19.02.2021.

Februar

TEST br.1

1. Definirati pojam usluge? (0,5 boda)

Sa aspekta proizvoda pod uslugom se može tretirati svaka radnja ili izvedba koju jedna strana
može ponuditi drugoj, rezultat primjene ljudskih i mehaničkih napora prema osobama i
objektima, uglavnom je neopipljiva i ne rezultira vlasništvom bilo čega.

2. Šta je cilj procesa proširivanja proizvodnog programa? (0,5 boda)

Cilj procesa proširivanja proizvodnog programa jeste da kompanija ponudi širu paletu
proizvoda tj. uvode nove proizvode u postojeći proizvodni program kako bi se osigurao jedan
od sljedećih ciljeva: kompletiranje ponude, potpunije zadovoljavanje potreba potrošača,
povećanje konkurentske sposobnosti, veća uspješnost u poslovanju, smanjenje prodajnog
rizika, potpunije iskorištenje kapaciteta. Drugim riječima to znači kako unutar linije proizvoda
treba biti maksimalno onoliko proizvoda koliko na tržištu ima postojećih različitih tržišnih
segemenata potrošača. U protivnom će se dogoditi da neki od proizvoda neće pronaći svoje
potrošače, ili će s druge strane potrošači biti u nedoumici koji je proizvod onaj koji im je po svojim svojstvima
najprihvatljiviji.

3. Šta znači definirati optimalno rješenje pri kreiranju ideje za novi proizvod? (0,5 boda)

Optimalno rješenje za kreiranje ideje za novi proizvod predstavlja ono rješenje koje ispunjava sve
postavljene zahtjeve i koje može da se realizira unutar kompanije, u zadatim okvirima vremena,
cijeneikvaliteta.

4. Nabrojati faze pri formuliranju strategije pretraživanja? (0,5 boda)

- Identifikacija strategijskih mogućnosti,

- identifikacija potreba i trendova,
- razmatranje ciljeva kompanije i
-determiniranja područja pretraživanja.

1
5. Optimizacija proizvodnog programa? (1 bod)

U ovisnosti od tržišnih zahtjeva s jedne strane te interesa kompanija naspram profita s druge
strane neophodno je uskladiti dubinu I širinu proizvodnog programa odnosno izvršiti njegovu
optimizaciju. Proces optimizacije proizvodnog programa nije statička kategorija, nego predstavlja aktivnost
kontinuiranog karaktera u pravcu težnje i nastojanja kompanija da unaprijede svoje poslovanje, konkurentske
sposobnosti, zadovolje tržišne zahtjeve i konačno osiguraju primjeren profit. Dakle optimalnim proizvodnim
programom u pogledu strukture i količina može se smatrati proizvodni program koji zadovoljava: kvalitetom
proizvoda (funkcionalan i pouzdan rad u vremenu eksploatacije proizvoda), kvalitetom procesa (produktivnost,
ekonomičnost,rentabilnost) te druge ciljeve sistema uz minimalne troškove ulaza i faktora procesa ( materija
lenergija informacija i utrošeno vrijeme rada tehnoloških sistema i angažiranih radnika.).

Osnovni kriterij za izbor optimalne varijante proizvodnog programa mogu se svesti na:
- Kompatibilnost varijante programa, postavljene funkcije cilja i potencijale sistema,
- Efektivnost rada sistema,
- Razvoj programa u okviru određene funkcije cilja,
- Zadovoljavanje rokova uz optimalno korištenje kapaciteta,
- Obezbjeđenje profita potrebne i dovoljne veličine za zadovoljavanje potreba učesnika u
Procesima rada I proširene reprodukcije.

Optimiranje se izvodi definisanjem:

-Kriterija odnosno, uspostavljanjem funkcije cilja određene kvalitetom proizvoda I procesa
(minimalni troškovi priozvodnje, maksimalan ukupan prihod, maksimalan dohodak),
- Ograničenja određenih uslovima okoline, strukturom sistema i poremećajima u
procesima rada sistema.
Nakon čega se primjenom metoda operacionih istraživanja rješava uspostavljeni sistem jednačina
I dolazi do odgovarajućeg rješenja. Primjer optimizacije proizvodnog programa sa ciljem
Ostvarivanja maksimalnog profita primjenom simplex postupka.

6. Konvencionalne metode za iznalaženje ideja za novi proizvod? (1 bod)

1*Prikupljanje podataka predstavlja jednu od osnovnih konvencionalnih metoda za rješavanje

postavljenog problema. Naime, razvojni tim mora da prikupi sve raspoložive informacije, a na
raspolaganju im stoje različiti pristupi od aktivnog pretraživanja primjenom konvencionalnih
tehnika pretraživanja:
- literature,
- analiziranja tržišnih publikacija,
- istraživanja prijavljenih patentnih rješenja do interneta.

2*Analiza rješenja iz prirode predstavlja sljedeću konvencionalnu metodu zasnovanu na analiziranju prirodnih
formi, struktura, organizama i procesa koji mogu osigurati rješenje postavljenog tehničkog problema. Nauka
koja se bavi istraživanjem rješenja iz prirodnog okruženja u tehničkim aplikacijama naziva se bionika. Osim
iznalaženja direktnih rješenja zasnovanih na prirodi, analiza prirodnih sistema može u značajnoj mjeri
stimulirati razvojni tim i odrediti pravac daljnjih razvojnih aktivnosti.
3*Analiza postojećih tehničkih sistema predstavlja sljedeću konvencionalnu metodu za rješavanje
postavljenog problema i kao takva je jedna od najvažnijih pristupa pri generiranju novih ili usavršavanju
postojećih tehničkih rješenja.
Analiza se zasniva na mentalnoj ili fizičkoj disekciji proizvoda s ciljem analize strukture postojećeg proizvoda ili
utvrđivanja određenih odnosa (logičkih, fizičkih, upravljačkih,..). Podfunkcije su izvedene iz postojeće
konfiguracije proizvoda, a na osnovu njih je omogućena identifikacija fizičkih međuodnosa koji mogu biti
osnova za iznalaženje novih rješenja utvrđenih podfunkcija.
2
Analiza postojećih tehničkih sistema se može zasnivati na: proizvodima ili proizvodnim metodama
konkurentskih kompanija,vlastitim zastarjelim proizvodima i proizvodnim metodama, te sličnim proizvodima ili
sklopovima u kojima su integrirane pojedine podfunkcije ili dijelovi koji bi mogli odgovarati postavljenom
zadatku. Pri iznalaženju rješenja konkretnih problema moguće je analizirati sistem koji u određenoj mjeri i u
tačno definisanim uslovima mijenja proizvod koji se razvija tj. analogan je proizvodu koji se razvija (npr.
korištenje drugog izvora energije, drugih gradivnih materijala, umanjivanje proizvoda u određenoj skali, itd), te
u tome slučaju se može govoriti o modelu proizvoda koji se razvija.
4*Mjerenja performansi na postojećim proizvodima i testiranja modela, kao i drugi eksperimentalni pristupi
predstavljaju još jedan od načina iznalažena neophodnihinformacija pri razvoju novog proizvoda.

7. Povlačenje proizvoda sa tržišta i prelazak na novi proizvod? (2 boda)

U određenom trenutku kada sve mjere za produženje životnog vijeka proizvoda ne daju očekivane rezultate ili
kada proizvod ne pokaže dobro tržišno prihvatanje, pristupa se povlačenju proizvoda sa tržišta. Proces
povlačenja proizvoda je planska aktivnost i predstavlja potpuno normalan proces sa kojima se susreću sve
kompanije koje žele da opstanu na globalnom tržištu. Trenutak povlačenja proizvoda sa tržišta ne može se
tačno definisati, on slijedi u fazi opadanja, ni na početku ni na kraju ove faze, nego se dati trenutak određuje
detaljnim analizama pozicioniranja proizvoda na triižištu. Naime, prerano povlačenje proizvoda sa trižišta u
ranoj fazi opadanja onemogućilo bi iskorištavanje tržišnog potencijala koji proizvod još ima. Sa druge strane,
zamjena proizvoda u kasnoj fazi opadanja, moglo bi da prouzrokuje poteškoće nakon povlačenja proizvoda
eventualno ostavljajući za sobom neuposlen dio proizvodnih kapaciteta kompanije.

U cilju smanjena rizika koji mogu nastati pri povlačenju proizvoda sa tržišta, procedura povlačenja treba biti
jasno definisana, pri čemu je općenito neophodno proći kroz sljedeće etape:
1. analiza svih relevantnih pokazatelja na temelju kojih se mogu identificirati potencijalni
proizvodi koje treba napustiti (položaj na dijagramu životnog vijeka proizvoda, udio na tržištu,
profitabilnost, kvalitativna komparacija sa supstitutima na tržiištu i sl.);
2. sastavljanje preliminarnog popisa potencijalnih proizvoda koje bi trebalo napustiti s
utvrđivanjem prioriteta;
3. prikupljanje dodatnih relevantnih informacija koje, eventualno, u odgovarajućoj mjeri, mogu
Izmijeniti redoslijed na popisu prioriteta;
4. donošenje odluke o napuštanju konkretnih zastarjelih proizvoda;
5. izvršenje svih potrebnih predradnji za realizaciju odluke o napuštanju proizvoda (obustavljanje
nabavke sirovina i repromaterijala, zaustavljanje proizvodnje, prodaja postojećih zaliha,
informiranje velikih kupaca itd.). Bez obzira na trenutak povlačenja proizvoda sa tržišta
kompanija mora da razvije jasnu viziju novoga — zamjenskog proizvoda. Neke kompanije već u
fazi zrelosti I zasićenja počinju sa razradama vizija I izbora potencijalnih budućih proizvoda
kroz rad na pronalascima I inovacijama. Oba procesa, I pronalazaštvo i inovacije, zahtijevaju
investicijska ulaganja, kako u tehnologiju tako i u kadar, čime se troše financijska sredstva
proizvoda koji je trenutno u fazi zrelosti/zasićenosti. Životni vijek proizvoda može se sagledatii
sa aspekta dobiti koja se ostvaruje kroz inovaciju procesa,.

Naime, u vremenskom intervalu AB razvoja proizvoda uglavnom je oslonjen na inovativni I istraživački rad
inžinjera i naučnika što je popraćeno značajnim financijskim ulaganjima u navedene aktivnosti.
Navedena faza zavšava razvojem I uspostavljanjem proizvodnog programa za odgovarajući proizvod koji se
razvija. Vremenski interval BC odgovara periodu komercijalnog širenja proizvoda na tržištu. U ovoj fazi udio
istraživanja I inovativnog rada se značajno reducira, dok se glavni napori usmjeravaju na optimizaciju
proizvodnog procesa, najčešće po kriteriju minimalnih troškova, a sve u cilju ostvarivanja maksminalne zarade
ili snižavanje cijene proizvoda. Vremenski interval CD predstavlja period u kojem dolazi do naglog snižavanja
dobiti koja se ostvaruje od proizvoda.

3
8. Kreativnost u procesu razvoja proizvoda? (2 boda)

Kreativnost pojedinaca ili grupe je jedan od osnovnih faktora koji mogu da podstaknu i učine uspješnijim
proces generiranja ideje. Sa aspekta razvoja proizvoda kreativnost predstavlja sposobnost pojedinca da
dostignuti nivo znanja transforrniše u novi objekt - proizvod, ili da iznađe nove potrebe, odnosno, da proširi
područje potreba određenog proizvoda. Kreativne karakteristike se stiču učenjem i iskustvom uz veliki značaj
inteligencije i nadarenosti pojedinacada do rješenja dođu intuicijom, odnosno, asocijacijom. Bitno je
napomenuti da inteligencija i kreativnost nisu iste sposobnosti, ali da među njima ipak postoji povezanost. Vrlo
kreativni ljudi obično su i nadprosječno inteligentni, ali svi koji su nadprosječno inteligentni nisu ujedno i
kreativni. Drugim riječima, nadprosječna inteligencija je nužna, ali ne i dovoljna sposobnost za rješavanje
složenih kreativnih zadataka. Procese kreativnog mišljenja, psihologija je počela proučavati od samih začetaka
razvoja eksperimentalne psihologije. Proučavani su i raščlanjivani introspektivni opisi kreativnog procesa
dolaska do otkrića, izuma i ideja uspješnih naučnika,umjetnika i drugih stvaralaca. Najpoznatija je priča o
Arhimedu koji je od kralja Sirakuze, Hierona dobio zadatak da pronađe način na koji bi se utvrdilo je li zlatar
prevario kralja, te za krunu osim čistog zlata upotrijebio i određenu količinu srebra, ali da kruna ostane
neoštećena. Nakon dugog i mukotrpnog razmišljanja Arhimed nije uspio riješiti taj problem, te je prestao
razmišljati o njemu. No jednog dana kupajući se u svojoj kupaonici primijetio je da mu noge uronjene u vodu
znatno gube od svoje težine, te da može veoma lako podići nogu u vodi. Tog trena mu je sinula misao koja ga
je dovela do čuvenog hidrostatskog zakona, da svako tijelo uronjeno u tekućinu gubi jedan dio svoje težine, i
to upravo onoliko koliko je teška istisnuta tekućina. Na taj način otkrivši opšti zakon shvatio je da se njegovom
primjenom može provjeriti je li kruna od čistog ziata, jer zlato ima veću, specifičnu težinu od srebra.
Oduševljen ovim pronalaskom Arhimed je istrčao gol na ulicu vičući Heureka! Heureka! (Pronašao sam!
Pronašao sam!). Ova priča sadrži podatke o kreativnom procesu tj. ukazuje na najvažnije momente faze
kreativnog stvaranja: prvo dug, naporan i mukotrpan trud da se dođe do rješenja zadatka; neuspjeh i prekid
daljih pokušaja za određeno vrijeme; iznenadno dolaženje do sretne i plodne ideje i njene primjene, i to onda
kada se na zadatak prividno i po svem sudeći više ne misli. G. Wollos je u svojoj poznatoj studiji u kojoj je
raščlanio veliki broj introspektivnih izvještaja stvaralaca utvrdio da se proces kroz koji se javlja kreativno
rješenje odvija kroz četiri faze: faza preparacije (pripreme, prikupljanje, usporedivanje i povezivanje
informacija):

1- faza inkubacije (po vanjskim znacima nastaje stanka u radu, nesvjesni rad se nastavlja,
tzv. “ležanje na jajima”, sazrijevanje);
2- faza iluminacije (inspiracija — nadahnuće, uvid ili intuicija, „heureka" doživljaj);
3- faza verifikacije (ideje se razrađuju, testiraju, provjeravajuielaboriraju).

U cilju podsticanja kreativnosti tj. Stvaranja novih rješenja, razrađen je niz metoda I procedura
Koje kanalisanjem razmišljanja kroz niz manjih pomaka, korak po korak dovode do rješenja
problema. Osim toga, navedene metode treba da osiguraju komunikaciju unutar razvojnog tima,
razmjenu informacija što će zasigurno rezultirati stvaranjem kreativnog okruženja, podstaći
razmišljanje i kreativnost pojedinca, te osigurati iznalaženje novih ideja - rješenja postavljenog
problema.

4
25.03.2021. Mart(14.11.2018.)

TEST br.1

1. Čime je uslovljen izbor stepena složenosti proizvodnje? (0,5 boda)

2. Na šta se odnosi pojam iterativnosti pri realizaciji aktivnosti razvoja proizvoda? (0,5 boda)

Iterativnost procesa se sagledava kao pristup iznalaženju rješenja problema korak po korak, pri čemu se jedan
ili više koraka ponavljaju, a generisanje informacije na višem nivou su rezultat prethodnih koraka i dovode do
kontinuiranog unapređenja procesa.

3. Definirati pojam kreativnosti sa aspekta razvoja proizvoda ? (0,5 boda)

Sa aspekta razvoja proizvoda kreativnost predstavlja sposobnost pojedinca da dostignuti nivo znanja
transformiše u novi objekt - proizvod, ili da iznađe nove potrebe, odnosno, da proširi područje potreba
određenog proizvoda. Kreativne karakteristike se stiču učenjem i iskustvom uz veliki značaj inteligencije i
nadarenosti pojedinacada do rješenja dođu intuicijom, odnosno, asocijacijom.

4. Šta podrazumijeva i koji je cilj definiranja matrice proizvod-tržište? (0,5 boda)

Definisanje matrice proizvod – tržište podrazumijeva prepoznavanje I jasno sagledavanje statusa

postojećih proizvoda konkurentskih kompanija na različitim tržištima s obzirom na promet, dobit,
tržišni udio, a sve u cilju otkrivanja prednosti I nedostataka vlastitog proizvoda.

5. Pojasniti uticaj stepena savršenosti proizvoda na njegov tržišni vijek? (1 bod)

Pri uvođenju proizvoda na tržište njegov stepen savršenosti je relativno nizak, tj. proizvod obavlja
predviđene funkcije, ali postoji vjerovatnoća određenih nepravilnosti u radu i ovaj period je često poznat
kao period dječijih bolesti proizvoda.
S vremenom iz serije u seriju kroz niz intervencija, izmjena i poboljšanja proizvoda se postupno usavršava s
tendencijom da dostigne max nivo savršenosti koji je jednak jedinici.
Kako raste udio određenog proizvoda na tržištu, dolazi do pojave konkurencije i na tržište se lansira sve
više proizvoda iste svrhe ali različitog stepena savršenosti. Najveći udio imaju oni proizvodi čiji je stepen
savršenosti jednak nekoj srednjoj vrijednosti za datu grupu proizvoda, jer su takvi proizvodi dovoljno
savršeni, te imaju perspektivu na tržištu. S druge strane, tržišni udio proizvoda koji su dovedeni do
tehničkog savršenstva postupno opada jer ih potiskuju novi, perspektivniji proizvodi. Klasičan primjer ovog
trenda moguće je sagledati na tržištu TV aparata posmatrajući prodaju i stepen savršenosti televizora s
katodnom cijevi, plazma i LCD Tv aparata, te novih 3D Tv aparata.

5
6. Vanjski i unutrašnji impulsi za otpočinjanje procesa razvoja proizvoda? (1 bod)

Vanjski poticaji dolaze bilo sa tržišta ili kao posljedica određenih ekoloških zahtjeva. Kao tržišniimpulsi mogu
se javiti:
- Direktni zahtjev kupca (tipično za kompanije koje se bave proizvodnjom inženjerske opreme, kompanije
uključene u lanac snabdijevanja, kompanije za proizvodnju specifičnih
mašina i uređaja.
- Tehnička i ekonomska pozicija proizvoda na tržištu, osobito u slučajevima kada dolazi do
pada tržišnog udjela.
- Promjene u tržišnim zahtjevima.
- Tehnička i ekonomska superiornost konkurentskog proizvoda.
Kao ekološki impulsi:
- Ekonomske i političke promjene (povećanje cijene nafte, reduciranje nestašica,
ograničenje transporta)
- Rezultati razvoja novih tehnologija i istraživanja
-Pitanja zaštite okoliša i recikliranja
Unutrašnji podsticaji dolaze od nekog izvora unutar kompanije. Taj ''izvor'' je najčešće neko ododjeljenja za
planiranje, a kod malih i srednjih pojedinačna inicijativa menadžera. Unutarnji podsticaji mogu biti rezultat:
novih ideja i istraživanja unutar kompanije, dodavanje novih funkcijaproizvodu, predstavljanje novih
proizvodnih metoda, povećanje stepene diversifikacije itd.

7. Nivoi proizvoda? (2 boda)

Sa aspekta koristi i zadovoljstva koje kupac ostvaruje kupovinom određenog proizvoda i kojima ocjenjuje dati
proizvod moguće je proizvode razvrstati u četiri nivoa: funkcionalni proizvod; očekivani proizvod; prošireni
proizvod i potencijalni proizvod.
Prvi nivo na kojem se uočavaju osnovne razlike među proizvođačima, predstavlja nivo funkcionalne koristi. Na
ovome nivou,kupac kupovinom određenog proizvoda kupuje osnovnu uslugu/korist od proizvoda. Tako
naprimjer, sagledano kroz prizmu funkcionalne koristi, kupac kupovinom: automobila (osigurava mogućnost
transporta ljudi i dobara). Bitno je naglasiti da nivo funkcionalne koristi proizvoda nije nivo na koji kupac
stavlja akcent prilikom izbora i kupovine određenog proizvoda. Za kupca proizvod mora da predstavlja mnogo
više od njegovih funkcionalnih osobina što nivo proizvoda podiže na drugi nivo — nivo očekivanog proizvoda.
Na ovome nivou funkcionalna osnova proizvoda se obogaćuje dodatnim funkcijama, setovima atributa i
osobina koje ispunjavaju određena očekivanja kupca. Konkretizacija očekivanja se ogleda u dizajnu, boji,
modelu, materijalima, performansama, itd. Za proizvod, elementi koji se nalaze na nivou očekivanog proizvoda
ne omogućavaju privlačenje kupca i ostvarivanje jasne diferencijacije među sličnim proizvodima različitih
proizvođača. Zbog navedenih razloga proizvodači nastoje da izdvoje svoje proizvode iz grupe čime osiguravaju
postizanje konkurentske prednosti i skreću pažnju na svoj proizvod. Na ovaj način proizvodi se obogaćuju
nizom dodatnih karakteristika i funkcija, te u tome slučaju se može govoriti o proširenom proizvodu.
Naravno, proširenje karakteristika i funkcija proizvoda realizira se u skladu sa opštim i specifičnim željama i
zahtjevima kupaca, tehnološkim mogućnostima i mogućnostima kompanije, te dovodi do povišenje cijene
proizvoda. Potencijalni nivo predstavlja proizvod koji inkorporira sve moguće transformacije i proširenja
određenog proizvoda koje se mogu uključiti u ponudu ali još nisu na raspolaganju kupcima.

6
 8. Životni vijek proizvoda ? (2 boda)

Svaki proizvod namijenjen neposrednoj upotrebi i potrošnji ima svoj životni vijek.
Faze životnog vijeka proizvoda se mogu podijeliti na:

1. Definisanje proizvoda
-planiranje proizvodnje
-razvoj, oblikovanje i priprema proizvodnje

2. Proizvodnja- životni vijek proizvoda na tržištu

- uvođenje, lansiranje proizvoda
- porast
- zrelost
- zasićenost
- opadanje

3. Povlačenje proizvoda sa tržišta- produženje životnog vijeka proizvoda

U fazi uvođenja-lansiranja proizvoda na tržište, proizvod se na tržištu pojavljuje u malom obimu, u većini slučajeva
biva prihvaćen od malog broja kupaca, usljed čega su troškovi proizvodnje po jedinici proizvoda relativno visoki. U
toku ove faze, najbolje se mogu provjeriti sve komponente kvaliteta proizvoda koje su uzete u obzir prilikom
razvoja proizvoda, a zbog malog obima proizvoda na tržištu i malog broja kupaca omogućava se eventualno
djelovanje u smjeru poboljšanja proizvoda i ispravljanja određenih nedostataka. Ukoliko se na tržištu u fazi
uvođenja proizvoda potvrde i afirmiraju osnovne kvalitativne i funkcionalne karakteristike proizvoda, te uspješno
realiziraju planirane promotivne aktivnosti, realno je za očekivati da proizvod uđe u sledeću fazu – fazu porasta.

U fazi porasta dolazi do povećanja interesa i većeg broja kupaca proizvoda, što za sobom direktno povlači
povećanje obima proizvodnje, snižavanje troškova proizvodnje po jedinici proizvoda, te povećanje obima
plasmana na tržištu. Faza porasta je prelomna faza u životnom vijeku proizvoda, te ukoliko proizvod nema
uspješnu fazu porasta on se dalje ne razvija, povlači se sa tržišta, i samim tim ne prelazi u sledeću fazu.
U fazi zrelosti proizvoda, obim prodaje proizvoda dostiže maksimalan nivo, a pozicija proizvoda na tržištu u odnosu
na konkurenciju se stabilizira. Na samom proizvodu je implementirana većina mogućih usavršavanja, te ne postoji
mogućnost osvježavanja proizvoda u cilju podizanja interesa kupaca za proizvod.
Nakon faze zrelosti proizvoda slijedi faza zasićenosti tržišta proizvodom. Proizvod se i dalje povoljno plasira na
tržištu, ali se već osjećaju prvi nagovještaji opadanja tražnje, što je jasan indikator neophodnosti otpočinjanja
aktivnosti na pripremi i razvoju novih proizvoda slične ili neke druge namjene sa novim karakteristikama.
Dva su osnovna razloga zbog kojih proizvod ulazi u fazu zasićenosti; prvi je promjena tehnologije, a drugi su
promjene na tržištu.

7
12.04.2021. April(02.12.2020.)

TEST br.1

1. Definisati ideju kao proizvod i što je bio uslov da ista postane proizvod? (0,5 boda)(novo)

Kada se posmatraju kao proizvodi, Ideje predstavljaju kocepte, filozofije ili određene zamisli koje se mogu
tržišno valorizirati. Može se konstatirati da patentiranjem ideja dobiva javnu dimenziju, ali njena upotreba je
ograničena tj. Uslovljena kupovinom. Uslov da ideja postane proizvod je tek onda kada je vlasnik proda,
odnosno ustupi prava na njeno korištenje.

2. Osnovna područja zavisnosti količine I strukture proizvodnog programa? (0,5 boda)

-Moguće je razlikovati nekoliko karakterističnih područja koja svojim karakteristikama utiču na oblikovanje
tokova materijala, energije i informacija:

-Područje I – masovna proizvodnja – u osnovi zahtijeva „brže“ tehnologije, sa tehnološkim i prostornim

strukturama namjenskog karaktera, povišenog stepena automatizacije i nižeg nivoa fleksibilnosti. Područje
primjene: toplotna energija za grijanje, prehrambene tehnologije, automobilska industrija, industrija obuće,
tekstilna industrija, industrije mliječnih proizvoda, proizvodnja pića itd.
-Područje II–velikoserijska proizvodnja – postavlja zahtjeve za primjenu tehnoloških prostornih struktura
produkcionog karaktera, nižih karakteristika u pogledu učinaka i povećanog nivoa fleksibilnosti. Osnovne
karakteristike: grupa sličnih proizvoda istog tehnološkog toka, kvalitet određen standardima, visok stepen
tehnološke složenosti u funkciji stepena različitosti predmeta rada u grupi, potpun nivo standardizacije...
Područje primjene: programi u prehrambenoj, metalnoj i industriji plastičnih masa, prozvodnja hljeba i
pekarskih proizvoda.
-Područje III –srednje serijska proizvodnja -zahtijeva tehnološke i prostorne strukture univerzanog karaktera i
visokog nivoa fleksibilnosti. Osnovne karakteristike: serijske količine predmeta rada, povišen stepen
tehnološke složenosti, različit u funkciji namjene, potpun nivo standardizacije, nizak stepen fleksibilnosti rada,
povišen učinak i potpun stepen određenosti...Područje primjene: industrijski programi u prehrambenoj,
metalnoj, drvnoj, industriji plastičnih materijala i slična područja.
-Područje IV – maloserijska i pojedinačna proizvodnja –zahtijeva tehnološke sisteme opšteg karaktera sa
širokim mogućnostima obrade i prostornim strukturama tipa jediničnog radnog mjesta. Osnovne
karakteristike: jedinične količine u procesu, kvalitet proizvoda određen zahtjevima korisnika, iskustvom i
kompetentnošću proizvođača, stepen tehnološke složenosti nizak... Područje primjene: projekti, programi,
zanatski proizvodi, likovna i književna djela i slični programi.

3. Koja je uloga naučno-istraživačkog rada tokom životnog vijeka proizvoda i što ista podrazumijeva? (0,5
boda)

-Uloga naučno-istraživačkog rada je unaprjeđivanje proizvoda u cilju povećanja njegove konkurentnosti na

tržištu – ponuditi tržištu sličan ili bolji proizvod od konkurencije po nižoj cijeni. To podrazumijeva spremnost
kompanija, vladinih organizacija, ili drugih subjekata za odricanje od određenog dijela financijskih sredstava –
dobiti s ciljem poboljšanja budućih rezultata kroz istraživanje i razvoj, pri čemu ne postoji garancija za
postizanje planiranih rezultata.

8
4. Definirati pojam industrijskog dizajna? (0,5 boda)

-Industrijski dizajn predstavlja aktivnost koja ima za cilj oblikovanje proizvoda na zakav način da se oni lakše i
ekonomičnije proizvode, te da se raspoloživa znanja i oprema koriste na najefikasniji način.
-Industrijski dizajn je sastavni dio projektovanja proizvoda, posebno predmeta svakodnevne upotrebe koji se
proizvode industrijski ili zanatski, vodeći računa o tehnologičnosti, upotrebnoj vrijednosti, ergonomičnosti,
estetici i pakovanju, uključivo vanjsko obilježje i elemente marketinga.

5. Pojasniti netroškovni princip savremene proizvodne filozofije? (1 bod)

Prodajna cijena
-------------------- dobit = prodajna cijena + troškovi
Dobit
-------------------- prodajna cijena = troškovi + dobit
Troškovi

U organiziranom ponašanju treba slijediti netroškovni princip, odnosno, princip stalnog snižanja troškova.
Troškovni princip, odnosno, princip stalnog priznavanja troškova onakvih kakvi jesu preko cijene proizvoda
treba eliminisati.

6. Oblikovanje konceptualnog rješenja u fazi dizajna proizvoda? (1 bod)

-Faza oblikovanja konceptualnog rješenja proizvoda koji se razvija je dio procesa razvoja proizvoda u kojem se
kroz niz iterativnih koraka vrši generisanje funkcionalne strukture proizvoda, iznalaženje odgovarajućih
principa rada, njihovo kombiniranje u principijelna rješenja, te izbor konceptualnog rješenja proizvoda koji se
razvija. Broj i mjesto iteracija u prezentiranim koracima faze oblikovanja proizvoda zavise od konkretne
situacije, uz uslov da svaka iteracija treba da osigura podizanje nivoa informacija u konkretnom koraku faze
oblikovanja proizoda. Faza oblikovanja konceptualnog rješenja proizvoda kroz iznalaženje načina inkorporacije
izabrane radne strukture proizvoda u principijelna rješenja i naknadna evaluacija istih je jedan od bitnijih
koraka u kojem se veliki broj ponuđenih varijanti principijelnih rješenja reducira u jedno, eventualno dva,
konceptualna rješenja koje nastavljuju dalju razradu u narednim fazama procesa razvoja proizvoda.
Faza iznalaženja konceptualnog rješenja proizvoda zauzima 60% ukupnog vremena i aktivnosti faze
oblikovanja-dizajniranja proizvoda.

9
7. Stvaranje ideje o proizvodu i kreativnost? (2 boda)

U slučaju unapređenja ili razvoja novog proizvoda, proces započinje rađanjem ideje, o tome šta i kako
treba poboljšati na postojećem proizvodu, ili kako već poznata naučna i tehnološka znanja upotrijebiti u
cilju razvoja novog, odnosno poboljšanja proizvoda koji već postoji u proizvodnom programu kompanije.
Rađanje i uobličavanje ideje u suštini predstavlja osnovu za formiranje adekvatnih podloga za razvoj
proizvoda. Ideja se javlja u čovjeku kao rezultat njegove stvaralačke imaginacije, rezultat čovjekovog
akumuliranog stručnog i tehničko-tehnološkog znanja, odnosno, znanja o sadašnjim ili viziji budućih
potreba tržišta. Najčešće se pojavljuje iznenada, sama od sebe, spontano, slučajno, često izvan radnog
vremena u trenutku inspiracije, i zahtjeva brzo oblikovanje i evidentiranje u cilju sprečavanja njenog
gubitka. Ideje o novom proizvodu ili redizajnu-unapređenju postojećeg proizvoda mogu se pojaviti kao
rezultat djelovanja tržišta (potrebe kupca, uticaji društvenih I kulturnih trendova...), ili razvoj tehnologije
(pojava novih tehnologija, novi način primjene postojećih tehnologija…). Ideje koje se jave mogu biti
realne-trenutno ostvarive, i trenutno nerelane, ali ih ne treba odbacivati, nego ih ostaviti jer mogu nekada
zatrebati.

Kreativnost pojedinaca ili grupe je jedan od osnovnih faktora koji mogu da podstaknu i učine uspješnijim
proces generiranja ideje. Sa aspekta razvoja proizvoda kreativnost predstavlja sposobnost pojedinca da
dostignuti nivo znanja transforrniše u novi objekt - proizvod, ili da iznađe nove potrebe, odnosno, da proširi
područje potreba određenog proizvoda. Kreativne karakteristike se stiču učenjem i iskustvom uz veliki značaj
inteligencije i nadarenosti pojedinacada do rješenja dođu intuicijom, odnosno, asocijacijom. Bitno je
napomenuti da inteligencija i kreativnost nisu iste sposobnosti, ali da među njima ipak postoji povezanost. Vrlo
kreativni ljudi obično su i nadprosječno inteligentni, ali svi koji su nadprosječno inteligentni nisu ujedno i
kreativni. Drugim riječima, nadprosječna inteligencija je nužna, ali ne i dovoljna sposobnost za rješavanje
složenih kreativnih zadataka. Procese kreativnog mišljenja, psihologija je počela proučavati od samih začetaka
razvoja eksperimentalne psihologije. Proučavani su i raščlanjivani introspektivni opisi kreativnog procesa
dolaska do otkrića, izuma i ideja uspješnih naučnika,umjetnika i drugih stvaralaca. Najpoznatija je priča o
Arhimedu koji je od kralja Sirakuze, Hierona dobio zadatak da pronađe način na koji bi se utvrdilo je li zlatar
prevario kralja, te za krunu osim čistog zlata upotrijebio i određenu količinu srebra, ali da kruna ostane
neoštećena. Nakon dugog i mukotrpnog razmišljanja Arhimed nije uspio riješiti taj problem, te je prestao
razmišljati o njemu. No jednog dana kupajući se u svojoj kupaonici primijetio je da mu noge uronjene u vodu
znatno gube od svoje težine, te da može veoma lako podići nogu u vodi. Tog trena mu je sinula misao koja ga
je dovela do čuvenog hidrostatskog zakona, da svako tijelo uronjeno u tekućinu gubi jedan dio svoje težine, i
to upravo onoliko koliko je teška istisnuta tekućina. Na taj način otkrivši opšti zakon shvatio je da se njegovom
primjenom može provjeriti je li kruna od čistog ziata, jer zlato ima veću, specifičnu težinu od srebra.
Oduševljen ovim pronalaskom Arhimed je istrčao gol na ulicu vičući Heureka! Heureka! (Pronašao sam!
Pronašao sam!). Ova priča sadrži podatke o kreativnom procesu tj. ukazuje na najvažnije momente faze
kreativnog stvaranja: prvo dug, naporan i mukotrpan trud da se dođe do rješenja zadatka; neuspjeh i prekid
daljih pokušaja za određeno vrijeme; iznenadno dolaženje do sretne i plodne ideje i njene primjene, i to onda
kada se na zadatak prividno i po svem sudeći više ne misli. G. Wollos je u svojoj poznatoj studiji u kojoj je
raščlanio veliki broj introspektivnih izvještaja stvaralaca utvrdio da se proces kroz koji se javlja kreativno
rješenje odvija kroz četiri faze: faza preparacije (pripreme, prikupljanje, usporedivanje i povezivanje
informacija):

1- faza inkubacije (po vanjskim znacima nastaje stanka u radu, nesvjesni rad se nastavlja,
tzv. “ležanje na jajima”, sazrijevanje);
2- faza iluminacije (inspiracija — nadahnuće, uvid ili intuicija, „heureka" doživljaj);
3- faza verifikacije (ideje se razrađuju, testiraju, provjeravajuielaboriraju).

10
 U cilju podsticanja kreativnosti tj. Stvaranja novih rješenja, razrađen je niz metoda I procedura
Koje kanalisanjem razmišljanja kroz niz manjih pomaka, korak po korak dovode do rješenja
problema. Osim toga, navedene metode treba da osiguraju komunikaciju unutar razvojnog tima,
razmjenu informacija što će zasigurno rezultirati stvaranjem kreativnog okruženja, podstaći
razmišljanje i kreativnost pojedinca, te osigurati iznalaženje novih ideja - rješenja postavljenog
problema.

9. Izbor i evaluacija ideje za novi proizvod u fazi planiranja proizvoda? (2 boda) (II parc)

Izbor i evaulacija potencijalnih rješenja novoga proizvoda je veoma osjetljiv I zahtjevan korak koji u značajnoj
mjeri može da utječe na daljnji prosperitet kompanije u cjelosti. Sama aktivnost je izrazito timska aktivnost koja
zahtijeva široko stručno I praktično znanje od članova tima, njihovu objektivnost, te sposobnost procesuiranja
velikog broja informacija: o kupcima, o konkurenciji, te vlastitim proizvodnim mogućnostima I kapacitetima.
Jedan od pristupa koji omogućavaju efikasno identificiranje potencijalno uspješnih proizvoda, bazira se na
implementaciji binarnih principa (da/ne ili 0/1), i kao takav omogućava grubi izbor i evaulaciju potencijanih
rješenja o novom proizvodu. Kod binarnog principa izbor ideja za novi proizvod vrši se na osnovu unaprijed
definisanih kriterija – pitanja i binarnog odgovora na ista. Proces razvoja proizvoda predstavlja veoma skupu
aktivnost, i u svjetlu što brže komercijalizacije proizvoda nakon njegovog tehničko-tehnološkogosmišljavanja
kompanije nastoje čim prije da povrate ulaganja utrošena na istraživanje i razvoj novog proizvoda.
Drugi pristup zasnovan na binarnom principu pri rangiranju potencijalnih rješenja zasnovan je na binarnoj
komparativnoj evaulaciji varijanti potencijalnih rješenja u parovima s određivanjem dominantnogrješenja.
Sumiranjem kolona rezultujuće matrice moguće je izvršiti rangiranje ponuđenih potencijanih rješenja, te izabrati
ono koje najviše obećava, a sve u skladu s postavljenim kriterijima. Pored pristupa zasnovanog na implementaciji
binarnih principa izbor i evaulacija ideja za novi proizvod može se izvršiti na osnovu eliminacije i preferencija
pojedinih koncepata, tj. potencijalnih rješenja novog proizvoda.
Ovim pristupom se eliminiraju ona predložena potencijalna rješenja koja se zbog određenih ograničenja mogu
smatrati neprihvatljivim. Pitanje ograničenja je veoma osjetljivo pitanje kome se mora posvetiti odgovarajuća
pažnja jer ne precizno postavljena ograničenja mogu dovesti do grešaka. Pod ograničenjima pri izradi mašinske
konstrukcije se podrazumijevaju nosivost, kapacitet, sigurnost u radu... Jedan od pristupa ideja za novi proizvod
zasnovan je na evaluaciji potencijalnih rješenja primjenom tabele odlučivanja.
Tabelom odlučivanja se na osnovu postavljenih kriterija vrši kvantificiranje svih potencijalnih rješenja u skladu sa
definisanim diferenciranim težinskim faktorima odlučivanja. Prvi korak pri evaluaciji potencijalnih rješenja je
definisanje evaluacionih kriterija koji se izvode na osnovu postavljenih ciljeva razvoja proizvoda, a uglavnom
odražavan iz tehničkih, sigurnosnih i ekonomskih faktora.
Opšta pravila pri izboru evaluacionih kriterija su: međusobna nezavisnost, pokrivanje svih relativnih područja
evaluacije,te omogućavanje kvantitativnog vrednovanja. U cilju bolje preglednosti postavljenih ciljeva procesa
razvoja proizvoda moguće je razraditi stablo ciljeva u kojem su individualni ciljevi rangirani hijerarhijski
horizontalno, a pod ciljevi vertikalno, u skladu sa nivoom kompleksnosti.
Po izboru evaulacionih kriterija pristupa se kvantificiranju težinskih faktora, što u suštini predstavlja definisanje
relativnog udjela utjecaja pojedinog kriterija na ukupno rješenje. Težinski koeficijent je realni pozitivni broj koji
označav arelativnu važnost pojedinog kriterija, te na ovaj način relativno nevažni kriteriji imaju manji težinski
utjecaj na izbor rješenja.
Kada su definisani evaluacioni kriteriji i pripadajući težinski koeficijenti pristupa se utvrđivanju ukupnog težinskog
utjecaja svakog od evaluacijskih kriterija na ponuđena potencijalna rješenja. Po okončanju ove procedure, za svako
ponuđeno potencijalno rješenje vrši se sumiranje dobivenih ukupnih vrijednosti pojedinih kriterija, čime se
utvrđuje specifična ukupna težinska vrijednost potencijalnog rješenja, te se kao takva rangira i uspoređuje sa
ostalim dobivenim vrijednostima. Pri definisanju težinskih koeficijenata usvojenih evaluacionih kriterija moguća je
pojava subjektivnih pogrešaka, te grešaka koje nastaju kao rezultat nedostataka samog postupka. Subjektivne
pogreške mogu nastati kao rezultat: gubljenja objektivnosti, komparacije potencijalnih rješenja i stim kriterijima
ocjenjivanja što ne mora biti primjereno za sva rješenja, izolirane evaluacije potencijalnih rješenja umjesto
sukcesivne primjene utvrđenih kriterija ocjenjivanja, izborne odgovarajućih vrijednosnih težinskih koeficijenata.
11
20.05.2021. Maj (02.12.2020.)

TEST br.1

1. Definirati pojam proizvoda? (0,5 boda)

Pod pojmom proizvod podrazumijeva se sve ono što se može prodati, bilo da se radi o idejama, uslugama, robi
ili bilo koja kombinacija navedenih pojmova, pri čemu isti služe za zadovoljenje ljudskih želja i potreba svojim
sveukupnim opipljivim i neopipljivim karakteristikama, uključujući funkcionalne socijalne i psihološke koristi i
zadovoljstva. Koriste se i drugi termini kao što su ponuda i rješenje.

2. Na koji način je moguće iskazati proizvodni program obzirom na strukturu, količinu proizvoda u jedinici
vremena po elementima structure, te tačnost njihovog određivanja? (0,5 boda)

Pored dubine i širine, karakteristike proizvodnog programa kompanija se može iskazati i kroz parametre strukture i
količine proizvoda u jedinici vremena po elementu strukture, koji predstavljaju osnovu za istraživanje,
projektovanje, organizaciju i upravljanje proizvodnim sistemima.
Struktura proizvodnog programa može imati i različitu širinu. Moguće je posmatrati i konzistentnost koja
predstavlja stepen povezanosti različitih proizvoda sa stanovišta proizvodnih faktora, sa stanovišta potrošnje, te
stanovišta kanala distribucije.

3. Navesti faktore koji uslovljavaju uspjeh aktivnosti uvođenja novog proizvoda na tržište? (0,5 b)

4. Definirati pojam inžinjerskog dizajna? (0,5 boda)

Neposredno definisanje proizvoda kroz transformaciju tehničkih znanja u skladu sa širokim spektrom zahtjeva i
ograničenja, realizira se kroz fazu dizajna proizvoda.
Ukoliko navedenoj aktivnosti pristupaju inženjeri tehničke struke na način da znanja iz oblasti prirodnih i tehničkih
nauka transformiraju u tehnička rješenja, koristeći određenu metodologiju proračune, modele i dr, poštujući
zahtjeve tržišta korisnika i proizvodnje, tada se govori o inženjerskom dizajnu.

5. Pojam kompetetivnosti po Smithu i Porteru ? (1 bod)

Konkurentske sposobnosti po Adamu Smithu, se ogledaju kroz jeftine faktore proizvodnje, to jest: jeftin rad, jeftin
kapital, jeftina energija, jeftin transport, i jeftino korištenje infrastrukture.

Po M.E. Porteru, zasnovane na: stalnom inoviranju proizvoda, procesa, te poboljšanju organizacije, upravljanja i
kvaliteta, jakoj konkurenciji na domaćem tržištu, visokozahtjevnoj domaćoj potrošnji, te visokorazvijenim domaćim
dobavljačima i kooperantima.

6. Uspostavljanje funkcionalne strukture u fazi dizajna proizvoda? (1 bod)

Uspostavljanje funkcionalne strukture je korak u fazi oblikovanja proizvoda i definisanju konvceptualnog rješenja
proizvoda koji se razvija. Ukupna funkcija proizvoda u suštini predstavlja najtačniji mogući dijagramski prikaz
ukupnih odnosa ulaznih i izlaznih veličina koje karakteriziraju proizvod koji se razvija. Dobivena ukupna funkcija u

12
zavisnosti od kompleksnosti problema može se razbiti na niz podfunkcija niže komplesnosti, što sa vezama između
njih čini funkcijski, strukturu proizvoda koji se razvija.

Definisanje funkcijske strukture ima svrhu, olakšanje otkrivanja potencijalnih rješenja. Funkcijska struktura
proizvoda uglavnom se bazira na određenim fizičkim ili formalnim pretpostavkama, što implicira da je broj
potencijalnih rješenja ograničen. Na ovaj način se kroz niz iteracija omogućava transformacija preliminarnog
rješenja u konačnu funkcionalnu strukturu proizvoda.

Pri definisanju funkcionalne strukture proizvoda, preporučljivo je držati se sledećih pravila:

- Razviti grubu funkcionalnu strukturu proizvoda sa nekoliko pripadajućih opštih podfunkcija koje se mogu
identificirati, te iz koraka u korak rafinirati grubu strukturu dijeljenjem opštih podfunkcija na sofisticiranije
podfunkcije. Drugi pristup zasniva se na definisanju grubog idejnog rješenja, nakon čega se analiziranjem
ideje izvode odgovarajuće podfunkcije. Treći pristup se oslanja na prepoznavanje podfunkcija čiji se ulazi i
izlazi ukrštaju unutar granica sistema, te na osnovu njih se određuju ulazi i izlazi za susjedne podfunkcije, tj
iste se definišu.
- Ukoliko se odnos između podfunkcija ne može jasno definisati, načelno rješenje se u određenim
okolnostima može temeljiti na pukom prebrojavanju identificiranih podfunkcija bez logičkog i fizičkog
odnosa
- Logički odnosi podfunkcija mogu dovesti do kreiranja funkcije strukture proizvoda u kojoj se mogu
očekivati logički elemeti različitih principa rada
- Funkcijska struktura proizvoa je u potpunosti razvijena kada se svi pojedinačni postojeći-očekivani
tokovienergije, materijala i informacija mogu specificirati na istoj. Prvo se definira glavni glavni funkcijski
tok, a daljim radom se rješavaju sporedni funkcijski tokovi.
- Pri definisanju funkcijske strukture proizvoda bitno je znati da će se određeni br podfunkcija ponavljati
unutar strukture i o njima treba voditi računa jer te opšte podfunkcije mogu dobro poslužiti pri definisanju
određenih specifičnih podfunkcija
- Razvijene funkcijske strukture trebaju biti što jednostavnije u cilju generiranja jednostavnih i ekonomičnih
rješenja
- Preporučuje se uvoditi samo potentne podfunkcije, što implicira postojanje procedure selekcije
raspoloživih podfunkcija
- Pri prezentaciji funkcijske strukture proizvoda preporučuje se upotreba jednostavnih i jasnih simbola, uz
dodatak određenih tekstualnih pojašnjenja u slučajevima kada se to smatra za shodno
- Analizom funkcijske strukture proizvoda omogućava se identifikacija onih podfunkcija za koje se moraju
iznaći novi radni principi, te onih za koje postoje i za koje se mogu koristiti poznata rješenja. Na ovaj način
se podstiče efikasna potraga za rješenjima i koncentriranje na podfunkcije koje su bitne za ukupno rješenje
i od kojih ovise druge podfunkcije proizvoda.
7. Produženje životnog vijeka proizvoda? (2 boda)

Produženje životnog vijeka proizvoda najčešće je usmjereno ka promjeni atributa proizvoda u ciljudodatnog
prilagođavanja istih potrebama kupaca. Proces promjena i modifikacija u skladu satržišnim zahtjevima, a u cilju
produženja životnog vijeka proizvoda je neprekidna aktivnost kojase u pojedinim fazama životnog vijeka
proizvoda više ili manje intenzivira, te se mora veomaprecizno planirati. Sve aktivnosti na produženju životnog
vijeka proizvoda usmjeravaju se namijenjanje i usavršavanje onih karakteristika proizvoda kojima kupci pridaju
najviše pažnje i usuštini se mogu grupirati u pet osnovnih skupina:
1- Neiskorištene tehnološke promjene,
2- Kozmetičke promjene,
3- Modifikacija imena, cijena i pakovanja,
4- Diferencijacija proizvoda,

13
 5- Ponovno lansiranje proizvoda.
Modifikacije se izvode postepeno korak po korak, a sve ucilju maksimalnog produženja životnog
vijeka proizvoda.
Neiskorištene tehnološke promjene
Pristup produženju životnog vijeka proizvoda implementacijom neiskorištenih tehnološkihpotencijala
proizvoda zasniva se na promjenama implementiranih tehnologijama u određenomproizvodu, a koje imaju za
cilju smanjenje cijene proizvoda ili poboljšanje kvalitativnihkarakteristika proizvoda. Produženja životnog
vijeka iskorištavanjem tehnološkog napretka možese prezentirati primjerom radio aparata kroz
implementirane tehnologije vakumskih lampi,tranzistora i na kraju mikrosprocesora koji se susreću u
današnjim modernim radio uređajima.Primjenom novih tehnologija u cilju poboljšanja kvalitativnih
karakteristika postojećih proizvodane samo da se omogućava produženje životnog vijeka proizvoda nego se
omogućava i daljnjaevolucija proizvoda što u konačnici može da rezultira potpuno novim proizvodom.
Kozmetičke promjene
S obzirom na stalne izazove lansiranja novih konkurentskih proizvoda, iste ili slične namjene i karakteristika,
proizvođači često prilaze izvođenju malih promjena na postojećem proizvodu ucilju izmjene stila proizvoda,
podiže mu se vizualna atraktivnost izvođenjem određenihkozmetičkih promjena.
Modifikacija imena, cijena i pakovanja
Životni vijek proizvoda se može produžiti čak i modifikacijom pakovanja određenog proizvoda.Promjenom
pakovanja kompanije nastoje privući pozornost kupca na svoj proizvod, pri čemu jepromjena pakovanja
najčešće pod značajnim utjecajem mdnih trendova. Kompanije nastavljajuproizvodnju proizvoda koji se povlači
sa tržišta pod novom tržišnom markom, ova pojava je čestau automobilskoj industriji.
Diferencijacija proizvoda
Neophodno je definirati skup ne cjenovnih kvalitativnih razlika koje se mogu razvrstati u triskupine: tehničko-
tehnološke, informacijsko-komunikacijske, i distribucijsko-prodajne razlike.Implementacija produženja
životnog vijeka proizvoda primjenom diferencijacije proizvoda čestopovlači za sobom produbljivanje
konktretne linije proizvoda ( promjena izgleda boce Coca- Coleod 1894 do današnjih dana).
Ponovno lansiranje proizvoda.
Na ovaj način životni vijek proizvoda se produžava implementacijom novih tehnologija i znanja,osigurava se
praćenje modnih trendova, a reputacija i ugled proizvoda se prenose na novugeneraciju. Kao jedan od načina
produženja životnog vijeka proizvoda, mogu se posmatrati islučajevi ponovne revitalizacije, oživljavanja
poznatih proizvoda sa tradicijom i izgrađenomreputacijom, gdje kompanije nastoje prezentirati svoje iskorake
u kvalitativnim ili funkcionalnimkarakteristikama, primjer automobilska industrija.

8. Analiza trenutne situacije u fazi planiranja proizvoda? (2 boda)

Nakon perioda inkubacije pristupa se analizi trenutne situacije koja obuhvata analizu niza različitih aspekata:
prepoznavanje faza životnog ciklusa proizvoda, definisanje matrice proizvod-tržište, procjena vlastitih razvojnih
potencijala, definisanje stanja tehnologije, te procjena budućeg razvoja.
- Prepoznavanje faza životnog ciklusa proizvoda - podrazumijeva sagledavanje odnosa životnog ciklusa
proizvoda koji se razvija u odnosu na proizvode koji trenutno čine asortiman kompanije. Pravilnim
sagledavanjem i terminiranjem razvoja proizvoda osigurava se uravnotežen razvoj i ravnomjerno
preklapanje faza životnog ciklusa proizvoda koji čine ponudu kompanije čime se ravnomjerno raspoređuju
resursi, ali i dijeli rizik od neuspjeha određenog proizvoda na tržištu.
- Definisanje matrice proizvod tržište podrazumijeva prepoznavanje i jasno sagledavanje statusa postojećih
proizvoda konkurentskih kompanija na različitim tržištima, s obzirom na promet, dobit i tržišni udio, a sve
u cilju otkrivanja prednosti i nedostataka vlastitog proizvoda.
- Procjena vlastitih razvojnih potencijala -zasniva se na sveobuhvatnoj analizi uticajnih faktora koji su
determinirali tržišnu poziciju kompanije, a predstavlja komparativnu analizu tehničko-tehnoloških obilježja
kompanije i njenih proizvoda sa konkurentkim kompanijama i njihovim proizvodima.

14
 - Definisanje stanja tehnologije predstavlja skup aktivnosti kojima se sagledavaju karakteristike vlastitih
proizvoda u odnosu na konkurentske proizvode, raspoložive tehnologije, koncepte, patente, smjernice, i
standarde.
- Procjena budućeg razvoja zasniva se na sagledavanju i prognoziranju trendova ponašanja potrošača,
tehnološkog napretka, ekoloških zahtjeva, a sve u cilju akumuliranja znanja koje će poslužiti za
usklađivanje proizvoda koji se razvije sa očekivanim trendovima.
Jedna od metoda koja se može iskoristiti za vizualizaciju i sagledavanje tehnološkog stanja kompanije ili stanja
konkurentnosti je analiza portfolija, koja se zasniva na multidimenzionalnom predstavljanju strateških
poslovnih područja.

14.12.2020. (09.09.2020.)(30.09.2020.)

TEST br.1

1. Na koje načine je moguće sagledati kvalitet usluge kao proizvoda? (0,5 boda)

-Kvaliteta usluge se može sagledati iz dvije perspektive: tehničke i funkcionalne. Tehničkaperspektiva kvaliteta
pružene usluge predstavljala bi rezultat interakcije korisnika sa pružaocemusluga, a odnosi se na tehnički
rezultat ili ishod procesa. S druge strane, direktno učešće korisnikausluge u njenom nastajanju i konzumaciji,
te utjecaju na način primanja usluge predstavljao bifunkcionalnu perspektivu usluge.

2. Zašto je bitno voditi računa o fazi životnog vijeka proizvoda pri definiranju proizvodnog programa? (0,5
boda)

-Pri izboru proizvodnog programa neophodno je voditi računa o fazi životnog vijeka u kojoj senalaze proizvodi
koji čine razmatrani proizvodni program. Čest slučaj je da se kompanije odlučujuza kupovinu licenci pojedinih
proizvoda koji će činiti njihov proizvodni program nesvjesne činjenice da je dati proizvod već u fazi zasićenosti.
U tom slučaju navedena investicija većinom rezultira financijskim gubicima.

3. Navesti faze procesarazvojaproizvoda? (0,5 boda)

Faze procesarazvojaproizvodasu:
-Planiranjeproizvoda,
-Oblikovanje – dizajnproizvoda,
-Izradaprototipa,
-Testiranje,
-Oblikovanjekonačnogdizajnaproizvoda.

4. Kada u faziplaniranjaproizvodapočinjekonkretizacijaprocesarazvojaproizvoda u
skladusadefiniranimpodručjimapretraživanja? (0,5 boda)

Faza planiranja proizvoda predstavlja početnu tačku razvoja svakog proizvoda, a obuhvata sve
aktivnosti koje se sprovode s ciljem planiranja novog proizvoda koji će biti tržišno konkurentni.
Signal za otpočinjanje procesa razvoja proizvoda može proizaći kao rezultat: vanjskih ili
unutrašnjih impulse. Vanjski impulsi dolaze sa tržišta:
-direktni zahtjevi kupaca,
-tehnička i ekonomska pozicija proizvoda na tržištu,
-promjene na tržišnim zahtjevima,
-tehnička i ekonomska superiornost konkurentskog proizvoda.
Unutrašnji podsticaji dolaze od nekog izvora unutar kompanije. Unutrašnji podsticaji mogu na
15
prmjer biti rezultat: novih ideja i istraživanja koja se obavljaju unutar kompanije, dodavanje novih
funkcijaproizvodu.

5. Pojam standardizacije usluge kao proizvoda? (1 bod)

Standardizacijom kvalitativnih karakteristika bilo kojeg tipa proizvoda kupcu se omogućava da uodređenoj
mjeri spozna kavalitativne karakteristike proizvoda i prije nego dođe u kontakt sa istim.Ovo svojstvo
standardizacije može se uobličiti kroz pojam vrijednosti očekivanja od proizvoda,kojakao takva često pomaže
pri izboru proizvoda. Klasičan primjer vrijednosnih očekivanja upodručju roba bi se moglo predstaviti kroz
primjer automobilske marke Volvo, koja je pojamsigurnosti, švedskog kvaliteta, pouzdanosti i dugovječnosti i
kao takva predstvalja konstantu bezobzira na mjesto i vrijeme kupovine. Za razliku od roba- fizičkih proizvoda
čije se kvalitativnekarakteristike mogu precizno defionirati-standardizirati, definisanje pojam
vrijednosnihočekivanja od usluge, je povezano sa nizom poteškoća. Glavni razlog ovome je činjenica da
jeproces nastajanja, pružanja i korištenja usluge u velikoj mjeri povezan sa ljudskim faktorom.Problem
ljudskog faktora ogleda se u nemogućnosti tačnoga predviđanja i programiranjaponašanja u određenim
situacijama. U većoj ili manjoj mjeri svi korisnici usluga su se našli usituaciji da na primjer prilikom kupovine u
trgovini imaju osjećaj da je jednom usluga bila znatnokvalitetnija, dok je drugi put usluga bila ispod nivoa
njihovog očekivanja, iako je uslugu pružaoisti trgovac. Razlozi za ovakvo stanmje su mnogobrojni i u velikoj
mjeri ovise od: iskustva,motiviranosti, zamora, stresa, problema lične prirode. U posljednje vrijeme se i usluge
nastojestandardizirati uobličavanjem odgovarajućih kvalitativnih procedura koje pružaoci usluga
morajustruktno poštovati u svojim svakodnevnim sktivnostima. Uvidjelo se da kvaliteta uslugepredstavlja
ključni element u diferencijaciji uspješnog pružaoca usluge od manje uspješnog –konkurencije. Sa aspekta
pružanja usluge, kvaliteta se može definisati kao razlika izmeđukvaliteta stvarno pružene usluge i kvaliteta
korisnički očekivanog doživljenog nivoa usluge.Kvaliteta usluge se može sagledati iz dvije perspektive: tehničke
i funkcionalne. Klasičan primjer standardizacije usluge kroz kvalitativne procedure u auto- servisima poznatih
svjetskihproizvođača automobile koji u cilju zadržavanja kupaca tačno propisuju: načine ophođenja
premakorisniku, prijem auta, detektiranja eventualnih kvarova, procedure zamjene dijelova, izlaskaauta iz
servise i naravno garancija u određenom vremenskom preiodu.

6. Objasniti dinamiku procesa utvrđivanja optimalnog proizvoda? (1 bod)

Pri kupovini proizvoda kupac se najčešće orijentira naspram vlastitih predodžbi o određenimkarakteristikama
proizvoda bitnim za njega samoga. Uzimajući u obzir činjenicu da većina kupacanema visoka stručna znanja o
karakteristikama proizvoda koji kupuje, sudovi o specifičnimkarakteristikama proizvoda su često subjektivni i
podložni najrazličitijim uticajima; npr:marketinškim kompanijama. U navedenim okolnostima kupci nastoje
kupovinom proizvoda daosiguraju optimalan odnos specifičnih karakteristika i cijene proizvoda. Proizvođači
nastoje daiznađu optimalan odnos između ugrađenih karakteristika proizvoda, troškova proizvodnje izarade
na osnovu čega formiraju cijenu proizvoda- optimalni proizvod sa gledišta proizvođača.Podudaranje gledišta
optimalnog proizvoda sa aspekta kupca i sa aspekta proizvodnih kompanijaukazuje na dobar balans
karakteristika, cijena proizvoda i takvi proizvodi najčešće imaju dobarprolaz na tržištu, te se mogu tretirati kao
optimalni proizvodi. Navedenu ravnotežu je mogućeostvariti samo kratkoročno, što iziskuje ponovo
iznalaženje optimalnog odnosa izmeđuoptimalnog proizvoda sagledanog iz ugla kupaca i ugla proizvodne
kompanije. Svjesne navedenedinamičke kategorije optimalnoga proizvoda kompanije unaprijed specificiraju
odnos željenihkarakteristika svojih proizvoda i njihove cijene, te ga vremenski terminiraju i planski mijenjaju
uskladu sa koncepcijom životnog vijeka proizvoda što u suštini predstavlja strategiju proizvoda kojaobjedinjava
sve unutarnje i vanjske faktore koji utiču na prihvatanje proizvoda od strane kupaca.

16
 7. Produženje životnog vijeka proizvoda? (2 boda)

8. Formuliranje strategije pretraživanja u fazi planiranja proizvoda? (2 boda)

Obuhvata sljedeće aktivnosti: identifikacija strategijskih mogućnosti, identifikacija potreba i trendova, razmatranje
ciljeva kompanije i determiniranja područja istraživanja.

- Identifikacije strategijskih mogućnosti predstavlja aktivnost kojom se na osnovu rezultata analize trenutne
situacije omogućava utvrđivanje slobodnog prostora u postojećem proizvodnom program kompanije. Pri
determiniranju slobodnog prostora moraju se uzeti u obzir ciljevi, prednosti, i tržište kompanije, čime se uobličava
strategijska prilika. U cilju prevazilaženja navedene situacije neophodno je determinirati strategijsko opredjeljenje
koje može biti zasnovano na uvođenju novog proizvoda na postojeće tržište, otvaranje novog tržišta s postojećim
proizvodom, ili na uvođenju novog proizvoda na novo tržište.

- Identifikacija potreba (korisnika) i trendova (tržišta) je najvažnija aktivnost pri definisanju područja
pretraživanja. Navedeni pokazatelji proilaze iz promjena u ponašanju korisnika proizvoda ili promjeni dužine lanca
snadbijevanja što omogućava otvaranje novih tržišta za dobavljače. Jedan od alata koji se može iskoristiti za
determiniranje navedenih promjena je matrica potrebe-prednosti. Drugi alat je analiza zahtjeva korisnika. Prilikom
razvoja novih proizvoda od vitalne važnosti je kontinuirano imati u fokusu korisnika proizvoda i njegove potrebe.
Metodologija provođenja analize se zasniva na uporedbi trenutnih specifikacija proizvoda koji se nude korisnicima
i budućih očekivanja korisnika proizvoda, a sve s ciljem utvrđivanja intenziteta promjene zahtjeva korisnika. Kako
bi se postigli što bolji rezultati dobro je kao odgovore osigurati kvantificirane vrijednosti u određenom
vremenskom interval.
Sljedeći korak se sastoji u alociranju preciznih zahtjeva korisnika u odgovarajuće prenosne funkcije tj. sklopove,
nakon čega se za svaku induvidualnu prenosnu funkciju procjenjuje njen potencijal naspram zadovoljenja budućih
zahtjeva korisnika. Ovdje je moguća pojava određenih zahtjeva za koje nije trenutno moguće definisati prenosne
funkcije što ukazuje na potrebu istraživanja i razvoja potpuno novih komponenti, sklopova i proizvoda. Neophodno
je voditi računa o prioritetima postavljenim od strane korisnika što će također uticati na izbor područja za
istraživanje i razvoj. Rezultat realizacije spomenutih aktivnosti je definisanje istraživačkih i razvojnih zadataka,
njihovo terminiranje, te postavljanje specifikacije proizvoda koji se razvija. Na osnovu navedene specifikacije
proizvoda definiše se slijed korištenja novo razvijenih sklopova i komponenti u proizvod koji se razvija, te se
određuje pravi trenutak za izlazak novo razvijenog proizvoda na tržište.

20.11.2020. (29.01.2020.)

TEST br.1

1. Navesti osnovne elemente konkurentnosti proizvoda? (0,5 boda)

Osnovni elementi konkurentnosti proizvoda su: kvalitet, cijena, rokovi.

2. Sa kojih aspekata je moguće pristupiti analizi vrijednosti proizvodnog programa? (0,5 boda)

U ostvarenju ciljeva vrši se analiza proizvodnog programa i proizvoda sa stanovništa:

-stepenaobuhvaćenostiizrade
-vrijednosti

17
-tehnologičnosti

3. Navesti faze životnog vijeka proizvoda? (0,5 boda)

-Faze životnog vijeka proizvoda mogu se podijeliti na:

1-Definisanje proizvoda
a) Planiranje proizvoda
b) Razvoj, oblikovanje i priprema proizvodnje

2-Proizvodnja-životni vijek proizvoda na tržištu

a)uvođenje-lansiranje proizvoda
b)porast
c)zrelost
d)zasićenost
e)opadanje

3-Povlačenje proizvoda sa tržišta/produženje životnog vijeka proizvoda

4. Šta je suština i svrha iterativnosti pri realizaciji aktivnosti procesa razvoja proizvoda? (0,5 boda)

-Pri procesu razvoja proizvoda novi proizvod prolazi kroz sljedeće faze:

*planiranje proizvoda
*oblikovanje-dizajn proizvoda
*izrada prototipa
* testiranje
*oblikovanje konačnog dizajna proizvoda

-Navedene faze ne idu u postupnom slijedu od prve ka zadnjoj, nego se neki koraci mogu preskočiti, a neki i po
više puta ponoviti tj. iterirati. Suština ponavljanja tj. iteracije je postizanje konačnog zadovoljavajućeg rješenja
tj. novog proizvoda.

5. Pojasniti optimalni proizvod? (1 bod)

Pri kupovini proizvoda kupac se najčešće orijentira naspram vlastitih predodžbi o određenim karakteristikama
proizvoda bitnim za njega samoga. Uzimajući u obzir činjenicu da većina kupaca nema visoka stručna znanja o
karakteristikama proizvoda koji kupuje, sudovi o specifičnim karakteristikama proizvoda su često subjektivni i
podložni najrazličitijim utjecajima, npr. marketinškim kampanjama, statusnim oznakama, cijeni proizvoda, itd.
U navedenim okolnostima kupci nastoje kupovinom proizvoda da osiguraju optimalan odnos specifičnih
karakteristika i cijene proizvoda (uloženo-dobiveno), što bi u suštini predstavljalo kupovinu optimalnog
proizvoda sa aspekta kupca.
Sa druge strane, kao i kupci, i proizvođači nastoje da iznađu optimalan odnos između ugrađenih
karakteristika proizvoda, troškova proizvodnje i zarade na osnovu čega formiraju cijenu proizvoda – optimalni
proizvod sa gledišta proizvođača. Podudaranje gledišta optimalnog proizvoda sa aspekta kupca i sa aspekta
proizvodnih kompanija ukazuje na dobar balans karakteristika – cijena proizvoda i takvi proizvodi najčešće
dobro prođu na tržištu, te se mogu tretirati kao optimalni proizvodi.

18
 Međutim, zbog stalnog lansiranja novih proizvoda, razvoja tehnike i tehnologija, promjene modnih stilova, te
niza drugih razloga, navedenu ravnotežu je moguće ostvariti samo kratkoročno, što iziskuje ponovno
iznalaženje optimalnog odnosa između optimalnog proizvoda sagledanog iz ugla kupaca i ugla proizvodne
kompanije.
Svjesne navedene dinamičke kategorije optimalnoga proizvoda kompanije unaprijed specificiraju odnos
željenih karakteristika svojih proizvoda i njihove cijene, te ga vremenski terminiraju i planski mijenjaju u skladu
sa koncepcijom životnog vijeka proizvoda što u suštini predstavlja strategiju proizvoda koja objedinjava sve
unutarnje i vanjske faktore koji utječu na prihvatanje proizvoda od strane kupca.

6. Uticaj strukture proizvodnog programa na količinu proizvoda? (1 bod)

Uticaj strukture proizvodnog programa na količinu proizvoda je funkcija uslova okoline, nivoa
društvene podjele rada, te organizacije kompanije i kao takav predstavlja osnovu za izbor i određivanje tipa
proizvodnje i proizvodnog sistema. U principu moguće je razlikovati 2 granična slučaja razmatrane zavisnosti
strukture i količine proizvodnog programa:
- program proizvodnje okarakteriziran uskom strukturom (jedan ili dva proizvoda sličnog
oblika i veličine) i velikim količinama proizvoda,
- program proizvodnje okarakterisan širokom strukturom i jediničnim količinama proizvoda.

Moguće je razlikovati nekoliko karakterističnih područja koji svojim karakteristikama utiču na

oblikovanje tokova materijala, energije i informacija:
- područje 1 u osnovi zahtjeva brže tehnologije sa tehnološkim i prostornim strukturama
namjenskog karaktera, povišenog stepena automatizacije i nižeg nivoa fleksibilnosti.
Obilježja programa: jedan osnovni proizvod u potrebnim godišnjim količinama, visok stepen složenosti u
funkciji namjene i zahtjeva potrošača, nizak stepen fleksibilnosti procesa rada, visok stepen obučenosti,
stručnosti I iskustva u razvoju ,
- područje 2, postavlja zahtjeve za primjenu tehnoloških prostornih struktura produkcijskog
karaktera, nižih karakteristika u pogledu učinka I povećanog nivoa fleksibilnosti. Osnovne
karakteristike: grupa sličnih proizvoda istog tehnološkog toka, kvalitet određen
standardima.
- područje 3, zahtijeva tehnološke i prostorne strukture univerzalnog karaktera i visokog
nivoa fleksibilnosti. Osnovne karakteristike: serijske količine predmeta rada, povišen
stepen tehnološke složenosti, potpun nivo standardizacije.
- područje 4, zahtijeva tehnološke sisteme opšteg karaktera sa širokim mogućnostima
obrade I prostornim strukturama tipa jediničnog radnog mjesta. Osnovne karakteristike:
jedinične količine u procesu, kvaliteta proizvoda određena zahtjevima korisnika, stepen
tehnološke složenosti, nizak nivo standardizacije, visok stepen nivoa fleksibilnosti,
niža produktivnost, visok stepen stručnosti i iskustvo radnika.

7. Produženje životnog vijeka proizvoda? (2 boda)

8. Analiza trenutne situacije i formuliranje strategije pretraživanja u fazi planiranja prizvoda? (2 b)

Nakon perioda inkubacije pristupa se analizi trenutne situacije koja obuhvata analizu niza različitih aspekata:
prepoznavanje faza životnog ciklusa proizvoda, definisanje matrice proizvod-tržište, procjena vlastitih razvojnih
potencijala, definisanje stanja tehnologije, te procjena budućeg razvoja.
- Prepoznavanje faza životnog ciklusa proizvoda - podrazumijeva sagledavanje odnosa životnog ciklusa
proizvoda koji se razvija u odnosu na proizvode koji trenutno čine asortiman kompanije. Pravilnim
sagledavanjem i terminiranjem razvoja proizvoda osigurava se uravnotežen razvoj i ravnomjerno
19
 preklapanje faza životnog ciklusa proizvoda koji čine ponudu kompanije čime se ravnomjerno raspoređuju
resursi, ali i dijeli rizik od neuspjeha određenog proizvoda na tržištu.
- Definisanje matrice proizvod tržište podrazumijeva prepoznavanje i jasno sagledavanje statusa postojećih
proizvoda konkurentskih kompanija na različitim tržištima, s obzirom na promet, dobit i tržišni udio, a sve
u cilju otkrivanja prednosti i nedostataka vlastitog proizvoda.
- Procjena vlastitih razvojnih potencijala -zasniva se na sveobuhvatnoj analizi uticajnih faktora koji su
determinirali tržišnu poziciju kompanije, a predstavlja komparativnu analizu tehničko-tehnoloških obilježja
kompanije i njenih proizvoda sa konkurentkim kompanijama i njihovim proizvodima.
- Definisanje stanja tehnologije predstavlja skup aktivnosti kojima se sagledavaju karakteristike vlastitih
proizvoda u odnosu na konkurentske proizvode, raspoložive tehnologije, koncepte, patente, smjernice, i
standarde.
- Procjena budućeg razvoja zasniva se na sagledavanju i prognoziranju trendova ponašanja potrošača,
tehnološkog napretka, ekoloških zahtjeva, a sve u cilju akumuliranja znanja koje će poslužiti za
usklađivanje proizvoda koji se razvije sa očekivanim trendovima.
Jedna od metoda koja se može iskoristiti za vizualizaciju i sagledavanje tehnološkog stanja kompanije ili stanja
konkurentnosti je analiza portfolija, koja se zasniva na multidimenzionalnom predstavljanju strateških
poslovnih područja.

Formuliranje strategije pretraživanja u fazi planiranja proizvoda obuhvata sljedeće aktivnosti: identifikacija
strategijskih mogućnosti, identifikacija potreba i trendova, razmatranje ciljeva kompanije i determiniranja područja
istraživanja.

- Identifikacije strategijskih mogućnosti predstavlja aktivnost kojom se na osnovu rezultata analize trenutne
situacije omogućava utvrđivanje slobodnog prostora u postojećem proizvodnom program kompanije. Pri
determiniranju slobodnog prostora moraju se uzeti u obzir ciljevi, prednosti, i tržište kompanije, čime se uobličava
strategijska prilika. U cilju prevazilaženja navedene situacije neophodno je determinirati strategijsko opredjeljenje
koje može biti zasnovano na uvođenju novog proizvoda na postojeće tržište, otvaranje novog tržišta s postojećim
proizvodom, ili na uvođenju novog proizvoda na novo tržište.

- Identifikacija potreba (korisnika) i trendova (tržišta) je najvažnija aktivnost pri definisanju područja
pretraživanja. Navedeni pokazatelji proilaze iz promjena u ponašanju korisnika proizvoda ili promjeni dužine lanca
snadbijevanja što omogućava otvaranje novih tržišta za dobavljače. Jedan od alata koji se može iskoristiti za
determiniranje navedenih promjena je matrica potrebe-prednosti. Drugi alat je analiza zahtjeva korisnika. Prilikom
razvoja novih proizvoda od vitalne važnosti je kontinuirano imati u fokusu korisnika proizvoda i njegove potrebe.
Metodologija provođenja analize se zasniva na uporedbi trenutnih specifikacija proizvoda koji se nude korisnicima
i budućih očekivanja korisnika proizvoda, a sve s ciljem utvrđivanja intenziteta promjene zahtjeva korisnika. Kako
bi se postigli što bolji rezultati dobro je kao odgovore osigurati kvantificirane vrijednosti u određenom
vremenskom interval.
Sljedeći korak se sastoji u alociranju preciznih zahtjeva korisnika u odgovarajuće prenosne funkcije tj. sklopove,
nakon čega se za svaku induvidualnu prenosnu funkciju procjenjuje njen potencijal naspram zadovoljenja budućih
zahtjeva korisnika. Ovdje je moguća pojava određenih zahtjeva za koje nije trenutno moguće definisati prenosne
funkcije što ukazuje na potrebu istraživanja i razvoja potpuno novih komponenti, sklopova i proizvoda. Neophodno
je voditi računa o prioritetima postavljenim od strane korisnika što će također uticati na izbor područja za
istraživanje i razvoj. Rezultat realizacije spomenutih aktivnosti je definisanje istraživačkih i razvojnih zadataka,
njihovo terminiranje, te postavljanje specifikacije proizvoda koji se razvija. Na osnovu navedene specifikacije
proizvoda definiše se slijed korištenja novo razvijenih sklopova i komponenti u proizvod koji se razvija, te se
određuje pravi trenutak za izlazak novo razvijenog proizvoda na tržište.

20
21