Naucna Studija o Religiji PDF

Doktrinarni i praktini aspekti odnosa izmeu drave, crkava/vjerskih zajednica i pojedinca
Projekt
Sloboda religije i meureligijski dijalog:
pojedinac zajednice - drava
Nauna studija:
DOKTRINARNI I PRAKTINI ASPEKTI
ODNOSA IZMEU DRAVE, CRKAVA/VJERSKIH
ZAJEDNICA I POJEDINCA
Sarajevo, 2012.
Koordinator: Doc. dr. Nedim Ademovi
Projekt
Sloboda religije i meureligijski dijalog:

pojedinac zajednice - drava
Nauna studija:
DOKTRINARNI I PRAKTINI
ASPEKTI ODNOSA IZMEU DRAVE,
CRKAVA/VJERSKIH ZAJEDNICA I
POJEDINCA
Autori:
Doc. dr. Nedim Ademovi
Prof. dr. Hansjrg Schmid
Prof. dr. Jens Woelk
Prof. dr. Joseph Marko
Dr. Drino Galii
Prof. dr. Fikret Kari
Doc. dr. Dino Abazovi
Podrano od:
Sarajevo, 2012.
Naucna studija.indd 1
1/11/2013 10:44:58 AM
Nauna studija
Doktrinarni i praktini aspekti odnosa izmeu
drave, crkava/vjerskih zajednica i pojedinca
Autori:
Doc. dr. Nedim Ademovi
Prof. dr. Hansjrg Schmid
Prof. dr. Jens Woelk
Prof. dr. Joseph Marko
Dr. Drino Galii
Prof. dr. Fikret Kari
Doc. dr. Dino Abazovi
Izdava:
Evropska akademija za primijenjena
istraivanja i obrazovanje u Bosni i Hercegovini
Skenderija 72
BiH-71000, Sarajevo
Za izdavaa:
Doc. dr. iur. Nedim Ademovi
Objavljeno uz podrku:
Deutsche Gesellschaft fr
Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH
Registrovani uredi u:
Bonu i Eschborn-u, Njemaka
Lektura:
Mr. Marija Kovai-Smalcelj
Prevod:
Aida Ademovi
Azra Abdulahagi
Dragana olakovi
Sabina Popovac
Priprema za tampu:
Amela Harba-Baovi
tampa:
Grafomark, Laktai
Tira:
600

1/11/2013 10:44:58 AM
SADRAJ
I. O Projektu
(Doc. dr. Nedim Ademovi) ..................................................................................................... 5
1. Uvodne napomene i raanje projektne ideje ..................................................................... 5
2. Partneri i prijatelji Projekta ................................................................................................... 6
3. Koncept Projekta prva faza ............................................................................................. 7
4. Koncept Projekta druga faza ........................................................................................... 8
II. Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi
(Prof. dr. Hansjrg Schmid) ................................................................................................. 9
1. Debata o islamu u Europi i sekularizaciji ......................................................................... 9
2. Religijski pluralizam u Europi ........................................................................................... 12
3. Religije u dijalogu sa dravom i civilnim drutvom ......................................................... 13
4. Poseban znaaj Bosne i Hercegovine za Europu ............................................................... 14
III. Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica
(Prof. dr. Jens Woelk, Doc. dr. Nedim Ademovi) ......................................................... 17
1. Sekularizam i vjerska prava kao (promjenjivi) odrazi istorije ....................................... 17
2. Sekularizam kroz normativni okvir u BiH ...................................................................... 23
IV. Vjerska obiljeja i simboli
(Prof. dr. Joseph Marko) ................................................................................................... 27
1. Strukturalna i politika pozadina .................................................................................... 27
2. Praksa evropskih sudova ................................................................................................. 28
3. Kontekst Bosne i Hercegovine ........................................................................................ 32
Upitnik na temu: Vjerska obiljeja i simboli ................................................................. 35
V. Finansijski odnosi i imovina crkava i vjerskih zajednica
(Dr. Drino Galii) ................................................................................................................ 41
1. Uvod ................................................................................................................................... 41
2. Komparativni prikaz .......................................................................................................... 42
3. Pravni okvir i praksa u BiH ................................................................................................ 47
Upitnik na temu: Finansijski odnosi i dravna imovina ................................................. 53
VI. Religijsko obrazovanje u sistemu obrazovnih ustanova
(Prof. dr. Jens Woelk) ........................................................................................................ 61
1. Situacija u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine ................................................ 62
2. Situacija u obrazovnom sistemu: poreenje ..................................................................... 67
Upitnik na temu: Religijsko obrazovanje
u sistemu obrazovnih ustanova........................................................................................ 75
1/11/2013 10:44:58 AM
VII. Institucionalni odnosi i dijalog, s posebnim osvrtom na

islamska vijea u dravama lanicama EU
(Prof. dr. Fikret Kari) ................................................................................................... 81
1. Uvod ................................................................................................................................ 81
2. Institucionalizacija islama u zemljama Evropske unije ................................................. 82
3. Dijalog na relaciji drava - vjerske zajednice - graani ................................................... 87
Upitnik na temu: Institucionalni odnosi i dijalog, s posebnim
osvrtom na islamska vijea u dravama lanicama EU .................................................. 89
VIII. Zakljuna razmatranja
(Doc. dr. Dino Abazovi) ................................................................................................ 95
1/11/2013 10:44:58 AM
I.
O Projektu
1. Uvodne napomene i raanje projektne ideje

Evropska akademija za primijenjena istraivanja i daljnje obrazovanje (u daljnjem tekstu: Evropska
akademija) je tokom 2011. godine osmislila projekt koji se tie slobode vjeroispovijesti i meureligijskog
dijaloga. Ideja za ovaj projekt pojavila se kao posljedica istinskih potreba bosanskohercegovakog
multireligijskog drutva koje je u krizi. Naime, injenica je da u BiH vjekovima kohabitiraju razliite vjerske
zajednice. Naalost, njihovi odnosi nisu uvijek bili afirmativni, te je drutvo kao cjelina prolazilo kroz manje
ili vee krize, koje su se negativno ispoljavale i na slobodu vjeroispovijesti i meureligijski dijalog.
U nedavnoj prolosti, za vrijeme socijalistikog reima i sistema u zemljama bive Jugoslavije,
individualna i kolektivna, ali i institucionalna sloboda vjeroispovijesti nije bila na zavidnom nivou. Ona
je bila na neki nain tabu-tema. S druge strane, za razliku od drava Zapadne i Centralne Evrope, ne
jezik, ve religija je imala snaan uticaj na razvoj drave i drutva. Etno-nacionalni identiteti Srba, Hrvata
i (dananjih) Bonjaka bili su veinom bazirani na religijskom opredjeljenju stanovnitva kao katolika,
pravoslavnih i muslimana. Ipak, uprkos socijalistikim procesima materijalizacije ideologije sekularne
drave, ali i drutva, stanovnitvo u dravama bive Jugoslavije nije postalo sekularno. Ovo se posebno
odnosi na ruralna i prigradska podruja. Sve ovo zajedno je znatno uticalo da sredinom osamdesetih i
devedesetih religija postane snaan faktor etno-nacionalne mobilizacije naroda, koja je bila inter alia razlog
za voenje stranog rata na Balkanu, prije svega, u BiH.1
I nakon zadnjeg rata su sloboda vjeroispovijesti i meureligijski dijalog, te odnosi izmeu drave
i crkava, tj. vjerskih zajednica, ostali veoma bitni faktori za procese pomirenja i ponovne izgradnje BiH.
Samim tim, javno izraavanje vjere se doivljava kao jedna od najosjetljivijih i najkontroverznijih sloboda
u demokratskom drutvu.2 Ovo nije samo bitan zakljuak za BiH, ve i za ostale drave u Evropi, posebno
s aspekta pozicioniranja islama u Evropi krajem XX i poetkom XXI vijeka. Mnogobrojne rasprave, sudske
odluke ili zakoni, kao to referendum u vicarskoj u vezi s gradnjom minareta u gradskim centrima, ili
sudske odluke oko zabrane nonje marama u institucijama javnog obrazovanja, ukazuju da je pitanje
dravne neutralnosti vis--vis crkava i vjerskih zajednica od velikog javnog znaaja.
1 Joseph Marko, Processes of Ethnic Mobilization in the Former Yugoslav Republics Reconsidered, in Journal of
South East Europe 2009, str. 1-38.
2 Uporedi Harland/Roche/Strauss, 2003, str. 231 (empfindlichsten und kontroversesten Freiheiten in einer
demokratischen Gesellschaft; prevod autora).
Nedim Ademovi
|5
1/11/2013 10:44:58 AM
O projektu
Sva ova deavanja stalno otvaraju prostor za raspravu i redefinisanje osnovnih principa na kojima
poiva drava u ovom aspektu, kao to su ljudska prava i slobode, princip laicizma i/ili sekularizma, uloge
drave prema drutva itd. Opti okvirni sporazum za mir u BiH, poznatiji kao Dejtonski/Pariki mirovni
sporazum je, u vezi s tim, kreirao jedan veoma tur okvir za odnose drave prema crkvama i vjerskim
zajednicama, za meureligijski dijalog, te slobodu vjeroispovijesti kao individualnog ljudskog prava.
Normativni i institucionalni deficit je otvorio prostor za razliite manipulacije, kontradiktorna tumaenja,
te krenje prava i sloboda. tavie, dinamina deavanja u dravi i drutvu prouzrokovali su i mnogobrojne
probleme unutar samih crkava i vjerskih zajednica, posebno u smislu autonomije i vjerskog pluralizma.
Sve te tenzije su itekako iskoristile desniarske politike snage s ciljem, izmeu ostalog, ekstremne etnonacionalne, vjerske ili populistike propagande, koja esto rezultira formalnom, ali najee faktikom
diskriminacijom na religijskoj osnovi. To je ujedno i jedna od bitnih prepreka za pomirenje naroda u BiH, te
ponovnu integraciju pluralnog drutva.
Drava ima obavezu da uspostavi pravni i institucionalni okvir, te ga protumai tako da uspostavi
jedan pravian balans izmeu principa sekularizma, s jedne strane, i prava na slobodu vjeroispovijesti, s
druge strane. U tom nimalo lakom procesu, znatnu pomo prua praksa Evropskog suda za ljudska prava (u
daljnjem tekstu: ESLJP), ali i komparativna rjeenja bez obzira koliko se bosanskohercegovaka stvarnost
mogla ili moe uporediti s tim sluajevima ili ne. Prema tome, izazov lei u injenici to ne postoji uniforman
ili principijelan pristup rjeavanju ovog problema. Svaka drava i svako drutvo, kao dvije odvojene
kategorije, moraju nai svoj put i rjeenja, potujui, pri tome, evropske demokratske vrijednosti, ustavne
i zakonske standarde. Osnovno pitanje koje bi se ovdje javilo (i javlja) je pitanje trenutne pozicije BiH
u kontekstu trendova koji postoje u Evropi na relaciji drava-religija-pojedinac, te pitanje pozicioniranja
razliitih (i postojeih) vjerskih zajednica u BiH. S obzirom na to, Projekt je nazvan: Sloboda religije i
meureligijski dijalog: pojedinac zajednice - drava.
2. Partneri i prijatelji Projekta

Evropska akademija je prezentovala ovu projektnu ideju svom buduem partneru, Deutsche
Gesellschaft fr Internationale Zusammenarbeit (GIZ). GIZ je prihvatio projektnu ideju, te odluio da
Projekt podri u najveem dijelu. Nakon toga, u Projekt su se ukljuili jo Fondacija Konrad Adenauer, te
Institut za drutvena istraivanja Fakulteta politikih nauka u Sarjevu. Sve tri partnerske institucije su ve
imale dosta iskustva s temom meureligijskog dijaloga u BiH. Ova partnerska platforma trebala je osigurati
profesionalnost, neutralnost i strunost pri njegovoj implementaciji. Upravo zato su partneri Projekta
angaovali struna lica iz BiH i inostranstva (ekspertni tim), koja su trebala dati svoj multidisciplinarni
nauni i profesionalni doprinos s etiri razliita ugla gledanja istih problema:
-- socioloki (dr. Dino Abazovi);
-- komparativno-ustavni (dr. Jens Woelk, dr. Joseph Marko, dr. Nedim Ademovi);
-- evropsko-pravni (dr. Drino Galii) i
-- pravno-teoloki (dr. Fikret Kari).
S druge strane, partneri projekta su smatrali da se ovakav projekt ne moe uspjeno provesti ukoliko
se ne ukljue glavni akteri na terenu, a to su, prije svega, predstavnici crkava i vjerskih zajednica, dravnih
institucija i civilnog sektora. Oni su simbolino dobili naziv prijatelja Projekta, smatrajui da razvoj dijaloga
upravo treba da bude zasnovan na partnersko-prijateljskim odnosima, koji e omoguiti svima ravnopravan
tretman i participaciju, shodno svojoj specifinoj ulozi u drutvu i dravi, tj. svojoj sferi interesa. Izmeu
ostalih, prijatelji Projekta postali su (abecednim redom): Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu,
Islamska vjerska zajednica, Jevrejska zajednica u BiH, Ministarstvo pravde BiH, Ministarstvo za ljudska
prava BiH, Pax Christi Derventa, Regionalna mirovna inicijativa, Rimokatolika crkva Vrhbosanska
6|
Nedim Ademovi
1/11/2013 10:44:58 AM
O projektu
nadbiskupija, Srpska pravoslavna crkva Srpska pravoslavna crkvena optina Sarajevo, Udruenje Vaa
prava, Vlada Federacije BiH.
Kao izraz spremnosti da sarauju na Projektu, svi partneri i prijatelji Projekta potpisali su jedan
memorandum o razumijevanju. Naravno, bez pravnih obaveza, potpisivanjem su se svi uesnici moralno
obavezali da e pozitivno doprinositi ostvarivanju ciljeva Projekta. Tekst Memoranduma je glasio:
Uzimajui u obzir da odnos izmeu drave i crkava i vjerskih zajednica, kao i uloga religije u drutvu,
predstavlja jednu od centralnih i osjetljivih tema u razvoju demokratskog drutva u Bosni i Hercegovini,
a koje tei ka politikoj, ekonomskoj i kulturnoj rekonstrukciji i pomirenju nakon godina tekih iskuenja
iz nedavne prolosti;
Imajui u vidu da su ve dugi niz godina u drutvu prisutne negativne percepcije, s jedne strane drutva
o crkvama i vjerskim zajednicama i pitanjima vjere, a s druge crkava i vjerskih zajednica naspram
legitimnih potreba drutva i javnog sektora koja idu u pravcu afirmacije sekularne drave;
Prepoznajui potrebu za sveobuhvatnim istraivanjem odnosa izmeu drave i crkava i vjerskih zajednica
s ciljem stvaranja prostora za kvalitetnije meusobno razumijevanje i uvaavanje, te potivanje prava
svih u duhu evropskih vrijednosti i u irem kontekstu evropskih integracija na ovim prostorima;
Evropska akademija za primijenjena istraivanja i nauna usavravanja Sarajevo, partneri i prijatelji
Projekta SLOBODA VJEROISPOVJESTI I MEURELIGIJSKI DIJALOG: POJEDINAC
ZAJEDNICE - DRAVA koji su dole potpisani, izjavljuju da e navedeni projekt biti podran u
smislu njegove afirmacije, aktivnog uestvovanja u skladu s vlastitim interesima, i davanja sadrajnog
doprinosa realizaciji zajedniki usaglaenih aktivnosti na predstojeim radionicama i konferencijama.
3. Koncept Projekta prva faza

Kao konceptualna pozadina, Projekt je baziran na dijalogu i ekspertizi. Naime, projektna namjera
partnera bila je da se uz neutralnu ekspertnu podrku razvije dijalog izmeu prijatelja Projekta crkava
i vjerskih zajednice, relevantnih dravnih institucija i civilnog sektora oko problematinih, nekada i
kontroverznih tema, jer se samo na takav nain mogu izroditi doktrinarno prihvatljiva, afirmativna, ako treba
i kompromisna idejna rjeenja za poboljanje situacije na terenu. Osim toga, takva rjeenja bi imala puni
legitimitet, a upravo postojanje legitimiteta omoguava implementaciju rjeenja bez prepreka. U svakom
sluaju, ve sam plodonosan dijalog na temu je pozitivan rezultat, jer razvija osjeaj povjerenja izmeu
sagovornika, to je itekako potrebna komponenta za uspjean dijalog.
Prvi korak u samom dijalogu prijatelji Projekta zamislili su u definisanju tema. Na pripremnom
radnom sastanku izraena je posebna zahvalnost svih uesnika da se teme definiu zajedniki, a ne da
se nameu unaprijed. Tako su svi uesnici Projekta, bez obzira na njihov status partnera ili prijatelja,
od samog starta Projekta mogli da izraze svoj interes u dijalogu. Zajedniki su definisane etiri teme od
optedrutvenog znaaja:
-- Sistem obrazovanja i religijsko poduavanje;
-- Financijski odnosi i dravna imovina;
-- Vjerska obiljeja i simboli;
-- Institucionalni odnosi i dijalog (sa posebnim osvrtom na islamska vijea u dravama lanicama
EU.
Svakoj ovoj temi posveena je posebna radionica. Prije same radionice, eksperti Projekta su partnerima
i prijateljima Projekta pripremali jedan neutralan, injenino zasnovan, za dijalog informativan, ali, prije
svega, nauno zasnovan radni materijala. Iz tog materijala, koji je nazvan Radni materijal, crpljena su
Nedim Ademovi
|7
1/11/2013 10:44:58 AM
O projektu
pitanja od interesa za raspravu. Ona su formulisana u tzv. Upitnik, koji je dostavljan uesnicima Projekta
prije svake pojedinane radionice, kako bi se svi, ve prije samog dijalokog susreta, mogli upoznati o
razmiljanjima svojih kolega i partnera o pojedinim temama.
Odgovori na upitnike su objavljeni u ovoj studiji u integralnoj formi iz vie razloga. S jedne strane,
oni zorno pokazuju kako se razliite interesne grupe mogu razliito izjasniti prema istim pitanjima. Time se
dobija jedna slika teine problema, kompleksnosti situacije u BiH, te izazova za sam Projekt. S druge strane,
to su bile poetne pregovarake pozicije uesnika u Projektu iji se zavrni in odigrao upravo u naunoj
studiji koja je rezultat prvog, strunog dijela Projekta. Jer, cilj Upitnika, radnih materijala, te radionica, jeste
dobijanje to vie potrebnim informacija kako bi se izradila nauna studija na odabrane teme.
O svakoj radionici voen je poseban Zapisnik, koje su, izmeu ostalog, lanovi ekspertnog tima imali
na raspolaganju.
4. Koncept Projekta druga faza

Nauna studija nije sama sebi svrha, bez obzira na njenu dodanu vrijednost na zadanu temu. Izrada
naune studije bila je prvi korak u pokuaju da Projekt zaivi i praktino se iskoristi. Naime, partneri
Prijekta prezentovali su studiju veem krugu interesnih faktora u okvirima jedne ire konferencije, koja
se odrala u Sarajevu, 6.12.2012. godine. Na konferenciji je uestvovalo preko 40 uesnika, predstavnika
dravnih institucija, crkava i vjerskih zajednica, te nevladnih organizacija. Cilj ovo skupa je bio, s jedne
strane, pokretanje postupka prve impresije, tj. provjera ili valorizacija naina i metodologije rada u
Projektu. S druge strane, konferencija je pruila mogunost da se jo jednom preispitaju rezultati do kojih su
eksperti doli u svojoj studiji. Izrazito pozitivni rezultati ove konferencije, u smislu inter alia afirmativnog
potvrivanja metodologije i rezultata rada partnera i prijatelja u Projektu, izraeni su u ovoj naunoj studiji,
u zadnjem dijelu, pod nazivom Zakljuna razmatranja.
S obzirom da se rad u Projektu dokazao kao dobra praksa, cilj ovog projekta bi bio zagovaranje
osnivanja jednog foruma, sastavljenog od predstavnika dravnih institucija, crkava i vjerskih zajednica, te
predstavnika drugih interesnih zajednica, prije svega onih iz civilnog sektora. Osnov foruma bi trebao biti
dijalog i spremnost na uee, meusobno razumijevanje i kompromisno zauzimanje stavova kod rjeavanja
razliitih problema iz oblasti slobode vjeroispovijesti i meureligijskog dijaloga. Metodologija rada na
ovom Projektu moe biti eksperimentalni primjer za institucionalizaciju dijaloga izmeu drave, religijskih
i interesnih zajednica, te graana u smislu osnivanja stalnog foruma izmeu ovih subjekata koji bi radili
na osnovu moralnih obligacija, pokazanih interesa, dijaloga i iskazane potrebe za poboljanjem situacije i
davanjem rjeenja za budua pitanja i budue kontraverze.
8|
Nedim Ademovi
1/11/2013 10:44:58 AM
II.
Uvodna misao: Religije u
pluralnoj Europi
Religije su instance koje nude smisao, a ponajprije poivaju na tradicijama. One stalno stoje pred
zadaom novog suoavanja s aktualnim kontekstom koji ih okruuje i u ijem oblikovanju i same mogu
sudjelovati. Ako to suoavanje ne uspije, religije postaju sektaki otoci i strana tijela u visoko umreenim
modernim drutvima.
U modernim drutvima religije su konfrontirane s posebnim izazovima. Uobiajeno shvaanje
sekularizacije polazi od pretpostavke da su religije predmodernistiki relikti koji sve vie i vie nestaju.
Meutim, u meuvremenu je postalo opepoznato da religijske zajednice, posebice one institucionalizirane,
dodue, prolaze viestruke krize, ali da religije nisu prisutne samo u osobnom traganju za smislom, ve
sve vie i u javnim debatama, te da se stoga na raznim razinama moe govoriti o povratku religije. U
kontekstu moderne, tj. modernizma, religijama je ostavljena zadaa da same sebe postave u konstruktivan
odnos sa sekularizacijom i na taj nain postanu sposobne za modernu, za modernizam.
Upravo je stoga relacija izmeu religije i sekularizacije polazna taka za refleksije u nastavku ovoga
teksta (1). Sekularizacija i pluralizam dvije su strane iste medalje. Moderna je proizvela raznolikost i
diferencijaciju koju je naprosto nemogue zanemariti, te se s njom religije suoavaju u svojoj okolini kao i
u svome unutranjem svijetu (2). Na toj se osnovi postavlja i pitanje, koje mogunosti religije posjeduju da
i same daju svoj doprinos, da i same neto uloe u dijaloke procese u sekularnim dravama i pluralistikim
drutvima (3). I na kraju, usmjerit emo pogled ka Bosni i Hercegovini, na pitanje kakve perspektive iskustva
iz Bosne i Hercegovine mogu ponuditi za sveeuropski dijalog (4).
Sva pitanja koja su tretirana u publikaciji koja je pred Vama nalaze se u kontekstu opisanih relacija.
Vjerski odgoj u javnim kolama, vjerski simboli u javnosti kao i odnos izmeu drave i religijskih zajednica
openito - to su gledita oko kojih se religije u multireligijskom kontekstu moraju meusobno usuglasiti.
Meutim, one se takoer moraju suoiti i sa sekularnim snagama drutava, u kojima je religija sve manje
neto to se podrazumijeva.
1. Debata o islamu u Europi i sekularizaciji

Usprkos injenici da postoji zajedniki europski okvir, debate o islamu su veinom debate koje
nose obiljeja pojedinih drava, te ih je mogue razumjeti samo uzimajui u obzir specifine okolnosti
svake od tih zemalja. Na osnovu dravnih zakonskih propisa kojima se reguliraju pitanja u vezi s religijom,
Hansjrg Schmid
|9
1/11/2013 10:44:58 AM
Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi
postoje razliiti tipovi drava: concordatarian countries, State/national Church countries kao i secular
countries (Silvio Ferrari, Islam and the Western European Model of Church and State Relations, u: Wasif
Shadid/Sjoerd van Koningsveld [izd.], Religious Freedom and the Neutrality oft he State: The Position
of Islam in the European Union, 619, 6 i dalje). Francuska, recimo, predstavlja sekularni, Njemaka
konkordativni tip, a Velika Britanija tip drave s jednom dravnom crkvom. U Srednjoj i Zapadnoj Europi
u sva tri sistema sredinji izazov jeste neophodnost da i muslimani budu ukljueni u odnos izmeu drave
i religija.
U debati o islamu u sreditu panje obino se nalazi odnos drave i religije, a u tom kontekstu i
pojam sekularizacije. I zaista, odnos izmeu drave i religije je blisko povezan s onim kako se ita pojam
sekularizacije. Ali sekularizacija je ipak puno iri pojam i ne moe se ograniiti samo na dravu. Kada se
tvrdi da islam i sekularizacija nisu spojivi, onda takve tvrdnje esto poivaju na nedovoljno promiljenom
poimanju sekularizacije. Naime, sekularizacija ne moe biti izjednaena s agresivnim sekularizmom koji je
neprijateljski nastrojen prema religiji. Sekularizacija je pojam koji je puno slojeviti i vieznaniji. Sociolog
religije Jos Casanova stoga razlikuje tri dimenzije sekularizacije (usporedi Jos Casanova, Public Religions
in the Modern World, Chicago 1994, 20-25):
Sekularizacija 1: Ukoliko se shvati kao strukturalna diferencijacija razliitih sfera koje se emancipiraju
od religijskih normi i institucija, onda se radi o do sada najmanje osporavanom jezgru teorije
sekularizacije. Ovim su i religije prisiljene razvijati vlastitu sferu, neovisno o drugim sistemima kao
to su drava, ekonomija, nauka, odgoj, umjetnost ili pravo.
Sekularizacija 2: Ovdje se radi o tezi o padu religijskih uvjerenja i religijske prakse, iji se zaetak
pronalazi u kritici religije iz prosvjetiteljstva.
Sekularizacija 3: Ovim se, u skladu s trendom moderne ka individualizaciji i okretanju unutranjosti,
opisuje marginalizacija religije i njeno potiskivanje u privatnu sferu.
Ovakvo diferenciranje rastereuje diskurs, budui da se time sekularizacija vie ne smatra
univerzalnom kategorijom za tumaenje sadanjosti (Walter Kasper). Odnos religija i sekularizacije se,
u skladu s ove tri dimenzije, moe promatrati diferencirano. Tako i Casanova na primjerima dokazuje da
tri dimenzije sekularizacije ne moraju nuno postojati istovremeno. Njemu je posebno bitno da pokae da
sekularizacija 1 u smislu diferencijacije za sobom ne povlai nuno i sekularizaciju 3 u smislu marginalizacije
religije. Primjer Poljske pokazuje da ni nazadovanje religije ne mora biti obavezno.
Ovo nam daje nove dodirne take za definiranje odnosa izmeu religije i sekularizacije. Sekularizacija
u odreenim dimenzijama moe biti prihvaena i pozitivno interpretirana, ne oduzimajui religiji njene
temelje i ne ograniavajui je u potpunosti na privatni prostor. U pogledu aspekta diferencijacije, i islam i
kranstvo nude i otpore i i dodirne take. Obje religije ukazuju na dvije, veoma razliite, historije odvajanja
koje je teko meusobno usporediti. A u islamu ovdje utjecaja ima i nepostojanje struktura slinim crkvenim,
tj. struktura religijske zajednice. Momenti diferencijacije se mogu vidjeti na dugakim potezima u islamskoj
historiji recimo, u podjeli izmeu kalifa, kao simbolikog reprezentanta ume s jedne, i uleme, kao stvarnih
vjerskih autoriteta, s druge strane.
Kada u Bosni i Hercegovini u dananje vrijeme, usprkos formalnoj odvojenosti izmeu drave i
crkve, dolazi do irokog preklapanja religijske pripadnosti i etniciteta, a vjerske voe preuzimaju ulogu
politikih glasnogovornika za vlastiti narod u vidu nekog supstituta, onda je to sigurno povezano sa slabou
nacionalne drave. U kojoj je mjeri takva javna uloga otpor protiv privatizacije religije (sekularizacija 3),
ili je ipak povezana s diferencijacijom koja nije provedena dovoljno jasno (sekularizacija 1) o tome treba
diskutirati u svakom pojedinom sluaju. U svakom sluaju Casanovina podjela daje nam za to pogodan
instrument.
Kao primjer za muslimansku interpretaciju sekularnosti uzet emo poziciju naunika iz pravne oblasti
Fikreta Karia: When a secular state is in place that is, one based on the principles of freedom of religion,
10 |
Hansjrg Schmid
1/11/2013 10:44:58 AM
civil status unrelated to religion and the separation of State from religious authority this has a significant
effect on the scope and modality of the expression of religion, and on the establishment of an institution of
Islam within its framework. Here we have primarily in mind the fact that the large monotheistic religions,
Islam in particular, address man in his totality and affect all areas of life. A secular state, on the other hand
requires a functional differenciation between the religious and and the political spheres. [] It is obvious
that, within such a framework, religions [] will have to renounce their all-encompassing demands, in
order to allow for the achievement of an overlapping consensus in society. (Fikret Kari, Secular State
and Religion(s) Remarks on the Bosnian Experience in Regulating Religion and State Relations in View
of the New Law on Freedom of Religion, u: Stefan Schreiner (izd.), Religion and Secular State. Role and
Meaning of Religion in a Secular Society from Jewish, Christian, and Muslim Perspectives, Zrich/Sarajevo
2008, 1525, 21).
Primjeujemo da Kari, dodue, islam stavlja u sredite, ali ga promatra u opem kontekstu
monoteistikih religija. Na taj nain njegov tekst se moe shvatiti i kao iskaz o takvim religijama openito.
U pogledu sekularizacije, u njegovoj argumentaciji sredinji su sljedei aspekti:

Kari zauzima poziciju suprotnu predmodernistikoj islamskoj poziciji koja je uobiajena sve
do 19. stoljea, koju odlikuje to da se pripadnost dravi povezuje s religijskim kategorijama, te
povezanost religije i drave. Strana mu je svaka forma idealiziranja historijskih modela koje on
naziva historically outgrown (24).
Kari sekularizaciju shvaa u smislu Casanovine sekularizacije 1, dakle kao strukturalnu

diferencijaciju razliitih sfera. Sekularna drava je za njega neupitna norma. Po Kariu je, kao
posljedica takvog poimanja sekularizacije, neophodno samoograniavanje svih religija. One
treba da se odreknu svoga zahtjeva za sveobuhvatnou. Dakle, radi se o novom definiranju
dosega religija s obzirom na izmijenjene uvjete.
Samoograniavanje religija se, kada je islam u pitanju, prije svega odrava u shvaanju erijata.
Sekularna drava ne moe primjenjivati niti odobravati vjersko pravo: all Sharia norms whose
addressee is the State cannot be implemented in a secular State (22). Stoga je neophodna
conversion of legal norms into religious and moral norms (22), tako da erijat za muslimane
bude obavezujui u etikom, a ne u pravnom smislu.
Sekularizacija je u bosanskom sluaju dovela i do institucionalizacije islama (usporedi 26 i dalje).

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini se uklapa na taj nain u politiki okvir koji je zadan kao
posljedica sekularizacije (framework). Po Franz-Xaveru Kaufmannu radi se o neophodnosti
moderne da u smislu institutionelle Verselbstndigung des religisen Zusammenhangs
institucionalnog osamostaljenja religijskog konteksta (Franz-Xaver Kaufmann, Religion
und Modernitt. Sozialwissenschaftliche Perspektiven, Tbingen 1989, 24 i dalje) izgradi
organizacijske strukture koje su i same crkve u irem smislu razvile tek u modernizmu. Time je i
pocrkvljenje u organizacijskom smislu tek posljedica sekularizacije 1.
S ciljnom perspektivom overlapping consensuas Kari smatra da se ne radi o grupnim interesima,

ve o preuzimanju odgovornosti muslimana za drutvo kao cjelinu. Svojim shvaanjem sekularizacije i
svojim pogledom na monoteistike religije, Kari ukazuje na to da je takav konsenzus mogu i u religijskom
spektru, ali i ire. Ovaj primjer ilustrira kako je sekularizacija religije ustvari izazov razliitim religijama
da nanovo definiraju vlastito mjesto, a time se konfrontiraju sa zajednikim pitanjima koja im se upuuju
izvana.
Pozitivan odnos prema sekularizaciji 1, kakav ovdje dolazi do izraaja, ima posljedice i po konkretne
odnose izmeu religije i drave. Tako, po miljenju njemakog pravnika, znalca ustavnog prava ErnstaWolfganga Bckenfrdea, religije svojim pozitivnim prihvaanjem sekularizacije mogu u sekulariziranoj
dravi djelovati kao povezujue snage, na koje se drava mora oslanjati, budui da sama ne moe garantirati
za vlastite temelje. Prema Bckenfrdeu, religije mogu dati svoj doprinos in der Weise, da die Christen
Hansjrg Schmid
| 11
1/11/2013 10:44:58 AM
diesen Staat in seiner Weltlichkeit nicht lnger als etwas Fremdes, ihrem Glauben Feindliches erkennen,
sondern als die Chance der Freiheit, die zu erhalten und realisieren auch ihre Aufgabe ist : na taj nain
da krani ovu dravu u njenoj svjetovnosti ne promatraju vie kao neto strano, neto neprijateljsko u
odnosu na njihovu vlastitu vjeru, ve kao ansu slobode, ije ouvanje i realizacija jeste njihov zadatak
(Die Entstehung des Staates als Vorgang der Skularisation, u: Ernst-Wolfgang Bckenfrde, Recht, Staat,
Freiheit. Studien zur Rechtsphilosophie, Staatstheorie und Verfassungsgeschichte, Frankfurt, 92114, 113
i dalje). Ono to je Bckenfrde 1967. godine formulirao za krane, uzimajui u obzir tadanju strukturu
stanovnitva u Njemakoj, u istoj mjeri moe vrijediti i za Jevreje i za muslimane. Da bi prepoznali dravu
kao ansu za slobodu, neophodan je pozitivan pristup njenom sekularnom karakteru. Pozitivna iskustva
sa sekularnom dravom, koja u brojnim europskim zemljama stiu muslimani, za to mogu ponuditi prvu
mogunost. Na toj osnovi imaju smisla i dravne dotacije za zadatke koje religije preuzimaju, na primjer u
oblastima kao to su obrazovanje ili socijalni rad. Pri tome, meutim, i drava i religija moraju respektirati
drutveni pluralizam.
2. Religijski pluralizam u Europi

Religijski pluralizam se odnosi na najdublja ljudska uvjerenja, i stoga ini onu dimenziju
pluralizma u kojoj se najjasnije pokazuju i njegova sposobnost za podnoenje konflikta, kao i neophodnost
sporazumijevanja. Religijski pluralizam dolazi do izraaja u najrazliitijim fenomenima, kao to su new age,
ezoterija, slobodne crkve ili karizmatski pokreti. On je posebno opipljiv u aktualnom europskom kontekstu
zbog prisutnosti islama, to u velikoj mjeri obiljeava i javne diskusije. Pod pluralizmom se esto prije
svega misli na raznolikost religija. Ali ovdje ne smijemo zanemariti ni prisustvo sekularnih opcija.
Iz teoloke perspektive pluralizam nije nuno zlo, ve izraz ovjekovog dostojanstva i neophodna
posljedica ljudske slobode. Poruke koje dolaze iz religija su slobodno ponuene, a to je ponuda koju ovjek
moe prihvatiti ili ne prihvatiti. Pluralizam se, meutim, ne ograniava na religije, ve je on sveobuhvatniji
drutveni fenomen. Iako je i u historiji bilo formi izraavanja kulturnog i vjerskog pluralizma, pluralizam u
radikalnoj formi je odlika diferenciranih modernih drutava. Takva drutva se odlikuju raznolikou ivotnih
stilova, interesa, institucija i uvjerenja (usporedi Wolfgang Huber, Ethik im Pluralismus, u: Zeitschrift fr
evangelische Ethik 55 [2011], 168178).
Kao dio modernih drutava, i religije su obuhvaene procesima diferenciranja, koji vode do jake
pluralizacije oblika pobonosti, teolokih nazora i religijskih grupiranja. Samo one religijske zajednice koje
percipiraju svoju unutarnju pluralnost i dozvoljavaju raznolikost interpretacija, mogu pronai svoje mjesto
u pluralnom drutvu. To moe biti zajedniki proces uenja za Jevreje, krane i muslimane, uenja o tome
kako se ophoditi s pluralizmom u religijama i u drutvu.
Na osnovu drutvenog pluralizma jedna grupa ili religijska zajednica nije u stanju da u vie sfera
sama provodi odreeni plan ili elju. Stoga je svaka od njih upuena na partnere. Pluralizam, dakle, trai
partnersko opredjeljenje i usmjerenje, a to znai opredjeljenje i usmjerenje zasnovano na ravnopravnosti.
Modelu partnerstva oprena je situacija u kojoj samo jedan partner postavlja okvir partnerstva. ak i ako
partneri na puno naina ostaju razliiti, oni ravnopravno i u dijalogu dalje surauju. Kao partneri, Jevreji,
krani i muslimani ne ine neki poseban, izolirani svijet, ve su dio nekog drutva. Stoga se i ini smislenim
ukljuiti ostale religijske, odnosno nereligiozne pozicije i grupe gdje god je to mogue. Budui da svi ljudi
snagom svoga razuma imaju sposobnost etike prosudbe, pokuaji saveza onog religijskog s jedne, protiv
areligijskog svijeta koji se smatra neprijateljskim s druge strane, nisu prihvatljivi niti shvatljivi.
Ponekad upravo meu religioznim ljudima postoji ideja jedinstvenog drutva, koja meutim nije
realna, a kojoj ne treba ni teiti. Takoer, nikakvo povlaenje u vlastitu grupu ne moe biti alternativa za
konstruktivno suoenje s pluralizmom u drutvu. Obrnuto, pluralizam ne znai bezgraninu proizvoljnost
ili indiferentnost. U modusu partnerstva razlike se upravo ne niveliraju, a zahtjevi religija za vaenjem
se ne ukidaju. Ljudska prava su obavezujui i vezujui element za religiozne kao i nereligiozne ljude i
12 |
Hansjrg Schmid
1/11/2013 10:44:58 AM
grupe. Ona nisu izraz samo jedne odreene religije ili kulture, ve je njihovo utemeljenje mogue
objasniti s aspekta razliitih religija i svjetonazora (usporedi npr. Heiner Bielefeldt, Menschenrechte in der
Einwanderungsgesellschaft. Pldoyer fr einen aufgeklrten Multikulturalismus, Bielefeld 2007).
Religijske zajednice danas ne mogu izbjei da u razliitim poljima djelovanja potuju i u obzir uzimaju
pluralizam. To posebno vai i za vjerski odgoj. Hoe li konfesionalni vjeronauk biti dio dravnog kolstva
- to u razliitim europskim zemljama ovisi o odnosu svake pojedine drave i religija (usporedi Ednan Aslan
[izd.], Islamische Erziehung in Europa. Islamic Education in Europe, Weimar 2009). Dok bi takav vjeronauk
u laicistikoj Francuskoj bio nezamisliv, u Njemakoj, Austriji, a u meuvremenu i u Bosni i Hercegovini,
on je vrsto ukorijenjen. Kritiari smatraju da je to nepogodan nain postupanja s pluralizmom i umjesto
vjeronauka trae nadreenu nastavu iz predmeta etike ili nauke o religijama. Konfesijski vjeronauk ipak
nudi ansu mladim ljudima da se pozabave vlastitom religijom iz promiljene unutarnje perspektive iste
te religije. Ukoliko konfesionalni vjeronauk u datim drutvenim okolnostima treba da ostane prihvatljiv
i logian, on se mora suoiti sa zahtjevima pluralizma. Druge religije i svjetonazori takoer moraju biti
tretirani, moraju se sluati njihovi autentini glasovi, bez predrasuda, te moraju biti stavljeni u relaciju s
onim Vlastitim. Tamo gdje nastavnici u istoj koli, radei jedan pored drugog, izvode nastavu razliitih
vjeronauka, postoji i ansa da oni surauju na nekim projektima ili temama, nadilazei granice religija. Slini
izazovi postoje za teoloke fakultete i institute na univerzitetima, koji se moraju suoiti s meureligijskim
okvirom za reflektiranje i promiljanje (usporedi npr. Hansjrg Schmid, Islam im europischen Haus. Wege
zu einer interreligisen Sozialethik, Freiburg 2012).
3. Religije u dijalogu sa dravom i civilnim drutvom

U debati o sekularizaciji u posljednjim godinama sve se vie naglaava javna uloga religija. Pri tome
se radi i o religijama kao o resursu za drutvo i dravu. Jedan od mislilaca koji je za sebe nanovo otkrio temu
religija, jeste i filozof Jrgen Habermas. On u svojoj zbirci lanaka Izmeu naturalizma i religije pie o
religijama kao o najznaajnijim resursima stvaranja smisla (Jrgen Habermas, Zwischen Naturalismus
und Religion. Philosophische Aufstze, Frankfurt 2005, 137). Habermas javnost ne promatra kao prostor
koji je svjetonazorski neutralan, ve kao vieglasnu veliinu koja se sastoji od Sekularnog i Religijskog.
On pledira za to da se sekularni graanin otvori prema religijskim doprinosima. Religiozni graani se,
prema Habermasu, u politikoj javnosti ne moraju izjanjavati svjetonazorski neutralno, ve se smiju i
jednojezini pozivati na religijske razloge. Ti religijski razlozi moraju biti prevedeni na zdravorazumski
jezik razumljiv svim graanima, to ne moe biti zadatak samo religioznih graana. Habermas govori o
kooperativnoj zadai (137), koju zajedniki treba da savladaju religiozni i sekularni graani u nekoj vrsti
zajednice za prevoenje. U smislu sekularizacije i zatite negativne slobode religije, Habermas ipak vidi
granicu, naime da religijski iskazi nemaju ta da trae u okviru dravnih organa. Ali, u javnim debatama, to
je drugaije.
ak i kada Habermas kolektivno govori o politikom ueu religijskih organizacija (137), kod
njega u prvom planu nije aspekt religije kao zajednice, koji bi za pojedinca mogao igrati znaajnu ulogu.
Time se Habermas zapravo i ne bavi dublje dijalogom unutar i meu religijama kao kolektivnim veliinama,
koje u dravi i drutvu preuzimaju znaajne uloge. Jae nego kod Habermasa, za drutvenopolitiki dijalog
uz uee religija treba vrednovati injenicu da u kontekstu drutvene pluralizacije razliite pozicije ne stoje
samo jedna pored druge, ve da meusobno utjeu jedna na drugu i da moraju zajedniki koalirati, kako bi
bile u stanju vriti utjecaj u drutvu. Stoga se, da nastavimo Habermasovu temeljnu misao, nude razliite
perspektive:

Religije dijele zajedniku perspektivu u pogledu sekularne kulture i drutva, meutim moraju
uiniti slian napor uenja i prilagoavanja(142), to prema Jrgenu Habermasu za religiozne
graane postoji u tri polja: oni moraju razviti stav prema drugim religijama i svjetonazorima,
prema sekularnoj nauci, te prema primatu sekularnih razloga u politici (143).
Hansjrg Schmid
| 13
1/11/2013 10:44:58 AM
Religije se mogu zajedniki zaloiti za legitimnost javne prisutnosti religijskog, kao i za

prepoznatljivost religijskog u javnom prostoru.
Religijske pozicije prevesti na zdravorazumski jezik jedna je od tradicionalnih zadaa teologije.

Razliite religije mogu zajedniki razmijeniti iskustva i miljenja o problemima prevoenja, kao
i raditi zajedniki na prijevodima. Takvim trudom u pravcu sporazumijevanja one daju znaajan
doprinos cijelom drutvu.
Dijalog, koji uzima u obzir ova tri aspekta, mogao bi se pokazati kao primjeren nain ophoenja s
pluralizmom. Pri tome se religije ne mogu vie povlaiti na stanovite da one kao privilegirani partneri
drave (to u brojnim europskim zemljama jo uvijek jesu) nemaju potrebu uputati se u takve diskusije.
Takav dijalog dovodi do toga da religije u konanici ne treba vie promatrati kao suprotnost dravi,
ve kao dio civilnog drutva. Dok u Njemakoj, Austriji, kao i u Bosni i Hercegovini, do dana dananjeg
dominira orijentacija po kojoj se drava smatra drugom, suprotnom stranom, u britanskom kontekstu
situacija je drugaija. U Velikoj Britaniji dodue postoji dravna religija to je Anglikanska crkva. Pored
toga, ipak postoji velika otvorenost za druge religije i kulture, kao i za njihove vlastite identitete i doprinose
civilnom drutvu. Britanski intelektualac Dilwar Hussain stoga kritizira trud religija za reprezentacijom, i
umjesto toga trai od njih da se potrude da participiraju u civilnom drutvu (Dilwar Hussain, The Holy Grail
of Muslims in Western Europe: Representation and Relationship with the State, u: John Esposito/Franois
Burgat (eds.), Modernizing Islam: Religion in the Public Sphere in Europe and the Middle East, London
2003, 215250). Fokus je u tom sluaju na sljedeem: making the whole society their concern rather than
just their parochial interests (247).
U smislu Josa Casanove, u civilnom drutvu se ukazuje zajedniki okvir za muslimane i krane u
kojem oni mogu prihvatiti sekularizaciju i biti javno prisutni Ako to usporedimo sa sekularizacijom koja
primarno stoji u relaciji s dravom, civilno drutvo se pokazuje kao vrlo aktivirajui koncept koji istovremeno
ima kritian odnos prema dravi koja bi bila previe mona. Civilno drutvo pretpostavlja pluralizam aktera.
Religije, s obzirom na taj pluralizam, ne mogu autoritarno propagirati svoje pozicije, ve se, argumentirano
i diskurzivno, moraju ukljuiti u javne prostore u kojima djeluju konkurirajue instance. To, dakle, vai i za
religijske simbole i rituale kao to su obrezivanje djeaka, propisi o hrani, vjerski praznici ili kri sve to je
za brojne suvremenike u velikoj mjeri neto to mora biti objanjeno. Civilno drutvo religije smjeta u iri
okvir, daleko od ekskluzivnosti iste religijske razine i time ukazuje i trai kooperacije s drugim akterima
izvan polja religije.
4. Poseban znaaj Bosne i Hercegovine za Europu

Zbog pluralizacije i migracija, Europa je postala raznolikija. Nakon prevazilaenja konflikta izmeu
Istoka i Zapada i podjele Europe koja je iz toga proizlazila, prisustvo islama je postalo sredinje pitanje
za Europu. S obzirom na jaanje populistikih glasova u raznim europskim zemljama, koje se u razliitim
konstelacijama odlikuju ksenofobijom, antisemitizmom i islamofobijom, tradicije i simboli zajednitva
igraju tim znaajniju ulogu.
Bosna i Hercegovina, jednako kao i ostale balkanske zemlje, ima iza sebe dugo iskustvo zajednikog
ivota Jevreja, krana i muslimana. Islam se izvana esto paualno doivljava kao opozicija moderni, tj.
modernizmu. Meutim, upravo u bosanskom islamu se pokazuju dinamini procesi suoavanja s modernom.
Reformski diskurs, koji je poeo nakon 1878. godine, predstavlja otvorenost islama za izvanjske utjecaje
(Enes Kari). Bosanski islam pokazuje fleksibilnost islama, u koju se ubraja i sposobnost da u razliitim
jezicima i epohama doe do izraaja u odreenom kontekstu. Bosna je najbolji dokaz da postoje i europska
historija islama kao i islamska historija Europe. Islam time nije stran Europi. Odvojenost crkve i drave je
za bosanske muslimane iroko prihvaena stvarnost jo od 1878. Osim toga, bosanski muslimani su razvili
transparentu organizacijsku strukturu, koja meusobno povezuje sinodalne i hijerarhijske elemente. Iako
14 |
Hansjrg Schmid
1/11/2013 10:44:58 AM
bi brojne europske vlade eljele da i u svojoj zemlji imaju tako organiziranu islamsku zajednicu, koja je
puno vre ukorijenjena nego islamska vijea i savjetodavni gremiji u drugim dijelovima Europe, ova
organizacijska forma se ne da lako prenijeti. Ona, meutim, pokazuje da u okviru sekularizacije i dravni
zahtjevi mogu za posljedicu imati obrazovanje odreenih religijskih institucija.
Zbog radne migracije i izbjeglitva danas u raznim europskim zemljama ive brojni bivi stanovnici
ove zemlje. Mnogi od njih tamo su aktivni u kulturnim ili vjerskim udruenjima i zajednicama. Oni tamo
mogu dati doprinos u vidu svoga iskustva, zajednikog ivota ili tradicije zemlje iz koje dolaze. Konteksti
su ipak previe razliiti, a da bi se bosanski model mogao neposredno prenijeti u druge dijelove Europe.
(usporedi Hansjrg Schmid, Bosnischer Islam fr Europa? Geschichte, Organisation, Sozialethik, u: Benjamin
Idriz/Stephan Leimgruber/Stefan Jakob Wimmer [izd.], Islam mit europischem Gesicht. Perspektiven und
Impulse, Kevelaer 2010, 5074.230237; ders., Bridge to the Islamic World. What the Bosnian Muslim
Makes Model-like, u: www.con-spiration.de/texte/english/2008/schmid-e.html). Migracijska situacija i
multietniki sastav zapadnoeuropskih i srednjoeuropskih useljenikih zemalja su u temelju razliiti. Ipak,
postoji mogunost uenja koja nadilazi razliite kontekste. Usporedba razliitih historija i tradicija za sve
uesnike moe biti obogaujua.
Trebalo bi da Europa iskoristi ta bogate resurse, te Bosnu ne prepustiti samoj sebi, jer ljudi u Bosni
i Hercegovini sami sebe esto vide na tamnoj strani Europe. Na osnovu njihove europske historije oni za
sebe ele interes Europe i pripadnost Europi. Upravo su bosanski muslimani esto morali iskusiti kako je
to biti rastrzan izmeu dvije strane. Od njih se esto uje reenica: Arapi kau da nismo pravi muslimani.
Europljani kau da nismo pravi Europljani. Europske zemlje i Europska unija treba da uine sve da ova
posljednja reenica u budunosti vie ne vai. Oni time snose posebnu odgovornost da podstiu i partnerski
prate dijalog u oblasti civilnog drutva. A ta odgovornost je dokumentirana i u ovoj publikaciji.
Hansjrg Schmid
| 15
1/11/2013 10:44:58 AM
1/11/2013 10:44:58 AM
III.
Uopteno o sekularizmu i odnosima
drave i crkava i vjerskih zajednica
1. Sekularizam i vjerska prava kao (promjenjivi) odrazi istorije3

a. Odvojenost crkve od drave kao preduslov za izgradnju drave vjerska
prava kao pojedinana prava i prava manjina
Sloboda vjere je jedno od najstarijih osnovnih prava koje je i u bliskoj vezi s modernim konceptom
drave i, slijedom toga, zatitom manjina. Odvajanje svjetovnih i vjerskih vlasti zapoelo je jo u srednjem
vijeku, s Luterovom reformom (1517. godine). Kasnijom podjelom izmeu njegovih sljedbenika i protivnika,
ova podjela dostie taku s koje vie nije bilo povratka. Uprkos pokuajima pregovaranja, kao to je nagodba
postignuta Augsburkim mirom iz 1555. godine cuius regio, eius religio situacija se pogorala, to je
dovelo do tridesetogodinjeg rata; meutim, na kraju tog rata, Vestfalski mirovni sporazum iz 1648. godine
potvrdio je centralnu ulogu suverenog vladara kod odreivanja slubene vjere na njegovoj teritoriji.
Ovaj kompromis je znaio mir odvajanjem, tj. fizikim i pravnim odvajanjem protivnikih strana (i
vjerskih konfesija). Posljedica Vestfalskog mira je faktiki primjena teritorijalnog principa: vjera vladara
odreuje (slubenu) vjeru na teritoriji na kojoj vlada. Ovaj princip dovodi do pojave odreenog broja
vjerskih manjina i, prema tome, do pokuaja asimilacije radi jedinstva i homogenosti. Prethodno navedena
homogenost izmeu vjere i vladara je, takoe, i preduslov za izgradnju moderne apsolutistike drave, jer
je suverenost shvatana kao apsolutna vlast koju stogodinja vladavina (Katolike) crkve ne moe osporiti
(kao to je to bilo u srednjem vijeku). To je razlog zato se u (zapadnoj) Evropi koncept moderne drave
razvio u osamostaljivanju od crkve ili ak u suprotstavljanju crkvi i njenoj vlasti: tu lei poetak svjetovnog
principa.
Naravno, vjerski faktor je i dalje ostao znaajan za legitimitet dravne vlasti, ali korijeni sekularizma
su se ve rairili i drvo se razvijalo sve jae i jae u raznim oblicima zbog drutvenog, politikog
i ekonomskog razvoja, te posebno zahvaljujui industrijalizaciji, prosvjetiteljstvu, urbanizaciji, itd. Ovo
3 Ovaj dio se zasniva na Poglavlju 9 (Vjerska prava, autora Francesca Palerma) udbenika Prava manjina:
Francesco Palermo/Jens Woelk, Diritto constituzionale comparato dei grupi e delle minoranze, II izdanje, Cedam,
Padova 2011.
Jens Woelk i Nedim Ademovi
| 17
1/11/2013 10:44:58 AM
Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica
strukturalno odvajanje drave i crkve se moe oznaiti, bez obzira na znaajne razlike izmeu katolikih,
protestantskih i pravoslavnih podruja, kao odluujui faktor za razvoj vjerskih prava i sloboda, te i za
odnos izmeu svjetovnih vlasti i vjerskih zajednica u javnoj sferi.
U stvari, u drugim kulturnim tradicijama, a posebno na podrujima koja su pod islamskim uticajem,
nikada nije dolo do slinog istorijskog razvoja. Svakako, postoje znaajne razlike unutar tih podruja i kroz
vrijeme, na primjer, tradicionalno tolerantan stav Otomanske imperije prema vjerskoj razliitosti, kojeg
slijedi laicit Republike Turske. Meutim, glavna razlika u porijeklu je ostala, te je znaajna za razumijevanje
mnogih dananjih pitanja: dok je zapadna drava izgraena u suprotnosti s crkvom, na Srednjem istoku
svjetovne i vjerske vlasti ostaju strukturalno povezane i isprepletene, a vjerski propisi ostaju i dalje na snazi
kao zakonski propisi.
U zapadnoj i evropskoj tradiciji, konceptualna razlika izmeu drave i crkvene zajednice (ili crkvenih
zajednica) je, takoe, dovela do konceptualne i funkcionalne razlike u podrujima njihovog uticaja,
nadlenosti i djelovanja. Opet, u razliitim istorijskim periodima, postoje brojne razlike prema intenzitetu i
politikom znaaju koji se pridaje ovom odvajanju. Meutim, nakon Francuske revolucije i industrijalizacije,
vjerski faktor je u kontinentalnoj Evropi postao krajnje marginalan, a posebno za izgradnju nacionalnog
identiteta. Drugi faktori su postali znaajniji u procesu izgradnje nacije (te, zbog toga, i manjinskih grupa),
kao to su jezik, kultura, etnika pripadnost, itd.
Odgovori na traenje da se garantuju vjerska prava dati su kroz zatitu pojedinanih prava, posebno
nakon II svjetskog rata, kada je vjerska dimenzija nedvosmisleno prepoznata kao jedan vaan faktor ljudske
osobnosti. Prije svega, to vodi zatiti svaijeg prava na slobodno izraavanje njegove/njene vjere, ali i zatiti
ostalih pojedinanih sloboda povezanih s vjerom kao pojavom.
Meutim, te pojedinane slobode, takoe, nuno impliciraju priznavanje kolektivne dimenzije vjere,
tj. slobodu vjeroispovijesti i regulisanje odnosa izmeu javne vlasti i vjerskih organizacija. Meutim, ovo
priznavanje je usaeno u vei kontekst kontinuirane i progresivne sekularizacije drutva. Stoga, razvoj
vjerskih prava u Evropi nakon II svjetskog rata se ne podudara s porastom stvarnog znaaja vjerskog
faktora u drutvima; zbog toga, vjera je ostala relativno slab faktor kolektivnog prepoznavanja.
U posljednje vrijeme, vjerski faktor je ponovo dobio centralni politiki i ideoloki znaaj. Ovo je
proizalo naroito nakon hladnog rata i kasnijeg gubitka znaaja ideoloko-politikog faktora, a ubrzano je
ratom protiv terorizma i njegovim stvarnim i pretpostavljenim antagonizmom izmeu zapadnog svijeta
i islamskog svijeta. Tako, u kolektivnoj percepciji u zapadnim zemljama islamsko pitanje se sada smatra
kao prevladavajui izazov razliitosti; kako, na meunarodnom nivou, urediti odnose izmeu islama i
zapadnog svijeta (neki se ak pozivaju na sukob civilizacija, zasnovan na razliitom odnosu izmeu
drave i vjere), i kako urediti, unutar pojedinanih zemalja, teku integraciju brojnih migranata islamske
vjeroispovijesti u zapadna drutva.
b. Ustavni pristupi i nunost priznavanja

to se tie drugih grupa i manjina, zakonsko priznavanje je nuan preduslov i za vjerske grupe da
bi postale subjekt razliitog tretmana ili zatite. Nadreenost drave vis--vis vjerskih konfesija, barem iz
perspektive pravnog sistema drave, je ta koja zahtijeva prethodno priznavanje da bi se postalo subjekat
koji ima pravo na poseban pravni tretman. Obino je zakonodavac taj koji priznaje neku grupu na osnovu
istorijskih, kulturnih i politikih faktora (uslov priznavanja moe postati kontroverzan kao to pokazuju
scientoloki sluajevi: u nekim zemljama, kao to je Njemaka, ovoj grupi nije priznato svojstvo vjerske
zajednice, to ima za posljedicu negiranje specifinih vjerskih sloboda).
Na priznavanje i, kao posljedicu priznavanja razliito tretiranje vjere, kao pojave, ili vjerskih grupa,
utie osnovni ustavni pristup koji je rezultat specifinog istorijskog i drutvenog iskustva u datoj zemlji s
vjerskom dimenzijom. Mogu se prepoznati etiri opta pristupa koji odreuju specifine pravne instrumente
18 |
1/11/2013 10:44:58 AM
koji su na raspolaganju vjerskim grupama: (1) konfesionalni sistemi; (2) indiferentni ili agnostiki sistemi;
(3) stimulativni sistemi (zasnovani na konkordatima); (4) multikonfesionalni sistemi.
(i) Konfesionalni sistemi

Ovi sistemi se zasnivaju na jednoj religiji i funkcionalni su zbog toga to im drava garantuje vjerska
ovlatenja. Jasno, ovi sistemi su represivni kada se radi o vjerskim razlikama, oni negiraju njihovo postojanje
i zabranjuju njihovo praktikovanje. Ovaj pristup se danas esto moe nai u islamskim zemljama zbog
nedostatka tradicije odvojenosti javne vlasti od religije. Postoje mnoge varijacije i nivoi i, prema tome, nisu
svi sistemi s islamskom veinom konfesionalnog tipa i nisu svi konfesionalni sistemi represivni. Glavni
primjeri apsolutne integracije izmeu dravnih i vjerskih vlasti, u islamskom miljeu, su Saudijska Arabija
i Iran. Ostale islamske zemlje, takoe, proklamuju podreenost njihovih ustava vjerskim propisima, npr.
Egipat, Pakistan, Indonezija, Irak, Maroko, Tunis, Sirija, Jemen i razne afrike zemlje. Svakako, formalnopravna situacija nije nuno jedini pokazatelj pravog stepena ugnjetavanja vjerske razliitosti, koje u velikoj
mjeri zavisi od politikih i drutvenih faktora. Ovo objanjava razliite stavove koji su mogu nai u praksi
vis--vis vjerske razliitosti.
Postoje i drugi primjeri, kao to je drava Vatikan, za sisteme za koje su osnovni propisi boanskog
porijekla i u kojima je za teokratski reim taj pravni sistem funkcionalan. Poto nema odvojenosti vjerskih
od dravnih propisa, nema ni prostora za vjersku razliitost.
Mora se napraviti razlika izmeu ranijih sistema i onih koji formalno (jo uvijek) prihvataju dravnu
religiju (pravoslavne zemlje), ili ak pokazuju formalno (i djelimino) poklapanje vjerskih i politikih
struktura (npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu, iz istorijskih razloga, kraljica je takoe formalni poglavar
Anglikanske crkve), ali su pravni sistemi jo uvijek politike prirode, te tako nisu funkcionalni za teokratiju
(nema drugih veza izmeu Anglikanske crve i javne vlasti); za razliku od veine konfesionalnih sistema,
potonji sistemi takoe, formalno i praktino, priznaju vjersku(e) slobodu(e).
(ii) Indiferentni ili agnostiki sistemi

Agnostiki sistemi su oni sistemi koji prema vjerskom faktoru imaju indiferentan pristup. Slino
indiferentnosti prema etnikom faktoru u liberalnim i graanskim sistemima, agnostike sisteme karakterie,
s jedne strane, negiranje svakog znaaja vjerske dimenzije u javnoj sferi, ali i, s druge strane, snana zatita
pojedinanih prava, ukljuujui i slobodu vjere. Za ove sisteme je tipina stroga odvojenost javne sfere od
vjerskih pitanja. Shodno tome, vjerska pitanja su zatiena kao dio privatne sfere (gdje se mogu slobodno
ostvarivati, ali, takoe, ostaju ograniena).
Zasnovani na liberalnoj ideologiji, u njenom istom obliku, ovi sistemi ne mogu priznati druge
dimenzije prava osim pojedinanih, jer nije mogue priznati raznolike grupe graana (barem u principu),
ak ni religijski. Glavni primjeri ovih sistema su Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Turska.
U Francuskoj, revolucija protiv ancien rgime je neizbjeno pokosila i crkvu i koncept dravavjera: jasna i stroga odvojenost kruga dravne vlasti (koji je razvijen u skladu sa principom graanin-nacijapredstavljanje) od vjerske sfere je rezultat i direktna posljedica ovog pristupa. Odmah nakon revolucije, to je
demonstrirano neprijateljskim i represivnim stavom protiv crkve i njenih lanova, koji je trajao decenijama
(npr. Zakon o odvojenosti drave od crkve, iz 1905. god.), ali je taj stav vremenom oslabio i promijenio se
u dananje tradicionalnije liberalne stavove. lan 2. Ustava Francuske iz 1958. godine, istiui svjetovni
karakter Republike Francuske, takoe, propisuje jednakost graana bez ikakve razlike, izmeu ostalog, i
kada se radi o vjeri, kao i o potivanju svih uvjerenja. Ovaj pristup se esto naziva smjerna neutralnost
drave u vjerskim stvarima.
Danas, liberalni model zasnovan na pojedinanim pravima pod velikim je pritiskom zbog snanih
zahtjeva grupa za priznavanjem, s ciljem da dobiju diferenciran tretman, jer je te zahtjeve organizaciono
| 19
1/11/2013 10:44:58 AM
teko ispuniti. Ovo je istaknuto u sluajevima koji se odnose na noenje marame po islamu (hidab), to ne
predstavlja nikakav problem sve dok ostaje u sferi privatnog, i koji su tako zatieni privatnom slobodom.
Meutim, u javnoj sferi vjerski simboli se ne mogu dopustiti.
Veoma slina francuskom sluaju je situacija u Sjedinjenim Amerikim Dravama gdje, prema I.
amandmanu, klauzula o nepovezivanju crkve i drave spreava Kongres da zakonski nametne (slubenu)
vjeru drave i na taj nain d privilegovan poloaj samo jednoj vjeroispovijesti, dok klauzula o slobodnom
prakticiranju vjere zabranjuje da se usvoje zakoni koji ograniavaju vjerske slobode pojedinaca. Meutim,
iz vjerskih razloga postoje mnogi izuzeci, a posebno u sudskoj praksi Vrhovnog suda SAD-a. U brojnim
pojedinanim predmetima vjerska razlika je priznata, kao npr. uveno izuzee Amia od obaveze da idu u
javne ili privatne kole nakon osmog razreda. Ipak, ovi izuzeci ne mijenjaju opte pravilo neutralnosti.
Mada velika veina turskog stanovnitva slijedi islamsku vjeru, ustavni sistem Republike Turske, koji
je Kemal Ataturk utemeljio odmah nakon I. svjetskog rata, izabrao je svjetovni sistem kao jedan od glavnih
elemenata u izgradnji nove drave. Ovo se, takoe, moe pripisati vladajuoj ideji koja je poistovjetila
sekularizam s modernizacijom. Ali ipak, bilo je nekoliko izuzetaka, kao to je Lausanne sporazum iz 1923.
godine, koji je jo na snazi, kojim je nova Republika Turska priznala neka posebna prava hrianskim
Grcima i Armencima u oblasti vjerske slobode i obrazovanja. Meutim, takoe u Turskoj, gdje je vojska,
izmeu ostalih ustavnih principa, do sada branila i svjetovne principe, nedavno oivljavanje vjerskog
faktora je izazvalo promjene. One pokreu pitanje koliko dugo se moe odrati ustavno nametnuti oblik
drave (u ovom sluaju agnostiko-indiferentni), s obzirom na drutveno-politike promjene.
(iii) Stimulativni sistemi (zasnovani na konkordatima)

Stimulativni sistemi su oni ustavni sistemi koji vjerski faktor, izriito, uzimaju u obzir i u javnoj
sferi. Oni to ine zbog osnovnih istorijskih, kulturnih i politikih razloga u sutini priznavanjem i davanjem
diferenciranog statusa nekoj vjerskoj grupi. U pravilu, diferencirani tretman znai privilegovan status za
znaajnije grupe, tj. one koje su brojano najznaajnije, zbog istorijskih, drutvenih ili politikih razloga.
Glavni instrument za priznavanje i provoenje privilegovanog i stimulativnog tretmana odreenih
konfesija je konkordat (i njegovi funkcionalni ekvivalenti, jer je ovaj posebni termin iskovan radi odnosa
izmeu drave i Katolike crkve). Konkordat se sastoji od sporazuma izmeu pravnog sistema drave i jedne
vjerske konfesije s ciljem da se regulie njihov uzajamni odnos. Njegov sadraj varira i obino prevazilazi
samo vjersku slobodu za pojedinca u datoj grupi, tako da se ukljuuju kolektivna i javna dimenzija te
vjeroispovijesti. Razni konkordati mogu biti veoma razliiti, ak i u istom pravnom sistemu, jer je njihova
osnovna karakteristika bilateralno pregovaranje zasnovano na uzajamnom priznavanju i na paktu o
neuplitanju u unutranje poslove onog drugog.
U Italiji, na primjer, danas je odnos s Katolikom crkvom regulisan konkordatom iz 1929. godine (Patti
Lateranensi, izmijenjen 1984. godine), koji je slian odnosima izmeu dvije drave na meunarodnom nivou
i koji proizlazi iz istorijskog i meunarodnog statusa Vatikana (crkvena drava koja je obuhvatala velike
dijelove centralne Italije do ujedinjenja Italije 1861. godine, katolianstvo kao ranija dravna religija
Italije i Sveta stolica kao subjekt meunarodnog prava). Osnovni principi konkordata su navedeni u lanu
7. italijanskog ustava (kao ustavno priznavanje); u istom lanu je, takoe, utvrena procedura za moguu
reviziju, zasnovanu na sporazumu izmeu drave i crkve i prema pootrenoj proceduri. Odnosi s drugim
priznatim vjerskim konfesijama u Italiji regulisani su sporazumima (intese) s pojedinanim konfesijama.
Dok se princip pregovaranja i bilateralnog sporazuma potuje i u odnosu na ove sporazume, oni se formalno
razliito usvajaju, kao parlamentarni zakoni koji formalizuju sporazum izmeu vlade i te konfesije. Problem
za ovaj sistem je ukljuivanje konfesija koje nisu hijerarhijski organizovane i onih koje nisu zastupljene u
centralnoj vlasti, tj. posebno islamska zajednica. Za ove druge, do sada se nije mogao postii sporazum,
takoe, zbog toga to nemaju svoje predstavnike koje svi lanovi ovih zajednica priznaju. Iz tog razloga je
nedavno osnovana jedna islamska konferencija, kao savjetodavno tijelo Ministarstvu unutranjih poslova
20 |
1/11/2013 10:44:58 AM
koje postaje posrednik koji predstavlja razliite grupe islamske vjeroispovijesti. Slina savjetodavna tijela
su formirana i u drugim zemljama, npr. u Njemakoj i Francuskoj.
Sistem konkordata se moe proiriti na razliite vjerske zajednice. U tim sluajevima se dobija
diferenciran tretman za sve konfesije koje su zakljuile jedan takav ugovor. To je sluaj u Njemakoj.
Ona nudi detaljan i kompleksan sistem odnosa zahvaljujui svojoj istoriji (vjerski ratovi su ostavili dubok
rascjep u stanovnitvu du religijskih linija razgranienja, i jo i danas dvije dominantne konfesije, katolika
i protestantska, su brojano veoma sline), te svom federalnom sistemu u kojem su pitanja kulture u irem
smislu rijei (ukljuujui i religiju) dio iskljuive nadlenosti konstitutivnih drava, tj. tzv. Lnder. Na
taj nain, u Njemakoj postoje dva tipa konkordata: jedan s Katolikom crkvom i jedan s protestantskim
crkvama. Drava priznaje prirodu i status crkvenih javnih ustanova i prema stimulativnom pristupu ak
u njihovo ime vri i neke javne funkcije. Najpoznatije je prikupljanje crkvenih taksi: crkve se, u stvari,
finansiraju prevashodno putem dobrovoljnih doprinosa koji se mogu odbiti od pojedinanih poreza na
prihod (druga stimulativna karakteristika ovog sistema). Takse prikuplja drava skupa s porezom na prihod
i prebacuje crkvama (drava zadrava jedan mali iznos za svoje trokove).
Pored toga, federalni sistem Njemake ima svoj uticaj, jer jedna Lnder uiva znaajnu slobodu
odluivanja u vezi sa ustavnim pristupom vis--vis vjera kao pojave. Tako, konzervativnije Lnder
primjenjuju posebno stimulativan pristup u korist tradicionalnih konfesija, dok se druge Lnder pribliavaju
agnostikom i indiferentnom stavu. Primjer za to su odredbe o vjerskom obrazovanju u kolama: prema
Osnovnom zakonu Njemake (tj. njemakom federalnom ustavu), religija je redovni kolski predmet u
javnim kolama (lan 7, paragraf 3. Ustava). Meutim, zbog istorijskih razloga neke Lnder su izuzete iz
ove odredbe (tzv. bremenska klauzula, lan 147. Ustava). Ovaj izuzetak je posebno prisutan u sjevernim i
istonim Lnder. Tamo je vjeronauka esto multi-konfesionalna ili sekularna (tj. upoznavanje sa razliitim
religijama kao i nastava iz opte etike).
(iv) Multikonfesionalni sistemi

Za razliku od multinacionalnih politikih sistema gdje su sve pojedinane grupe konstitutivne za
ustavni sistem i dravu (npr. Belgija, vicarska i Bosna i Hercegovina), danas se ne mogu nai sistemi koji se
zasnivaju na konstitutivnom sporazumu izmeu dvije ili vie vjerskih grupa, zbog gubitka znaaja vjerskog
faktora za izgradnju drave u poreenju s etnikim-nacionalnim faktorom. Tako, jedan multikonfesionalni
sistem karakterie usvajanje posebnog pluralistikog pristupa u pogledu vjere kao pojave i razvijanje
inovativnih sredstava i tehnika za pomirenje pojedinanih i kolektivnih dimenzija vjerskih prava. Umjesto
davanja posebnih stimulativnih instrumenata razliitim vjerskim konfesijama, multikonfesionalni sistem
trai da se priznavanje razlika i njihovo jednako tretiranje, takoe i u vezi s kolektivnom dimenzijom,
transformie u redovno regulisanje stvari.
Jedan vaan primjer instrumenata pomirenja vjerske razliitosti kolektivno ostvarivanje prava
da se bude razliit uz maksimalno izraavanje pojedinane slobode je kanadska tehnika razumnog
prilagoavanja, koja je podrana principom multikulturalnosti (odjeljak 27 Kanadske povelja o osnovnim
pravima). Ova tehnika obavezuje na izmjenu optih pravila, koja se jednako primjenjuju na sve pojedince da
bi se doseglo do nekih specifinih kategorija osoba, pod uslovom da se ne stvara pretjerana neravnotea.
Meutim, ovaj generiki princip zahtijeva konkretnu primjenu od predmeta do predmeta usklaivanjem
suprotnih prava, tipino u sudskoj odluci (vidi, npr. Multani protiv Commission scolaire MargheriteBurgeoys, [2006] 1 S.C.R. 256; u ovom predmetu dvanaestogodinjem djeaku, pripadniku Sika, konano
je dozvoljeno da nosi, ispod odjee, mali ritualni no, kirpan, uprkos zabrani noenja oruja u kolama iz
bezbjednosnih razloga).
Tamo gdje norma ne odraava multikulturalnost nego puki paralelni suivot razliitosti,
multikonfesionalni pristup se pretvara u drugaiji model. Ovo alternativno multikonfesionalno shvatanje
zasnovano na odvajanju moe se realizovati instrumentima kao to je milet (millet) ili verzuiling, koji
| 21
1/11/2013 10:44:58 AM
dozvoljavaju paralelan i neintegriui razvoj vjerskih razliitosti pomou visokog stepena (odvojene)
grupne autonomije.
Istorijski, vjerskim grupama su dati znaajni oblici autonomije. Oni se mogu posmatrati kao
prethodnici koncepta line ili kulturne autonomije zasnovane na osnovnoj slobodi udruivanja, koju garantuju
svi moderni ustavi. Autonomija se priznaje grupi osoba i tako zahtijeva institucionalne ili organizacione
strukture za ostvarivanje razliitih prava i autonomnih ovlasti. Pored vjerskih konfesija danas, sistem
mileta u Otomanskom carstvu je primjer koji je garantovao Jevrejima i hrianima pravo da svoje propise u
porodinim stvarima zadre, kao i svoju tradiciju, razliite sudove i kole, te ak i paralelni porezni sistem.
Da bi garantovala miran suivot razliitih religijskih grupa, drava prenosi obavljanje odreenih funkcija,
koje su uobiajeno i generalno dio javne vlasti i moi, na vjerske zajednice. S razliitim instrumentima,
oblici ovog sistema i danas mogu funkcionisati u Libanu i Izraelu. U Izraelu, porodini zakon u potpunosti
provode vjerske zajednice, ukljuujui i vjerske sudove koji odluuju o sporovima; drava garantuje samo
javni red. Slian sistem se primjenjuje u Indiji, gdje razliiti zakoni, koje je usvojila drava, reguliu pojedine
vjerske oblike braka.
U zapadnoj Evropi, holandski sistem paralelne integracije moe se okarakterisati, takoe, kao
tolerancija odvajanjem. Nakon vjerskih sukoba u istoriji, priznato je pravo svake vjerske konfesije
(veina protestanata, kao i manjina katolika) na autonomno organizovanje i voenje vlastitih aktivnosti,
koje nije ogranieno na vjerska pitanja u strogom smislu. U stvari, navedeno pravo ukljuuje i kulturu,
kolu i drutvene usluge. Uz jaanje drutvenog pluralizma, nastala pilarizacija (verzuiling) otvorena je i
drugim grupama, kao to su druge vjerske zajednice ili politiko-ideoloke grupe, koje, takoe, mogu same
voditi jedan stub: Holandija ne finansira samo odvojene katolike i protestantske kole, nego i islamske i
socijalistike.
Stabilna institucionalizacija (vjerskih) grupa u odreene svrhe rizikuje stvaranje geta kroz podjelu
stanovnitva i drutva na odvojene i autonomne ogranke. Nedavno je holandski sistem doivio ozbiljnu krizu.
Osnovna dilema tolerancije je, u stvari, tretiranje netrpeljivosti: ta uraditi s netolerantnim grupama koje se
organizuju unutar i u skladu sa sistemom pilarizacije? Institucionalno odvajanje grupa funkcionie, ako
uspije, kod izbjegavanja sukoba, ali ono ne moe da stvori (u smislu) integracije i zajednitva, zajednike
vrijednosti. One su neophodne za premotavanje zajednica, te garantuju njihovu saradnju.
c. Pluralizam i integracija u moderna drutva

Kako je u ovom kratkom pregledu pokazano, znaaj vjerskog faktora za identifikaciju razlika nije
konstantan kroz istoriju, barem kada se radi o zapadnim pravnim sistemima. Prema tome, i teritorijalni
princip, koji je postojao na poetku (cuius regio, eius religio), u injeninoj stvarnosti je prevazien.
Praktino, razliite vjerske konfesije svugdje su prisutne na istoj teritoriji. Ova situacija, zajedno s porastom
zatite vjerske slobode (prvo kao pojedinanog prava, ali i jo vie u svojoj kolektivnoj dimenziji), predstavlja
karakteristiku modernih pluralistikih drutava. Ali to, takoe, ima za posljedicu da pojedini pravni sistem
moraju usvojiti djelotvorne instrumente za prilagoavanje razlika u jednom sistematskom unutranjem
okviru, koji je voen principima zabrane diskriminacije i razumnosti (ili proporcionalnosti). Zbog toga,
instrumenti koji karakteriu stimulativne i multikonfesionalne modele se ubrzano ire i postaju sve brojniji,
jer mogu da daju jasne i diferencirane odgovore u skladu s rastuom drutvenom kompleksnou koju
moraju da reguliu. U stvari, u sloenim drutvima svako mjesto potencijalno postaje mjesto pluralizma
(s moguim sukobima ili sporovima za rjeavanje): kole, bazeni (moe li neka grupa traiti odvajanje po
spolu?), javna mjesta, pa ak i ceste (je li Sikima dozvoljeno da ne nose kacigu kada voze motocikl, poto
nose turban?).
Uz prisustvo raznih religija na istoj teritoriji (to je sada uobiajena situacija ak i u zapadnoj Evropi, to
je posljedica imigracije), vjerski pluralizam ograniava teritorijalni princip kao sredstvo za zatitu razliitosti.
Ovo je paradoks s obzirom da je cjelokupni razvoj ka modernom sistemu zatite razliitosti zapoeo s
22 |
1/11/2013 10:44:59 AM
teritorijalnom zatitom vjerskih prava preko sporazuma u Augsburgu i Vestafaliji. ini se vjerovatnim da
e vjerski faktor, jo jednom, postati pokreta inovacija u pogledu instrumenata za zajedniko ivljenje u
razliitosti u pluralistikim i sloenim drutvima, jer je sada integracija razliitih komponenti, koje ele da
ostanu odijeljene, postala glavni izazov.
2. Sekularizam kroz normativni okvir u BiH

a. Uvodno pitanje: mogunost uvoenja dravne vjere na nivou BiH ili entitet?
U Ustavu BiH, ukljuujui sve referentne tekstove na koje sam Ustav BiH ukazuje, ne mogu se
nai eksplicitna pravila o razdvajanju crkve i drave ili o jednakosti raznih vjeroispovijesti ili vjerskih
zajednica (Odluka Ustavnog suda BiH broj U 5/98-IV, od 18. i 19. augusta 2000. godine taka 39, s uputom
na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava). To znai da, eventualno, uvoenje sistema dravne
vjere ne bi bilo protivno Ustavu BiH.
Ipak, injenica da neto nije zabranjeno, ne znai automatski da je i dozvoljeno. U kontekstu ovog
zakljuka, Ustavni sud BiH je naglasio da, ukoliko javne vlasti na bilo koji nain javno privileguju jednu
crkvu/vjersku zajednicu to ne smije voditi, s jedne strane, marginalizaciji slobode vjeroispovijesti, a, s druge
strane, stvaranju javne atmosfere u pogledu sistem vrijednosti i vjerovanja (ibid, ta. 40-43). Pri tome,
posebno je bitno uvaavati kontekst u kojem vjeroispovijesti i crkve [] su oduvijek inili sastavni dio
multireligijskog ivota u Bosni i Hercegovini u smislu pluralizma koji Evropska konvencija i Ustav BiH
zahtijevaju kao neophodnu pretpostavku za demokratsko drutvo (ibid, taka 44). Ukoliko praksa pokae
da je to sluaj, onda je protivustavno privilegovati ili dati bilo kakav poseban status bilo kojoj crkvi/
vjerskoj zajednici. Shodno tome, na javnoj vlasti je da obezbijedi uslove za religijski mir i pluralizam.
Polazei od navedenih ustavnih standarda, koji oigledno imaju svoje uporite, inter alia, u istoriji
BiH, dravni zakonodavac se nije opredijelio za opciju kojom bi uveo dravnu vjeru/vjere i to bi moralo
da zadovolji princip zabrane diskriminacije. Zakonodavac se, sasvim opravdano, opredijelio za zabranu
mogunosti da se uvede dravna vjera. Tako, u lanu 14. stav 1. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju
crkava i vjerskih zajednica u BiH (Slubeni glasnik BiH broj 5/04), drava i crkve, tj. vjerske zajednice, su
odvojene, te drava ne moe priznati status dravne vjere ni jednoj vjeri niti status dravne crkve ili vjerske
zajednice ni jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici. Time je, takoe, potvrena sekularnost drave.
b. Princip sekularizma kao inherentni element ustavnopravnog

republikanskog ureenja
Princip republike u Ustavu BiH nije formalnopravno propisan. Meutim, uprkos ovoj konstataciji,
postoji niz odredbi u Ustavu BiH koje reguliu materijalnopravne aspekte BiH kao republikanski ureene
drave, ime se, jednostavno, negira monarhistiko ureenje.
Sr republikanskog principa ine, prije svega, odredbe o izboru efa drave (Predsjednitvo BiH),
njegovom mandatu i odgovornosti (lan V Ustava BiH). Dalje, u svom materijalnom sadraju, republikansko
ureenje sadri jasno opredjeljenje da drava slui zajednikom javnom interesu. Taj interes mora biti stalno
konkretizovan periodinim demokratskim izraavanjem volje graana. Ustavne regule koje su konkretan
primjer zatite i promocije zajednikog dobra nalaze se u odredbama o dravnim ciljevima. Te odredbe su,
naprimjer, potivanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, podsticanje opteg blagostanja (Preambula
Ustava BiH), zatita ljudskih prava i osnovnih sloboda (prije svega, lan II Ustava BiH i Aneks I na Ustav
BiH), te odredbe koje jasno ukazuju na organizaciju dravne vlasti i njenu odgovornost (misli se, prije
svega, na podjelu vlasti i legitimaciju provoenja vlasti izborima).
| 23
1/11/2013 10:44:59 AM
Postojanje republikanske dravne forme podrazumijeva da je drava osloboena od odreene

ideologije, u smislu da se sistem vladavine i socijalnog ureenja, a samim tim i koncept zajednikog javnog
interesa, oslanja i provodi na religijskim, ili metafiziki viim istinama. Drugim rijeima, u svojoj sri
republikanski princip podrazumijeva sekularno razumijevanje drave odvojenost drave od crkve, kao i
princip religijske neutralnosti drave. Ovakvo shvatanje i sistemsko tumaenje Ustava BiH jasno je podrano
i u lanu 14. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH (Slubeni glasnik
BiH broj 5/04), koji propisuje da su [c]rkve i vjerske zajednice odvojene [] od drave.
Ipak, jasna materijalna konkretizacija principa sekularizma, bez kojeg je danas, u 21. vijeku,
nemogue zamisliti savremeno republikansko ureenje BiH, zavisi od naina na koji tumae ovaj pojam
nadleni sudovi (prije svega, Ustavni sud BiH), te njegove konkretizacije kroz akte nie pravne snage.
Prema tome, jasno je da bi se uvoenje konfesionalnog principa odnosa javne vlasti i crkava i vjerskih
zajednica u BiH protivilo osnovnoj postavci ustavnopravnog ureenja BiH i negiralo sekularnost drave,
kao takve. Meutim, u kojoj mjeri e se ti odnosi definisati i tumaiti u pravcu indiferentnog (laicistikog),
stimulativnog ili multikonfesionalnog sistema, oigledno zavisi od volje javne vlasti. Pri tome, nije za
oekivati da se sva podruja od interesa (finansijski odnosi, obrazovanje, vlasnika prava itd.) rjeavaju
identino. Samim tim, idealnotipska uniformizacija odnosa se ne moe oekivati, jer specifine datosti koje
vladaju u konkretnim oblastima mogu zahtijevati i razliite odnose. Ipak, ono to se ne bi smjelo initi, jeste
prepustiti razvijanje ovih odnosa stihijskim procesima van sistemske kontrole javne vlasti, te dozvoliti da
ovim odnosima vladaju neki nelegitimni principi, kao to su faktiki odnosi moi interesnih grupa.
Primjer za takvu materijalnu konkretizaciju principa sekularizma daemo kroz jednu odluku Ustavnog
suda BiH. Prije toga, potrebno je naglasiti da je Ustavni sud BiH vrhovni tuma i zatitnik Ustava BiH. U
predmetu broj U 62/01 od 5.4.2002. godine postavilo se pitanje da li su dravni sudovi, ukljuujui i sam
Ustavni sud BiH, nadleni da prue sudsku zatitu tuiteljici (apelantici) koja tvrdi da joj bivi suprug duguje
tzv. mehr (u ovom sluaju odreena vrsta naknade koja se isplauje ako doe do razvoda suprunika koji
su sklopili erijatski brak). Redovni sudovi, prvostepeni i drugostepeni, odbili su tubu, smatrajui da je
brak bio zakljuen po erijatu i da, kao takav, ulazi u okvir islamskih propisa, a ne civilnih, pozitivnopravnih
propisa BiH (Porodini zakon; Slubeni list SRBiH br. 21/73 i 44/89) koji se primjenjuju na civilni brak,
te koji ne reguliu institut mehra. Ustavni sud BiH je, takoe, naveo da je tuiteljiin (apelantiin) zahtjev
neosnovan, jer nije stekla imovinu u smislu Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda (taka 23), jer takav imovinski institut nije poznat u pozitivnopravnim propisima u BiH. Prema
tome, oigledno je da drava i njena sudska vlast nemaju pravo da se mijeaju u autonomna prava religijskih
zajednica, kao to je pitanje ureenja vjerskog braka, te prava i obaveza koje proistiu iz njega, jer su
drava i crkva odvojene. Ovi zakljuci Ustavnog suda idu u pravcu potpune neutralnosti i indiferentnosti
javne vlasti naspram crkava i vjerskih zajednica, te govore u prilog principa laicizma. Meutim, kada se
proitaju neki drugi akti javne vlasti ovaj zakljuak ne moe izdrati test generalizovanja. Naprimjer, lan
4. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH propisuje pravo crkava i
vjerskih zajednica na vjersku pouku koju e vriti samo osobe koje na tu slubu imenuje slubeno tijelo ili
predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama, tako u javnim i privatnim
predkolskim ustanovama i osnovnim kolama i viim nivoima obrazovanja, to e se regulisati posebnim
propisima. Odredba ovog Zakona ide vie u pravcu stimulativnog sistema. Samim tim, potvruje se teza o
nemogunosti da se stvore idealni tipovi i uniformna rjeenja, ali i bojazan da razvoj ovih odnosa nije pod
sistemskom kontrolom javne vlasti, to za BiH nije dobro.
Potonji zakljuak posebno je bitan za zatitu ustavnih ljudskih prava i sloboda koji se indirektno i u
irem smislu rijei tiu odnosa drave i crkava, tj. vjerskih zajednica. To su, prije svih:
24 |
Sloboda vjeroispovijesti [lan II/3.g) Ustava BIH; lan 9. Evropske konvencije za ljudska prava i
osnovne slobode koja je dio Ustava BiH po osnovu lana II/2. Ustava BiH].
Pravo na obrazovanje [lan II/3.l) Ustava BIH; lan 2. Dopunskog protokola broj 4 uz Evropsku
konvenciju za ljudska prava i osnovne slobode].
1/11/2013 10:44:59 AM
Zabrana diskriminacije po osnovu, izmeu ostalog, vjere [lan II/4. Ustava BIH; lan 14. Evropske
konvencije za ljudska prava i osnovne slobode].
Njihov individualni karakter stvara veoma irok prostor za nekontrolisanu razliitost jurisprudencije,
koja e dobiti vjetar u lea zbog injenice da su mnoga bitna podruja odnosa drave i crkava, tj. vjerskih
zajednica, znatno decentralizovana, bez vaenja zajednikih okvirnih regula ili standarda. Sve to moe
voditi i ka povredi principa pravne sigurnosti kao sastavnog elementa principa pravne drave (lan I/2.
Ustava BiH), a ne samo haotinom tumaenju principa sekularizma.
| 25
1/11/2013 10:44:59 AM
1/11/2013 10:44:59 AM
IV.
Vjerska obiljeja i simboli
1. Strukturalna i politika pozadina

Simboli su u veini sluajeva artefakti. Njihova funkcija je da predstave posebne forme individualnih
i kolektivnih identiteta. Nacionalne drave ne predstavljaju samo nosioci javnih funkcija koji imaju pravnu
nadlenost da predstavljaju ovaj politiki subjekt, ve se one takoer mogu identificirati sa zastavom,
himnom i/ili grbom. Upravo kao i drave, i religije i vjerske zajednice i njihovi vjernici se mogu identificirati
kroz upotrebu simbola, posebno u javnom ivotu preko dres-koda, arhitektonskih elemenata ili drugih
artefakata koji simboliziraju ove religije. Stoga, identitet i razlika su konstruirani upotrebom simbola,
sa svim prateim problemima kako usaglasiti vjerske razlike i smjestiti ih u naelno tri nivoa:

nain vjerovanja,
nain ivota, i
nain ivljenja zajedno u dravi i drutvu.
S obzirom na graanske ratove izmeu katolika i protestanata u Zapadnoj i Centralnoj Evropi, sloboda
svijesti, vjerovanja i vjeroispovijesti je postala najvanije ljudsko pravo nakon to se tridesetogodinji
rat okonao potpisivanjem Mirovnog ugovora u Westfaliji 1648. godine i inicirao stvaranje modernog
shvatanja ljudskih prava kao individualnih prava, nasuprot arbitrarnom mijeanju dravnih i crkvenih vlasti.
Dakle, sloboda svijesti kao forum internum i sloboda vjere ili vjerovanja kao forum externum se, prema
liberalnoj ideologiji, moraju zatiti od mijeanja dravnih organa. Ali koliko zatita moe biti efikasna
ako su poinilac djela i pretpostavljeni zatitnik, tj. drava, jedno te isto? Zatita koju prua nezavisni i
nepristrani sud je tek nedavno uvedena u kontekst kontinentalne Evrope nakon monarhistikog apsolutizma
koji je vrlo esto bio zasnivan na simbiozi trona i oltara i koji je bio zamijenjen, poslije buroaskih
revolucija, ustavnim monarhijama u 19. vijeku. Konano, nain ivota i nain ivljenja zajedno u
multireligijskim drutvima i, stoga, i horozontalni efekat ovih ljudskih prava, bili su problematizirani tek
poslije Drugog svjetskog rata kada je u dva istovjetna procesa dekolonizacije i imigracije sve vie i vie ljudi
i porodica iz Afrike i Azije ulazilo u stare evropske nacionalne drave, bilo u svojstvu politikih izbjeglica
ili imigrantskih radnika.
Na kraju, u sve vie i vie sekulariziranim, ali u isto vrijeme i u sve vie religiozno pluraliziranim
drutvima Evrope, koritenje vjerskih simbola u javnoj sferi je postalo poprite politikih borbi poetkom 21.
vijeka, a najnoviji dokazi o tome su: zabrana izgradnje novih damija sa minaretima izglasana na ustavnom
Joseph Marko
| 27
1/11/2013 10:44:59 AM
referendumu koji je odran u vicarskoj u novembru 2009. godine i zakonske zabrane noenja burke na
javnim mjestima u Francuskoj i Belgiji, koje su donesene 2011. godine.
2. Praksa evropskih sudova

Uprkos razliitim nacionalnim ustavnim tradicijama, lan 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima
(ECHR) daje zajedniku pravnu osnovu za zatitu slobode vjeroispovijesti i tako pravi razliku izmeu
pozitivne slobode prakticiranja vjere i u javnoj sferi i negativne slobode od vjeroispovijesti, tj. da niti
jedan organ dravne vlasti ili drugi lanovi drutva ne mogu biti natjerani da uestvuju u bilo kojoj vjerskoj
slubi. Sloboda vjeroispovijesti kao i sva ostala ljudska prava se zasniva na tripolarnoj normativnoj
strukturi, kao to se moe vidjeti iz znaajnih ogranienja lana 9. stav 2. ECHR. Stoga, koja odreena
prava i dunosti i za dravne organe i za lanove drutva slijede iz ove tripolarne strukture? Slijedea analiza
sudske prakse evropskih sudova se ne fokusira na pravno-dogmatsku analizu, ve na temeljne premise
koje ovi sudovi konstruiraju s ciljem da uspostave naine i sredstva kako usaglasiti vjerske razlike koje
proizlaze iz vjerskih propisa, a koji se tiu naina ivota i kako ivjeti zajedno u dravi i drutvu.
Evidencija sudske prakse domaih sudova u nekoliko evropskih drava je izmijeana. Vrhovni
sud vicarske je garantirao djevojkama muslimankama izuzee od obaveze da uestvuju u ko-edukativnim
asovima iz sporta 1996. godine, rezonujui da se pripadnici drugih zemalja i kultura... moraju povinovati
vicarskim zakonima kao i njeni dravljani. Meutim, osim ovog pravila ne postoji nikakva zakonska obaveza
da oni moraju da odustanu od svojih obiaja i naina ivota. Princip integracije ne ukljuuje zakonsku
obavezu da oni moraju da ogranie svoja vjerska ubjeenja i vjerovanja na nain koje se mora smatrati
neproporcionalnim. Isto tako, ve 1994. godine je njemaki Savezni upravni sud tvrdio da obavezno javno
obrazovanje i asovi iz sporta slue za postizanje jedinstvenosti u drutvu, ali da vlasti moraju uzeti u obzir
kulturni identitet i razliite oblike socijalizacije djece stranog porijekla. Suprotno tome, vicarski Vrhovni
sud i njemaki Savezni ustavni sud su zabranili nastavnicama da nose maramu u javnim obrazovnim
ustanovama i njemaki Savezni ustavni sud je ak 2006. godine iznosio argumente protiv ustavne albe
roditelja koji nisu eljeli da njihova djeca budu izloena darvinizmu, naglasivi da je javno obrazovanje
obavezno bez izuzetka da bi se sprijeilo stvaranje vjerski motiviranih paralelnih drutava i da bi se
manjine integrisale. Slian kontrast slijedi iz pravnih sistema u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Poslije vie
od jedne dekade diskusija koje su voene u Francuskoj nakon takozvanog predmeta affaire foulard iz 1989.
godine, francuski Parlament je usvojio zakon 2004. godine kojim se zabranjuje eksponiranje razmetljivih
vjerskih simbola u javnim obrazovnim institucijama. Zakon je poblie preciziran uredbom koja definira da
je noenje islamske marame, jevrejske kapice (kipe), i turbana kod Sika u svakom sluaju zabranjeno, dok
su krstovi dozvoljeni sve dok nisu pretjerane veliine. Nasuprot ovome, noenje marame nije zabranjeno
u Velikoj Britaniji i Sikima je konano odobreno izuzee po zakonu da ne moraju ispotovati zakonsku
obavezu noenja kacige u vonji motociklom, koja je uvedena iz sigurnosnih razloga.
U odnosu na sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, dva najvanija vjerska simbola su bila
osporavana pred ovim sudom, a to su islamska marama i kransko raspelo.
Ve je 2001. godine Evropski sud za ljudska prava morao odluiti o islamskoj marami u predmetu
Dhalab protiv vicarske. vicarski sud je podrao odluku kojom se zabranjuje nastavnicama da nose
maramu u dravnim osnovnim kolama dok obavljaju nastavu. vicarski Vrhovni sud je opravdavao zabranu
pozivajui se na neophodnu neutralnost drave i njenog javnog obrazovnog sistema vis--vis svih religija
da bi se sauvala vjerska harmonija u vicarskoj. Dravne kole ne smiju postati potencijalno bojno
polje za religijske konflikte. Sud je dalje iznio argumente u pogledu vicarske historije. Ali koja prava i
obaveze proizlaze iz ovog apstraktnog normativnog principa neutralnosti drave? vicarski sud precizira
tek u irim crtama, u obiter dictum, da se sva shvatanja moraju uzeti u obzir bez ikakvih predrasuda u
pluralistikom drutvu tako da niko ne bude privilegiran ili diskriminiran zbog svojih vjerskih ideja, ali
da u svakom sluaju opravdava zabranu. Prema tome, ak i ako bi drugi nastavnici iskazivali druga vjerska
28 |
Joseph Marko
1/11/2013 10:44:59 AM
ubjeenja u istoj dravnoj koli, noenje marame bi odavalo utisak identifikacije tog nastavnika, koji
je dravni slubenik, s odreenom religijom to ne moe biti u skladu s principom neutralnosti drave.
U odnosu na znaajna ogranienja slobode vjeroispovijesti predviena u lanu 9. ECHR, Evropski sud
za ljudska prava je opravdavao zabranu izjavivi da je marama jak vjerski simbol koji je, posebno za
djecu u dobi osnovne kole, sredstvo koje bi moglo odluno uticati na njih tako da bi noenje marame
moglo imati preobraujui efekat za njih. tavie, Evropski sud za ljudska prava je tvrdio u obiter dictum
da se noenje marame moe teko usaglasiti sa porukom tolerancije, potivanja drugih, i, prije svega,
sa principima jednakosti i nediskriminacije koje svi nastavnici u demokratskom drutvu moraju prenositi
njihovim uenicima.
U predmetu Leila Sahin protiv Turske iz 2005. godine, injenina situacija je bila drugaija. Gica
Sahin je odbila da skine maramu dok je studirala medicinu na univerzitetu u Istambulu. U odnosu na ustavno
naelo laicizma, ona je na kraju bila iskljuena s univerziteta u Istambulu i svi sudovi u Turskoj, ukljuujui
i Ustavni sud, su podrali ovu zabranu. tavie, Ustavni sud je u svom obrazloenju razvio ne samo doktrinu
stroge institucionalne odvojenosti drave i religija/crkava, nego je u skladu s turskom ustavnom tradicijom
kemalizmom, uveo strogu odvojenost religije i javne sfere tvrdei da studenti imaju pravo da prate
nastavu u jednoj mirnoj i tolerantnoj atmosferi uzajamne podrke pri emu obiljeja vjerske pripadnosti ne
treba da ih udaljavaju od ostvarenja tog cilja.
Prema tome, Evropski sud za ljudska prava ne samo da je morao ispitati princip dravne neutralnosti
kojeg su primijenili vicarski sudovi, nego i mnogo iri princip laicizma u skladu s turskim ustavnim
pravom. Ponovo, Evropski sud za ljudska prava jednostavno nije omoguio domaim sudovima iroko
polje procjene kada su odluivali o vjerskoj slobodi, ve je pokuao da uspostavi konceptualne hipoteze
na vie teorijskom nivou u vezi sa znaenjem onoga ta je to to je neophodno... u demokratskom drutvu
kada je rije o slobodi vjeroispovijesti, tj. pluralizmu, toleranciji i zatiti manjina. Model akomodacije,
koji je predstavljen u ovim takama obrazloenja Evropskog suda za ljudska prava, bit e ovdje u potpunosti
citiran zbog svog znaaja za meureligijski dijalog:
U demokratskim drutvima, u kojima nekoliko vjera koegzistira u okviru jedne iste populacije, moe
biti neophodno da se uvedu ogranienja u vezi sa slobodom ispoljavanja vjere ili uvjerenja kako bi se
uskladili interesi raznih grupa.... Sud je esto naglaavao ulogu drave kao neutralnog i nepristrasnog
organizatora ispovijedanja raznih vjera... i da ova uloga doprinosi javnom redu, vjerskoj harmoniji i
toleranciji u demokratskom drutvu... i da ona zahtijeva od drave da osigura uzajamnu toleranciju izmeu
suprotstavljenih grupa. Prema tome, uloga vlasti u takvim okolnostima nije da otkloni uzrok napetosti tako
to e ukloniti pluralizam, ve da obezbijedi da konkurentske grupe toleriu jedna drugu.
U obrazloenju se dalje navodi: ...Mada pojedinani interesi ponekad moraju da budu podreeni
interesima grupe, demokratija ne znai prosto da stavovi veine moraju uvijek da prevagnu: mora da se
postigne ravnotea koja osigurava pravino i ispravno postupanje prema pripadnicima manjina i kojom se
izbjegava bilo koja zloupotreba dominantnog poloaja. Pluralizam i demokratija takoe moraju da budu
utemeljeni na dijalogu i duhu kompromisa koji nuno povlae razne ustupke pojedinaca.... Upravo ovo stalno
traganje za ravnoteom izmeu osnovnih prava svakog pojedinca je ono to ini temelj demokratskog
drutva.
Meutim, uprkos ovom opem modelu akomodacije vjerske razliitosti u javnoj sferi, Evropski sud
za ljudska prava konano odluuje da podri zabranu koju su uveli sudovi Turske u odnosu na specifini
kontekst Turske.
...kao i Ustavni sud, Sud smatra da se, pri razmatranju pitanja islamske marame u kontekstu
Turske mora imati na umu uticaj koji noenje takvog simbola, koji se predstavlja ili doivljava kao obavezna
vjerska dunost, moe da ima na one koji odlue da je ne nose. ...Pitanja o kojima je rije obuhvataju
zatitu prava i sloboda drugih i odravanje javnog reda u zemlji u kojoj se veina stanovnitva, mada
propovijedajui snanu privrenost pravima ena i sekularnom nainu ivota, pridrava islamske vjere.
Joseph Marko
| 29
1/11/2013 10:44:59 AM
Nametanje ogranienja slobode u ovoj oblasti moe, stoga, da se smatra zadovoljavanjem gorue drutvene
potrebe kroz nastojanje da se ostvare ta dva legitimna cilja naroito budui da je, kako su turski sudovi
naveli, posljednjih godina ovaj vjerski simbol poprimio politiki znaaj u Turskoj.
Zbog ovog specifinog pozivanja na kontekst Turske i proklamiranog politikog znaaja vjerskih
simbola u ovoj zemlji, bilo je od velikog interesa za posmatrae jurisprudencije Evropskog suda za ljudska
prava da saznaju da li e zabrana noenja islamske marame u evropskim zemljama, posebno u Francuskoj,
biti takoer podrana. Prvi sluaj koji je doao pred Evropski sud za ljudska prava bio je Dogru protiv
Francuske, koji je odluen 2008. godine. Prema injeninoj situaciji, jedna djevojka muslimanka je odbila
da skine maramu za vrijeme fizikog obrazovanja i nastave iz sporta ak i prije nego to je zakon iz 2004.
stupio na snagu. Vrijedi spomenuti u naem kontekstu da je francusko Dravno vijee Conseil d`Etat
1989. godine dalo jedno savjetodavno miljenje, koje se odnosi na noenje vjerskih simbola u kolama.
Conseil je u vezi s tim uspostavio kao princip da su uenici slobodni da nose takva obiljeja u kolskim
prostorijama, ali je precizirao uslove pod kojima se mogu nositi da bi bili u skladu sa principom sekularizma.
Prema tome, potvreno pravoda se izraze i manifestuju vjerska ubjeenja u kolskim prostorijama
ne moe se uplitati u aktivnosti izvoenja nastave, sadraj nastavnog plana i programa ili u obavezu
prisustvovanja asovima redovno, ili ugroavati njihovo zdravlje ili sigurnost, ili remetiti aktivnosti nastave
ili obrazovnu ulogu nastavnika, ili, na kraju, uplitati se u uspostavljanje ili normalno funcionisanje dravne
slube. Poto su kroz dijalog u disciplinskom postupku svi pokuaji da se ona ubijedi da je neophodno
da skine maramu bili bezuspjeni, tako da su ovi dogaaji doveli do jedne ope atmosfere tenzije u koli,
dravne vlasti su, po miljenju Evropskog suda za ljudska prava, potpuno ispunile obavezu stavljanja u
ravnoteu raznoraznih interesa koji su u pitanju. U zakljuku, Evropski sud za ljudska prava je naao da je
zabrana noenja marame opravdana mada samo u pogledu injeninog konteksta fizikog obrazovanja i
asova iz sporta.
Meutim, Evropski sud za ljudska prava je ve tvrdio u ovom predmetu, na jednom vie opem,
apstraktnom nivou, da je u Francuskoj, kao i u Turskoj ili vicarskoj, sekularizam ustavni princip, i
utemeljujui princip republike, koji cjelokupno stanovnitvo podrava i ija je zatita izgleda od primarne
vanosti, posebno u kolama. S obzirom na delikatne odnose izmeu crkava i drave, Evropski sud za
ljudska prava dalje tvrdi da je sloboda vjeroispovijesti ...ograniena zahtjevima sekularizma, te se ini
legitimnom u svjetlu vrijednosti koje podupiru Konvenciju. Stoga, kada je u predmetu Aktas protiv
Francuske iz 2009. jedna djevojka, muslimanka, odbila da skine maramu ve u procesu upisa u kolu,
Evropski sud za ljudska prava vie nije pokuavao da kontekstualizira ovaj sluaj u svjetlu injeninih
okolnosti, ve se jednostavno pozvao na zakon Francuske i Uredbu iz 2004: Premda je sporno mijeanje u
ovom predmetu bilo ogranieno, ne samo na asove fizikog vaspitanja nego na sve asove, onako kako to
previa zakon, Sud ne vidi nijedan razlog koji bi ga ubijedio da se udalji od te sudske prakse. Sud zapravo
konstatuje da je zabrana javnog izlaganja svih religijskih simbola u javnim osnovnim i srednjim kolama
motivirana iskljuivo zatitom ustavnog principa laicizma (...) i da je taj cilj u skladu s vrijednostima koje
su implicitno izraene u Konvenciji i sudskoj praksi o materiji naznaenoj gore.
U zakljuku, u sluaju Francuske, Vijee Evropskog suda za ljudska prava vie nije nalazilo da je
neophodno pozivati se na znaajna ogranienja iz lana 9. stav 2. ECHR i primjenjivati razne elemente
principa proporcionalnosti kao standarda za preispitivanje da li zakon Francuske i sama uredba kre lan
9, tj. da li neosporavano mijeanje u slobodu vjeroispovijesti slui legitimnom javnom interesu u obliku
gorue socijalne potrebe, te da li je mijeanje po zakonu prilagoeno tako da se postigne cilj i da li je
proporcionalno u uem smislu znaenja da postoji povreda ako bi postojala i najmanja oteavajua sredstva
da bi se postigao taj cilj. Konano, ako se ne moe donijeti odluka s ciljem da se pomire sukobljena prava,
posebno sukobi izmeu pozitivne slobode vjeroispovijesti i negativne slobode od vjeroispovijesti, potrebno
je stvoriti ravnoteu poto je Evropski sud za ljudska prava sam odredio sebe kao pravilo kako pomiriti
vjersku razliitost. Ne traei vie kontekstualizaciju injenica kao to je bio sluaj u predmetu Dogru
protiv Francuske, ukljuujui i jedan odreeniji sukob interesa ili odreeni sukob u kolama, Evropski sud
za ljudska prava se jednostavno oslanja na apstraktne koncepte nacionalne ustavne tradicije laicizma, i
30 |
Joseph Marko
1/11/2013 10:44:59 AM
tavie, poistovjeuje se s ovim ustavnim principom i tako ga zamjenjuje sa sekularizmom. Drugi glavni
vjerski simbol je isticanje raspela u uionicama u dravnim kolama, to je bilo osporavano pred Evropskim
sudom za ljudska prava u predmetu Lautsi protiv Italije. Podnositeljica predstavke je navodila da je
isticanjem znaka krsta u uionicama dravne kole koju pohaaju njena djeca bilo u suprotnosti sa slobodom
vjeroispovijesti prema lanu 9. i s pravom na obrazovanje i nastavu u skladu s njenim vjerskim ubjeenjima
prema lanu 2. Protokola br. 1 uz ECHR. Poto su identificirali i raspelo kao jedan snaan eksterni simbol
kranstva, sudije u Vijeu Suda su nali da njegovo isticanje u uionicama dovodi do povrede i odredbi
ECHR u onoj mjeri da ono to za neke religiozne uenike moe biti ohrabrujue, moe biti emocionalno
uznemirujue za uenike koji pripadaju drugoj vjeri ili koji ne ispovijedaju vjeru. Taj je rizik posebno velik
meu uenicima koji pripadaju vjerskim manjinama... Stoga, sudije su jednoglasno tvrdile da drava ima
obavezu da podri konfesionalnu neutralnost u javnom obrazovanju, gdje je prisustvovanje nastavi obavezno
bez obzira na religiju, i koje mora nastojati da kod uenika razvija kritiku misao. U zakljuku, oni su nali da
Sud ne moe vidjeti kako izlaganje simbola kojeg je razumno povezati s katolicizmom (veinskom vjerom
u Italiji) u uionicama moe sluiti pluralizmu u obrazovanju koji je kljuan za demokratsko drutva u
smislu znaenja ovog izraza u okviru Konvencije.
Meutim, nako uloene albe, Veliko vijee je izmijenilo ovu presudu i nije nalo povredu lana 9. ili
lana 2. Protokola br. 1. uz ECHR. Nasuprot ocjeni sudija Vijea, veina sudija Velikog vijea su smatrali
raspelo na zidu kao simbol koji je bitno pasivan i koji nema uticaja na uenike i koji se moe uporediti sa
sudjelovanjem u vjerskim aktivnostima ili u obaveznoj nastavi o kranstvu. tavie, u miljenju veine se
tvrdi da Italija otvara kolsko okruenje paralelno s drugim religijama u onoj mjeri u kojoj nije zabranjeno
uenicima da nose islamske marame ili druge simbole ili odjeu koja ima vjerske konotacije. tavie, prva
podnositeljica predstavke je, po miljenju veine sudija, u potpunosti zadrala svoje pravo kao roditelj
da uzdie i savjetuje svoju djecu, da obavlja u tom smislu svoje prirodne funkcije pedagoga i da vodi
svoju djecu na put u skladu sa svojim filozofskim uvjerenjima. Ali, subjektivna percepcija podnositeljice
predstavke nije sama po sebi dovoljna da se konstatuje povreda lana 2. Protokola broj 1 sve dok nema
indoktrinacije, na primjer putem tendencioznog pozivanja na prisutnost raspela od strane nastavnika u
obavljanju njihove funkcije.
Prema tome, ta moemo zakljuiti iz razvoja jurisprudencije Evropskog suda za ljudska prava u
pogledu vjerske akomodacije, gledano kroz prizmu upotrebe vjerskih simbola?
Oigledno je da postoje dva modela kako se pozabaviti vjerskim simbolima u javnom prostoru. Ja
bih prvi nazvao modelom negativne jednakosti kada se zabranjuje manifestacija vjere i vjerskih simbola
u javnosti. Ovaj model navodno obezbjeuje ekvidistancu izmeu drave i religija/crkava na osnovu
mita o neutralnosti drave i dravnih tijela s primarnim ciljem sprjeavanja sukoba na osnovu vjerske
motivacije i politike mobilizacije vjernika. Meutim, kako se moe zakljuiti iz izvjetaja o iskljuenju,
marginalizaciji i diskriminaciji muslimanskih vjernika, francuska ustavna doktrina laicit (laicizam) ne
sprjeava konflikt. Niti je ova doktrina osmiljena kao neutralna. Sasvim suprotno, laicit (laicizam) se
shvata kao dravna religija koja se prakticira i provodi putem dravno-obrazovnog sistema i na taj nain
udaljava muslimansku djecu od njihove vjere i porodica. Stoga, kada su Francuska i Belgija takoe uvele
zabranu noenja hidaba ili burke na javnim mjestima u 2011. godini, ak je i Komesar za ljudska prava
Vijea Evrope protestirao protiv ove mjere zato to je ona kontraproduktivna: Kanjavanje ena koje nose
burku ih ne oslobaa. Umjesto toga, on je insistirao da prikazivanje naina oblaenja jednog malog broja
ena kao glavnog sigurnosnog problema znai kapitulaciju pred predrasudama ksenofobije.
Sasvim suprotno od gore navedenog, model pozitivne jednakosti nije zasnovan na ideji striktne
institucionalne odvojenosti dravnog/javnog prostora od religije, ali dozvoljava razliite oblike gradacije
saradnje izmeu drave s jedne strane, i razliitih vjerskih zajednica/crkava s druge strane, i ini takozvani
forum externum slobode religije tj. javni prostor skuptinu za akomodaciju vjerskih razliitosti na
osnovu uzajamnog priznavanja i potovanja, dijaloga i usavravanja tolerancije kao to se zahtijeva po
ECHR kao poseban uslov principa (vjerskog) pluralizma.
Joseph Marko
| 31
1/11/2013 10:44:59 AM
Prema tome, ono to vidimo u praksi Evropskog suda za ljudska prava je krivudanje izmeu ova
dva modela bez jasne naznake kada i pod kojim okolnostima e veina sudija iskoristiti bilo negativni
ili pozitivni model jednakosti u odnosu na religije. Meutim, postoje naznake u sudskoj praksi da bi
Evropski sud za ljudska prava mogao pod izgovorom doktrine slobodnog polja procjene nacionalnih
vlada biti sve vie i vie pod uticajem diskursa sekuritizacije u Evropi u pozivanju na apstraktne
opasnosti ili na ideologiju sekularizma koja navodno ini osnovu sistema vrijednosti Konvencije. Ahmet
T. Kuru je u jednoj detaljnoj komparativnoj analizi sekularnih politikih sistema Sjedinjenih Amerikih
Drava, Francuske i Turske pokazao da tamo, meutim, ne postoji samo jedan model sekularizma nego da
postoje dva suprotstavljena modela koje on oznaava kao pasivni sekularizam i izriiti sekularizam.
Izriiti sekularizam je sveobuhvatna doktrina koja zahtijeva da drava igra izriitu ulogu s ciljem da
iskljui religiju iz javne sfere i da se tako mora i gledati u skladu s jakobinskom politikom i ustavnom
tradicijom kao politika ideologija koja pokuava da d legitimitet zabrani religije koja se svodi na
privatnu sferu. U zakljuku, izriiti sekularizam nije jednostavno sporedni proizvod modernizacije i
racionalizacije drave i drutva u to su sudije Vijea, u svom obrazloenju u predmetu Lautsi, htjeli da
nas ubijede kada su tvrdili da javno obrazovanje mora nastojati da kod uenika razvija kritiku misao.
Kada se raspravlja o problemima odnosa izmeu drave i religija/crkava i upotrebi vjerskih simbola u
Bosni i Hercegovini u poglavlju koje slijedi, moglo bi biti od pomoi ako bi se ove lekcije iz sudske prakse
Evropskog suda za ljudska prava i cjelokupan razvoj u Zapadnoj i Centralnoj Evropi uzeli u obzir. Ne postoji
jedna veliina koja odgovara svim institucionalnim modelima u Evropi ili ak jedan evropski minimalni
standard. Svaka drava mora da nae svoj sopstveni put kroz proces politikog donoenja odluka u skladu s
distinkcijama koje se trebaju praviti izmeu kulture i religije, kao i izmeu dravnih/javnih i privatnih sfera.
3. Kontekst Bosne i Hercegovine

Bilo koja rasprava o politikom i pravnom okviru u vezi s upotrebom vjerskih simbola u Bosni
i Hercegovini mora otpoeti od posljedica izgradnje drave i nacije na Balkanu krajem 19. vijeka, po
konanom raspadu vjekovne tradicije vjerske tolerancije, kao i pravno utemljenog millet sistema kulturne
i vjerske institucionalne autonomije Osmanskog carstva poslije Drugog svjetskog rata. Preuzimanje
njemakog modela etno-nacionalne drave umjesto francuskog modela etniko indiferentne dravne
nacije je bilo namijenjeno zasnivanju izgradnje drave i nacije na pravnoj fikciji principa nacionalnosti
koji zahtijeva da se utvrdi teritorija s kulturnim granicama. Za razliku od situacije u Zapadnoj i Centralnoj
Evropi, kultura nije bila zasnovana na jezicima nego na religiji i, kao paradoks, muslimani u BiH su postali
nerazvijena etno-nacija tek za vrijeme komunizma u Jugoslaviji. Ja ne mislim da je rat u BiH koji se desio
devedesetih bio vjerski rat. Meutim, posljedice su fatalne, to znai da je identifikacija teritorija
nacija religija do sada ve skoro zavrena i ak ustavno utvrena sistemom podjele vlasti koji je kreiran
po Dejtonskom sporazumu.
Karakteristina varijanta etno-nacionalizma u Bosni i Hercegovini, kao etno-religijski nacionalizam,
se posebno ogleda u destrukciji crkava, damija i ostalih vjerskih objekata neprijatelja tokom rata i u
stalnoj igri moi poslije rata koja ukljuuje i (zlo)upotrebu arhitektonskih simbola, a najoigledniji primjeri
su takmienja izmeu visine minareta i tornja katolike Katedrale u Mostaru ili velikih krstova izgraenih na
vrhovima planina da bi se ovom simbolinom okupacijom pokazalo ko je na vlasti na tom odreenom
komadiu zemlje. Takoe i drugi vjerski simboli, kao to su polumjesec i zvijezda, zelena boja, etiri S-a
na krstu ili kombinacija krsta s hrvatskim grbom, takozvana ahovnica, pokazuju simbiozu vlasti, politike
i religije koja zavrava demonizacijom onog drugog.
Drugi specifini fenomen koji se istakao u raspravi na naoj radionici je hibridna mjeavina sva tri
modela odnosa izmeu drave i crkava u BiH. Identifikacija drave i Pravoslavne crkve se ponovo
simbolino manifestuje preko identiteta predvienim izmeu Srpske pravoslavne crkve i srpske nacije
prema lanu 28. Ustava Republike Srpske. Stroga odvojenost izmeu drave i crkava nije uspostavljena u
32 |
Joseph Marko
1/11/2013 10:44:59 AM
Dejtonskom ustavu kada je rije o dravi Bosni i Hercegovini, ali je to pitanje na scenu dolo indirektno,
u raspravama sudija Ustavnog suda BiH kada je Ustavni sud BiH odbio kao oigledno neosnovan zahtjev
jedne muslimanke koja je od niih sudova traila da joj se isplati mehr poslije razvoda zato to je tako
predvieno erijatskim zakonom. Poto nije bila sklopila brak niti je kasnije bila razvedena po graanskom
zakonu Bosne i Hercegovine, Sud je odluio da mehr ne predstavlja imovinu u smislu ECHR i da njen
zahtjev nije imao zakonsku osnovu. I time je ova presuda uspostavila strogu odvojenost izmeu pravnih
sistema drave i Islamske zajednice i ona ne dozvoljava uvoenje koncepta pravnog pluralizma, koji je
takoe osudio i Evropski sud za ljudska prava u predmetu Refah Partisi protiv Turske iz 2001. godine,
gdje je biskup Kanterberija zagovarao priznavanje erijatskih sudova u Velikoj Britaniji 2008. godine i tako
izazvao unu debatu. Konano, postoji takoe i sistem benigne saradnje izmeu drave-crkava/religija
u raznim podrujima, posebno u Federaciji BiH, i o ovoj temi je voena diskusija na ostalim radionicama
naeg projekta.
U zakljuku, ta treba uraditi da bi se njegovala vjerska akomodacija u Bodni i Hercegovini?
Uvoenje francuskog modela laicizma (laicit) bi bilo u skladu s iskustvom koje je populacija Bosne
i Hercegovine doivjela pod komunistikom vladavinom. S druge strane, etno-vjerski nacionalizam koji
trenutno postoji u politici BiH ini da uvoenje tog modela izgleda skoro nevjerovatno. U isto vrijeme,
teritorijalna kompartmentalizacija slobode vjeroispovijesti uz diskriminiranje Ostalih u svim sferama
ivota zbog sveprisutnog politikog pritiska, koji je zasnovan na simbiozi politikih stranaka i religija i
njenih lidera, tjeraju na odabir da se ili prihvati etno-vjersko ponaanje ostalih ili da se postane osumnjieni
koji je izdao svoju vjeru, onaj koji kri sve normativne standarde slobode svijesti, vjeroispovijesti i
uvjerenja.
Najvaniji uslov koji bi omoguio da se uvede vjerska akomodacija kao djelotvorna zatita manjina je
prevazilaenje problema u vezi s teritorijalnim i etno-vjerskim identitetom i uspostavljanje institucionalnih
metoda i sredstava kulturne autonomije u obrazovanju, medijima i u drugim podrujima za koje zajednice
i njeni lideri smatraju da su vani za ouvanje njihovih kulturnih identiteta. Kao drugo, historija Republike
Austrije izmeu dva svjetska rata moe pokazati koje su opasnosti simbioze izmeu religije i politike.
S liderom Kransko-socijalne partije, koji je u isto vrijeme bio i premijer, a i upnik Katolike crkve
i s liderima Socijalistike partije koji su se izjanjavali kao agnostici, a pojedinano kao ateisti, borei
se jedni protiv drugih na premisama vjersko protiv ateistikog i tako izazivajui spiralu nasilja koja je
zavrila graanskim ratom 1933. godine, saradnja s bivim neprijateljima poslije Drugog svjetskog rata je
bila mogua tek nakon to se Katolika crkva zvanino povukla iz stranake politike 1948. godine i kada
su nekadanji austromarksisti postali pragmatini revizionisti tako da je u ezdesetim ak i kranskosocijalni dijalog bio mogu.
U zakljuku, institucije Bosne i Hercegovine kao i stranke moraju se reformisati tako da pronau
srednji put izmeu francuskog laicizma (laicit) i etno-vjerskog nacionalizma koji omoguava punu i
djelotvornu slobodu uvjerenja u privatnoj sferi kao i multireligijski pluralizam u javnoj sferi, baziran na
konceptu i modelu pozitivne jednakosti koju treba da garantuju dravne vlasti i ovakav pristup proizlazi
iz prakse Evropskog suda za ljudska prava u drugom poglavlju.
ta ovo znai, na kraju, kada je rije o upotrebi vjerskih simbola u BiH? Izbor prve naelnice
opine u Visokom koja nosi maramu moe posluiti kao lakmus test. Moe li ona podrati punu slobodu
vjeroispovijesti bez ogranienja? Ili, da li njena funkcija predstavnika lokalne vlasti trai da ona pokae
vjersku neutralnost drave, tako da bi njoj moglo biti zabranjeno da nosi maramu? Noenje marame je,
naravno, jedan nesporni simbol njenih vjerskih ubjeenja koja treba titi, a i simbol koji utie na nain
ivota u drutvu. Pozitivna jednakost zahtijeva da ne samo njen nain vjerovanja nego i nain ivota,
tj. manifestacija vjerskih ubjeenja u javnoj sferi preko vjerskih simbola, mora biti dozvoljena u interesu
uzajamnog potovanja, tolerancije i ouvanja pluralizma na osnovu vjerske razliitosti. injenica da je
ona izabrana za naelnicu ne bi trebala biti razlog da se od nje zahtijeva da se odrekne svog prava da nosi
maramu u javnosti. Ljudi koji imaju drugaija vjerska ubjeenja ili ih nemaju nikako moraju potovati njenu
Joseph Marko
| 33
1/11/2013 10:44:59 AM
odluku i nauiti da toleriu koritenje drugih vjerskih simbola u javnoj sferi. Ono to, meutim, moe biti
osporavano u kontekstu BiH uz njenu snanu identifikaciju s religijom-nacijom-dravom i potrebom
da dravni slubenici, ukljuujui i nosioce funkcija lokalne uprave, predstavljaju sve graane, a ne samo
etno-nacionalne zajednice, je njeno noenje marame tokom obavljanja njene dunosti naelnice. Ovo bi
zaista moglo odavati utisak da ona moda nee voditi rauna o vjerskim osjeanjima drugih, posebno onih
koji imaju status manjine, i na taj nain bi to bilo protiv pravila uzajamnog potovanja i tolerancije.
34 |
Joseph Marko
1/11/2013 10:44:59 AM
--------------------------------------------Upitnik na temu: Vjerska obiljeja i simboli

Odgovori koje su dostavili uesnici Projekta za
potrebe 4. radionice
a. Da li smatrate da bi isticanje vjerskih obiljeja u javnim ustanovama (dravnim

institucijama, kolama, bolnicama i drugim ustanovama koje nisu privatnog karaktera,
odnosno koje ne djeluju pod okriljem vjerske institucije), bilo protivno obavezi drave
da obezbjedi vjersku neutralnost?
Katolika crkva (dr. Mato Zovki):
O ovom raspravljamo nakon presude Europskog suda u Strasbourgu Italiji da se ima odstraniti iz
dravne kole kri zato to se majka nekranka jedne uenice alila na taj okrutni simbol koji budi
strah kod njezine keri. U albi drave Italije na tu presudu doneseno je rjeenje da je taj kri u skladu s
vjerom veine polaznika i drava nije duna ukloniti ga. Bio je slian pokuaj u Bavarskoj. Prvo bismo
morali definirati to su vjerski simboli etiriju tradicionalnih vjerskih zajednica u BiH i ostalih registriranih.
Zatim, podsjetiti se da imamo simbole na bogomoljama, sprovodnim povorkama, grobljima, kapelama,
eventualno u kolama (?). Meni nije poznato da se tko od drugih u BiH alio na simbole pojedine
konfesije kao izazovne ili kao gaenje ljudskih prava. Kada je rije o isticanju vjerskih simbola na javnom
prostoru (bogomolje, groblja, eventualno sudnice, kole, bolnice, kaznionice, kasarne te dravni uredi poput
matinog, potanskog ) neke novosti bi trebalo najaviti, vidjeti odjek i oslukivati eventualnu ogorenost.
to je tradicionalno i mirno prihvaeno ne treba remetiti u skladu s pravnim naelom: Quieta non movere
ne mijenjati ono to je ustaljeno!
Jevrejska zajednica u BiH (Boris Kozemjakin):
Moje miljenje je da u javnim ustanovama ne bi trebalo, ili bolje reeno ne bi smjelo da bude istaknutih
vjerskih simbola jer bi to moglo na odreen nain biti shvaeno kao favoriziranje odreene vjerske zajednice,
odnosno kod graana izazvati odreenu sumnju u favoriziranje odreene vjerske zajednice i time dovesti u
sumnju istinsku ravnopravnost graana u javnim ustanovama.
Vaa prava BiH (Edita Avdibegovi i Nermin Hanjali):
Da, pogotovo imajui u vidi multietniki i multikonfesionalni karakter bosansko-hercegovakog
drutva. Svako isticanje vjerskih obiljeja u javnim ustanovama moglo bi izazvati povredu osjeanja
pripadnika drugih konfesionalnih skupina i dovesti do vjerske netrpeljivosti, netolerancije i naruavanja
stabilnosti sveukupnih drutvenih odnosa u dravi kakva je naa.
| 35
1/11/2013 10:44:59 AM
Centar za ljudska prava (Saa Madacki):

Smatramo da isticanje vjerskih obiljeja u javnim ustanovama jeste protivno obavezi drave da
obezbijedi vjersku neutralnost. Vjerskim obiljejima je mjesto u vjerskim institucijama i u domovima
vjernika, a ne u institucijama koje graani i graanke finansiraju kroz poreze dravi. Isticanje vjerskih
obiljeja u javnim institucijama bi se moglo ak tumaiti i diskriminacijom onih ija vjerska obiljeja nisu
istaknuta u istoj instituciji, i onih koji se smatraju agnosticima i ateistima. Ovakav stav posebno vai za
Bosnu i Hercegovinu iji dravni simboli nemaju vjersko porijeklo.
Islamska zajednica u BiH (Ifet Mustafi):
Prije svega bilo bi neophodno definirati pojmove vjersko obiljeje i vjerski simbol. Ukoliko,
meutim, pretpostavimo da su ova dva termina sinonimi (iako ne moraju nuno biti), ne pretendirajui da
ih u potpunosti definiramo, mogli bismo, u najmanju ruku, govoriti o svim zvaninim formama (pisanim,
stiliziranim, arhitektonskim, likovnim itd.) koje se nalaze na zvaninim vjerskim objektima (enterijeru
i eksterijeru), pisanim dokumentima, zastavi, grbu i slinim formama preko kojih se pojedine vjerske
zajednice identificiraju kao takve. Tu bi, izmeu ostalog, spadali krievi, davidove zvijezde, krstovi,
polumjesec s petokrakom i sl.
Ustavnu i zakonsku definiciju odvojenosti religije i drave IZ razumijeva vie na formalnom i
institucionalnom nego na sutinskom i sadrajnom planu. S obzirom da je nae drutvo religijski pluralno, a
drava sekularna (ali ne i sekularistika!) neophodno je zadrati autonomnost, kako vjerskih, tako i dravnih
institucija i ne mijeati jedne s drugima, osim tamo gdje to zakon propisuje, kao u sluaju i za potrebe
vjeronauke u dravnim kolama. To ni u kome sluaju ne znai da vjerska obiljeja i simboli, koji mogu
biti dio nastavnog programa vjeronauke, treba prenijeti i na zidove, fasade, dvorita, kampuse i druge javne
(dravne) prostore i povrine.
Isto pravilo bi trebalo vaiti i za druga, ne vjerska, ideoloka ili politika obiljeja, kao to su biste
i fotografije odreenih linosti koje predstavljaju (samo) jednu ideologiju, a posebno ako se za nju veu
stradanja i zloini.
b. Ukoliko postoje primjeri isticanja vjerskih simbola u gore navedenim ustanovama,

da li je takva praksa u BiH do sad izazvala reakcije ire zajednice, ukljuujui
predstavnike javnih vlasti, civilnog drutva ili drugih vjerskih organizacija?
Kao katoliki teolog u Sarajevu primio sam dosta ogorenih protesta nekih muslimana i stranih
pobornika vjerske tolerancije na neukusno visok toranj franjevake crkve u Mostaru te kri na brdu Krievcu
kraj Mostara. Dapae, jedan profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu optuio je kardinala Puljia da
je to dao podii (knjigu je izdala izdavaka kua IZ El-Kalem) kao da biskup Sarajeva moe narediti
franjevcima u Mostaru ili privatnom vlasniku terena pod kriem to smiju i to ne smiju podii. Nije mi
poznato da je tko podnio tubu u Mostaru, Sarajevu ili Strasbourgu zbog ovoga.
Lino nisam upoznat s konkretnim reakcijama ire zajednice na relativno minorno isticanje vjerskih
simbola i ukoliko ih ima ili ih je bilo nisu do sada proizveli vee nesporazume niti izazvali vee reakcije,
naroito ne vjerskih zajednica, a koliko znam ni predstavnika javne vlasti. Ova tema nije i ne treba biti
36 |
1/11/2013 10:44:59 AM
prioritet u naim raspravama o ulozi i znaaju crkava i vjerskih zajednica u drugim daleko znaajnijim
segmentima ivota u BiH, odnosno odnosu vjerskog i civilnog, ili odnosa vjerskih zajednica i drave.
Evidentno je da u BiH postoje primjeri isticanja vjerskih simbola u gore navedenim javnim
ustanovama, ali koliko je nama poznato na takvu praksu je izostala reakcija ire zajednice, predstavnika
javne vlasti, civilnog drutva i drugih vjerskih zajednica.
Nismo upoznati.
Primjeri osvjetavanja kolskih objekata, proglaavanja i obiljeavanja krsnih slava odreenih
dravnih ustanova, postavljanje krieva i krstova u, na i ispred javih (dravnih) objekata i na javnim
(dravnim) parcelama, kao i ispisivanje provokativnih grafita slinog sadraja i sl. nije rijedak sluaj u
Bosni i Hercegovini. Na ovakve pojave IZ reagira saopenjima i apelima. Najdrastiniji primjer zloupotrebe
vjerskih simbola jeste izgradnja pravoslavne crkve na privatnoj parceli i u neposrednoj blizini kue nane
Fate Orlovi u Konjevi Polju, gdje se simboli jedne religije (cijeli jedan vjerski objekt), nasilnim putem,
instaliraju na posjed koji nije dravni, na koji bi, po definiciji, svi (ne samo jedna vjerska zajednica) mogli
polagati jednako pravo, nego na posjed privatnog lica koje, uz to, pripada drugoj religiji. Reakcije na irem
drutvenom planu su izostale.
c. U kojoj se mjeri to to neki pojedinci istiu vjerske simbole u javnim ustanovama

moe smatrati izrazom tolerancije prema ljudima razliitih vjerskih opredjeljenja, a u
kojim sluajevima bi eventualno mogle biti uvedene restrikcije za takvo isticanje?
Problem bi mogli biti novi religiozni pokreti i skupine koje imaju desetak ili par stotina sljedbenika,
ako bi eljeli javno isticati svoje simbole. Ovisilo bi od sadraja tih simbola.
Nisam pobornik restrikcija, ali mislim da treba imati senzibiliteta prema drugom i drugaijem i da,
jednostavno, u svim javnim ustanovama trebamo biti samo graani, potpuno irelevantno kojem narodu ili
kojoj crkvi ili vjerskoj zajednici pripadamo, te javne ustanove treba definitivno osloboditi vjerskih simbola.
To to pojedinca istie vjerske simbole u javnim ustanovama se, po naem miljenju, ni u kojem
sluaju ne moe smatrati izrazom tolerancije prema ljudima razliitih vjerskih opredjeljenja, naprotiv, takvo
ponaanje doprinosi i podstie netoleranciju i vrijea vjerska osjeanja pripadnika drugih vjerskih skupina.
Miljenja smo da bi isticanje vjerskih simbola u javnim institucijama trebalo izriito zabraniti. Naime,
javne ustanove nisu privatni prostori pojedinih javnih slubenika ve radne prostorije tijela dravne vlasti
| 37
1/11/2013 10:44:59 AM
koje moraju biti opremljene i sadravati one oznake koje to pokazuju, kao to su grb, zastava i sl. Isticanje
bilo kojih vjerskih obiljeja u slubenim prostorijama tijela dravne vlasti moglo bi kod pojedinih graana
izazvati sumnju u nepristranost javnih slubenika, to naruava povjerenje graana u samu dravu. Javni
slubenici, kao i svi drugi graani, privatno imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti i slobodno ispoljavanje
svoje vjere.
Smatramo da je vjerska pripadnost privatna stvar svakog pojedinca i pojedinke i da je, stoga, isticanje
vjerskih simbola rezervirano za privatni prostor te da nije diskriminacija vjerskih prava ako se trai da u
javnim institucijama ili u firmama vjernici i vjernice ne istiu vjerske simbole.
Sva ova pitanja se, u principu, preklapaju i proimaju. Kada se na javnim mjestima i u dravnim
institucijama, u jednom demokratskom i pluralnom drutvu, istiu simboli svih religija, to znai da religija
nije odvojena od drave, a kada se na istim mjestima istiu simboli samo jedne religije to je izraz netolerancije,
diskriminacije i nepotivanja ljudskih prava. U drutvu koje poznaje jasnu granicu izmeu religijskog i
dravnog, i u dravi koja nije vjerska, vjerski simboli bi trebali krasiti vjerske a ne dravne institucije i
prostore. Isto bi trebalo vaiti i za simbole drugih ideologija i uenja (komunizma, faizma, etnitva i sl.).
d. Da li bi eventualna zabrana isticanja vjerskih simbola u javnim ustanovama nuno

predstavljala i diskriminaciju prema vjernicima?
Trebalo bi se obazirati na sline punovane presude meunarodnih sudova, jer nema vie u Europi
konfesionalnih drava, ali se trebaju potivati postojei znakovi vjerskih zajednica.
Nema razloga da se niti jedan vjernik niti jedne crkve ili vjerske zajednice osjea diskriminiranim
ukoliko u javnoj ustanovi ne vidi istaknut vjerski simbol svoje crkve ili zajednice. ivimo u osjetljivom
trenutku i moramo teiti izbjegavanju bilo kakvih provokacija ili neugodnosti jednih u odnosu na druge,
provokacija koje bi na bilo koji nain, pa i isticanjem jednih vjerskih simbola, doveli u poziciju graane
jedne vjeroispovijesti da se osjete inferiornijim u odnosu na druge ili da sumnjaju u objektivnost javnih
djelatnika prema njima.
Zabrana isticanja vjerskih simbola u javnim ustanovama, i to generalno svim konfesijama, ne bi
predstavljala diskriminaciju iz prostog razloga to bi takva zabrana znaila jednak tretman svih
vjerskih skupina, a s druge strane ako bi drava propisala takvu zabranu to bi imalo razumno i objektivno
opravdanje za postizanje legitimnog cilja, koji se ogleda u afirmaciji pozitivnih drutvenih vrijednosti
kojima tei svako demokratsko drutvo, a prvenstveno jaanju mira, suivota, tolerancije... U osnovi svake
diskriminacije nalazi se razliit tretman pojedinca ili odreene skupine zbog njegovih ili njihovih obiljeja
u odnosu na druge u istoj ili slinoj situaciji, pa propisivanjem zabrane isticanja vjerskih simbola i obiljeja
u javnim ustanova svima ni u kom sluaju ne bi predstavljalo diskriminaciju.
38 |
1/11/2013 10:44:59 AM

Mi nismo miljenja da je u pitanju povreda ljudskih prava, ve da u svrhu neutralnosti radnog
prostora i javnih ustanova (dakle, kaemo neutralnosti a ne sekularizma) isticanje vjerskih simbola nije
prihvatljivo i trebalo bi da bude zabranjeno.
Treba razlikovati vjerske simbole od onog to asocira na neku religiju (iako ne mora imati nikakve
veze sa religijom). Takoer, treba razlikovati javni od privatnog prostora u kojima se mogu pojaviti vjerski
simboli. U javni prostor spadaju kancelarije, uionice, dvorita, slubena vozila javnih (dravnih) institucija
i sl., dok bi privatni prostor, ak i na javnom mjestu, inilo tijelo osobe s onim to je na njemu (odjea, obua
i nakit).
U razliitim dravama djeluju razliite prakse. Neke drave zakonom reguliraju (uglavnom
zabranjuju) isticanje vjerskih simbola u javnim ustanovama samo u javnom prostoru (kancelarije, uionice,
dvorita, fasade), druge to proiruju i na privatni prostor (amblemi na odjei, nakit) dok tree idu dotle
da zabranjuju i ono to samo asocira na religiju, kao to je nain oblaenja (do sada, uglavnom, u sluaju
islama, npr. zabrana noenja mahrame i burke u Francuskoj).
| 39
1/11/2013 10:44:59 AM
1/11/2013 10:44:59 AM
V.
Finansijski odnosi i imovina crkava
i vjerskih zajednica
1. Uvod
U sveukupnom dijapazonu odnosa izmeu drave i crkava/vjerskih zajednica, pitanja finansiranja i
imovine se postavljaju meu najsloenija i najosjetljivija. Tim vie to je ta tematika konstantno na dnevnom
redu u skoro svim evropskim dravama, a posebno u onim koje su doivjele tranziciju iz socijalistikog
poretka u demokratsko drutvo, zasnovano na vrijednostima liberalne demokratije i potovanju ljudskih
prava i osnovnih sloboda. Ono to je, meutim, upeatljivo i donekle problematino za sve sredine, a naroito
za one koje izlaze iz postkonfliktnog razdoblja ili jo vuku posljedice iz njega, poput Bosne i Hercegovine
(BiH) i ireg regiona zapadnog Balkana, je injenica da jo uvijek postoji snana simbioza i isprepletenost tih
odnosa. Bez obzira na novopostavljeni pravni okvir, koji nastoji obezbijediti potivanje najveih standarda u
smislu slobode vjeroispovijesti, savjesti i miljenja, takav amalgam odnosa moe rezultirati neujednaenom,
tj. selektivnom primjenom postojeih propisa, ili pak raznim vidovima zloupotrebe.4
Ipak, drave zapadne demokratije polazite za finansijske, pa tako i sve druge meusobne odnose
izmeu javnih i crkvenih vlasti, nalaze u promovisanju naela odvojenosti crkava/vjerskih zajednica od
drave, to je uradila i BiH usvajajui Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica.5
Prema ovom naelu, djelovanje drave je samostalno i nezavisno s jedne strane, i polazi od stava da su
crkve/vjerske zajednice podvrgnute pravnom poretku drave. S druge pak strane, drava je duna osigurati
potivanje vjerskih sloboda svim svojim graanima, te u tom smislu stvoriti pravne pretpostavke za njihovo
ostvarenje. Kako god bio regulisan taj odnos, osnovni postulat je da ne smije doi do diskriminacije (od
drave), odnosno do djelovanja van postavljenog pravnog okvira (od crkava/vjerskih zajednica).
Uprkos takvim postulatima, dosadanja primjena ovog i drugih povezanih propisa, kao i nepotpun
pravni okvir kad je u pitanju meuodnos koji je predmet ovog odlomka studije, naroito u domenu
restitucije nacionalizovane imovine nakon Drugog svjetskog rata,6 navodi na zakljuak da jo uvijek postoji
4 Vidjeti prilog Radija Slobodna Evropa: Vjerske zajednice ni(su) imune na finansijske zloupotrebe, 21.03.2010
http://www.slobodnaevropa.org/content/tema_sedmice_vjerske_zajednice_finansije_drzava/1989836.html
5 Slubeni glasnik BiH br.5/04, l. 14
6 Do sada je restitucija nacionalizovane imovine crkava i vjerskih zajednica uglavnom sprovoena selektivno, bez
pravne osnove na bilo kom nivou vlasti u BiH, Jakob Finci, predsjedink Jevrejske zajednice u BiH, 3.radionica u
okviru projekta odrana 29.03.2012.
Drino Galii
| 41
1/11/2013 10:44:59 AM
Finansijski odnosi i imovina crkava i vjerskih zajednica
dubok jaz izmeu drave i crkava/vjerskih zajednica o postavljenim pitanjima. Ono to je sigurno, takvo
stanje odnosa samo odraava nedostatak jasnog pravnog, ali i nadasve sociolokog pozicioniranja crkava i
vjerskih zajednica u demokratskom drutvu u BiH danas, bez obzira na trenutni stepen njegovog razvoja.
Neki ak taj odnos kojeg karakterie nepovjerenje jednih prema drugima nalaze i u nedostatku odgovorne
pravne drave.7 Stoga, ovaj segment meureligijskog dijaloga i odnosa pojedinca, drave i crkava/vjerskih
zajednica e pokuati naspram analize komparativnih iskustava u oblasti finansiranja i imovinskih prava,
kako pozitivnih tako i negativnih, sagledati normativni okvir i praksu u BiH i ponuditi neka konkretna
vienja za poboljanje trenutnog stanja.
2. Komparativni prikaz
S obzirom da je predmet istraivanja na poetku finansiranje vjerskih zajednica u Evropi i drugim
zapadnim zemljama, a znajui da se sistem finansiranja vjerskih zajednica uglavnom razvio iz naina
finansiranja crkava, tako e se ovaj dio uglavnom zasnivati na istorijskom razvoju finansiranja hrianskih
vjerskih zajednica. Kao rezultat te evolucije, danas imamo razliite naine finansiranja, koji se prvenstveno
oslanjaju na modele autonomije crkava/vjerskih zajednica u institucionalnom smislu za koje su se
opredijelile pojedine zemlje. Tako su najei oblici finansiranja vjerskih zajednica: sistem crkvenih poreza;
vlastiti prihodi; donacije, stipendije i prikupljeni novac; finansiranje iz dravnog budeta, sistem crkvenih
fondacija, sistem doprinosa, itd.
Meutim, nesumnjivo je vaan osnov za ureenje finansijskih i imovinskih odnosa ponudila i
Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950 (EKLJP),8 pa e i taj instrument,
odnosno njegova praksa, ponuditi vaee indikatore u kojem pravcu se od zemalja potpisnica Konvencije,
prema tome i od BiH, oekuje dalje postupanje kad je u pitanju ovaj aspekt odnosa drave s crkvama i
vjerskim zajednicama.
a. Istorijska evolucija modela u Evropi

Nakon poetnog perioda dominacije crkve u drutvenim (i esto dravnim) odnosima od skoro petnaest
vjekova u kojem su sticani ogromni posjedi, u 16. vijeku kao posljedica Reformatorskog pokreta dolazi do
sekularizacije brojnih crkvi i samostana, te oduzimanja crkvene imovine (npr. u Njemakoj, Engleskoj).
Tako je 1555. god. Augsburkim mirom sankcionisana vjerska podjela Njemake prema naelu cuius
regio, illius religio (lat. ija je zemlja, onoga je i vjera) prema kojem su podanici morali prihvatiti vjeru
svojih zemaljskih gospodara. Time Karlo V., nakon dugogodinjeg ratovanja s protestantskim knezovima u
Njemakoj, prihvata podjelu na protestantske i katolike drave. Za pojedine njemake vladare prihvatanje
ovog sporazuma je predstavljalo podlogu za njihovo vlastito bogaenje, jer su zahvaljujui protestantskom
uenju mogli prigrabiti znaajne dijelove crkvene i samostanske imovine.9
Dalje, 1798. godine, za vrijeme Francuske revolucije, odlukom Ustavotvorne skuptine ukida se
crkvena desetina, te je cjelokupna crkvena imovina proglaena nacionalnim dobrom. U 19. vijeku, zbog
jaanja monetarne ekonomije novac dobija sve znaajniju ulogu, a crkvena desetina, tamo gdje je preostala,
postaje nepraktina, s obzirom da je bila davana u naturi. Slijedom toga, dolazi do razvoja drugih oblika
finansiranja vjerskih zajednica, kao to su prihodi iz preostale imovine; dravna davanja koja se daju vjerskim
zajednicama u pojedinim njemakim zemljama;10 dravne naknade uvedene zbog sekularizacije crkvenih
7 Cit. Otac Vanja Jovanovi, paroh Sarajevski, 3. radionica u okviru projekta, kao u prethodnom.
8 Od 2000. god. na nivou Evropske unije je na snazi Povelja o ljudskim pravima koja se odnosi ne samo zemlje
lanice ve i institucije Unije, a oslanja se uglavnom na prava i slobode ve sadrane u EKLJP.
9 anjek, F., Miroevi, F.: Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stoljea, kolska knjiga, Zagreb, 1994, str. 261-262.
10 Npr. u Bavarskoj, gdje katolike biskupije dobivaju glavarinu (tzv. Kopfgeld).
42 |
Drino Galii
1/11/2013 10:44:59 AM
dobara. Postojei oblici finansiranja pokazali su se neadekvatni. U elji da rasterete dravni budet od davanja
crkvenim zajednicama, vladari njemakih zemalja su uvodili novi sistem finansiranja vjerskih zajednica u
obliku crkvenih poreza. Osim toga, kako je u Njemakoj dolo do smanjenja broja lanova vjerskih zajednica
u ukupnom stanovnitvu, javilo se miljenje da nije u redu da vjerske zajednice finansiraju i oni koji njima
ne pripadaju. Sredstva u dravnom budetu prikupljena su od svih graana, pa i onih koji nisu pripadnici
neke vjerske zajednice. Zauzet je stav da se vjerske zajednice ne bi smjele finansirati iz sredstava dravnog
budeta, nego doprinosima svojih lanova. Kao jedan od pogodnijih oblika prikupljanja tih sredstava pokazao
se crkveni porez. Tako se, godine 1919., crkveni porez inkorporirao u odredbe Weimarskog ustava, u lanu
137. stav 6. Prema navedenoj odredbi, one vjerske zajednice koje su javnopravna tijela ovlatene su da ubiru
poreze na osnovu odredbi koje su propisale njemake savezne zemlje. Kasnije, nakon 2. svjetskog rata, u
Osnovni zakon Savezne Republike Njemake preuzete su u lanu 140 odredbe Weimarskog ustava. Sve
negdje do 1956. godine porez su ubirali crkveni organi od kue do kue, jednom mjeseno ili jednom u tri
mjeseca. Nakon toga, ubiranje preuzimaju ovlatena tijela dravne uprave.
Osim u Njemakoj, ovaj nain finansiranja djelovanja vjerskih zajednica danas postoji i u vedskoj,
te ostalim Skandinavskim zemljama, i u Austriji.
Ve je ranije navedeno da se djelatnost vjerskih zajednica, osim putem crkvenog poreza, uglavnom
finansira putem pet osnovnih modela: sistem vlastitih prihoda, sistem donacija, stipendija i prikupljenih
sredstava, sistem finansiranja iz dravnog budeta, sistem crkvenih zaklada. Ukratko emo predstaviti
osnovna obiljeja svakog od njih.
- Sistem vlastitih prihoda je nain finansiranja prema kojem se vjerske zajednice finansiraju od prihoda
ostvarenih gospodarenjem vlastitom imovinom. Kao primjer mogu se navesti raspolaganja obveznicama i
veinskim paketima u akcionarskim drutvima (posebno u Njemakoj, gdje Katolika crkva ima znaajne
udjele u bankama, osiguravajuim drutvima, i sl.11), zatim razliiti prihodi od nekretnina i dr. Osim toga,
postoji i itav niz prihoda koji se ubiru iz vlastitih preduzea (npr. u izdavakoj djelatnosti i sl.). Osim u
Njemakoj, ovakav sistem finansiranja u znaajnijem obliku prisutan je i na Malti te u Danskoj, gdje
Evangeliko-luteranska crkva ostvaruje prihode od nekretnina i pokretnina u svom vlasnitvu.
- Sistem donacija, stipendija i prikupljenih sredstava je nain finansiranja vjerskih zajednica koji
je rasprostranjen u svim zemljama, a u nekima predstavlja i osnovni model. Kao primjer mogu se navesti
Litvanija, Letonija, Slovenija, Malta, Sjedinjene Amerike Drave (SAD) i Francuska. U Litvaniji se
vjerske zajednice izdravaju uglavnom prilozima vjernika. Ipak, drava osigurava platu vjerouiteljima
kao i uiteljima i profesorima u katolikim kolama. Osim toga, drava sudjeluje u odravanju spomenika
kulture, te prua pomo pri izgradnji pojedinih sakralnih objekata. Crkvena imovina koja je oduzeta za
vrijeme komunistike vladavine dijelom je vraena, a dijelom je za nju plaena novana naknada. Katolika
crkva u Letoniji se takoer finansira prilozima vjernika, te donacijama dobroinitelja. Drava vrlo rijetko
pomae u izgradnji sakralnih objekata, ali se na sakralno zemljite ne plaa porez. I u Sloveniji se vjerske
zajednice dobrim dijelom finansiraju iz doprinosa i donacija. Iako ih drava ne finansira neposredno, ipak
postoji posredna finansijska pomo raznim vjerskim ustanovama. Tako drava snosi trokove Katolikog
bogoslovnog fakulteta koji djeluje u okviru univerziteta u Ljubljani i pojedinih katolikih kola. Osim
toga, drava nadoknauje dio novanog iznosa za zdravstveno i penziono osiguranje sveenika.12 Na Malti
11 Vie o finansiranju i imovini crkvi u Njemakoj vidjeti u Frerk, C.: Finanzen und Vermgen der Kirchen in
Deutschland, Alibri Verlag, Aschaffenburg, 2002.
12 Parlament Slovenije je u junu 2012. god. odbio prijedlog zakona prema kojem bi se finansiranje vjerskih zajednica
osiguravalo bez dravnih subvencija, tako da bi vjernici za njih izdvajali dio od svog poreza na dohodak koji
plaaju dravi. Novi zakon je predviao i zabranu zapoljavanja vjerskih slubenika kao duebrinika u vojsci,
policiji, bolnicama i zatvorima, smanjenje broja potpisa za registraciju vjerskih zajednica sa sadanjih 100 na
deset. Zakon su u postupak dostavile dvije opozicione stranke. Stranke vladajue koalicije desnog centra ocijenile
su zakonski prijedlog pokuajem ideoloke politizacije, a predlagai, Socijalni demokrati (SD) i stranka Pozitivna
Slovenija (PS) usklaivanjem s ustavom koji odreuje da je crkva odvojena od drave. Izvor: http://www.seebiz.
eu/slovenski-parlament-odbio-finansiranje-crkava-iz-poreza/ar-37587/
Drino Galii
| 43
1/11/2013 10:44:59 AM
se Katolika crkva, osim iz vlastitih prihoda, velikim dijelom finansira i iz prinosa vjernika te donacija.
Donacije i prinosi vjernika tako predstavljaju znaajan dio prihoda, iako i drava sa svoje strane djelomino
uestvuje u finansiranju nekih aktivnosti. Maltekim ugovorom o svjetovnim dobrima Crkve, Katolika
crkva je prepustila dravi dobra koja nisu imala pastoralnu svrhu (kue, stanove, zemljita). Drava se
sa svoje strane obavezala da e dati odreeni godinji novani doprinos, koji izmeu ostalog slui za
finansiranje sveenstva. Drava pomae i neke crkvene humanitarne djelatnosti, a osigurava i finansijsku
potporu katolikim kolama, te platu profesorima Katolikog bogoslovnog fakulteta. U SAD model
donacija i priloga iskljuivi je model finansiranja vjerskih zajednica. U tom smislu vaan dio crkvene
politike predstavlja proces prikupljanja donacija, to pak dovodi do toga da vei donatori imaju jai uticaj
na crkvene odluke od onih koji daju manje donacije. Iako je ovaj model iskljuivi model finansiranja, drava
na dva naina potpomae crkvu, i to tako to daje poreske olakice onima koji daju priloge i izuzima
od oporezivanja crkvenu imovinu. U Francuskoj je crkva odvojena od drave zakonom iz 1905. godine.
Shodno tome, osnovni nain neposrednog finansiranja vjerskih zajednica su donacije i prilozi vjernika.
S druge strane, vjerske zajednice ostvaruju posredno prihode od drave, i to tako to obavljaju itav niz
drutveno korisnih djelatnosti koje drava obilno finansira.
- Finansiranje iz dravnog budeta prua vjerskim zajednicama sigurne prihode u razdoblju
harmoninih odnosa vjerskih zajednica i drave. Meutim, ovaj model sa sobom nosi opasnost dravnog
uplitanja u crkvene odluke, to ugroava nezavisnost vjerskih zajednica.
Ovaj sistem je u razliitim oblicima prisutan u brojnim zemljama, bilo da predstavlja osnovni model
finansiranja, bilo da se pojavljuje u kombinaciji s drugim modelima. Tako u Grkoj drava osigurava plate
svetenicima, akonima i drugim osobama u slubi Pravoslavne crkve, koja je slubena crkva u Grkoj.
Dravne vlasti plaaju i svetenike u vojsci, bolnicama, zatvorima i grobljima. Drava daje i godinji
novani prilog Apostolskoj dobrotvornosti i atinskoj Katedrali, a snosi i trokove kolovanja pravoslavnog
svetenstva.
U ekoj drava preko Ministarstva kulture udjeljuje novanu potporu iz dravnog budeta koja je
namijenjena za podmirivanje osnovnih plata svetenstvu, te njihovog zdravstvenog i penzionog osiguranja.
Osim toga, drava finansira katolike kole i plaa vjerouitelje, a znaajan doprinos daje i u finansiranju
crkvenih spomenika kulture. U Rumuniji sve vjerske zajednice uivaju vjersku slobodu i odreenu
finansijsku potporu drave. Nakon pada komunistikog reima, drava osigurava svetenstvu i nekim
vjerskim slubenicima minimalnu platu. Osim toga, drava daje potporu za izgradnju crkvi, i to posebno
grkokatolikih, s obzirom da su one bile oduzete za vrijeme komunistike vladavine, a jo nisu vraene. U
Velikoj Britaniji postoji ogranieno dravno finansiranje crkava. Crkvene ustanove, kao i druge koje su
osnovane u dobrotvorne svrhe, odreuju se kao neprofitne, te uivaju znaajne poreske olakice. Drava
finansira samo odravanje istorijskih crkvenih spomenika. Ta je pomo ograniena, tako da iznosi tek oko
10% novanog iznosa za odravanje zgrada Anglikanske crkve. Dravne vlasti plaaju vojne kapelane u
stalnoj slubi, zatim svetenike u zatvorima i univerzitetima, a pomau i vjerske kole koje su ukljuene u
obrazovni sistem.
- Crkvene fondacije se npr. u Njemakoj pojavljuju ve u srednjem vijeku. Najstarije crkvene fondacije
koje postoje i dan-danas stare su preko hiljadu godina. Veliki broj fondacija je osnovan u 19. vijeku zbog
nepostojanja dravne socijalne politike. Stoga su fondacije koje su osnivale crkvene organizacije preuzele
aktivnu ulogu u rjeavanju socijalnih pitanja, koja su u tom periodu postala posebno akutna. Danas u
Njemakoj postoji oko deset hiljada fondacija, od kojih je veliki broj osnovan u posljednjem desetljeu.
Posebnost crkvene fondacije je njena svrha te povezanost s crkvom i njenim zadacima. Odreena fondacija
moe biti priznata kao crkvena jedino ako je njen cilj usmjeren na rjeavanje pitanja koja predstavljaju
optedrutvene probleme, te ako podstie opte blagostanje. Kao primjer optekorisnih ciljeva mogu se
navesti:
- socijalni ciljevi: potpomaganje starakih domova, bolnica, djejih vrtia, ustanova za odvikavanje
od droga, provoenje mjera za borbu protiv ksenofobije i promovisanje tolerancije prema strancima;
44 |
Drino Galii
1/11/2013 10:44:59 AM
i sl.;
- kulturni ciljevi: organiziranje muzikih sportskih priredbi, izlobi, programa za kulturnu razmjenu
- odravanje i saniranje crkvenih objekata, te restauriranje i izloba crkvenih umjetnina, itd.
Crkvenu fondaciju mogu osnovati i privatna lica, ali se uvijek mora dobiti odobrenje od nadlenog
crkvenog tijela. Crkvene zaklade su u pravilu optekorisne i zbog toga uivaju odreene poreske olakice, a
u nekim sluajevima su osloboene i plaanja poreza.
Iz svega navedenog proizlazi da je sr novog, modernog razvoja odnosa izmeu drave i crkava/
vjerskih zajednica kada je u pitanju finansiranje u znaenju sekularizacije drutva, tj. veze izmeu ljudskih
prava (u ovom sluaju prava na autonomiju) i drave. Korijeni jednog takvog pravca razvoja odnosa u BiH
ve se mogu nai i u austrougarskom ustavu iz 1910.godine, koji je omoguio ex officio sjedite za etiri crkve
i vjerske zajednice kao oblik diobe vrenja vlasti. Nasuprot tome, drugi model modernog razvoja odnosa se
oituje u rigidnoj razdvojenosti vjerskih zajednica i drave. Primjer za to je koncept lacit u Francuskoj
i Turskoj, gdje postoji snana ustavna i zakonska odvojenost crkve, odnosno vjerske zajednice od drave,
i u kojem je religiji zabranjeno mjesto u javnom prostoru. U jednom drugom sluaju striktne odvojenosti,
kao to je u Sjedinjenim Dravama, postoji jednakost meu crkvama. Problem je to ta odvojenost gubi na
znaaju u predizbornim kampanjama, gdje se vrlo jasno iz crkava agituje u korist nekog kandidata.
Prema tome, imajui u vidu sve mogue modele jasno je da u BiH ne moe funkcionisati ni francuski
model tzv. potvrenog sekularizma, tj. potpuna zabrana bilo kog ispoljavanja religijskog u javnom
prostoru, niti engleski model ustanovljene dravne crkve, ve model saradnje izmeu crkava/vjerskih
zajednica i drave, kao to je to u Austriji ili Njemakoj. Postojanje institucionalne autonomije ostavlja
pitanje koliko se drava smije mijeati u rad vjerskih zajednica.
To se pitanje nalo pred Evropskim sudom za ljudska prava koji se stara o primjeni istoimene
konvencije.
b. Sistem uspostavljen Evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i

osnovnih sloboda (EKLJP)
EKLJP se ne bavi neposredno odnosom izmeu crkava/vjerskih zajednica i drave u evropskim
zemljama. U tom smislu, kao i veina meunarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava u mjeri u kojoj
se oni dotiu pitanja slobode vjeroispovijesti, Konvencija podvlai vanost religijskih sloboda i zabrane
diskriminacije na osnovu vjeroispovijesti. Za razliku od nekih ustava, takvi instrumenti ne zahtijevaju
odreeni stepen odvajanja ili pak vezanosti izmeu drave i vjerskih institucija, kao to i ne zabranjuju
izriito ustanovljavanje dravne crkve, na primjer u Engleskoj. Ono ime se EKLJP, meutim, neposredno
bavi, pozivajui se na slobodu vjeroispovijesti, su doputeni oblici odnosa izmeu vjerskih institucija i
drave. Ovaj odjeljak zato istrauje naine na koje zahtjevi da se potuju vjerske slobode u EKLJP doputaju
odreene vrste odnosa izmeu crkve i drave (ukljuujui i neke koje bi bili nedopustivi u zemljama poput
SAD-a), ali takoer ograniava opseg doputenih odnosa.
Tri su kljune odredbe Konvencije koje se tiu slobode vjeroispovijesti, savjesti i miljenja: lan 9.
postavlja osnovni okvir slobode vjeroispovijesti; lan 14. osigurava da su prava zagarantovana konvencijom
imuna na diskriminaciju na osnovu vjerske pripadnosti; i lan 2. prvog protokola koji daje pravo roditeljima
da obrazuju dijete u skladu sa svojim vjerskim pogledima. Meutim, osnovni zahtjev Konvencije je da
odnos izmeu pojedine religije i drave mora biti takav da ne kri prava drugih graana, kojih se sloboda
vjeroispovijesti nuno ne tie (ateisti, agnostici, skeptici itd.).13 Postavlja se, dakle, pitanje ta drava
moe uraditi kako bi promovisala ili zatitila odreenu religiju ili vie njih, a da pri tome ne kri odredbe
13 Ovaj zahtjev je proizaao iz vodeeg predmeta o ovom pitanju, Kokkinakis protiv Grke, br. 14307/88, iz 1993.
godine.
Drino Galii
| 45
1/11/2013 10:45:00 AM
Konvencije? Osim omoguavanja prava na obrazovanje, to je predmet drugog priloga u ovoj studiji,
odgovor na ovo pitanje je povezan upravo s finansijskim aspektom odnosa.
Dvije vane presude Evropskog suda za ljudska prava koje se tiu slobode vjeroispovijesti daju
pojanjenje dokle drava smije ulaziti u sferu djelovanja vjerskih zajednica i crkava kada je u pitanju
finansiranje. U predmetu u kojem Bugarska odbija da finansira jednu od dvije islamske zajednice u toj
zemlji, i time kri lan 9. EKLJP u vezi s l. 10. i 11. (pravo na slobodno izraavanje i pravo na udruivanje),
jasno je da postoje dvije dimenzije zatite ovih prava: jedna je individualna, koja titi vjernika u smislu
lana 9, a druga je kolektivna, na koju se Evropski sud za ljudska prava fokusira npr. na polju obrazovanja.14
U drugom sluaju u vicarskoj, gdje je uiteljici javne kole zabranjeno da nosi maramu kada predaje
uenicima niih razreda osnovne kole, sud u Strazburu se proglasio nenadlenim i time potvrdio zabranu
izreenu u vicarskoj zbog opasnosti da e uiteljica kao uzor uticati na mlau djecu. Drava i dravne
institucije i slube su dune biti religijski neutralne.15
Dakle, osnovno pitanje je kako povezati naelo slobode vjeroispovijesti i dravnu neutralnost? U
poreenju razliitih sistema u zemljama Vijea Evrope i Evropske unije postoje dva naina: jedan bi bio tzv.
negativna jednakost do koje je dolo kroz zabrane i ideologiju privatne nasuprot javne sfere, gdje religija
spada u sferu privatnosti. Drugi nain bi bio kroz model tolerancije, kakav nalazimo npr. u Njemakoj ili
Austriji, mada se ovdje radi o arbitrarnoj toleranciji i situacija nije tako jednostavna kako se ini na prvi
pogled. Naime, austrijski pravni sistem diferencira pitanje pravnog statusa vjerskih zajednica kao javnopravne subjekte. Razliit tretman Islamske vjerske zajednice u Njemakoj i Austriji pokazuje razliite
modele saradnje. U Austriji je Islamska zajednica od 1912. po pravnom statusu izjednaena s Katolikom
i Protestantskom crkvom. U Njemakoj ne postoji takav pravni status Islamske zajednice, ve se ona vie
tretira kao NVO, tj. Kao privatna udruenja od kojih postoji oko 3.000 udruenja damija. Ova udruenja
imaju jednog zajednikog predstavnika na dravnom nivou koji ih zastupa pred vladinim institucijama. U
poreenju sa nekim drugim religijskim zajednicama, kao npr. Jehovinim svjedocima, u Austriji je Islamska
zajednica privilegovana jer su npr. Jehovini svjedoci jo prije dvadeset godina traili da ih se prizna kao
vjersku zajednicu, to su dobili tek prije dvije godine, meutim kao privatno udruenje. Kad je u pitanju
politika restitucije, u Austriji je npr. zapoet povrat imovine Jevrejskoj zajednici tek prije dvije godine.16
Takoer, jedna od dravnih obaveza je da zatite vjernike od napada protiv njih, putem Zakona o zatiti od
proklinjanja, za razliku od propisa u Americi gdje se to kosi sa zatitom apsolutne slobode govora.
Iz svega navedenog je mogue zakljuiti da model finansiranja crkava i vjerskih zajednica zavisi
prvenstveno od brojnih istorijskih, politikih, ekonomskih i drutvenih okolnosti, te se njegov odabir mora
posmatrati u kontekstu prilika u kojima se odreena drava nalazi. Ipak, zajedniki minimalni standard
razvijen u sklopu sistema ECHR je da sloboda vjeroispovijesti, prije nego sama religija, predstavlja osnov
demokratskog drutva i neodvojiva je od pluralizma. Prema tome, drava mora biti demokratska i zasnovana
na principima pluralistikog drutva kako bi ispunila zahtjeve Konvencije, a to podrazumijeva potivanje
slobode pojedinca na vjeroispovijest, u navedenim granicama. To, meutim, ne povlai nuno i obavezu
povezivanja drave s crkvama.
Da li u tom smislu BiH ispunjava navedeni standard, baviemo se u sljedeem odjeljku.
14 Predmet Hasan i Chaush protiv Bugarske, br. 30985/96, iz 2000. godine.

15 Predmet Dahlab protiv vicarske, br. 42393/98, iz 2001.godine.
16 Prof. Joseph Marko, iz izlaganja na 3. radionici u okviru projekta, 29.03.2012.
46 |
Drino Galii
1/11/2013 10:45:00 AM
3. Pravni okvir i praksa u BiH

U najviem pravnom aktu, Ustavu BiH, kao to je sluaj i s drugim tematskim cjelinama ove studije,
nije predviena niti jedna odredba koja na direktan nain propisuje pitanje finansijskih odnosa i dravne
imovine u odnosu na crkve i vjerske zajednice. Meutim, na indirektan nain, u okviru teme garantovanja
ustavnih prava i sloboda, regulie se u odreenoj mjeri ovo pitanje, i to putem:
- Slobode vjeroispovijesti [lan II/3.g) Ustava BIH; lan 9. Evropske konvencije za ljudska prava i
osnovne slobode koja je dio Ustava BiH po osnovu lana II/2. Ustava BiH]. Zadnje citirani lan glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo ukljuuje slobodu da promjeni
vjeru ili uvjerenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestira svoju vjeru ili
uvjerenje, obredom, propovijedanjem i vrenjem vjerskih dunosti i rituala.
2. Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja e podlijegati samo onim ogranienjima
predvienim zakonom i koja su neophodna u demokratskom drutvu u interesu javne sigurnosti, zatite
javnog poretka, zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda drugih.
- Prava na obrazovanje [lan II/3.l) Ustava BIH; lan 2. Dopunskog protokola broj 4 uz Evropsku
konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda]. Zadnje citirani lan glasi:
Niko ne moe biti lien prava na obrazovanje. U vrenju svih svojih funkcija u oblasti obrazovanja i
nastave drava potuje pravo roditelja da osiguraju takvo obrazovanje i nastavu koji su u skladu sa njihovim
vlastitim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.
- Prava na imovinu [lan II/3.k) Ustava BIH; lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za
ljudska prava i osnovne slobode]. Zadnje citirani lan glasi:
Svako fiziko ili pravno lice ima pravo na neometano uivanje svoje imovine. Niko ne moe
biti lien svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predvienim zakonom i opim naelima
meunarodnog prava.
Prethodne odredbe, meutim, ni na koji nain ne utiu na pravo drave da primjenjuje takve zakone
koje smatra potrebnim da bi nadzirala koritenje imovine u skladu s opim interesima ili da bi osigurala
naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni;
- Zabrane diskriminacije po osnovu, izmeu ostalog, vjere [lan II/4. Ustava BIH; lan 14. Evropske
konvencije za ljudska prava i osnovne slobode].
Na prvi mah je oigledno da spomenuta prava i slobode ipso facto uvode sistem ECHR u domai
pravni poredak. Ali, s obzirom da ne reguliu na izriit nain pitanje finansijskih odnosa i imovine u odnosu
na crkve i vjerske zajednice, one su stvar tumaenja u konkretnim okolnostima koje vladaju u jednoj dravi,
pa tako i u BiH. Veliku pomo, u vezi s tim, pruaju, s jedne strane, relevantni pravni akti kojima su ova
prava i slobode konkretizovani, te, s druge strane, (sudska) praksa relevantnih dravnih institucija koje
primjenjuju i tumae ova prava (Dom za ljudska prava; Ustavni sud BiH, Ombudsman, redovni sudovi itd.),
ukljuujui i relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koja ima obavezujue dejstvo
u smislu da se implementira, prati i potuje (prisilna jurisdikcija po osnovu lana 46. Evropske konvencije
za ljudska prava i osnovne slobode).
a. Normativni okvir
Okvir koji poblie razrauje odnose izmeu drave, s jedne strane, i crkava/vjerskih zajednica,
s druge strane, mora potovati smjernice/standarde ustavnopravnog ureenja BiH (take 1. i 2), koji su
normativno-hijerarhijski vii od zakonodavnog okvira. Drugim rijeima, drava kada donosi zakone mora
Drino Galii
| 47
1/11/2013 10:45:00 AM
potovati ustavne standarde, bez obzira to se oni eksplicitno ne uoavaju, ve se moraju utvrditi, prije
svega, metodama tumaenja. To, dalje, znai da zakonodavac moe, u okviru polja djelovanja koje mu daje
Ustav, sam odrediti kakav e biti odnos drava s crkvama/vjerskim zajednicama.
(i) Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH17
Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH predstavlja zajedniki
pravni okvir za cijelu BiH kada su u pitanju sloboda vjere i pravni poloaj crkava i vjerskih zajednica u BiH.
Prema ovom zakonu, crkve i vjerske zajednice formalnopravno imaju pravni subjektivitet, te se kao takve
upisuju u poseban registar koji vodi Ministarstvo pravde BiH (lan 16).
Kao to je ve ranije reeno, prema lanu 14. Zakona, crkve i vjerske zajednice su odvojene od
drave, to, izmeu ostalog, znai da ne postoji sistem dravne vjere, sve crkve i vjerske zajednice su
jednake i uivaju autonomiju. Uprkos autonomiji i odvojenosti od drave, drava moe, na osnovu
jednakosti prema svima, davati materijalnu podrku crkvama i vjerskim zajednicama za ouvanje kulturne
i historijske batine, zdravstvene djelatnosti, obrazovne, karitativne i socijalne usluge koje pruaju crkve i
vjerske zajednice, jedino pod uslovom da crkve i vjerske zajednice spomenute usluge obavljaju bez ikakve
diskriminacije, a posebno nediskriminacije na osnovu vjere ili uvjerenja.
Prema lanu 10, crkve i vjerske zajednice mogu osnivati preduzea, ustanove i udruenja; sticati,
raspolagati i upravljati imovinom, kao i preduzimati druge djelatnosti na osnovu odluka svojih organa i
svoga lanstva, u skladu sa zakonom. Takoer, prema istom lanu, one mogu osnivati kulturne, karitativne,
zdravstvene i vaspitno-obrazovne ustanove razliitog smjera, vrste i stepena, u pravima izjednaene s
ustanovama iji su osnivai drava ili drugi ovlateni osnivai, i vriti u njima odgovarajuu djelatnost,
te navedenim ustanovama samostalno i neposredno upravljati u skladu sa zakonom, i raditi sve drugo to
zakonom nije zabranjeno.
Zakonodavac je donio Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u
BiH s ciljem unapreivanja meusobnog razumijevanja i potivanja prava na slobodu savjesti i vjere,
izjednaavanja prava svih crkava i vjerskih zajednica, te zabrane diskriminacije (lan 1). Diskriminacija,
zasnovana na vjeri ili uvjerenju, podrazumijeva, izmeu ostalog, svako iskljuivanje, ograniavanje,
davanje prednosti, izostavljanje ili svako drugo razlikovanje koje je zasnovano na religiji ili uvjerenju,
a koje ima cilj ili se njime moe postii direktno ili indirektno, namjerno ili nenamjerno ukidanje ili
umanjivanje priznanja, jednakog uivanja i ostvarivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u graanskim,
politikim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim stvarima (lan 2. taka 1. Zakona). Zabrana diskriminacije
predstavlja napad i oteenja vjerskih objekata ili druge imovine crkava i vjerskih zajednica [lan 5. stav
1.b) Zakona]. Prema lanu 4. ovog zakona, sloboda vjeroispovijesti ima svoju kolektivnu dimenziju, a to
je kolektivno oitovanje vjerskih osjeanja i uvjerenja obavljanjem obreda i drugih vjerskih aktivnosti,
a to podrazumijeva nunu materijalnu osnovu. lan 12. stav 1. Zakona daje pravo crkvama i vjerskim
zajednica da stiu imovinu. Takoer, stav 2. istog lana, kao i lan 7. stav 1. taka 2. propisuje pravo crkava i
vjerskih zajednica da imaju/uivaju svoju, ili da zakupljuju tuu, imovinu radi obavljanja vlastitih aktivnosti.
Konano, lan 12. stav 3. Zakona propisuje da crkve i vjerske zajednice imaju pravo na restituciju oduzete
imovine na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije, u skladu sa zakonom. Prema tome,
restitucija pretpostavlja donoenje zakona. Do danas, takav zakon nije donesen.18
Kada je u pitanju zatita slobode vjere, Zakon (lan 17. stav 1) je propisao posebne obaveze Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice. Ono ima pravo i obavezu svim dravnim, entitetskim, kantonalnim i opinskim
vlastima ukazati na sluajeve krenja prava na slobodu vjere, te zahtijevati preduzimanje zakonom propisanih
mjera kojima se spreavaju takva krenja.
17 Ref. fusnota br. 2
18 Vie o pitanju restitucije vidjeti pod 3.
48 |
Drino Galii
1/11/2013 10:45:00 AM
(ii) Uputstvo o provedbi Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju

crkava i vjerskih zajednica19
U svrhu svoje provedbe ovaj Zakon je propisao da e Ministarstvo, koje je mjerodavno za odnose
s Crkvama i vjerskim zajednicama (Ministarstvo pravde), u roku od est mjeseci nakon stupanja na snagu
ovoga Zakona, donijeti uputstvo radi njegove provedbe (lan 20 taka 1). Ipak, to se desilo tek 2006. godine.
Za ovu tematsku cjelinu, vano je istai dva segmenta uputstva koji se odnose na finansiranje i imovinu.
Kad je u pitanju finansiranje crkava i vjerskih zajednica, u svome postojanju i radu crkve i vjerske
zajednice stiu imovinu i finansiraju svoje djelatnosti iz prihoda od imovine, obavljanjem karitativne,
odgojno-obrazovne, kulturne, umjetnike ili druge optekorisne djelatnosti, te prodajom vjerskih izdanja ili
suvenira, od pruanja vjerskih usluga, od nasljedstva te darova od dobrovoljnih priloga (u novcu, uslugama
ili radovima) fizikih i pravnih lica iz zemlje i inostranstva (lan 6.1 Uputstva).
Zatim, crkvama i vjerskim zajednicama moe se iz budeta organa vlasti u BiH, na svim nivoima
organiziranja, darivati, potujui principe ravnopravnosti i transparentnosti, imovina i finansijska sredstva
za potrebe njihove redovne djelatnosti, ali na nain koji je reguliran propisima o finansijskom poslovanju,
te odrediti sredstva ija e se godinja visina odobravati u zavisnosti od vrste i znaaja programa koji
crkve i vjerske zajednice ostvaruju u oblasti kulture, prosvjetne, odgojno-obrazovne, socijalne, zdravstvene,
humanitarne i druge djelatnosti od interesa za graane (lan 6.2).
Konano, crkvama i vjerskim zajednicama mogu se iz budeta organa vlasti u BiH, na svim nivoima,
dodjeljivati i namjenske pomoi, osobito za obnovu i ouvanje te izgradnju crkava, bogomolja, damija
i drugih objekata vjerskih zajednica (lan 6.3). No, da bi se to ostvarilo, crkve i vjerske zajednice, koje
se za pomo obraaju budetskim organima, dune su podnijeti obrazloen zahtjev s elementima plana
raspodjele utroka odobrenih sredstava za gore navedene namjene. A organi dravne vlasti na svim nivoima
u procesu odluivanja o dodijeli sredstava, u skladu sa zakonskim propisima, konsultuju se s nadlenim
ministarstvom za saradnju s Crkvama i vjerskim zajednicama. I naravno, ti organi dravne vlasti imaju
pravo biti informisani o nainu i dinamici upotrebe namjenskih sredstava koja su dodijeljena iz budeta u
skladu s propisima o finansijskom poslovanju.
U odnosu na imovinu, Uputstvo ponavlja odredbu Zakona da Crkve i vjerske zajednice mogu
posjedovati i imati u vlasnitvu i na raspolaganju pokretnu i nepokretnu imovinu u zemlji i inostranstvu u
skladu s vaeim zakonima (lan 5.1). Ta imovina se sastoji od molitvenih prostora (hramova, bogomolja,
damija) i drugih zdanja za obavljanje vjerskih obreda, te od zemljita, uma, novanih sredstava,
proizvodnih, komunikacijskih, socijalnih, dobrotvornih, kulturno-obrazovnih, stambenih, informativnih
objekata i zavoda, novanih sredstava i od druge imovine neophodne za obavljanje vjerske djelatnosti i
razvijanje prosvjete i kulture, uz napomenu da ovaj popis nije taksativan (lan 5.2). Tom istom imovinom,
kapitalom, fondovima i zadubinama Crkve i vjerske zajednice, u skladu sa svojim unutranjim poretkom i
vlastitim propisima, samostalno upravljaju. To znai da se tijela vlasti ne smiju mijeati u rad i upravljanje
imovinom u njihovu vlasnitvu niti svoju suradnju s njima uvjetovati time (lan 5.3).
Oslanjajui se na spomenutu imovinu, Crkve i vjerske zajednice mogu obavljati medijsku djelatnost
u skladu s posebnim propisima. Uz to, imaju takoer pravo pristupa medijima koji su u vlasnitvu drave,
entiteta, kantona i optina u skladu s programskim shemama medijskih kua i eventualnim sporazumima
koje zakljuuju s pravnim licima koja obavljaju medijsku djelatnost.
19 Slubeni glasnik BiH broj 83/06
Drino Galii
| 49
1/11/2013 10:45:00 AM
(iii) Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo20

U skladu s ovim zakonom (lan 47), nosioci stanarskog prava imaju pravo da otkupe nacionalizovane
i konfiskovane stanove, s tim da se bivem vlasniku dodjeljuje drugi odgovarajui stan s pravom uknjibe
prava vlasnitva u zemljinim knjigama. Ovo pravo ne pripada bivem vlasniku ukoliko mu je isplaena
pravina naknada ili su mu u zamjenu na nacionalizovani stan date druge stvari i prava, ili je obeteen
na osnovu meudravnog ugovora (lan 47.a Zakona). Optina na ijoj se teritoriji nalazi nacionalizovani
stan duna je dodijeliti zamjenski stan u roku od est mjeseci od dana prijema zahtjeva za dodjelu stana
iz fonda stanova na koje nije ni podnesen zahtjev za povrat u smislu Zakona o vraanju, dodjeli i prodaji
stanova. U sluaju da opina ne raspolae odgovarajuim stanom bivem vlasniku se moe isplatiti novana
protuvrijednost ili dati druga stvar i pravo u zamjenu za nacionalizovani stan (lan 47. c i d Zakona).
(Prijedlog izmjena i dopuna Zakona.) Ukoliko prilikom dodjele zamjenskih stanova bivim vlasnicima
optina ne raspolae odgovarajuim stanom, a bivi vlasnik ne pristane na isplatu novane protuvrijednosti
ili davanje u zamjenu druge stvari ili prava, zamjenske stanove e osigurati izgradnjom novih stambenih
jedinica FBiH u roku ne duem od 10 godina (dopune lana 47.d).
b. Sudska praksa
Ustavni sud FBiH je u predmetu U-3/09 od 22. februara 2011. godine utvrdio da su izmjene i dopune
Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 2008. godine (Slubene novine FBiH broj
72/08) suprotne pravu na lokalnu samoupravu Optine Stari Grad Sarajevo i Optine Novo Sarajevo, jer
u postupku donoenja Zakona nije postupljeno u skladu s lanom 4. taka 6. Evropske povelje o lokalnoj
samoupravi i lanom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U predmetu Doma za ljudska prava broj CH/02/9628, od 6. jula 2003. godine, Dom je odluio da
je FBiH, Optina Travnik, diskriminisala Vrhbosansku nadbiskupiju u uivanju njenog prava na slobodu
vjeroispovijesti garantovanog lanom 9. EKLJP, jer je Optina usvojila pet razliitih rjeenja da se Islamskoj
zajednici vrati na koritenje ukupno 22 razliita nacionalizovana objekta, dok Nadbiskupiji nije vratila
travniku gimnaziju, koja je nakon II svjetskog rata nacionalizovana. Dom za ljudska prava je naredio FBiH
da se izmjesti dravna osnova kola kako bi se sva gimnazija mogla vratiti Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Jedan
od razloga za ovakvu odluku je svakako injenica da postoji istinska potreba Vrhbosanske nadbiskupije za
ovim objektom, te da razliitim tretiranjem crkava i vjerskih zajednica javne vlasti bitno utie na povratak
izbjeglica i raseljenih lica u mjesta gdje se deavaju diskriminatorske pojave.
c. Pitanje restitucije imovine crkava i vjerskih zajednica

Pitanje restitucije nacionalizovane i oduzete imovine crkava i vjerskih zajednica je vano pitanje koje
optereuje odnose drave i crkava/vjerskih zajednica u BiH.
Naime, u doba koje je oznaeno kao socijalistika revolucija, razliitim pravnim mjerama drava je
u BiH nacionalizovala i na druge naine oduzela znatnu imovinu crkava i vjerskih zajednica. Ta imovina je
veoma vana za ostvarivanje funkcije crkava i vjerskih zajednica. Relevantni zakoni koji su u socijalistikoj
BiH predstavljali pravnu osnovu za oduzimanje imovine crkava i vjerskih zajednica bili su:
- Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 27.07.1945. kojim je crkvama i vjerskim zajednicama
oduzeta zemlja. Pojedine vjerske ustanove mogle su zadrati do 100 dunuma ukupne povrine svojih
posjeda, utrina i uma. Ukoliko se radilo o vjerskim ustanovama veeg znaaj ili vee istorijske vrijednosti
moglo se ostaviti od njihovog posjeda do 300 dunuma ukupne povrine obradive zemlje i ume.
20 Slubene novine FBiH, br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07, 72/08, 23/09
50 |
Drino Galii
1/11/2013 10:45:00 AM
- Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzea od 6.12.1946. s izmjenama i dopunama

od 29.04.1948. bio je pravni osnov za oduzimanje mlinova, hotela i slinih preduzea crkava i vjerskih
zajednica.
- Zakonom o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama od 17.02.1945. i Zakonom o
nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita od 28.12.1958. crkvama i vjerskim zajednicama
oduzeti su svi stanovi i poslovni prostori u urbanim sredinama osim onih koji su sluili usko definisanoj
vjerskoj djelatnosti (vjerski obredi, vjerski poslovi i stanovi vjerskih slubenika). Za nacionalizovane zgrade
sa zemljitem na kome se nalaze odreena je naknada ranijem vlasniku u iznosu od deset % stanarine koja
je plaana za tu zgradu na dan stupanja na snagu Zakona, i to za vrijeme od pedeset godina u jednakim
mjesenim obrocima poevi od 1.01.1959. Za neizgraeno zemljite naknada je predviena po tarifi za
eksproprijaciju.
- Osnovnim zakonom o eksproprijaciji iz 1947. izuzeti su iz vlasnitva crkava i vjerskih zajednica
brojni objekti u gradovima (dotrajale zgrade, neizgraena zemljita i groblja), a na njihovim mjestima su
izgraeni privredni, stambeni, komunalni i zdravstveni objekti.
Ve od 1990. godine u republikama tadanje jugoslovenske federacije poele su aktivnosti za
donoenje zakona kojim e biti omogueno vraanje prinudno oduzete imovine. Pojedine politike stranke,
osnovane na etniko-nacionalnom principu, unijele su u svoj program donoenje ovih zakona i na tom
osnovu izale na prve viepartijske izbore. Meutim, stvarnost je da do 2012. godine takav zakon u BiH
nije donesen iako je bilo vie pokuaja. Oigledni razlozi za takvo stanje su nedostatak politike volje za
donoenje zakona i nedostatak finansijskih sredstava za njegovo provoenje.
U meuvremenu su crkve i vjerske zajednice pristupile ugovornom regulisanju odnosa s dravom i u
tekstove tih ugovora unijele odredbe o restituciji. Tako je, npr., u Temeljnom ugovoru izmeu Svete Stolice
i BiH od 29.09.2006. u lanu 10. ta. 3 propisano:
Bosna i Hercegovina e Katolikoj crkvi u roku od deset godina od stupanja na snagu ovoga ugovora
vratiti sva nepokretna dobra nacionalizirana ili oduzeta bez odgovarajue naknade. Za dobra koja ne bude
mogue vratiti, Bosna i Hercegovina e za njih dati pravednu naknadu o emu e se dogovoriti dotine vlasti
i zakoniti naslovnici vlasnitva.
Dodatni protokol na Temeljni ugovor izmeu Svete Stolice i BiH precizirao je ovo pitanje u smislu:
(1) da e restitucija nekretnina i nacionalizovanih dobara biti provedena u skladu sa zakonom kojim e
se urediti restitucija u BiH, i (2) da e dobra koja treba prenijeti u vlasnitvo Crkve ili nadoknaditi biti
ustanovljena Mjeovitim povjerenstvom sastavljenim od ugovornih strana. Gotovo istovjetna odredba
unesena je u lan 10. taka 3 Osnovnog ugovora izmeu BiH i Srpske pravoslavne crkve od 3.12.2007, te
lan 11. radne verzije Ugovora izmeu Islamske zajednice u BiH i Bosne i Hercegovine.
Prema tome, donoenje pravinog zakona o restituciji nije samo politika ve i ugovorna obaveza
BiH. Time bi se rijeilo i jedno od pitanja koje optereuje odnose drave i crkava/vjerskih zajednica i
koje je oigledno vano za njihovo funkcionisanje u skladu sa spomenutim Zakonom o slobodi vjere i
pravnom poloaju, te Uputstvom za njegovu primjenu. Iz komparativnog ugla, BiH bi se svrstala u red
zemalja postsocijalistike tranzicije koje su uinile iskorak i izvrile restituciju oduzete imovine. Meutim,
u odsustvu bilo kakvog zakona koji izriito ureuje pitanje restitucije, vraanje bive vjerske imovine i dalje
bi se nastavilo na ad hoc nain i prema nahoenju optinskih zvaninika, i takvi postupci bi se uglavnom
okonavali samo u korist veinske zajednice. Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja da se usvoji zakon u
Parlamentarnoj skuptini BiH, 18. novembra 2008. godine Vijee ministara je osnovalo novu Komisiju za
restituciju koja treba da radi na poboljavanju odbijenog Prijedloga zakona, ali je i ona do danas bez znaajnijih
rezultata. U meuvremenu, nerijeeni zahtjevi za restituciju postaju ne samo pravno komplikovani ve esto
poprimaju i politiku dimenziju. Na primjer, Srpska pravoslavna crkva i dalje trai povrat zgrade u kojoj je
smjeten Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu i nadoknadu za zemljite na kojem se nalazi zgrada
Drino Galii
| 51
1/11/2013 10:45:00 AM
dravnog parlamenta. Meureligijsko vijee je dolo do konsenzusa o potrebi vraanja zgrade Ekonomskog
fakulteta, meutim, jo nije dolo do sporazuma izmeu univerzitetskih i politikih voa.
S druge strane, brojano manjinske vjerske zajednice su nailazile na potekoe kod dobijanja dozvola
za izgradnju novih crkava i damija. Nakon mnogobrojnih pokuaja, Katolika crkva je dobila urbanistiku
dozvolu za izgradnju nove crkve u sarajevskom naselju Grbavica. Nasuprot tom primjeru, Evanelistika
crkva i dalje pokuava da dobije graevinsku dozvolu za izgradnju nove crkve na svom zemljitu u centru
Mostara.
Na kraju, sluajevi nelegalne izgradnje vjerskih objekata i sankcioniranja, odnosno njihovo uklanjanje
jo nisu u potpunosti rijeeni, to takoer optereuje odnos kad je u pitanju mirno uivanje imovine pojedinca,
na isti nain kako i vjerske zajednice, tj. crkve trae da im se vrati oduzeta imovina. Najoitiji primjer je
nelegalno sagraena pravoslavna crkva koja i dalje stoji na zemljitu povratnice bonjake nacionalnosti u
mjestu Konjevi Polje u optini Bratunac u Republici Srpskoj, a uprkos rjeenju Ministarstva za urbanistiko
planiranje tog entiteta iz 2004. godine po kojem je ta crkva trebala biti uklonjena. Zvaninici Republike
Srpske i Srpske pravoslavne crkve su se 2007. godine u principu dogovorili o premjetanju crkve, ali do
danas crkva nije premjetena.
52 |
Drino Galii
1/11/2013 10:45:00 AM
--------------------------------------------Upitnik na temu: Finansijski odnosi i

dravna imovina
Odgovore dostavili uesnici u Projektu za
a. Da li su u finansijskom smislu crkve i vjerske zajednice u BiH samoodrive?

Katolika crkva financijski moe funkcionirati zahvaljujui dobrovoljnim prilozima vjernika i
financijskoj pomoi stranih dobrotvora. upljani pojedine upe doprinose za uzdravanje sveenika koji im
slue i drugog upskog osoblja, te takoer za redovno uzdravanje crkvenih graevina. Od upnih prihoda
daje se propisani dio Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom u Sarajevu za potrebe sredinjih institucija
(Sredinja uprava s razliitim slubama, Vrhbosansko bogoslovno sjemenite i Katoliki bogoslovni
fakultet u Sarajevu, Sjemenite Petar Barbari u Travniku, Sveeniki dom u Sarajevu). Od ovih priloga
se upa pokriva s oko 40% trokova kroz godinu. Ostalo mora nadbiskup naprositi od stranih dobrotvora.
Uz to, kada gradimo nove crkve ili znatnije popravljamo postojee crkvene objekte, najvei dio sredstava
moramo traiti od stranih dobrotvora meu kojima su glavni Biskupska konferencija Njemake preko fonda
Renovabis i njemaka NGO Kirche in Not.
Centar za ljudska prava (Lejla Somun - Krupalija):
Smatramo da crkve i vjerske zajednice u BiH jesu samoodrive u mjestima gdje su potrebne graanima
i graankama.
Islamska zajednica u BiH (Mensur Karada):
Ako govorimo o Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini ona gotovo iskljuivo funkcionira po
principu samofinanciranja. Ako se to uzme u obzir onda je jasno i da je samoodriva. Tanije, ukupna
djelatnost zavisi od vlastite mogunosti da se obezbijedi materijalna osnova. Jasno je da bi bolja materijalna
osnova znaila i kvalitetnije djelovanje unutar svoje misije. Dakle, s obzirom da nemaju direktnu financijsku
podrku od drave, vjerske zajednicesu oigledno samoodrive.
Odgovor na ovo pitanje je u svakom sluaju razliit za pojedine crkve ili zajednice. Jedan od vanih
prihoda crkava i vjerskih zajednica ine prilozi vjernika, svi oblici razliitih donacija vjernika i slini vjerski
oblici obaveznosti davanja odreenoj zajednici. Ne mogu tvrditi, jer objektivnih podataka nemam, a smatram
| 53
1/11/2013 10:45:00 AM
i da je normalno to ih nemam, niti ja, niti bilo ko van odreene crkve ili vjerske zajednice. Ja mogu samo
rei da Jevrejska vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini, sa svojim malobrojnim lanstvom, od kojih je
preko 50% penzionera sa veoma skromnim penzijama, nije u stanju da sama sebe izdrava u obimu u kojem
bi to bilo oekivano i potrebno. Trenutno vjersku slubu obavljamo u jedinom objektu sarajevske akenaske
sinagoge koja je u posljednjih nekoliko godina odravana iskljuivo uz pomo, odnosno uz sredstva koja
smo dobili od organa vlasti drave, bilo da se radi o Kantonu Sarajevo, gradskoj upravi Sarajeva ili odreenoj
gradskoj opini, naravno sa veoma skromnim, nedovoljnim sredstvima. Meutim, bez tih sredstava fasada
nae sinagoge bi bila ruglo grada u kojem boravimo oko 500 godina. Pod nae jedine aktivne sinagoge
doivio bi raspadanje, i naa vjerska sluba bi bila dovedena u pitanje. Da skratim, bez pomoi drave,
na bilo kojem nivou vlasti, teko emo u budunosti moi zadovoljiti sve, pa ak i minimalne zahtjeve
nae vjerske zajednice, kako u gradu Sarajevu, gdje ima najvie Jevreja, tako jo drastinije u drugih pet
gradova u BiH gdje egzistiraju jevrejske vjerske zajednice. Veliki, za nas u ovom trenutku nerjeiv problem,
je nemogunost da kolujemo vjerskog uitelja koji bi adekvatno zadovoljio nae potrebe za vjerskom
podukom mladog narataja nae zajednice, a bez toga, prijeti nam tiha asimilacija, koju svakako elimo
izbjei. Naravno, za kolovanje vjerskog uitelja potrebna su znaajna finansijska sredstva jer se kolovanje
ne moe obaviti u naoj zemlji niti u bliem okruenju. Shvatamo odvojenost crkava i vjerskih zajednica od
drave, zalaemo se za to, ali bez vlastite imovine, koju nam je ta ista drava u prethodnom reimu oduzela,
naa samoodrivost dolazi u pitanje.
Regionalna mirovna inicijativa (Luciano Kalua):
Na ovo pitanje odgovor trebaju prvenstveno da daju predstavnici vjerskih zajednica, pa tek onda
drava i NVO-i. Nijedna od javnih institucija nema taan uvid u finansijsko poslovanje vjerskih zajednica,
tako da se ne moe sa sigurnou rei da li su samoodrive ili nisu. Kada bi se uspostavile adekvatne
finansijske kontrole odgovor bi se sam nametnuo, ali, s druge strane, postoji odreena blokada vjerskih
zajednica da se ovakva kontrola vri. Ovakav stav vjerskih zajednica moe biti i razlog koji potvruje
stav javnosti da su vjerske zajednice u potpunosti samoodrive. Neophodna je maksimalna javnost u radu
vjerskih zajednica kako bi se stvorila realna slika o finansijkom i materijalnom poloaju njih samih. Do tada
se moe samo nagaati da li su samoodrive ili ne.
b. Prema nekim od poznatih modela partnerstva, drava finansijski podrava crkve

i vjerske zajednice, dok zauzvrat ove potonje pruaju dravi vrijednosti tradicije i
osjeaj nacionalnog jedinstva. U sluaju sloenih ukupnih odnosa u BiH, ukljuujui
i postojanje pluralnosti vjeroispovijesti, kako vi vidite mogui model finansijskog
partnerstva drave i crkava, odnosno vjerskih zajednica. U odgovoru na ovo pitanje
potrebno je uzeti u obzir dosadanji aranman u pogledu finansijske pomoi drave
crkvama i vjerskim zajednicama.
U Zakonu o poloaju crkava i religijskih zajednica u BiH iz 2004. stoji da drava moe financijski
pomagati vjerske zajednice. Jo nema provedbenih akata kako bi to izgledalo, pa je preputeno opinskim
vlastima da to ine. Imamo pozitivne znakove iz Distrikta Brko gdje nadlene vlasti nude upama, parohijama
i dematima da podnesu prijedloge za konkretne projekte s tonom naznakom planiranih trokova, a onda
nadleni odluuju koliko e sredstava doznaiti. Takoer u opinama Stari grad i Centar u Sarajevu pred
velike blagdane (Boi, Uskrs) nadleni dodijele skromnu pomoi Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Preko Meureligijskog vijea vjerski poglavari muslimana, pravoslavaca, katolika i idova
pokuavaju ve nekoliko godina izmoliti od dravnih vlasti uplaivanje zdravstvenog i penzijskog osiguranja
54 |
1/11/2013 10:45:00 AM
za slubenike koje bi oni prijavili. Vlasti su zatraile konkretne brojeve takvih osiguranika. Dali smo
odgovora (jo) nema.
Od studenog 1994. djeluju katolike kole u Federaciji (od prije dvije godine i u Republici Srpskoj)
uz odobrenje nadlenih kantonalnih vlasti. Sada te kole pohaa blizu 5.000 aka, te u njima radi oko
300 nastavnika. Zahvalni smo dravnim vlastima to iz budetskih sredstava za kole plaaju nastavnike
naih kola, te vjerouitelje katolikog vjeronauka na dravnim kolama. Crkva mora od dobrotvora iz
inozemstva prikupljati sredstva za podizanje i odravanje kolskih objekata za katolike kole te plaati
pomono osoblje.
Veoma nam teko pada to je Katoliki bogoslovni fakultet (KBF) u Sarajevu primljen u sastav
Univerziteta kao pridrueni lan, ali kanton ne izdvaja nikakva financijska sredstva za plaanje profesora i
znanstvenih projekata na KBF. Ovo osjeamo kao najurgentniju potrebu.
Mi katolici uvjereni smo da drava moe znatno vie i redovitije financijski pomagati vjerske
zajednice, potujui naelo pravednosti i pravne odvojenosti drave i crkve. Dosada nema dovoljno dobre
volje kod nosilaca vlasti na razini drave, entiteta i opina.
Smatramo da su sredstva crkvama i vjerskim zajednicama davana neplanski, bez definisanih ciljeva,
projekata i oekivanog uinka. Stoga smatramo da je vrijeme za jednu ozbiljnu reviziju dravnih davanja
crkvama i vjerskim zajednicama. Ovako predloen model partnerstva za BiH je neodriv i nije u skladu
demokratskih principa i ljudskih prava.
Model finansijskog partnerstva vjerskih zajednica i crkava i drave primarno zavisi od pravnog
poloaja vjerskih zajednica i crkava, odnosno od modela pravnog ureenja odnosa vjerskih zajednica i
drave. Prema pozitivnom zakonodavstvu u Bosni i Hercegovini vjerske zajednice i crkve su odvojene
od drave, a eventualne beneficije i privilegije, koje mogu uivati na osnovu svog statusa, ostvaruju kao
i druge neprofitne organizacije (lan 9. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju vjerskih zajednica i
crkava). I u pluralnim drutvima s vievjerskom strukturom vjerske zajednice promoviraju najvie moralne i
tradicionalne vrijednosti pa bi, bez obzira na pluralnost, drava trebala to da cijeni i uestvuje u finansiranju
projekata vjerskih zajednica. Dakle, logino je da drava uestvuje u finansiranju projekata vjerskih zajednica
koje su direktno ili indirektno u interesu cijele zajednice.
U naim uslovima, kada drava nema ministarstvo vjera, a vrlo esto, ili da bolje kaem, nerado
ima i po kojeg dravnog slubenika zaduenog za rad i saradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, teko
je govoriti o partnerstvu drave s crkvama i vjerskim zajednicama. Bojim se da se ovdje radi, ali ne samo
zbog nezainteresovanosti drave, ve i zbog podozrenja crkava i vjerskih zajednica prema dravi, o jednom
posebnom obliku saradnje po principu saradnje na kaiicu. Naime, drava je zakljuila odgovarajue
ugovore s Katolikom crkvom, tanije dravom Vatikan i Srpskom pravoslavnom crkvom, dok je u
postupku slian ugovor i s Islamskom zajednicom. Ovakvi ugovori, koji e sutra biti zakljueni, nadam
se i s Jevrejskom vjerskom zajednicom, su preduslov za sveobuhvatniju i konkretniju saradnju, ali mi se
ini da se obostrano doivljavaju na razliite naine, s jedne strane kao optereenje na budete (drava)
a s druge strane kao izvor prihoda za vlastitu djelatnost (crkve i vjerske zajednice). U oba sluaja efekat
je gotovo nikakav, ugovori se ne provode na adekvatan nain, a graani od ovoga nemaju nikakvu korist.
Jedan od moguih, dobronamjernih pokuaja je bilo formiranje Meureligijskog vijea, koje nikada nije ni
imalo ambicije da preuzme ulogu ministarstva vjera ili neke nadvjerske institucije, iako ga, naalost, esto
| 55
1/11/2013 10:45:00 AM
takvim doivljavamo. MRV je mjesto susreta i dijaloga lidera, ali vjernika razliitih tradicionalnih i istorijski
utemeljenih crkava i vjerskih zajednica, koje su i same ograniene svojom teritorijalnom jurisdikcijom.
Moje miljenje je da je u naim uslovima potreban modalitet ugovora kojim bi drava finansirala crkve i
vjerske zajednice iz budeta, sve dok se ne donese Zakon o restituciji i crkvama i vjerskim zajednicama ne
vrati oduzeta imovina ili nae nain za sklapanje posebnog ugovora s dravom o finansijskoj kompenzaciji
za imovinu koja se nee moi vratiti ili za koju postoji obostrani interes da se ne vrati, ve da ostane u
trajnom vlasnitvu drave. Naravno, o ovome treba mnogo razmiljati jer postoje mnogobrojni modaliteti
sporazuma na relaciji drava crkve i vjerske zajednice. Dosada je drava ad hoc finansirala rekonstrukcije
i obnovu vjerskih objekata, uglavnom neselektivno i po principu, ko blie vlasti vie i dobije, to ne udi
s obzirom na nain ustrojstva dravnih nivoa u Bosni i Hercegovini.
Kao to je navedeno u prethodnom odgovoru, javnost nema detaljan finansijski prikaz rada vjerskih
zajednica kako bi se i ovo pitanje moglo adekvatno razmatrati. U dananjim uslovima, izdvajanje finsnsijskih
sredstava za rad i funkcionisanje vjerskih zajednica je sekundarno u odnosu na ulaganja u druge segmente
kao to su privreda, obrazovanje, zdravstvo. Lino ne vidim dovoljno prostora da drava moe redovno i
sistemski finansijski podravati rad vjerskih zajednica, ali s druge strane, realizacijom odreenih projekata,
ovakvo partnerstvo bi se u moglo ostvariti u nekom obliku. To znai da i vjerske zajednice treba da
osmiljavaju projekte kojima bi svoje aktivnosti realizovale u saradnji s dravom i drugim organizacijama.
Takve projekte, ukoliko budu prepoznati kao opti interes, treba da podre i drava i drugi donatori.
c. Koliko se esto i u kojim oblicima koristi zakonska mogunost da drava finansijski

podrava djelatnosti crkava i vjerskih zajednica koje su u korist cijelog drutva?
Odgovoreno u prethodnom pitanju.
Mi imamo dojam da se crkve i vjerske zajednice finansiraju sa svih moguih nivoa vlasti: od optina,
preko kantona i entiteta do dravnog nivoa vlasti. Predlaemo, u skladu s odgovorom na pitanje 2. iznad, da
se izradi ozbiljna analiza davanja ovom segment civilnog drutva za cijelu BiH.
Islamska zajednica aplicira za projekte za koje ima saznanja da bi ih mogla finansirati drava, odnosno
gdje ima saznanja da za to postoje zakonske mogunosti i predviena sredstva u budetima. Npr. apliciranje
za subvencije prilikom zapoljavanja, za izgradnju vjerskih objekata kada su u pitanju objekti pod zatitom
drave ili vjerskih objekata openito, za uestvovanje u finansiranju razliitih vjerskih manifestacija, itd.
Naalost, ukupno gledano, ovo uee je jako skromno.
Ta mogunost je dobra ali ako postoji javnost rada kao i opti interes. Niti jedno niti drugo u ovom
sluaju nije adekvatno zastupljeno.
56 |
1/11/2013 10:45:00 AM
d. Da li drava treba obezbijediti finansiranje vjerouitelja u javnim kolama, kao

i uestvovati u finansiranju obnove poruenih i unitenih vjerskih objekata, ili je to
samo stvar crkava, odnosno vjerskih zajednica? Ukoliko je to ve sluaj, da li postoji
obaveza finansijskog izvjetavanja o namjenski utroenim sredstvima i kome?
Vjerouitelji: ve ih plaaju kantoni iz svojih budetskih sredstava za kole i tako bi trebalo ostati. Mi
katolici uvjereni smo da roditelji vjernici (muslimani, pravoslavci, katolici i drugi) imaju pravo zato to
uplaivanjem poreza pomau uzdravati dravne kole traiti pomo drave za naobrazbu i odgoj djece u
skladu s njihovim ivotnim nazorom. U to spada i plaanje vjerouitelja.
Pomo u podizanju i odravanju vjerskih graevina: trebalo bi vidjeti to se ini u drugim
demokratskim dravama koje su etniki i religijski pluralne, te to drava moe na tom podruju. Sada
postoji popis vjerskih objekata koji su proglaeni nacionalnom vrijednou i u njima se svi radovi trebaju
izvoditi uz pristanak nadlenog Zavoda. Drava tu samo propisuje to nadlena vjerski zajednica treba
uiniti a ne daje novac za financiranje plana i izvedbu radova. Npr. nedavno renoviranje interijera katolike
Katedrale u Sarajevu. To je problem o kojem bi trebalo ozbiljno razgovarati.
Smatramo da je drava duna podrati crkve i vjerske institucije u izgradnji ratom poruenog
vlasnitva, ali ne i u izgradnji novih objekata. Finansiranje vjerouitelja moe doi u obzir samo kao
sufinansiranje i pod uslovom da ti vjerouitelji, a jednog dana i vjerouiteljice, podlijeu istim standardima,
kriterijima i kontroli kvaliteta nastave, kao i ostali uitelji i uiteljice, tj. nastavnici i nastavnice.
Uprkos svemu, vjeronauka u javnim kolama je integralni dio opeg obrazovanja u javnim kolama,
pa je samim tim i finansiranje ove nastave u nadlenosti onoga ko je nadlean za finansiranje javnih kola.
Finansiranje obnove poruenih i unitenih objekata je, naalost, u iskljuivoj nadlenosti vjerskih zajednica.
Time su vjerske zajednice finansijski dvostruko kanjene, jer faktiki, dva puta grade iste objekte. Istina,
drava, s razliitih nivoa, uestvuje sporadino u finansiranju izgradnje poruenih objekata. Vjerske
zajednice bi trebali obeteti dravni subjekti odgovorni za ruenje ovih objekata. Obaveza finansijskog
izvjetavanja za namjenska sredstva postoji, to je sasvim opravdano, a izvjetaji se podnose subjektu koji
je doznaio ta sredstva.
Ako se koristi pretpostavka da u javnim kolama vjerouitelji izvode nastavu, a o emu je ranije
diskutovano i gdje sam javno naveo svoj stav da to nije adekvatno rjeenje u bosanskohercegovakim
uslovima, onda njihov rad moraju u potpunosti finansirati vjerske zajednice. Ako se radi o drugaijoj vrsti
obrazovanja gdje nastavu nee izvoditi vjerouitelji, onda te trokove moraju pokriti poreski obveznici. to
se tie obnove poruenih objekata ili planske (konsenzus lokalnih zajednica, javnosti i vjerskih zajednica)
izgradnje novih, smatram da se moraju ostvariti partnerstva izmeu institucija drave, vjerskih zajednica i
donatora uz punu kontrolu finansijskih institucija.
| 57
1/11/2013 10:45:00 AM
e. U sluaju donacija i poklona, kao i openito, kakva je poreska politika prema

crkvama i vjerskim zajednicama u BiH? Da li postoje poreske olakice? ta drava
poduzima s ciljem transparentnosti o tom pitanju, a kako se prema tim zahtjevima
odnose crkve i vjerske zajednice?
Sve katolike institucije prigodom podizanja novih graevina ili popravka postojeih plaaju porez
dravi za nabavku materijala i izvedene radove. Takoer, kada neto nabavljaju plaaju PDV od 17%. Uz
to, u najnovije vrijeme trai se ogromna opinska taksa za gradilite nove crkve u upi sv. Ignacija na
Grbavici u Sarajevu. Nakon desetak godina kucanja na razliita vrata, dodijeljen je graevinski teren od
700 kvadratnih metara i izdane sve dozvole, ali se trai KM 236.400 kao opinski porez na ustupljeni teren,
a znamo da nije tako neto traeno kada su podizane nove damije u Sarajevu. Kako je u studenom 1994.
otvoren Katoliki kolski centar u Sarajevu, a zatim redom u Tuzli, Zenici, Travniku i epu utroeno je
oko 55 milijuna eura u podizanje i odravanje zgrada. Taj novac donirali su strani dobrotvori u dobrotvorne
svrhe, a ipak smo morali plaati PDV. Dosada nikada nije refundirano neto od sredstava uplaenih kroz
porez. Jo jedna ilustracija: za grijanje u Nadbiskupskoj rezidenciji u ulici Kaptol 7, u mjesecu veljai 2012.
moramo platiti KM 8.308, od toga je PDV KM 1.198.
Nismo upoznati.
U pogledu donacija i poklona, poreskih olakica i poreske politike openito, vjerske zajednice i crkve,
kao to je reeno, u istom su rangu sa ostalim neprofitnim organizacijama. Dakle, ne postoji nikakav poseban
poreski tretman vjerskih zajednica. Islamska zajednica je PDV obveznik. S obzirom na karakter djelatnosti
vjerskih zajednica logino bi bilo da postoje znaajnije poreske olakice.
Iskreno, nisam upoznat s poreskom politikom, ali smatram da bi finansijske institucije trebale uvesti
poreske olakice uz punu finansijsku i druge kontrole utroka sredstva ili koritenja poklona.
f. U nekim od bivih socijalistikih zemljama, uglavnom istonoevropskih, doneseni

su propisi o restituciji i/ili finansijskom obeteenju u vezi s imovinom crkava i vjerskih
zajednica koje su drave oduzele u drugoj polovini 20. vijeka. Kakva je pozicija crkava i
vjerskih zajednica u BiH u pogledu restitucije nacionalizovane/konfiskovane imovine?
Da li su, po vaem miljenju, zadovoljavajua trenutna zakonska rjeenja u BiH? Ako
jesu, da li se ona adekvatno i provode?
Zakon o restituciji nije jo donesen mi katolici, zajedno s pripadnicima drugih crkava i religijskih
zajednica, traimo da se donese to prije, uz konzultaciju nadlenih vjerskih institucija. O tome smo
raspravljali na Meureligijskom vijeu, koje nije nikakva religijska super-vlast nego samo NGO, te zajedno
s drugima zauzeli stajalite da restitucija bude u naturi ako je sauvano ono to je oduzeto. Tamo gdje to
nije mogue restitucija bi trebala biti prema ekonomskoj procjeni unitenog objekta ili dobra. Dosadanje
58 |
1/11/2013 10:45:00 AM
vraanje ovisilo je o naklonosti nadlenih vlasti mjesta gdje se objekt nalazi. Katolikim institucijama vraeno
je nekoliko zgrada (u Sarajevu, Visokom, dijelom u Travniku, epu). Trebamo te objekte i dobra radi
financiranja humanitarne djelatnosti i pastoralnih potreba koje su u skladu s naim religioznim poslanjem.
Ne odnosi se na nas, ali smatramo da bi drava bila duna, kao to graanima i graankama nadoknauje
privatno vlasnitvo, jednako tome nadoknaditi ga i crkvama i vjerskim zajednicama. Smatramo da bi taj
proces restitucije trebalo isplanirati tako da dravu ne dovede do steaja.
Kao to je poznato, u Bosni i Hercegovini ne postoje nikakva zakonska rjeenja u pogledu restitucije,
to je za crkve i vjerske zajednice apsolutno neprihvatljivo. Time drava podrava izvreno otimanje
imovine vjerskih zajednica i crkava. Islamska zajednica trpi ogromnu tetu zbog injenice da joj se ne
vraa oduzeta imovina, ime se znaajno umanjuje materijalna osnova funkcioniranja IZ-e. To je, u ovom
momentu, kljuno pitanje odnosa drave prema vjerskim zajednicama.
Ve davne 1990. godine, prilikom prvih viestranakih izbora u naoj zemlji, u programima svih
politikih stranaka nalazila se i obaveza, odnosno planirano je donoenje zakona o restituciji. Od tada je
prolo dvadesetdvije godine, a u BiH, osim predizbornih balona kojima se dezavuisalo, ali i pokuavalo
pridobiti birako tijelo, odnosno glasovi biraa koji su oekivali ovaj zakon, nita se nije desilo. Nekoliko
prednacrta zakona, nekoliko komisija koje su radile na zakonu unaprijed znajui da ne postoji politika
volja za donoenjem ovog zakona, veoma mali interes medija, te nedovoljan pritisak meunarodne
zajednice, ohrabrile su politiki establiment u naoj zemlji da se ovom temom ne bavi ozbiljno, ve
da samo s vremena na vrijeme progovori o potrebi da se donese takav zakon i time se sve u BiH ponovo
umiri u lanoj nadi da e zakon biti na dnevnom redu narednog mandata neke nove vlade, nekog novog
rasporeda politikih snaga u naoj zemlji. Za mene lino, sve su to iluzije i prazna obeanja koja su umorila
i graane, a pomalo ini mi se i predlagae. Najumorniji, najizvaraniji i najnezadovoljniji su sigurno vlasnici
nacionalizovane imovine s najvie oduzetih objekata, a to su crkve i vjerske zajednice. Interesantan je,
i moda najkorektniji, iako ne i najsvrsishodniji, stav MRV koje nikada nije eljelo dozvoliti da crkve i
vjerske zajednice budu u privilegovanom poloaju u odnosu na rjeenja koje su proklamovana i zagovarana
u tim silnim prednacrtima zakona, jer je prevladalo miljenje da smo svi pred zakonom jednaki, ili bismo
bar trebali biti jednaki. Konano, ne samo da nismo zadovoljni trenutnim rjeenjima u BiH, jer ih u ovoj
oblasti i nema, nego se s pravom bojimo da mnogobrojna zakonska rjeenja donesena prije najavljenog
zakona o restituciji legitimiraju ve oiglednu otimainu nacionalizovane imovine, koja po ko zna koji
put mijenja korisnika, a nerijetko, na nezakonit nain dobiva i novog, naravno pravno nitavnog vlasnika.
Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u odnosu na nacionalizovane stanove je legalna
dravna otimaina privatne imovine, drava prodaje tuu imovinu, bez obaveze da pravnim licima, te tako
ni crkvama i vjerskim zajednicama obezbijedi bar naturalnu ili finansijsku kompenzaciju.
To pitanje je osjetljivo upravo zbog toga to vjerske zajednice smatraju da im ta imovina apsolutno
pripada, gdje se mogu sloiti u jednom dijelu. Potrebno je utvrditi i proces nastanka imovine kako bi se
ta imovina mogla smatrati za polaznu taku. Ali bez toga, i ukoliko se ta imovina smatra kao vlasnitvo,
vjerske zajednice moraju s dravom dogovoriti proces restitucije koji se ne moe ogledati i u restituciji (i
naturalnoj i finansijskoj) kao i u konstantnoj podrci drave u njenim aktivnostima u narednom periodu. Ne
moe se oekivati da se vjerskim zajednicama izvri restitucija, a s druge strane da drava i dalje finansijski
| 59
1/11/2013 10:45:00 AM
podrava rad tih istih zajednica. Tako bi graani sebe doveli u poziciju da se, pored siromaenja u kojem se
nalaze, jedino vjerske institucije bogate i razvijaju. Teret krize mora biti ravnomjerno raspodijeljen i u ovom
sluaju se mora to uvaiti i tokom restitucije. Dakle, restitucija treba da se izvri uz strogu provjeru porijekla
imovne, ali uz minimalnu podrku drave vjerskim zajednicama u narednom periodu.
g. Kako vidite ulogu nevladinih organizacije, posebno onih koje se bave zatitom
ljudskih prava i sloboda kada su u pitanje imovinskopravni zahtjevi crkava i vjerskih
zajednica?
Nevladine organizacije su zdrava novost u civilnom i pluralnom drutvu, kada sekretar partije ne
odreuje vie to graani trebaju misliti, govoriti i initi. Mi katolici smatramo pozitivnim nastanak i djelovanje
takvih organizacija. Neke od njih su katolikog porijekla i inspiracije, ali u BiH djeluju humanitarno u prilog
svima, npr. amerika CRS te nizozemska Pax Christi. Nije mi poznato da osim vodstva crkava i religijskih
zajednica, te Meureligijskog vijea, neka NGO pomae ostvarivanju imovinskih prava vjerskih zajednica.
Nevladine organizacije koje rade na pomirenju te diu glas u prilog obespravljenima i pomau potrebnima
svih vjera i narodnosti, bez poniavanja i ucjenjivanja, su dobro dole u pluralnom drutvu.
Nevladine organizacije postoje kako bi branile i titile ljudska prava pojedinaca a ne pravnih lica ili
institucija.
Svako ko ima ambiciju da se bavi zatitom ljudskih prava ne moe da zanemari krenje temeljnih
prava koje trpe vjerske zajednice nedonoenjem propisa o vraanju oduzete imovine.
Nevladine organizacije koje se bave ili bi bar eljele da se bave zatitom ljudskih prava u dravi koja
je sve samo ne pravna drava su limitirane mogunou da svojim aktivitetom mijenjaju stvari nabolje.
Mnoge NVO postaju umorne i, naalost, nemone da samo apelima mijenjaju stanja. Umorni su i graani,
ivimo u jednom dosta apatinom miljeu u kojem svaki pokuaj promjene motiviran potenim odnosom
prema svima nailazi na osudu i neuspjeh, jer u politikom miljeu koji odluuje uvijek iza i nakon svakog
prijedloga dolaze dva pitanja, i to: a) ko to predlae, nai ili njihovi i b) gdje smo tu mi, ta se krije iza
tog prijedloga. Klju je u potpunom izostanku povjerenja meu ljudima, meu politikim strankama, meu
narodima, a bojim se i meu nekim vjerskim slubenicima. Rjeenja su na dugu tapu i moje miljenje je
da pravednu i demokratsku BiH, kao zemlju istinske jednakopravnosti, ne moe graditi generacija koja je na
ovaj ili onaj nain bila kreator prethodnih krvavih deavanja u Bosni i Hercegovini. Ozdravljenja odnosa, te
tako i ozbiljniji uticaj NVO i javnog mijenja uopte (danas ono i ne postoji) je proces koji iziskuje vrijeme,
iziskuje nove, prolou neoptereene ljude.
Pa nevladine organizacije, naalost, nemaju jedinstven stav po ovim pitanjima. Javnost se u naem
drutvu jo uvijek nije oglasila niti ima stav o pitanju aktivnosti vjerskih zajednica, pa se tako ponaaju i
NVO. Postoje pojedinane aktivnosti ali su one nedovoljne kako bi stav javnosti bio dovoljno prepoznat.
60 |
1/11/2013 10:45:00 AM
VI.
Religijsko obrazovanje u sistemu
obrazovnih ustanova
Sadraj
1. Situacija u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine
a. Ustavni okvir: Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima
b. (Okvirno) Zakonodavstvo na dravnom nivou
c. Zakonodavstvo u Republici Srpskoj (RS)
d. Zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i kantonima
e. Zajedniki principi u Temeljnim ugovorima
f. Glavna pitanja koja su inicirana na radionicama
2. Situacija u obrazovnom sistemu: poreenje
a. Organizacija vjerskog obrazovanja u javnim kolama
b. Situacija, mandat i status nastavnika vjerskog obrazovanja
c. Nastavni plan i program za vjersko obrazovanje
d. Nekonfesionalno ili meukonfesionalno obrazovanje
e. Finansijski aspekti, posebeno u vezi s dravnim finansiranjem privatnih kola
3. Preporuke za obrazovni sistem Bosne i Hercegovine
Cilj ove studije je da uporedi ustavne temelje i pravnu situaciju u Bosni i Hercegovini sa situacijom
po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (kako je tekla implementacija putem prakse Evropskog suda
za ljudska prava u Starzburu), kao i s drugim pravnim sistemima u Evropi. Na ovoj osnovi e se formulisati
preporuke, uzimajui u obzir konsenzus o glavnim pitanjima u pogledu vjerskog obrazovanja, kao to je
dogovoreno u Temeljnim ugovorima s dravom, kao i s miljenjima koja su dali uesnici tokom radionica.
Jens Woelk
| 61
1/11/2013 10:45:00 AM
Religijsko obrazovanje u sistemu obrazovnih ustanova
1. Situacija u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine

Republikanska dravna forma Bosne i Hercegovine podrazumijeva da je drava osloboena od bilo
koje ideologije, na kojoj mogu biti zasnovani drugi ustavni i drutveni sistemi. U stvari, republikanski princip
podrazumijeva sekularno razumijevanje drave odvojenost drave od crkve (to ne mora biti shvaeno
bukvalno i apsolutno) kao i princip religijske neutralnosti drave. Prema tome, koncept zajednikog
javnog interesa je sekularan i nije zasnovan na vjerskim ili ideolokim viim istinama.
a. Ustavni okvir: Ustav BiH i Evropska konvencija o ljudskim pravima

Ustav Bosne i Hercegovine (Ustav BiH) ne sadri niti jednu eksplicitnu odredbu u pogledu vjerskog
obrazovanja u obrazovnom sistemu. Meutim, neke odredbe idirektno odreuju pojedinane opcije.
Sekularno shvatanje Ustava BiH je izraeno u lanu 14. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju
crkava i vjerskih zajednica u BiH,21 koji propisuje da su [c]rkve i vjerske zajednice odvojene od drave.
To se takoe ogleda i u praksi Ustavnog suda BiH koji je vrhovni tuma i zatitnik Ustava.22
Poto je navedeno da je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP)
sastavni dio Ustava BiH u skladu s lanom II/2. Ustava BiH, Ustav mora da garantuje evropske standarde
zatite. to se tie obrazovnog sistema, sljedea prava i slobode su od posebnog znaaja:

Sloboda vjeroispovijesti: lan II/3.g) Ustava BiH, lan 9. Evropske konvencije za zatitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda;
Pravo na obrazovanje: lan II/3.l) Ustava BiH; lan 2. Dodatnog protokola br. 4 uz Evropsku
konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda;23
Zabrana diskriminacije po osnovu, izmeu ostalog, vjere: lan II/4. Ustava BiH; lan 14.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Meutim, garancije ovih prava i sloboda nemaju za direktnu posljedicu organizaciju vjerskog
obrazovanja u obrazovnom sistemu. Ova prava i slobode uvijek potpadaju pod primjenu i tumaenje u
konkretnom kontekstu date drave, tj. u kontekstu njenog zakonodavstva i prakse njenog pravosua (u BiH:
Dom za ljudska prava, Ustavni sud BiH, Ombdusmen, redovni sudovi, itd). Mora se naglasiti da relevantna
praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu, koji je gore spomenut, ima obavezujue
dejstvo u ovom pogledu, uslovljavajui izbore i opcije u dravnom podruju.24
Saetak sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u oblasti vjerskog obrazovanja je dalo samo
Veliko vijee Suda u nedavno donesenoj presudi Lautsi protiv Italije - presuda o raspelu u uionici. Ovi
standardi se mogu smatrati evropskim (minimalnim) standardima:25
21 Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH (Slubeni glasnik BiH, br. 5/04).
22 Vidi, na primjer, predmet U 62/01, u kojem je Ustavni sud odluio da drava i njena sudska vlast nemaju pravo
da se mijeaju u autonomna prava vjerskih zajednica, kao to je na primjer pitanje u vezi s ugovaranjem vjerskog
braka, zato to su drava i crkva odvojene. (Ustavni sud BiH, od 5. aprila 2002).
23 Negativna formulacija odredbe (lan 2. DP br. 4 uz EKLJP) postavlja ogranienja u odnosu na aktivne dunosti i
obaveze u ime drave; prije e biti da je namjera bila nemijeanje i nediskrimancija: Nikome nee biti uskraeno
pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i pouavanjem drava e potovati pravo
roditelja da osiguraju odgoj i pouavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima (naglaene dijelove
dodao autor).
24 Bilo koji akt implementacije legislativni, administrativni i sudski se mora povinovati navedenoj sudskoj praksi
(obavezna jurisdikcija ESLJP; lan 46. ESLJP).
25 Evropski sud za ljudska prava, Veliko vijee, Presuda Lautsi i ostali protiv Italije (Predstavka br. 30814/06),
Presuda, Strazbur, od 18. marta 2011 (take 60-62).
62 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:00 AM
60. Ipak, ta odredba treba biti shvaena u svjetlu [...] lana 9. Konvencije [...], koji garantira
slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, ukljuujui slobodu da se ne pripada nekoj religiji, i koji namee
Dravama ugovornicama dunost neutralnosti i nepristrasnosti.
U vezi s gore navedenim, treba naglasiti da drave imaju odgovornost da osiguraju, na neutralan
i nepristrasan nain, potivanje prava na razliite religije, vjere i uvjerenja. Njihova uloga je da
pomognu da se odri javni red, vjerska harmonija i tolerancija u demokratskom drutvu, posebno
izmeu suprotstavljenih grupa (vidi, na primjer, Leyla ahin protiv Turske (VV), br. 44774/98, stav 107,
Evropski sud za ljudska prava 2005-XI). Ovo se odnosi i na odnose izmeu vjernika i onih koji nisu
vjernici i na odnose izmeu sljedbenika razliitih religija, vjera i uvjerenja.
Meutim, zahtjevi pojma potivanje, koji se takoe pojavljuje u lanu 8. Konvencije, znatno
variraju od predmeta do predmeta, u zavisnosti od raznolikosti praksi koje se slijede i od datih situacija
u Dravama ugovornicama. Kao rezultat gore navedenog, Dravama ugovornicama je ostavljena znatna
sloboda odluivanja kada je rije o odreivanju koraka koje treba poduzeti da bi se osiguralo potivanje
Konvencije, uz dunu panju prema potrebama i resursima zajednice i pojedinaca. U kontekstu lana
2. Protokola br. 1, taj koncept posebno podrazumijeva da se ova odreba ne moe tumaiti tako da roditelji
mogu traiti od drave da obezbijedi poseban oblik poduavanja (vidi presudu Bulski protiv Poljske
(odluke), brojevi 46254 i 31888/02).
b. (Okvirno) Zakonodavstvo na dravnom nivou

Ustavna raspodjela nadlenosti u polju obrazovanja predvia zajedniku odgovornost drave i
entiteta, i, u okviru Federacije (FBiH), kantona. Drava je donijela dva okvirna zakona 2003. godine da bi
osigurala saglasnost s minimumom standarda u polju obrazovanja i zabranu diskriminacije.26 Sva pitanja
koja nisu regulisana ovim okvirnim zakonima regulisana su na entitetskom nivou i na nivou Distrikta Brko,
a u okviru Federacije BiH, na nivou kantona.
Prema Okvirnom zakonu o predkolskom odgoju i obrazovanju u BiH, koji se ne odnosi izriito
na vjersko obrazovanje na predkolskom nivou, predkolski odgoj i obrazovanje se moraju izvoditi, prije
svega, bez diskriminacije (lan 6).27 Opti ciljevi u odgoju i obrazovanju proizilaze iz opteprihvaenih
univerzalnih vrijednosti demokratskog drutva, iz odgovarajuih sistema vrijednosti zasnovanih na
specifinim kvalitetima etike, historijske, kulturne i vjerske tradicije naroda i etnikih manjina koje ive
u Bosni Hercegovini (lan 8). Jezik i kultura svih konstitutivnih naroda i svake nacionalne manjine koja
ivi u Bosni i Hercegovini potivat e se i ukljuivati u predkolsku ustanovu u skladu s Ustavom Bosne i
Hercegovine, Evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Okvirnom konvencijom
za zatitu nacionalnih manjina i Konvencijom o pravima djeteta (lan 10). Predkolske ustanove razvijat e,
unapreivati i potivati nacionalne i vjerske slobode, obiaje, toleranciju i kulturu dijaloga (lan 11).
U lanu 9, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH predvia:

Obavezu unapreenja i zatite vjerskih sloboda, tolerancije i kulture dijaloga;
Zabranu poduzimanja bilo kakvih mjera i aktivnosti kojima bi se ograniavala sloboda izraavanja
sopstvenih i upoznavanja drugih i drugaijih vjerskih uvjerenja;
Mogunost uvoenja asova vjeronauke za djecu u skladu s njihovim uvjerenjima ili uvjerenjima
njihovih roditelja;
26 Okvirni zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju u BiH (Slubeni glasnik BiH broj 88/07) i Okvirni zakon o
osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH (Slubeni glasnik BiH broj 16/03).
27 Zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju u BiH takoe obavezuje sve dravne organe da prepoznaju stepen
djetetovog razvoja, njegove specifine kvalitete razvojnih mogunosti i njegove individualne potrebe (lan 5), kao
i da uloe napore u najboljem interesu djeteta (lan 7).
Jens Woelk
| 63
1/11/2013 10:45:00 AM
Sloboda da se izabere vjeronauka kao predmet u koli;
Zabrana diskriminacije.
Mogunost osnivanja privatnih kola (od predkolskog do srednjokolskog nivoa obrazovanja) je

zatiena, kao i izjednaavanje ovih kola sa dravnim kolama).28
Ove odredbe su ugraene u Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica
u BiH koji propisuje, inter alia, sljedee:

Svako ima pravo na vjersku pouku, koju e vriti samo lica koja na tu slubu imenuje slubeno
tijelo ili predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama tako u
javnim i privatnim predkolskim ustanovama i osnovnim kolama i viim nivoima obrazovanja,
to e se regulisati posebnim propisima (lan 4);
Zabrana diskriminacije na osnovu vjere ili uvjerenja i obaveza promovisanja tolerancije (l. 1, 4.
i 5);
Finansijska pomo drave crkvama i vjerskim zajednicama za ouvanje kulturne i istorijske

batine, zdravstvene djelatnosti, obrazovne, karitativne i socijalne usluge koje pruaju crkve i
vjerske zajednice, jedino pod uslovom da crkve i vjerske zajednice spomenute usluge obavljaju
bez ikakve diskriminacije, a posebno nediskriminacije na osnovu vjere ili uvjerenja (lan 14, stav
1, taka 4).
Moe se smatrati da je ovaj zakonodavni okvir u skladu s garancijama EKLJP.
c. Zakonodavstvo u Republici Srpskoj (RS)

U Republici Srpskoj vjersko obrazovanje reguliu tri zakona: Zakon o predkolskom obrazovanju
i vaspitanju Republike Srpske, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske i Zakon o
srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske.29 Sva tri zakona zabranjuju diskriminaciju na osnovu
religije; sve odgojne i obrazovne institucije su obavezne da unapreuju vjersku toleranciju kao jedan od
obrazovnih ciljeva, ukljuujui potivanje razliitosti, njegovanje i razvijanje potreba za kulturom, ouvanje
kulturnog i duhovnog naslijea, uz potivanje kulturnih identiteta, jezika i tradicija.30 Osim dravnih
institucija, i crkve i vjerske zajednice mogu osnivati predkolske i srednjokolske odgojne i obrazovne
ustanove;31 dozvoljava se osnivanje vjerskih srednjih kola, ukljuujui odgovarajui opti nastavni plan i
program i poseban obrazovni nastavni plan za vjerske slubenike.32
Vjersko obrazovanje detaljno regulie Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Uenici
pohaaju asove vjeronauke u skladu s njihovim uvjerenjima, kao i uvjerenjima njihovih roditelja, staratelja
28 lan 29. u vezi s lanom 10. stav 1. taka 3. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica
u BiH.
29 Zakon o predkolskom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 119/08); Zakon o
osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 74/08, 71/09 i 104/11); Zakon o
srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 74/08, 106/09 i 104/11).
30 lan 2. stav 3. Zakona o predkolskom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske, lan 13. Zakona o osnovnom
obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske i lan 4. stav 1. ta. (l) i (m) Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju
Republike Srpske.
31 lan 10. stav 4. Zakona o predkolskom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske i lan 4. stav 1. ta. (l) i (m)
Zakon o srednjem obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske.
32 lan 27. Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju. Prema lanu 28. tog Zakona, uenik stie diplomu srednje
kole nakon savladavanja nastavnog plana i programa.
64 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:00 AM
i udomitelja. Garantuje se i mogunost neprisustvovanja ovim asovima (po zahtjevu roditelja) i uenici
koji ne ele da prisustvuju asovima vjeronauke nee biti stavljeni u nepovoljan poloaj u odnosu na druge
uenike.
Nastavni plan i program za predmet vjeronauke donosi ministar na prijedlog nadlenog organa
odgovarajue crkve ili vjerske zajednice.33 Od kolskih institucija se trai da utvruju i sprovode programe
koji podravaju i njeguju razliite kulture, jezike i vjeroispovijesti uenika i zaposlenih.34 Vjerouitelja
bira direktor kole na prijedlog nadlene crkve ili vjerske zajednice (lan 114); Nastavu vjeronauke izvodi
vjerouitelj, svetenik ili vjerski slubenik s odgovarajuim strunim profilom (lan 106). Vjerouitelj koji
je radno angaovan u crkvi, vjerskoj zajednici ili na drugom radnom mjestu rad u koli obavlja po ugovoru
o dopunskom radu. Vjerouitelj koji je radno angaovan iskljuivo na poslovima nastavnika vjeronauke
zasniva radni odnos pod uslovima predvienim Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike
Srpske.
d. Zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i kantonima

U Federaciji BiH kantoni imaju nadlenost za pitanje odgoja i obrazovanja. Tako, u Kantonu Sarajevo,
predmetnu materiju reguliu tri zakona: Zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju, Zakon o osnovnom
odgoju i obrazovanju, i Zakon o srednjem obrazovanju.35
kole su dune uenicima obezbijediti uslove da pohaaju nastavni predmet vjeronauke, a onim
uenicima koji vjeronauku ne pohaaju kola e omoguiti pohaanje drugog srodnog nastavnog predmeta
o etici i/ili religiji, a iji nastavni plan i program donosi Kantonalno ministarstvo.36 Uenici se, uz saglasnost
roditelja, na poetku kolovanja opredjeljuju za pohaanje jednog od prethodno navedenih nastavnih
predmeta; imaju mogunost promijene opredjeljenje na poetku svake kolske godine. Oba predmeta imaju
status izbornog predmeta i ulaze u opti prosjek ocjena (lan 8.stav 3). Meutim, 22. aprila 2011. godine
ministar za obrazovanje i nauku u Kantonu Sarajevo je donio odluku u kojoj se kae da ocjene iz predmeta
vjeronauka nee ulaziti u opti prosjek ocjena uenika.37
Insistiranje na vjerskom obrazovanju u dravnim kolama je rezultat preutnog dogovora izmeu
crkava i vjerskih zajednica o prisustvu religije u javnoj sferi. Njihovi zvanini stavovi u pogledu vjerskog
obrazovanja su dalje objanjeni u Temeljnim ugovorima koje je drava BiH potpisala sa Svetom Stolicom
(za Katoliku crkvu), sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a i u buduim ugovorima s Islamskom zajednicom
u BiH i, vrlo mogue, s Jevrejskom zajednicom BiH.38 Postoji konsenzus izmeu crkava i vjerskih zajednica
o statusu i metodi izvoenja nastave iz vjeronauke u dravnim kolama. U stvari, poreenje Temeljnih
ugovora (i nacrta) dokazuje da svi oni sadre sljedee principe:
33 lan 33. stav 2. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske.

34 lan 51. stav 2. Zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju Republike Srpske.
35 Kanton Sarajevo: Kantonalni zakon o predkolskom odgoju i obrazovanju (Slubene novine KS br. 26/08 i
21/09); Kantonalni zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju (Slubene novine KS br. 10/04, 21/06, 26/08 i
31/11), i Kantonalni zakon o srednjem obrazovanju (Slubene novine KS broj 23/10).
36 lan 8. Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo.
37 Da potpuno garantuje pravo na vjersku poduku (lan 4. Zakona o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih
zajednica u BiH) uz potivanje obaveze da se osigura jednak tretman djece bez obzira da li ona pohaaju ili ne
pohaaju asove vjeronauke (lan 9. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH).
38 U skladu ss principom jednakog postupanja sa svim crkvama i vjerskim zajednicama, svi Ugovori sadre iste
principe; vidi lan16. Temlejnog ugovora koji je potpisan 19. aprila 2006. godine izmeu Svete Stolice i Bosne i
Hercegovine i lan 17. Temljenog ugovora zakljuen 27. decembra 2007. godine izmeu Srpske pravoslavne crkve
i Bosne i Hercegovine, kao i nacrt verzija Temeljnog ugovora izmeu Islamske zajednice i Bosne i Hercegovine.
Jens Woelk
| 65
1/11/2013 10:45:01 AM
Vjeronauka kao izborni i obavezni predmet u dravnim kolama:
U duhu naela o slobodi vjere, BiH priznaje osnovno pravo roditelja na vjersko obrazovanje djece,
te u sklopu nastavnog plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili staratelja, BiH garantuje izvoenje
nastave vjeronauke u svim predkolskim ustanovama, osnovnim i srednjim kolama, kao redovnog
(obaveznog) kolskog predmeta, za sve koji ga izaberu, pod istim uslovima pod kojima se izvodi i nastava
svih obaveznih kolskih predmeta.

Slobodan izbor vjeronauke poetkom svake kolske godine:
Prilikom upisa u novu kolsku godinu, kolske e vlasti u saradnji s nadlenim vjerskim vlastima,
roditeljima, starateljima i punoljetnim uenicima omoguiti da slobodno izaberu vjeronauku tako da njihova
odluka ne bude povod bilo kakvom obliku diskriminacije na podruju kolske djelatnosti.

Vjeronauku predaju vjerouitelji s religijsko-pravnim/kanonskim mandatom:
Vjeronauku e predavati kvalificirani vjerouitelji, s vjersko-pravnim kanonskim nalogom mjesnog

Pravoslavnog episkopa/Katolikog biskupa/Rijaseta, i koji ispunjavaju uvjete propisane vaeim zakonima
Bosne i Hercegovine za dotinu vrstu kole pridravajui se svih prava i dunosti koje iz toga proizlaze. U
sluaju da Pravoslavni episkop/Katoliki biskup/Rijaset opozove vjersko-pravni kanonski nalog, vjerouitelj
nastavnik nee moi nastaviti predavanje vjeronauke.

Vjerouitelji imaju isti status kao i ostali nastavnici u koli
Vjerouitelji-nastavnici vjeronauke su punopravni lanovi nastavnikih vijea obrazovnih ustanova

u kojima predaju vjeronauku.

Nastavne planove i programe iz vjeronauke utvruju nadlene vjerske/crkvene vlasti
Programe i sadraje nastave vjeronauke, udbenike i didaktiku grau priprema i odobrava nadleni
vjerski organi vlasti (Biskupska konferencija BiH, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Rijaset
islamske zajednice). Nain odvijanja vjeronauke uredie se posebnim ugovorom izmeu nadlenih vlasti
BiH i nadlenih vlasti Katolike crkve, odnosno Srpske pravoslavne crkve, te Islamske zajednice.
e. Zajedniki principi u Temeljnim ugovorima

Bosna i Hercegovina (BiH) se tradicionalno, a danas i preteno, moe smatrati sekularnom dravom.
Prisustvo religije u javnoj sferi je neto relativno novo i drutvo nema puno iskustva u vezi sa ovim
fenomenom (Kari): dok je religija bila strogo ograniena na privatni ivot poslije perioda Kraljevine
Jugoslavije pa sve do 1992, ona je danas veoma prisutna i u javnoj sferi. Meutim, esto se naglaava da se
mora praviti razlika izmeu javne sfere i politike sfere zato to ove dvije sfere nisu identine. Pitanje kako
garantirati pozitivnu i negativnu slobodu vjeroispovijesti u sklopu obrazovnog sistema je oigledno dio
javne sfere i ne utie na politiku sferu.
f. Glavna pitanja koja su inicirana na radionicama

Sadanja pravna rjeenja su generalno ocijenjena kao prihvatljiva. Meutim, utvreni su neki nedostaci,
posebno oni koji se odnose na implementaciju: iako je opti utisak da nema sistematske diskriminacije, veu
panju treba posvetiti uenicima iz manjinskih grupa i njhovoj de facto situaciji (slobodni sati prije poetka
vjerskog obrazovanja). Da bi se izbjegla zloupotreba kroz tumaenje iroko shvaenih fromulacija, treba
usvojiti odreene podzakonske akte. Neki takoer kritiziraju dravu zbog toga to nema ili ne vri kontrolu
nad cjelokupnim sistemom.
66 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:01 AM
esto se kritikuje nain na koji je vjersko obrazovanje trenutno organizovano uspostavljanjem stroge
odvojenosti meu djecom, ime se omoguava neukost i diskriminacija, to takoer vodi i jednoj vrsti
takmienja meu konfesijama. Meutim, na integrisano vjersko obrazovanje se ne gleda kao na nunu
posljedicu i rjeenje. Oficijelni stav Islamske zajednice je, na primjer, da integrativni subjekt ne moe
zadovoljiti drutvene potrebe zbog toga to ne prua djeci emocionalnu dimenziju vjere, koja je bitna za
razvoj vjerskog identiteta.

Konfesionalno i nekonfesionalno ili meukonfesionalno obrazovanje:
Konfesionalno obrazovanje podrazumijeva da se djeca ue da vjeruju u ono o emu ue, dok

nekonfesionalno obrazovanje podrazumijeva da primaju informacije o religiji(ama) ali da ne moraju da u nju/
njih vjeruju. Glavni problem koji se odnosi na nekonfesionalno ili meukonfesionalno obrazovanje je kako
omoguiti znanje i kojim izvorima i sredstvima, pri tome uzimajui u obzir da svaka vjerska zajednica ima
sopstvene poglede i da svi autori nude svoja sopstvena tumaenja. Zato su potrebne konsultacije i saradnja
meu crkvama i vjerskim zajednicama. Prema tome, moda bi trebalo osnovati odsjek za komparativne
vjerske studije u okviru univerziteta Bosne i Hercegovine.
Veina uesnika u radionicama se sloila da bi jedinstveni program za cijelu zemlju bio koristan.
Zajedniki udbenik je mogu za djecu koja bi pratila nastavu o drugim religijama i sticala opte znanje o
crtama koje su zajednike za sve religije, dok bi konfesionalnu praksu trebalo ostaviti vjerskim zajednicama.
Dodatne kritike se odnose na nedostatak prostora za izvoenje nastave o drugim filozofskim ubjeenjima.

Situacija u kojoj se nalaze nastavnici i finansijska situacija:
Uz zabrinutost da djeca niti razumiju niti ele da razumiju ostale, postoje i opservacije da nastavnici
koji izvode nastavu iz vjerskog obrazovanja vjerouitelji nisu ni kvalificirani niti imaju dovoljno
senzibiliteta da predaju o ostalim religijama.
Crkve i vjerske zajednice uivaju odreene ekonomske beneficije koje im omoguava drava, kao
to su, na primjer, naknada za rad vjerouitelja koja se obezbjeuje iz dravnog budeta. Prema tome,
konkretni oblik vjerskog obrazovanja u dravnim kolama ima takoe uticaja i na finansijsku situaciju
crkava i vjerskih zajednica.
2. Situacija u obrazovnom sistemu: poreenje

Uporedna analiza naina na koji evropske zemlje pokuavaju da odgovore na zahtjev za nastavu
iz vjeronauke u javnim kolama i kolama koje finansira drava pokazuje da postoje razliiti modeli u
razliitim zemljama.39 Regulisanje vjeronauke u obrazovnim sistemima evropskih zemalja odraava odnos
drava-crkva, koji se u svakoj zemlji razvio na razliite naine, uglavnom iz istorijskih i kulturalnih razloga.
tavie, mada se danas obrazovanje u optim javnim kolama zasniva na odvojenosti kolovanja od
vjere i crkvenog uticaja, prihvatanje vjere u obrazovnim sistemima jo uvijek ostaje glavni izazov za Evropu.
Ovaj problem je posebno aktuelan u zapadnoj Evropi, s obzirom na potrebu da se izae na kraj s pitanjima
koja su pokrenuta kao rezultat imigracije zajednica koje svoj identitet definiu u smislu vjere, te ija se
drutvena integracija i uee u javnom ivotu zasnivaju uglavnom na njihovim vjerskim uvjerenjima.
39 Ovaj kratki opis je zasnovan na komparativnom istraivanju koje je 2011. godine provedeno za Evropsko udruenje
za obrazovno pravo i politiku (ELA), koje je organizovalo meunarodnu konferenciju na temu: Islam (nastava) u
obrazovanju (Antverpen, 9-11. 02. 2012. godine). Rezultate ovoga projekta moete vidjeti u izvjetajima zemalja
i predmetima na: [http://www.ua.ac.be/main.aspx?c=.ELA&n=96055&ct=86719]. Autor se zahvaljuje Elisabetti
Pulice, doktoru nauka-kandidatu na Pravnom fakultetu Univerziteta u Trentu (Italija), na njenom doprinosu ovoj
komparativnoj analizi.
Jens Woelk
| 67
1/11/2013 10:45:01 AM
Prema tome, uspostavljanje ravnotee izmeu vjerske neutralnosti drave i zahtjeva za vjerskim
obrazovanjem, posmatrano kao alat za oboje, te odgovarajua integracija manjina i poduavanje o
zajednikim vrijednostima i standardima, predstavljaju teak i izazovan zadatak za mnoge obrazovne
sisteme irom Evrope.
Kroz analizu ustavnih temelja i pravnih sistema u Bosni i Hercegovini, te osnovnih sporazuma, kao i
diskusija koje su voene u okviru radionica, utvreno je pet glavnih pitanja. Ona e posluiti kao struktura
za sljedeu uporednu analizu:
a. Organizacija vjerskog obrazovanja u javnim kolama:
(i) tri glavna modela; (ii) uenje islama u javnim kolama; (iii) vjerski simboli;
b. Situacija, mandat i status nastavnika vjerskog obrazovanja;
c. Nastavni plan i program za vjersko obrazovanje;
d. Nekonfesionalno ili meukonfesionalno obrazovanje:
(i) Obavezno uenje o religiji; (ii) Kombinacija konfesionalnog i nekonfesionalnog obrazovanja;
e. Finansijski aspekti (ukljuujui i dravno finansiranje privatnih kola).
b. Organizacija vjerskog obrazovanja u javnim kolama

Osim francuskog modela u kojem prema laikom principu i spomenutoj strogoj odvojenosti drave
od vjere, u javnim kolama nije dozvoljeno vjersko obrazovanje, gotovo sve evropske zemlje pokuavaju
da u svojim kolama organizuju vjeronauku i daju izbor izmeu razliitih vjerskih obrazovnih mogunosti.
(i) Tri glavna modela

U mnogim zemljama vjersko obrazovanje se provodi u vrijeme kolske nastave, uz mogunost da se
ne pohaa vjeronauka ili da se pohaa nastava iz alternativnog predmeta.
Uporedna analiza pokazuje da postoje tri glavna modela:
(1) Mogunost da se ne pohaa vjeronauka: u nekim zemljama zakoni o obrazovanju predviaju
poduavanje iz samo jedne religije, uz mogunost koja se daje uenicima ili roditeljima da ne pohaaju te
asove.
U Italiji, na primjer, kole koje finansira drava predviaju obrazovanje samo u katolikoj vjeri, ali
uenici imaju pravo da izaberu da li ele pohaati vjeronauku ili ne. Ova mogunost naputanja vjeronauke
je zagarantovana bez diskriminacije, kako to zakon izriito navodi.
Prema lanu 7.3 Osnovnog zakona (tj. Ustava Njemake Savezne Republike), konfesionalna
vjeronauka je dio redovnog nastavnog plana i programa u javnim kolama, te je prema tome ukljuena u
redovne kolske asove, uz izuzetak laikih kola. Uenici ili njihovi roditelji ? imaju mogunost da ne
pohaaju vjeronauku.
(2) Laiko obrazovanje o religiji. Neke zemlje organizuju jedan oblik laikog obrazovanja o religiji,
tj. poduavanje o religiji, a ne u religiji. Ova vrsta vjerskog obrazovanja ima za cilj da poduava uenike o
religiji s jedne neutralne i objektivne take gledita i usredoena je na uenje o osnovnim karakteristikama
glavnih svjetskih religija. U nekim zemljama to je obavezan predmet, dok u drugim zemljama uenici ili
roditelji ? mogu da ne pohaaju tu nastavu.
68 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:01 AM
U vedskoj, na primjer, vjersko obrazovanje je organizovano u vrijeme kolske nastave i usmjereno

je na sticanje znaajnog znanja o glavnim religijama. Elementi konfesije nisu ukljueni u ovo poduavanje
o religiji, za koje se smatra da je sveobuhvatno i zasnovano na kognitivnom pristupu.
Poduavanje iz religije karakteristino je i za holandski obrazovni sistem, gdje se nudi, na primjer,
predmet koji se zove vjerski i drugi duhovni pokreti.
Takoer u Danskoj, gdje oko 80% stanovnitva ini lanstvo Narodne crkve koja ima poseban
status u Ustavu Danske i koju slubeno vodi danska kraljica (ili kralj), vjersko obrazovanje se nudi na
nekonfesionalnoj osnovi.
(3) Vjersko obrazovanje o nekoliko religija ili izbor da se pohaa nastavni predmet etika
nude druge zemlje koje organizuju konfesionalno vjersko obrazovanje iz nekoliko religija i studenti ili
njihovi roditelji mogu izabrati nastavu koja ele pohaati. U ovom posebnom sluaju, moda jedan od
najinteresantnijih elemenata jeste mogunost koja je data uenicima ili roditeljima da izaberu pohaanje
nastavnog predmeta etika.
U Finskoj, na primjer, prema odjeljku 11.1 Osnovnog zakona o obrazovanju (628/1998), osnovni
nastavni plan sadri, pored ostalih glavnih predmeta, predmet koji se zove vjersko obrazovanje i etika. Pored
toga, uenici i studenti koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici i ne uestvuju u nastavi iz vjeronauke
imaju nastavu iz svjetovne etike.
U Norvekoj je takoer ponuen predmet religija, filozofija ivota i etika. Ovo uenje omoguava
sticanje znanja o razliitim svjetskim religijama, ivotnim filozofijama i etikim temama na jedan objektivan,
kritiki i pluralistiki nain.
Prema lanu 24. Ustava Belgije obrazovanje je slobodno i kole koje vode javne vlasti, do kraja
obaveznog kolovanja, daju mogunost da se izabere izmeu nastave iz jedne od priznatih religija ili nastave
iz predmeta etika. Shodno tome, dekret Flamanskog parlamenta [1997. god.] navodi da u kolama koje
organizuju javne vlasti, tj. flamanska zajednica, pokrajine i zajednice, nastavni plan i program mora ukljuivati
najmanje dva asa vjeronauke sedmino iz priznatih religija ili etike. Prema tome, u Flandriji su roditelji
slobodni da izaberu za svoju djecu jednu od est priznatih religija (tj. rimokatolika vjera, protestantskoevangelistika vjera, jevrejska izraelska vjera, pravoslavna vjera, anglikanska vjera i islamska vjera), ili
nastavu iz predmeta etika.
(ii) Predavanje islama u javnim kolama

S posebnim osvrtom na poduavanje o vjeri koja nije religija veine u zemlji, prihvatanje islama
u Evropi predstavlja interesantan sluaj. Zbog porasta imigracije kao i razliitih organizacionih struktura
u poreenju s hijerarhijskim obrascima u hrianskim konfesijama, organizovanje vjeronauke za uenike
islamske vjeroispovijesti predstavlja poseban izazov. Ovo se dalje uslonjava zbog razliitog kulturalnog
i istorijskog porijekla muslimanskih migranata u (zapadnoj) Evropi. Evropske zemlje pokuavaju da se sa
ovim problemom nose na nekoliko naina:
-- Neke zemlje organizuju nastavu iz islama zavisno od broja uenika muslimana koji pohaaju
nastavu ili kolu. Ako je taj broj suvie mali, uenici mogu pohaati vjeronauku zajedno s djecom
iz drugih razreda ili kola. Samo da navedemo nekoliko primjera, ovakav model se moe nai u
Austriji, Holandiji, Finskoj, Flamanskoj zajednici u Belgiji i u nekom njemakim Lnder, npr.
Sjeverna Rajna Northrhine-Westfalia.
-- U drugim zemljama, muslimanskim uenicima i roditeljima koji imaju mogunost da u koli
pohaaju vjeronauku iz islama ipak je dozvoljeno da napuste vjeronauku i da eventualno vei dio
svog vjerskog obrazovanja dobiju u svojim vjerskim zajednicama. Ovo je sluaj, npr., u Italiji,
Danskoj, Njemakoj, Norvekoj i vedskoj.
Jens Woelk
| 69
1/11/2013 10:45:01 AM
(iii) Vjerski simboli

Sloboda vjere i vjerski simboli u kolama doveli su do razliitih presuda evropskih ustavnih sudova
i Evropskog suda za ljudska prava: mogunost da uenici nose vjerske simbole ili da se oblae na poseban
nain, kao i prisustvo vjerskih simbola u uionicama moe dovesti do kontroverze.
Posebno, mogunost da uenici nose vjerske simbole je postala jedno od glavnih kontroverznih
pitanja u mnogim evropskim zemljama, gdje razliiti propisi odraavaju temeljne ustavne pristupe:
-- neke zemlje, kao to su Francuska i Turska, zabranjuju uenicima da nose vjersku odjeu ili
simbole;
-- druge zemlje dozvoljavaju noenje vjerske odjee ili simbola, osim ako to nije zabranjeno kolskim
propisima. Na primjer Danska, Holandija i Flamanska zajednica Belgije prihvataju ovaj model;
-- ostale zemlje, kao to su Finska, Njemaka, Italija, Norveka i vedska, noenje vjerske odjee ili
simbola dozvoljavaju i priznaju kao osnovno pravo.
Situacija je drugaija kada je rije o nastavnicima koji nose vjersku odjeu ili simbole, jer nastavnici
takoer predstavljaju simbol vlasti drave, te stoga mogu imati posebnu obavezu neutralnosti da ne bi
indoktrinirali uenike (posebno u niim razredima).
Drugo izuzetno kontroverzno pitanje se odnosi na prisustvo (ili ak obavezu da se istakne) raspea u
uionicama javnih kola.
Posmatrano uporedno, mogu se razlikovati tri razliita naina za ureenje ovog pitanja:
-- neke zemlje, kao to su Francuska, Holandija, Norveka i Flamanska zajednica Belgije, zabranjuju
isticanje raspea u uionicama javnih kola;
-- druge zemlje dozvoljavaju isticanje raspea u uionicama javnih kola, osim ako se neko ne
usprotivi. Ovaj model je usvojen, na primjer, u Austriji, Danskoj, Finskoj i vedskoj, ali i u
Njemakoj (u zavisnosti od Zakona kole te Land; u odreenim Lnder raspea su obavezna u
uionicama javnih kola, osim ako se neko ne usprotivi);
-- u nekim zemljama, kao to su Italija i Grka, isticanje raspea u uionicama javnih kola je
obavezno.
U svojoj nedavnoj presudi, Evropski sud za ljudska prava je dravama dao veliku slobodu odluivanja
u ovim stvarima (predmet Lautsi v. Italija, vidi dole).
c. Situacija, mandat i status nastavnika vjerskog obrazovanja

Razumljivo je da je uloga nastavnika od centralnog znaaja kada se radi o bavljenju multikulturalizmom
i uzajamnom razumijevanju izmeu razliitih vjerskih tradicija, kao i o uspostavljanju odgovarajue
ravnotee izmeu nacionalnih vrijednosti i vjerskih uvjerenja.
Prema lanu 7.3 Osnovnog zakona, konfesionalna vjeronauka, koja je dio redovnog nastavnog plana
i programa u javnim kolama, se izvodi u skladu s uenjem dotine vjerske zajednice ali bez predrasuda
o pravu drave da vri nadzor. Ustavna odredba dalje navodi da se nastavnici ne smiju obavezati protiv
svoje volje da predaju vjeronauku. Uenici ili njihovi roditelji imaju mogunost da ne pohaaju vjeronauku.
S opteg stanovita, jedna od glavnih potekoa koja proizlazi iz vjerskog obrazovanja u zemljama
EU-a je postojanje nastavnikog kadra s odgovarajuim obrazovanjem, kao i snabdijevanje udbenicima na
slubenom jeziku odreene zemlje. Sam jezik na kojem se izvodi nastava predstavlja problem pri izvoenju
odgovarajue vjerske nastave, dok s druge strane omoguava punu drutvenu integraciju.
70 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:01 AM
Ova dva pitanja znaajna za osiguranje uspjenog funkcionisanja regulisanja vjerskog obrazovanja
pokrenuta su na razliite naine u zemljama kao to je Bosna i Hercegovina, gdje zahtjev za vjerskim
obrazovanjem dolazi iz glavnih vjerskih i etnikih zajednica. Sline potekoe e se vjerovatno pojaviti i
kada su u pitanju konfesije manjina.
U svakom sluaju, usporedba pokazuje da nastavnici vjeronauke, u svakom kolskom sistemu, ne samo
da treba da imaju odgovarajue struno religijsko obrazovanje, ve i da budu meukulturalno osposobljeni
da bi garantovali vjersko obrazovanje u skladu s principima tolerancije i uzajamnog razumijevanja.
U ovom kontekstu meureligijsko uenje je interesantan novi pristup vjerskom obrazovanju koji
se praktikuje naroito u Belgiji i u Holandiji. Prema ovom pristupu vjersko obrazovanje treba biti dato u
dijalogu s uenicima, koji slijedi nakon procesa otvorenog razgovora u kojem se uenici ne poduavaju
samo o vlastitoj religiji, nego treba da naue i o drugim religijama, dok postepeno rastu u smislu izgradnje
svog vlastitog vjerskog identiteta.
d. Nastavni plan i program za vjersko obrazovanje

U svojoj presudi Lautsi, Evropski sud za ljudska prava pojasnio je neke znaajne principe koji se
odnose na kolski nastavni plan i program za vjersko obrazovanje:40
Kada je rije o poloaju religije u kolskom nastavnom planu i programu, drave imaju veliku
slobodu odluivanja; rjeenja se mogu opravdano razlikovati u zavisnosti od zemlje do zemlje i vremena u
kojem se donose. U principu, ustanovljavanje i planiranje nastavnog plana i programa spadaju u nadlenost
drava.
Posebno, lan 2. Protokola br. 1, druga reenica, ne spreava drave da kroz poduavanje ili
obrazovanje prenose informacije ili znanja koja su direktno ili indirektno religiozne ili filozofske prirode.
On ak ne dozvoljava roditeljima da se usprotive integraciji takvog poduavanja ili obrazovanja u kolski
nastavni plan i program.
S druge strane, poto je njegov cilj da titi mogunost pluralizma u obrazovanju, on zahtijeva da
drava, u vrenju svojih funkcija u pogledu obrazovanja i poduavanja, povede rauna da se informacije
ili znanja koja su ukljuena u nastavni plan i program prenesu na jedan objektivan, kritiki i pluralistiki
nain, omoguavajui uenicima da razvijaju kritiko miljenje, posebno u pogledu religije u jednoj mirnoj
atmosferi koja je osloboena od bilo kakvog preobraivanja. Dravi je zabranjeno da tei ka indoktrinaciji
koja se moe smatrati kao nepotivanje vjerskih i filozofskih ubjeenja roditelja. To je granica koju drava
ne smije da pree.
e. Nekonfesionalno ili meukonfesionalno obrazovanje

S obzirom na ciljeve obrazovanja, kao to je olakavanje drutvene integracije manjina i razumijevanje
razliitosti, neophodno je uspostaviti ravnoteu izmeu vjerskog obrazovanja i potivanja nekih osnovnih
nacionalnih vrijednosti i prava. S obzirom na pluralizam obrazovnog sistema, kao i crkava i vjerskih
zajednica u Bosni i Hercegovini, te pitanja koja su pokrenuta zbog njoj svojstvenog konteksta, model
kojeg su odreene evropske zemlje usvojile i njihovi izbori pri prihvatanju zahtjeva za nekonfesioinalno ili
meukonfesionalno obrazovanje, posmatrani uporedno, mogu biti od posebnog interesa.
40 Evropski sud za ljudska prava, VELIKO VIJEE, PRESUDA: LAUTSI I DRUGI PROTIV ITALIJE (Predstavka
br. 30814/06), PRESUDA, STRAZBUR, 18.03.2011. godine (taka 62). Sud se poziva na svoju sudsku praksu o
poloaju religije u kolskom nastavnom planu i programu (vidi, u bitnom dijelu, presudu Kjeldsen, Busk Madsen
i Pedersen protiv Danske, 7. decembar 1976, stavovi 50-53, Serija A br. 23; presuda Folger koja je gore citirana,
stav 84; i presuda Hasan i Eylem Zengin protiv Turske, br. 1448/04, stavovi 51. i 52, Evropski sud za ljudska prava
2007-XI).
Jens Woelk
| 71
1/11/2013 10:45:01 AM
(i) Obavezno uenje o religiji

U ovom pogledu, vedska moe predstavljati drugi interesantan primjer. vedski obrazovni sistem
karakterie vjersko obrazovanje koje nije vjerski utemeljeno i koje je usmjereno prema uenju o razliitim
religijskim tradicijama i svjetonazorima u neutralnom kolskom miljeu. Ipak, vjersko obrazovanje, koje se
poduava kao predmet koji se zove vjeronauka, postalo je obavezno od 1996. godine i uenici ga moraju
pohaati. Jedan od glavnih zadataka vedskog obrazovnog sistema je poduavanje onoga to je opisano kao
snovne vrijednosti drutva.
Shodno tome, nepovredivost ljudskog ivota, slobode i integriteta pojedinca, jednaka vrijednost svih
ljudi, jednakost ena i mukaraca i solidarisanje sa slabijim i ranjivijim se smatraju osnovnim vrijednostima
na kojima poiva vedsko drutvo i koje moraju biti zastupljene i irene u svakoj koli u vedskoj. Prema
dravnom nastavnom planu i programu, potivanje i zagovaranje ovih osnovnih vrijednosti je jedan od
glavnih zadataka vedskog obrazovnog sistema. Prema tome, i privatne vjerske kole moraju potovati
i garantovati poduavaje ovih vedskih vrijednosti i osigurati odgovarajuu ravnoteu izmeu vjerskih
principa i osnovnih zajednikih vrijednosti drutva u kojem ove kole djeluju.
Obrazovni sistem u Njemakoj, esto okarakterisan kao kulturalni federalizam zbog nekih razlika i
iskljuivih nadlenosti koje imaju Lnder (konstitutivne drave), je primjer za koegzistiranje vie od jednog
od ovih regulatornih modela. U ovim Lnder (dravama), koje su ve od 1949. godine imale drugaije
kolske predmete, mogue je usvojiti i primijeniti druge modele vjerskog obrazovanja.41 Posebno, u Bremenu
i u regionu Berlina, postoji laiki tip poduavanja bez mogunosti da se ta nastava ne pohaa, kao to je,
na primjer, nastava, koja nije vjerski utemeljena, iz biblijske istorije koja se u Bremenu poduava na optoj
hrianskoj osnovi (tj. nema odvajanja katolike i protestantske djece). U Brandenburgu, nastavni predmet
Lebenskunde-Ethik-Religion (LER, tj. ivot-etika-religija), neovisno od bilo kojeg specifinog vjerskog
uvjerenja ili tradicije, dat je kao alternativa konfesijskoj vjerskoj nastavi, uz opciju nepohaanja nastave
iz navedenog predmeta. S obzirom da Brandenburg pokriva teritoriju koja je ranije bila komunistika
Istona Njemaka, ova opcija koja se nudi u ovoj Land je moda opravdana potrebom da se izae na kraj sa
prisustvom velike veine ateista meu stanovnitvom.
(ii) Kombinacija konfesionalnog i nekonfesionalnog obrazovanja

Holandski obrazovni sistem, na primjer, predstavlja kombinaciju svih modela iji je kratak prikaz dat
u tekstu gore i pokazuje se kao interesantan primjer potrebe za rjeavanjem svakodnevnih potekoa koje se
javljaju u vezi s multikulturalizmom u obrazovanju.
U javnim kolama vjersko obrazovanje se moe dobiti za vrijeme kolskih asova po zahtijevu uenika
ili roditelja. Kako u osnovnom tako i u srednjem obrazovanju, kole koje finansira drava su obavezne
da uzmu u obzir razliite kulturalne, vjerske, filozofske i drutvene vrijednosti koje vae u holandskom
drutvu. Prema Zakonu o osnovnom obrazovanju, na primjer, u javnom obrazovanju uenici treba da naue
da razumiju i da priznaju vrijednosti ovih razliitosti.
Obrazovni sistem dravnih kola u Holandiji usmjeren je na poduavanje o religiji uz snaan
kognitivni i objektivni pristup, kao i na pravilno upoznavanje s postojeim vjerskim i ideolokim pokretima
bez davanja bilo kakve prednosti nekoj odreenoj religiji. Poduavanje iz kultura i svjetonazora se moe
organizovati, na primjer, kao dio predmeta istorija ili kao dio predmeta drutvo i kultura, a kole imaju
slobodu da same odlue ta e izabrati. Uenici srednjih kola su takoe slobodni da sami izaberu predmete
kao to su religija/svjetonazori i filozofija, kao fakultativne predmete.
41 Prema tzv. bremenskoj klauzuli prva reenica stava 3. lana 7. se ne primjenjuje u svakoj Land (dravi) u kojoj je
dravni zakon od 1. januara 1949. godine predvidio drugaije.
72 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:01 AM
to se tie privatnih vjerskih kola koje finansira drava, u Holandiji, kao i u Flamanskoj zajednici u
Belgiji, privatne kole koje finansira drava imaju veoma znaajnu ulogu, posebno ako se uporede s drugim
evropskim zemljama, kao to su npr. Austrija, gdje su samo oko 6% svih kola privatne institucije koje
finansira drava.
U Holandiji, na nivou osnovnog obrazovanja, postoji 17 razliitih vjeroispovijesti i priznate su sljedee
vjerske kole: katolika, protestantska, etiri vrste konzervativnijih protestantskih, antropozofska (koju
je osnovao Steiner), ortodoksna jevrejska, platonska, rosicrucianska, ortodoksna muslimanska, liberalna
muslimanska, ortodoksna hindu, liberalna hindu, evangelistika i herrnhuterska kola. Na nivou srednjeg
obrazovanja, postoji est vjerskih kola: katolika, protestantska, dvije vrste konzervativnijih protestantskih,
muslimanska i ortodoksna jevrejska.
Potrebno je naglasiti da je 2005. godine donesen Zakon o aktivnom dravljanstvu i drutvenoj
integraciji. Shodno tome, u kolama se u okviru obrazovanja izvodi nastava iz predmeta dravljanstvo, a
Inspekcija za obrazovanje kontrolie kako kole unapreuju drutvenu integraciju i dravljanstvo. tavie,
Inspekcija ocjenjuje kvalitet vjerskih kola i uspostavlja minimalna pravila kao to su, na primjer, sloboda
govora, tolerancija, odbijanje diskriminacije radi utvrivanja da li kole zasnovane na vjerskim principima
adekvatno garantuju osnovne vrijednosti ustavne drave Holandije.
Prema tome, vjersko obrazovanje u vjerskim kolama se poduava u skladu s principima dotine
vjerske zajednice, s tim da se posebna panja pridaje predmetima aktivno dravljanstvo, drutvena
integracija, tolerancija i uzajamno razumijevanje.
Nasuprot tome i iz drugaije perspektive, vrijedno je navesti kako izrazito katolika zemlja poput
Irske pokuava da se odnosi prema prisustvu drugih vjerskih zajednica i da se nosi sa zahtjevom za vjerskim
obrazovanjem koje nije hriansko, kao i sa politikim, vjerskim i drutvenim tenzijama koje karakteriu
irski milje. U sloenom obrazovnom sistemu Irske, vjeronauka se razlikuje zavisno od svakog pojedinanog
tipa obrazovne institucije:
- u dravnim kolama, koje su sutinski vjerske prirode, kao i u kolama na irskom jeziku
(gaelscoileanna), vjersko obrazovanje se obavlja u toku kolske nastave. U ovim obrazovnim institucijama
i u srednjim kolama na dobrovoljnoj osnovi, tj. u privatnim kolama koje su u vlasnitvu i pod upravom
crkve ili vjerskog organa, poto su te kole po svojoj prirodi vjerske i prema tome poduavaju o vjeri te
vjerske grupe, uenicima i roditeljima se generalno ne nudi izbor.
Takoer, u kolama na dobrovoljnoj osnovi, vjeronauka na konfesionalnoj osnovi se izvodi za vrijeme
kolskih asova. Ipak, interesantno je primijetiti da neke kole poinju pokazivati vie interesa kada je u
pitanju obrazovni materijal koji se po svom sadraju odnosi na optu etiku.
- U strunim kolama, javnim kolama, javnim viim kolama i optim srednjim kolama, vjersko
obrazovanje, a ne vjeronauka, se stie iz kolskog predmeta etika, koji propisuje drava i koji se ui u okviru
kolske nastave.
- kolski sistem Zajedniko obrazovanje nastao je iz pokreta Zajedniko obrazovanje, koji se
pojavio u Dablinu kao humanistika alternativa vjerskom obrazovanju u Irskoj. Premda je broj ovih kola
mali u poreenju sa kolama koje su pod kontrolom glavnih religija, kolski sistem Zajedniko obrazovanje
je imao koristi od dolaska imigranata. Ove kole imaju multivjerski (s jednakim pravom pristupa svih),
suobrazovni, usmjeren na dijete i demokratski voen etos i predviaju aktivno uee roditelja u kolskoj
organizaciji i rukovoenju. U ovim kolama vjersko obrazovanje se izvodi, za one koji to ele, izvan kolske
nastave i uz koritenje kolskih prostorija. Za vrijeme kolske nastave nudi se obrazovanje iz oblasti etike,
uz dodatne opcije nakon kole za one koji to ele.
- Dravne kole zajednice su po svom nastanku najmlae i uspostavljene su uglavnom radi ispunjavanja
potreba imigranata koji nisu mogli nai svoje mjesto u vjerskim kolama. To su, u stvari, dravne kole bez
Jens Woelk
| 73
1/11/2013 10:45:01 AM
vjerske kontrole i stoga, kod upisa, bez prioriteta u pogledu vjerskih nazora. Mada su ove kole veinom
katolike, ostale crkve i vjerska tijela takoer imaju ovu vrstu kola i, u posljednje vrijeme, ini se da je
i islamska zajednica zainteresovana za irenje svog vjerskog obrazovanja na nivou srednjeg obrazovanja,
putem svojih kola na dobrovoljnoj osnovi.
f. Finansijski aspekti, posebno u vezi s dravnim finansiranjem privatnih kola
to se tie prihvatanja religije u kolama, takoer se potrebno pozvati na osnivanje i djelovanje
privatnih kola koje finansira drava i pristup ovim obrazovnim institucijama. Ukoliko privatne vjerske
kole finansira drava, onda je ona obavezna da jednako postupa: ona ne smije diskriminisati neke kole ili
davati prednost drugim kolama.
Broj privatnih kola koje finansira drava se znatno razlikuje meu evropskim zemljama, a jedno od
najvanijih pitanja u ovom kontekstu je pristup ovim kolama, tj. da li privatne vjerske kole koje finansira
drava mogu odbiti uenike drugog uvjerenja.
Iako je razlika izmeu zakona u knjigama i stvarne prakse na terenu posebno vana u ovoj oblasti, iz
opte komparativne analize pojavljuju se etiri glavna zakonodavna modela:
u nekim zemljama ove kole imaju obavezu da prihvate sve uenike;
u drugim zemljama vjerskim kolama koje finansira drava je dozvoljeno da odbiju uenike drugih
uvjerenja;
neke zemlje dozvoljavaju vjerskim kolama koje finansira drava da odbiju uenike drugih uvjerenja.
Ipak, ukoliko ove kole prihvate takve uenike, dune su da prue vjeronauku odgovarajue prirode;
u drugim zemljama kole su obavezne da prihvate uenike, ali ne postoji obaveza da prue alternativnu
vjeronauku;
vjerske kole (organizovane prema propisima privatnog prava) se mogu staviti pod uticaj, pa ak i
kontrolu, drave putem javnog finansiranja, to podrazumijeva da ove kole moraju da potuju organizacione
standarde i standarde u pogledu plana i programa javnih kola.
74 |
Jens Woelk
1/11/2013 10:45:01 AM
--------------------------------------------Upitnik na temu: Religijsko obrazovanje u

sistemu obrazovnih ustanova
Odgovori koje su dostavili uesnici u Projektu za
a. Kako vidite poloaj religijskog obrazovanja u sistemu obrazovnih ustanova?

Od 1993. u BiH postoji konfesionalni vjeronauk u dravnim kolama gdje postoji barem sedam
uenika jedne konfesije. Katolika crkva se ukljuila u taj sustav tako to koluje vjerouitelje, te preko
biskupijskih koordinatora za vjeronauk (Mostar, Banjaluka, Sarajevo) prireuje programe i udbenike,
predlae direktorima kola kvalificirane kandidate za zapoljavanje, prireuje seminare za vjerouitelje.
Osim vjeronauka u javnim kolama Katolika crkva ima svoj sustav privatnih kola koje imaju vlastiti
program vodei rauna da svjedodbe uenika budu priznate u nadlenim kantonima, Federaciji i Republici
srpskoj. To su osnovne i srednje kole koje djeluju uz odobrenje nadlenih vlasti u Sarajevu, Zenici, Travniku,
epu, Tuzli, Banjaluci i Bihau. U katolikim kolama svi se predmeti predaju uz uvaavanje religije
openito i vjere konkretnih uenika posebno, a za one iji roditelji ele postoji i konfesionalni vjeronauk. Za
uenike koji ne ele vjeronauk postoji alternativni predmet etika.
Imajui na umu pluralnost obrazovnog sustava u BiH katoliki vjerski poglavari su zadovoljni
sadanjim religijskim obrazovanjem u sustavu obrazovnih ustanova.
Moje lino miljenje je da predmet vjeronauka ili vjersko obrazovanje ne treba biti zastupljeno u
javnim kolama, niti takav vid obrazovanja treba promovisati niti potencirati u formi bilo kakvih predavanja
u javnim kolama. kole su sekularne institucije i kao takve uenike trebaju poduavati samo nauno
priznatim i empirijski dokazivim injenicama.
Jevrejska zajednica (Boris Koemjakin):
Mislimo da ima prostora za vjersku naobrazbu tkz. inkluzivnom vjeronaukom u kojoj bi djeca uila
o vjerskim obiajima i vjerskim uenjima drugih konfesija. S tim u vezi, na narednoj sesiji emo aktivno
uestvovati, naravno u segmentu uvoenja mogunosti da obrazovni sistem omogui alternativu, ako ve
ne obaveznost pohaanja odgovarajueg predmeta, zovimo ga uslovno Kulturom religija. Mislimo da danas
treba posebnu panju posvetiti malim vjerskim zajednicama, koliko ih u BiH ima, te im putem resornih
| 75
1/11/2013 10:45:01 AM
ministarstava obezbijediti da mogu imati sredstva za nastavu vjeronauke u vlastitoj sredini. Jevrejska
zajednica ima takav oblik vjerske nastave u svojoj sredini, istina samo u Sarajevu, to se pokazalo kao dosta
dobar model za sprjeavanje asimilacije manjinskih grupa.
Islamska zajednica (mr. Muharem Omerdi):
Religijsko obrazovanje je integralni dio odgojno-obrazovnog procesa u skoro svim demokratskim
zemljama svijeta, bez obzira na nain izuavanja: konfesionalno ili nekonfesionalno, kroz jedan odreeni
predmet ili kroz vie razliitih predmeta. Osim toga, religijsko obrazovanje je vid obrazovanja s vjerovatno
najduom tradicijom u kolstvu u veini demokratskih zemalja svijeta, to je vezano za potrebu za religijom
i religioznou kao neprikosnovenom ljudskom potrebom koja se mora zadovoljiti na ovaj ili onaj nain. S
obzirom na navedeno, sasvim je razumljivo zato je religijski odgoj izuzetno znaajno podruje odgojnog
djelovanja koji je blizak, a u mnogim kulturama i integralni dio moralnog odgoja, te se kao takav mora
tretirati institucionalno, kao sastavni dio odgojno-obrazovnog rada i na istom nivou kao i ostala odgojnoobrazovna podruja, tj. intelektualno, radno, moralno, tjelesno, tehniki, estetski, itd. S obzirom da su
sva podruja odgojno-obrazovnog rada u kolskom sistemu jedinstveno tretirana, u smislu obaveznosti,
razredno-asovne organizacije, valorizacije i verifikacije ocjena i sl., razumljiv je i zahtjev da i religijska
edukacija bude tretirana na isti nain kao i spomenuta podruja. U tom smislu, svaka favorizacija religijske
edukacije, kao i njena minorizacija, je jednako tetna i neprihvatljiva.
Mladi narataji jednostavno trebaju pravu informaciju o vjeri, informaciju koja e biti drutveno
kontrolirana kroz najjae filtere obrazovnog sistema: nauno baziran i drutveno verificiran nastavni plan
i program, recenzirane udbenike, struno osoblje koje e izvoditi tu nastavu i koje e biti prihvaeno kao
sastavni dio kolektiva, odnosno obrazovnog sistema.
S obzirom na sve navedeno, religijsko obrazovanje mora biti tretirano kroz autentini i samostalan
predmet, koji e u nastavnom planu i programu svih nivoa obrazovanja (predkolski, osnovnokolski,
srednjokolski, pa i univerzitetski) biti tretiran jednako kao i svi ostali predmeti redovne nastave, s nauno
utemeljenim nastavnim planom i programom, recenziranim i drutveno prihvatljivim udbenicima, s
kompetentnim i struno profiliranim osobljem koje e realizirati tu nastavu i koje e biti integralni dio
kolektiva i sistema obrazovanja, s jednako verificiranim i valoriziranim ocjenama iz tog predmeta.
Religijsko obrazovanje moe dati snaan impuls i veliki doprinos progresivnom hodu bh. drutva,
o emu se Rijaset islamske zajednice u BiH ima konkretne i empirijski provjerene podatke. U sutini, cilj
religijskog obrazovanja i jeste zagovaranje i irenje dobra, a odvraanje od zla i zato se u religijskim
zajednicama svako osporavanje religijskog obrazovanja doivljava kao osporavanje dobra i napad na
dobro, to je iz svakog ugla promatranja neprihvatljivo. Islamska zajednica u BiH samo eli da bude od
koristi ljudima i da slui i afirmie dobro. Zato je svako osporavanje religijskog obrazovanja neprihvatljivo.
U suprotnom, mladi narataji e biti prinueni informaciju o vjeri traiti neformalnim kanalima, od
vie-manje upuenih roditelja, svojih vrnjaka, raznih grupacija sumnjivih namjera koje religiju koriste
kao paravan za svoje aktivnosti, prije svega putem Interneta i bez ikakve mogunosti provjere njihove
autentinosti.
Srpska pravoslavna crkva (Aleksandra Srdanovi):
Poloaj religijskog obrazovanja regulisan je Zakonom o osnovnom obrazovanju, izuava se od 2-9.
razreda u osnovnim kolama. Roditelji imaju pravo da se izjasne da li hoe da njihovo dijete pohaa asove
vjerske nastave, i ukoliko se izjasne da hoe, to postaje obavezan nastavni predmet kao i svaki drugi.
76 |
1/11/2013 10:45:01 AM
Vaa prava (Emir Prcanovi):

Pravni osnov za uspostavu religijskog obrazovanja u sistemu obrazovnih institucija ine Zakon o
slobodi religija i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, Okvirni zakon o osnovnom i srednjem
obrazovanju BiH, Temeljni ugovor izmeu Svete Stolice i BiH i Ugovor izmeu Srpske pravoslavne crkve
i BiH
S obzirom da je pozitivnim zakonskim propisima u BiH iz oblasti obrazovanja ureeno pitanje
religijskog obrazovanja tako to je svim uenicima omogueno da pohaaju vjeronauku, pri emu je kolama
istovremeno propisana obaveza da osiguraju uvjete za njeno izvoenje, proizilazi da je oblast religijskog
obrazovanja institucionalizirana, to omoguuje ostvarivanje ustavnog principa slobode vjeroispovijesti u
punom kapacitetu.
b. Da li smatrate da vaei zakonski okvir u BiH, na svim nivoima vlasti, na adekvatan

nain regulie pitanje vjerske naobrazbe u sistemu javnih obrazovnih ustanova? Ako
ne, obrazloite zato.
Moje poznavanje zakonskih okvira u obrazovnom sustavu je openito i religijska pedagogija nije
moja teoloka struka. Mons. Petar Juki, proelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, koji
zakone i pravilnike poznaje te osobno kontaktira s nadlenim osobama i institucijama, kae da je zakonska
regulativa pozitivna.
Ovo pitanje se mora posmatrati kroz formu ustavnopravne strukture u BiH, to znai da se i pitanje
vjerskog obrazovanja razliito tretira. Generalno, ne postoji jedinstven pravni okvir koji bi jasno odredio i
definisao ulogu vjerskog obrazovanja u javnim kolama. Nije postojala ni otvorena debata o ovom pitanju
kako bi i organizacije civilnog drutva o njemu iznijele jasan stav.
Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH na dosta solidan nain tretira pitanje vjerske
edukacije i sa te strane, iz naeg ugla gledanja, nema ozbiljnih prigovora. Meutim, u proljee 2011. godine
u Kantonu Sarajevo, dopisom Kantonalnog ministra obrazovanja, kada je retroaktivno ponitena vrijednost
ocjena iz vjeronauka (tj. njihov ulazak u prosjek), kao i duplom anketiranju roditelja kada se uvidjelo
da se veina uenika u izboru izmeu vjeronauke i alternativnog predmeta opredjeljuje za vjeronauku,
uvjerili smo se da taj zakon na lokalnim nivoima, nadlenim za obrazovanje, podlijee raznim zlonamjernim
interpretacijama i zloupotrebama. Najnovije izmjene i dopune zakona u Kantonu Sarajevo su otklonile dio
tih moguih i, iz naeg ugla gledanja, zlonamjernih interpretacija pitanja religijske edukacije.
Meutim, vano je istai da u zakonskoj regulativi jo uvijek nije vraeno stanje zakonske regulative
ovog pitanja koje je bilo do kraja 1945. godine. Primjera radi, Zakon o verskoj nastavi u narodnim, graanskim,
srednjim i uiteljskim kolama u Kraljevini Jugoslaviji Slubene novine Kraljevine Jugoslavije broj 237
od 17. oktobra 1933. godine, koji je bio na snazi sve do uspostave narodne vlasti koja je jedina napravila
pedesetogodinji vakuum u pogledu formalne religijske edukacije, puno preciznije, pa i kvalitetnije regulira
pitanje religijske edukacije nego dananji aktuelni zakoni.
| 77
1/11/2013 10:45:01 AM

Da, relativno dobro regulie, ukoliko se primjenjuje.
Zbog sloene ustavne strukture BiH, koja za posljedicu ima da u Bosni i Hercegovini postoji trinaest
ministarstava obrazovanja, a u okviru Federacije BiH jedanaest pri emu svaki od deset kantona ima zasebni
zakon o obrazovanju, smatramo da oblast obrazovanja, a u okviru njega i pitanje vjerske naobrazbe, u
sistemu javnih obrazovnih ustanova nije adekvatno regulisano.
c Da li se zakonske norme u praksi provode na zadovoljavajui nain i, ako ne, u

emu je problem?
Praktino provoenje programa i zakonskih odredbi znatno zavisi od konkretnih nastavnika. Potekoe
nastaju za uenike manjinske konfesije gdje ne moe biti organizirana razredna nastava njihova vjeronauka:
neki kroz to vrijeme imaju prazan sat ili prisustvuju kao gosti vjeronauku veinske razredne zajednice. Imali
smo sluaj u Goradu gdje je jedan takav katolik bio na muslimanskom vjeronauku, pa kad je doao novi
vjerouitelj traio je od njega znanje kao od ostalih uenika. Nakon intervencije nadlenog sveenika to je
obustavljeno. Nastavnici veinske vjere svojim primjerom pokazuju acima kako se trebaju ponaati prema
suuenicima druge vjere. Tu bi trebalo istraiti kako se de facto ponaaju oni i uenici veinske vjere.
Takoer, generalno posmatrajui, pravne norme se ne provode jednako u praksi, a problem je oit
prvenstveno u kompleksnoj strukturi BiH, kao i u tome to ne postoji stav cjelokupnog drutva o ovom
pitanju.
Islamska zajednica (mr. Muharem Omerdi)
Na podruju cijele BiH, nema posebno velikih problema koji zasluuju isticanje, osim spomenutog
sluaja u Kantonu Sarajevo, gdje su opstrukcije i konstantna propitivanja opravdanosti vjeronauke prisutna
svake godine, uprkos jasno deklarisanom stavu ogromne veine roditelja i uenika da se radi o predmetu
koji je u ovome vremenu prijeko potreban u kolama. Na ostalim kantonima u Federaciji BiH, kao i u RSu, vjeronauka je dosta kvalitetno postavljena i prihvaena kao integralan i ravnopravan dio datog kolskog
sistema.
U Republici Srpskoj se provode, jer su regulisane, kao to je reeno, Zakonom o osnovnom
obrazovanju.
Da bi se dao pravilan odgovor na ovo pitanje, a imajui u vidu ustavnu struktura BiH i nadlenosti
u oblasti obrazovanja, bilo bi neophodno provesti detaljnu analizu i istraivanje u svih deset kantona,
Republici Srpskoj, kao i Brko distriktu, te nakon toga odgovoriti na ovo pitanje.
78 |
1/11/2013 10:45:01 AM
d. Da li smatrate da je poboljanje sistema religijsko obrazovanja nuno i koje mjere

(zakonodavne, upravne, institucionalne, i druge) bi predloili u tom smislu?
U pluralnoj sredini nuno je u razrednoj nastavi svih predmeta ne karikirati vjeru, kulturu i religijske
institucije drugih. Tu je veoma osjetljivo kako govoriti o povijesnim dogaajima o kojima se razlikujemo,
kao na pr. srednjovjekovni bosanski krstjani, razdoblje turske vladavine u BiH, zatim razdoblje austrougarske
i jugoslavenske vladavine. Povijesni dogaaji bivaju doticani i komentirani u mnogim predmetima, ne samo
na vjeronauku. Trebalo bi ipak raditi na standardizaciji udbenika iz povijesti, knjievnosti, umjetnosti
uvaavajui nacionalnost veine u pojedinoj koli ili razredu, ali potujui etniki i religijski identitet drugih
u naoj dravi.
Vjerskom obrazovanju treba pruiti mogunost da se sprovodi u institucijama koje slue za tu
namjenu, a to nisu javne kole. Upravo zbog nepostojanja stava drutva o ovom pitanju, BiH u ovom
segmentu funkcionie nejednako, bez vizije kao i bez jasnih mehanizama koji bi ovu oblast uredili. Po mom
miljenju, potrebno je otvoriti iru debatu o ovom pitanju, te jasno definisati ulogu vjerskog obrazovanja u
drutvu i javnim kolama. Tek nakon ovog koraka se moe govoriti o pravnim i drugim normama kojima bi
se spomenuta oblast preciznije odredila.
Podizanje kvaliteta religijske edukacije, kako formalne, tako i neformalne i informalne je jasno
definirani cilj, odluno opredjeljenje i permanentna obaveza u Rijasetu IZ-a. S obzirom na takvo opredjeljenje,
uvijek ima prostora za poboljanja i podizanje kvaliteta u svim segmentima, zakonodavnom, upravnom i
institucionalnom.
S obzirom na opseg pitanja, jako je puno mjera koje se mogu predlagati. Za poetak, bilo bi dovoljno
u sva razmatranja religijske edukacije u BiH pozvati i ukljuiti vjerske zajednice, odnosno njihove eksperte,
koji bi na kompetentan nain dali konkretan doprinos kvalitetu ponuenih rjeenja, a to do sada, uz asne
izuzetke, uglavnom, nije bio sluaj.
U Republici Srpskoj nije nuno.
S obzirom da religijsko obrazovanje u BiH izaziva nesuglasice, bili bi nuno u ovoj oblasti detaljno
zakonski regulirati ova pitanja kako bi se uklonio prostor za bilo kakvu manipulaciju, jer postojea zakonska
rjeenja su uoptena i ostavljaju prostor za razliito tumaenje. Osim toga bilo bi poeljno revidirati nastavne
planove i programe, te sainiti udbenike ili standardizovani obrazovni materijal koji bi bio koriten u svim
kolama na podruju cijele Bosne i Hercegovine.
| 79
1/11/2013 10:45:01 AM
e. Da li smatrate da postoji formalna ili faktika diskriminacija kao rezultat provoenja

religijskog obrazovanja u sistemu obrazovnih ustanova? Ako je odgovor pozitivan,
molimo obrazloite poblie.
Ne na podruju religijskog informiranja i pouavanja. Problematino je uenicima manjine u koli
druge veinske nacionalnosti. Znam za sluajeve u Sarajevu gdje nastavnici Bonjaci sami podrugljivo
govore o pokojoj hrvatskoj varijanti u govoru uenika i tako daju lo primjer uenicima. Znam za uenike iz
mjeovitih brakova koji ne smiju kazati nebonjako ime i prezime majke jer bi ih ismijavali drugovi. Zakon
moe biti pravian, ali provedba zavisi od konkretnih djelatnika i javnog miljenja.
Pa definitivno postoji diskriminacija, koja je i simbolike ali i institucionalne prirode. Kao prvo
problem je u tome to se u kolama odvijaju vjerski obredi, te se same kole ureuju u duhu vjerskih
institucija to je jedan od prvih pokazatelja diskriminacije. To proizlazi iz stava da ako je kola otvorena za
uenje vjeronake, otvorena je i za obiljeavanje vjerskih praznika te na kraju i za dekorisanje prostora. To
se mora posmatrati povezano, nikako razdvojeno i u naim kolama se njeguju razliitosti ne po znanju ve
po nacionalnosti i vjerskoj pripadnosti.
Uzimajui u obzir stanje na terenu i raspoloive empirijske podatke, diskriminacija je najvie
zastupljena u odreenim medijima. Naime, injenica je da se o tome mnogo vie pria i pie nego to u
stvarnosti postoji. tavie, kod pojedinih medija je evidentirano i argumentirano hukanje i svjesno kreiranje
javnog mnijenja s predominantno negativnim stavom prema religiji openito, prema islamu naroito i prema
religijskoj edukaciji konkretno. Naravno, stanje na terenu ukazuje na pojedine i strogo izolirane sluajeve u
kojima se neko osjea povrijeenim po tom osnovu, meutim, statistiki posmatrano, ti sluajevi se mjere
promilima i njihov broj ne prelazi promile drugih oblika diskriminacije (npr. diskriminacije gojazne djece
u fiskulturnim salama, diskriminacije djece bez umjetnikog talenta na likovnom, diskriminacije djece bez
sluha na asovima muzike kulture, diskriminacije djece u kolskom dvoritu kojoj se nije doputeno igrati
s onim sposobnijim, omiljenim, itd. Puno je tih djejih osjeanja diskriminacije u djejem svijetu, koji
su sastavni dio odrastanja, a koji se definitivno moraju otklanjati. Islamska zajednica u BiH je spremna
poduzeti sve mjere u njezinim mogunostima da to i uini.
Ne postoji diskriminacija, jer je prisustvovanje asovima dobrovoljno!
Imajui u vidu da pozitivni zakonski propisi pruaju jednak tretman za sve, moglo bi se rei da
formalne diskriminacije nema, ali primjeri faktike diskriminacije su prisutni i ogledaju se u tome da su
uenici u nekim dijelovima BiH bili obavezni da pohaaju vjersku nastavu iz dominantne religije tj. religije
veinskog stanovnitva, bez mogunosti izbora. Osim toga, ako na podruju jedne kole ne postoji dovoljan
broj uenika manjinske vjerske skupine, kola nije obavezna da organizuje obrazovanje iz njihove vjere
to ima za posljedicu da su uenici koji pripadaju konfesijama koje nisu veinske na tom podruju u praksi
diskriminirani.
80 |
1/11/2013 10:45:01 AM
VII.
Institucionalni odnosi i dijalog, s
posebnim osvrtom na islamska vijea u
dravama lanicama EU
1. Uvod
U ovom poglavlju bavimo se pitanjem institucionalnih odnosa i dijaloga na relaciji pojedinaczajednice-drava.
Kada je rije o institucionalizaciji onda se ovaj pojam u ovom kontekstu koristi u dva znaenja: (1)
proces uspostavljanja religijskih ustanova i (2) ureenje odnosa tih ustanova s dravom na ijem teritoriju
one djeluju.
Proces izgradnje religijskih ustanova i ureenje odnosa tih ustanova s dravom poeo je u BiH s
poetkom prisustva kranstva, islama i judaizma na ovom prostoru. Moderni oblik religijske institucije su
zadobile u vrijeme austrougarske uprave. U to doba oblikovane su i hijerarhijski ureenje Katolika crkva,
Pravoslavna crkva, Islamska zajednica, Jevrejska zajednica i protestantske crkve.42
Kranske konfesionalne zajednice institucionalizovane su u obliku crkava, dok su judaizam i islam
oblikovani u vidu vjerskih zajednica. Crkva predstavlja religijsku zajednicu svih onih ljudskih stvorenja
koja vjeruju u Hrista, zajednicu koja je zasnovana na ovom apsolutnom, univerzalnom principu (edomilj
Mitrovi).43 U crkvenoj strukturi razlikuju se sveenici i laici.
Vjerske zajednice predstavljaju vid institucionalizacije nekranskih religija. U tim zajednicama
nema razlikovanja klera i laikata, ve se govori o uenjacima i vjernicima.
Poto su tri velike svjetske religije tradicionalno prisutne u BiH ve institucionalizovane, problem
njihovog institucionalnog uoblienja se ne postavlja u ovoj zemlji. Taj problem se moe javiti jedino u
sluaju tzv. novih religija i religijskih pokreta.
42 Mustafa Imamovi, Vjerske zajednice u BiH i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata (Sarajevo: Pravni fakultet,
2008).
43 Cit. Prema Fikret Kari, Religija i prava: kratak uvod (Sarajevo: Connectum, 2011), str.19.
Fikret Kari
| 81
1/11/2013 10:45:01 AM
Institucionalni odnosi i dijalog, s posebnim osvrtom na islamska vijea u dravama lanicama EU
U evropskim okvirima postavlja se pitanje institucionalizacije islama zato to u muslimanskim

zemljama, odakle veinom dolaze u Evropu pripadnici ove vjere, nije izvreno odvajanje religijskog i
politikog autoriteta. Takav model ne vai u Evropi, pa evropski muslimani kao preduslov za uspostavljanje
odnosa s dravom, moraju prvo da izgrade svoje religijske ustanove. Tu se takoer postavlja i pitanje
pravnog priznanja islama. Kako se taj proces odvija u zemljama Evropske unije vidjeemo iz komparativnog
pregleda koji slijedi.
2. Institucionalizacija islama u zemljama Evropske unije44

Prema procjenama u zemljama lanicama Evropske unije (EU) ivi 14.400.000 muslimana (www.
islamicpopulation.com). Radi se o pripadnicima razliitih rasnih, etnikih i jezikih grupa. Ova skupina
je takoer heterogena kada je rije i o teolokom i vjersko-pravnom tumaenju islama, kao i o stepenu
praktikovanja islamskih normi, kreui se u irokom dijapazonu od striktnih muslimana do onih koje
karakterie pripadanje bez vjerovanja, odnosno koji su muslimani u kulturnom smislu rijei.
Muslimani u zemljama EU se u nekoliko aspekata razlikuju od druge dvije velike koncentracije
muslimana u Evropi one na Balkanu i one na teritoriji bivih sovjetskih republika u Evropi. Glavne razlike
izmeu ovih grupa su u istoriji, strukturi i obliku institucionalizacije. Historijski posmatrano, prisustvo
muslimana u zemljama EU je skorije i, u veoj mjeri, zapoinje pedesetih godina sa talasom ekonomskih
i politikih imigranata koji u Evropu dolaze iz muslimanskog svijeta. S druge strane, prisustvo muslimana
na Balkanu see do osmanskih osvajanja u 14. i 15. vijeku. U pogledu strukture, muslimanske zajednice
Evropske unije su heterogene i njih ine imigranti, njihovi potomci - pripadnici druge i tree generacije
- koji sa zemljama porijekla svojih roditelja imaju samo simbolike veze i, konano, evropski prelaznici
na islam. U pogledu stepena i forme institucionalnog vjerskog organizovanja, za razliku od muslimana
Balkana, koji imaju svoje vjerske ustanove oblikovane pod uticajem osmanskog modela institucionalizacije
islama i postosmanskog razvoja u balkanskim nacionalnim dravama, muslimani u zemljama EU polako se
kreu putem institucionalizacije od lokalnog, prema nacionalnom a potencijalno i transnacionalnom nivou.
Ovim posljednjim fenomenom bavimo se u ovom tekstu.
a. ta je institucionalizacija islama?
Pod institucionalizacijom islama misli se na proces uspostavljanja islamskih ustanova koje
omoguavaju muslimanima da praktikuju svoju vjeru i ureivanje odnosa izmeu tih ustanova i dravnog
okvira u kome djeluju. Prema tome, institucionalizacija islama jeste proces koji ima dva aspekta: (1) davanje
pravnog statusa Islamu u okviru optih odnosa drave i religije u zemljama lanicama EU i (2) formiranje
razliitih muslimanskih ustanova i organizacija koje imaju funkciju vjerskog vostva, uvanja, razvijanja i
prenosa znanja te omoguavanja obavljanja vjerske prakse. U ovom procesu s razliitim naglaskom uestvuju
muslimani i drave u kojima oni ive. Po logici stvari, u prvom aspektu - davanju institucionalnog statusa
islamu - dominantnu ulogu ima drava, koja to ini slijedei vlastiti sistem regulisanja odnosa politikog
i religijskog autoriteta. U drugom aspektu - formiranju islamskih institucija - pretenu ili iskljuivu ulogu
imaju muslimani.
Referentni okvir na koji se muslimani pri tome pozivaju je razliit. U veini, to je iskustvo muslimanskih
veinskih zemalja koje su tokom svoje historije slijedile koncept organskog ili funkcionalnog jedinstva
politikog i religijskog autoriteta. Muslimanski narodi koji su imali u jednom periodu svoje istorije status
manjina u nemuslimanskim zemljama, kao to je to sluaj s muslimanima Balkana, imali su vie iskustva
u pogledu procesa institucionalizacije islama u nemuslimanskom okruenju. To iskustvo, meutim, nije
44 Adaptirano iz Zbornika radova Religija i evropske integracije, ur. Ivan Cvitkovi i Dino Abazovi (sarajevo:Magistrat,
2006), str. 187-199.
82 |
Fikret Kari
1/11/2013 10:45:01 AM
bilo predmet teorijske elaboracije muslimanskih autora niti su rjeenja do kojih se dolo dobila normativni
znaaj za muslimane izvan krajeva u kojima su nastala.
Pitanje institucionalizacije religije uopte a islama posebno postavlja se u Evropi, gdje postoje razliiti
sistemi regulisanja odnosa politikog i religijskog autoriteta. O tome se, na primjer, ne govori u SAD, gdje
postoji jedan sistem odnosa religije i drave i gdje se drava ne mijea u debate o institucionalizovanju
religije.
b. Institucionalni status islama u zemljama EU

Zemlje EU su tokom posljednje dvije decenije, svaka u svojoj nadlenosti, preduzele niz mjera
kojima je odreen pravni status islama. Na tok ovog procesa uticalo je vie faktora, kako to navode Roberta
Alufi Beck-Peccoz i Giovanna Zincone u knjizi Pravni poloaj islamskih manjina u Evropi, kojom smo se
u najveem dijelu sluili prilikom pisanja ovog teksta. Prvo je bilo vano kako su uopte regulisani odnosi
drave i religije u datoj evropskoj zemlji (sistem dravne religije, priznatih vjerskih zajednica, odvajanje
drave i vjerskih zajednica i sl.). Drugo, bilo je vano da li je islam u datoj dravi novi ili stari fenomen. Ako
je drava koja je u pitanju imala historijsko iskustvo s regulisanjem poloaja islama prije talasa imigracije,
taj raniji nain je uticao na kasnija rjeenja. Tree, bilo je vano kako se dotina zemlja bavi manjinama,
jer je poloaj muslimana regulisan u okviru bavljenja manjinama. etvrto, bilo je vano da li je zemlja koja
je u pitanju imala kolonijalno iskustvo u muslimanskom svijetu, poto su se veoma esto veze iz prolosti
nastavljale i u sadanjosti.
U zemljama u kojima postoji striktna odvojenost drave i religije, institucionalizacija islama u naelu
nije politiko pitanje, i cjelokupni proces je ostavljen inicijativi muslimana. Kao izuzetak se moe navesti
Francuska, gdje je vlada od 1989, putem ministarstva unutranjih poslova preduzela niz mjera usmjerenih
ka vjerskom organizovanju muslimana. Ovakvo angaovanje dovelo je laiku dravu u jednu apsurdnu
poziciju - da se bavi vjerskim poslovima.
U zemljama u kojima postoji povezanost drave i religije u obliku sistema dravne religije ili saradnje
drave i religije, uee dravnih vlasti u institucionalizaciji islama bilo je znatno. Naprimjer, evropske
drave koje slijede sistem kooperacije drave i religije, kao to su Belgija, Italija, panija, ohrabrivale
su institucionalizovanje islama. U zemljama koje slijede sistem dravne religije, kao to su Ujedinjeno
Kraljevstvo, Danska, Grka, priznavanje islama je ilo sporije ili ide sporije zbog otpora elemenata
vladajue religije. Interesantno je spomenuti da u nekim sluajevima, kao to je Ujedinjeno Kraljevstvo,
muslimani nisu traili ukidanje sistema dravne religije ve proirenja privilegija dravne religije na islam.
Muslimanski predstavnici nisu u tim sluajevima optirali za sistem odvajanja koji omoguava isti tretman
svih religija. Pod uticajem ovih i drugih faktora u posljednje dvije decenije zemlje EU pojedinano su
regulisale institucionalni status islama.
Austrija je 1979. priznala Islamsku vjersku zajednicu kao javnu korporaciju na osnovu zakona iz
1912, koji je prvobitno bio namijenjen regulisanju poloaja muslimana u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji. U ovoj
zemlji danas ivi 338.988 muslimana koji ine 4,2 % stanovnitva. Na elu Islamske vjerske zajednice je
muftija. Vjeronauka postoji u javnim kolama, a vjerouitelje plaa drava. Austrija je osnovala i Islamsku
pedagoku akademiju u Beu, koja se finansira dravnim sredstvima.
Belgija je 1974. jednim federalnim zakonom priznala islam. Na osnovu izmjena belgijskog ustava iz
2001. u nadlenost regionalnih savjeta dato je odobravanje vjerskih zajednica na lokalnom nivou. U Belgiji
vai sistem kooperacije drave i religije, po kome drava finansijski pomae religijske zajednice ukljuujui
plate i penzije sveenika, ali se ne moe mijeati u pitanje dogme, organizacije obreda ili imenovanja.
Organizovanje islamske zajednice bilo je dug proces zapoet u devedestim u kome su uestvovale kako
muslimanske zajednice tako i drava. Danas organizacionu strukturu Islamske zajednice u Belgiji ine:
Skuptina (61 lan), Vjersko vostvo (Egzekutiva) od 17 lanova (7 Marokanaca, 4 Turina, 3 Belgijanca,
i 3 Ostalih), s predsjednikom na elu. Kandidate za Egzekutivu potvrivalo je Ministarstvo pravde prije
njihovog izbora. Izbori su odrani 1999. i 2003.
Fikret Kari
| 83
1/11/2013 10:45:01 AM
Belgija predstavlja sluaj drave koja je intervenisala u organizovanje Islamske zajednice. Objanjenje
za ovu politiku bilo je da se drugaije ne bi mogli nai predstavnici muslimana s kojima bi se pregovaralo.
Prema usvojenim rjeenjima, drava odobrava imenovanje imama i osigurava im plate ukoliko ih nisu
postavile inostrane drave, kao to je to sluaj s Turskom. Takoer, drava imenuje i plaa vjerouitelje
u osnovnim i srednjim kolama na prijedlog Egzekutive. Nedostatak priznatog religijskog vostva dosta
dugo je uticao na sposobnost muslimana da ostvaruju prava koja im pripadaju. Na primjer, muslimanski
vjerouitelji su sve do uspostavljanja Egzekutive bili postavljani privremeno, na rok od godine dana, s
manjim platama nego kod njihovih kolega drugih vjera.
Francuska je, na osnovu zakona iz 1905, laika republika u kojoj ni jedna religija ne uiva specijalni
status ve postoji opta garancija slobode religije i odvojenosti religije od drave. Drava ne priznaje ni jednu
religiju niti je finansira iz javnih fondova. Drava, meutim, moe pomagati kulturne ili drutvene ustanove
religijskog karaktera. Vjernici u Francuskoj se mogu organizovati u dvije vrste udruenja: udruenja opteg
tipa koja su regulisana zakonom iz 1901. i religijska udruenja na osnovu zakona iz 1905. Prva udruenja
omoguavaju udruivanja radi sportskih, kulturnih, obrazovnih, religijskih ili drugih aktivnosti. Ovakva
udruenja se smatraju javno korisnim i mogu dobivati pomo iz javnih fondova. Muslimani u Francuskoj
imaju oko 1.560 ovakvih udruenja. Druga udruenja su ona koja imaj iskljuivo religijski cilj i ne mogu
primati pomo iz javnih fondova.
U Francuskoj je 1990. pokrenut proces formiranja institucija koje bi na dravnom nivou predstavljale
islam u Francuskoj i francuske muslimane. U taj proces bila je veoma aktivno ukljuena francuska vlada
preko svoga ministra za unutranje poslove. Nakon dugotrajnih pregovora s razliitim muslimanskim
organizacijama godine 2002. postignuta je saglasnost o strukturi muslimanskog vjerskog predstavnitva u
Francuskoj. Aprila 2003. izvreni su izbori i nova vjerska organizacija je zapoela da funkcionie.
Sadanje islamske vjerske institucije u Francuskoj ine na dravnom nivou: Francuski savjet za
muslimansku religiju (Conseil Francais du Culte Musulman, CFCM), Generalna skuptina, Direktorijum
i Biro. Predsjednik Savjeta je trenutno rektor Pariske damije. Na nivou dvadeset pet francuskih regija
postoje Regionalni savjeti za muslimansku religiju sa skuptinom, direktorijumom i biroom.
Interesantno je da je formiranje nacionalnih islamskih institucija u laikoj Francuskoj ostvareno uz
aktivno uee drave. Ranije su razliite muslimanske grupe pokuavale da stvore krovna muslimanska
udruenja, ali bez uspjeha. Tako su postojale Unija islamskih organizacija u Francuskoj (UOIF), osnovana
1983. pod uticajem Muslimanske brae, i Nacionalna federacija muslimana u Francuskoj (FNMF), osnovana
1985. pod uticajem Maroka.
U Njemakoj ivi 3 miliona muslimana, to ini 3,5% ukupnog stanovnitva. Veina muslimana
je turskog porijekla (2,2 miliona). Njemaki ustav iz 1949. u lanu 4. garantuje slobodu vjere i savjesti.
U pogledu statusa religijskih zajednica postoje dvije vrste udruenja. Prva su korporacije javnog prava
- kakvim se smatraju nekoliko kranskih crkava i Jevrejska zejednica. Ovaj status je dat religijskim
zajednicama koje su postojale u zemlji u vrijeme proglaenja njemakog ustava iz 1919. (Vajmarski ustav),
iji je sistem u pogledu pozicije religije preuzeo njemaki ustav iz 1949. Jevrejska zajednica je takoer
uspjela u periodu nakon Drugog svjetskog rata da dobije ovaj status. Muslimani to jo nisu uspjeli postii,
zbog kratkotrajnijeg prisustva u zemlji, pa se njihova udruenja smatraju udruenjima privatnog prava.
Status korporacije javnog prava ukljuuje pravo da se prikupljaju porezi od vjernika, organizuju lokalne
zajednice, tretira imovina religijskih zajednica kao javna imovina, izuzee od odreenih poreza, slanje
delegata u savjete radiostanica i sl. Da bi se ovaj status dobio religijske zajednice moraju posjedovati tijela
koja autoritativno odluuju o religijskom uenju i javno donose svoje odluke. Muslimanske zajednice koje
ele da im se prizna ovaj status moraju ispuniti navedene uslove. Prema tome, adekvatno samoorganizovanje
vodi do institucionalnog priznanja.
Vjeronauka u javnim kolama je garantovana saveznim ustavom, ali je nedostatak adekvatnog
muslimanskog partnera za razvoj programa vjeronauke i imenovanje vjerouitelja sprijeio praktino
84 |
Fikret Kari
1/11/2013 10:45:01 AM
provoenje ove garancije. To je ostvareno jedino u pogledu muslimana turskog porijekla - u ime kojih
je nastupila turska drava - i to kao dijela nastave na maternjem jeziku, zajedno s ostalim nacionalnim
predmetima.
U Grkoj ive dvije kategorije muslimana - oni u Zapadnoj Trakiji, koji uivaju status religijske
manjine na osnovu tursko-grkih ugovora iz dvadesetih, i muslimanski useljenici u Grku iz osamdesetih
i devedesetih. Poloaj ovih posljednjih nije bio predmet posebne regulative. Muslimani u Zapadnoj Trakiji
posjeduju svoje religijske institucije naslijeene iz osmanskog perioda. Na elu religijske hijerarhije nalaze
se muftije sa sjeditima u gradovima Komitini, Xanthi i Didimotiho. Oni vre nadzor nad radom imama i
hatiba, vakufa, medresa i primjenjuju erijatsko pravo u stvarima linog statusa muslimana. Vaei zakon
u tom pogledu je zakon br.1920/1991. Drugaija situacija je u pogledu novih muslimanskih grupa u Atini.
Oni nemaju zvanine damije, nemaju zvaninih imama koji bi bili ovlateni da sklapaju brakove, nemaju
zvanine religijske organizacije koja bi predstavljala sve muslimane. Pojedine muslimanske etnike
useljenike grupe imaju svoja udruenja koja vre i vjerske funkcije (Pakistanci, Bangladeani i sl.). Pravo
muslimana da primjenjuju erijat u personalnim stvarima priznato je iskljuivo u Zapadnoj Trakiji, i to je
danas jedinstven fenomen u Evropi. Muslimani imaju pravo da biraju izmeu jurisdikcije graanskih sudova
ili muftije. Praktino, primjena erijatskog prava postala je obavezna za sve muslimane Zapadne Trakije.
Muftije postavlja dravna vlast, oni imaju status dravnih slubenika i njihove odluke su izvrne. Graanski
sudovi mogu samo kontrolisati da li je muftijina odluka donesena u granicama njegove nadlenosti bez
ulaenja u meritum stvari.
Prema procjenama iz 2003. u Italiji ivi oko 1 milion muslimana od kojih je oko 10.000 novih
prelaznika u islam. Italijanski ustav garantuje slobodu religije i jednakost svih religijskih zajednica pred
zakonom (lan 8). Njihove veze s dravom su regulisane zakonom na osnovu posebnog ugovora (intensa) s
religijskim zajednicama. Ovakav ugovor izmeu italijanske vlade i predstavnika muslimana jo nije sklopljen,
prvenstveno zbog nedostatka autoritativnog zastupnika muslimana, i pored vie pokuaja preduzetih tokom
devedesetih i poetkom 2000. Najvei dio muslimanskih udruenja ima karakter udruenja opteg prava, dok
jedino Islamski kulturni centar Italije (CICI) uiva status priznatog religijskog tijela (ente morale di culto).
U literaturi se konstatuje da, ak i bez ugovora s muslimanskom zajednicom, italijansko zakonodavstvo
prua zadovoljavajue dogovore za osnovne potrebe muslimana, posebno Zakon o prihvaenim religijama
iz 1929.
Slian status - privatnog udruenja - muslimanske zajednice imaju i u Portugalu. Naime, vaei
portugalski ustav usvaja princip odvojenosti religije i drave, garantuje religijske slobode i zabranjuje
diskriminaciju na osnovu religije. Meutim Rimokatolika crkva, na osnovu konkordata iz 1940, uiva
privilegije koje ne pripadaju sljedbenicima ostalih religija. Godine 2001. donesen je novi Zakon o slobodi
religije. Ovaj zakon doputa religijskim udruenjima privatno-pravnog karaktera, kakva obino imaju
muslimani, da se transformiu u religijsko-pravne osobe u roku od 3 godine. Predvieno je i formiranje
komisije za religijske slobode kao savjetodavnog tijela vlade i parlamenta. Oekuje se da e novi uslovi
podstaknuti objedinjavanje oko 39.000 muslimana u organizaciju na nacionalnom nivou.
U Ujedinjenom Kraljevstvu je prema popisu iz 2001. ivjelo oko 1,591 milion muslimana. Iako u
ovoj zemlji Engleska crkva uiva status dominantne religije, postoje iroke slobode iskazivanja ostalih
religija, ukljuujui i islam. Te religije su faktiki priznate brojnim pravnim propisima koji se odnose na
obrazovanje, duhovnu brigu, lino pravo, klanje ivotinje i sl. Muslimani su organizovani u udruenja
privatno-pravnog karaktera. Polovinom devedesetih je bilo oko 950 takvih muslimanskih udruenja. Postoje
i krovne organizacije, meu kojima se posebno istie Muslimanski savjet Britanije (Muslim Council of
Britain).
Prema procjenama iz 2002, u Holandiji ivi oko 700.000 muslimana. Odnosi religije i drave u ovoj
zemlji se temelje na principu odvajanja. Crkve, religije i religijske zajednice mogu osnivati udruenja
ili fondacije te stei svojstvo pravnog lica prema propisima privatnog prava. U organizacionom pogledu
ova udruenja su nezavisna u odnosu na dravu i ne primaju javnu finansijsku pomo. Samim tim, nema
Fikret Kari
| 85
1/11/2013 10:45:02 AM
posebnih zakonskih propisa o statusu islama. Formiranje islamskih institucija vri se na osnovu optih
zakonskih propisa o udruenjima.
U vedskoj od 1. januara 2000. vai princip odvajanja religije i drave. Do tada je Evangelika
luteranska crkva, jo od 16. vijeka, imala status dravne crkve. Nakon 2000, vedski pravni propisi su
prilagoeni novoj situaciji koju karakterie sloboda religije i pravna jednakost svih religija. vedska crkva
e, vjerovatno, nastaviti da dri poziciju prve meu jednakim. U ovom kontekstu nema posebnog statusa
islama. Trenutno se procjenjuje da u vedskoj ivi izmeu 270.000 i 350 000 muslimana. Postoje tri
nacionalne krovne muslimanske organizacije koje pomae drava. To su Ujedinjene islamske zajednice
u vedskoj (FIFS), Ujedinjene muslimanske zajednice vedske (SMuF) i Unija islamskih centara kulture
(IKUS). Ove tri krovne organizacije sarauju u Islamskom savjetu za kooperaciju. Glavni razlog postojanja
razliitih krovnih muslimanskih organizacija jeste pitanje vostva i finansija.
Konano, ustav panije iz 1978. (lan 16) proklamuje sekularnost drave i slobodu religije. Organski
zakon o slobodi religije iz 1980. dalje razvija ove odredbe. Sve crkve, religije ili religijske zajednice
zadobivaju svojstvo pravnog lica upisom u Registar religijskih tijela. Ova tijela imaju punu organizacijsku
nezavisnost, ukljuujui pravo da donose vlastite organizacijske propise, unutranja pravila, da osnivaju
udruenja, fondacije i druge ustanove radi ostvarenja religijskih ciljeva. Drava moe sklapati ugovore
s registrovanim religijama, crkvama ili religijskim zajednicama koje su duboko ukorijenjene (notorio
arraigo) u paniji, u pogledu historije i broja vjernika. Ovakav status je dat islamu jednim zakonom iz
1989. Na zahtjev panske vlade, tada postojee islamske vjerske zajednice su se ujedinile u federaciju radi
vrenje pregovora i potpisivanja ugovora. Takvo jedno novo tijelo formirano je 1992. pod imenom panska
islamska komisija (CIE) i ono je aprila 1992. potpisalo ugovor sa panskom vladom. Ovim ugovorom su
regulisana pitanja statusa voa religijske zajednice, imama, damija, davanje graansko-pravnih posljedica
vjenanjima sklopljenim prema islamskim propisima, pastoralna pomo, nauavanje islamske vjere u
obrazovnim ustanovama, poreske olakice, proslava islamskih blagdana i saradnja vlade i Islamske komisije
u ouvanju i unapreenju islamskog historijskog i umjetnikog blaga. panska islamska komisija, kao tijelo
formirano na inicijativu vlade radi predstavljanja muslimana, predstavlja neku vrstu federacije federacija
i nema jedinstveno i efektivno vostvo.
c. Zakljuci
Iz ovog kratkog pregleda moe se zakljuiti da institucionalni status islama nije jedinstveno rijeen na
nivou EU, ve je to izvreno u okvirima nacionalnih zakonodavstava zemalja lanica. U tom procesu svaka
drava se rukovodila vlastitim historijskim, pravnim i politikim razlozima. Konano, ovaj proces davanja
institucionalnog statusa islamu bio je rezultat volje drava koje su u pitanju i izvren je bez postojanja nekih
vanjskih obaveza da se to uradi.
U zemljama EU postoje ovi nivoi institucija - lokalni, regionalni, nacionalni (u smislu dravni) i
transnacionalni (nivo EU). U ovom okviru se odvija proces formiranja islamskih institucija. Najvei broj
islamskih institucija i organizacija (demati, damije, islamski centri, imami, muftije, udruenja i sl.) pripada
lokalnom ili eventualno regionalnom nivou. Ove ustanove ili organizacije su bazirane na etnikom principu
(turski, marokanski, pakistanski, bangladeki, indijski, albanski, bonjaki itd.). Etniki princip odreuje
najveim dijelom i identitet muslimana u EU. Meutim, s promjenama u strukturi muslimanskog stanovnitva,
posebno pojave druge i tree generacije koja se identifikuje kao francuski muslimani, britanski muslimani,
njemaki muslimani i sl., te poveanog broja prelaznika u islam iz reda domicilnog stanovnitva, postavlja
se nanovo pitanje identifikacije, samoodreenja i predstavljanja muslimana. Rezultat tog novog identiteta jeste
zahtjev za islamskim institucijama na nacionalnom (dravnom) nivou. To su, po dosadanjoj praksi, krovne
institucije ili umbrella organizacije koje se pojavljuju u formi saveza ili federacija islamskih organizacija
pojedinih zemalja. Ovaj proces nastanka krovnih institucija muslimana u zemljama lanicama EU jo je u
toku. On otvara brojna pitanja kao to su reprezentativnost postojeih organizacija, njihova autonomija, nain
rada, kadrovska osposobljenost i sl. Za ovaj proces su zainteresovane, kako smo vidjeli, i evropske drave,
86 |
Fikret Kari
1/11/2013 10:45:02 AM
koje ele da znaju ko vjerski predstavlja muslimane i tumai islam, i sami muslimani, koji na taj nain mogu
da ostvaruju brojne pogodnosti predviene pravnim sistemom zemlje koja je u pitanju.
3. Dijalog na relaciji drava - vjerske zajednice - graani

U dravi koja se zasniva na principu odvajanja politikog i religijskog autoriteta uz njihovu
meusobnu saradnju posebno je vano ostvariti institucionalne pretpostavke sa dijalog drave, vjerskih
zajednica i graana. Od institucija koje se komparativno mogu identifikovati za ovu svrhu navodimo posebno
ministarstvo koje se bavi odnosima s crkvama i vjerskim zajednicama i meureligijska vijea.
Posebna ministarstva koja se bave odnosima s vjerskim zajednicama mogu se nai i u laikim
republikama. Danas u Republici Srbiji postoji Ministarstvo vjera i dijaspore. Takoer, u entitetu Republika
Srpska u BiH postoji Ministarstvo vjera. U Federaciji BiH takvo ministarstvo ne postoji, jednako kao ni na
dravnom nivou. Dravni organ u BiH koji je nadlean za pitanja znaajna za poloaj i djelovanje crkava i
vjerskih zajednica je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, dok Ministarstvo pravde donosi propise
o uspostavi i voenju jedinstvenog registra crkava i vjerskih zajednica. Moda bi bilo valjano razmotriti
ideju da se formira Ministarstvo vjera na nivou BiH, gdje bi se koncentrisalo voenje poslova koji su sada u
nadlenosti dva ministarstva - za ljudska prava i izbjeglice i pravdu. To novo ministarstvo bi moglo da se sa
proirenim resursima bavi stalnim unapreenjem odnosa drave i crkava i vjerskih zajednica.
Druga ustanova za dijalog izmeu drave i vjerskih zajednica je Meureligijsko vijee.Ova ustanova
je formirana 1997. i ima, izmeu ostalog, za cilj da unaprijedi odnose drave i crkava i vjerskih zajednica
u BiH. Posebno znaajan je bio doprinos Meureligijskog vijea izradi Zakona o slobodi vjere i pravnom
poloaju crkava i vjerskih zajednica. Ovakve institucije za dijalog meu religijama i dijalog izmeu vjerskih
zajednica i drave postoje i u brojnim zemljama u svijetu. To je znaajna ustanova i njen rad treba dalje
unapreivati i podravati.
Trea komponenta u ovoj dijalokoj komunikaciji graani - nije posebno predstavljena i to,
vjerovatno, predstavlja najslabiju kariku u ovom institucionalnom lancu. Kako omoguiti graanima da
direktno uestvuju u dijalogu drave i vjerskih zajednica, odnosno crkava? Pri tome treba podsjetiti da
graani u BiH prema postojeim propisima i praksi mogu da uestvuju u javnim raspravama o nacrtima
zakona u oblasti slobode vjere, te kao vjernici u radu crkava i vjerskih zajednica kojima pripadaju, ali
izvan toga ne vidimo institucionalne forme njihovog uea u ovom dijalogu. Ovo predstavlja vano
pitanje i o njemu treba dalje razmiljati i razgovarati. Pri tome bi se moglo, npr., koristiti iskustvo njemake
Konferencije o islamu, gdje su na dijalog o poloaju islama u ovoj zemlji bili pozvani predstavnici drave,
vjerski uenjaci i predstavnici razliitih slojeva unutar muslimanskih grupa i ostalih graana u ovoj zemlji.
Moda bi takve konferencije bilo potrebno sazivati i u BiH kada se radi o vanim pitanjima povezanim s
djelovanjem crkava i vjerskih zajednica u BiH, gdje bi se mogao neposredno uti i glas graana.
Fikret Kari
| 87
1/11/2013 10:45:02 AM
1/11/2013 10:45:02 AM
--------------------------------------------Upitnik na temu: Institucionalni odnosi i

dijalog, s posebnim osvrtom na islamska vijea
u dravama lanicama EU
Odgovori koje su dostavili uesnici u Projektu za
a. Da li je za temu institucionalnih odnosa izmeu drave, s jedne strane, i crkava

i vjerskih zajednica, s druge strane, potrebno postaviti prethodno pitanje ta crkve i
vjerske zajednice znae u BiH i kakvu ulogu treba da imaju u dravi u drutvu?
Ja bih postavio neto iri okvir: to crkve i religijske zajednice znae u evropskim zemljama, kako
su tamo postavljeni odnosi na temelju povijesnog iskustva i dananjeg stanja? Odatle bi trebalo prenijeti
pitanje na BiH. Crkve i vjerske zajednice u BiH su socijalna injenica, jer se velik broj graana izjanjava
da su pripadnici tih crkava i vjerskih zajednica. Odnosi religija i drave ne mogu biti priputeni hirovima ili
dobroj volji opinskih, kantonalnih i dravnih inovnika nego trebaju biti ureeni zakonom.
Mislim da nije potrebno postavljati takvo pitanje, s obzirom da je institucionalni odnos crkava i vjerskih
zajednica i drave regulisan Zakonom o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica, s tim
da je provedba upitna i neadekvatna. Meutim, ovdje postoji drugi problem, problem finansiranja crkava i
vjerskih zajednica, koje su u prethodnom sistemu, nacionalizacijom i drugim oblicima oduzimanja imovine,
praktino dovedeni u poziciju da ne mogu izvravati svoju funkciju, ve ovise o milostinji vladajue
strukture u dravi i drugih donatora. Uloga i znaaj crkava i vjerskih zajednica je pitanje koje zahtijeva
iskren odgovor drave, jer je esto ta uloga i znaaj tema za predizbornu retoriku, a ne za njeno iskreno
definisanje, kao osnovicu za graenje institucionalnih odnosa drave i crkava i vjerskih zajednica.
Vjerske zajednice i crkve u Bosni okupljaju, odgajaju i obrazuju (u stvarima vjere) veinu graana
ove drave. Njihov potencijalni uticaj na bosansko drutvo je velik i moe se porediti s uticajem najveih
politikih subjekata u dravi. To se posebno odnosi na tri tradicionalne zajednice (IZ, SPC i KC) koje
okupljaju apsolutnu veinu bosanskog stanovnitva. Razlog da je tome tako je i injenica da se, preutno,
ove tri vjerske grupe, uglavnom, poistovjeuju s tri najvee etnike grupe u dravi.
| 89
1/11/2013 10:45:02 AM
Pored injenice da se bave vjerskim pitanjima unutar i izmeu samih sebe i u odnosu na dravu,
vjerske zajednice i crkve bi mogle i trebale biti moralna vertikala i nepristrasan nadnacionalni autoritet u
naem drutvu.
b. Da li smatrate da javnoj vlasti u BiH nedostaje jedno ministarstvo vjere/a ili slino
tijelo, te da li bi, u tom smislu, Meureligijsko vijee u BiH moglo dobiti drugaiji
status i znaaj u BiH od onog kojeg trenutno ima?
Mi religiozni graani imamo loe iskustvo postojanja republikih i dravne Komisije za odnose s
vjerskim zajednicama u bivoj dravi. Ta komisija je toboe trebala pomagati efikasno vrenje religijske
slobode, a sluila je zajedno s UDBOM za kontrolu, namjetanje kadrova i ometanje dinaminog pastoralnog
djelovanja. to bi radilo takvo novo ministarstvo, a da ne bude trojanski konj u vjerskim zajednicama? S
druge strane, sada se nemamo kome obratiti kada neto zapne u odnosima religija i drave, npr. povratak
poreza od PDV, gradnja novih bogomolja, zdravstveno i penzijsko osiguranje vjerskih slubenika itd.
Meureligijsko vijee ne moe biti Ministarstvo vjera zbog svoga osnovnog obiljeja da su ga osnovala
etiri vjerska poglavara koji imaju sjedite u Sarajevu, a ostali vjerski poglavari mogu ali i ne moraju
prihvaati usluge ili preporuke MRV-a. Ovdje treba imati na umu osjetljivo pitanje jurisdikcije vjerskih
poglavara: dok reis i predsjednik Jevrejske zajednice imaju jurisdikciju nad svim pripadnicima dotinog
vjerskog identiteta u naoj dravi, pravoslavni mitropolit i katoliki metropolita nemaju. Ipak bi drava
trebala davati financijsku potporu MRV-u kao NGO-u s posebnim drutvenim interesom.
Po mom miljenju Ministarstvo vjera bi bilo idealno rjeenje, kako za crkve i vjerske zajednice, tako
i za javnu, odnosno dravnu vlast, ali je ono u ovom ekonomskom trenutku u kojem se nalazi BiH vrlo
neracionalno i bilo bi, blago reeno, nekorektno traiti njegovo formiranje. Takoer smatram da bi jedna
kancelarija ili drugi oblik institucije u okviru Ministarstva civilnih poslova bila dovoljna za rjeavanje
mnogih, ako ne i svih problema u odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica. Meureligijsko vijee ne
treba dobiti drugi status, s obzirom da se u Vijee nisu udruile crkve i vjerske zajednice ve lideri etiri
tradicionalne ili, kako Zakon, kae historijski utemeljene crkve i vjerske zajednice, te Vijee ne moe niti
eli preuzeti ulogu koja bi bila suprotna dananjoj ulozi i znaaju koji MRV treba da ima.
S obzirom da se pitanja u vezi s vjerom i vjerske zajednice rjeavaju u nekoliko razliitih ministarstava,
bilo bi praktinije, kako za vjerske zajednice, tako i za dravu da postoji ministarstvo za vjere ili poseban
ured za vjere pri nekom od postojeih relevantnih ministarstava.
MRV, kao zajedniki forum, a ne predstavniko tijelo vjerskih zajednica i crkava, koje su formirale
vjerske zajednice, trebao bi to i ostati dok bi eventualno ministarstvo ili ured za vjere, kao dravni organ,
trebala formirati drava kao svoj administrativni organ.
90 |
1/11/2013 10:45:02 AM
c. Kako gledate na viedecenijsko iskustvo meureligijskog dijaloga u Evropi, poev

od dijaloga vjerskih voa do dijaloga vjernika u svakodnevnom ivotu?
Kao ohrabrujue. Nakon drugog svjetskog rata nastali su brojni mirotvorni pokreti motivirani vjerom
aktivista: Pax Christi (katolikog podrijetla i inspiracije), Religije za mir (Religions for peace budistiko,
idovskog, muslimanskog, kranskog podrijetla), Risho Kose Kai (pokrenuli japanski budisti). Ovi sudionici
mirovnih pokreta uinili su puno u mijenjanju mentaliteta pluralnih drutava da drugaiji nije nuno zlo
niti opasnost po nas. Nadalje, od Drugog vatikanskog sabora (1962-1965) za katolike meureligijski
dijalog nije vie privatno miljenje pojedinaca nego zajedniki stav vodstva i gorljivih vjernika. To je
utjecalo na otvaranje za dijalog kod drugih, na pr. Otvoreno pismo 138 muslimanskih uglednika Papi i
drugim kranskim poglavarima iz god. 2007. koji pozivaju na dijalog radi mira u svijetu.
Kada je rije o dijalogu vjernika u svakodnevnom ivotu, u tradicionalnom drutvu BiH primjer
vjerskih poglavara, sveenika, imama i vjerouitelja pozitivno utjee. Na to potie i ljudsko iskustvo koje
ui da je prei dobar susjed nego daleki brat.
Meureligijski dijalog u Evropi je institucionalni oblik dijaloga koji je oblikovan razliitim oblicima
organizovanja, kao to je Evropska konferencija religija za mir ili Evropski savjet vjerskih lidera itd. i on
je dobar putokaz mnogima da meureligijskom dijalogu u Evropi, pa i svijetu, a samim tim i u BiH nema
alternative. Meureligijski dijalog vjerskih lidera je neophodan, njegove poruke su sigurno putokaz svim
vjernicima, ili to je jo vanije, svim vjerskim liderima, na razliitim nivoima da dijalog znai pribliavanje
razliitosti, s ciljem da se obezbjede uslovi za miran i korektan suivot. Meureligijski dijalog treba biti
dijalog svih sa svima, ali je najpotrebniji u lokalnim zajednicama, posebno onima koje su optereene
problemima iz prolosti, blie ili dalje, ali cilj dijaloga treba biti upoznavanje s drugim i drugaijim i
stvaranje ambijenta koji svakom ovjeku, bez obzira na vjeroispovijest ili ubjeenje garantuje punu slobodu
i potivanje njegovih ljudskih prava. Preduslov za takvo neto je da meureligijski dijalog bude dijalog
vjernika, a ne samo vjerskih lidera.
Moda bi bilo znaajno naglasiti da meureligijski dijalog ne mora nuno biti i religijski, tj. teoloki,
nego moe biti i laiki, premda su se u Evropi vodili i jo uvijek se vode i jedan i drugi. Poto dijalog nije cilj
nego jedan od naina da se do cilja doe, onda je cilj taj koji diktira uvjete i karakter dijaloga. Raznorazni
interesi odreenih vjerskih grupa formulirani u njihovim, kako javnim, tako i tajnim, ciljevima, upravljaju
procesima meureligijskog dijaloga, kako nekada, tako i danas. Nerijetko neke vjerske grupe sebi dozvole
da budu izmanipulirane marionete odreenih politikih, ekonomskih ili nacionalistikih centara moi, te
na taj nain iznevjere sva dotadanja nastojanja i postignua na planu meureligijskog dijaloga i te odnose
vrate daleko unazad. Tako neto se desilo i s ovdanjim, stoljeima njegovanim, meureligijskim odnosima.
Obian vjernik se bavi svakodnevnim ivotnim pitanjima i problemima i s istom ili priblinom
zabrinutou ih dijeli s drugim vjernicima svih denominacija, dok se vjerski poglavari bave irom i
kompleksnijom slikom odnosa meu religijama i drugim subjektima drutva, nerijetko gubei iz vida interes
obinog vjernika.
| 91
1/11/2013 10:45:02 AM
d. Mislite li da BiH moe doprinijeti dijalogu religija u Evropi, uzimajui u obzir

iskustva prije i poslije ratnih deavanja u BiH?
Mi se esto tjeimo da smo po religijskom pluralizmu i povijesnom iskustvu Europa u malom te da bi
europske zemlje trebale od nas uiti. Kardinal Pulji esto ponavlja: Ako nije mogua pravedna BiH kao
drava razliitih religija i etnikih zajednica, nije mogua ni Europa! Sve je to, meutim, vie ohrabrenje
samima sebi nego istinski potencijal. U naoj prolosti genijalni i pozitivni pojedinci jesu puno dali Europi
i svijetu ali kao pojedinci. To e se sigurno i dalje nastaviti. BiH kao zemlja moe vie od demokratske i
pluralne Evrope uiti nego pouavati.
Mislim da BiH moe doprinijeti dijalogu, da iskustvo koje imamo moe biti korisno za druge zemlje
u Evropi koje danas prolaze kroz krize iskljuivosti, u kojima jaaju radikalni desniarski pokreti koji
negiraju ili se bore protiv svih oblika razliitosti i koji ne priznaju jednaka prava svim crkvama i vjerskim
zajednicama. Meutim to ne znai da su ovi odnosi u naoj zemlji idealni, suivot u razliitosti je prisutan na
ovim prostorima stoljeima, ali je naruavan mnogo puta, s vie ili manje umjeanosti, odnosno politikog
manipuliranja pojedinim vjerskim slubenicima razliitih crkava i vjerskih zajednica.
Viestoljetno iskustvo zajednikog suivota razliitosti kojem smo svjedoili, kako posredno tako i
neposredno, sve do srpsko-crnogorske a potom i hrvatske agresije na Bosnu i bosanski nain i vrijednosti
ivota, nepobitan je dokaz da je suivot razliitih religija i kultura i mogu i neminovan, kako u Bosni, tako
i u bilo kojoj drugoj evropskoj dravi. Druga ratna strana bosanskog iskustva, gdje se zbog razliitosti i
drugosti ubijalo, ruilo, silovalo i masakriralo do razmjera genocida, moe posluiti Evropi kao opomena
(ko zna koja ve po redu) ta se desi kada se zamiri pred velikodravnim i ekspanzionistikim apetitima
pojedinih sila i siledija.
e. ta mislite koliko je institucionalizacija Islama u BiH u formi jedne jedinstvene

religijske zajednice relevantna za Evropu gdje su muslimani organizovani u razliita
udruenja i gdje se ne zna ko govori u ime njih?
Poznato je da su muslimanski doseljenici u evropskim dravama organizirani prema porijeklu svojih
predaka: turski, alirski, pakistanski, egipatski i dr. Reis Ceri i dr. Enes Kari u svojim nastupima po Europi
ale to je europski islam tribalistiki organiziran i predlau savez muslimana Europe s vrstim religijskim
vodstvom i snanim glasom na razini europskih institucija. To trebaju uvidjeti i s vremenom prihvatiti sami
europski muslimani. Jedan koji na tome radi je i Tarik Ramadan. Svako nametanje bilo civilnih vlasti na
razini EU bilo nekih vjerskih poglavara sa strane bilo bi kontraporduktivno. Znam da se bosanski muslimani
u Njemakoj, Austriji i drugim zemljama relativno brzo uklapaju u dotine drave potujui njihove zakone,
te u tom smislu osjeaju da imaju to ponuditi europskim muslimanima. Ali isto tako znam da muslimanima
pakistanskog ili indijskog podrijetla u Ujedinjenom Kraljevstvu ne pada na pamet da nekog bonjakog
muslimana prihvate za svoga predstavnika.
92 |
1/11/2013 10:45:02 AM

Ne mislim da je institucionalizacija Islama u jednu vjersku zajednicu u BiH prepreka za Evropu,
u svakoj zemlji, potivajui osnovna ljudska prava, crkve i vjerske zajednice su autonomne da oblik
organizovanja odrede prema vlastitim iskustvima, potrebama i bez bilo kakvih diktata s bilo koje strane.
Moda je ovaj oblik organizovanja oblik koji bi mnogim manjinskimvjerskim zajednicama u pojedinim
dravama olakavao borbu za istinsku ravnopravnost u drutvu.
Na organizacionom, vakufsko-obrazovnom i nekim drug planovima, IZ moe mnogo ponuditi
muslimanima Evrope. Meutim, problem muslimana u Evropi nije broj organizacija kroz koje su
organizirani, nego principi na kojima su, pored islama, formirane te organizacije. Etniki princip u
formiranju demata i islamskih zajednica u Evropi velika je prepreka da se muslimani bolje i kvalitetnije
organiziraju.
f. Koliko je ispravno u Evropi govoriti o starim i novim religijama kada su

sve velike monoteistike religije nastale izvan Evrope, ukljuujui pitanje evropskog
iskustva zakonskog reguliranja nekranskih religijskih zajednica na njenoj teritoriji?
Jedna je stvar povijesno podrijetlo neke religije a druga stoljetna prisutnost u nekoj dravi Europe ili
EU. Ono to se kroz povijest dogaalo, izmeu ostaloga i zaslugom pripadnika pojedine religije, ostavilo
je traga te postoji u drutvu, makar je sada moderna rastava religije i drave te sekularizirano drutvo.
Drave i narodi koji ne ue iz zajednike prolosti upadaju u pogreke kojima kode sebi i susjedima. Bez
obzira jesu li neke religije nove ili stare, tamo gdje su veina ne bi trebale to zloupotrebljavati a tamo
gdje su manjina trebaju istinski jednaka prava. To stvaranje prostora za drugaije u glavama i srcima veine
je dug i muan proces kojemu trebaju pridonositi politiki i religijski djelatnici.
Podjela na stare i nove religije je samo plod nespremnosti da se prihvate razliitosti, to je
plod netolerantnog odnosa, uglavnom veine prema manjini. Mislim da nije bitno gdje i kada su nastale
odreene monoteistike religije, ve treba biti ispotovano pravo svih religija na postojanje, naravno vodei
rauna da uenja jednih niim ne ugroavaju, omalovaavaju ili negiraju uenja drugih monoteistikih
religija. Kranstvo ne smije biti prepreka za afirmaciju i zakonsko regulisanje prava na postojanje drugih
monoteistikih religija.
U ovom kontekstu se moe jedino govoriti o religijama s duom ili kraom tradicijom u Evropi.
Interesantno je da se znaaj i status odreene religije u pojedinim evropskim zemljama odreuje, uglavnom,
prema statusu naroda koji batini njenu tradiciju, a ne prema njenim stvarnim vrijednostima koje predstavlja
i promovira. Pa tako, ako su nosioci odreene religije veinom emigrantskog porijekla i njihova religija
se tretira kao emigrant ili doljak u evropskoj porodici religija. Shodno tome, nekranske religijske
zajednice u evropskim zemljama su nerijetko i zakonski diskriminirane, od toga da u dravama u kojima
djeluju postoje dravne religije ili religije od posebnog znaaja za dravu i njenu kulturu i sl. do toga da
im se van zakona stavljaju neki dijelovi njihove vjerske kulture i prakse.
| 93
1/11/2013 10:45:02 AM
1/11/2013 10:45:02 AM
VIII.
Zakljuna razmatranja
U suvremenim demokratskim drutvima, pokazalo se, sekularizacija ne samo da titi neotuiva prava
individualne svijesti, ve je ona takoer nain ivota s postmodernim povratkom religije u najdemokratskijem
maniru. Ne radi se tu o opoziciji religiji, ili antireligijskoj sekularizaciji, ve sekularizaciji kao politikoj
predanosti koja nastaje kao stvarnost ivota u viereligijskom svijetu.
ta bi to onda bile specifinosti za Bosnu i Hercegovinu u kontekstu pitanja i problema kojima su se
bavili uesnici u ovom projektu?
Kada je u pitanju predanost religijskoj akomodaciji u Bosni i Hercegovini, uvoenje francuskog
modela laicizma (laicit) bi bilo u skladu s onim iskustvom koje je populacija Bosne i Hercegovine doivjela
pod vladavinom biveg socijalistikog reima. S druge strane, etno-vjerski nacionalizam koji trenutno
postoji u politici BiH ini da uvoenje tog modela izgleda skoro nevjerovatno. U isto vrijeme, teritorijalna
kompartmentalizacija slobode vjeroispovijesti uz diskriminiranje Ostalih u svim sferama ivota zbog
sveprisutnog politikog pritiska, a koji je zasnovan na simbiozi politikih stranaka i religija i njenih lidera
da se odabere da ostali prihvate etno-vjersko pripisivanje ili da postanu osumnjieni koji su izdali svoju
vjeru, kre sve normativne standarde slobode svijesti, vjeroispovijesti i uvjerenja.
Najvaniji uslov za mogunost da se uvede vjerska akomodacija kao djelotvorna zatite manjina je
prevazilaenje problema u vezi s teritorijalnim i etno-vjerskim identitetom uspostavljanjem institucionalnih
metoda i sredstava kulturne autonomije u sferi obrazovanja, medija i u drugim podrujima za koje
zajednice i njeni lideri smatraju da su vani za ouvanje njihovih kulturnih identiteta.
U protivnom, primjera radi, historija Republike Austrije izmeu dva svjetska rata dobar je primjer
koje su opasnosti simbioze izmeu religije i politike. Naime, s liderom kransko-socijalne partije koji
je u isto vrijeme bio i premijer, a i upnik Katolike crkve, i s liderima Socijalistike partije koji su se
izjanjavali kao agnostici, a pojedinano kao ateisti, borei se jedni protiv drugih na premisama vjerskog
protiv ateistikog svjetonazora. Tako je izazvana spirala nasilja koja je zavrila graanskim ratom 1933.
godine, a saradnja meu bivim neprijateljima poslije Drugog svjetskog rata je bila mogua tek nakon to se
Katolika crkva povukla zvanino iz stranake politike 1948. godine i kada su nekadanji austromarksisti
postali pragmatini revizionisti, tako da je ak i kransko-socijalni dijalog bio mogu tokom ezdesetih.
Institucije Bosne i Hercegovine kao i politike stranke moraju se reformisati tako da pronau srednji
put izmeu francuskog laicizma (laicit) i etno-vjerskog nacionalizma koji omoguuje punu i djelotvornu
slobodu uvjerenja u privatnoj sferi kao i multireligijski pluralizam u javnoj sferi baziran na konceptu i
modelu pozitivne jednakosti koju treba da garantuju dravne vlasti. Ovakav pristup proizlazi takoer i iz
prakse Evropskog suda za ljudska prava koji je detaljno objanjen u poglavlju studije o vjerskim obiljejima
i simbolima.
Dino Abazovi
| 95
1/11/2013 10:45:02 AM
Konano, ta ovo znai, kada je rije o upotrebi vjerskih simbola u BiH? Najrecentniji primjer moe
biti ilustrativan -- izbor prve naelnice (optina Visoko) koja nosi maramu moe posluiti kao lakmus test.
Moe li ona podrati punu slobodu vjeroispovijesti bez ogranienja? Ili, da li njena funkcija predstavnika
lokalne vlasti trai da ona pokae vjersku neutralnost drave, tako da bi njoj moglo biti zabranjeno da
nosi maramu? Noenje marame je, naravno, jedan nesporni simbol njenih vjerskih ubjeenja koja treba
titi, kao i simbol koji utie na nain ivota u drutvu. Pozitivna jednakost zahtijeva da se ne samo njen
nain vjerovanja nego i nain ivota, tj. manifestacija vjerskih ubjeenja u javnoj sferi preko vjerskih
simbola mora dozvoliti u interesu uzajamnog potovanja, tolerancije i ouvanja pluralizma na osnovu
vjerske razliitosti. injenica da je ona izabrana za naelnicu ne bi trebala biti razlog da se od nje zahtijeva
da se odrekne svog prava da nosi maramu u javnosti. Ljudi koji imaju drugaija vjerska ubjeenja, ili
ih nemaju nikako, moraju potovati njenu odluku i nauiti da toleriu koritenje drugih vjerskih simbola
u javnoj sferi. Ono to, meutim, moe biti osporavano u kontekstu BiH uz snanu identifikaciju s
religijom nacijom - dravom i potrebom da dravni slubenici, ukljuujui i nosioce funkcija lokalne
uprave, predstavljaju sve graane, a ne samo etno-nacionalne zajednice, je njeno noenje marame tokom
obavljanja njene dunosti naelnice. Ovo bi zaista moglo odavati utisak da ona moda nee voditi rauna
o vjerskim osjeanjima drugih, posebno onih koji imaju status manjine, i na taj nain bi to bilo protiv
pravila uzajamnog potovanja i tolerancije.
Koji e scenario prevladati ovisiti e o mnogo faktora koji nisu nuno religijske naravi.
Drugo vano pitanje koje je razmatrano u okviru projekta su financijski odnosi i imovina crkava i
vjerskih zajednica u BiH. U tom smislu bilo bi poeljno uzeti u obzir sljedee mogunosti: promovirati
i nastaviti s razvijanjem i usavravanjem modela saradnje drave i crkava/vjerskih zajednica (suprotno
modelu potpune odvojenosti); potrebno je svakako usvojiti odgovarajui zakon o restituciji - meutim,
nije nuno potrebno sve aspekte drugih finansijskih i imovinskih odnosa regulisati zakonskim aktima, jer
efektivna jednakost zahtijeva razlikovanje i balansiranje izmeu zahtjeva jednakosti i priznanja razliitosti.
Kako to uraditi? Drugaiju situaciju regulisati posebnim ugovorima, jer svaki tip odnosa prema svima
ne moe biti predmet opteg zakona. Prema tome, ugovor je legitiman i dobar pristup, kako bi se podralo
naelo razliitosti i omoguio razliit finansijski tretman u specifinim situacijama.
Nakon ugovor sa Vatikanom (Katolika crkva) i Srpskom pravoslavnom crkvom, drava bi zato
trebala zakljuiti sline ugovore i sa preostale dvije tradicionalno prisutne religijske zajednice - Islamskom
i Jevrejskom zajednicom. Pri tome, potrebno je paziti da davanje odreenih privilegija ne postane problem,
kao to je pokazala praksa Ustavnog suda BiH koji nije dozvolio uvoenje pozitivne diskriminacije o pitanju
ureenja nekih aspekata finansijskih odnosa u skladu sa vjerskim pravilima.45
Ukoliko postoje projekti za opte dobro, a koje je predloila jedna, a pogotovo vie religijskih
zajednica (udrueni projekti), u kojima bi drava bila sufinansijer, takve projekte treba podrati i omoguiti
eventualno apliciranje kod stranih donatora, jer to omoguuje pravni status crkava/vjerskih zajednica. Samo
tako e se moi razjasniti pojedine nejasnoe i nedostaci u sistemu finansiranja ili o pitanju imovine, a
eventualne prepreke prevazii.
45 U predmetu Ustavnog suda BiH broj U 62/01 od 5.4.2002. godine postavilo se pitanje da li su dravni sudovi,
ukljuujui i sam Ustavni sud BiH, nadleni da prue sudsku zatitu apelantici koja tvrdi da joj bivi suprug duguje
tzv. mehr (u ovom sluaju odreena vrsta naknade koja se isplauje ako doe do razvoda suprunika koji su sklopili
erijatski brak). Prvostepeni i drugostepeni sudovi su odbili tubu, smatrajui da je brak bio zakljuen po erijatu
i da, kao takav, ulazi u okvir islamskih propisa, a ne civilnih, pozitivnopravnih propisa BiH (Porodini zakon;
Slubeni list SRBiH br. 21/73 i 44/89) koji se primjenjuju na civilni brak, te koji ne reguliu institut mehra.
Ustavni sud BiH je, takoe, naveo da je apelantiin zahtjev neosnovan, jer nije stekla imovinu u smislu EKLJP
(taka 23), jer takav imovinski institut nije poznat u pozitivnopravnim propisima. Prema tome, oigledno je da
drava i njena sudska vlast nemaju pravo da se mijeaju u autonomna prava religijskih zajednica, kao to je pitanje
ureenja vjerskog braka, jer su drava i crkva odvojene.
96 |
Dino Abazovi
1/11/2013 10:45:02 AM
Konano, s tim u vezi, crkve i vjerske zajednice, kao i sve druge optekorisne organizacije bi trebalo
nastaviti finansirati, ali kroz jedan novi, sveobuhvatan model, koji ini trougao pojedinac drava - zajednica
potpunim. U tom bi modelu uestvovali svi graani koji plaaju porez na dohodak, a vjerska pripadnost ne
bi bila relevantna. Naime, svi bi graani mogli od svog plaenog poreza na dohodak izdvojiti odreeni
iznos koji bi namijenili bilo u kulturne, socijalne ili optekorisne svrhe. Sredstva bi tako mogli udijeliti i
vrtiima, muzejima, organizacijama za zatitu ljudskih prava, crkvama/vjerskim zajednicama, itd. Naravno
da time ne bi prestajala obaveza drave da finansira odreene djelatnosti vjerskih zajednica, poput dohodaka
i penzijskog osiguranja vjerouiteljima itd.
Obrazovni sistem Bosne i Hercegovine i mjesto religijske naobrazbe takoer je vano pitanje po
miljenju uesnika u projektu. I uporedna analiza je pokazala da se evropske zemlje pokuavaju na vie
razliitih naina izboriti s pitanjima koja se odnose na vjersko obrazovanje, meutim, posmatrajui upravo
uporedna iskustva, mogue je dati neke preporuke za situaciju u Bosni i Hercegovini.
Najosnovniji princip se odnosi na slobodi izbora u vezi s pohaanjem vjerske nastave: ako se vjerska
nastava neke odreene vjeroispovijesti odrava u javnim kolama, sloboda da se ne pohaaju asovi vjerskog
obrazovanja je zagarantovana bez diskriminacije. Posebnu panju treba posvetiti uenicima koji pripadaju
tzv. manjinskim grupama.
Vjersko obrazovanje u BiH postoji 20 godina i moe se govoriti da ve sada ima svoju specifinu
tradiciju. Stoga bi danas bilo teko odvojiti vjersko obrazovanje iz sistema javnih kola. Meutim, trebalo
bi razmotriti uvoenje nekog oblika (dodatnog) viereligijskog obrazovanja.
Trebalo bi podii svijest o drugim religijama kao i drugim filozofskim ubjeenjima, te osigurati
potrebne informacije o tome. Ovo bi se moglo postii kroz posebnu nastavu, seminare ili predavanja koja
obrauju religije i filozofski pluralizam, kao i izradom jednog opteg pregleda/teksta o religijama u BiH.
Poseban obrazovni materijal e morati biti kreiran u svrhu meureligijskog uenja. Najbolje bi bilo
ako bi se to uradilo u okviru zajednike inicijative svih crkava i vjerskih zajednica u BiH i znanstvenika iz
oblasti religiologije.
Usporedba pokazuje da nastavnici koji predaju vjeronauku, u svakom kolskom sistemu, ne samo
da treba da imaju odgovarajue struno religijsko obrazovanje, ve i meukulturalnu osposobljenost da
bi garantovali vjersko obrazovanje u skladu s principima tolerancije i uzajamnog razumijevanja. Struna
naobrazba nastavnika vjeronauke bi stoga trebala biti generalno unaprijeena, a posebno u pogledu njihovog
znanja o drugim religijama. Posebno, u tom smislu bi trebalo razmotriti teajeve strunog osposobljavanja
iz meureligijskog uenja za nastavnike iz razliitih vjerskih grupa.
Na ovaj nain, crkve i vjerske zajednice Bosne i Hercegovine bi mogle promovisati vjeru unutar
njihovih zajednica, kao i dati znaajan doprinos vjerskoj toleranciji u kulturalnom pluralizmu zemlje.
Pri svemu tome, bilo da se radi o vjerskim obiljejima i simbolima, financiranju crkava i religijskih
zajednica, ili religijskom obrazovanju, treba imati u vidu injenicu da institucionalno organizovanje crkava
i vjerskih zajednica u BiH vie ne predstavlja otvoreno pitanje. Taj proces izvren je shodno propisima
religijskog prava i prihvaen je od strane drave. On se jedino moe javiti kao otvoreno pitanje u sluaju
tzv. novih religija na ovom prostoru.
Ipak, u irem kontekstu, npr. proces institucionalizacije islama jo se odvija u zemljama Evropske
unije. Iskustvo Islamske zajednice u BiH moe biti vrlo korisno za ovaj proces, poto su muslimani BiH
svojedobno izgradili svoje vjerske ustanove u okviru jedne eminentno evropske drave - Austro-Ugarske
Monarhije.
Uopeno, za poboljanje komunikacije izmeu crkava i vjerskih zajednica bilo bi korisno razmotriti
ideju osnivanja Ministarstva vjera na nivou BiH. Iako neki uesnici u projektu imaju rezerve prema takvom
dravnom tijelu - zbog sjeanja na socijalistiku prolost - ipak bi bilo korisno da se zna koja je jedinstvena
Dino Abazovi
| 97
1/11/2013 10:45:02 AM
dravna adresa za religijsko-dravne odnose, iako to nuno ne mora biti institucionalizirano u vidu posebnog
ministarstva.
Meureligijsko vijee u BiH (MRV), kao zajedniki forum crkava i vjerskih zajednica, znaajna je
institucija dijaloga. Njegov rad treba i dalje unapreivati i podravati.
U BiH ne postoje institucionalne forme za uee pojedinaca u dijalogu religijskih zajednica i drave.
Moda bi trebalo razmisliti o sazivanju konferencija kada se raspravljaju vana pitanja, a po uzoru na
njemaku Konferenciju o islamu.
Meureligijski dijalog je neophodan ujedinjenoj Evropi i dananjem svijetu. U tom pravcu BiH moe
dati svoj znaajan doprinos.
U unutarnjoj perspektivi, konkretan vid daljnjeg razvijanja odnosa drava - religijske zajednice
pojedinac mogao bi biti kroz formiranje FORUMA, tj. platforme za dijalog izmeu drave, religijskih
zajednica, i ostalih zainteresovanih, a to bi bio okvir za razmatranje i ponudu rjeenja za pravni okvir
koji bi odraavao model saradnje izmeu drave i vjerskih zajednica i crkava, kao i saradnju meu
samim vjerskim zajednicama i crkvama. FORUM bi takoer ukljuivao i predstavnike tzv. faith-based
organizacija, razliitih drugih nevladinih organizacija, kao i pojedinaca koji bi u otvorenom dijalogu
razmatrali bitna pitanja od zajednikog interesa svih obuhvaenih trouglom drava religijske zajednica
pojedinci. Predloeni radni naziv FORUMA je Forum nevladinih i drutvenih organizacija za slobodu
religije i slobodu misli, savjesti i uvjerenja.
98 |
Dino Abazovi
1/11/2013 10:45:02 AM

Naucna Studija o Religiji PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Naucna Studija o Religiji PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Doktrinarni i praktini aspekti odnosa izmeu drave, crkava/vjerskih zajednica i pojedinca

Koordinator: Doc. dr. Nedim Ademovi

Sloboda religije i meureligijski dijalog:

VII. Institucionalni odnosi i dijalog, s posebnim osvrtom na

1. Uvodne napomene i raanje projektne ideje

2. Partneri i prijatelji Projekta

3. Koncept Projekta prva faza

4. Koncept Projekta druga faza

1. Debata o islamu u Europi i sekularizaciji

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

Kari sekularizaciju shvaa u smislu Casanovine sekularizacije 1, dakle kao strukturalnu

Sekularizacija je u bosanskom sluaju dovela i do institucionalizacije islama (usporedi 26 i dalje).

S ciljnom perspektivom overlapping consensuas Kari smatra da se ne radi o grupnim interesima,

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

2. Religijski pluralizam u Europi

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

3. Religije u dijalogu sa dravom i civilnim drutvom

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

Religije se mogu zajedniki zaloiti za legitimnost javne prisutnosti religijskog, kao i za

Religijske pozicije prevesti na zdravorazumski jezik jedna je od tradicionalnih zadaa teologije.

4. Poseban znaaj Bosne i Hercegovine za Europu

Uvodna misao: Religije u pluralnoj Europi

1. Sekularizam i vjerska prava kao (promjenjivi) odrazi istorije3

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

b. Ustavni pristupi i nunost priznavanja

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

(i) Konfesionalni sistemi

(ii) Indiferentni ili agnostiki sistemi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

(iii) Stimulativni sistemi (zasnovani na konkordatima)

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

(iv) Multikonfesionalni sistemi

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

c. Pluralizam i integracija u moderna drutva

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

2. Sekularizam kroz normativni okvir u BiH

b. Princip sekularizma kao inherentni element ustavnopravnog

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

Postojanje republikanske dravne forme podrazumijeva da je drava osloboena od odreene

Jens Woelk i Nedim Ademovi

Uopteno o sekularizmu i odnosima drave i crkava i vjerskih zajednica

Jens Woelk i Nedim Ademovi

1. Strukturalna i politika pozadina

nain ivljenja zajedno u dravi i drutvu.

Vjerska obiljeja i simboli

2. Praksa evropskih sudova

Vjerska obiljeja i simboli

Vjerska obiljeja i simboli

Vjerska obiljeja i simboli

Vjerska obiljeja i simboli

3. Kontekst Bosne i Hercegovine

Vjerska obiljeja i simboli

Vjerska obiljeja i simboli

--------------------------------------------Upitnik na temu: Vjerska obiljeja i simboli

a. Da li smatrate da bi isticanje vjerskih obiljeja u javnim ustanovama (dravnim

Vjerska obiljeja i simboli