SADRŽAJ

1. UVOD................................................................................................................................1

2. POJAM VLAKANA..........................................................................................................2

3. POLIESTERSKA VLAKNA............................................................................................3

4. OSOBINE POLIESTERSKIH VLAKANA......................................................................5

5. UPOTREBA POLIESTERSKIH VLAKANA..................................................................8

6. ZAKLJUČAK..................................................................................................................10

LITERATURA..........................................................................................................................11
 1. UVOD

Vlakna predstavljaju tanke, savitljive niti kojima je dužina mnogo veća od poprečne izmjere,
osnovni strukturni sastojci tekstilnih proizvoda i papira. U tekstilnoj se industriji upotrebljava
više od stotinu vrsta vlakana, koja se međusobno razlikuju po porijeklu, hemijskom sastavu, građi
i karakteristikama, pa imaju i različito područje primjene. Vlakno je osnova cjelokupne tekstilne
proizvodnje i sirovina za proizvodnju pređe, koja se industrijskom preradbom oblikuje u plošne i
konfekcijske tekstilne proizvode.

Za izradu tekstila upotrebljava se veoma mnogo vrsta vlakana različita porijekla, hemijskog
sastava, strukture i osobina. Vlakna se mogu grubo svrstati u prirodna i u hemijska vlakna.

U radu je akcenat stavljen na obradu poliesterskih vlakana, koja se ubrajaju u grupu hemijskih
vlakana. Od sintetskih se polimernih materijala danas proizvode mnoge vrste vlakana, a u
industriji tekstilnih vlakana najvažnija su poliesterska, poliamidna, poliakrilonitrilna i
polipropilenska vlakna. Ta su vlakna vrlo čvrsta i trajna, lako se peru i održavaju, mogu se trajno
termofiksirati, a neka od njih su i relativno jeftina.

Međutim, ne podnose visoke temperature pa se lako deformiraju i rastale, slabo upijaju vlagu
i nabijaju se statičkim elektricitetom. Razvojem tehnologije ti su nedostatci u tzv. III. generaciji
hemijskih vlakana dobrim dijelom uklonjeni.

Poliesterska vlakna (PES) definišu se kao vlakna građena od linearnih poliesterskih

makromolekula u kojima je maseni udio estera tereftalne kiseline i nekog diola najmanje 85%.

1
 2. POJAM VLAKANA

Vlakna predstavljaju tanke, savitljive niti kojima je dužina mnogo veća od poprečne izmjere,
osnovni strukturni sastojci tekstilnih proizvoda i papira.1 U tekstilnoj se industriji upotrebljava
više od stotinu vrsta vlakana, koja se međusobno razlikuju po porijeklu, hemijskom sastavu, građi
i osobinama, pa imaju i različito područje primjene. Vlakno je osnova cjelokupne tekstilne
proizvodnje i sirovina za proizvodnju pređe, koja se industrijskom preradbom oblikuje u plošne i
konfekcijske tekstilne proizvode.

Vlakna i njihova primjena poznati su čovjeku od davnine. Neolitski dokazi iz Judeje svjedoče
da se u toj regiji lan uzgajao i prerađivao u vlakna već u razdoblju <-7160-6150. godine, a
dokazi, datirani u razdoblje između <-6000. i <-5500, nađeni su i na području sjeverne Afrike
(Egipat, Sirija), zapadne Azije i jugoistočne Europe. Materijalni dokazi o primjeni lana u
neolitsko doba nađeni su i u sojeničkom naselju u okolici Ljubljane.

I u srednjoeuropskom prostoru bio je lan jako dugo prva i jedina biljka za dobivanje vlakana.
I svila se ubraja među najstarija vlakna. U Kini pronađeni i sačuvani ostaci svilenog basket-tkanja
datirani su u razdoblje između <-2850. i <-2650. godine. Kinezi su sve do IX. st. bili jedini
proizvođači svile, a svilarsko je umijeće držano u strogoj tajnosti.

Zatim su tržište preuzeli Arapi, a u srednjoj Europi od XIV. st. Talijani. Počeci primjene vune
vežu se uz doba u kojem su pripitomljene ovce kao domaće životinje. Postoje podaci da su ovce i
koze na području današnjega sjevernog Iraka pripitomljene u <-IX. st., a na području
sjeverozapadnog Irana, u Palestini i u Turskoj u razdoblju od <-VI. st. Uzgojem ovaca radi
dobivanja vune osobito su se bavili Sumerani (oko <-3500), a o izvozu vune iz Babilona govori
se i u Hamurabijevu zakoniku u (<—1800).2

Upotreba vune bila je raširena i u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu, a poslije u Španiji i drugim
europskim zemljama. Godine 1788. uvezeno je u Australiju prvih 29 merino-ovaca, od kojih
potječe današnjih gotovo 200 miliona ovaca, tako da se vunom iz Australije opskrbljuje polovica
svijeta.

1
Ružica Čunko, Maja Andrassy, Vlakna, Zagreb, 2005., str. 45.
2
Ibid

2
 3. POLIESTERSKA VLAKNA

Poliesterska vlakna (PES) definišu se kao vlakna građena od linearnih poliesterskih

makromolekula u kojima je maseni udio estera tereftalne kiseline i nekog diola najmanje 85%.
Laboratorijski su prva poliesterska vlakna od tereftalne kiseline i etilenglikola 1941. proizveli J.
R. Whinfield i J. T. Dickson, vlakno su nazvali Terylene i postupak patentirali.3 Za razvoj
industrijske proizvodnje patentna je prava dobila engleska tvrtka Imperial Chemical Industries
(ICI) te je 1947. počela poluindustrijska, a 1953. komercijalna proizvodnja vlakana pod istim
imenom.

Slika 1. – Proizvodnja poliesterskih vlakana4

3
H. F. Mark, N. G. Gaylord, N. M. Bikales (eds.), Encyclopedia of Polymer Science and Technology, Vol. 6. John
Wiley, New York-London-Sydney 1967., str. 68.
4
Dostupno na: https://hr.puntomarinero.com/polyester-fibers-types-composition-properties/, pristupljeno:
14.7.2021.

3
 Na području SAD patentna su prava pripala tvrtki DuPont de Nemours, koja također 1953.
počinje komercijalnu proizvodnju vlakna pod nazivom Dacron. Tokom sljedećih godina
poliesterska vlakna počinju proizvoditi i brojne druge tvrtke te 1960-ih godina ta vlakna osvajaju
međunarodno tržište.5 Istodobno se neprestance i intenzivno razvijaju, pa tako nastaje niz
različitih tipova vlakana specifičnih svojstava za raznovrsne namjene.

Pretežiti se dio poliesterskih vlakana proizvodi od poli(etilen- -tereftalata) (PET) dobivenog

polikondenzacijom tereftalne kiseline, odnosno dimetiltereftalata, s 1,2-etandiolom (glikolom).
Već prema primijenjenim monomerima u industrijskoj su praksi dva postupka sinteze polimera
za vlakna: izravna esterifikacija (tereftalna kiselina+glikol) i preesterifikacija
(dimetiltereftalat+glikol).

Za izravnu esterifikaciju potrebna je tereftalna kiselina iznimno velike čistoće (tzv. klasa za
vlakno, čistoća >99,99%, dopušteni udio monofunkcionalnih spojeva do 20 dijelova na milion),
što je razlogom početne dominacije preesterifikacije. Tek razvojem komercijalno povoljnih
postupaka dobivanja tereftalne kiseline potrebne čistoće povećava se zastupljenost po mnogo
čemu komercijalno i tehnološki povoljnije izravne esterifikacije.

Od polimera se ispredaju vlakna iz taline. U primjeni su postupci različitog stepena

povezanosti pojedinih proizvodnih faza i procesa te različitih brzina ispredanja (1000- • -7 000
m/min), koji se međusobno razlikuju i po brojnim procesnim parametrima.6

Zahvaljujući tome, danas se uz tzv. standardne tipove proizvodi i mnoštvo specijalnih tipova:
vlakna slična pamuku, vuni i svili, mikrovlakna, vlakna smanjene sklonosti tzv. pilingu (stvaranje
grudica od zamršenih vlakana na površini odjevnog predmeta), smanjene gorivosti, smanjene
sklonosti nabijanju statičkim elektricitetom, poboljšane bojivosti, povećane hidrofilnosti, velike
kovrčavosti, velike čvrstoće i dr. To je rezultiralo čvrstim čelnim položajem koji ta vlakna imaju
već niz godina u skupini hemijskih vlakana (udio —55%) i vlakana od sintetskih polimera (udio
-63% ).

5
Poliesterska vlakna, dostupno na: https://hr.puntomarinero.com/polyester-fibers-types-composition-properties/,
pristupljeno: 14.7.2021.
6
Ibid

4
 4. OSOBINE POLIESTERSKIH VLAKANA

Osobine poliesterskih vlakana samo se u ograničenoj mjeri mogu razmatrati za skupinu kao
cjelinu, jer su razlike između pojedinih tipova često vrlo velike. Svojstva uveliko zavise o
procesnim parametrima sinteze polimera, ispredanja i naknadne obrade vlakana te se prikladnim
odabirom tih parametara prilagođuju zahtjevima primjene.

Drugi temeljni faktor od kojeg zavise osobine jest hemijski sastav. Uz poli(etilen-tereftalat),
poliesterska se vlakna u manjoj mjeri ispredaju i od poli(l,4-dimetilencikloheksan-tereftalata)
(PDCHT) i u novije doba od poli(butilen- -tereftalata) (PBT).7

Na razini hemizma provode se i neke modifikacije osobina (poboljšanje bojivosti, smanjenje

sklonosti nabijanju statičkim elektricitetom, smanjenje sklonosti pilingu) dodatkom malih
količina (0,1 •••5%) komonomemih spojeva (izoftalna kiselina, trimetilolpropan, sulfonatni
spojevi, poliglikoli).

Za poliesterska je vlakna karakterističan relativno velik stepen kristalnosti, posebno za vlakna

od PET, a osnovna kristalna rešetka pripada triklinskom sistemu. Gustoća vlakana od PET iznosi
1,36-" 1,41 g/cm3, vlakana od PBT 1,36g/cm3, a vlakana od PDCHT 1,22-*1,23 g/cm3.8 Pod
mikroskopom se na vlaknima ne opažaju neke posebnosti koje bi bile tipične samo za
poliesterska vlakna, a poprečni presjeci mogu biti vrlo različiti (sl 2.), čime se postiže ugodniji
sjaj,mekaniji opip, manja sklonost pilingu te bolje upijanje i transport vlage.

7
S. M. Alger, Polymer Science Dictionary, Elsevier, London-New York 1990., str. 102.
8
Ibid

5
 Slika 2.- Poliesterska vlakna različitih oblika poprečnog presjeka, a kružni, b trilobalni, c
poseban oblik presjeka za povećanje upijanja vlage, d dvokomponentno vlakno jezgrastog tipa, e
dvokomponentno vlakno matrično-fibrilnog tipa, f šuplje vlakno9

Mehanička su svojstva poliesterskih vlakana izvrsna, iako variraju u širokom rasponu, već
prema namjeni. To se u prvom redu odnosi na vlačnu čvrstoću i prekidnu istezljivost, koje se za
vlasasta vlakna usklađuju s odgovarajućim karakteristikama prirodnih vlakana radi zajedničke
preradivosti u mješavinama i sličnog ponašanja u primjeni proizvoda.

Istodobno se time mijenja i otpornost na uvijanje. Vlasasta vlakna općenito imaju nešto manju
čvrstoću (25-” 40cN/tex) i nešto veću prekidnu istezljivost (25-” 50%) s obzirom na filamentna
vlakna (40 do 60cN/tex, odnosno 20*-*30%).10 Filamentna vlakna velike čvrstoće dosežu i
vrijednosti do 90cN/tex uz prekidno istezanje od 8-” 20%.

U usporedbi s poliamidnim vlaknima početni je modul elastičnosti veći, što poliesterska

vlakna čini posebno prikladnim za proizvode s velikim zahtjevima glede postojanosti oblika
tokom primjene. Otpornost je na savijanje vrlo dobra, nešto slabija za profilirana vlakna. Na
9
Ružica Čunko, Maja Andrassy, Vlakna, Zagreb, 2005., str. 42.
10
S. M. Alger, Polymer Science Dictionary, Elsevier, London-New York 1990., str. 105.

6
habanje su poliesterska vlakna otpornija od većine drugih prirodnih i hemijskih vlakana, što se
odražava na njihovu trajnost u upotrebi, ali ipak otpornost prema habanju ne doseže najveće
vrijednosti poliamidnih vlakana.

Poliesterska vlakna izvrsno podnose povišene temperature, što je poglavito posljedica visoke
temperature mekšanja (>230 °C). Toplinske konstante vlakana od različitih poliestera ponešto se
razlikuju, što uglavnom zavisi od hemizma polimera. 11 Tako je temperatura staklišta najniža za
vlakna od PBT (—40 °C), za vlakna od PDCHT iznosi — 100°C, a za poli(etilen-tereftalat)
dodatno ovisi o tipu vlakna (80 do 110°C).

Najniže talište ima PBT (221 °C), slijedi PET (250 do 260 °C), pa PDCHT (285 do 295 °C).
Proizvodi od poliesterskih vlakana mogu se termofiksirati pri temperaturi od 210 do 220 °C, a
glačaju se pri 150 °C. Ni trajnije djelovanje suhe topline ne mijenja bitno njihova svojstva (npr.
nakon izlaganja temperaturi od 150 °C u vremenu od 240 sati gubitak čvrstoće je —35%), ali su
znatno osjetljiviji na hidrotermičku obradu zbog moguće hidrolitičke degradacije polimera.

Ipak, tokom proizvodnje mogu se bojiti i na temperaturama višim od 100°C, a u održavanju

proizvodi se mogu prati u alkalnom mediju temperature 60 °C. Sposobnost je upijanja vlage iz
zraka i zadržavanja vode malena (repriza 0,2” *0,5%), što je s jedne strane nedostatak za
termofiziološku udobnost pri nošenju odjeće, ali je prednost za održavanje; lako se pere i brzo
suši.

Zbog visoke kristalnosti i nedostatka aktivnih skupina vlakna se teško boje, pa su za bojenje
razvijeni specijalni postupci uz primjenu nosača ili termosoliranja. Upotrebljavaju se pretežno
disperzna bojila, a ugradnjom spojeva s prikladnim aktivnim skupinama može se postići i afinitet
za druge vrste bojila.

Hemijska je otpornost poliesterskih vlakana vrlo dobra, posebno prema razrijeđenim

kiselinama, a na sobnoj temperaturi i prema koncentriranima. Slabije su otporna prema lužinama,
posebno koncentriranima i na povišenoj temperaturi. Takve lužine postupno otapaju vlakna
počevši od površine, stanjujući ih pritom, pa se takvo djelovanje primjenjuje i za modifikaciju
vlakana (dobivanje vlakana sličnih svili).

11
H. F. Mark, N. G. Gaylord, N. M. Bikales (eds.), Encyclopedia of Polymer Science and Technology, Vol. 6.
John Wiley, New York-London-Sydney 1967., str. 75

7
 Dobro podnose i uobičajena sredstva za bijeljenje, što je bitno ako se vlakna upotrebljavaju u
mješavinama s pamukom i lanom. Odlično podnose i uobičajena otapala za hemijsko čišćenje,
osim tetrakloretana i tetraklormetana. Otapaju ih kipući fenol, o-diklorbenzen i tetrakloretan, pa
se ta otapala upotrebljavaju u identifikaciji poliesterskih vlakana. Vlakna su vrlo otporna i na
Sunčevo zračenje, na mikroorganizme i kukce.

Glavni su nedostaci poliesterskih vlakana sklonost prljanju (posebno masnim prljavštinama),

sklonost nabijanju statičkim elektricitetom, sklonost pilingu, vrlo malen afinitet za bojila, te slabo
upijanje vlage. Međutim, modificiranjem su dobivena poliesterska vlakna u kojima su korigirani
ti nedostaci, ali su vlakna i skuplja.

5. UPOTREBA POLIESTERSKIH VLAKANA

Područje upotrebe poliesterskih vlakana iznimno je široko. U tzv. tekstilnoj primjeni pretežno
se upotrebljavaju vlasasta vlakna u mješavinama s pamukom, vunom i lanom. Izvrsno se
prerađuju svim preradbenim postupcima, najvećim dijelom u tkanine za košulje, bluze, haljine,
hlače, kostime, odijela, ogrtače, radnu odjeću, posteljinu, dekorativne materijale za kućanstvo i
sl.12

Teksturirana se pređa široko primjenjuje u pletaštvu za izradu sportske odjeće, rublja, zavjesa,
presvlaka automobilskih sjedala, podnih obloga i prostirača. Poliesterska mikrovlakna vrlo su
cijenjen, noviji proizvod za odjeću visokih estetskih karakteristika, iznimno ugodna dodira i
mekoće, a od ultrafinih vlakana (dužinske mase manje od 0,4dtex) izrađuju se vrlo uspješne
imitacije kože.

Pređe velike čvrstoće primjenjuju se za tehničke svrhe (konac, kord za učvršćivanje gumarskih
proizvoda, tehničke tkanine, jedrena platna, sigurnosne vrpce i pojasovi, priveznice za teret, užad
i sl.).13 Posebni se tipovi visokokovrčavih vlakana upotrebljavaju kao punila u jastucima,
pokrivačima, zimskoj odjeći, namještaju, a veliki dio poliesterskih vlakana odgovarajućih
svojstava upotrebljava se i za izradbu netkanih tekstilija, posebice iglanih pustova.

12
Ružica Čunko, Maja Andrassy, Vlakna, Zagreb, 2005., str. 52.
13
Poliesterski materijal, dostupno na: https://service-hr.designuspro.com/sovetyi/material-poliester-harakteristika-
plyusyi-i-minusyi.html, pristupljeno: 15.7.2021.

8
 Najčešća su trgovačka imena poliesterskih vlakana: Terylene, Trevira, Diolen, Tergal, Terital,
Dacron, Vestan i dr., a hrvatsko je vlakno Vartilen. 14 I za buduće se razdoblje predviđa povećanje
potrošnje i proizvodnje poliesterskih vlakana uz sve veći udio kontinuiranih procesa izravnog
ispredanja taline bez prethodne preradbe u granulat. Pritom velike brzine ispredanja (pokusno i
do 10 000 m/min) već u fazi ispredanja mogu osigurati potrebnu kristalnost i usmjerenost
strukture bez naknadne obradbe, a i teksturiranje se uključuje u proces ispredanja. Uz veću
proizvodnost i ekonomičnost takvim se procesima dobivaju i vlakna bolje kvalitete.

14
Ibid

9
 6. ZAKLJUČAK

Univerzalna osnova u proizvodnji velikog broja stvari koje su potrebne savremenom čovjeku
predstavljaju poliesterska vlakna. One se formiraju iz taline polietilen tereftalata, produkta
prerade katrana ili ulja. Poliesterska vlakna kao vrsta sintetike pojavila su se 1947. godine, s
početkom proizvodnje terilena u Engleskoj.

Proizvodnja poliesterskih vlakana je jasan i pojednostavljen proces, gdje se tehnologija stalno

poboljšava, povećavajući stope proizvodnje i smanjujući postotak otpada. Danas je na prvom
mjestu pitanje sigurnosti okoliša. Na primjer, recikliranje rabljenih kontejnera omogućuje
proizvodnju recikliranih poliesterskih vlakana.

Materijal u ovom slučaju je jeftiniji od ostalih proizvoda iste vrste. Međutim, svi takvi
proizvodi, čak i primarni, iznimno su jeftini. Zbog proizvodnje bez otpada, dobra svojstva koja
sva hemijska vlakna u početku posjeduju su samo dodana. A jeftinost nije jedina.

Za poliesterska je vlakna karakterističan relativno velik stepen kristalnosti, posebno za vlakna

od PET, a osnovna kristalna rešetka pripada triklinskom sistemu. Gustoća vlakana od PET iznosi
1,36-" 1,41 g/cm3, vlakana od PBT 1,36g/cm3, a vlakana od PDCHT 1,22-*1,23 g/cm3

Mehanička su svojstva poliesterskih vlakana izvrsna, iako variraju u širokom rasponu, već
prema namjeni. To se u prvom redu odnosi na vlačnu čvrstoću i prekidnu istezljivost, koje se za
vlasasta vlakna usklađuju s odgovarajućim karakteristikama prirodnih vlakana radi zajedničke
preradivosti u mješavinama i sličnog ponašanja u primjeni proizvoda.

Područje upotrebe poliesterskih vlakana iznimno je široko. U tzv. tekstilnoj primjeni pretežito
se upotrebljavaju vlasasta vlakna u mješavinama s pamukom, vunom i lanom. Izvrsno se
prerađuju svim preradbenim postupcima, najvećim dijelom u tkanine za košulje, bluze, haljine,
hlače, kostime, odijela, ogrtače, radnu odjeću, posteljinu, dekorativne materijale za kućanstvo i sl.

10
 LITERATURA

1. H. F. Mark, N. G. Gaylord, N. M. Bikales (eds.), Encyclopedia of Polymer Science

and Technology, Vol. 6. John Wiley, New York-London-Sydney 1967.
2. Ružica Čunko, Maja Andrassy, Vlakna, Zagreb, 2005.
3. Poliesterska vlakna, dostupno na: https://hr.puntomarinero.com/polyester-fibers-types-
composition-properties/, pristupljeno: 14.7.2021.
4. Poliesterski materijal, dostupno na: https://service-
hr.designuspro.com/sovetyi/material-poliester-harakteristika-plyusyi-i-minusyi.html,
pristupljeno: 15.7.2021.
5. S. M. Alger, Polymer Science Dictionary, Elsevier, London-New York 1990.

POPIS SLIKA

1. Slika 1. - Dostupno na: https://hr.puntomarinero.com/polyester-fibers-types-

composition-properties/, pristupljeno: 14.7.2021.
2. Slika 2. - Ružica Čunko, Maja Andrassy, Vlakna, Zagreb, 2005., str. 40.

11