma manjeg znaaja od ovih osnovnih sklopljen tijekom proteklih stotinjak godina. Zanimljivo je da postoji i Zagrebaka rezolucija Instituta za meunarodno pravo o uvjetima primjene humanitarnih pravila u oruanom sukobu i neprijateljstivma u kojima snage Ujedinjenih naroda mogu biti ukljuene iz 1971. godine. Drugi institut, jus ad bellum, bavi se pravnim ureenjem kada drava moe biti ukljuena u pravedan rat. injenica je da sve strane ukljuene u ratne sukobe smatraju da vode pravedan rat. Pojedini uesnici mogu imati drugaije poglede od veine na sopstvenoj strani ali, ope govorei, stav je svih ukljuenih u ratna zbivanja da vode pravedan rat. Pojam jus ad bellum baziran je prevashodno na Povelji Ujedinjenih naroda koja eksplicitno brani rat i jedino opravdanje je u dva sluaja koja su ve obrazloena: samoobrana i odobrenje ove svjetske organizacije. Sagledavajui ova dva pravna instituta mogue je da drava bude ukljuena u pravedan rat a da opet poini ratne zloine. Primjeri iz Hrvatske govore u prilog ovoj preteito teoretskoj oskuli. Moda je jo markantniji primjer iz Bosne i Hercegovine, gdje zvaninici na strani sarajevskih vlasti, koja je bila dominatno bonjaka, odgovaraju pred Hakim sudom za neka od zlodjela poinjena na podrujima pod njihovom kontrolom. Uopeno govorei, ova strana vodila je obrambeni rat na teritoriji svoje zemlje, ali to ne znai da pripadnici ovih postrojbi nisu krili ratna pravila, to potvruju i neke presude, kao i procesi koji se vode pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju u Hagu. Zloini poinjeni tijekom Drugog svjetskog rata predmet su jo uvijek povremenih sudskih procesa kada se sa zaostatkom od est desetljea otkrije neki bivi imbenik nacistikog reima za kojeg postoji osnovana sumnja da je uestvovao u nekim od zloina reima. Meutim, zbog prirodnog tijeka ivotnog vijeka i sve tee dokazivosti djela poto su i svjedoci takoer brojano sve rjei te im sjeanja ne funkcioniraju kao u doba izvrenja djela, ovi postupci su vjerojatno posljednji za djela iz Drugog svjetskog rata. Hrvatska, odnosno tadanja drava Jugoslavija, sa suenjem Andriji Artukoviu, jedna je od rijetkih zemalja gdje su se zapravo odigrali procesi ratnim zloincima iz Drugog svjetskog rata s tako velikom vremenskom zadrkom. Artukovi je osuen na smrt 1986. godine ali kazna nije izvrena i zloinac je umro u zatvoru 1988. godine.
166

Ovakvi sluajevi, iako rijetki, postavljaju brojne probleme vlastima u vie drava jer esto se desi da je osumnjienik uhien u jednoj dravi dok druga drava trai izruenje, a osoba ima dravljanstvo tree drave. Dio ovih problema bio bi rijeen stalnim meunarodnim sudom, koji je konano i osnovan 2002. godine u Hagu. Nadlenost mu je meutim ograniena, i zlodjela poinjena prije osnivanja Suda nisu u njegovoj jurisdikciji. Sama ideja prilino je stara i spominjana je na meunarodnim konferencijama uglavnom po okonanju velikih ratova. Meunarodni odbor Crvenog kria jo je 1870. godine predlagao osnivanje stalnog suda, ali je taj prijedlog, iskazan na samom poetku ivota ove organizacije, bio ignoriran. Ve su spomenuti pokuaji po svretku Prvog svjetskog rata te vojni tribunali na kraju narednog planetarnog sukoba, ali je ubrzo poetak Hladnog rata barem privremeno unitio ideju o osnivanju stalnog suda. Dolaskom Gorbachova na vlast u Sovjetskom Savezu i demokratizacijom u komunistikoj imperiji poela se ponovno spominjati mogunost ustanovljenja stalnog suda. Sovjetski voa elio je takav sud za borbu protiv terorizma. Premijer Trinidada i Tobaga - Arthur Robinson, bio je prvi dravnik koji je zvanino predloio Ujedinjenim narodima osnivanje meunarodnog suda. Ubrzo su doli sluajevi masovnih ugroavanja ljudskih prava i ratnih zloina, te istinskih genocida u Ruandi i nekadanjoj Jugoslaviji, pa su Ujedinjeni narodi odlukom Vijea sigurnosti osnovali tribunale samo za zloine poinjene na ove dvije teritorije. Za mogunost progresije u razvitku meunarodnog prava bitni su politiki dogaaji. Prvo su tijekom 1980-ih brojne junoamerike vojne hunte izgubile ili napustile vlast, to je za posljedice imalo uglavnom ope amnestije u tim dravama na osnovi prethodnih dogovora s dolazeim politiarima, ili neke sudske procese nierangiranim sudionicima u prethodnoj vlasti. Tek su protokom vremena i uz vanjski pritisak, vlasti se u nekim junoamerikim dravama odluile ipak i za sudske procese visokorangiranim lanovima nekonjih hunti na vlasti. U istonoeuropskim zemljama, netom iza junoamerikih dogaaja dolazi takoer do propasti nametnutih reima i demokratskih revolucija koje su uglavnom mirnim putem okonale viedesetljetnu vlast komunista u ovom dijelu svijeta. Drave se nisu uniformno odnosile prema pripadnicima bivih elita. U nekim je zemljama izvrena lustracija, dok se u nekim drugim odustalo od te ideje. U istonom dijelu ujedinjene Njemake sudski su odgovarali najvii rukovodioci nekadanje drave, te su neki poslani na izdravanje zatvorske kazne, poput Egona Krenza koji je bio, kratko dodue,
167

posljednji istononjemaki komunistiki voa. On je 1997. godine osuen na est i pol godina zbog politike i zloina koje je poinila biva vlast. U tako promijenjenim okolnostima bilo je mogue obnoviti stare nade i ideje, te je 1998. godine usvojen Rimski statut o ustanovljenju Meunarodnog krivinog suda za koji je glasovalo 120 drava, 21 se suzdrala, a sedam je bilo protiv. Ovih sedam je interesantno pobrojati: Kina, Izrael, Irak, Libija, Katar, Jemen i Sjedinjene Amerike Drave. Jemen, Izrael i SAD su kasnije potpisali statut, ali su dvije potonje drave i povukle svoje potpise naknadnim informiranjem UN-a da nemaju namjeru uestvovati u radu Meunarodnog krivinog suda u Hagu. Potrebno je naglasiti da je Clintonova administracija na samom kraju svog mandata potpisala statut, dok je Bushova postavka u Bijeloj kui izvijestila svjetsku organizaciju o namjerama da ne postanu dio sporazuma, te da stoga sam sporazum nema nikakvih pravnih obveza za Sjedinjene Amerike Drave. Statut daje jurisdikciju ovom sudu nad zloinima genocida, zloina protiv ovjenosti te ratnim zloinima. Sporost meunarodnog prava i njegovog razvitka dokazana je i ovim statutom, poto je predviena i jurisdikcija u sluajevima zloina izvrene agresije, s tim da se mora saekati utvrivanje denicije agresije, za to je predviena konferencija lanica Suda koja bi se trebala odrati 2009. godine. Svi preduvjeti za osnivanje suda ostvareni su 11. travnja 2002. godine, kada je ezdeseta drava raticirala Rimski sporazum, te je Meunarodni krivini sud zvanino zapoeo s radom prvog srpnja iste godine s nadlenou za zloine poinjene nakon osnutka Suda. Za djelovanje ovog suda bitnu ulogu ima Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda koje je praktino nadreeno tijelo Sudu, to bitno umanjuje sudsku neovisnost i daje argument u ruke diktatorima ija se zlodjela nau u raspravama pred ovim sudom. Stalne lanice Vijea sigurnosti imaju mogunost da proberu diktatore prema kojima su blagonaklone, pa jednostavno nee usvojiti rezoluciju kojom se od Suda zahtijeva pokretanje prilino kompliciranog postupka i tek na kraju tog postupka je zapravo pojavljivanje optuenika pred Sudom. Sud takoer u potpunosti ovisi od drava lanica za hapenje i privoenje optuenika pred Sud. Ovdje se pojavljuje mala kontradikcija u uoblienju postupka, jer uloga Suda se aktivira jedino u sluaju da drave iji su dravljani, odnosno osnovano se sumnja da su poinili zloine ili je na njihovoj teritoriji poinjen zloin, propuste da zaponu pravne postupke pred domaim sudstvom. Na taj nain ak i kada Sud odlui da pokrene postupak protiv nekog, recimo, diktatora, njegova drava ga sigurno nee
168

izruiti, jer dotini vlastodrac posjeduje potpunu vlast u svojoj zemlji. Jedini nain da Haki sud preuzme ulogu je da neka vanjska sila intervenira, to onda znai novo tumaenje opravdanosti meunarodne intervencije i u praksi e biti izuzetno rijedak sluaj. Da je, primjerice, Vijee sigurnosti donijelo odluku o vojnoj intervenciji u Iraku, onda bi po hapenju Saddama Husseina bilo mogue organizirati proces pred Meunarodnim krivinim sudom u Hagu umjesto bagdadskog procesa, kojem mnogi strunjaci prigovaraju objektivnost i umijenost, te je uesnicima procesa ugroena osobna sigurnost. Konano, sami in izvrenja smrtnih presuda nad Saddamom Huseinom i nekim suradnicima svojom brutalnou nimalo nije doprinio pravdi. Poto su Sjedinjene Amerike Drave uz podrku najbliih saveznika izvrile oruani upad u Irak bez odluke Ujedinjenih naroda, ova diskusija ima samo akademski znaaj, jer je princip koji se u meunarodnim krugovima popularno naziva realpolitik jo jednom u praksi nadvladao sav progres u ustanovljenju meunarodnog humanitarnog prava. Sud, dakle, nema prednost nad domaim sudovima kao to primjerice imaju meunarodni sudovi za Ruandu i bivu Jugoslaviju. Dodatna ogranienja radu ovog suda predstavljaju mogunost da drave provedu amnestiju kao to je, recimo, sluaj u Junoj Africi, zbog potpuno razliite kulturne i drutvene tradicije i gdje je ulogu suda preuzelo povjerenstvo za utvrivanje istine, te uobiajena praksa amnestiranja u dravama June Amerike. Takoer je bitno napomenuti mogunost da u sluaju blatantnog prekraja domaeg sudstva, Meunarodni krivini sud moe se pozvati u nadlenost u konkretnom sluaju. To je i jedina mogunost za preuzimanje sluaja protivno volji domaeg suda drave lanice. Meutim, niti tu nije kraj ogranienjima, jer su Sjedinjene Amerike Drave, Francuska i Kina uspjele dodatno osnaili sopstvene pozicije lankom 16, pod kojim se istraga ili optuba nee pokrenuti ili podii ukoliko nije proteklo 12 mjeseci od rezolucije Vijea sigurnosti kojom se od Suda zahtijeva pokretanje postupka. Ovaj zahtjev moe biti ponovljen nakon [278] dvanaest mjeseci. Tuitelj tribunala u Hagu zapoinje proces uvjeravanjem trolanog sudskog panela u osnovanost procesuiranja konkretnog sluaja. On takoer informira dravu lanicu i prui joj priliku da sama putem lokalnog sudskog sistema procesuira konkretno krenje prava. Ukoliko drava lanica nita ne poduzme po prijemu ove notikacije, tuitelj se ponovno obraa trolanom panelu. Drava ima mogunost albe pred albenim vijeem suda. Tek nakon ovih pravnih radnji mogue je
169

zapoeti s procesom pred sudom. Nije naodmet primijetiti da je Sjedinjenim Amerikim Dravama pruena jo jedna prilika da se osiguraju od neeljenih radnji i procesa pred ovim sudom uoblienjem lanka 16. kao to je opisano. Meutim i pored toga one nisu pristupile sporazumu, ali mogu ometati rad Suda prakticirajui svoju ulogu u Vijeu sigurnosti. Veliki je problem u tako ureenim pravilima osigurati mjesto pred kojim e ak i osvjedoeni zloinci imati priliku da dokau sopstvenu nevinost. Naime, kao to Geoffrey Robertson navodi, neophodno je da Meunarodni krivini sud ima prioritet zbog smisla meunarodne pravde tako da branjenici, koji poput Pinocheta nikada ne mogu biti osueni u ileu ili poput Demjanjuka koji bi bio osuen, ali nepravedno, u Izraelu, imaju [279] mjesto da se suoe s optubama pred objektivnim i neovisnim sudom. Sagledavajui sveukupnost trenutnih pravnih rjeenja u oblasti meunarodnog humanitarnog prava, to je zapravo uobiajeni naziv u praksi za instrumente sadrane u jus in bello mogue ustvrditi da postoje dva koncepta zasnovana na uenjima dva velika lozofa iz prolosti. Kantovski koncept zagovara shvatanje da su individue subjekti koje bi drava trebala jedino predstavljati bez sopstvenog subjektiviteta. Ovaj koncept priznaje realnost po kojoj su drave i dalje kljuni faktor u meunarodnim odnosima, ali takoer i individue dobivaju sve vei znaaj u meunarodnim odnosima i pravu. Po ovom konceptu takoer postoje neke ope osnovne vrijednosti koje svi uesnici u meunarodnim odnosima, drave i individue, moraju potovati. [280] To su mir, potivanje ljudskih prava i pravo naroda na samoopredjeljenje. Hugo Grotius, za razliku od Immanuela Kanta, zagovornik je bio ideje da su drave ekskluzivne strane u meunarodnom pravu i meunarodnim odnosima koje jedino u sluajevima zajednikih interesa mogu prepustiti dio nekih svojih prava. Mogue je nai prednosti i jednog i drugog koncepta, ali injenica je da nakon osnivanja stalnog Meunarodnog krivinog suda kantovski koncept prevladava u teoriji meunarodnog humanitarnog prava. U praksi, svakako, oba koncepta su opeprisutna i dalje. Povrh svega izreenog o prapoecima suvremenih teorija meunarodnih odnosa i meunarodnog prava, moda je jedna injenica najrjeitija slika stanja u suvremenom svijetu i ljudskih prava uope. Niti je Kant, niti Grotius esto citiran ili spominjan u suvremenim akademskim, novinskim ili publicistikim radovima kao to je Niccolo Machiavelli.

170

Poglavlje X

Meunarodno humanitarno pravo

Razvitak meunarodnog humanitarnog prava jednim dijelom je za posljedicu imao osnivanje Meunarodnog krivinog suda koji je, zapravo, tek u zaetku svog rada. Tijekom prve etiri godine postojanja sluajevi iz samo etiri drave su razmatrani: Demokratska Republika Kongo, Uganda, Centralnoafrika Republika te Sudan, s posebnom napomenom da tragina situacija u oblasti Darfura u Sudanu te susjednoj Centralnoafrikoj Republici tek treba da dobije odobrenje Vijea sigurnosti za postupak pred ovim sudom. Ovaj primjer potvruje upravo sve kritike osvrte na nain kako je rad Meunarodnog krivinog suda zamiljen. Druga posljedica razvitka meunarodnog humanitarnog prava kakvo je danas, bila je eskalacija takozvanih humanitarnih intervencija. Desetljeima se pod humanitarnom intervencijom smatrala doprema pomoi stanovnitvu ugroenom prirodnim ili ljudskim katastrofama, ili je takvom bila oznaena neka unilateralna akcija vodeih sila koja je bila usmjerena protiv suverenih drava zarad sopstvenog interesa velikih. Meutim dogaaji koji su uslijedili nakon propasti komunistikog bloka promijenili su shvatanja kao i ponaanja vodeih sila glede vojne intervencije u sluajevima humanitarne nude. Ovdje se primarno mora kazati da je promijenjen odnos Sjedinjenih Amerikih Drava, jer europske sile preesto ovise o pomoi ili vodstvu Amerikanaca da bi bile razmatrane kao dovoljno utjecajan faktor na znaajnije kreiranje ove politike. Intervencije koje su dvije supersile provodile tijekom Hladnog rata imale su oblik klasinih politikih intervencija tijekom kojih su obje sile vodile rauna da ne povrijede interesnu sferu one druge. Suverenitet se naruavao, ali samo manjih zemalja i u okviru sopstvene interesne zone. Pravni presedani i izgovori pokuavani su biti utvreni u meunarodnom obiajnom pravu koje je, zapravo, zbroj odluka i ponaanja lanica meunarodne zajednice tijekom prolosti. Dvije hake konvencije i njihove odluke potpisale su brojne drave, ali su tijekom vremena odluke ovih konferencija postale dio
171

obiajnog meunarodnog prava, tako da ak i drave koje nisu potpisale, odnosno pridruile se i raticirale hake odluke od prije stotinjak godina smatraju se odgovornim i obveznim po meunarodnom obiajnom pravu. Neki autori smatraju zaetkom ovog prava odluke Vijea Lige naroda iz 1934. godine, kada je Jugoslavija podnijela prigovor protiv Maarske slijedei atentat na jugoslavenskog kralja Aleksandra u Marseillesu. Prigovor je bio zasnovan na ugroenosti meunarodnog mira, to je bila posljedica dozvole maarske drave za organiziranje teroristikih kampova na maarskoj teritoriji, gdje su se ustake grupe obuavale. Ironija je da je slina vrsta prigovora Austro-Ugarske zbog uloge Srbije u atentatu na Franza Ferdinanda bila upuena pred poetak Prvog svjetskog rata. Problem se postavio pred politiare i meunarodne pravne strunjake zbog nedostatka pravnih sporazuma te presedana iz prolosti na kojima bi se nova odluka mogla zasnovati. Kljuna razlika moe se nai u postojanju svjetske organizacije pred kojom se mogao povesti meudravni spor nakon atentata na jugoslavenskog kralja, za razliku od meunarodnog okruenja iz 1914. godine. Interes velikih sila takoer je bio razliit to se svakako ne smije zanemariti, ali je oteavajua okolnost bio narasli nacionalizam u srednjoj Europi, gdje se broj drava poveao u odnosu na stanje prije prethodnog velikog rata. Jugoslavenski prigovor se zasnovao na lanku 11. Povelje Lige naroda, dok je rezolucija s rjeenjem koje je jednoglasno prihvaeno zasnovana na osnovi lanka 10. u kojoj se kae da je obveza svake drave da ne ohrabri niti tolerira na sopstvenoj teritoriji bilo kakvu teroristiku aktivnost s politikom svrhom; da svaka drava mora uiniti sve u svojoj moi da sprijei ili suzbije injenja ove prirode i mora za [281] ovu svrhu pruiti pomo vladama koje to zatrae. Maarskoj je naloeno da neodlono poduzme kanjive mjere prema onima ija je krivnja mogla biti ustanovljena, te da o tome izvijesti Vijee Lige naroda. Meutim, najznaajnija po kasnije meunarodno pravo je odluka koja je sadrala u sebi univerzalnost poto je osnovan odbor strunjaka koji treba ispitati injenice, te na kraju pripremiti nacrt meunarodnog sporazuma kojim bi se u budunosti sprijeile meunarodne zavjere ili zloini s politikom ili teroristikom pozadinom. Ovom odboru je referiran i francuski prijedlog o osnivanju stalnog meunarodnog krivinog suda koji, kao to je ve vieno, nee biti osnovan do dvadeset prvog stoljea, ali je dokaz ideje o neophodnosti takvog pravnog tijela. Sud koji ve desetljeima postoji je, s izvjesnom promjenom u nazivu i donekle u nadlenosti, Meunarodni sud pravde, takoer sa sjeditem u
172

Hagu. Ovdje su se takoer pojavljivali slini problemi, kako u nadlenosti, tako i u sporosti, te ogranienjima postavljenim za rad ovog suda. Tako tri stalne lanice Vijea sigurnosti, Sjedinjene Amerike Drave, Rusija i Kina ne prihvataju pravomonost ovog suda. Akcije koje poduzimaju ove velike sile van granica svojih drava su razlog za nepriznavanje sudske nadlenosti hakoj instituciji. Sjedinjene Amerike Drave imaju poseban razlog za ovakav stav iz relativno bliske prolosti, kada je Nikaragva podnijela prigovor protiv ove velesile 1984. godine zbog pomoi koju je SAD pruio protuvladinoj gerili poznatoj kao Contras, kako su oznaeni sljedbenici nekadanjeg diktatora Somoze. Amerikanci su minirali morske prilaze lukama Nikaragve te obuavali i logistiki pomagali pripadnike Contrasa. Presuda je donesena u korist Nikaragve, ali su Sjedinjene Amerike Drave odbile povinovati se odluci, iako je sud naveo da je SAD primijenio protuzakonitu silu. Kontraargument je pokuan pozivom na kolektivnu obranu, u to je susjedni Salvador bio ukljuen. Sud nije uvaio ovu predstavku, jer nije bilo nijednog dokaza da je u ovom sluaju spomenuti Salvador zapravo zatraio pomo SAD-a. Ovdje je naravno jasno da nije problem u plaanju sudski naloene kazne i odtete, ve je u pitanju politiki princip zbog kojeg bi Sjedinjene Amerike Drave mogle osjetiti posljedice u svojoj vanjskoj politici. Zbog toga su odbile povinovati se odluci Suda koju se pokualo osnaiti rezolucijom UN-a protiv koje je glasovao SAD, te bliski saveznici, Salvador i Izrael koji je tako djelimice otplatio redovne amerike glasove podrke ili zatite Izraelu u Ujedinjenim narodima. Ovaj sluaj pokazao je sve nedostatke odnosa Meunarodnog suda pravde i Vijea sigurnosti koji izau na vidjelo kada je jedna od pet stalnih lanica Vijea ukljuena u spor. Ne postoji pravni instrument koji bi mogao natjerati na posluh i izvrenje presude jednu od pet velikih drava u Ujedinjenim narodima. Ove zemlje takoer imaju uvijek sopstvene suce meu 15 lanova sudskog vijea Meunarodnog suda pravde. Izuzetak je samo bila Kina tijekom jednog kraeg perioda zbog sopstvenog izbora da ne delegira kandidate. Druga vrsta problema je da Vijee sigurnosti donosi politike odluke koje ukljuuju i uvoenje sankcija prema odreenim dravama, pa se pojavljuje dvojaka uloga jednog te istog pravnog tijela to privlai prigovore pravne naravi, kao to je Iran, primjerice, uloio prigovor 1980. godine tijekom spora koji su pred Meunarodni sud pravde predstavile Sjedinjene Amerike Drave.
173

Sluaj je pokrenut zbog iranskog upada u prostorije Amerike ambasade u Teheranu te konzulate u druga dva iranska mjesta. Iranci su zadrali diplomatsko-konzularne slubenike pored okupacije prostora, to je navelo Sud da donese odluke u korist podnositelja sluaja Sjedinjenih Amerikih Drava. Bilo je neophodno utvrditi da li je drava organizirala grupu koja je izvrila upad, militantne studente, to Sud nije mogao ustvrditi, ali je pozivajui se na meunarodne sporazume, ukljuujui beke konvencije o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963. godine, utvreno da je drava propustila da zatiti eksteritorijalnost Amerike ambasade tijekom napada u studenom 1979. godine kao i propusta da ukloni ovu grupu iz prostora Ambasade nakon toga. Meunarodno javno pravo razvija se i stalno mijenja shodno sluajevima koji se pojavljuju i smjernica meunarodne politike. Bilo bi moda lijepo zamisliti da je pravo neovisno od politike, ali oito je da to nije sluaj ve i zbog same postavke meunarodnih sudova koji su velikim dijelom ovisni u svom radu ili barem u izvrenju odluka od izvrnih tijela meunarodnih organizacija. Primarna je ovisnost o Vijeu sigurnosti gdje, opet, vodeu i povlatenu ulogu imaju stalne lanice. Povrh toga, amerika vanjska politika tijekom posljednjih petnaestak godina esto ignorira ovo tijelo i samim time veliki dio pozitivnog dijela razvitka meunarodnog prava stavlja na kunju i vraa u prethodno stanje koje je dozvoljavalo ignoriranje odluka meunarodne zajednice i institucija koje su osnovane zajednikim odlukama drava lanica svjetske organizacije. Znanje o izvjesnoj teroristikoj aktivnosti ili odobravanje iste je conditio sine qua non, znai uvjet bez kojeg se ne moe, koji je neophodan da bi se drava smatrala odgovornom za ovu aktivnost. Drava je kriva ukoliko pomae ili potie takve inove kada oni vode ka zloinu protiv ovjenosti. Ove su premise prisutne u suvremenom meunaordonom pravu, ali je svaki sluaj diskutabilan. U reperkusije situacije kada se smatra da je drava prestupila meunarodne pravne norme i obiaje, mogue je uvesti meunarodnu intervenciju. Tu su pogledi potpuno podijeljeni i mogue je rei da se ovo polje tek razvija i izuzetno mijenja tijekom postkomunistikog perioda, kada je nestala podjela svijeta na dvije interesne zone i od kada postoji samo jedna supersila, Sjedinjene Amerike Drave, koje vode u potpunosti unilateralne akcije u dijelovima svijeta koji su im od primarnog interesa. Napad i okupacija Iraka 2003. godine, primjer su koji oslikava stanje meunarodnih odnosa u svijetu pod potpunom amerikom dominacijom i
174

s vladom koja potpuno ignorira realnosti drugih naroda i kultura, te znatan broj ljudskih prava u potpunosti uskrauje bilo kojoj osobi koja im se moe uiniti sumnjivom ili predstavljati opasnost za interese uskog kruga koji predstavlja vrhuka u Washingtonu. Prije detaljnijeg osvrta na odnose u svijetu i masovna krenja ljudskih prava od strane vodee svjetske sile, nije naodmet podsjetiti se stanja prije napada od 11. rujna 2001. godine, koji se obino uzimaju kao prekretnica i opravdanje za promjene u zakonodavstvu nekih zemalja, kao i u praksi vodeih drava Zapada. Amerikanci su bili vodea sila u promociji ljudskih prava u svijetu, ali su istovremeno spreavali neka od prava da budu primijenjena kod kue. Ova udna pozicija odravala se od samog osnutka Ujedinjenih naroda, a posebice je istaknuta nakon dogaaja s poetka treeg milenija. Michael Ignatieff navodi tri elementa amerike iznimnosti ili posebnost u odnosu prema ljudskim pravima. Prvi je da amerika administracija potpie, odnosno pristupi meunarodnom sporazumu iz kojeg kasnije istupi ili propusti raticirati isti. Drugi element je primjena dvostrukih pravila: jedna za sebe, a druga za ostali svijet. Konano, trei element je odbijanje primjene pravila meunarodnih sporazuma iz domena [282] ljudskih prava na sopstvenoj teritoriji. Zaista, ukoliko se paljivije analizira amerika politika od Drugog svjetskog rata do danas, ova tri elementa dominiraju pravnim i politikim odlukama vodee svjetske sile. Cijeli proces posebnosti SAD-a donekle je povezan s principima unilateralnog voenja svjetske politike koja je posebice dola do izraaja pod administracijom mlaeg Busha. Neki drugi sporazumi koji su naili na problematian prijem u SAD-u ipak potiu iz ranijih vremena, poput Meunarodnog sporazuma o pravima djeteta iz 1989. godine kojem originalno nisu pristupile Sjedinjene Amerike Drave, Somalija, Oman i [283] Ujedinjeni Arapski Emirati. Na koncu 2006. godine, samo dvije drave [284] potpisnice nisu raticirale ovaj sporazum: SAD i Somalija. Situacija u Somaliji jednostavno ne omoguuje raticiranje, poto vlada efektivno ne postoji, ali Sjedinjene Amerike Drave oito ignoriraju Konvenciju i nastavljaju svoju politiku u stilu koji je opisan. Dodatni protokol ovoj konvenciji koji stroije zabranjuje iskoritavanje djece u vojne svrhe Sjedinjene Amerike Drave nisu potpisale, dok je Velika Britanija iskazala ograde i sopstvenu interpetaciju, kojom e uiniti sve da ne mobilizira mlae od osamnaest u izravne vojne akcije, ali takoer i da ne smatra da postoji zabrana ukoliko vojni uvjeti zahtijevaju takvo [285] rasporeivanje. Shodno sporazumu iz 1989. godine, djeca mlaa od petnaest godina ne procesuiraju se za poinjene zloine, dok se poinioci
175

krivinih djela koji su bili mlai od osamnaest godina starosti u trenutku [286] injenja, ne mogu osuditi na smrtnu kaznu ili doivotni zatvor. Ovdje ve ulazimo u domene ne samo neovjenosti ve i neophodnosti ponaanja u odreenim okolnostima. Naime i SAD i Velika Britanija imaju profesionalnu vojsku, ali im kronino nedostaje ljudstvo za sve ee vojne poduhvate irom svijeta zbog naglaene intervencionistike politike. Jednostavno, nemogue je pronai dovoljan broj zrelih ljudi koji bi pristali zbog ovakvih ciljeva biti ukljueni u vojne postrojbe. Drugi je problem, naravno, to isti ti ljudi svojim glasom ostavljaju takve administracije na vlasti, ali i to je jedan od osnovnih principa demokracije. Politika Sjedinjenih Amerikih Drava ini se konzistentnom jer nije samo u pitanju sporazum o pravima djeteta. Cijeli je niz meunarodnih dokumenata koje SAD ili nije uope potpisao ili nije raticirao i ne pokazuje nikakvu namjeru da to u skoro vrijeme uini. Meunarodni sporazum o zabrani protivljudskih mina je jo jedan sporazum koji je veina svijeta prihvatila usprkos protivljenja SAD-a, te su ak nevladine organizacije koje su vodile cjelokupnu kampanju za ovu zabranu nagraene Nobelovom nagradom za mir. Europska konvencija o ljudskim pravima jo je jedan dokument koji se bitno razlikuje od amerikih zakona. Pravo na ivot koje je jedno od osnovnih ljudskih prava, ovom se konvencijom garantira, dok je, nakon Kine, primjena smrtne kazne najrasprostranjenija u SAD. Odbijanje Amerikanaca da pristupe Sporazumu iz Kiota o zatiti okoline jo je jedan primjer koji nije izravno iz oblasti ljudskih prava, ali u potpunosti ukazuje na nain politike voene iz Washingtona, te navodi na mogue zakljuke koje je Ignatieff ponudio u svom djelu: Kritina cijena koju Amerika plaa za iznimnost je da ovaj stav daje zemlji uvjerljive razloge da ne slua i ne ui. Narodi koji [287] nalaze razloge da ne sluaju i ne ue zavravaju na gubitnikoj strani. Imajui u vidu ovakvo stanje odnosa u svijetu te unutar Sjedinjenih Amerikih Drava, mogue je detaljnije razmotriti intervencionistiku politiku koja se razvila tijekom postkomunistikog vremena 1990-ih i na poetku novog milenijuma. Prvi izazov novoj uspostavi odnosa u svijetu predstavili su ratovi na podruju nekadanje nesvrstane zemlje Jugoslavije. Poto je rat u Sloveniji trajao izuzetno kratko, a rat u Hrvatskoj prije uspostave neke vrste zateenog stanja koncem 1991. godine takoer nije bio dugaki sukob, iako je zapravo nastavljen uz povremene sukobe niskog intenziteta do 1995. godine, rat u Bosni i Hercegovini svojim intenzitetom, uestalou zloina i patnjom civilnog stanovnitva, privukao je pozornost svjetske javnosti.
176

Rat u Bosni i Hercegovini nije bio prvi koji je bilo mogue pratiti na svim svjetskim televizijama, ali je bio prvi u kojem vodee sile nisu imale svoju stranu poput onog u Perzijskom zaljevu, kada su saveznici intervenirali protiv Iraka. Ovaj put novinari su uivali u komociji neovisnosti, mada je i ona bila upitna u nekim sluajevima. Putem izvjetaja koji su prikazivali strahote u kojima su se nali nevini ljudi, prvenstveno je zapadna javnost saznala to se dogaa i utjecala na sopstvene politiare sa eljom da se neto uradi. Diplomacija je, po obiaju, vrlo spora i nevoljna da zaista intervenira u zbivanja unutar suverene zemlje. Takoer presedani koji su bili poznati do poetka devedesetih godina dvadesetog stoljea, gotovo uvijek su se odnosili na intervencije kada je jedna od sila imala izravne interese ili je vodila rauna o razvoju dogaaja u sopstvenoj zoni utjecaja. Bosna i Hercegovina nije se uklapala ni u jedan od ovih sluaja. S radikalnom promjenom u svjetskoj geopolitici jo je ova doktrina trebala da dobije novi iskaz. Promjena administracije u Bijeloj kui vrlo je bitna bila za razvitak nove intervencionistike doktrine. Republikanci su tradicionalno izolacionisti i unilateralne vojne akcije koje su izvedene pod mlaim Bushom, iskaz su velikih promjena izazvanih napadima od 11. rujna 2001. godine. Meutim, i reakcija na ove napade u svojoj osnovi naslonila se na Clintonove godine, kada su prve intervencije na humanitarnoj osnovici donijele nove presedane u meunarodne odnose. Rat u Bosni i Hercegovini je odnio oko sto tisua ivota, preteito civila. [288] Gledatelji svjetskih televizija su se mogli uvjeriti u masovna protjerivanja stanovnitva, organiziranje koncentracionih logora te, na koncu, vidjeli su snimke egzekucija zarobljenika. U restrukturiranom svijetu, u poetku je Europska unija nastojala da pregovorima rijei probleme. Vojnu silu nisu imali u dovoljnoj mjeri da se upuste u avanturu bez aktivne vojne podrke Sjedinjenih Amerikih Drava. Kada je nakon nekoliko godina postalo jasno da je nemogue oekivati ita od Europske unije, SAD se odluio za vojnu akciju. Ovome je donekle od pomoi morala biti i promjena na vlasti u Parizu kada je Mitteranda naslijedio nacionalno ponositiji Chirac, koji jednostavno nije vie dozvoljavao poniavanje francuskih vojnika u postrojbama UN-a. Konano, nakon poinjenog genocida u oblasti Srebrenice u istonoj Bosni, Zapad je bio spreman za intervenciju. Odluka Vijea sigurnosti o zatiti sigurnosnih zona donesena je jo ranije, ali u praksi nije zapravo bila aktivno implementirana. Konano, u ljeto 1995. godine, vodee svjetske sile nisu vie mogle tolerirati situaciju u Bosni i Hercegovini. Moda je bitno naglasiti da se gotovo istovremeno
177

dogodio genocid u Ruandi koji jeste okirao javno mnjenje na zapadu, ali su zahtjevi za intervencijom bili znatno rjei i tii nego kada se govorilo o Bosni i Hercegovini. Brzina kojom je provoen genocid u Ruandi nadmaila [289] je ak i holokaust. Doza rasizma vjerojatno je prisutna u razluivanju dogaaja u Europi i onih u Africi. elnik UN-ove misije u Ruandi, kanadski general Romeo Dallaire, zatraio je dozvolu da reagira protiv onih koji pripremaju masakr, ali je [290] To je realnost s njegov zahtjev odbijen u sjeditu Ujedinjenih naroda. kojom treba raunati ba kao i sa stvarnou da neke teritorije, poput eenije, jednostavno su dio druge interesne zone, one ruske, u koju se ne smije dirati. ak ni diplomatska akcija nije preporuljiva u slinim sluajevima. Prilikom donoenja odluke o humanitarnoj intervenciji, vodee sile nalaze sopstveni interes, to u sluaju Ruande nije naeno, iako je ogromna humanitarna potreba bila oita. U sluaju Bosne i Hercegovine interes velikih sila indirektno je pronaen u situaciji meu domaom publikom, glasaima, koji nisu eljeli samo promatrati ta se dogaa gotovo pred njihovim sopstvenim oima. injenica je da je ovaj rat voen u Europi i da su i rtve i zloinci bili bijeli ljudi ne smiju se zanemariti, jer vidljivo je iz primjera kada se nije interveniralo, poput Sudana na poetku dvadeset prvog stoljea, da je i rasno pitanje od velikog znaaja, iako e malo tko iskreno o toj temi govoriti. Tako je bivi elnik misije Ujedinjenih naroda u Ruandi tijekom genocida, iskazao ozbiljnu kritiku vlasti na Zapadu zbog nedostatka intervencije u podruju Darfura u Sudanu: Iako je u ranim fazama situacija u Darfuru privukla vie novinskog praenja nego genocid u Ruandi, na odreenom nivou zapadne vlade pristupaju ovom problemu s istim nedostatkom urgentnosti. Na koncu reakcija je ista: ta je na interes u [291] svemu tome? Da li je to u naem nacionalnom interesu? U stvarnosti je nekih dva i pol milijuna ljudi prognano iz svojih domova, dok je tristo tisua [292] ubijeno od strane vlasti u Kartumu. Kada se ve spominje rasno pitanje u momentima donoenja odluka, ne treba zaboraviti da sline poglede imaju zvaninici Ujedinjenih naroda iz ma kojeg dijela svijeta oni dolazili. Boutros Boutros Ghali bio je afriki predstavnik na elu organizacije, ali je upravo pod njegovim vodstvom ignoriran sluaj Ruande. Boo-Boo, kako je bio Ghalijev nadimak u sjeditu organizacije zbog maltretiranja uposlenika i aluzije na dva istovjetna imena, poslao je svog posebnog izvjestitelja u Ruandu i uinio sve to usporena administracija UN-a uvijek ini u kriznim situacijama kako bi se kasnije
178

mogla opravdati, ali nita konkretno nije naredio da se pokua uiniti, ak ni kada su njegovi podreeni ukazivali na neophodnost takvog injenja. Iqbal Riza, koji e postati predstojnik ureda Koja Annana takoer nije europski ili sjevernoameriki bijelac, ali su mu pogledi tipino hladni i birokratski karakteristini za visoke zvaninike UN-a: Nismo mogli riskirati jo jednu Somaliju Nismo eljeli da mirovna misija u Ruandi [293] Sjedinjene Amerike Drave zbog sopstvenih greaka u propadne. Somaliji poetkom devedesetih izbjegavaju afrike intervencije kada nemaju sopstvenih interesa. Rizik je prevelik zarad vrlo malog ili nikakvog interesa. Ovakva kola miljenja zastupana je od realista. David Rieff analizira akcije pod okriljem Ujedinjenih naroda i usporeuje: U Somaliji, u Ruandi i u Kongu, zapadne su sile odluile se za humanitarnu pomo u sluaju nesree, to je garantiralo da e se politika kriza u ovim zemljama nastaviti i predstavljala je uasnu zloupotrebu ovakve pomoi. U Bosni [i Hercegovini] naglasak je bio na spreavanju irenja krize. [294] U Aliru i Kurdistanu, [kriza] se ili ignorirala ili eksploatirala. Ciljevi humanitarne intervencije variraju. U nekim sluajevima one se vre zbog spreavanja ili okonanja humanitarne krize ili katastrofe, kao u sluajevima Istonog Timora ili Kosova. U oba sluaja snanija strana u sukobu, kako bi se diplomatskim rjenikom neutralno opisalo indonezijsku okupaciju bive portugalske kolonije ili srbijansku vlast i njeno ugnjetavanje lokalnog albanskog stanovnitva uz policijsko dranje albanskog stanovnitva pod stalnim pritiskom, ona je protiv koje meunarodna zajednica intervenira, te je stoga konani cilj intervencije promjena stanja i otklanjanje uzroka krize. U sluaju Kosova taj proces se sporije odvijao jer ni situacija nije bila toliko ista kao u Istonom Timoru. Srbijanski suverenitet nesumnjivo je povrijeen tijekom intervencije zbog zbivanja na Kosovu 1999. godine. Meutim, osnove za intervenciju su bile u spreavanje humanitarne katastrofe. Cijeli je niz argumenata sroen za i protiv ove intervencije jer neposredna posljedica intervencije bila je jo gore postupanje srbijanskih snaga sigurnosti te protjerivanje jo veeg dijela albanske populacije koja je masovno izbjegla, privremeno samo, u susjedne drave - Albaniju i Makedoniju. S druge strane, kada je nakon tri mjeseca zavrena intervencija, Albanci su se vratili kuama, a srbijanske snage sigurnosti povukle se s Kosova. Ovdje dodue problem predstavlja konzistentno krenje prava preostalih nealbanaca na Kosovu od albanske veine i nefunkcioniranje lokalnih vlasti.

179

Prisutan je i pravni problem s intervencijom na Kosovu. Ne postoji odluka Ujedinjenih naroda koja bi autorizirala upotrebu sile protiv Srbije zbog Kosova. Jednostrano je tumaenje lanica NATO-a da im situacija na Kosovu daje za pravo da vojno interveniraju protiv Srbije. To je zapravo dio vjene diskusije da li je suverenitet drave primaran u odnosu na ouvanje mira i sigurnosti. Vojnom intervencijom na Kosovu, pobornici intervencije tvrde, sprijeena je humanitarna katastrofa, dok protivnici tvrde da je upravo kreirana vojnom akcijom NATO snaga. Kada se intervencijom kri suverenitet propale drave onda postoji pravo intervencije da bi se sprijeila patnja ljudi za ije okonanje patnje nema drugih izgleda. Tako je amerikoj javnosti predstavljena intervencija [295] pod okriljem UN-a u Somaliji koja se ubrzo okrenula katastrofalno protiv Amerikanaca i time jo vie odgodila mogunost da se Washington odlui na novu avanturu na koju je uporno bio pozivan iz Bosne i Hercegovine. Ovo je esto zastupano miljenje od kraja Hladnog rata, ali samo selektivno provoeno u praksi jer su mnoge humanitarne katastrofe, posebice van Europe, gotovo u potpunosti ignorirane. Presedan je uinjen u Bosni i Hercegovini. Prvo je 1994. godine avijacija NATO-a oborila etiri srpska aviona koja su krila zabranu leta iznad ove drave propisanu rezolucijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda. Selektivni udari na snage bosanskih Srba samo su privremeno sprijeili dalje bombardiranje civilnih ciljeva u opkoljenom Sarajevu i drugim formalno zatienim zonama, kako ih je UN proglasio. Reakcija bosanskih Srba je bila uzimanje talaca, to je jedan od ratnih zloina zbog kojih po zapovjednoj odgovornosti odgovaraju vodei zapovjednici bosanskih Srba pred tribunalom u Hagu. Meutim ove djelimine intervencije zapravo nisu nita promijenile osim stvaranja kratkoronog predaha za izmuene civile. Pod intervencijom se pokuavalo opisati akciju dopremanja humanitarne pomoi graanima Sarajeva koji su preivljavali pod stalnim napadima bosanskih Srba i pod potpunom opsadom vie od tri godine. Izuzetak je bila sarajevska zrana luka koju su osiguravali pripadnici UN-a i putem koje je dostavljana pomo na osnovi rezolucija Vijea sigurnosti jo iz 1992. godine. Svi ovi pokuaji zapravo su bili zavaravanje domaih javnosti na Zapadu koje su vrile pritisak na politiare da se ta patnja civila konano zaustavi. Konana odluka dola je s poinjenim genocidom u Srebrenici, kada je ubijeno oko osam tisua ljudi. Tako je NATO izvrio bombardiranje, preteito iz zraka, poloaja bosanskih Srba oko Sarajeva te na jo nekoliko
180

lokacija, kako bi se konano zaustavio rat u Bosni i Hercegovini. Ova intervencija s konca ljeta 1995. godine obiljeila je narasle nade vodeih teoretiara meunarodnog humanitarnog prava da je zapoela nova era u odnosima drava i da si politiari vie nee moi dozvoljeti luksuz od zapoinjanja ratova u kojima su prvenstvene rtve civilno stanovnitvo. Politiari su takoer, ukoliko nisu samo izvodili retorike vjebe, imali sline poglede. Tony Blair naveo je da ako moemo ustanoviti i proiriti vrijednosti slobode, vladavine prava, ljudskih prava i otvorenog drutva, onda je to u naem interesu takoer, pri tome mislei na humanitarnu [296] Ovakvi pogledi su zaista potvreni relativno brzo kada je intervenciju. u proljee 1999. godine NATO zapoeo vojnu akciju protiv Srbije zbog Kosova. Kako nije postojala odluka Vijea sigurnosti gdje su dvije sile, Kina i Rusija, bile u prijateljskim odnosima sa Srbijom, opravdanost upotrebe sile bila je upitna u ovom sluaju. Kina je svakako imala na umu da bi odluka Vijea sigurnosti u prilog intervenciji mogla predstavljati pravni presedan za sluaj Tibeta, dok je Rusija isto mogla uvidjeti za sluaj eenije. Jedan od vodeih strunjaka meunarodnog prava Geoffrey Robertson, koji je ujedno i veliki zagovaratelj legalnosti akcije povodom Kosova, navodi rijei britanskog ministra obrane koji je ustvrdio da je pravno opravdanje zasnovano na prihvaenom principu da se sila moe upotrijebiti u izuzetnim [297] sluajevima da se izbjegne humanitarna nesrea. Ukoliko se zanemari ljudska opravdanost pomoi velikom broju ljudi u nevolji, potrebno je zapitati se koja institucija ima prerogative da odlui koja grupa ljudi je u nevolji dovoljno velikoj da joj se treba pomoi na nain da e se vojno izvesti akcija protiv sile ugnjetavatelja, te tom prilikom i izvjestan broj nevinih ljudi na toj strani stradati. Ako se mo takvog odluivanja spusti s nivoa Ujedinjenih naroda na regionalnu organizaciju za sigurnost kakva je NATO savez, onda je samo pitanje koliko takvih organizaicja moe postojati. U Europi je trenutno relativno ista situacija poto, uz manje izuzetke, gotovo sve drave su ili ve lanice ove vojne organizacije ili arko se ele pridruiti, ali u drugim dijelovima svijeta mogua su neka drugaija udruivanja i, ako NATO ima pravo vojno intervenirati protiv neke suverene zemlje na osnovi svoje sopstvene odluke, onda i to potencijalno udruenje u drugom dijelu svijeta moe se na isti nain ponijeti. Ruska politika prema junokavkaskim podrujima je jedan takav potencijalno opasan primjer. Zamislimo li sada da je NATO pravedna organizacija koja je samo zarad praktinosti i ubrzanja postupka odluila se na intervenciju protiv Srbije, moramo isto tako pretpostaviti da neka druga organizacija nee biti
181

dobroiniteljska u svojem djelovanju. Dakle, za razmatranje ovog presedana neophodno je pokuati hipotetiki sagledati situaciju u koju nisu ukljuene stvarne drave. ini se neophodnim da samo jedna organizacija ima pravo na donoenje takve odluke, a to bi mogla biti samo Organizacija ujedinjenih naroda. Problem naravno dolazi s realpolitik poto je oito da pet stalnih lanica Vijea sigurnosti nema uvijek istovjetne ciljeve. Prethodne su intervencije takoer pokazale da ostale velike sile ne mogu istinski intervenirati protiv imalo organiziranijih postrojbi ukoliko nemaju podrku ili vodstvo Amerikanaca. Tijekom intervencije protiv Srbije, esti su bili sluajevi da bi britanski i francuski avioni se vratili s bombama u baze jer im oblano vrijeme nije pogodovalo za akciju. Kolateralna teta kojom su civili stradali postajala je sve vea s protokom vremena, jer u pripremi akcije nije razmatran dovoljan broj vojnih ciljeva. Zapravo, po priznanju Madeleine Albright, tadanje dravne tajnice SAD-a, oekivalo se da Miloevi popusti znatno ranije, ve nakon prvih tjedana bombardiranja. Njena odlunost esto je znala sprijeiti hladno razmatranje injenica, ali upravo njene izjave razobliavaju sr amerike vanjske politike. Tako je svojedobno izjavila sa saveznicima ako je mogue, [298] sami ukoliko je neophodno. Stoga su morali izvriti dodatni pritisak s jo veim napadima na Srbiju i na dodatne ciljeve. Ovdje se ulazi u ivu oblast meunarodnog prava, jer ako ciljevi moraju imati vojnu svrhu da bi bili legitimni prilikom ovakve intervencije, ili uope rata, oito je da neki objekti imaju dvojnu namjenu. U Ruandi je zgrada Radija mogla postati legitiman vojni cilj poto su novinari otvoreno pozivali na genocid iz te zgrade putem programa koje je Radio emitirao. Tako postoji i sluaj osuenog novinara zbog genocida, odnosno poticanja na genocid. U drugom ad hoc sudu, onom za nekadanju Jugoslaviju, nijedan novinar nije optuen, mada je bilo mogue pripremiti sluaj za znatan broj novinara zbog poticanja na ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i genocid. U Beogradu je kao cilj odabrana zgrada srbijanske televizije koja je pogoena i u kojoj su neki radnici, ne i novinari, poginuli tom prigodom. NATO je pojasnio da su frekvencije srbijanske televizije koritene i u vojne svrhe, to je trebalo opravdati ovu akciju. Meutim, ukoliko su koritene u vojne svrhe, upotreba frekvencija mogla je biti sprijeena gaanjem releja u kojima nije bilo ljudi, te bi se tako izbjegle rtve i ujedno sprijeila dalja dvojaka upotreba televizijskih frekvencija. Izglednije je da se htjelo dodatno primorati srbijanskog vou na kapitulaciju. Pri tome su stradali nevini ljudi.
182

Ovo je jo jedan od problema koji dolaze s meunarodnom humanitarnom intervencijom. Kolike kolateralne rtve se mogu tolerirati, koliki gubici na sopstvenoj strani su prihvatljivi, koji ciljevi su legitimni te, konano, kolika cijena je prihvatljiva za poreske obveznike na Zapadu koji sve to i nanciraju. O svemu tome vodei politiari, koji zapravo donose odluke, moraju voditi rauna i ne treba nikada smetnuti s uma ovu pozadinu potencijalnih odluka za ili protiv intervencije. U sluaju Kosova, kao to je ve kazano, uope se nije pokualo dobiti odluku Vijea sigurnosti, poto su i Kina i Rusija jasno dale do znanja da e upotrijebiti svoje pravo veta. Stoga je akcija NATO snaga uvela presedan u meunarodno pravo koje je svakako zasnovano dobrim dijelom na ranijim presedanima: Akcije drava koje su bez presedana u dravnoj praksi, na taj nain pomau kreiranje novih pravila obiajnog meunarodnog prava [299] koje e opravdati sline akcije drava u budunosti. Pravnici igraju sve znaajniju ulogu u meunarodnim sukobima a posebice u meunarodnim intervencijama. To je znak jaanja meunarodnog humanitarnog prava kao i pojedinane odgovornosti koje su svjesni vojni zapovjednici kao i politike voe zbog presedana koji su se odigrali tijekom 1990-ih godina i poetkom dvadeset prvog stoljea. Unutar tih pravnih argumenata, za ili protiv intervencije, provlae se tumaenja dokumenata Ujedinjenih naroda. Povelja ove organizacije brani upotrebu [300] sile. Izuzetke ovoj zabrani mogue je nai jedino u dva sluaja. Prvi je sluaj da je Vijee sigurnosti autoriziralo vojnu akciju zbog osiguranja [301] meunarodnog mira i sigurnosti. Drugi sluaj dozvoljava akciju lanici ili grupi lanica ukoliko se mogu pozvati na postupanje u samoobrani shodno lanku 51. Povelje Ujedinjenih naroda. Izgleda oito da pravno uporite nije postojalo za vojnu intervenciju povodom Kosova. Uinjen je presedan akcijom NATO trupa bez odluke UN-a. Osnova za donoenje odluke sagledana je u humanitarnoj krizi, ali ve je naveden problem s procesom donoenja odluke kao i institucijom koja je ovakvu odluku donijela. U konkretnom sluaju Kosova, koncem oujka 1999. godine, NATO je izvijestio da je sto tisua Albanaca bilo primorano [302] napustiti sopstvene domove zbog akcija srbijanskih sigurnosnih postrojbi. Jedan dakle uzvieni ljudski osjeaj rukovodio je vodee politiare drava NATO-a da, ak i kada im to nije bilo u nacionalnom interesu, povedu vojnu akciju zatite civila koji su ugnjeteni od diktatorskog reima. Ovakav idealistiki pogled mogue je zauzeti, ali neke druge injenice mogu ga pobiti.Vojnoj akciji prethodili su pregovori srbijanskih i
183

albanskih voa s Kosova u Rambouilletu, u Francuskoj. Naknadno su brojni dokumantarni lmovi s izjavama uesnika pregovora ustvrdili da su obje strane zapravo odbile ponuene amerike uvjete, te da je dodatni pritisak Amerikanaca ubijedio Albance na formalni pristanak pa su tako zapravo stvorene okolnosti za bombardiranje Srbije. Ugledni novinar John Pilger navodi da je zapravo tajni aneks B predvienog mirovnog sporazuma za Kosovo odvratio Srbiju od pristanka. Pilger tavie tvrdi da je britanski zvaninik priznao u Parlamentu da je ovaj aneks postavljen namjerno da [303] izazove odbijanje vlade u Beogradu. Struna strana meunarodnih odnosa navodi da postoje zapravo tri arene koje sude o intervencijama. Prva je Meunarodni sud pravde, koji je u sluaju Srbije odbio njen zahtjev za razmatranjem pritube protiv lanica NATO-a, pozvavi se na tehnikaliju da Srbi nisu priznavali ovaj sud do momenta zranih udara lanica Sjeveroatlantskog saveza, te poto nisu priznavali ovaj sud kada su odluke mogle biti doneene protiv njih, onda ne mogu ni podnijeti pritubu ovom sudu. Interesantno je da su Srbi neto poslije pokuali iskoristiti ovu odluku u sopstvenu korist u jednom drugom sluaju kada ih je Bosna i Hercegovina tuila za genocid. Druga arena su debatni klubovi poput Vijea sigurnosti i Generalne skuptine Ujedinjenih naroda, dok je posljednja arena [304] svjetsko javno mnjenje. U sluaju ove intervencije, izbjegnuta je debata o intervenciji na nivou Ujedinjenih naroda, a javno mnjenje je podijeljeno ba kao i struna javnost koja donekle i formira miljenje javnosti. David Rieff zanimljivo pojanjava svoj stav po pitanju Kosova i intervencije. U doba pripreme i izvoenja vojne akcije, on ju je podravao u potpunosti. Kasniji dogaaji i djelimino objelodanjivanje nekih dogaaja iz pozadine, naveli su ga na oprezniji pristup temi humanitarne intervencije uope. Tako navodi svoju vjeru da e kosovska tragedija dobro zavriti ukoliko je Miloeviev reim u Beogradu natjeran da odustane od kontrole [305] pokrajine (kao to na koncu i jeste). Taj pogled ubrzo je ieznuo jer je poslijeratno Kosovo pokazalo da su kosovski Albanci upravo jednako [306] ekasni u sprovoenju etnikog ienja. Na taj nain intervencija ak kada je navodno zasnovana u potpunosti na etikim principima pomoi ugroenim dolazi u pitanje, jer se moe pokazati da je u osnovi samo bilo pitanje koja je strana u prilici da vri masovno ugnjetavanje one druge. NATO je ovdje ispao sredstvo u rukama jedne strane koja je iskoristila zapravo ovu organizaicju za konani obraun sa svojim stoljetnim neprijeteljima. Ovo je drugo mogue gledanje na cjelokupnu akciju koja je uvela novi presedan u meunarodno obiajno pravo.
184

Meutim i to ne treba bezuvjetno shvatiti, poto neke drave praktino uivaju imunitet od humanistikih zagovaranja intervencija. Strunjaci liberalnih i kozmopolitanskih pogleda zagovaraju da ukoliko se uporno krenje ljudskih prava nad grupom unutar granica suverene lanice meunarodne zajednice smatra dovoljnim uvjetom za intervenciju ostalih lanica, onda je taj uvjet bio ispunjen u sluaju Rusije i njene politike prema eeniji, ili pak Sjedinjenih Amerikih Drava i odnosa prema [307] zatoenicima vojne baze Guantanamo Bay na Kubi. Vanjska politika amerike administracije pod predsjedateljstvom Georga W. Busha najproblematinija je za nalaenje opravdanja vojne akcije protiv suverenih drava. Navodi o postojanju oruja za masovno unitenje u Iraku dokazali su se kao lani, a upravo je to bio glavni argument washingtonskih krugova. Glasovi koji su jo prije interveniranja pokuavali ukazati na svu neosnovanost i nepripremljenost mogue akcije, ignorirani su u potpunosti i ak kada izborni rezultati pokazuju ope nezadovoljstvo Amerikanaca takvom politikom, nastavlja ih se ignorirati, te predsjednik alje dodatne trupe u Irak. Tako je grupa od 33 akademska strunjaka za meunarodno pravo u jesen prije intervencije u Iraku plaenim oglasom u New York Timesu oglasila se protiv ove avanture naglaavajui nedostatak nacionalnih interesa [308] SAD-a. Cinino se moe primijetiti da je izgovor s orujem za masovno unitenje odigrao svoju ulogu u pripremi invazije na Irak i osiguranje tokova nafte iz te zemlje ka svjetskom tritu. Nove koncesije su podijeljene za eksploataciju i distribuciju nafte, te za izgradnju Iraka. Kompanije su birali oni koji su izveli ovu vojnu akciju. Iraki sluaj je iznimno opasan presedan jer pokuaji da se vojna intervencija odobri kroz sistem Ujedinjenih naroda pokazao je neophodnost legaliteta akcije, ali kada je odbijena takva mogunost i to ne na osnovi neke posthladnoratovske podjele na zapadne sile na jednoj strani i kineskoruskog bloka na drugoj, ve na usamljenosti Amerike i Velike Britanije u zagovaranju ove intervencije, krenulo se u unilateralnu akciju Sjedinjenih Amerikih Drava podranu od Velike Britanije. Vojna mo je bila presudna i besramno je iskazana. Mogue je navoditi kako je reim Saddama Husseina odavno na meti demokratskih sila zbog svog ugnjetavanja sopstvenih dravljana i opasnosti po regiju, ali su dokazi na osnovi kojih se pozivalo na intervenciju konzekventno se pokazali kao lani. Ne treba svu panju usrediti na Bushove godine u Bijeloj kui, poto su otre sankcije protiv Iraka uvedene jo za
185

vrijeme Clintona, emu se veliki broj svjetskih nevladinih organizacija protivio navodei primjere patnje obinog irakog svijeta, dok Saddamovoj eliti nita nije nedostajalo. Kada je ukazano tadanjoj amerikoj dravnoj tajnici Madeleine Albright na strahovito veliki broj umrle djece zbog nedostatka lijekova kao posljedice sankcija protiv Iraka, ona je kazala da [309] je to vrlo teak izbor, ali cijena, mi mislimo da je vrijedi platiti. Veliki doprinos u formiranju lanih vijesti o postojanju oruja za masovno unitenje te openitih prilika u Iraku napravio je Ahmed Chalabi. [310] On je sam svoju ulogu u cijelom procesu pripreme i izvedbe amerike vojne intervencije u Iraku pojasnio i priznao, uz shvatljiva opravdanja sopstvene izvedbe koju treba uvjetno prihvatiti ili ak ne prihvatiti uope, u [311] velikom intervjuu za New York Times. Ovaj list ak navodi: Upravo je Chalabi, stranac i Arap, ubijedio najmonije ljude i ene u Sjedinjenim Dravama da uine osloboenje Iraka ne samo prioritetom, ve da to pretvore [312] u opsesiju. Irak je tako postao osnovna tema predizborne kampanje u Sjedinjenim Amerikim Dravama gdje se, etiri godina nakon intervencije, veina kandidata sloila da se trupe moraju povui. Meutim, veina istih tih ljudi, poput Hillary Clinton, podrala je vojnu akciju 2003. godine. U okviru diskusije o ovoj temi, meutim, gotovo se ne spominju suverena prava drave i naroda, ve se argumenti koncentriraju na greke sopstvene administracije i katastrofalno voenje rata. Oito je da izvjesne zemlje imaju jednu vrstu prava, privilegiranija od nerazvijenih dijelova svijeta, u koja se ne smije dirati i koja se podrazumijevaju. Druga je vrsta prava za one manje ravnopravne poput Iraka i drugih poprita humanitarnih intervencija, da se razvijaju u skladu sa smjernicama i diktatom onih razvijenih. Tako se dolo do argumenta za vojno interveniranje protiv reima Saddama Husseina kao to se pripremaju argumenti o navodnoj iranskoj atomskoj bombi kao razlogu za interveniranje protiv tamonjeg reima ajatolaha. injenica da u neposrednoj blizini istovremeno jedna Indija, ili Pakistan, ako se ve gleda u istovjetnu religijsku osnovicu drutva, posjeduju atomsku bombu ne znai da Iran moe ostvariti isto pravo. Jednostavno, Sjedinjene Amerike Drave smatraju tu mogunost opasnom i to je jedini kriterij. Slavoj Zizek je u svom, moda ak i kontroverznom, eseju Protiv ljudskih prava savreno opisao stanje odnosa u svijetu: Ovo sve vie postaje centralno ljudsko pravo naprednog kapitalistikog drutva: pravo biti ostavljen na miru, znai na sigurnoj distanci od ostalih. Isto vai za
186

nadolazeu logiku humanistikog ili pacistikog militarizma. Rat je prihvatljiv ukoliko mu je namjera donijeti mir, ili demokraciju, ili uvjete za distribuciju humanitarne pomoi. Zar isto ne vai, jo i vie, za demokraciju i ljudska prava same po sebi? Ljudska prava su ok ukoliko su ponovno osmiljena da ukljue i torturu i stalno vanredno stanje. Demokracija je ok ako je oiena od populistikih ekscesa i limitirana na one koji su dovoljno [313] zreli da je prakticiraju.

187

Poglavlje XI

Umjesto zakljuka: Problemi suvremenog svijeta

Temeljito promijenjen svijet nakon propasti komunistikih reima u istonoj Europi uao je u novu eru koja moe imati poneku slinost s prethodnim dijelovima povijesti ali je bitno razliita od svega do sada zabiljeenog u ljudskoj povijesti, jer nikada do sada nije jedna sila dominirala cijelom planetom na takav nain kako Sjedinjene Amerike Drave to ine koncem dvadesetog i poetkom dvadeset prvog stoljea. Mone imperije su postojale u prolosti ali nikada nije postojala samo jedna u jednom periodu i nikada vojna i tehnoloka premo nije bila izraena u mjeri kao u suvremenom dobu. Izazovi postoje i od 11. rujna 2001. locirani su u muslimanskim drutvima, ako ve ne dravama, ali nesrazmjer je ogroman i stoga je neophodno sagledati jo neke aspekte suvremenih drutava i meuljudskih odnosa osim sigurnosnih. Pregled tih najoitijih polja u kojima se ne potuju izvjesna ljudska prava i slobode slui zapravo kao zakljuak cijele ove studije. Poto je najvei izazov, barem trenutno, upuen jedinoj velesili iz muslimanskog svijeta, bitno je sagledati utjecaj islama u drutvima zapadne civilizacije. Vie od dvadeset milijuna muslimana ivi u zemljama Europske unije. Njihov broj se poveava kao to se i imigracija u bogati dio kontinenta poveava. Trenutno je njihov postotak uglavnom oko tri do etiri posto u najrazvijenijim zemljama lanicama, ali znakovito je da su muslimani izrazito mlae stanovnitvo od ostatka populacije. Jedna treina od oko pet milijuna francuskih muslimana je mlaa od dvadeset godina dok je nacionalni postotak tek dvadeset. U Njemakoj je jedna treina muslimanskog ivlja od ukupno oko tri milijuna mlaa od osamnaest godina, a nacionalno taj omjer je samo osamnaest posto. Konano u Velikoj Britaniji je treina muslimana mlaa od esnaest godina, dok je na dravnoj razini dvadeset posto Britanaca tako mlado. Iz ovih podataka slijedi zakljuak da je vrlo vjerojatno udvostruenje muslimana u Europskoj uniji ve 2015. godine. Broj britanskih muslimana je
188

oko milijun i pol; panjolska, Italija i Nizozemska imaju takoer milijunske populacije muslimana dok je u manjim europskim zemljama taj broj razliit, ali takoer znaajan; pola milijuna u Belgiji, oko 400 tisua u Grkoj, vie od 300 tisua u Austriji i vedskoj, nekih 180 tisua u Danskoj. Ova populacija raste i u ostalim dravama Unije. Imigranti muslimanske religije stizali su u Europu u razliitim ciklusima. Prve grupe koje se se doselile nakon Drugog svjetskog rata nisu se nikada integrirale. Ovaj val je bio prevashodno zasnovan na ekonomskim uvjetima, kako u zaviajnim zemljama gdje je postojao viak radne snage i nerazvijena ekonomija, tako i u zapadnoeuropskim zemljama, gdje je desetljeima nedostajala radna snaga za potpuni oporavak i novi razvitak nacionalnih ekonomija. Globalna ekonomska kriza tijekom 1970-ih godina zaustavila je ovaj val, ali ve u narednom desetljeu poinje novi oblik useljavanja u razvijene zemlje, koji je ovaj put karakteriziran politikim azilantima iz muslimanskih drava. Tako je dolo do pojave da kada to i nije odgovaralo domaim ekonomijama, principi pomoi onima koji ju trae, politikim disidentima dakle, rukovodili su europske zemlje da nastave primati doseljenike iz muslimanskog svijeta. Neki od njih bili su sekulariziriani, ali znaajan dio je zapravo bio nezadovoljan nainom interpretacije islama u sopstvenim zemljama gdje su jo nedostajali osnovni principi demokracije te je svaki bunt bio guen. Meu ovim valom imigranata pojavile su se ideoloke voe koje su imale neto ponuditi drugoj i treoj generaciji muslimanske imigracije, ljudima roenim u Europi, odraslim u uvjetima bitno drugaijim od svojih roditelja, jer nove generacije ak i kada su htjele integrirati se u drutvu, najee im to nije bilo omogueno. Tako su generacije prvog imigracionog vala lako nale osnove zbog kojih su se osjeali socijalno izdvojeni i diskriminirani. Bio je to islam, njihova vjera koju su im sada u radikaliziranoj varijanti tumaili imigranti drugog vala, onog zasnovanog na politikom disidentstvu. Cijeli niz godina ovakva situacija odravala se van matice socijalnih zbivanja, ali su dogaaji od 11. rujna 2001. godine sve promijenili i drutva, kako starosjedilaka, tako i imigrantska, konano su uvidjela neophodnost pokuaja otvorenog dijaloga i nalaenja osnova za stvaranje prostora u Europi za one drugaije, nekranske vjere. Ovdje se javljaju dodatni problemi zbog toga to je Europa u velikoj mjeri sekularizirana, iako zasnovana na kranskoj religiji. Muslimani shvataju svoju vjeru kao sveprisutnu i sekularizacija je potpuno strana tumaenju ove vjere. Na koji nain je mogue pomiriti ova dva pristupa je
189

problem s kojim je Europa suoena bez stvarnih izgleda za rjeenje. Neki su njemaki politiari upozoravali na problem paralelnih drutava poto muslimani, uglavnom Turci, ive u zatvorenim drutvima bez pretjerane interakcije s etnikim njemakim stanovnitvom. U slinoj situaciji su i ostala europska drutva. Uzajamno nepovjerenje na velikoj razmjeri ope je prisutno, a najee proizlazi iz meusobnog nepoznavanja. Teorija o sukobu civilizacija sve ee se priziva u pokuajima pojanjenja latentnog sukoba koji sve ee prerasta u incidentalne situacije kada se i sila upotrebljava. Primjeri za to su svake godine ponueni u nekoj novoj zemlji. Parika predgraa su se zapalila tijekom 2005. godine nakon jedne neoprezne izjave desniarskog ministra unutarnjih poslova, kasnijeg predsjednika Nicholasa Sarkozyja, mada on nije izravno izazvao takav slijed dogaaja. injenica je, meutim, da je znatno doprinio svojim izjavama i politikom, kao i da je u tome imao znaajnu podrku bijelog stanovnitva svoje zemlje. Ekonomske nedae su koju godinu prije dovele do velikih nemira u sjeveroistonoj Engleskoj, gdje su druga i trea generacija imigranta iz Azije konfrontirale se s policijom ali i bijelim vrnjacima u jednakim ekonomskim nedaama. Pokazalo se da, iako susjedi, ove dvije grupe ive paralelne ivote koji se dodiruju jedino prilikom sueljavanja i krivljenja jednih drugih za sopstvene probleme. Nizozemska je bila poprite prvog politiki, odnosno vjerski motiviranog ubojstva lmskog reisera Thea Van Gogha, iji su radovi bili kritini prema islamu. Sada ve uvena islamska disidentica Hirsi Ali, nakon prihvatanja ateizma, ulaska u politiku i nizozemski parlament, potraila je privremeno utoiste u Sjedinjenim Amerikim Dravama zbog uestalih prijetnji. Ona je i suraivala s Van Goghom na lmskom projektu koji je ponukao muslimanskog ekstremistu na ubojstvo. Tradicionalno liberalno nizozemsko drutvo u stanju je oka koji nije posljedica neega to se odjednom i iznenada dogodilo ve je dugo vremena bilo zapravo ignorirano i tek je brutalno ubojstvo obrazloeno u ime obrane vjere pokazalo sve probleme sekularizacije drutva i slobode izraavanja. Dvije slobode kada ih interpretiraju razliiti lanovi drutva ne mogu koegzistirati, jer sloboda izraavanja, tumaena meu liberalnom inteligencijom zapadnoeuropske civilizacije, izravno vrijea slobodu vjerskih osjeanja obrazloenu meu imigrantskim muslimanskim zajednicama na istom tom zapadu. Primjer karikatura objavljenih u danskim provincijskim novinama Jyllands-Posten najoitiji je primjer ovog nesuglasja i sukoba dva osnovna prava: slobode izraavanja i slobode religije. Na djelu je sukob i neshvatanje
190

europskih starosjedilaca koji su stvorili sekularizirana drutva na kranskim osnovama i imigranata u ove zemlje ija je islamska vjera osnova njihovih svih ivotnih shvatanja. Potreba za iskazom solidarnosti obuzela je zapadnu Europu, pa su se neke novine objavljujui sporne karikature solidarizirale s napadnutom danskom tiskovinom u ime slobode javne rijei. Svi smo mi Danci, podnaslov je bio na internet stranici Brussels Journal. Shodno ovakvim manifestacijama, ispada da je Samuel Huntington ipak bio u pravu piui o sukobu civilizacija. Meutim, izglednije je da je u pitanju sukob naela sekularnih drutava Zapada i religioznog svijeta na istoku. Problem koji sa standardima Zapada, ispostavie se dvostrukim, ima islam, nije bitno drugaiji od problema ostalih velikih monoteistikih religija. Vrijeanje vjerskih svetinja tolerie se u ime slobode misli, ali ipak postoje razlike u odnosu prema svetinjama. Kada je prije tri godine istom danskom listu ponuena serija karikatura o Isusu Kristu, urednitvo je odbilo objaviti ih da ne bi povrijedili manji broj svojih italaca. Reakcije su bile estoke i povodom lmova Amen Coste Gavrasa ili Posljednje Kristovo iskuenje Martina Scorsesea, kao i popularnog romana Dana Browna Da Vincijev kod. One su bile otre, strastvene ali ljudi nisu ginuli zbog osjeaja religiozne uvrijeenosti. Muslimanske demostracije su donijele rtve, iako su unaprijed organizirane. Dokaz za to je primjerice u istovjetnim zastavama svih demonstranata na ulicama Bejruta. Tu je interesantno da nijedna zastava nije bila ute boje kakve ima najjaa iitska partija Hezbollah. Njima prikazivanje Muhameda, naime, ne smeta, kao ni su muslimanima. Stvar je u tumaenju religije, jer i vehabijsko i sunitsko uenje brani takva prikazivanja, ba kao to i fundamentalno protestantsko uenje brani prikazivanje Isusa Krista. Ipak, Europa je paljivija prema starosjedilakim religijama pa je, dvije godine ranije, londonski Spectator ispriao se idovskoj zajednici zbog objavljivanja naslovne strane s Davidovom zvijezdom koja upravlja britanskom zastavom. Nitko tada nije iskazao solidarnost zbog slobode izraavanja. Moda zaista znatno sekularizirana judeo-kranska Europa ne moe prihvatiti popularni islam, ba kao to islamski svijet moda ne moe prihvatiti sekularizirana drutva. Nakon ubojstva nizozemskog reisera Thea van Gogha, bombakih napada u Madridu i Londonu, protesta u Parizu, izgledno je da vei broj Europljana muslimane doivljava u najmanju ruku sumnjiavo. Moda je zanimljivo podsjetiti se da je veliki lozof Isaiah Berlin 1958. godine identicirao dva koncepta slobode od kojih je jedan negativna
191

sloboda, to znai nedostatak prepreka, to se distinktivno razlikuje od pozitivne slobode kojom se oznaava prisustvo uvjeta za slobodu. Ovakav koncept razmiljanja proizaao je iz zapadnocivilizacijskih osnova judeokranskog svijeta. Neto poslije, 1989. godine, iranski ajatolah Homeini izdao je fetvu muslimanskim vjernicima da ubiju knjievnika Salmana Rushdiea zbog njegovog djela Satanski stihovi. Niti Berlin, niti Homeini nisu reprezentativni primjeri jedne ili druge tradicije, ali ipak je mogue uoiti razliitost pogleda kako se ogledati prema drugaijem miljenju. Mogue je na ove primjere nadodati Voltairea, Galilea i cijeli niz povijesnih linosti, ali ipak nije mogue zakljuiti o prednostima jedne tradicije nad drugom. Meutim, neophodnost je da se spozna razliitost tih tradicija kako bi se uzajamno mogli razumjeti itelji suvremenog svijeta. Noam Chomsky je uobiajeno lucidno primijetio jo 1992. godine u svom djelu Manufacturing Consent da je i Goebbels bio za slobodu govora kada su iskazani pogledi slagali se s njegovim sopstvenim. Staljin takoer. Chomsky napominje da ako ste za slobodu govora, onda ste za takvu slobodu upravo zbog stavova koje prezirete. Ovakvi pogledi sve su rjei meu useljenikom [314] populacijom u Europi. injenica je da postoje i autohtone muslimanske zajednice u Europi, primarno na Balkanu i u Rusiji. Bosanskohercegovaki muslimani naroito inzistiraju na propagiranju i pojanjenju nedovoljno istraenog Euro-islama, to je upravo kovanica koja se pojavila i u Rusiji meu muslimanima uz obale Volge i meu Tatarima. Znakovito je da ove grupe muslimana, s vrlo malim iznimkama, nisu demonstrirale protiv danskih karikatura i da je njihovo tumaenje vjerskih razlika bitno razliito od imigrantskih zajednica. Tako se moda moe krenuti ka zakljuku da su osnove razliitosti u geopolitikom i kulturnom nasljeu kojeg samo dio ine religijske razlike. Odnos prema eni i enska prava uope su jedan od najoitijih primjera razlike u kulturama i problema s kojim se suoavaju imigrantske porodice. Poetkom 2007. godine, njemako se sudstvo nalo u problemu nakon to je dobilo molbu jedne stanovnice marokanskog etnikog podrijetla za brzim postupkom razvoda od mua koji ju je tjelesno maltretirao. Sutkinja je iznenaujue zakljuila da je to dio muslimanske kulture i da nema osnova za ubrzani proces. Tek izlaskom u javnost i oglaavanjem skandalozne odluke, sutkinja je sklonjena sa sluaja i obeano je novo razmatranje. Bez obzira na ishod, primjer je bio znakovit za pokazivanje stanja svijesti, ak i kod dijelova intelektualne elite na Zapadu, u koju sutkinja zasigurno pripada.
192

Pitanje koje se sve ee postavlja u suvremenim europskim drutvima je: da li je mogue biti dobar musliman i istovremeno dobar graanin u slobodnom i demokratskom drutvu? Koliko su uope kompatibilna ova dva odreenja? injenica je, meutim, da najvei broj muslimana, ba kao i krana, zapravo tiho slijedi glavne tokove svojih religijskih uenja i nema gotovo nita zajedniko s ideolozima radikalnih interpretacija poput Sayyida Qutba, ije djelo uzvisuju dananje voe Muslimanskog bratstva. Europski je problem da se esto, posebice nakon incidentnih situacija, islam poistovjeuje s Qutbovim interpretiranjem islama ili Bin Ladenovim praktinim izvoenjem borbe za ovu religiju, umjesto s odnosom najveeg dijela vjernika. U takvom opem nepovjerenju i nepoznavanju onih drugih, nije iznenaujue kada se dese sluajevi brutalnog ubojstva tri radnika kranskog izdavaa u gradu Malatya u Turskoj, muslimanskoj zemlji koja paljivo i esto nedemokratski uva sekularne tradicije koje, sudei po ovom sluaju kao i prethodnom ubojstvu armenskog novinara Hranta Dinka ponositog na svoju tursku domovinu, teko mogu opstati ukoliko se volja naroda prihvati u obliku u kojem se u razvijenim demokracijama to ini. Mogue je ustvrditi da su islam i ljudska prava u latentnom ili otvorenom sukobu od samih poetaka ostvarivanja globalnih ljudskih prava. Predstavnici Saudijske Arabije prigovorili su jo prilikom pripreme Ope deklaracije o ljudskim pravima da je ona zasnovana na standardima zapadne civilizacije te posebice se usprotivili lanku 16. koji se odnosi na slobodu [315] branog izbora, te lanku 18. koji se odnosi na slobodu religije. Na poetku ove studije napomenuto je da je upravo Saudijska Arabija bila jedna od osam koje nisu glasovale za usvajanje Deklaracije. Demokracija je ugroena i na zapadu. Primjeri dvojice njemakih ministara unutarnjih poslova najbolje govore o najnovijim dilemama. Prvo je prije nekoliko godina Otto Schiller osmislio da princip uvanja osobnih podataka ljudi ne smije biti prepreka u borbi protiv kriminala i terorizma, da bi ga kasniji vodei politiar istog ministarstva, Wolfgang Schauble ak i [316] nadmaio. On je, naime, sugerirao da jedan od osnovnih principa liberalne pravde nevinost dok se ne dokae suprotno ne treba biti primjenjivan u [317] sluajevima protiv terorista. Kada su ugroeni osnovni postulati drutava, zajednika im je osobina da se legalnost nastoji ostaviti po strani zbog ouvanja same sri drutva. Drutvo moe biti u sreditu Europe ili na njenoj periferiji ali politiari se svugdje slino ponaaju. Razlike je mogue nai u odnosu prema neistomiljenicima, poput
193

Orhana Pamuka koji nije uobiajeno slavljen u svojoj domovini nakon dobitka Nobelove nagrade za knjievnost zbog poznatog stava o turskom genocidu nad Armenima. Istovremeno je mogue biti disident u zapadnoeuropskim drutvima, to pokazuje i sluaj Harolda Pintera u Velikoj Britaniji koji je prethodno dobio istu nagradu, a iji se politiki stavovi otro kose sa zvaninom politikom Londona. Pamuk je pronaao trenutni mir u New Yorku, dok Pintera nitko ne ometa u sopstvenim promiljanjima u Londonu. Trenutni svijet je u znatnoj mjeri posljedica procesa globalizacije, o emu e neto poslije biti rijei, te teroristikih napada na New York i Washington 2001. godine. Zatita pojedinca pred zakonom izgubljena je ukoliko se moe posumnjati u individualno uee u pripremi teroristikog ina. Stotine zatoenika amerike vojne baze u Guantanamu nikada nije ulo zvaninu optunicu, jer takva i ne postoji, uskraeno im je pravo na odvjetnika te neogranieno oduzeta sloboda bez ikakvih zakonskih osnova. Strah od teroristikih napada uinio je cijeli dravni zatitni sistem, sigurnosne agencije i tajne slube, sumnjiavim prema ljudima s vrstim islamskim vezama. Slina je situacija i u vodeim europskim zemljama. Francuska, Njemaka i Velika Britanija imaju obnovljena zakonodavstva u svjetlu najnovije borbe protiv svjetskog terorizma. Prijedlozi su esto bili drakonski, da su ak i neke velike organizacije za ljudska prava nale za shodno umijeati se i pokuati utjecati na parlamentarce, kao to je primjer s pismom koje je Human Rights Watch uputio francuskim senatorima, u kojem se upozorava na uskraivanje nekih od osnovnih sloboda po prijedlogu novog zakona [318] protiv terorizma. U Velikoj Britaniji policija moe zadrati osumnjienog do 28 dana bez podizanja optunice sto je skoro bez presedana u svijetu ali vlada eli ak i poveati taj period. Za ovakvu praksu nekada su bile kritizirane komunistike zemlje jer dravi se daje mogunost arbitrarnog hapenja idolokih neistomiljenika. Opi je princip poetkom dvadeset prvog stoljea da se sloboda individue rtvuje zbog sigurnosti drutva. Meutim mogue je ovakvo stanje shvatiti i kao odustajanje od svih principa, odnosno nedostatak principa, jer ako se sistemski da sloboda dravnim inovnicima da nekoga zatvore ukoliko oni osobno smatraju da individua predstavlja opasnost po drutvo ili dravu, onda ne postoji nikakvo sistemsko rjeenje kojim bi se moglo zatiti od mogue samovolje dravnih slubenika. U ovome je osnova problema, jer nema garancije da e slubenici uvijek biti poteni i dobri. Povijest je puna dobrih namjera pojedinaca koje su kobno okonale.
194

Znakovit je primjer obznanjen 2006. godine u koji su, etiri godine ranije, ukljuene bile Sjedinjene Amerike Drave, Njemaka, Maroko i Sirija. Sve etiri zemlje su prekrile zakone pod izlikom da su im operacije bile dio borbe protiv meunarodnog terorizma. Sluaj je ukljuio CIA-inu ponudu Njemakoj da ispita jednog svog dravljanina za kojeg se sumnjalo da je pripadnik Al Qaide i koji je uhien u Maroku 2002. godine pod sumnjom da je uestovao u organiziranju napada od 11. rujna 2001. Iz Maroka je prebaen jednim od niza tajnih CIA-nih letova u Siriju, gdje je sastanak pripremljen pod uvjetom da Njemaka odustane od optunice protiv jednog sirijskog agenta koji je navodno prijetio sirijskim disidentima u Njemakoj. Berlinske vlasti odbacile su svaku povezanost dogaaja, ali odustalo se od optunica. Navodno iznenadno smanjenje zvaninog kriticizma u zemljama Europske unije amerikog odnosa prema ljudskim pravima takoer nije bilo [319] povezano s ovim sluajem. Porast opeg birakog odreenja prema desniarskim i krajnje desnim populistikim strankama je trend koji se ogleda u veini europskih zemalja. Vlaams Block u Belgiji je nakon uspjeha na lokalnim izborima smjesta uveo restriktivnu politiku za fondove muslimanskim organizacijama pod izgovorom sigurnosnih razloga. U Italiji je Lega Nord uskratila mogunost izgradnje damija pod slinim izgovorima, dok je u Francuskoj Nacionalni front podijelio puanstvo u regijama gdje je na vlasti svojom antiimigrantskom politikom. Tako se smatra, shodno njihovoj ideologiji, da muslimani dijele lojalnost iroj zajednici a ne samo dravi u kojoj ive, te na taj nain predstavljaju prijetnju suverenitetu zemlje. Oito je da izvjestan postotak Francuza dijeli ovo miljenje, te je posljedica pomjeranje udesno na politikom spektru ostalih partija koje vladaju dravom. Takav je sluaj u veini europskih zemalja. Austrijska Narodna partija ula je u nacionalnu vladu 2000. godine i zakon o azilu je usvojen shodno njihovim pogledima, koji su vrlo restriktivni bez obzira to je Austrija meu zemljama s najmanjim prilivom imigranata u Europi. etiri godine poslije je ovaj zakon proglaen neustavnim. U Francuskoj je sekularni establiment uz puno protivljenja i javne diskusije usvojio zakon kojim se brani noenje upadljivih vjerskih simbola u kolama. Na ovaj nain zakinuti su i pripadnici drugih religija a ne samo muslimani, ali problem se pojavio s prepoznatljivim noenjem marame kod studentica, koje im je uskraeno. Teko je zaista odrediti se ta predstavlja krenje osnovnih vjerskih prava, a ta bi znailo nametanje vjerskih naela u javnoj instituciji. U Turskoj je tijekom 2007. godine razmatrana podobna osoba za novog predsjednika drave i nadasve popularni premijer odluio
195

je ne kandidirati se, jer je bio svjestan mogueg protivljenja sekularne elite, nadasve vojnog vrha. Umjesto njega je kandidiran ministar vanjskih poslova koji pripada istoj stranci kao i premijer. Supruge obojice politiara nose marame na tradicionalan islamski nain u Turskoj. Cijeli se proces dodatno zakomplicirao i iznio na vidjelo potpunu podjelu drutva, te donio ak i ustavne reforme po kojima e birai zapravo birati predsjednika drave umjesto zastupnika u parlamentu. Zbog turske kandidature za lanstvo u Europskoj uniji, Francuska je uvela novo pravilo da se graani moraju izjasniti na referendumu o svakom novom proirenju zajednice. Hrvatska je posljednja zemlja koja je stekla status kandidata i zbog ije se kandidature nee morati odrati referendum u Francuskoj. Sudei prema svim istraivanjima, velika veina Francuza protivi se ukljuenju Turske u Europsku uniju. Najvei su zagovornici ukljuenja Turske kao zvanino sekularne ali shodno vjerskom opredjeljenju stanovnika muslimanske zemlje, Njemaka i Velika Britanija, iako je i u ovim zemljama porastao trend antimuslimanskih incidenata. Sudei po veini istraivanja, zakon o antiterorizmu esto slui za nepravednu primjenu prema muslimanima u Velikoj Britaniji. Nekih 64 posto britanskih muslimana tako osjea. Stotine su muslimana bile uhiene u raznim navratima, dok su njemake vlasti ispitale tisue muslimana. Neki su njemaki politiari upozoravali na opasnost paralelnih drutava muslimana u Njemakoj, gdje je najvei broj islamskih vjernika zapravo turskog etnikog podrijetla, to bi bio jo jedan razlog za irenje Europske unije u Malu Aziju. Trostruko ubojstvo spomenuto neto ranije promijenilo je ope raspoloenje u Njemakoj prema ovim namjerama. Graanski pokreti protiv gradnje damija ustanovljeni su u Njemakoj te panjolskoj. U Danskoj i Nizozemskoj glasni su stavovi da minareti nisu kompatibilni s arhitektonskim krajolicima ovih zemalja. U Grkoj su pravoslavni poglavari dugo se opirali gradnji damije u Ateni, koja je jedini glavni grad Europske [320] unije bez namjenski izgraenog prostora za molitvu muslimana. Lokacija u blizini atenskog aerodroma gdje je bila predviena gradnja damije prije odravanja olimpijskih igara, posluila je zbog protesta lokalnog puanstva za zidanje male pravoslavne kapelice, dok je na oblinjem brijegu postavljen veliki kri da markira teritoriju. Prizor je vrlo slian onom u Mostaru, gdje su lokalni Hrvati postavili ogroman kri na brdu nasuprot dijelu grada u kojem veinski ive hercegovaki muslimani. Mogue je ustvrditi da se ovakvim gradnjama i oznaavanjima religijskih ili etnikih prostora zapravo kre neka od ljudskih
196

prava, iako je mogue uti i kontraargument da je to zapravo izraavanje vjerskih sloboda. Noenje marame je jedno od takvih pitanja, jer radikalno feministiko tumaenje ustvruje da se vrijeaju prava ena, dok je mogui odgovor da je to samo iskaz vjerskog osjeaja ene. U kojem sluaju ene zapravo ele tako da se odjenu, a kada im je nametnut obiaj, prosto nije mogue saznati. Obrazovanje je najbitniji element i zavisi kako je ena odgojena iako je i osobenost karaktera takoer jedan od odluujuih faktora u odnosu po ovom pitanju. Drave razliito ureuju odnose prema vjerskim zajednicama, ali sve vie postaje oita potreba da se urede odnosi s rastuom islamskom populacijom u svim europskim zemljama. Pitanje kolstva je novi problem, poto su tradicionalno postojale samo kranske kole pored sekularnih dravnih. Ukoliko se eli imati isti otklon prema svim religijskim zajednicama, onda je neophodno nai pravedan nain i za organizaciju muslimanskih institucija obrazovanja. U vedskoj je tako burka, tradicionalna nonja kod pripadnica jednog, prilino radikalnog, tumaenja islama, zabranjena u kolama. U Njemakoj su svi religijski simboli zabranjeni nastavnicima u kolama, ali u nekim od federalnih drava kransko odijelo je izuzetak ovom pravilu. Drava sponzorira kole za muslimane u Belgiji i Austriji dok islamske zajednice organiziraju nastavu. U Grkoj je mogue pohaati muslimansku kolu samo u zapadnoj Trakiji. Njemaka i panjolska poele su organizirati kole za muslimane dok su Velika Britanija, vedska i Danska poveale nancijsku podrku muslimanskim kolama. U Italiji je jedino katolika kola mogua, dok je u Nizozemskoj kroz sistem privatnih kola uz dravno sponzorstvo omogueno kolovanje u muslimanskoj ustanovi. Dodatni problem za europske zemlje je nedostatak imama obrazovanih u Europi. Stoga je uvoz ovog kadra esto problematian poto dolaze ljudi koji nemaju nikakvo iskustvo s europskim nainom ivota i njihova uenja esto se smatraju radikalnim islamom koji se posljednjih godina poistovjeuje s terorizmom. Neki su protjerani, ali problem nije rijeen jer postoji velika potreba za dodatnim brojem imama u veini zemalja. Stoga neke zemlje pokuavaju organizirati u dogovoru s lokalnim muslimanskim zajednicama obrazovanje imama u sopstvenoj zemlji kako bi se i na taj nain pokualo sprijeiti propagiranje radikalnog tumaenja islama. Usprkos ujedinjavanju Europe i sve ee uniformnosti politika nacionalnih vlada, mogue je vidjeti i razliite kulturoloke pristupe novim obiajima koje je vee prisustvo islama donijelo u drutva Europske unije.
197

Kao to znatan broj idova konzumira samo kosher meso, a esto i ostalu hranu, tako i kod muslimana postoji dio vjernika koji zahtijevaju halal meso. Potrebna je dakle specina vjerska procedura prilikom ubijanja ivotinje. U vedskoj je taj obiaj ilegalan, jer se smatra da se ivotinji nanosi nepotrebna bol prilikom ritualnog rezanja vrata uz ivotinju okrenutu prema Meki, te isputanje krvi uz specine vjerske fraze. Poto je potreba za halal mesom prisutna, drava je dozvoljela obred, ali tek poto je ivotinja prethodno usmrena elektrinim okom. U Austriji i Danskoj operacija je obrnuta, pa rez noem prati elektrini ok. Potpuno drugaije je rjeenje u Velikoj Britaniji gdje se smatra da bi bilo kakva zabrana i pokuaj ureivanja ovog vjerskog obreda bila u suprotnosti s Europskom konvencijom o ljudskim pravima poto bi se ugrozila sloboda vjere. Bosna i Hercegovina moe donekle biti primjer kako pokuati urediti viereligijsko drutvo na ravnopravnim osnovama. Iako zvui ironino s obzirom na brutalni rat s konca dvadesetog stoljea, tri glavne konfesije, katoliko i pravoslavno kranstvo te islam, ravnopravne su religije i svaka zajednica obiljeava sopstvene praznike, iskazuje vjerske obrede i zvanino je ravnopravna s preostale dvije. Boi i Uskrs su glavni blagdani u europskim zemljama, dok je u Bosni i Hercegovini svaki blagdan poseban za svaku vjersku zajednicu. Meutim vjerski oblik proslave ovih blagdana velikim dijelom je ostavljen po strani u modernim drutvima, te su ovi praznici prihvaeni i od nekranskih stanovnika za koje se ipak mora primijetiti da i nemaju previe izbora. Mediji uestalo prate nove pojave u europskim drutvima i kao to je ve spomenuto, odnos moderne Europe i islama jedna je od najozbiljnijih tema na poetku dvadeset prvog stoljea. Velika razlika u odnosu na prethodni period je razvitak novih tehnologija koje su prvo omoguile dodatnu dominaciju zapadnih medija putem razvijene mree satelitskih televizijskih programa. Globalizacija medija, koja je poela 1985. godine s pojavom CNN-a te kasnijim stvaranjem pojma CNN efect koji je postao sinonim za ivo praenje dogaaja na drugom kraju svijeta i utjecaj na itelje i politiare u udaljenim dravama, omoguila je satelitsko emitiranje programa i na drugim jezicima, ukljuujui arapski. Tako je nakon niza neuspjenih pokuaja program televizijske stanice Al Jazeera koji se emituje iz Katara naeo dominaciju anglosaksonskih stanica koje emitiraju iskljuivo vijesti. Britanski BBC jo uvijek uiva prvenstvo, uz prisustvo CNN-a i niza ostalih emitera na engleskom jeziku, ali je masovno protivljenje invaziji na Irak 2003. godine uz dvojbe oko istinosti informacija na tradicionalnim
198

kanalima uputilo znakovit broj ljudi na zapadu da provjere vijesti na internet stranici Al Jazeere na engleskom jeziku. Uspjeh u polju novih medija uslijedio je odlukom da 2006. godine ova stanica pone i s emitiranjem televizijskog programa na engleskom jeziku. Sa stanovita slobode medija, nekadanja shvatanja, po kojima je na zapadu postojala neovisnost i sloboda medija praena slobodnim izborom gledateljstva, a u ostatku svijeta uglavnom je postojala kontrola i uniformnost informiranja, morala su ustuknuti novoj realnosti. Veina amerikih gledatelja nema mogunost praenja programa Al Jazeere putem kablovskih operatera koji jednostavno odbijaju uvrstiti i ovu mogunost izbora. Naglaeni patriotizam i jednostranost pogleda veine amerike publike utiu na ovakvo shvatanje trita i konana odluka je uskraivanje informiranja putem ovog izvora. Pri tome, Al Jazeera takoer pokazuje da je trite postalo determinator naina informiranja i, u sluaju medija, koritenja posebnih izraza prilikom izvjetavanja. Bombai samoubojice se tako na arapskom kanalu ove stanice nazivaju besmrtnicima dok ih Al Jazeera na engleskom jeziku naziva [321] bombaima samoubojicama. Utrka za gledateljstvo irom svijeta nije samo izmeu tradicionalnih emitera na engleskom jeziku, ve su se, osim arapskih, ukljuile i njemake, ruske te ak i francuske postaje. Program France24 emitira dijelom sadraje i na engleskom, uz podrku vlade koja istovremeno ini sve da sprijei irenje utjecaja engleskog jezika. Ruska televizija poetkom je 2007. godine planirala emitiranje na arapskom jeziku, to je namjera i francuske stanice. Prvo su mediji globalizirani, a sada se i trite globalizira. Borba za gledatelje i utjecaj nad njima je opa. Program BBC World se prati u 279 milijuna domova irom svijeta. CNN je prisutan u 186 milijuna dok je njemaki DWTV dosegnuo do 210 milijuna obitelji. Arapski program Al Jazeere prati 40 milijuna na Bliskom istoku, oko osam miljuna u Europi te samo 200 tisua [322] u Americi. Za engleski jezik kao i novi francuski pokuaj podaci bi se odnosili na sami poetak emitiranja, pa ne bi bilo pravedno usporediti ih s odavno utemeljenim programima. Nove medijske mogunosti prvotno su smanjile mogunost kontrole izvjetavanja iz ratnih podruja, to je pokazao prvi rat u Iraku, mada samo kratkorono, to je dokazao drugi napad na Irak. CNN je napravio svoje ime tijekom prvog kada je njihov dopisnik, Peter Arnett, javljao se iz Baghdada tijekom amerikog bombardiranja 1991. godine. U poetku nije bio usamljen, ali je kasnije ostao jedan od malobrojnih zapadnih izvjestitelja s neprijateljske teritorije. Takozvano precizno bombardiranje navoenim raketama bilo je dokaz pravednosti u namjerama
199

amerike vojske iji su predstavnici potanko pojanjavali javnosti ciljeve koje biraju i razloge za to. Kada je jednom prilikom oko 1.600 civila stradalo u baghdadskoj etvrti Ameriyya, zapadni izvjestitelji iz Baghdada javili su o velikoj tragediji. Amerika je vojska prvo pokuala demantirati tvrdnje uz navode da je cilj bio vojna utvrda, ali prisustvo izvjestitelja i tehnologija koja je satelitima omoguavala emitiranje njihovih izvjetaja konano su mogli pruiti mogunost gledateljima da neovisno prosude to se doista dogodilo. Ratni izvjestitelji uestalo su optueni za nedostatak patriotizma. Meutim, detaljnije sagledavanje naina izvjetavanja iz ratnih podruja pokazuje da zapravo veina novinara posluno prati zahtjeve vojnih sila koje su izmislile i uvele novu kategoriju izvjestitelja embedded journalist koji, da bi uope mogli raditi, moraju ak i uniforme obui uz potpuno ogranienje i kontrolu kretanja. Stoga su im i izvori informiranja kontrolirani te, konano, i njihovi izvjetaji. Samo vrhunski izvjestitelji jo uspjevaju ouvati sopstvenu profesionalnost koja uestalo gubi bitku s patriotizmom. Ova odlika prisutna je u svim medijima, bez obzira na dravu i kulturu iz koje potie. Zapadni novinari svoje visokoprofesionalne principe gube kada je i njihova zemlja ukljuena u ratne sukobe, to je posebice dokazao rat u Iraku 2003. godine. Pomenuti Peter Arnett, zvijezda onog prvog, izgubio je posao tijekom drugog poto su sve amerike mree koje su ga prethodno angairale za emisije iz Iraka, povukle se pod pritiskom patriotski ostraenih gledatelja i dravno-vojnog aparata. Ostatak vremena u Iraku, Arnett je proveo izvjetavajui za belgijske i panjolske medije. Iz ovog primjera je moda najvidljivija promjena koja je dola s tehnologijom i kako je opa kontrola individua ostvarena prvo u miru, a potom i u ratnim uvjetima. Britanske izvjestitelje takoer redovito kritizira londonska vlada zbog njihovih profesionalnih principa. Ragee Omar postao je miljenik publike tijekom svojih javljanja iz Baghdada, ali i najea meta glasnogovornika iz Downing Streeta kojima nije odgovarala potpuna istina. Istu je sudbinu ranije doivio John Simpson tijekom svojih javljanja iz Beograda 1999. godine kada su avioni NATO lanica bombardirali Srbiju. Vlade demokratskih zemalja sve vie nastoje ostvariti kontrolu medija. Otvorena cenzura je teko spojiva s dostignutim demokratskim naelima, ali indirektno se sve vie ostvaruje utjecaj ako ve ne i potpuna kontrola. Naime, uskraivanjem izvora i omoguavanja izvjetavanja postie se pozicija u kojoj vlasti mogu postavljati uvjete, jer u protivnom nee se moi uope pristupiti ak ni selekcioniranim informacijama. Stoga sami mediji postaju
200

vrlo paljivi u nainu predoavanja situacija u ratnim podrujima kada su i snage zapadnih saveznika ukljuene. Tijekom bombardiranja Afganistana 2001. godine, civili su uestalo stradali od saveznikih bombi i kada su izvjestitelji CNN-a javljali o rtvama, uslijedilo je uputstvo rukovodstva kompanije da kada se izvjetava o takvim incidentima obvezno se mora naglasiti da je 3.000 Amerikanaca poginulo pri napadu na World Trade Center u New Yorku. [323] Na taj nain zapravo je kompanija, navodno neovisni medij, odluila kako da pomogne odravanje javne podrke amerikim ratnim naporima u Afganistanu. Ponovno, shodno tritu, ova naznaka je prikazivana samo na CNN-u za ameriko trite. CNN-International, namijenjen ostatku svijeta, nije podsjeao obvezno na povod za vojnu akciju, te su isti reporteri nasnimavali dvije verzije zavretaka svojih izvjetaja. Vojni sukobi uope kreiraju konikt profesionalizma i patriotizma u medijima, te je prva rtva istina, kako je izjavio jo 1917. godine ameriki [324] senator Hiram Johnson. Mediji su stavljani u slubu mobilizacije podrke ideji koja se brani i zbog koje je i dolo do oruanog sukoba. Na taj nain se u izvjetavanju pretjeruje, pogreno predoava stanje te, na koncu, lae. Taktiki gledano, prie se paljivo biraju uz samo djelimine injenice postavljene u povijesnom kontekstu. Novi eksperti se pojavljuju koji predstavljaju dogaaje u interesu vladajue vrhuke. Neprijatelj se demonizira, a razlozi sukoba su pojaani vijestima o stradanju pojedinaca i njihovih pria. Sudovi se u ovakvim situacijama formiraju na osnovi uskog diskursa. Pobrojane metode bile su na djelu tijekom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te primjenjivane na svim stranama bez obzira na samu krivnju za sukob. Ova lista taktika nije naravno konana i mogue ju je i proiriti, ali u osnovi govori o najznaajnijim postupcima tijekom propagandnih djelovanja putem medija. Vojne vlasti manipuliraju medijima ne bi li javno mnjenje pridobile u potpunosti na svoju stranu. Osnovni koraci u tom procesu su preliminarna faza tijekom koje se zemlja potencijalni protivnik ili cilj akcije prikazuje kao uzrok bijede ili kao diktatura, ili pak anarhija. U svakom sluaju kao izvor neregularnog stanja koje bi trebalo promijeniti. Opravdanje je naredna faza tijekom koje se velike vijesti deavaju kojima se poziva na urgentnost akcije jer potencijalna opasnost moe se proiriti ili moda treba spasiti lokalno stanovnitvo. Implementacija je dio plana kada se mediji stavljaju gotovo pod potpunu kontrolu. Organiziraju se novinarski pulovi kako bi se novinari lake kontrolirali, dok neka forma cenzure takoer stupa na snagu. Najnoviji izum vojnih stratega je embedded novinarstvo koje daje ak i vee
201

ovlasti vojnim vlastima i neovisno izvjetavanje ini gotovo nemoguim. Novinari su odjeveni u uniforme, rasporeeni s jedinicama i kretanje im je ogranieno. Samim time i izvori informiranja nisu dostupni, ve samo oni koje vojne vlasti ele uiniti takvima. Posljednji dio je faza tijekom koje se normalnost vraa u zemlju i te drave vie nema u vijestima. Pogled na ameriku akciju u Iraku, pripremu, samo osvajanje zemlje i proglaenje zavretka pokazuje da su sve ove faze bile prisutne. Jedini propust desio se neovisno od medija, a to je da se normalnost nije vratila u zemlju i da rat zapravo tek poinje od zamiljenog trenutka njegovog svretka. Na poetku ratnih sukoba esto se pojavljuje pria o mrtvima bebama, kojom se javnost gotovo uvijek pridobiva na sopstvenu stranu. Kada su njemake trupe zauzele Belgiju 1914. godine, britanski su mediji objavili kako su okupatorski vojnici bacali bebe u zrak i doekivali ih bajunetima. Iako je pria bila u potpunosti neistinita i teka za povjerovati, za posljedicu je imala ogromne redove dobrovoljaca u Londonu i drugim gradovima koji su jedva ekali da se obraunaju s neprijateljima. Irako zaposjedanje Kuvajta 1990. godine pruilo je moderniju verziju iste prie. Ovom prigodom su navodno iraki vojnici izbacivali kuvajtske bebe iz bolnikih inkubatora. Inkubatori su otpremani u Irak dok su bebe ostavljene bez zatite i umirale. Pred ameriki kongres je ak dovedena djevojica koja je posvjedoila o traginom dogaaju. Tek se poslije ispostavilo da je anonimna djevojica zapravo bila kerka kuvajtskog ambasadora u Washingtonu i da je cijela pria bila produkt kompanije za odnose s javnou koju su Kuvajani angairali da [325] lobira za vojnu akciju protiv Iraka. Bosanskohercegovaki Srbi pokuali su istu priu plasirati tijekom 1992. godine o stradanju beba u banjalukoj bolnici zbog sankcija koje je meunarodna zajednica uspostavila prema Srbima i kojima je navodno sprijeena nabava neophodnih medicinskih pomagala za spaavanje ivota beba. Uticaj koji mediji imaju na politiku i ishode ratova uoen je jo sredinom devetnaestog stoljea, kada su tadanji novi izumi poput telegrafa i razvijene eljeznike mree omoguili brzo slanje vijesti s fronte u Krimejskoj peninsuli do europskih prijestolnica. Nove su tehnologije dovele do nesagledivih razmjera satelitskim emitiranjem i internetskim izvjetavanjem. CNN efekt je novi termin kojim se oznaava ovaj novi vid utjecaja koji je vjerojatno svoj vrhunac doivio tijekom devedesetih jer najnoviji ratovi pokazuju da su vojne i politike vlasti ponovno u stanju kontrolirati protok informacija. Ekonomska globalizacija je proirila doseg korporacijske moi, kako u medijima, tako i uope gledano. Kao to mediji utiu na zatitu,
202

ali i krenja ljudskih prava, multinacionalne korporacije to ine u jo veem opsegu. Sama pojava globalizacije nije nova u povijesti, jer ona se ponavlja u ciklusima. Stari Grci preko kojih je niz otkria dospio u zapadnu civilizaciju, preuzeli su mnoga od tih znanja iz drugih civilizacija, poput indijske, kineske i egipatske. esnaesto stoljee takoer je posvjedoilo prethodno nezamislivom prometu roba, usluga i ljudi preko oceana nakon otkria Amerike. Koncem devetnaestog stoljea funkcionirali su globalno trite, razmjena valuta, masovna migracija unutar velikih imperija iz kojih i unutar kojih se putovalo bez putovnica, te kreirala meunarodna kozmopolitska kultura u glavnim prijestolnicama. Gotovo identine pojave ponovno su prisutne koncem dvadesetog i poetkom dvadeset prvog stoljea. Razlika je jedino u motornoj snazi ovog ciklusa, koja se nalazi u kompjuterskoj tehnologiji. Ovako dramatine promjene mogu se nazvati revolucionarnim poto se ogledaju u novoj globalnoj dinamici. Multinacionalne korporacije dominiraju dananjim svijetom u kojem su nacionalne vlade izgubile veliki dio svoje moi. Takva situacija dovela je graane do gubitka vjere u tradicionalnu politiku. Stoga je opi trend prisutan u smanjenju postotka ljudi koji glasuju na izborima. injenica je da su mnogi analitiari vrlo kritini prema trendu globalizacije, ali to je pogrena osnovica dijaloga, poto je fenomen ve tu [326] i nemogue ga je sprijeiti. Rasprava treba biti voena o posljedicama i kako ih uiniti pozitivnim po veinu drutva. Nacionalne drave izgubile su dio moi koji su preuzele pannacionalne institucije poput Europske unije. Ovo se posebice oituje u ekonomskim poljima i trgovini. S druge strane, centralizirane drave su takoer stvar prolosti poto je revolucija takoer pratila proces globalizacije i znatan dio izvora prebaen je na podnacionalni nivo vladanja. Lokalni kulturni i etniki identiteti su se razvili, te sada ak prelaze nacionalne granice, kao to primjer suradnje katalonske prijestolnice Barcelone sa susjednom francuskom regijom Cerdanya najbolje kazuje. Kampanja kotskih nacionalista za neovisnost sada navodi da je ona ostvariva, ali samo u okvirima Europske unije. Dakle, potpuni suverenitet je zauvijek izgubljen. Graani u sopstvenim nacionalnim dravama mogu traiti zatitu samo dijela svojih prava i ostvarivanje dijela sloboda. Drugim dijelom to se ostvaruje globalno u suradnji s drugim graanima svijeta. Oito je da ovako promijenjen svijet predstavlja sliku nesigurnosti za znatan broj graana. Priliv nove radne snage iz inozemstva sniava plae domaim radnicima, te ekstremne ideologije u trenucima ekonomskih
203

nedoumica lako dobivaju nove mase sljedbenika. To je problem koji se upravo javlja irom razvijenog dijela svijeta. Stoga su i najvei zagovornici ovog procesa pokuali pronai odgovore kako i na koji nain usmjeriti globalizaciju da bi se iz nje dobilo to vie pozitivnih posljedica. Joseph Stiglitz, svjetski uvaeni ekonomist s Nobelovom nagradom, navodi rjeenje u treem putu [327] razvitka koji bi bio neto izmeu slobodne trgovine i dravne kontrole. Anthony Giddens, koji je intelektualno stajao iza Blairovog projekta treeg puta Laburistike stranke u Velikoj Britaniji, smatra pak da je ostvarenje pozitivnih ciljeva globalizacije u interesu graana nemogue, ukoliko jedna od tri kljune institucije drutva dominira nad preostale dvije. Sudei po njegovim predavanjima, dok je bio na elu London School of Economics and Political Science (LSE), te tri institucije su: trite, vlada i civilno drutvo. Razvijeno civilno drutvo je jedino u prilici da korigira kaotine zakone slobodnog trita. Svojevrsna zatita je dakle u samoorganiziranju graanstva kojim bi se stvorilo jako civilno drutvo s mogunou utjecaja i korekcije zakona trita. U nekim sluajevima to se ve ostvarilo, jer ako najvee svjetske kompanije openito ignoriraju glasove puanstva, povremeno ipak promijene svoje naine poslovanja kada taj pritisak postane prevelik i neugodan. Svjetski poznata korporacija brze hrane McDonalds je nakon organiziranih bojkota u nekoliko zemalja znaajno promijenila i svoj meni, ali i odnos prema zaposlenom osoblju. U Italiji su zabiljeeni snani protesti zbog irenja Mc-kulture, u Francuskoj je poljoprivrednik Jose Bouve postao sinonim otpora neogranienoj moi meunarodnih korporacija nakon to je razbio nekoliko izloga lokalnog McDonalds restorana 1999. godine, dok je u Velikoj Britaniji dugogodinji sudski sluaj protiv dvoje aktivista zavren Pirovom pobjedom uz ogromne negativne posljedice iznoenja u javnost detalja poslovanja. Thomas Friedman zagovarajui pozitivne aspekte procesa globalizacije navodi da nikada dvije zemlje u kojima postoje McDonalds [328] restorani nisu ratovale, to je dakako netono, jer su lanice NATO-a pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava bombardirale Srbiju, gdje je jedna od prvih osvetnikih akcija stanovnitva u Srbiji bilo demoliranje lokalnih ispostava McDonalds. Sami kraj stoljea bio je, izgleda, preloman trenutak na mnogo irem planu. Tijekom sastanka Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu, tisue su nezadovoljnika demonstrirale na ulicama. Protesti koji su isprva okirali vodee svjetske birokrate, ponovili su se prilikom svakog narednog susreta bilo ove organizacije, bilo Svjetske banke ili Meunarodnog monetarnog
204

fonda. Policija je sve otrije reagirala da bi sve kulminiralo ak i smru demonstranta u Genovi u srpnju 2001. godine. elnici drava G-8, osam najmonijih politiara svijeta, osvjedoili su se u sopstvenu nepopularnost zbog ignoriranja bijede i neimatine u veem dijelu svijeta, koji je na takvu sudbinu osuen znatnim dijelom i zbog prevelikih zaduenja koja im mone industrijske zemlje ne ele oprostiti u ime humanosti. Osim to su im susreti postali tee dostupni poto se sada voe sastaju u mjestima koja su temeljito osigurana, globalne voe ipak paljivije oslukuju glasove javnosti. Meunarodne javne institucije su neophodnost kroz iji rad bi se trebao nai modus vivendi za zadovoljstvo veine stanovnika koji bi na taj nain i globalno ostvarili svoja prava, poto ih nacionalna drava vie ne moe garantirati. Nevladine organizacije tvore osnovicu civilnog drutva. One trebaju utjecati, a donekle ve i utiu, na meunarodne institucije u smislu poboljavanja uvjeta ivljenja i samim time osiguravanja prava i sloboda ovjeka. Nakon Drugog svjetskog rata dolo je do istinske eksplozije u broju ovih organizacija. Iako lokalne organizacije imaju znaajnu ulogu uglavnom u sopstvenim sredinama, pod uvjetima sveope globalizacije, kako ekonomske, tako i politike, socijalne i kulturne, meunarodne nevladine organizacije postale su jo znaajnije u ostvarivanju ljudskih prava. Njihov broj je ogroman, a interesna usmjerenost raznolika, ali se princip funkcioniranja moe okvirno opisati na primjeru dvije najpoznatije velike organizacije s aktivnou u domenu ljudskih prava: Amnesti International i Human Rights Watch. Obje djeluju globalno, ali je prva populistiki organizirana, dok je druga elitistika organizacija po sistemu funkcioniranja. Ovakav opis je mogu na osnovi analize lanstva i unutarnje organizacije. Nacionalne organizacije biraju delegate za meunarodno tijelo koje rukovodi cijelom organizacijom poput transnacionalne kompanije. U sluaju Amnesty Internationala, lanarina je jedan od bitnih prihoda ove organizacije, gdje takoer vae i neka restriktivna pravila, poput nemogunosti praenja zbivanja u zemlji odakle aktivist potie. U sluaju drava nastalih iz teritorija nekadanje Jugoslavije, ovo je pravilo malo ortodoksno tumaeno, pa graani bilo koje od drava nemaju pravo na rad na bilo kojoj od zemalja nastalih raspadom ove federacije, ime se zakljuuje da zapravo ova nevladina organizacija zapravo ne priznaje pravo na osamostaljenje narodima koji su ga ostvarili. Stroga pravila rada odlika su i u drugim poljima, pa je vrsto orijentirana neutralnost sprijeila Amnesty International da se odlunije
205

posveti borbi protiv apartheida u Junoj Africi. ak je i koalicija nevladinih organizaicja za borbu protiv pjeakih mina ostala uskraena za lanstvo ove organizacije koja joj je pristupila tek nakon dodjele Nobelove nagrade ovoj koaliciji 1993. godine. Masovnost ove organizacije ogleda se u lanstvu koje dolazi iz 150 zemalja. U Sjedinjenim Amerikim Dravama, primjerice, djeluje ak 300 tisua lanova, ali kada se ova brojka usporedi s lanstvom u asocijaciji za noenje oruja, onda ispada da je to vrlo mali broj lanova u tako velikoj zemlji. Human Rights Watch je dugo nastojao baviti se komunistikim svijetom, ali je proirio sopstvene interese i sada pokriva dogaaje globalno. Financira se iz donacija poput onih Otvorenog drutva, Fordove fondacije ili Fondacije MacAarthur, to im omoguuje neovisnost od vladinih izvora. Pojedinane donacije su potencijalno opasne za obje organizacije jer je mogue da uz nancijsku pomo i neki drugi interes bude ukljuen. Da bi zadrale sopstveni renome u polju pravde i neovisnosti, ove organizacije su jako paljive kada je u pitanju to od koga primaju novac. Njihov renome je bitan i kao povremena pomo nekim manjim nevladinim organizacijama sa specijaliziranim interesima koje skreu njihovu pozornost na dogaaje koji mogu potencijalno biti opasni za iru zajednicu. Pod trenutnim okolnostima kada je protom orijentirana ekonomija gotovo bez kontrole zagospodarila globalnim trendovima, uobiajene grupe u drutvima nale su se prve na udaru, prvenstveno djeca i ene iz najsiromanijih slojeva. Proizvodnja je prebaena iz razvijenih zemalja u udaljene dijelove svijeta, poput Malezije, Pakistana, Filipina i drugih preteito azijskih zemalja, gdje su djeca najea radna snaga u tvornicama u kojima se proizvode najpoznatije vrste odjee, obue ili sportske opreme. Principjelno bi se nevladine organizacije trebale pobuniti zbog ove prakse i traiti zatitu djeje radne snage, ali detaljniji uvid u stanje u drutvima s izuzetno visokom stopom nezaposlenosti ukazuje na neophodnost ouvanja upoljavanja djeje radne snage, jer su ona esto jedini uposlenici u svojim velikim porodicama. Ukoliko bi jedna od zemalja ak i uvela ogranienja u iskoritavanju djece te minimalne nadnice, proizvodnja bi se preselila u neku oblinju zemlju, jer drave jedna drugoj, zapravo, umanjuju cijenu dajui povoljnije uvjete investitorima iz razvijenog dijela svijeta. Jedino bi se globalnom akcijom mogao znaajnije popraviti status ovih djelatnika. Tu se opet pojavljuje problem da li su kupci potroakih drutava spremni plaati veu cijenu proizvoda, jer kompanije uvijek zadre prot i poveanje trokova
206

prebace na krajnjeg konzumenta. Sudei po trenutnom stanju globalnog drutva, velika veina potroaa nije spremna na takvu rtvu, i iskoritavanje djeje radne snage ostaje jedan od simbola globaliziranog svijeta na poetku dvadeset prvog stoljea. ene su druga grupa koja je na meti globalizacije. Mogue je povijesno sagledati problematinost poloaja ena u drutvima i, s malim izuzetkom matrijarhalnih perioda u nekim drutvima, sve do konca devetnaestog stoljea one su bile i zvanino drugorazredne graanke u svim dravama svijeta. ene su ugnjetene ne samo pri obavljanju posla ve i u sopstvenim domovima. Iako su ovakva istraivanja esto nepouzdana, uglavnom se smatra da se jedna treina ena nala u ulozi rtve tijekom svog ivota. Kuno nasilje je u 85 posto sluajeva upereno protiv ene. Sudei po nalazima predstavljenim u Vijeu Europe, vie je ena pogoeno od kunog nasilja nego od vercanja ljudima i zloudnog tumora zajedno. Procjenjuje se da oko 60 milijuna ena nedostaje godinje kao rezultat nasilnih prekida odmaklih trudnoa jer je plod bio enskog spola. Ova praksa je najveim dijelom prisutna u Kini i Indiji. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 70 posto ubijenih ena stradala od sopstvenih partnera. Razlog zato su ovi pokazatelji nepouzdani je strah da se prijavi nasilje a koji moe biti motiviran strahom od dodatnog nasilja, srama zbog nametnutih socijalnih obiaja, este nevjerice da se takvo to zaista i desilo ili nekih drugih razloga. Postoje i posebne kulturoloke razlike, poput nedavno ustanovljenog vjerovanja u nekim afrikim dravama da se AIDS moe izlijeiti seksualnim odnosom s djevicom. Zbog toga je i broj silovanja porastao, te se epidemija AIDS-a proirila na jo mlae generacije. U sjevernoj Africi, lokalni imam u Aliru opisao je ene bez partnera kao prositutke, to je samo bio povod za masu da napadne grupu takvih ena. Praksa uskraivanja seksualnog zadovoljstva enama takoer je rasprostranjena u centralnoafrikim krajevima putem obreda koji je u anglosaksonskoj teoriji dobio ime female genital mutilation, to je poznato kao obrezivanje ena. Ovaj ekstremni oblik primjene sile prema eni atak je na tijelo i mentalno zdravlje individue i zabranjen je u veini europskih zemalja sa znaajnom imigrantskom populacijom iz ovih dijelova Afrike. Testovi enske nevinosti nisu bili neuobiajeni sve donedavno. Turska je tek 2002. godine odustala od nakane zakonskog ureivanja ove prakse. Mnoge kulture poznaju instituciju nametnutog braka kojim se u potpunosti uskrauje mogunost izbora. Pakistan, Indija i Afganistan samo
207

su neka od podruja s ovako izraenom tradicijom koja uglavnom ide protiv ena u ovim drutvima. U Afganistanu se 16 godina smatra kao donja dob za ulazak u brak, ali u praksi se desilo da je sud odbio da razmatra sluaj sklopljenog braka izmeu osmogodinje djevojice i etrdeset osmogodinjeg mukarca. Svjetska zdravstvena organizacija je niz godina pratila pojave i pripremala radni dokument koji bi formulirao prava koja ena mora imati u svim drutvima i kulturama. U ovu grupu prava ukljuena su seksualna prava, pravo da se trai i dobije informacija glede seksualnosti, pravo na seksualni odgoj, potovanje integriteta tijela, pravo na odluivanje o seksualnoj aktivnosti ili suzdravanju od iste, pravo na konsenzualnu seksualnu aktivnost te istu takvu branu zajednicu, potom pravo na odluku o imanju ili nemanju djece te, konano, da imaju zadovoljavajui i sigurni seksualni ivot. Meutim, ova prava ostaju nedostignuti stupanj ostvarenja, jer u najveem dijelu svijeta odnosi su i dalje u velikoj mjeri upereni protiv sloboda i prava ena. Uvrijeeno je shvatanje da ene zapravo izraavaju ili pozivaju na seksualno napastvovanje svojim ponaanjem ili samo odijevanjem. Odreeni kod odjevanja za ene tako je navodno uveden da bi se ene zatitile, to zapravo govori vie o manijakalnim mislima mukaraca zakonodavaca u tim drutvima.U Tanzaniji su zabranjene kratke ili uske haljine u vladinim uredima jer izazivaju muke kolege. U Maleziji je ak i ru za usne zabranjen u vladinim prostorijama zbog istih razloga. Silovanje u branoj zajednici u nekim zemljama jo uvijek nije dio krivinog zakonodavstva. Silovanje je ustaljena praksa tijekom ratovanja u svim povijesnim periodima. To je svakako jedan od instrumenata za provoenje genocida. Tijekom borbe za neovisnost Bangladea, pakistanske su trupe koristile silovanje kao metodu borbe, te su brojne rtve zadravane u zatoenitvu da bi im se onemuguio prekid izazvane trudnoe. Rodiete prave muslimane, govorili su im pakistanski vojnici, koji su prethodno poinili [329] zloine. Slina se situacija ponovila tijekom rata u Bosni i Hercegovini, kada su bosanski Srbi silovali znatan broj bosanskih muslimanki uz rijei da e [330] raati male etnike. Kod ovog zloina uvijek je teko ustanoviti broj rtvi, jer ene imaju psiholoki problem da progovore o stravinom iskustvu koje su doivjele, drutvene norme ih esto plae da e biti odbaene ukoliko se sazna da su bile silovane te nije rijetkost da sama rtva zapravo prikriva zloin. Tekoa dokazivanja je dodatni element u kompliciranosti cijelog postupka, jer silovanje u mirnodopskim prilikama je teko dokazivo i traumatino za rtvu, a u ratnim uvjetima je ova tekoa multiplicirana.
208

Silovanje je, kao to je ve reeno, koriteno u razliitim dobima i u razliitim zemljama. uveni je sluaj iz 1937. godine kada su japanski zapovjednici dozvoljeli svojim vojnicima da siluju kineskinje u Nankingu. Njemaki vojnici poinili su zloine silovanja tijekom napredovanja u unutranjost Sovjetskog Saveza, da bi vojnici Crvene armije nadmaili veinu prethodnih vojski u svom pohodu na Berlin, kada je silovanje ena bilo jedna od taktika prilikom napredovanja. Nikako drugaije nije mogue opisati rairenost ove pojave i rijetko preduzimanje mjera za kanjavanje poinitelja. Silovanje je zloin protiv ovjenosti kada je poinjeno tijekom rata, iako neki autori poput Beverly Allen svrstavaju ovaj kriminalni in u genocid sam po [331] sebi. Naravno, autorica navodi genocidno silovanje sa specinostima koje ga ine genocidnim, jer se cilja na nasilnu trudnou, roenje djeteta i brisanje kulturnog identiteta rtve. Drugi autori smatraju da sam in nije genocid, ali se [332] upotrebljava kao sredstvo za provoenje genocida. utnja ena o poinjenom zloinu prema njima razumljiva je zbog povijesnih okolnosti razvitka ljudskih zajednica. Dovoljno je samo pogledati kada su ene prvi put dobile pravo glasa, pri tome uglavnom ogranieno dodatnim uvjetima, poput imovinskog stanja i podrijetla. Koncem devetnaestog stoljea ene Novog Zelanda prve su ostvarile pravo glasa zbog povoljnog spleta okolnosti, hrabre grupe imunih i utjecajnih ena, nekolicine naklonjenih politiara i blagonaklonim crkvenim voama. Australija je ubrzo slijedila primjer, da bi poetkom dvadesetog stoljea i neke europske ene ostvarile ovo pravo. Prva zajednica je bila u Finskoj, gdje je ruski car dozvolio i enama da biraju zastupnike, poto je Finska tada bila okupirana. Tako je enski glas zapravo bio dio nacionalonog fronta za osloboenje od ruske vlasti. Norveka i druge skandinavske zemlje ubrzo su slijedile primjer Finske, te u nekim sluajevima ak dozvoljavale enama i pasivno i aktivno pravo glasa. Prvi svjetski rat donio je revolucionarne drutvene promjene odlaskom mukaraca na ratita i zauzimanjem ena njihovih pozicija u tvornicama i kompanijama. Tijekom te etiri godine postalo je jasno da i ene mogu, ba kao i mukarci, obavljati jednako kvalitetno poslove i prehranjivati porodice bez ikakve muke pomoi. Stoga je pravi val davanja jednakih glasakih prava enama nastupio po okonanju rata. Najvei dio tih zemalja bio je u Europi, ali nisu sve slijedile primjere Velike Britanije, Irske i drugih. Francuska je, primjerice, tek nakon Drugog svjetskog rata pruila to pravo enama. Zanimljivo je da su ene vicarske tek 1971. godine prvi put mogle izai na izbore, a u Portugalu jo kasnije, 1976. godine. Lihtenstajn je
209

posljednja europska teritorija koja je na ovaj nain priznala jednakost ena i mukaraca 1984. godine. Zemlje koje su tvorile tada Jugoslaviju takoer su dolaskom komunistike vlasti proirile prava ena. Komunizam je, unato svojim brojnim nedostacima na polju individualnih i kolektivnih sloboda, pruio nove mogunosti enama i izjednaio ih u mnogim poljima, to u zapadnom svijetu nije bilo mogue postii jo decenijama kasnije. Pogreno poimanje komunistike revolucije imalo je svoga odjeka i u nekim udaljenim provincijskim mjestima Sovjetskog Saveza. Tako je jedan seoski gostioniar, inae simpatizer monarhista, tiskao plakat kojim se obznanjuje nacionalizacija ena, te da je mukarcima dozvoljeno da s njima kolektivno raspolau. On je ve naredni dan pogubljen, a gostionica je sruena, jer boljevici nisu pokazali ni malo smisla za humor. Meutim, ideju su iskoristile voe monarhista koje su takav proglas potom objavile u novinama ne bi li uplaile i pridobile puanstvo na svoju stranu. Novine su stigle s takvim proglasom i do grada Saratova, gdje su lokalne boljevike voe ozbiljno shvatile proglas i doista nacionalizirali ene u svom mjestu. Tek je peticija upuena Lenjinu osobno, uinila da se praksa ukine a poinitelji [333] otro kazne. Letimian pregled druge vrste implementacije ekstremnih reima i ta se deava u takvom spoju s tradicionalnim poimanjem uloge ena u krajevima june Europe mogue je vidjeti iz opisa britanskog autora izmeu dva svjetska rata, koji je sa simpatijama gledao na Mussolinijeva dostignua: Oni se jo uvijek odnose prema svojim enama gotovo na orijentalan nain, osim u viim klasama, koje su vie kozmopolitske nego talijanske. ena treba prinijeti i donijeti stolu, sjediti kod kue i iti, traiti dozvolu za bilo koji izlazak iz kue. Bio bi pravi skandal ukoliko bi dva ili tri gospodina dola u posjet popiti kavu [334] u odsustvu mua. Uskraivanje jednakosti enama univerzalno je kako prostorno, tako i vremenski. Velika pretea feministikih ideja, Mary Wollstonecraft tako je razobliila ogranienost ideja intelektualnih oeva ideja velike francuske revolucije. Njihova borba bila je primarno za prava mukaraca i to bijelih jer je, kao to je prikazano ranije, njihov odnos prema drugim rasama u najboljem sluaju upitan, ako ve ne otvoreno rasistiki. Wollstonecraft tako navodi da Rousseau obznanjuje da ena ne treba nikada, niti na trenutak, osjetiti [335] se neovisnom Koji nonsens. Ona je ak i samokritina u svojoj kritici mukaraca: Tiranijom mukarca, vrsto vjerujem, nastaje veliki broj enskih budalatina. Podmuklost, koju trenutno priznajem i pokuala sam [336] tako i dokazati, jedna je od enskih osobina nastala ugnjetavanjem.
210

Nije mogue sadrajnije analizirati sve oblasti u kojima su ene ili obespravljene ili nisu potpuno ravnopravne zbog kratkoe prostora i cilja ovog djela da prui pregled povijesnog razvitka ljudskih prava od najranijih doba ljudske zajednice pa do doba globalizacije u dvadeset prvom stoljeu. Ono to je mogue je zakljuiti da je veliki prostor preostao za ostvarenje sloboda i jednakosti ne samo izmeu spolova ve izmeu razliitih drutvenih grupa unutar jedne nacionalne zajednice, ali isto tako i izmeu raznoetnikih ili rasnih zajednica. Vrlo je lako upasti u zamku kritike svega postojeeg jer zaista veliki je broj pojava koje mogu inicirati takve poglede. Meutim kada se samo pogleda ta se desilo tijekom postojanja ljudske zajednice i koliki je napredak ostvaren, onda se kritika mora ublaiti. To je posebice naglaeno ukoliko se sagledaju promjene tijekom posljednjih stotinjak godina. U dvadeseto stoljee se ulo s nekoliko imperija, malim brojem neovisnih drava, ogranienim pravima graana u veini dravnih zajednica, rijetkim pravima i slobodama ena, masovnim iskoritavanjem djeje radne snage i vrlo rasno razdvojenim drutvima u kojima je prevlast u gotovo svim zajednicama imala bijela rasa. Na poetku dvadeset prvog stoljea, broj dravnih zajednica se umnogostruio. Nacionalna drava je prevladala, ali ovakav oblik zajednice bitno je drugaiji od onoga koji se takvim smatrao prije stotinjak godina. Rijetke su monoetnike drave u dananjem svijetu. Masovne migracije i globalizacija, bilo ekonomska, bilo drutvena, bilo kulturna, umnoile su kontakt izmeu razliitih rasa i kultura, a nadasve naroda. Imperije su nestale s lica zemlje, barem onakve kakve su postojale kroz milenije. Sjedinjene Amerike Drave esto su opisane kao jedina supersila i ponaanje ove mone drave ponekada lii na imperijalni odnos iz prolosti, ali postoji i neka bitna razlika kroz koju se i ogleda dalekoseni napredak ljudskog drutva u domenu ljudskih prava. Ova knjiga je napisana tijekom boravka na University of California u Berkeleyu, gdje sam proveo akademsku godinu izuavajui grau i predavajui predmet ljudskih prava. Amerika vlada je nancirala ovaj project u sklopu Fulbrightovog programa, ista ona vlada o kojoj zauzimam vrlo kritian stav i koju smatram krivom za krenje mnogih ljudskih prava i sloboda te principa pravde, to je opisano u ovoj studiji. Dakle, slobode ipak postoje i ostvarene su za znatan dio ovjeanstva. Amerika administracija predvoena neokonzervativnom ideologijom i oliena u predsjedanju Georgea W. Busha poinila je brojne prijestupe, ali ideoloki napredak ljudske zajednice ogleda se u injenici da i supersila koja esto ignorira mnoga prava i slobode ipak je paljiva da ne bude takvom prikazana mimo
211

njenog proklamiranog rata protiv terora. Mo ove zemlje bazirana je na liberalnom obliku kapitalistikih odnosa uz ideoloku osnovicu u ljudskim pravima. Ovo moe zvuati apsurdno, poto Amerikanci esto ignoriraju meunarodne sporazume iz ove oblasti, ali na toj ideologiji su dobili hladni rat i uspjeli proiriti sopstveni ekonomski utjecaj. Stoga je ideologija ljudskih prava zaista zavladala svijetom koncem dvadesetog stoljea. Veliki je broj podruja u kojima se neminovno namee elja za napretkom u ovoj oblasti ali samo podsjeanje na stanje ljudskog drutva prije desetak godina govori o ogromnom napretku i pomisli o istinskoj pobjedi ljudskih prava. Moda bi bilo cinino primijetiti da pobjeda zapravo jo uvijek nije ostvarena, ve su samo znaajni koraci uinjeni prema cilju ope drutvene pravde i potpunoj jednakosti svih ljudi svijeta. Ovaj cilj ipak nije ostvariv zbog same naravi ovjeka, ali to bi bio cilj jedne sasvim druge obimne studije. Zbog te naravi je ovjeanstvu i trebalo nekoliko tisua godina da dospije do trenutnog stanja ljudskih prava koje u svakom sluaju je veliko ostvarenje ali istovremeno i dostignue koje optuuje ljude zbog velikog broja podruja u kojima prava i slobode nisu dostignute.

212

Selektivna kronologija nekih dogaaja koji su znaajno utjecali na povijest ljudskih prava:
Rani periodi civilizacije Religijske knjige, Hamurabijev zakon, grki lozo Poetak ove ere Prirodno pravo u Rimskoj imperiji 1215 Magna Carta 1583-1645 Tijekom ivota Huga Grotiusa stvoreno meunarodno pravo 1648 Westphalijski ugovor o miru 1679 Habeas Corpus Act 1689 Britanska uredba o pravima 1776 Amerika deklaracija o neovisnosti 1776 Amerika uredba o pravima 1789 Francuska revolucija 1789 Deklaracija o pravima ovjeka i graanina 1790 Pobuna robova na otoku St. Domingue 1807 Britanija proglasila trgovinu robljem ilegalnom 1815 Beki kongres 1848 Manifest komunistike partije 1859 Bitka kod Solferina 1863 Liberov kod za postupanje u ratu 1861-1865 Ameriki graanski rat 1861 Kmetstvo ukinuto u Rusiji nakon katastrofalnog Krimskog rata 1864 Meunarodni odbor Crvenog kria osnovan u Genvei 1871 Parika komuna 1871 Unikacija Njemaka 1878 Berlinski kongres 1893 Novi Zeland dozvolio enama pravo glasa 1898 Emille Zola objavio tekst Jaccuse povodom afere Dreyfus 1899 Haka mirovna konferencija 1914-1918 Prvi svjetski rat 1915 Genocid nad Armenima 1917 Oktobarska revolucija u Rusiji 1919 Mirovni sporazum u Versailles 1919 Liga naroda 1919 Stalni meunarodni sud pravde 1919 Meunarodna organizacija rada 1922 Mussolini preuzeo vlast u Italiji 1933 Hitler doao na vlast u Njemakoj 1937 Silovanje u Nankingu 1939-1945 Drugi svjetski rat, holokaust 1941 Atlantska povelja
213

1945 Osnovani Ujedinjeni narodi 1945 Povelja Ujedinjenih naroda 1945-1946 Suenja u Nrnbergu 1948 Opa deklaracija o ljudskim pravima 1948 UN konvencija o genocidu 1948 Izrael 1949 Kineska revolucija 1949 Vijee Europe 1950 Europska konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda 1951 UN konvencija o genocidu 1959 Europski sud za ljudska prava 1961 Amnesty International 1966 UN sporazum o graanskim i politikim pravima 1966 UN sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 1967 Ubijen Ernesto Che Guevara 1968 Studentske i ljeviarske demonstracije diljem svijeta 1978 Human Rights Watch 1979 UN konvencija o eliminiranju svih vrsta diskriminacija protiv ena 1989 Pad Berlinskog zida 1989 Protesti na Tienanmen trgu 1991 Prvi rat u Perzijskom zaljevu 1991 - Raspad Jugoslavije i poetak serije etnikih ienja 1992 Pobuna Zapatista u Meksiku koje predvodi Subcomandante Marcos 1993 Osnovan Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju 1994 Genocid u Ruandi 1994 Meunarodni krivini tribunal za Ruandu 1995 Formirano junoafriko povjerenstvo za mir i pomirenje 1995 Genocid u Srebrenici 1995 Intervencijom NATO snaga zavren rat u Bosni i Hercegovini 1998 panjolska zahtjeva izruenje Pinocheta 1998 Rimski statut o ustanovljenju Meunarodnog krivinog suda 1999 NATO intervenira protiv Srbije zbog Kosova 2001 Al Quaida izvela teroristike napade na New York 2001 Svrgavanje Talibana u Afganistanu 2002 Poetak rada Meunarodnog krivinog suda u Hagu 2003 Amerika okupacija Iraka 2008 Objavljena Kratka povijest ljudskih prava Nevena Anelia

214

Bibliograja:

Abdullahi Ahmed An-Naim ed., Human Rights in Cross-Cultural Perspectives: A Quest for Consensus, University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1992 Alfredsson, G., Ferrer, E. and Ramsay, K., Minority Rights: A Guide to United Nations Procedures and Institutions, (Minority Rights Group, London 2004) Aldcroft, D.H., Europes Third World: The European Periphery in the Interwar Years, (Ashgate Publishing Limited, Aldershot, England: 2006) Ali, A.H., The Caged Virgin: An Emancipation Prolamation for Women and Islam, (Free Press, New York 2006) Allen, B., Rape Warfare: The Hidden Genocide in Bosnia-Herzegovina and Croatia, (University of Minesota Press, Menneapolis and London 1996) Amin, C.M., Fortna, B.C. & Frierson, E. (eds.), The Modern Middle East: A Sourcebook for History, (Oxford University Press, Oxford 2006) Anelic, N., Bosnia-Herzegovina: The End of a Legacy (Frank Cass Publishers, London: 2003) Arendt, H., On Violence, (A Harvest Book, Harcourt Brace & Company, New York, 1970) Arendt, H., The Origins of Totalitariansm, (Harcourt Publishers Ltd College Publishers, Orlando, USA: 1973) Arnott, R, Greenwald, B, Kanbur, R and Nalebuff, B., (eds.), Economics for an Imperfect World: Essays in Honor of Joseph E. Stiglitz, (The MIT Press, Cambridge, Massachusetts 2003) Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) Atteld, R. & Wilkins, B. (eds.), International Justice and the Third World, (Routledge, London 1992)

215

Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) Bedard, Tara, Participation in Economic Life: An Advocacy Guide for Minorities in South-East Europe, (Minority Rights Group, London 2005) Beevor, A., Berlin: The Fateful Siege 1942-1943, (Penguin, London 1999) Beevor, A., The Downfall of Berlin 1945, (Penguin, London 2003) Benz, W., A Concise History of the Third Reich, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 2006) Bradney, A., Religions, Rights and Laws, (Leicester University Press, Leicester, England 1993) Bragg, M., 12 Books That Changed the World, (Hodder & Stoughton Ltd., London 2006) Brownlie, I., Basic Documents on Human Rights, (3rd Edition, larendon Press, Oxford, 1997) Brzezinski, Z., Second Chance: Three Presidents and the Crisis of American Superpower, (Basic Books, New York 2007) Buchan, John, A History of the Great War, Vol 1., (T. Nelson and sons, ltd., London, New York [etc.]: 1921-22 Carsten, F., War Against War: British and German Radical Movements in the First World War, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles 1982) Chase, A. and Hamzawy, A., (eds.), Human Rights in the Arab World, (University of Pensilvania Press, Philadelphia 2006) Chomsky, N., Failed States: The Abuse of Power and the Assault on Democracy, (Metropolitan Books, New York 2006) Chomsky, N., Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, (Pantheon Books, USA 2002) Chomsky, N., World Orders: Old and New, (Columbia University Press, USA 1996) Conquest, R., The Great Terror: A Reassessment, (Oxford University Press, 1990)

216

Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) Dahl, R.A., On Democracy, (Yale University Press, New Haven and London 1998) Darwin, J., Britain, Egypt and the Middle East: Imperial policy in the aftermath of war, 1918-1922, (The Macmillan Press Ltd., London 1981) Debeljak, A., Twilight of the Idols: Recollections of a Lost Yugoslavia, (White Wine Press, Fredonia, New York, 1994) Diamond, L. Three Paradoxes of Democracy in Diamond, L. and Plattner, M.F. (eds.), The Global Resurgence of Democracy, (The Johns Hopkins University Press, Baltimore and London 1996) Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) Farrar, M.J., News from the Front: War Correspondents on the Western Front 191418, (Sutton Publishing, Gloucestershire, Great Britain 1998) Finer, S.E., Bogdanor, V. and Rudden, B. (eds.), Comparing Constitutions, (Oxford University Press, Oxford 1995) Finley, M.I., The Legacy of Greece: A New Appraisal, (Oxford University Press 1984) Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) Fleming, C., Hemmingway, E., Moore, G. and Welford, D., An Introduction to Journalism, (Sage Publications, London 2006) Forsythe, David, Human Rights in International Relations (Cambridge University Press, 2000) Fukuyama, F., The End of History and the Last Man, (Penguin Books Limited, London: 1993) Garton Ash, T., Free World: America, Europe and the Surprising Future of the West, (Random House, New York 2004) Gellner, E., Encounters with Nationalism, (Blackwell Publishers, Oxford and Cambridge 1994) Gellner, E., Nationalism, (New York University Press, New York 1997)
217

Goldhagen, D.J., Hitlers Willing Executioners: Ordinary Germans and the Holocaust, (Alferd A. Knopf, New York, 1996) Gutman, R., & Rieff, D., (eds.), Crimes of War, (W.W. Norton & Company Limited, London 1999) Habermas, J., The Inclusion of the Other: Studies in Political Theory, (MIT Press, Cambridge, Massachusetts, USA 1998) Hansen, H., The Adventures of the Fourteen Points, (The Century Co., New York 1919) Hess, S. and Kalb, M., (eds.), The Media and the War on Terrorism, (Brookings Institution Press, Washington D.C. 2003) Hobsbawm, E.J., The Age of Capital, 1848-1975, (Abacus, London: 1997) Hobsbawm, E.J., The Age of Empire, 1875-1914, (Abacus, London: 1994) Holmes, L. Post-Communism: An Introduction, (Polity Press, Cambridge 1998) Ignatieff, M.,(ed.) American Exceptionalism and Human Rights, (Princeton University Press, Princeton, USA, 2005) Ignatieff, M., Human Rights as Politics of Idolatry, (Princeton University Press, 2001) Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) Klein, N., No Logo, (Flamingo, London, 2001) Knightley, P., The First Casualty, (Andre Deutsch, London: 2003) Lampe, J.R. & Mazower, M., eds., Ideologies and National Identities: The Case of Twentieth Century Southeastern Europe, (CEU Press, Budapest and New York 2004) Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998); rst edition and second edition of 2003 Linz, J.J. and Stepan.A. (eds.). Problems of Democratic Transition and Consolidation: Southern Europe, South America and Post-Communist Europe, (The Johns Hopkins University Press, Baltimore and London 1996)

218

Litzenberger, C. and Groth Lyon, E., (eds.), The Human Tradition in Modern Britain, (Rowman & Littleeld Publishers, Inc., Lanham, Maryland, USA2006) Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) Machiavelli, N., The Prince, (Oxford University Press, Oxford 1998) MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) Mansel, P., Constantinople: City of the Worlds Desire, 1452-1924 (Penguin Books Ltd, London: 1997) Mazower, M., Dark Continent: Europes 20th Century (Vintage Books, London 2000) Meisler, S., United Nations: The First Fifty Years. (The Atlantic Monthly Press, New York 1995) Moore, M., Stupid White Man, (Penguin, London 2002) Morris, J., Trieste and the Meaning of Nowhere, (Faber and Faber, London 2002) Nagel, J., Race, Ethnicity, and Sexuality, (Oxford University Press, Oxford and New York 2003) Neier, A., War Crimes: Brutality, Terror, and the Struggle for Justice, (Random House, New York 1998) Novak, S.P., Volite li Dubrovnik (VBZ, Zagreb: 2005) ODonnell, G., Schmitter, P. and Whitehead, L., (eds.), Transitions from Authoritarian Rule: Southern Europe, (The Johns Hopkins University Press, Baltimor, USA 1986) Owen, N., ed., Human Rights, Human Wrongs, (Oxford University Press, Oxford 2003) Premdas, R.R., Samarasinghr, de A. SWR, Anderson, A.B, eds., Secessionist Movements in Comparative Perspective, (St. Martins Press, New York 1990) Ratner, S.R. & Abrams, J.S., (eds.), Accountability for Human Rights Atrocities in International Law: Beyond the Nuremberg Legacy, (Oxford University Press, 2001 second edition)

219

Rawls, J., A Theory of Justice, (Oxford University Press, Oxford 1971) Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) Rosenbaum, A. (ed.), The Philosophy of Human Rights: International Perspectives, (Greenwood Press, Westport, Connecticut, USA 1980) Rutherford, H.C., ed., Certainly Future: Selected Writings by Dimitrije Mitrinovic, (Columbia University Press, New York 1987) Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A Knopf, New York 1969) Salomon, M. E. (ed.), Economic, Social and Cultural Rights: A Guide for Minorities and Indigenous Peoples, (Minority Rights Group, London 2005) Simpson, A.W.B., Human Rights and the End of Empire: Britain and the Genesis of the European Convention, (Oxford University Press, 2001) Spicer, R., Conspiracy: Law, lass and Society, (Lawrence and Wishart, London 1981)

Steiner, H.J. & Alston, P., (eds.), International Human Rights in Context: Law, Politics, Morals, (Oxford University Press, Oxford, UK 2004) Stiglitz, J.E., Globalization and Its Discontents, (W.W. Norton Company, New York and London 2002) Stover, E., The Witnesses: War Crimes and the Promise of Justice in The Hague, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 2005) Stover, E., and Weinstein, H.M., (eds.), My Neighbor, My Enemy: Justice and Community in the Aftermath of Mass Atrocity, (Cambridge University Press, Cambridge 2004) Tahzib, B.G., Freedom of Religion or Belief: Ensuring Effective International Legal Protection, (Kluwer Law International, The Hague 1996) Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) Volkov, S., Germans, Jews, and Antisemites, (Cambridge University Press, 2006)
220

Walters, F.P., A History of the League of Nations, (Oxford University Press, Oxford 1967) Wheen, F., Karl Marx, (Fourth Estate, London 2000) Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Legal Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996) Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996) Wollstonecraft, Mary, A Vindication of the Rights of Women, (1792) republished in Mellor, A. & Chao, N., (eds.), Mary Wollstonecrafts A Vindication of the rights of women; and The wrongs of women, or, Maria, (Pearson Longman, New York 2007) Wintemute, R., Sexual Orientation and Human Rights, (larendon Press, Oxford 1995) Primarni izvori: Feral Tribune, Split The Guardian, London Human Rights: Yearbook issues 1-6, (USSR Academy of Sciences, Institute of State and Law, Moscow:1983-1989) Jutarnji list, Zagreb The Middle East, ninth edition, Congressional quarterly, (Washington 1987) Miles College: The First Hundred Years, (Arcadia Publishing, Charleston, USA 2005) New York Times Novi list, Rijeka San Francisco Chronicle Internet izvori: Antiwar internet stranica: http://www.antiwar.com The Avalon Project at Yale University: http://www.yale.edu/lawweb/avalon/ B92: http://www.b92.net/indexs.phtml
221

BBC: http://bbc.co.uk The Guarduan: http://www.guardian.co.uk International Committee of Red Cross: http://www.icrc.org/ Institute for Historical Review: http://www.ihr.org/ Istraivako-dokumentacioni centar, Sarajevo: http://www.idc.org.ba JSTOR, internet arhiva akademskih asopisa: http://www.jstor.org/view/00029300/di981615/98p10296/ 4?frame=noframe&userID=a9e5772c@berkeley.edu/ 01cce4405e00501b54315&dpi=3&cong=jstor Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju: http://www.un.org/icty/ Montenegrina, internet stranica: http://www.montenegrina.net/pages/pages1/ istorija/cg_od_xx_do_i_svj_rata/crnogorci_u_rusko_japanskom_ratu.htm New Internationalist magazin, internet stranica: http://www.newint.org/issue259/kick.htm New Left Review, internet stranica: http://newleftreview.org/ The Progressive Review: http://prorev.com/wannsee.htm Projekt OnWar, internet stranica: http://www.onwar.com/ Der Speiegel internet stranica: http://www.spiegel.de/international/ Turkish Daily News, internet stranica: http://www.turkishdailynews.com Ujedinjeni narodi: www.un.org University of Hawai, Projekt o demokraciji: http://www.hawaii.edu/powerkills/welcome.html University of Minnesota Human Rights Library: http://www1.umn.edu/humanrts/ Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava: http://www.ohchr.org/english/ Webster University: http://www.webster.edu/~corbetre/haiti/history/revolution/revolution1.htm

222

[1] [2]

[3] [4] [5] [6]

[7]

[8]

[9] [10] [11] [12] [13] [14]

Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.5 Wood, J.E.Jr., An Apologia for Religious Human Rights in Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996), str.458 Evandjelje; Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.6 Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.6 Ibid., str.7 Wood, J.E.Jr., An Apologia for Religious Human Rights in Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996) Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), p.7 and Johnson, L.T., Religious Rights and Christian Texts in Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996), str.87 Wood, J.E.Jr., An Apologia for Religious Human Rights in Witte, J.Jr. & Van der Vyver, J.D., (eds.), Religious Human Rights in Global Perspective: Religious Perspectives, (Kluwer Law International, The Hague 1996), str.460 Ibid., str.461 Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.8 Ibid., str.8 Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.41 Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.10 Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.40

223

[15] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.7 [16] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.56 [17] Finley, M.I., The Legacy of Greece, (Oxford University Press 1984) str.22 [18] Finley, M.I., The Legacy of Greece, (Oxford University Press 1984) str.23 [19] Platon, Republika i ostala djela [20] Finley, M.I., The Legacy of Greece, (Oxford University Press 1984) str.430 [21] Cogito ergo sum glasi u originalu. Meditacije su objavljene 1641. godine. [22] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.73 [23] Machiavelli, N., The Prince, (Oxford University Press, England: 2005) [24] Thomas Hobbes, roen 1588. godine, umro 1679. [25] John Locke, roen 1632, umro 1704. Kapitalno djelo Two Treatises of Government objavljeno je 1690. godine. [26] Denis Diderot, roen 1713, umro 1784. Najznaajnije djelo Encyclopedie objavio je 1755. godine. [27] Rosenbaum, A. (ed.), The Philosphy of Human Rights: International Perspectives, (Greenwood Press, Westport, Connecticut, USA 1980) str.9 [28] Simpson, A.W.B., Human Rights and the End of Empire: Britain and the Genesis of the European Convention, (Oxford University Press, 2001) str.9 [29] Fukuyama, F., The End of History and the Last Man, (Penguin Books Limited, London: 1993) [30] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.30 [31] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.31

224

[32] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.54 [33] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.54 [34] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.31 [35] University of Yale, Avalon Project: http://www.yale.edu/lawweb/ avalon/rightsof.htm, 25.01.2006. [36] University of Yale, Avalon Project: http://www.yale.edu/lawweb/ avalon/rightsof.htm, 25.01.2006. [37] Wollstonecraft, M., A Vindication of the Rights of Women, 1792. [38] Bragg, M., 12 Books That Changed the World, (Hodder & Stoughton Ltd., London 2006) ss.179-206 [39] Bragg, M., 12 Books That Changed the World, (Hodder & Stoughton Ltd., London 2006) str.184 [40] La liberte, la fraternite, la egalite [41] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.17 [42] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.115 [43] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.114 [44] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.24 [45] I shay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.75 [46] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.75 [47] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.33 [48] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998), str.33
225

[49] http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/REantislavery.htm , 21.04.2006. [50] Dokumentarni lm o buni prikazan u Museum of African Diaspora in San Francisco, 26.01.2007. [51] Webster University internet stranica: http://www.webster. edu/~corbetre/haiti/history/revolution/revolution1.htm [52] Webster University internet stranica: http://www.webster. edu/~corbetre/haiti/history/revolution/revolution1.htm [53] Dokumentarni lm o buni prikazan u Museum of African Diaspora in San Francisco, 26.01.2007. [54] Novak, Slobodan Prosperov, Volite li Dubrovnik (VBZ, Zagreb: 2005) str.64-65 [55] Burke, E., Reections on the Revolution in France. 1790. [56] Arendt, H., The Origins of Totalitariansm, (Harcourt Publishers Ltd College Publishers, Orlando, USA: 1973) [57] BBC internet stranica: http://www.bbc.co.uk/radio4/history/ inourtime/greatest_philosopher_vote_result.shtml , 31.01.2007. [58] BBC internet stranica: http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3248516. stm , 31.01.2007. [59] Izvanredni prikaz Marxovog djela, ali i ivota objavljen je u: Wheen, F., Karl Marx, (Fourth Estate, London 2000) [60] Hobsbawm, E.J., The Age of Empire, 1875-1914, (Abacus, London: 1994) [61] Hobsbawm, E.J., The Age of Capital, 1848-1975, (Abacus, London: 1997) [62] Morris, J., Trieste and the Meaning of Nowhere, (Faber and Faber, London 2002) [63] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.124 [64] Bitka kod Sinopa, crnomorske luke u sjevernoj Turskoj. [65] Mansel, P., Constantinople: City of the Worlds Desire, 1452-1924 (Penguin Books Ltd, London: 1997) [66] Knightley, P., The First Casualy, (Andre Deutsch, London:2003) [67] http://www.onwar.com/aced/data/india/italy1859.htm, 19.04.2006. [68] http://www.onwar.com/aced/data/india/italy1859.htm, 19.04.2006. [69] http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/html/57JNVP , 19.04.2006.

226

[70] Dunant, J.H., Un souvenir de Solferino, (Adamant Media Corporation, Boston, USA: 2001) [71] http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/html/photos-emblem271005?OpenDocument&style=Custo_Final.5&View=defaultBody2 , 20.04.2006. [72] http://en.wikipedia.org/wiki/Red_crescent , 20.04.2006. [73] http://www.icrc.org/IHL.nsf/52d68d14de6160e0c12563da005fdb1b/ 87a3bb58c1c44f0dc125641a005a06e0?OpenDocument , 20.04.2006 [74] Rezolucija Ujedinjenih Naroda 36/67 iz 1981. godine [75] Rezolucija Ujedinjenih Naroda 55/282 iz 2001. godine [76] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (Penguin Books Limited, London: 2002) str.179 [77] Predavanje dr Laura Cohen, odrano u Institute of Slavonic, East European and Eurasian Studies UC Berkeley, 29.11.2006. [78] Gavrilo Princip ubio je austrijskog prijestolonasljednika 28.06.1914. godine u Sarajevu. [79] Knightley, P., The First Casualty, (Andre Deutsch, London: 2003), str.43 [80] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.168 [81] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str. 168 [82] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str. 171 [83] Gellner, E., Nationalism, (New York University Press, New York 1997) str.50 [84] Dr uro Batrievi: Crnogorci u rusko-japanskom ratu; http://www. montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_od_xx_do_i_svj_rata/ crnogorci_u_rusko_japanskom_ratu.htm [85] Dr uro Batrievi: Crnogorci u rusko-japanskom ratu; http://www. montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_od_xx_do_i_svj_rata/ crnogorci_u_rusko_japanskom_ratu.htm pozivajui se na rad dr Novaka Ranatovia [86] Buchan, John, A History of the Great War, Vol 1., (T. Nelson and sons, ltd., London, New York [etc.]: 1921-22), stranice 33-49
227

[87] Buchan, John, A History of the Great War, Vol 1., (T. Nelson and sons, ltd., London, New York [etc.]: 1921-22), str. 34 [88] Govor je odran pred oba doma Amerikog kongresa 08.01.1918. [89] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) [90] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.67 [91] Aldcroft, D.H., Europes Third World: The European Periphery in the Interwar Years, (Ashgate Publishing Limited, Aldershot, England: 2006) str.76 [92] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.13 [93] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.92 [94] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.498 [95] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.449 [96] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.289 [97] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.238 [98] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.131 [99] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.261 [100] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.161 [101] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.72 [102] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.295 [103] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.20 [104] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.211 [105] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.197
228

[106] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.1-2 [107] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.286 [108] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.235 [109] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.20 [110] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.233 [111] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.263 [112] Hansen, H., The Adventures of the Fourteen Points, (The Century Co., New York 1919) str.147-148 [113] Hansen, H., The Adventures of the Fourteen Points, (The Century Co., New York 1919) str.148 [114] Dillon, E.J., The Inside Story of The Peace Conference, (Harper & Brothers Publishers, New York and London 1920) str.282 [115] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.119 [116] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.125 [117] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.160 [118] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.293 [119] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.293 [120] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.205 [121] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.169 [122] Campbell, D.R., Fiume Controversy 1919-1920, PhD Dissertation, University of California at Berkeley 1950) str.224 [123] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.179

229

[124] Campbell, D.R., Fiume Controversy 1919-1920, PhD Dissertation, University of California at Berkeley 1950) str.141, preneseno iz Idea Nazionale, 01.07.19191. str.4 [125] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.309 [126] Campbell, D.R., Fiume Controversy 1919-1920, PhD Dissertation, University of California at Berkeley 1950) str.373 [127] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.314 [128] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.392 [129] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.212 [130] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.107-116 [131] Hansen, H., The Adventures of the Fourteen Points, (The Century Co., New York 1919), str.3 [132] Woodrow Wilson u govoru odranim pred oba doma amerikog kongresa 08.01.1918. [133] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945), str.10 [134] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.356 [135] Bailey, T.A., Woodrow Wilson and the Great Betrayal, (The Macmillan Company. New York 1945) str.368 [136] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.420 [137] Hansen, H., The Adventures of the Fourteen Points, (The Century Co., New York 1919) str.119 [138] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.419 [139] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.148 [140] Darwin, J., Britain, Egypt and the Middle East: Imperial policy in the aftermath of war, 1918-1922, (The Macmillan Press Ltd., London 1981) str.223 [141] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.232
230

[142] Darwin, J., Britain, Egypt and the Middle East: Imperial policy in the aftermath of war, 1918-1922, (The Macmillan Press Ltd., London 1981) str.222 [143] Toynbee, A., citiran u MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.392 [144] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.418 [145] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.427 [146] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.427 [147] David Lean rezirao je lm Lawrence od Arabije 1962. godine. [148] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.427 [149] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.427 [150] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A Knopf, New York 1969) str.209 [151] Fisk, R., The Great War for Civilisation: The Conquest of the Middle East, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.366 [152] MacMillan, M., Peacemakers: The Paris Conference of 1919 and Its Attempt to End War, (John Murray, London 2001) str.436 [153] Darwin, J., Britain, Egypt and the Middle East: Imperial policy in the aftermath of war, 1918-1922, (The Macmillan Press Ltd., London 1981) str.180 [154] Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) str.89 [155] Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) str.91 [156] Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) str.277 [157] Mazower, M., Dark Continent: Europes Tweniteth Century (Vintage Books, New York 2000) str.180 [158] Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) str.281 [159] Mazower, M., Dark Continent: Europes Tweniteth Century (Vintage Books, New York 2000) str.16-17
231

[160] Mazower, M., Dark Continent: Europes Tweniteth Century (Vintage Books, New York 2000) str.38 [161] Conquest, R., The Great Terror: A Reassessment, (Oxford University Press, 1990) [162] Walters, F.P., A History of the League of Nations. (Oxford University Press, Oxford 1967) str.246 [163] Benz, W., A Concise History of the Third Reich, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 2006) ss.150-151 [164] Volkov, S., Germans, Jews, and Antisemites, (Cambridge University Press, 2006) str.47 [165] Volkov, S., Germans, Jews, and Antisemites, (Cambridge University Press, 2006) str.48 [166] Carsten, F., War Against War: British and German Radical Movements in the First World War, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles 1982) str.232 [167] Volkov, S., Germans, Jews, and Antisemites, (Cambridge University Press, 2006) str.49 [168] Benz, W., A Concise History of the Third Reich, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 2006) str.7 [169] Volkov, S., Germans, Jews, and Antisemites, (Cambridge University Press, 2006) str.52 [170] Benz, W., A Concise History of the Third Reich, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 2006) str.131 [171] Goldhagen, D.J., Hitlers Willing Executioners: Ordinary Germans and the Holocaust, (Alferd A. Knopf, New York, 1996) str.9 [172] Benz, W., A Concise History of the Third Reich, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 2006) str. xi [173] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.144 [174] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.145 [175] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.140 [176] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.143
232

[177] Internet stranica Institute for Historical Review: http://www.ihr.org/ jhr/v07/v07p483_Wikoff.html [178] Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) str.47 [179] Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) str.47 [180] Beevor, A., Berlin: The Fateful Siege 1942-1943, (Penguin, London 1999) & Beevor, A., the Downfall of Berlin 1945, (Penguin, London 2003) [181] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.358 [182] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.358 [183] British Council u Njemakoj: http://www.britishcouncil.de/wm2006/ history.htm [184] Brian Stoddart objavio je studiju Sport, Cultural Politics and International Relations: England versus Germany, 1935[1] u asopisu Soccer and Scoiety (Routledge, Part of the Taylor and Francis Group) u sijenju 2006. ss.29-50; internet stranica: http:// taylorandfrancis.metapress.com/(necmniye0i1zx0fmbiiutei2)/app/ home/issue.asp?referrer=parent&backto=journal,4,17;linkingpublicat ionresults,1:108548,1; [185] Znatno ira verzija dogaaja u vezi Handar divizije objavljena je u mom lanku u sarajevskom magazinu Slobodna Bosna u jesen 2003. godine [186] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) ss.138-139 [187] Deklaracija Ujedinjenih naroda, 01.01.1942. [188] http://prorev.com/wannsee.htm [189] Meisler, S., United Nations: The rst Fifty Years, (The Atlantic Monthly Press, New York 1995) str.2 [190] Meisler, S., United Nations: The First Fifty Years. (The Atlantic Monthly Press, New York 1995) str.7 [191] Meisler, S., United Nations: The First Fifty Years. (The Atlantic Monthly Press, New York 1995) str.14 [192] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.187
233

[193] Meisler, S., United Nations: The First Fifty Years. (The Atlantic Monthly Press, New York 1995) str.19 [194] Ishay, M.R., The History of Human Rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London 2004) str.199 [195] Ishay, M.R., The History of Human Rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London 2004) str.214 [196] Ishay, M.R., The History of Human Rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London 2004) str.214 [197] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.176 [198] Lauren, P.G., The Evolution of International Human Rights, (University of Pennsylvania Press, Philadelphia 1998 & 2003) str.154 [199] Ishay, M.R., The History of Human Rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London 2004) str.215 [200] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) ss.219-223 [201] Za toan prijevod originala posluila je internet stranica: http:// sh.wikipedia.org/wiki/Kategori%C4%8Dki_imperativ [202] Internet stranica novena Island iz Sri Lanke: http://lakdiva.com/ island/i981213/feature.htm [203] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) ss.222-223 [204] Opa deklaracija o ljudskim pravima, internet stranica Ujedinjenih naroda: http://www.un.org/Overview/rights.html [205] San Francisco Chronicle, 03.12.2006., ss.1-10 [206] Tijekom navedene kolske godine, predavao sam na Berkeleyu, te su mi ti podaci poznati. [207] Tijekom iste godine odrao sam predavanje i na Stanford University, te se osobno uvjerio u autentinost podataka koji su mi predoeni.

234

[208] Ovo sveuilite sam posjetio 2006. Godine, te u razgovoru s profesorima i studentima saznao pozadinu opisane situacije. [209] Povijest ove ustanove opisana je u publikaciji: Miles College: The First Hundred Years, (Arcadia Publishing, Charleston, USA 2005) str.99 [210] Govor Martina luthera Kinga Juniora ispred Lincoln Memoriala, 28.08.1963. [211] A Million Man March, Washington, listopad 1995. [212] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) [213] Hitchens, C., The Trial of Henry Kissinger, (Verso, New York & London 2001) [214] Originalni naziv je Europska konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda [215] Human Rights Information Bulletin, issue 58: http://www.coe.int/ T/E/Human_Rights/IB58E_lite.PDF [216] Human Rights Information Bulletin, issue 61: http://www.coe.int/ T/E/Human_Rights/IB61E_web.pdf [217] Human Rights Information Bulletin, issue 67: http://www.coe.int/ T/E/Human_Rights/hrib67e.pdf [218] lanci 9, 10,11, 14, 17, 18. Europske konvencije o ljudskim pravima; lanci 1. i 3. dodatnog protokola ovoj konvenciji [219] Human Rights Information Bulletin, issue 58: http://www.coe.int/ T/E/Human_Rights/IB58E_lite.PDF [220] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.143 [221] Denicija specijalnog izvjestitelja UN-a Francesca Caportinija iz 1977. godine, citirana u: Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.144 [222] http://www.ohchr.org/english/law/ccpr.htm [223] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.145 [224] Meunarodna organizacija rada, internet stranica: http://www.ilo.org/ ilolex/english/convdisp1.htm [225] Ured visokog povjerenika za ljudska prava, internet stranica: http:// www.ohchr.org/english/law/ccpr.htm [226] http://www.un.org/aboutun/charter/

235

[227] Protokol II iz 1977. godine enevskim konvencijama koji se analizira u knjizi i internet baziranom projektu Zloini rata, iji su autori Roy Gutman i David Rieff. Moe se nai na: http://www. crimesofwar.org/thebook/book.html [228] Genocid i njegova ira denicija se analizira u knjizi i internet baziranom projektu Zloini rata, iji su autori Roy Gutman i David Rieff. Moe se nai na: http://www.crimesofwar.org/thebook/book. html [229] http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/africa/4623516.stm [230] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.308 [231] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.98 [232] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.318 [233] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.88 [234] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.98 [235] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.98 [236] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.88 [237] Winston Churchill citiran u Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.331 [238] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.100 [239] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.103 [240] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) ss.350-351 [241] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.351 [242] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.343 [243]Nairoko je pisano u svjetskim medijima, ukljuujui Turkish Daily News, http://www.turkishdailynews.com.tr/article.php?enewsid=6391 , referirajui vicarski dnevnik Tagesanzeiger, 06.02.2005.
236

[244] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.350 [245] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.331 [246] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A Knopf, New York 1969) str.251 [247] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.318 [248] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.106-107 [249] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.341 [250] Sachar, H.M., The Emergence of the Middle East: 1914-1924, (Alfred A. Knopf, New York, 1969) str.107 [251] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.331 [252] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.15 [253] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.330 [254] Fisk, R., The Great War for Civilisation, (Alfred A. Knopf, New York 2005) str.330 [255] Among others, Der Spiegel, http://www.spiegel.de/ international/0,1518,442422,00.html [256] Internet stranica Meunarodnog krivinog suda: http://www.icc-cpi. int/about/ataglance/establishment.html [257] Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju, Presuda od 02.08.2001. internet stranica: http://www.un.org/icty/pressreal/p609-e.htm [258] Presuda Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju Radislavu Krstiu; internet stranica: http://www.un.org/icty/bhs/ frames/cases.htm [259] Presuda albenog vijea u sluaju protiv Radislava Krstia: http:// www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm [260] Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju: http://www.un.org/ icty/bhs/frames/cases.htm [261] Odluka Meunarodnog suda pravde od 26.02.2007. objavljena na internet stranici: http://www.icj-cij.org/icjwww/ipresscom/ ipress2007/isummary_2007-2_bhy_20070226.htm
237

[262] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) 211 [263] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.222 [264] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.210 [265] Ratner, S.R. & Abrams, J.S., (eds.), Accountability for Human Rights Atrocities in International Law: Beyond the Nuremberg Legacy, (Oxford University Press, 2001 second edition) str.8 [266] Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) str.261 [267] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.204 [268] Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) ss.245-251 [269] Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) str.261 [270] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.204 [271] New Internationalist magazin, internet stranica: http://www.newint. org/issue259/kick.htm [272] New Internationalist magazin, internet stranica: http://www.newint. org/issue259/kick.htm [273] Ratner, S.R. & Abrams, J.S., (eds.), Accountability for Human Rights Atrocities in International Law: Beyond the Nuremberg Legacy, (Oxford University Press, 2001 second edition) str.141 [274] Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) str.262 [275] Curtis, M., Unpeople: Britains Secret Human Rights Abuses, (Vintage, London 2004) str.263 [276] Ratner, S.R. & Abrams, J.S., (eds.), Accountability for Human Rights Atrocities in International Law: Beyond the Nuremberg Legacy, (Oxford University Press, 2001 second edition) str.24 [277] Ratner, S.R. & Abrams, J.S., (eds.), Accountability for Human Rights Atrocities in International Law: Beyond the Nuremberg Legacy, (Oxford University Press, 2001 second edition) ss.80-81 [278] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.348
238

[279] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.350 [280] Cassese, Antonio u projektu Crimes of War, internet stranica: http:// www.crimesofwar.org/icc_magazine/icc-cassese.html [281] JSTOR, internet arhiva akademskih casopisa; adresa: http://www. jstor.org/view/00029300/di981615/98p10296/4?frame=noframe&us erID=a9e5772c@berkeley.edu/01cce4405e00501b54315&dpi=3&co ng=jstor [282] Ignatieff, M.,(ed.) American Exceptionalism and Human Rights, (Princeton University Press, Princeton, USA, 2005) str.3 [283] Cataldi, Anna in Gutman, R., & Rieff, D., (eds.), Crimes of War, (W.W. Norton & Company Limited, London 1999) str.76 [284] http://www.ohchr.org/english/countries/ratication/11.htm [285] http://www.unhchr.ch/html/menu2/6/crc/treaties/declare-opac.htm [286] lanak 38. Meunarodnog sporazuma o pravima djeteta, internet stranica Visokog povjerenika za ljudska prava:http://www.ohchr.org/ english/law/pdf/crc.pdf [287] Ignatieff, M.,(ed.) American Exceptionalism and Human Rights, (Princeton University Press, Princeton, USA, 2005) str.26 [288] Istraivako-dokumentacioni centar: http://www.idc.org.ba/onama/ izvjetaj _analize_po_centrima.html [289] Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.2 [290] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.14 [291]Dallaire, Romeo citiran u: Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.37 [292] Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.142 [293] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.15 [294] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.50 [295] Rieff, David in Gutman, R., & Rieff, D., (eds.), Crimes of War, (W.W. Norton & Company Limited, London 1999) str.184 [296] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.3
239

[297] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.401 [298] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.2 [299] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.403 [300] Povelja Ujedinjenih naroda, lanak 2. paragraph 4; http://www. un.org/aboutun/charter/ [301] Povelja UN, poglavlje VII, lanak 42.; http://www.un.org/aboutun/ charter/ [302] Robertson, G., Crimes Against Humanity: The Struggle for Global Justice, (The New Press, New York 2000) str.413 [303] http://www.antiwar.com/orig/pilger.php?articleid=4136 [304] Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.151 [305] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.123 [306] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.124 [307] Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.125 [308] Lu, C., Just and Unjust Interventions in World Politics: Public and Private, (Palgrave Macmillan. New York 2006) str.37 [309] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) str.188 [310] Rieff, D., At the Point of a Gun, (Simon & Schuster, New York 2005) ss.207-216 [311] Chalabi, Ahmed u New York Times, section 6, 05.11.2006. ss.46-53, 80-85 [312] The New York Times Magazine, 05.11.2006., str.49 [313] Zizek, S., u New Left Review, broj 34, srpanj-kolovoz 2005., str.120; internet: http://newleftreview.org/?view=2573 [314] Chomsky, N., Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, (Pantheon Books, USA 2002) [315] Ignatieff, M., Human Rights as Politics of Idolatry, (Princeton University Press, 2001) str.58

240

[316] Ishay, M.R., The History of Human rights: From Ancient Times to the Globalization Era, (University of California Press, Berkeley and Los Angeles, 2004) str.280 [317] www.spiegel.de , 19.04.2007. [318] Pismo koje je Human Rights Watch uputio lanovima francuskog senata 09.12.2005. [319] http://www.guardian.co.uk/print0,,329610820-106710,00.html [320] BBC internet stranica: http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/5190256. stm , 27.04.2007. [321] Spiegel internet stranica: http://www.spiegel.de/international/ world/0,1518,druck-479327,00.html , 26.04.2007. [322] Spiegel internet stranica: http://www.spiegel.de/international/ world/0,1518,druck-413423,00.html , 26.04.2007. [323] Interna uredba kojoj sam se osvjedoio poto sam radio na CNN-u tijekom tog perioda. Drugi izvor je u knjizi koja je nastala kao serija mini panela o temi rat protiv terorizma i mediji: Hess, S. and Kalb, M., (eds.), The Media and the War on Terrorism, (The Brookings Institution, Washington D.C. 2003) [324] Knightley, P., The First Casualty, (Andre Deutsch, London: 2003), ova izjava posluzila je zapravo za naslov knjige. [325] Knightley, P., The First Casualty, (Andre Deutsch, London: 2003) ss.487-488 [326] Stiglitz, J.E., Globalization and Its Discontents, (W.W. Norton Company, New York and London 2002) str.222 [327] Stiglitz, J.E., Globalization and Its Discontents, (W.W. Norton Company, New York and London 2002) [328] Friedman, T., The Lexus and the Olive Tree [329] Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) str.177 [330] Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) str.177 [331] Allen, B., Rape Warfare: The Hidden Genocide in BosniaHerzegovina and Croatia, (University of Minesota Press, Menneapolis and London 1996) [332] Aryeh, N., War Crimes: Brutality, Genocide ,Terror, and the Struggle for Justice, (Times Books, New York 1998) str.187 [333] The Guardian internet stranica: http://www.guardian.co.uk/russia/ article/0,,1757148,00.html 20.04.2006.
241

[334] Vivian, H., Fascist Italy, (Andrew Melrose Ltd., London 1936) str.264 [335] Wollstonecraft, Mary, A Vindication of the Rights of Women, (1792) republished in Mellor, A. & Chao, N., (eds.), Mary Wollstonecrafts A Vindication of the rights of women; and The wrongs of women, or, Maria, (Pearson Longman, New York 2007) str.43 [336] Wollstonecraft, Mary, A Vindication of the Rights of Women, (1792) republished in Mellor, A. & Chao, N., (eds.), Mary Wollstonecrafts A Vindication of the rights of women; and The wrongs of women, or, Maria, (Pearson Longman, New York 2007) str.231

242