JU ”UNIVERZITET U BIHAĆU” BIHAĆ

PEDAGOŠKI FAKULTET
ODSJEK ZA MATEMATIKU I FIZIKU
SMJER MATEMATIKA I INFORMATIKA
II CIKLUS

Diofantske jednačine
Domaća zadaća

Isidora Harbaš

Nastavnik: prof. dr. sc. Bernadin Ibrahimpašić

Bihać, septembar 2015.

 1

Zadatak 1. Pomoću pravila djeljivosti ispitati da li je broj 23357167 djeljiv

brojevima 23 i 29.

Rješenje: Prvo ćemo navesti pravilo djeljivosti s brojem 23.

Broj je djeljiv s 23 ako i samo ako mu je zbir broja desetica i 7-struke cifre
jedinica djeljiv s 23. Broj desetica nekog prirodnog broja se dobije tako što
mu se obriše cifra jedinica.
Sada na broj 23357167 primjenimo pravilo djeljivosti s brojem 23.

23357167 ⇔ 2335716 + 7 · 6 = 2335765,

2335765 ⇔ 233576 + 7 · 5 = 233611,
233611 ⇔ 23361 + 7 · 1 = 23368,
23368 ⇔ 2336 + 7 · 8 = 2392,
2392 ⇔ 239 + 7 · 2 = 253,
253 ⇔ 25 + 7 · 3 = 46.

Kako je broj 46 = 2 · 23 djeljiv s 23, to je i 23357167 djeljiv s 23.

Navedimo sada pravilo djeljivosti s brojem 29.
Broj je djeljiv s 29 ako i samo ako mu je zbir broja desetica 3-struke cifre
jedinica djeljiv s brojem 29. Dakle, imamo da je

23357167 ⇔ 2335716 + 3 · 6 = 2335737,

2335737 ⇔ 233573 + 3 · 7 = 233594,
233594 ⇔ 23359 + 3 · 4 = 23371,
23371 ⇔ 2337 + 3 · 1 = 2340,
2340 ⇔ 234 + 3 · 0 = 234,
234 ⇔ 23 + 3 · 4 = 35.

Kako je 35 ≡ 6 (mod 29), to broj 35 nije djeljiv s 29, pa ni broj 23357167

nije djeljiv s 29.
♦
 2

Zadatak 2. Za brojeve a = 25662, b = 8750, c = 48363 i d = 50568, bez

njihove faktorizacije odrediti nzd(a, b), nzv(a, b) i nzd(a, b, c, d).

Rješenje: Primjenom Euklidovog algoritma odredimo nzd(a, b).

25662 = 8750 · 2 + 8162

8750 = 8162 · 1 + 588
8162 = 588 · 13 + 518
588 = 518 · 1 + 70
518 = 70 · 7 + 28
70 = 28 · 2 + 14
28 = 14 · 2

Kako je 14 posljednji ostatak različit od nule, to je nzd(a, b) = 14.

Znamo da je nzd(a, b) · nzv(a, b) = |a · b|, ∀a, b ∈ Z.

14 · nzv(a, b) = 224542500
nzv(a, b) = 16038750

Kako je nzd(a, b) = 14 = 2 · 7, te kako c = 48363 nije djeljiv s 2, to nam

preostaje provjeriti da li su c i d djeljivi sa 7. Broj je djeljiv sa 7 ako i samo
ako je razlika broja desetica i 2-struke cifre jedinica djeljiva sa 7. Imamo:

48363 ⇔ 4836 − 2 · 3 = 4830,

4830 ⇔ 483 − 2 · 0 = 483,
483 ⇔ 48 − 2 · 3 = 42.

Kako je 42 = 6 · 7, to je c = 48363 djeljiv sa 7.

Provjerimo sada, primjenom istog pravila, da li je 50568 djeljiv sa 7.

50568 ⇔ 5056 − 2 · 8 = 5040,

5040 ⇔ 504 − 2 · 0 = 504,
504 ⇔ 50 − 2 · 4 = 42.

Kako je 42 = 6 · 7, to je d = 50568 djeljiv sa 7.

Dakle, nzd(a, b, c, d) = 7.
♦
 3

Zadatak 3. Riješiti (na 4 načina) linearnu kongruenciju 287x ≡ 616 (mod 994),
te odrediti razvoj u verižni razlomak brojeva 41/142 i 142/41.

Rješenje:
Euklidov algoritam

287 = 994 · 0 + 287

994 = 287 · 3 + 133
287 = 133 · 2 + 21
133 = 21 · 6 + 7
21 = 7·3

Kako je 7 posljednji ostatak različit od nule, to je nzd(287, 994) = 7, te

kako 7 dijeli 616, polazna kongruencija ima 7 rješenja. Polaznu kongruenciju
možemo skratiti sa 7. Na taj način dobijemo sljedeću kongruenciju

41x ≡ 88 (mod 142),

koja ima jedinstveno rješenje.

Metoda svodenja na Diofantsku jednačinu Iz zadane kongruencije slijedi da
broj 41x − 88 mora biti djeljiv s 142, tj. ∃y ∈ Z takav da je
41x − 88
= −y.
142
To znači da je

41x + 142y = 88.

Dobili smo Diofantsku jednačinu koju treba riješiti. Za rješavanje jednačine

ćemo primjeniti rekurzivne relacije

x−1 = 1, x0 = 0, xi = xi−2 − qi · xi−1 ,

y−1 = 0, x0 = 1, yi = yi−2 − qi · yi−1 ,

gdje su qi količnici iz Euklidovog algoritma.

i −1 0 1 2 3 4 5
qi 0 3 2 6 3
xi 1 0 1 −3 7 −45
yi 0 1 0 1 −2 13
 4

Na ovaj način smo dobili jedno rješenje (x0 , y 0 ) = (−45, 13) jednačine

41x + 142y = nzd(41, 142),

41x + 142y = 1.

Pomnožimo li i lijevu i desnu stranu jednačine

287 · (−45) + 994 · 13 = 7,

s 88, imamo

41 · (−45) · 88 + 142 · 13 · 88 = 1 · 88,

41 · (−3960) + 142 · 1144 = 88.

Dakle, jedno rješenje jednačine 41x + 142y = 88 je (x0 , y0 ) = (−3960, 1144).

Medutim, nama je potrebno samo rješenje x0 = −3960. Imamo da je
142 142
x = x0 + · t = −3960 + · t = −3960 + 142t, t ∈ Z,
nzd(41, 142) 1
odakle je

x ≡ −3960 (mod 142),

x ≡ 16 (mod 142).

Metoda transformacije koeficijenata

Kako nzd(41, 88) = 1 kongruencija

41x ≡ 88 (mod 142).

ima jedinstveno rješenje. Imamo da je

0 ≡ 142 (mod 142),

odnosno

0 ≡ 142 · 4 (mod 142).

Dodamo li ovu kongruenciju polaznoj, dobijemo da je

41x ≡ 656 (mod 142),

odnosno, nakon skraćivanja s 41, dobijemo da je rješenje kongruencije

x ≡ 16 (mod 142).
 5

Eulerova metoda
Iskoristimo li Eulerov teorem, imamo da je rješenje polazne kongruencije
x ≡ 41ϕ(142)−1 · 88 (mod 142)
≡ 4169 · 88 (mod 142)
≡ (413 )23 · 88 (mod 142)
≡ 5123 · 88 (mod 142)
≡ 513 · (514 )5 · 88 (mod 142)
≡ 23 · 375 · 88 (mod 142)
≡ 375 · 36 (mod 142)
≡ (372 )2 · 37 · 36 (mod 142)
≡ 912 · 54 (mod 142)
≡ 45 · 54 (mod 142)
≡ 16 (mod 142)

Metoda koja koristi Euklidov algoritam

Za rješavanje kongruencije ćemo primjeniti rekurzivne relacije
x−1 = 1, x0 = 0, xi = xi−2 − qi · xi−1 ,
gdje su qi količnici iz Euklidovog algoritma.
i −1 0 1 2 3 4 5
qi 0 3 2 6 3
xi 1 0 1 −3 7 −45
Dobili smo da je
x ≡ −45 · 88 (mod 142),
x ≡ 16 (mod 142).

Dakle, rješenje kongruencije 287x ≡ 616 (mod 994) je

x ≡ 16, 158, 300, 442, 584, 726, 868 (mod 994).

41
Razvoj racionalnih brojeva 142 i 142
41
se može odrediti pomoću Euklidovog
algoritma, gdje su parcijalni kvocjenti količnici iz Euklidovog algoritma.
Dakle, imamo da je
41 142
= [0; 3, 2, 6, 3], = [3; 2, 6, 3].
142 41
♦
 6

Zadatak 4. Riješiti sistem kongruencija

13x ≡ 12 (mod 15),

5x ≡ 18 (mod 21),
11x ≡ 6 (mod 12).

Rješenje:
Kako moduli nisu u parovima relativno prosti, ne možemo primjeniti Kineski
teorem o ostacima. Medutim, za primjenu Kineskog teorema o ostacima
nam problem predstavljaju i lijeve strane kongruencije. Imamo da je
nzv(13, 5, 11) = 715. To znači da trebamo proširiti sve tri kongruencije
tako da koeficijent uz nepoznatu x na lijevoj strani bude 715. Na taj način
dobijemo sistem

715x ≡ 660 (mod 825),

715x ≡ 2574 (mod 3003),
715x ≡ 390 (mod 780).

Uvodenjem smjene 715x = t, dobijemo sistem

t ≡ 660 (mod 825),

t ≡ 2574 (mod 3003),
t ≡ 390 (mod 780).

Rastavimo module na proste faktore

m01 = 825 = 3 · 52 · 11,

m02 = 3003 = 3 · 7 · 11 · 13,
m03 = 780 = 22 · 3 · 5 · 13.

Sada možemo ove rastave na proste faktore iskoristiti tako da formiramo

 7

sistem od jedanaest kngruencija koji je ekvivalentan polaznom sistemu.

t ≡ 660 (mod 3),

t ≡ 660 (mod 5),
t ≡ 660 (mod 11),
t ≡ 2574 (mod 3),
t ≡ 2574 (mod 7),
t ≡ 2574 (mod 11),
t ≡ 2574 (mod 13),
t ≡ 390 (mod 3),
t ≡ 390 (mod 4),
t ≡ 390 (mod 5),
t ≡ 390 (mod 13).

Skartimo li kongruencije po odgovarajućim modulima, imamo

t ≡ 0 (mod 3),
t ≡ 0 (mod 5),
t ≡ 0 (mod 11),
t ≡ 0 (mod 3),
t ≡ 5 (mod 7),
t ≡ 0 (mod 11),
t ≡ 0 (mod 13),
t ≡ 0 (mod 3),
t ≡ 2 (mod 4),
t ≡ 0 (mod 5),
t ≡ 0 (mod 13).

Uporedivanjem kongruencija koje odgovaraju istim modulima, dobijemo

sistem

t ≡ 0 (mod 3),
t ≡ 2 (mod 4),
t ≡ 0 (mod 5),
t ≡ 5 (mod 7),
t ≡ 0 (mod 11),
t ≡ 0 (mod 13).
 8

Sada možemo primjeniti Kineski teorem o ostacima. Imamo da je

M = m1 · m2 · m3 · m4 · m5 · m6 = 3 · 4 · 5 · 7 · 11 · 13 = 60060,
M 60060
n1 = = = 20020,
n1 3
M 60060
n2 = = = 15015,
n2 4
M 60060
n3 = = = 12012,
n3 5
M 60060
n4 = = = 8580,
n4 7
M 60060
n5 = = = 5460,
n5 11
M 60060
n6 = = = 4620,
n6 13
pa je rješenje sistema dano sa
t ≡ n1 t1 + n2 t2 + n3 t3 + n4 t4 + n5 t5 + n6 t6 (mod M ),
odnosno
t ≡ 20020 · t1 + 15015 · t2 + 12012 · t3 + 8580 · t4 + 5460 · t5 + 4620 · t6 (mod M ).
Da bismo dobili rješenje sistema potrebno je da riješimo sljedećih šest
kongruencija
20020t1 ≡ 0 (mod 3),
15015t2 ≡ 2 (mod 4),
12012t3 ≡ 0 (mod 5),
8580t4 ≡ 5 (mod 7),
5460t5 ≡ 0 (mod 11),
4620t6 ≡ 0 (mod 13).
Skratimo li kongruencije po odgovarajućim modulima, dobijemo
t1 ≡ 0 (mod 3),
3t2 ≡ 2 (mod 4),
2t3 ≡ 0 (mod 5),
5t4 ≡ 5 (mod 7),
4t5 ≡ 0 (mod 11),
5t6 ≡ 0 (mod 13),
 9

pa dobijemo sljedeće rezultate

t1 ≡ 0 (mod 3),
t2 ≡ 2 (mod 4),
t3 ≡ 0 (mod 5),
t4 ≡ 1 (mod 7),
t5 ≡ 0 (mod 11),
t6 ≡ 0 (mod 13).

Dakle, rješenje sistema je

t ≡ 20020 · 0 + 15015 · 2 + 12012 · 0 + 8580 · 1 + 5460 · 0 + 4620 · 0 (mod 60060)

t ≡ 38610 (mod 60060).

Nakon vraćanja smjene dobijemo konačno rješenje sistema

715x ≡ 38610 (mod 60060),

x ≡ 54 (mod 60060).

♦
 10

Zadatak 5. Odrediti posljednje 3 cifre broja 831605 .

Rješenje:
Da bismo odredili posljednje tri cifre broja 831605 trebamo odrediti ostatak
pri dijeljenju broja 831605 s 1000. Kako je 1000 = 8 · 125, te kako su brojevi
8 i 125 relativno prosti, možemo posmatrati odgovarajuće kongruencije po
modulima 8 i 125.
Imamo da je ϕ(8) = 4, te kako su 83 i 8 relativno prosti, primjenom Eulerovog
teorema imamo da je

83ϕ(8) ≡ 1 (mod 8),

834 ≡ 1 (mod 8),

pa je

831600 ≡ (834 )400 ≡ 1 (mod 8).

Analogno, kako je ϕ(125) = 100, te kako su 83 i 125 relativno prosti,

primjenom Eulerove teoreme imamo da je

83ϕ(125) ≡ 1 (mod 125),

83100 ≡ 1 (mod 125),

pa je

831600 ≡ (83100 )16 ≡ 1 (mod 125).

Odavde imamo da je

831600 ≡ 1 (mod nzv(8, 125)),

831600 ≡ 1 (mod 1000).

Dakle, imamo da je

831605 ≡ 831600 · 835 (mod 1000)

≡ 1 · 835 (mod 1000)
≡ 643 (mod 1000),

pa su posljednje tri cifre broja 831605 jednake 643.

♦
 11

Zadatak 6. Odrediti sva cjelobrojna rješenja jednačine

280x + 721y = 15932,

a zatim posebno ispisati 5 rješenja za koje je x2 + y 2 ≥ 1020 .

Rješenje:
Euklidov algoritam

280 = 721 · 0 + 280

721 = 280 · 2 + 161
280 = 161 · 1 + 119
161 = 119 · 1 + 42
119 = 42 · 2 + 35
42 = 35 · 1 + 7
35 = 7·5

Kako je 7 posljednji ostatak različit od nule, to je nzd(280, 721) = 7, te kako

7 dijeli 15942 jednačina ima rješenja. Prvo ćemo riješiti jednačinu

280x + 721y = nzd(280, 721),

280x + 721y = 7.

Za rješavanje jednačine ćemo primjeniti rekurzivne relacije

x−1 = 1, x0 = 0, xi = xi−2 − qi · xi−1 ,

y−1 = 0, x0 = 1, yi = yi−2 − qi · yi−1 ,

gdje su qi količnici iz Euklidovog algoritma.

i −1 0 1 2 3 4 5 6 7
qi 0 2 1 1 2 1 5
xi 1 0 1 −2 3 −5 13 −18
yi 0 1 0 1 −1 2 −5 7
Na ovaj način smo dobili jedno rješenje (x0 , y0 ) = (−18, 7) jednačine

280x + 721y = 7.

Pomnožimo li i lijevu i desnu stranu jednačine

280 · (−18) + 721 · 7 = 7,

 12

s 2276 imamo

280 · (−18) · 2276 + 721 · 7 · 2276 = 7 · 2276,

280 · (−40968) + 721 · 15932 = 15932,

pa je jedno rješenje jednačine 280x + 721y = 15932 dano s (x1 , y1 ) =

(−40968, 15932).
Sva rješenja u skupu cijelih brojeva su
721
x = −40968 + · t = −40986 + 103t,
7
280
y = 15932 − · t = 15932 − 40t,
7
kad t ∈ Z.
Za t = −1010 , −1010 − 1, −1010 − 2, −1010 − 3, −1010 − 4 rješenja jednačine
zadovoljavaju uslov x2 + y 2 ≥ 1020 , odnosno to su rješenja

(−1030000040968, 400000015932),
(−1030000041071, 400000015972),
(−1030000041174, 400000016012),
(−1030000041277, 400000016052),
(−1030000041380, 400000016092).

♦
 13

Zadatak 7. Odrediti sva cjelobrojna rješenja jednačine 4x + 8y + 6z = 22.

Rješenje:
Kako je nzd(4, 8, 6) = 2 i 2|22. jednačina 4x + 8y + 6z = 22 ima rješenja.
Podijelimo li polaznu jednačinu s s 2, dobijemo ekvivalentnu jednačinu
2x + 4y + 3z = 11.
Ako jednačinu napišemo u obliku
2x + 4y = 11 − 3z,
dobili smo Diofantsku jednačinu s dvije nepoznate. Kako je nzd(2, 4) = 2, to
∃α ∈ Z takav da je
11 − 3z
= α,
2
odakle dobijemo Diofantsku jednačinu s dvije nepoznate z i α koju trebamo
riješiti.
3z + 2α = 11
Jednačina očigledno ima rješenja, jer je nzd(3, 2) = 1 i jedno rješenje ove
jednačine je (zo , α0 ) = (3, 1), pa ćemo odrediti sva cjelobrojna rješenja
nepoznate z.
z = 3 + 2p, p ∈ Z.
Sada vratimo nepoznatu z u jednačinu
2x + 4y + 3z = 11,
2x + 4y + 3(3 + 2p) = 11,
2x + 4y = 2 + 6p,
x + 2y = 1 + 3p.
Jedno rješenje jednačine x + 2y = 1 + 3p je (x0 , y0 ) = (p + 3, p − 1), a sva
cjelobrojna su dana s
x = p + 3 + 2q,
y = p − 1 − q, q ∈ Z.
Dakle, sva cjelobrojna rješenja jednačine 4x + 8y + 6z = 22 su
(x, y, z) = (p + 2q + 3, p − q − 1, 2p + 3), p, q ∈ Z.
♦
 14

Zadatak 8. Odrediti sva cjelobrojna rješenja sistema

2x − 3y + 4z = 5,
5x + y − 2z = 7.

Rješenje:
Jedno rješenje sistema je (x1 , y1 , z1 ) = (0, −19, −13), pa vrijedi

2x1 − 3y1 + 4z1 = 5,

5x1 + y1 − 2z1 = 7.

Oduzimanjem dobijenog sistema jednačina od polaznog, dobijemo homogeni

sistem Diofantskih jednačina

2(x − x1 ) − 3(y − y1 ) + 4(z − z1 ) = 0,

5(x − x1 ) + (y − y1 ) − 2(z − z1 ) = 0,

odnosno

2x − 3(y + 19) + 4(z + 13) = 0,

5x + (y + 19) − 2(z + 13) = 0.

Sva cjelobrojna rješenja ovog sistema su dana s

 
 −3 4 
 
x =   · t = (6 − 4)t = 2t,
 1 −2 
 
 4 2 
 
y + 19 =   · t = (20 + 4)t = 24t,
 −2 5 
 
 2 −3 
 
z + 13 =   · t = (2 + 15)t = 17t, t ∈ Z.
 5 1 

Dakle, sva cjelobrojna rješenja polaznog sistema su dana s

(x, y, z) = (2t, 24t − 19, 17t − 13), t ∈ Z.

♦
 15

Zadatak 9. U skupu prirodnih brojeva riješiti jednačinu 2ab − b = 1997.

Rješenje:
Kako za a = 1 b nije prirodan broj, možemo pretpostaviti da je a ≥ 2. Ako
je b ≥ 10, imamo da je

2ab − b ≥ 2 · 210 − 10 = 2038.

Dakle, b < 10. Očigledno je da b mora biti neparan, pa nam preostaju

sljedeće opcije za b: 1, 3, 5, 7 i 9. Direktnom provjerom , dobijemo da su
jedina rješenja u prirodnim brojevima (1, 999) i (3, 10).
♦
 16

Zadatak 10. Neka je r(n) broj uredenih parova relativno prostih cijelih
brojeva takvih da je x2 + y 2 = n, i neka je N (n) broj rješenja kongruencije
z 2 ≡ (mod n).

a) Dokazati da je r(n) = 4N (n).

b) Neka je n = p pα(p) . Ako je α(2) = 0 ili α(2) = 1, te α(p) = 0 za sve

Q

p ≡ 3 (mod n4), onda je r(n) = 2t+2 , gdje je t broj prostih faktora od

n oblika 4k + 1. U protivnom je r(n) = 0. Dokazati.

c) Ako je p prost broj oblika 4k +1, onda je prikaz broja p u obliku x2 +y 2 ,

x, y ∈ N, jedinstven do na poredak sabiraka. Dokazati.

a) Neka je P (n) broj prikaza broja n u obliku x2 + y 2 , tako da je

nzd(x, y) = 1, x > 0, y > 0. Tada je r(n) = 4P (n). Pokažimo da je
P (n) = N (n). Posmatrajmo broj z iz najmanjeg sistema nenegativnih
ostataka modulo n, i neka je nzd(x, y) = 1. Uzmimo neka je zy ≡ x (mod n).
Tada iz x2 + y 2 ≡ 0 (mod n), odnosno x2 ≡ −y 2 (mod n) slijedi da je
z 2 ≡ −1 (mod n). Sada pokažimo da je funkcija (x, y) 7→ z bijekcija, tj. da
je funkcija istovremeno injekcija i surjekcija.
Pretpostavimo da (x1 , y1 ) 7→ z i (x2 , y2 ) 7→ z. Tada iz kongruencije
x1 y2 z ≡ x2 y1 z (mod n) slijedi da√je x1 y2 ≡√y2 x1 (mod n). Kako je xi 2 ≤ n,
i yi 2 < n to znači da je xi ≤ n, yi < n, odnosno 0 ≤ x1 · y2 < n i
0 ≤ x2 · y1 < n. To znači da x1 |x2 i x2 |x1 , tj. da je x1 = x2 , a samim tim je
i y1 = y2 . Odatle zaključujemo da je preslikavanje injekcija.
Sada posmatrajmo kongruenciju z 2 ≡ −1 (mod n). Definirajmo broj k ∈ Z
takav da je (2k)2 − 4kn = −4. Tada forma g(x, y) = nx2 + 2zxy + ky 2 ima
diskriminantu -4, pa je ekvivalentna s f (x, y) = x2 + y 2 . Neka je forma g
dobijena iz f matricom prelaza
!
p q
r s

Tada je n = f (p, r) = p2 + r2 i z = pq + rs. Pretpostavimo da je p > 0, r ≥ 0.

Kako je

pz ≡ p2 q + prs ≡ −r2 q + r(1 + qr) ≡ r (mod n)

pa zaključujemo da je preslikavanje (p, r) 7→ z surjektivno.  

b) Prema Kineskom teoremu o ostatcima je N (n) = p N pα(p) , pa je
Q

N (2) = 1 i N (4) = 0. Zaključujemo da je N (2α ) za α ≥ 2. Ako je p ≡ 3

(mod 4), onda je N (p) = 0, pa je N (pα ) = 0, α ≥ 1. Ako je p ≡ 1 (mod 4),
 17

onda je N (p) = 2, pa prema Henselovoj lemi imamo da je N (pα ) = 2 za

svaki α ≥ 1. Znači ako je α(2) = 0 ili 1, te α(p) = 0 za sve p ≡ 3 (mod 4),
onda je N (n) = 2t , pa kako je r(n) = 4N (n) onda je r(n) = 2t + 2.
c) Kako je p prost broj oblika 4k + 1 imamo da je N (p) = 2 pa je r(p) =
4 · N (p) = 4 · 2 = 8.
♦
 18

Zadatak 11. Bez rješavanja i upotrebe verižnih razlomaka, pokazati da

jednačina x2 − 773y 2 = −1 ima rješenja.

Rješenje:

Teorem 1. Ako je p prost broj i p ≡ 1 (mod 4), jednačina x2 − py 2 = −1

ima rješenja.
√
Dijeljenjem broja 773 prostim brojevima manjim od 773 lako se pokaže da
je broj 773 prost. Kako je broj 773 prost, te kako je 773 ≡ 1 (mod 4), prema
Propoziciji 1. polazna jednačina ima rješenje. ♦
 19

Zadatak 12. Ne rješavajući jednačinu x2 − 534y 2 = C odrediti najmanji

kvadratno slobodan broj C > 865 takav da ste VI sigurno da dana jednačina
nema više od dvije klase rješenja. Odgovor obrazložiti.

Rješenje:

Teorem 2. Neka je N kvadratno slobodan cijeli broj. Broj klasa rješenja

jednačine x2 − dy 2 = N je ≤ 2ω(N ) , gdje je ω(N ) broj prostih faktora od N .

Neka je √C = 877. Dijeljenjem broja 877 sa svim prostim brojevima

manjim od 877 lako se pokaže da je broj 877 prost. Dakle, broj 877 je
kvadratno slobodan i ω(877) = 1, pa je 2ω(877) = 21 = 2.
Jednačina x2 − 534y 2 = 877 ima najviše dvije klase rješenja. Broj 877 je
najmanji broj sa traženom osobinom. ♦
 20

Zadatak 13. Neka je k ∈ N i k > 2. Odrediti razvoj u verižni razlomak od

√
k 2 − 2.

Rješenje:
Imamo da je s0 = 0 i t0 = 1. Odredimo a0 . Kako je
(k − 1)2 = k 2 − 2k + 1 < k 2 − 2 < k 2 ,
to je
(k − 1)2 < k 2 − 2 < k 2 ,
p √ √
(k − 1)2 < k2 − 2 < k2,
√
|k − 1| < k 2 − 2 < |k| .
Kako je k > 2, slijedi da je k − 1 > 0 i k > 0, pa je
√
k−1 < k 2 − 2 < k.
Odavde je
j√ k
a0 = k 2 − 2 = k − 1.

s1 = (k − 1) · 1 − 0 = k − 1
k 2 − 2 − (k − 1)2
t1 = = 2k − 3
 1     
k−1+k−1 2k − 2 (2k − 3) + 1
a1 = = =
2k − 3 2k − 3 2k − 3
   
1 1
= 1+ =1+ =1+0=1
2k − 3 2k − 3
s2 = 1 · (2k − 3) − (k − 1) = k − 2
k 2 − 2 − (k − 2)2 4k − 6
t2 = = =2
 2k − 3   2k − 3   
k−2+k−1 2k − 3 3
a2 = = = k−
2 2 2
 
3
= k− − = k + (−2) = k − 2
2
s3 = (k − 2) · 2 − (k − 2) = k − 2
k 2 − 2 − (k − 2)2 4k − 6
t3 = = = 2k − 3
 2   2 
k−2+k−1 2k − 3
a3 = = =1
2k − 3 2k − 3
 21

s4 = 1 · (2k − 3) − (k − 2) = k − 1
k 2 − 2 − (k − 1)2 2k − 3
t4 = = =1
 2k − 3  2k − 3
k−1+k−1
a4 = = b2k − 2c = 2k − 2
1
s5 = (2k − 2 · 1 − (k − 1) = k − 1
k 2 − 2 − (k − 1)2
t5 = = 2k − 3
1
Kako je (s5 , t5 ) = (s1 , t1 ) = (k − 1, 2k − 3), pa se parcijalni kvocjenti od a1
do a4 ponavlaju i vrijedi
√
k 2 − 2 = [k − 1; 1, k − 2, 1, 2k − 2], k > 2.

♦
 22

Zadatak 14. Odrediti sve Pitagorine trouglove kod kojih je dužina jedne
stranice jednaka:

a) 369,

b) 10,

c) 651,

d) 114.

Rješenje:

Teorem 3. Sve Pitagorine trojke su dane identitetom

2 2
d(m2 − n2 ) + (2dmn)2 = d(m2 + n2 )
 

gdje su d, m, n ∈ N takvi da su m i n relativno prosti, različite parnosti i

vrijedi da je m > n.

Teorem 4. Ako je nzd(x, y) = 1, onda su svi neparni prosti faktori od x2 +y 2

oblika 4k + 1.

Teorem 5. Neka je n prirodan broj. Tada postoji Pitagorin trougao čija

hipotenuza ima dužinu n ako i samo ako n ima bar jedan prosti faktor oblika
4k + 1.

a) Kako je broj 369 neparan, to ne može biti dužina druge stranice, jer
njena dužina iznosi 2dmn. Kako d|369, to d ∈ {1, 3, 9, 41, 123}. Slučaj
kada je d = 369 možemo odmah zanemariti, jer bismo imali da je
m2 − n2 = 1 ili m2 + n2 = 1, a to nema rješenja u skupu prirodnih
brojeva.
Ispitajmo sve mogućnosti za d.
d=1
Kako je 369 : 1 = 369 i 369 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 369
možda ima rješenja koja zadovoljavaju uslove Korolara 3. Medutim,
kako 3|369, to prema Propozciji 4. jednačina m2 + n2 = 369 ne može
imati rješenja.
Posmatrajmo sada jednačinu m2 − n2 = 369. Kako je

369 = 1 · 369 = 3 · 123 = 9 · 41,

 23

to imamo sljedeća tri sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=3 m−n=9

m + n = 369 m + n = 123 m + n = 41

Rješenje (185, 184) prvog sistema i rješenje (25, 16) trećeg sistema
zadovoljavaju potrebne uslove, dok rješenje (63, 60) drugog sistema ne
zadovoljava uslove, jer brojevi 63 i 60 nisu relativno prosti. Ova dva
rješenja nam generiraju dvije Pitagorine trojke.
(m, n) = (185, 184)

d(m2 − n2 ) = 1 · (1852 − 1842 ) = 369

2dmn = 2 · 1 · 185 · 184 = 68080
d(m + n2 ) = 1 · (1852 + 1842 ) = 68081
2
⇒ (369, 68080, 68081)

(m, n) = (25, 16)

d(m2 − n2 ) = 1 · (252 − 162 ) = 369

2dmn = 2 · 1 · 25 · 16 = 800
d(m + n2 ) = 1 · (252 + 162 ) = 881
2
⇒ (369, 800, 881)

d=3
Kako je 369 : 3 = 123 i 369 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 123
nema rješenja koja zadovoljavaju uslove Korolara 3.
Posmatrajmo sada jednačinu m2 − n2 = 123. Kako je

123 = 1 · 123 = 3 · 41,

to imamo sljedeća dva sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=3
m + n = 123 m + n = 41

Rješenje (62, 61) prvog sistema i rješenje (22, 19) drugog sistema
zadovoljavaju potrebne uslove. Ova dva rješenja nam generiraju dvije
Pitagorine trojke.
(m, n) = (62, 61)

d(m2 − n2 ) = 3 · (622 − 612 ) = 369

2dmn = 2 · 3 · 62 · 61 = 22692
d(m + n2 ) = 3 · (622 + 612 ) = 22695
2
⇒ (369, 22692, 22695)
 24

(m, n) = (22, 19)

d(m2 − n2 ) = 3 · (222 − 192 ) = 369

2dmn = 2 · 3 · 22 · 19 = 2508
d(m + n2 ) = 3 · (222 + 192 ) = 2535
2
⇒ (369, 2508, 2535)

d=9
Kako je 369 : 9 = 41 i 41 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 41
možda ima rješenja koja zadovoljavaju uslove Korolara 3.
Mogući par (m, n) je (5, 4) i on je rješenje jednačine m2 + n2 = 41.
(m, n) = (5, 4)

d(m2 − n2 ) = 9 · (52 − 42 ) = 81
2dmn = 2 · 9 · 5 · 4 = 360
d(m + n2 ) = 9 · (52 + 42 ) = 369
2
⇒ (81, 360, 369)

Posmatrajmo sada jednačinu m2 − n2 = 41. Kako je

41 = 1 · 41,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m + n = 41

Rješenje (21, 20) ovog sistema zadovoljava potrebne uslove i ono nam
generira jednu Pitagorinu trojku.
(m, n) = (21, 20)

d(m2 − n2 ) = 9 · (212 − 202 ) = 369

2dmn = 2 · 9 · 21 · 20 = 7560
d(m + n2 ) = 9 · (212 + 202 ) = 7569
2
⇒ (369, 7560, 7569)

d = 41
Kako je 369 : 41 = 9 i 9 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 9 možda
ima rješenja koja zadovoljavaju uslove Korolara 3.
Medutim, kako 3|9, to prema Propozciji 4. jednačina m2 + n2 = 9 ne
može imati rješenja.

Posmatrajmo sada jednačinu m2 − n2 = 9. Kako je

9 = 1 · 9,
 25

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m+n=9

Rješenje (5, 4) ovog sistema zadovoljava potrebne uslove i ono nam

generira jednu Pitagorinu trojku.
(m, n) = (5, 4)

d(m2 − n2 ) = 41 · (52 − 42 ) = 369

2dmn = 2 · 41 · 5 · 4 = 820
d(m + n2 ) = 41 · (52 + 42 ) = 1618
2
⇒ (369, 820, 1618)

d = 123
Kako je 369 : 123 = 3 i 3 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 3 nema
rješenja koja zadovoljavaju uslove Korolara 3.
Posmatrajmo sada jednačinu m2 − n2 = 3. Kako je

3 = 1 · 3,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m+n=3

Rješenje (2, 1) ovog sistema zadovoljava potrebne uslove i ono nam

generira jednu Pitagorinu trojku.
(m, n) = (2, 1)

d(m2 − n2 ) = 123 · (22 − 12 ) = 369

2dmn = 2 · 123 · 2 · 1 = 492
d(m + n2 ) = 123 · (22 + 12 ) = 615
2
⇒ (369, 492, 615)

Zaključujemo da postoji 7 Pitagorinih trouglova kod kojih je dužina

jedne stranice jednaka 369.

(x, y, z) = (369, 68080, 68081), (369, 800, 881), (369, 22692, 22695),
(369, 2508, 2535), (81, 360, 369), (369, 820, 1618), (369, 492, 615).

b) Kako d|10, to d ∈ {1, 2, 5}, dok se slučaj d = 10 zanemaruje. Kako je 10

paran broj, to on može predstavljati dužinu svake stranice Pitagorinog
trougla. d = 1
 26

Kako je 10 : 1 = 10, to posmatramo prvo jednačinu m2 + n2 = 10. Ova

jednačina nema rješenja, jer su m i n različite parnosti, pa zbir njihovih
kvadrata ne može biti paran broj.
Jednačina

2dmn = 10
mn = 5

ima rješenje (5, 1) koje zadovoljava uslove Korolara 3.

(m, n) = (5, 1)

d(m2 − n2 ) = 1 · (52 − 12 ) = 24
2dmn = 2 · 1 · 5 · 1 = 10
d(m + n2 ) = 1 · (52 + 12 ) = 26
2
⇒ (24, 10, 26)

Jednačinu m2 − n2 = 10 nema rješenja, jer su m i n različite parnosti,

pa razlika njihovih kvadrata ne može biti paran broj.
d=2
Kako je 10 : 2 = 5, to posmatramo prvo jednačinu m2 + n2 = 5. Ova
jednačina možda ima rješenja, jer 5 ≡ 1 (mod 4). To rješenje je (2, 1).
(m, n) = (2, 1)

d(m2 − n2 ) = 2 · (22 − 12 ) = 6
2dmn = 2 · 2 · 1 · 1 = 8
d(m + n2 ) = 2 · (22 + 12 ) = 10
2
⇒ (6, 8, 10)

Jednačina 2mn = 5 očigledno nema rješenja.

Da bismo riješili jednačinu m2 − n2 = 5, potrebno je da riješimo sistem

m−n = 5
m + n = 1.

Rješenje sistema (3, 2) zadovoljava uslove Teorema 3. (m, n) = (3, 2)

d(m2 − n2 ) = 2 · (32 − 22 ) = 10
2dmn = 2 · 2 · 3 · 2 = 24
d(m + n2 ) = 2 · (32 + 22 ) = 26
2
⇒ (10, 24, 26)

d=5
Kako je 10 : 5 = 2, imamo m2 + n2 = 2, m2 − n2 = 2 i 2mn = 2. Prve
dvije jednačine nemaju rješenja, jer su m i n brojevi različite parnosti,
 27

pa niti zbir, niti razlika njihovih kvadrata ne može biti paran broj, a
jednačina mn = 1 nema rješenja u prirodnim brojevima.
Zaključujemo da postoje 3 Pitagorina trougla kod kojih je dužina jedne
stranice jednaka 10.

(x, y, z) = (24, 10, 26), (6, 8, 10), (10, 24, 26).

c) Kako je 651 = 3 · 7 · 31, to prema Teoremu 5. ne može biti dužina

hipotenuze, a kako je 651 neparan broj, onda on može biti samo
dužina prve katete dane s d(m2 − n2 ). Kako d|651, imamo da d ∈
{1, 3, 7, 21, 31, 93, 217}. Razmotrimo sve vrijednosti za d.
d=1
Kako je 651 : 1 = 651, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 651. Kako
je

651 = 1 · 651 = 3 · 217 = 7 · 93 = 21 · 31,

to imamo sljedeća četiri sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=3 m − n = 7 m − n = 21
m + n = 651 m + n = 217 m + n = 93 m + n = 31

Rješenje sva četiri sistema (326, 325), (110, 107), (50, 43) i (26, 5)
zadovoljavaju potrebne uslove. Ova četiri rješenja nam generiraju četiri
Pitagorine trojke.
(m, n) = (326, 325)

d(m2 − n2 ) = 1 · (3262 − 3252 ) = 651

2dmn = 2 · 1 · 326 · 325 = 211900
d(m + n2 ) = 1 · (3262 + 3252 ) = 211901
2
⇒ (651, 211900, 211901)

(m, n) = (110, 107)

d(m2 − n2 ) = 1 · (1102 − 1072 ) = 651

2dmn = 2 · 1 · 110 · 107 = 23540
d(m + n2 ) = 1 · (1102 + 1072 ) = 23549
2
⇒ (651, 23540, 23549)

(m, n) = (50, 43)

d(m2 − n2 ) = 1 · (502 − 432 ) = 651

2dmn = 2 · 1 · 50 · 43 = 4300
d(m + n2 ) = 1 · (502 + 432 ) = 4349
2
⇒ (651, 4300, 4349)
 28

(m, n) = (26, 5)

d(m2 − n2 ) = 1 · (262 − 52 ) = 651

2dmn = 2 · 1 · 26 · 5 = 260
d(m + n2 ) = 1 · (262 + 52 ) = 701
2
⇒ (651, 260, 701)

d=3
Kako je 651 : 3 = 217, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 217. Kako
je

217 = 1 · 217 = 7 · 31,

to imamo sljedeća dva sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=7
m + n = 217 m + n = 31

Rješenje oba sistema (109, 108) i (19, 12) zadovoljavaju potrebne uslove.
Ova dva rješenja nam generiraju dvije Pitagorine trojke.
(m, n) = (109, 108)

d(m2 − n2 ) = 3 · (1092 − 1082 ) = 651

2dmn = 2 · 3 · 109 · 108 = 70632
d(m + n2 ) = 3 · (1092 + 1082 ) = 70635
2
⇒ (651, 70632, 70635)

(m, n) = (19, 12)

d(m2 − n2 ) = 3 · (192 − 122 ) = 651

2dmn = 2 · 3 · 19 · 12 = 1368
d(m + n2 ) = 3 · (192 + 122 ) = 1515
2
⇒ (651, 1368, 1515)

d=7
Kako je 651 : 7 = 93, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 93. Kako je

93 = 1 · 93 = 3 · 31,

to imamo sljedeća dva sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=3
m + n = 93 m + n = 31
 29

Rješenje oba sistema (47, 46) i (17, 14) zadovoljavaju potrebne uslove.
Ova dva rješenja nam generiraju dvije Pitagorine trojke.
(m, n) = (47, 46)

d(m2 − n2 ) = 7 · (472 − 462 ) = 651

2dmn = 2 · 7 · 47 · 46 = 30268
d(m + n2 ) = 7 · (472 + 462 ) = 30275
2
⇒ (651, 30268, 30275)

(m, n) = (17, 14)

d(m2 − n2 ) = 7 · (172 − 142 ) = 651

2dmn = 2 · 7 · 17 · 14 = 3332
d(m + n2 ) = 7 · (172 + 142 ) = 3395
2
⇒ (651, 3332, 3395)

d = 21
Kako je 651 : 21 = 31, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 31. Kako
je

93 = 1 · 31,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m + n = 31

Rješenje sistema (16, 15) zadovoljava potrebne uslove.

(m, n) = (16, 15)

d(m2 − n2 ) = 21 · (162 − 152 ) = 651

2dmn = 2 · 21 · 16 · 15 = 10080
d(m + n2 ) = 21 · (162 + 152 ) = 10101
2
⇒ (651, 10080, 10101)

d = 93
Kako je 651 : 93 = 7, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 7. Kako je

7 = 1 · 7,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m+n=7
 30

Rješenje sistema (4, 3) zadovoljava potrebne uslove.

(m, n) = (4, 3)

d(m2 − n2 ) = 93 · (42 − 32 ) = 651

2dmn = 2 · 93 · 4 · 3 = 2232
d(m + n2 ) = 93 · (42 + 32 ) = 2325
2
⇒ (651, 2232, 2325)

d = 217
Kako je 651 : 217 = 3, trebamo riješiti jednačinu m2 − n2 = 3. Kako je

3 = 1 · 3,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m+n=3

Rješenje sistema (2, 1) zadovoljava potrebne uslove.

(m, n) = (2, 1)

d(m2 − n2 ) = 217 · (22 − 12 ) = 651

2dmn = 2 · 217 · 2 · 1 = 868
d(m + n2 ) = 217 · (22 + 12 ) = 1085
2
⇒ (651, 868, 1085)

d) Kako je 114 paran, on može biti bilo koja stranica Pitagorinog trougla.
Medutim, imamo da je 114 = 3·7·31, to prema Korolaru 5. ne može biti
dužina hipotenuze. Kako d|114, imamo da d ∈ {1, 2, 3, 6, 19, 38, 57}.
Razmotrimo sve vrijednosti za d.

d=1
Kako je 114 : 1 = 114, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 114
i 2mn = 114, odnosno mn = 57. Kako su m i n brojevi različite
parnosti, to njihova razlika ne može biti paran, a nljihov proizvod ne
može biti neparan broj. Dakle, ove jednačine nemaju rješenje.

d=2
Kako je 114 : 2 = 57, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 57 i 2mn =
57. Kako je

57 = 1 · 57 = 3 · 19,
 31

to imamo sljedeća dva sistema za riješiti.

m−n=1 m−n=3
m + n = 57 m + n = 19

Rješenje oba sistema (29, 28) i (11, 8) zadovoljavaju potrebne uslove.

Ova dva rješenja nam generiraju dvije Pitagorine trojke.
(m, n) = (29, 28)

d(m2 − n2 ) = 2 · (292 − 282 ) = 114

2dmn = 2 · 2 · 29 · 28 = 3248
d(m + n2 ) = 2 · (292 + 282 ) = 3250
2
⇒ (114, 3248, 3250)

(m, n) = (11, 8)

d(m2 − n2 ) = 2 · (112 − 82 ) = 114

2dmn = 2 · 2 · 11 · 8 = 352
d(m + n2 ) = 2 · (112 + 82 ) = 370
2
⇒ (114, 352, 370)

Jednačina 2mn = 57 nema rješenja.

d=3
Kako je 114 : 3 = 38, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 38 i
2mn = 38, odnosno mn = 19. Kako su m i n brojevi različite parnosti,
to njihova razlika ne može biti paran, a nljihov proizvod ne može biti
neparan broj. Dakle, ove jednačine nemaju rješenje.

d=6
Kako je 114 : 6 = 19, imamo m2 − n2 = 19 i 2mn = 19. Kako je

19 = 1 · 19,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m + n = 19

Rješenje sistema (10, 9) zadovoljava potrebne uslove.

(m, n) = (10, 9)

d(m2 − n2 ) = 6 · (102 − 92 ) = 114

2dmn = 2 · 6 · 10 · 9 = 1080
d(m + n2 ) = 6 · (102 + 92 ) = 1086
2
⇒ (114, 1080, 1086)
 32

Jednačina 2mn = 19 nema rješenja.

d = 19
Kako je 114 : 19 = 6, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 6 i 2mn = 6,
odnosno mn = 3. Kako su m i n brojevi različite parnosti, to njihova
razlika ne može biti paran, a nljihov proizvod ne može biti neparan
broj. Dakle, ove jednačine nemaju rješenje.

d = 38
Kako je 114 : 38 = 3, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 3 i 2mn = 3.
Kako je

3 = 1 · 3,

to imamo sljedeći sistem za riješiti.

m−n=1
m+n=3

Rješenje sistema (2, 1) zadovoljava potrebne uslove.

(m, n) = (2, 1)

d(m2 − n2 ) = 6 · (102 − 92 ) = 114

2dmn = 2 · 6 · 10 · 9 = 152
d(m + n2 ) = 6 · (102 + 92 ) = 190
2
⇒ (114, 152, 190)

Jednačina 2mn = 3 nema rješenja.

d = 57
Kako je 114 : 57 = 2, trebamo riješiti jednačine m2 − n2 = 2 i 2mn = 2,
odnosno mn = 1. Kako su m i n brojevi različite parnosti, to njihova
razlika ne može biti paran, a nljihov proizvod ne može biti neparan
broj. Dakle, ove jednačine nemaju rješenje.

♦
 33

Zadatak 15. Riješiti jednačine x2 − 185y 2 = ±1.

Rješenje: √
Prvo odredimo razvoj broja 185 u verižni razlomak i dobijemo da je
√
185 = [13; 1, 1, 1, 1, 26],

pa vidimo da je period r = 5 neparan. Sva rješenja jednačine x2 −185y 2 = −1

su dana s

(x, y) = (p(2n−1)r−1 , q(2n−1)r−1 ) = (p10n−6 , q10n−6 ),

a sva rješenja jednačine x2 − 185y 2 = 1 s

(x, y) = (p2nr−1 , q2nr−1 ) = (p10n−1 , q10n−1 ),

a njeno fundamentalno rješenje je

(x, y) = (p2r−1 , q2r−1 ) = (p9 , q9 ) = (9249, 680).

Sva rješenja jednačine x2 − 185y 2 = −1 su dana s

√  √ n
x + y 185 = 9249 + 680 185 , n ∈ N.

♦
 34

Zadatak 16. Riješiti jednačinu x2 −60y 2 = 4, a zatim iz svake klase ispisati

po 5 rješenja.

Rješenje:
Prvo trebamo odrediti fundamentalno rješenje pripadne √ Pellove jednačine
2 2
x − 60y = 1. Kako je razvoj u verižni razlomak 60 = [7; 1, 2, 1, 14],
to je period r = 4 paran. Dakle, fundamentalno rješenje pripadne Pellove
jednačine (x1 , √
x2 ) = (pr−1 , qr−1
√ ) = (p3 , q3 ) = (31, 4).
Dakle, x1 + y1 60 = 31 + 4 60.
Trebamo odrediti fundamentalno rješenje pellovske jednačine x2 − 60y 2 = 4.
y1 p 4 √
0 ≤ y∗ ≤ p |C| = p 4 = 1,
2(x1 + ε) 2(31 + 1)
r r
1 1
kx∗ k ≤ (x1 + ε)|C| = (31 + 1)|4| = 8.
2 2
Zaključujemo da je

x∗ ∈ {0, ±1, ±2, ±3, ±4, ±5, ±6, ±7, ±8},

y ∗ ∈ {0, 1}.

Direktnom provjerom dobijemo da su fundamentalna rješenja pellovske

jednačine x2 − 60y 2 = 4:

(x∗1 , y1∗ ) = (2, 0),

(x∗2 , y2∗ ) = (−2, 0),
(x∗3 , y3∗ ) = (8, 1),
(x∗4 , y4∗ ) = (−8, 1).

Provjerimo da li su dobijena rješenja asocirana.

x∗1 · x∗2 − d · y1∗ · y2∗ 2 · (−2) − 60 · 0 · 0
= = −1 ∈ Z,
C 4
x∗1 · y2∗ − x∗2 · y1∗ 2 · 0 − (−2) · 0
= = 0 ∈ Z.
C 4
Rješenja (2, 0) i (−2, 0) su asocirana, pa jedno od njih možemo zanemariti.
Zadržat ćemo rješenje (2, 0).

x∗1 · x∗3 − d · y1∗ · y3∗ 2 · 8 − 60 · 0 · 0

= = 4 ∈ Z,
C 4
∗ ∗ ∗ ∗
x1 · y 3 − x3 · y 1 2·1−8·0 1
= = ∈ / Z.
C 4 2
 35

Dakle, rješenja (2, 0) i (8, 1) nisu asocirana.

x∗3 · x∗4 − d · y3∗ · y4∗ (−8) · 8 − 60 · 1 · 1

= = −31 ∈ Z,
C 4
x∗3 · y4∗ − x∗4 · y3∗ 8 · 1 − (−8) · 1
= = −4 ∈ Z.
C 4
Dakle, rješenja (−8, 1) i (8, 1) su asocirana. Zadržat ćemo rješenje (8, 1).
Na kraju zaključujemo da imamo dvije klase rješenja polazne pellovske
jednačine i to:
√ √
x + y 60 = ±2(31 + 4 60)m ,
√ √ √
x + y 60 = ±2(8 + 60)(31 + 4 60)m , m ∈ Z.

Pet rješenja iz prve klase rješenja su: (2, 0), (62, 8), (62, −8), (−62, 8), (−62, −8),
a iz druge klase rješenja su: (8, 1), (−8, 1), (8, −1), (−8, −1), (488, 63). ♦
 36

Zadatak 17. Odabrati jedan broj iz intervala (1050 + 5 · 1010 , 1050 + 6 · 1010 ),
te ga predstaviti kao sumu kvadrata 2, 3 i 5 prirodnih brojeva, te kao razliku
kvadrata 2 prirodna broja.
Rješenje:
Neka je n = 1050 + 5 · 1010 + 625 · 106 = 1050 + 50625 · 106 . Znamo da se
prirodan broj n se može prikazati kao suma dva cjelobrojna kvadrata ako
i samo ako se svaki prosti faktor p oblika p ≡ 3 (mod 4) u rastavu od n
pojavljuje s parnom potencijom.
2
2
Medutim, vidimo da je n = 1050 + 50625 · 106 = 1025 + 225 · 103 , pa se
on očigledno može napisati kao suma dva cjelobrojna kvadrata.
Dalje, prirodan broj n se može prikazati u obliku sume tri kvadrata prirodnih
brojeva ako i samo ako nije oblika n = 4m (8k + 7). Možemo pokušati broj n
predstaviti u ovom obliku.
n = 1050 + 50625 · 106 = 43 8 · 59 · 1041 + 50625 · 56

Vidimo da se n ne može predstaviti u traženom obliku. Dakle,

n = 1050 + 50625 · 106 = 1050 + 632 + 2162 · 106 =



2
2
2
= 1025 + 63 · 103 + 216 · 103 .
Svaki prirodan broj n > 169 se može prikazati u obliku sume kvadrata pet
prirodnih brojeva. Kako je n > 169, to je:
n = 1050 + 50625 · 106 = 1050 + 1002 + 1132 + 1162 + 1202 · 106 =



2
2
2
2
2
= 1025 + 100 · 103 + 113 · 103 + 116 · 103 + 120 · 103 =

2
2
2
2
2
= 1025 + ·105 + 113 · 103 + 116 · 103 + 12 · 104 .
Preostaje nam još da n prikažemo kao razliku kvadrata dva prirodna broja.
Cijeli broj n se može prikazati kao razlika kvadrata dva cijela broja ako i
samo ako je n 6≡ 2 (mod 4). Kako je

25
6
1050 + 50625 · 106 ≡ 102 + 50625 · 102
≡ 10025 + 50625 · 1003 ≡ 0 + 50625 · 0 ≡ 0 (mod 4),
to se n može napisati kao razlika dva kvadrata prirodih brojeva. Kako je
n ≡ 0 (mod 4), to je n = 4k, gdje je k ∈ N, odnosno
n = 4k = (k + 1)2 − (k − 1)2 .
Imamo da je
n = 1050 + 50625 · 106 = 4 25 · 1048 + 25 · 50625 · 104 =



2
2
= 25 · 1048 + 25 · 50625 · 104 + 1 − 25 · 1048 + 25 · 50625 · 104 − 1 .
♦
 37

Zadatak 18. Skup {1010 + 143, 1010 + 145} dopuniti do D(1) trojke i D(1)
četvorke.

Rješenje:
Neka je a = 1010 + 143 i b = 1010 + 145. Tada je

ab + 1 = (1010 + 143)(1010 + 145) = (1010 + 144)2 = r2 .

Sada ćemo skup {1010 + 143, 1010 + 145} dopuniti do D(1) trojke {a, b, c}
gdje je c = a + b + 2r.

c = a + b + 2r = 4(1010 + 144)

Dakle, skup {1010 + 143, 1010 + 145, 4(1010 + 144)} je D(1) trojka.
Dalje ćemo skup {1010 + 143, 1010 + 145, 4(1010 + 144)} dopuniti do D(1)
četvorke {a, b, c, d} gdje je d = 4r(r + a)(r + b).

d = 4r(r + a)(r + b) = 16 · 1030 + 6912 · 1020 + 995324 · 1010 + 47775168

Dakle, skup

{1010 + 143, 1010 + 145, 4(1010 + 144), 16 · 1030 + 6912 · 1020 + 995324 · 1010 + 47775168}

) je D(1) četvorka.
 38

Zadatak 19. Naći cjelobrojna rješenja jednačine

x4 − 6x3 y − x2 y 2 + 6xy 3 − y 4 = −1.

x4 − 6x3 y − x2 y 2 + 6xy 3 − y 4 = −1
x4 − 6x3 y − x2 y 2 + 6xy 3 = y 4 − 1
x3 (x − 6y) − xy 2 (x − 6y) = (y 2 − 1)(y 2 + 1)
(x − 6y)(x3 − xy 2 ) = (y − 1)(y + 1)(y 2 + 1)
x(x − 6y)(x2 − y 2 ) = (y − 1)(y + 1)(y 2 + 1)
x(x − y)(x + y)(x − 6y) = (y − 1)(y + 1)(y 2 + 1)

Za x = 0, imamo da je

(y − 1)(y + 1)(y 2 + 1) = 0,

odakle je y = ±1, odnosno (x, y) = (0, 1) i (x, y) = (0, −1).

Ako je x − y = 0, tj. x = y, opet imamo da je

(y − 1)(y + 1)(y 2 + 1) = 0,

odakle je y = ±1, odnosno (x, y) = (1, 1) i (x, y) = (−1, −1).

Ako je x + y = 0, tj. x = −y, opet imamo da je y = ±1, odnosno (x, y) = (−1, 1)
i (x, y) = (1, −1).
Za je x − 6y = 0, tj. x = 6y, opet imamo da je y = ±1, odnosno (x, y) = (6, 1) i
(x, y) = (−6, −1).
Dakle, rješenja polazne jednačine su (0, 1), (0, −1), (1, 1), (1, −1), (−1, 1),
(1, −1), (6, 1), (−6, −1).