JU ”UNIVERZITET U BIHAĆU” BIHAĆ

PEDAGOŠKI FAKULTET
ODSJEK ZA MATEMATIKU I FIZIKU
SMJER MATEMATIKA I INFROMATIKA
II CIKLUS

Diofantske jednačine
Domaća zadaća

Muharem Mušić

Nastavnik: prof. dr. sc. Bernadin Ibrahimpašić

Bihać, mart 2015.

Zadatak 1. Pomoću pravila djeljivosti ispitati da li je broj 23357167 djeljiv
brojevima 19 i 41.

Rješenje:
Vrijede sljedeće tvrdnje:

1) Broj je djeljiv s 19 ako i samo ako je zbir broja desetica i 2–strukog

broja jedinica djeljiv s 19;

2) Broj je djeljiv s 41 ako i samo ako je razlika broja desetica i 4–strukog

broja jedinica djeljiva s 41;

Ispitajmo prvo djeljivost broja 23357167 s brojem 19.

Primijenimo tvrdnju (1).

23357167 −→ 2335716 + 2 · 7 = 23357184 −→ 2335718 + 2 · 4 =

2335726 −→ 233572 + 2 · 6 = 233584 −→ 23358 + 2 · 4 = 23366 −→
25 + 2 · 0 = 25 −→ 2 + 2 · 5 = 12.
Kako broj 12 nije djeljiv s 19, to nije ni broj 23357167 djeljiv s brojem
19.

Ispitajmo sad djeljivost broja 23357167 s brojem 41.

Primijenimo tvrdnju (2).

23357167 −→ 2335716−4·7 = 2335688 −→ 233568−4·8 = 233536 −→

23353 − 4 · 6 = 23329 −→ 2332 − 4 · 9 = 2296 −→ 229 − 4 · 6 = 205 −→
20 − 4 · 5 = 0.
Kako je broj 0 djeljiv s 41, to je i broj 23357167 djeljiv s brojem 41.

♦
Zadatak 2. Za brojeve a = 66360, b = 8750, c = 44016 i d = 55748, bez
njihove faktorizacije odrediti nzd(a, b), nzv(a, b) i nzd(a, b, c, d).

Rješenje:

Propozicija 1. (Osnova Euklidovog algoritma) Ako su a i b cijeli bro-

jevi, tada vrijedi
nzd(a, b) = nzd(a, b + ax).

Teorem 1. (Euklidov algoritam) Neka su a i b 6= 0 cijeli brojevi. Po-

smatrajmo sljedeći niz dijeljenja s ostatkom:

a = q1 b + r1 , (0 < r1 < |b|)

b = q2 r1 + r2 , (0 < r2 < r1 )
r1 = q3 r2 + r3 , (0 < r3 < r2 )
r2 = q4 r3 + r4 , (0 < r4 < r3 )
..
.
rk−2 = qk rk−1 + rk , (0 < rk < rk−1 )
rk−1 = qk+1 rk .

Posljednji ostatak rk koji je različit od nule je nzd(a, b), tj. rk = nzd(a, b).
Vrijednosti od x0 i y0 u izrazu nzd(a, b) = ax0 + by0 se mogu dobiti
izražavanjem svakog ostatka ri kao linearne kombinacije od a i b.

Dokaz: Koristeći Propozicija 2. imamo

nzd(a, b) = nzd(a − bq1 , b) = nzd(r1 , b)

= nzd(r1 , b − r1 q2 ) = nzd(r1 , r2 )
= nzd(r1 − r2 q3 , r2 ) = nzd(r3 , r2 ).

Nastavljajući ovaj proces dobijamo na kraju da je

nzd(a, b) = nzd(rk−1 , rk ) = nzd(rk , 0) = rk .

Indukcijom ćemo pokazati da je svaki ostatak ri linearna kombinacija brojeva
a i b. To je očito tačno za r1 i r2 , pa pretpostavimo da vrijedi i za ri−1 i ri−2 .
Medutim, ri je linearna kombinacija od ri−1 i ri−2 , po pretpostavci indukcije,
pa dobijamo da je ri i linearna kombinacija od a i b.
a) Koristeći Euklidov algoritam naći ćemo najveći zajednički djelitelj bro-
jeva a = 66360 i b = 8750.
66360 = 8750 · 7 + 5110
8750 = 5110 · 1 + 3640
5110 = 3640 · 1 + 1470
3640 = 1470 · 2 + 700
1470 = 700 · 2 + 70
700 = 70 · 10
Dakle, nzd(66360, 8750) = 70.
b) Odredimo sad najveći zajednički višekratnik brojeva a = 66360 i b =
8750.
Riješimo zadatak koristeći sljedeću tvrdnju:
a·b
nzv(a, b) =
nzd(a, b)
66360 · 8750
Imamo da je nzv(66360, 8750) = = 8295000
70
Dakle, nzv(66360, 8750) = 8295000.
c) Koristeći 1. naći ćemo nzd(a, b), nzd(a, c), nzd(a, d), nzd(b, c) i nzd(b, d),
te na osnovu toga najveći zajdenički djelitelj brojeva a, b, c i d. Za
nzd(a, b) koristit ćemo dobijene rezultate. Odredimo ostale:
66360 = 44016 · 1 + 22344
44016 = 22344 · 1 + 21672
22344 = 21672 · 1 + 672
21672 = 672 · 32 + 168
672 = 168 · 4 + 0
Dakle, nzd(a, c) = nzd(66360, 44016) = 168.

66360 = 55748 · 1 + 10612

55748 = 10612 · 5 + 2688
10612 = 2688 · 3 + 2548
2688 = 2548 · 1 + 140
2548 = 140 · 18 + 28
140 = 28 · 5 + 0
Dakle, nzd(a, d) = nzd(66360, 55748) = 28.

8750 = 44016 · 0 + 8750

44016 = 8750 · 5 + 266
8750 = 266 · 32 + 238
266 = 238 · 1 + 28
238 = 28 · 8 + 14
28 = 14 · 2 + 0
Dakle, nzd(b, c) = nzd(8750, 44016) = 14.

8750 = 55748 · 0 + 8750

55748 = 8750 · 6 + 3248
8750 = 3248 · 2 + 2254
3248 = 2254 · 1 + 994
2254 = 994 · 2 + 266
994 = 266 · 3 + 196
266 = 196 · 1 + 70
196 = 70 · 2 + 56
70 = 56 · 1 + 14
56 = 14 · 4 + 0
Dakle, nzd(b, d) = nzd(55748, 8750) = 14.

44016 = 55748 · 0 + 44016

55748 = 44016 · 1 + 1732
44016 = 1732 · 3 + 8820
1732 = 8820 · 1 + 2912
8820 = 2912 · 3 + 84
2912 = 84 · 34 + 56
84 = 56 · 1 + 28
56 = 28 · 2 + 0
Dakle, nzd(c, d) = nzd(44016, 55748) = 28. Na osnovu dobijenih rezul-
tata zaključujemo da je nzd(a, b, c, d) = 14. ♦
Zadatak 3. Riješiti (na 4 načina) linearnu kongruenciju 945x ≡ 980
(mod 1708), te odrediti razvoj u verižni razlomak brojeva 135/244 i 244/135.

Rješenje:

I Metoda svodenja na diofantsku jednačinu.

Odredimo prvo nzd(945, 1708).

945 = 1708 · 0 + 945

1708 = 945 · 1 + 763
945 = 763 · 1 + 182
763 = 182 · 4 + 35
182 = 35 · 5 + 7
35 = 7·5

Kako je nzd(945, 1708) = 7 i kako 7|980, to naša kongruencija ima

7 rješenja. Iz dane kongruencije slijedi da broj 945x − 980 mora biti
djeljiv s 1708, tj. postoji cijeli broj y takav da je

945x − 980
= y.
1708
To znači da je jednačina

945x − 1708y = 980.

Nadimo njeno partikularno rješenje.

i −1 0 1 2 3 4 5
qi 0 1 1 4 5
xi 1 0 1 −1 2 −9 47
yi 0 1 0 1 −1 5 −26

Zaključujemo da je

945 · 47 − 1708 · 26 = 7,

pa množeći to s 140 dobijamo

945 · 6580 − 1708 · 3640 = 980,

 te je partikularno rješenje polazne jednačine

(x1 , y1 ) = (6580, 3640).

Sva rješenja jednačine su

−1708
x = 6580 + · t = 6580 − 244t
7
945
y = 3640 − · t = 3640 − 135t, t ∈ Z
7

Zaključujemo da je rješenje polazne kongruencije

−1708
x = 6580 + · t = 6580 − 244t, t ∈ Z.
7
Dobili smo da je rješenje dane kongruencije

x ≡ 6580 (mod 244),

što možemo zapisati kao

x = 1708t + 236,
x = 1708t + 480,
x = 1708t + 724,
x = 1708t + 968,
x = 1708t + 1212,
x = 1708t + 1456,
x = 1708t + 1700, t ∈ Z.

II Metoda koja koristi Euklidov algoritam.

Kako smo u prvoj metodi uradili Euklidov algoritam i pokazali da
kongruencija ima rješenje, to ćemo iskoristit za pronalazak rješenja
pomoću ove metode. Formirajmo kongruenciju a0 u ≡ b0 (mod m0 ),
gdje je a0 = a/d, b0 = b/d i m0 = m/d. Kako je nzd(a0 , m0 ) = 1, to
posljednja kongruencija ima jedinstveno rješenje. U našem primjeru
imamo da je a0 = 135, b0 = 140 i m0 = 244. Količnici u Euklidovom al-
goritmu za odredivanje nzd(a0 , m0 ) jednaki su količnicima iz Euklidovog
algoritma za odredivanje nzd(a, m). Iskoristimo tu činjenicu i primije-
nimo navednu rekurzivnu relaciju da riješimo kongruenciju 135u ≡ 140
(mod 244).
 i −1 0 1 2 3 4 5
qi 0 1 1 4 5
xi 1 0 1 −1 2 −9 47

Imamo da je

u ≡ uk · b0 ≡ 47 · 140 ≡ 6580 ≡ 1456 (mod 244)

rješenje kongruencije 135u ≡ 140 (mod 244). Na kraju, koristeći for-

mulu

x ≡ u + l · m0 (mod m), l = 0, 1, . . . , d − 1,

dobijamo rješenje polazne kongruencije.

1708
x ≡ 47 + l · ≡ 1456 + 244l, l = 0, 1, . . . , 6,
7
tj.

x ≡ 236, 480, 724, 968, 1212, 1456, 1700 (mod 1708).

III Metoda transformacije koeficijenata.

Zbog nzd(945, 1708) = 7 ova kongruencija ima 7 rješenja. Skratimo
li kongruenciju 945x ≡ 980 (mod 1708) sa 5, dobijamo 189x ≡ 196
(mod 1708). Ako na dobijenu kongruenciju dodamo kongruenciju
0 ≡ −1708 (mod 1708), dobijamo 189x ≡ −1512 (mod 1708). Ovu
kongruenciju ćemo podijeliti sa 7 i skratiti s 27. Dobijamo jedno
rješenje x ≡ −8 (mod 244), tj. x ≡ 236 (mod 244). Ostala rješenja su

x ≡ 480, 724, 968, 1212, 1456, 1700 (mod 1708).

IV Eulerova metoda.
Za rješavanje kongruencije ax ≡ b (mod m) Eulerovom metodom po-
treban nam je Eulerov teorem koji glasi:

Teorem 2. (Eulerov teorem) Neka su a i m prirodni brojevi. Ako

je nzd(a, m) = 1, onda je

aϕ(m) ≡ 1 (mod m).

Kako je b ≡ b (mod m) to dobijamo da je

aϕ(m) · b ≡ b (mod m),

tj.

a · (aϕ(m)−1 · b) ≡ b (mod m).

Rješenje kongruencije ax ≡ b (mod m) ovom metodom je

x ≡ aϕ(m)−1 · b (mod m).

Da bi primijenili opisanu metodu trebamo izračunati ϕ(1708).

1708 = 22 · 7 · 61
ϕ(1708) = 1708 · (1 − 12 ) · (1 − 71 ) · (1 − 1
61
) = 720.

Iskoristimo li opisanu metodu i Eulerov teorem dobijamo da je jedno

rješenje polazne kongruencije

x ≡ 945ϕ(1708)−1 · 980 (mod 1708),

≡ 945719 · 980 (mod 1708),
≡ 1645 · 980 (mod 1708),
≡ 1612100 (mod 1708),
≡ 1456 (mod 1708).

Ostala rješenja polazne kongruencije dobijamo

l · 1708
x ≡ 1456 + (mod 1708), l = 0, 1, . . . , 6.
7
tj.

x ≡ 236, 480, 724, 968, 1212, 1456, 1700 (mod 1708).

Razvoj u verižni razlomak.

 a 135
Kako je α = = racionalan broj, onda mu se razvoj u verižni
b 244
razlomak možodrediti pomoću Euklidovog algoritma, gdje su parcijalni
kvocijenti upravo količnici iz Euklidovog algoritma.

135 = 244 · 0 + 135

244 = 135 · 1 + 109
135 = 109 · 1 + 26
109 = 26 · 4 + 5
26 = 5·5+1
5 = 1·5

135
= [0; 1, 1, 4, 5, 5] = [0; 1, 1, 4, 5, 4, 1]
244
tj.

135 1
=0+ .
244 1
1+
1
1+
1
4+
1
5+
5
135
Kako znamo razvoj broja u verižni razlomak to nam je razvoj broja
244
244
lako odrediti.
135
244
= [1; 1, 4, 5, 5] = [1; 1, 4, 5, 4, 1]
135
tj.

244 1
=1+
135 1
1+
1
4+
1
5+
1
4+
1

♦
Zadatak 4. Riješiti sistem kongruencija
5x ≡ 8 (mod 12), 17x ≡ 20 (mod 21), 21x ≡ 6 (mod 15)
Teorem 3. Teorem Neka su m1 ,m2 ,. . . , mr u parovima relativno prosti pri-
rodni brojevi i neka su a1 ,a2 ,. . . , ar cijeli brojevi. Tada sistem od r kongru-
encija
x ≡ a1 (mod m1 )
x ≡ a2 (mod m2 )
..
.
x ≡ ar (mod mr )
ima rješenje. Ako je x0 jedno rješenje, onda su sva rješenja tog sistema data
s
x ≡ x0 (mod m1 · m2 · . . . · mr ).
Dokaz: Neka je m = m1 · m2 · . . . · mr , te neka je nj = mmj , j = 1, 2, . . . , r.
Tada je nzd(mj , nj ) = 1, pa postoji cijeli broj xj takav da je nj xj ≡ aj
(mod mj ). Posmatrajmo sada broj
x0 = n1 x1 + n2 x2 + · · · + nr xr .
Za njega vrijedi

x0 ≡ 0 + 0 + · · · + nj xj + 0 + ... + 0 ≡ aj (mod mj ),
jer mj dijeli svaki sabirak osim nj xj . Prema tome, x0 je rješenje datog sistema
kongruencija.
Ako su x i y dva rješenja sistema, onda je x ≡ y (mod mj ), j = 1, 2, . . . , r,
pa kako su mj u parovima relativno prosti, dobijamo da je x ≡ y (mod m).

Rješenje: Do rješenja dolazimo koristeći teorem 3. i osobinu:

Ako je a ≡ b (mod m), onda je ac ≡ bc (mod mc) za svaki c > 0.
Kako je nzv(5, 17, 21) = 595, to prvu kongruenciju množimo s 119 = 595/5,
drugu množimo s 35 = 595/17, a treću množimo s 85 = 595/7, i dobijamo
sljedeći sistem

595x ≡ 952 (mod 1428),

595x ≡ 700 (mod 735),
595x ≡ 170 (mod 425).
Uvodeći suspstituciju t = 595x, dobijamo sistem

t ≡ 952 (mod 1428),

t ≡ 700 (mod 735),

t ≡ 170 (mod 425).

Rastavimo li module na proste faktore imamo da je 1428 = 22 · 3 · 7 · 17,

735 = 3 · 5 · 72 i 425 = 52 · 17, pa zaključujemo da moduli nisu u parovima
relativno prosti(npr. nzd(1428, 735) = 21). To znači ne samo da ne možemo
primijeniti Teorem 3., nego da sistem možda i nema rješenja. Iskoristimo li
rastave modula na proste faktore, dobijamo sistem od 9 kongruencija koji je
ekvivalentan polaznom sistemu.

t ≡ 952 (mod 22 ), t ≡ 952 (mod 3), t ≡ 952 (mod 7), t ≡ 952 (mod 17),

t ≡ 700 (mod 5), t ≡ 700 (mod 3), t ≡ 700 (mod 72 ),

t ≡ 170 (mod 52 ), t ≡ 170 (mod 17).

Skratimo li kongruencija po odgovarajućim modulima dobijamo sljedeći sis-

tem

t≡0 (mod 22 ), t ≡ 1 (mod 3), t ≡ 0 (mod 7), t ≡ 0 (mod 17),

t≡0 (mod 5), t ≡ 1 (mod 3), t ≡ 14 (mod 72 ),

t ≡ 20 (mod 52 ), t ≡ 0 (mod 17).

Sada usporedimo kongruencije koje odgovaraju istom prostom broju.

(t ≡ 0 (mod 5), t ≡ 20 (mod 52 )) ⇔ t ≡ 20 (mod 52 ),

(t ≡ 0 (mod 7), t ≡ 14 (mod 72 )) ⇔ t ≡ 14 (mod 72 ),
(t ≡ 0 (mod 17), t ≡ 0 (mod 17)) ⇔ t ≡ 0 (mod 17), t ≡ 0 (mod 22 ), t ≡ 1
(mod 3).

Na kraju dobijamo sistem

 t≡1 (mod 3),

t≡0 (mod 4),

t≡0 (mod 17),
t ≡ 20 (mod 25),
t ≡ 14 (mod 49).
u kojem su moduli u parovima relativno prosti pa možemo primijeniti Teorem
3. Dobijamo da je: a1 = 1, a2 = 0, a3 = 1, a4 = 20, a5 = 14, m1 = 3, m2 = 4,
m3 = 17, m4 = 25, m5 = 49.
M = m1 · m2 · m3 · m4 · m5 = 3 · 4 · 17 · 25 · 49 = 249900.
M
n1 = m 1
= M3 = 62475, n2 = m M
2
= M4 = 83300, n3 = m M
3
= M17
= 14700,
M M M M
n4 = m4 = 25 = 9996, i n5 = m5 = 49 = 5100. Da bismo došli do rješenja
sistema potrebno je da riješimo sljedećih pet linearnih kongruencija:

62475t1 ≡ 0 (mod 4),

83300t2 ≡ 1 (mod 3),

9996t3 ≡ 20 (mod 25),
14700t4 ≡ 0 (mod 17),
5100t5 ≡ 14 (mod 49),
Ako skratimo dobijene kongruencije, imamo da je :

3t1 ≡ 0 (mod 4),

2t2 ≡ 1 (mod 3),

21t3 ≡ 20 (mod 25),
12t4 ≡ 0 (mod 17),
2t5 ≡ 7 (mod 49),
Nakon rješavanja ovih kongruencija dobijamo:

t1 ≡ 0 (mod 4),

t2 ≡ 2 (mod 3),
t3 ≡ 20 (mod 25),
 t4 ≡ 0 (mod 17),
t5 ≡ 28 (mod 49),
Sada je rješenje ovog sistema

t ≡ n1 · t1 + n2 · t2 + n3 · t3 + n4 · t4 + n5 · t5 (mod M )
≡ 62475 · 0 + 83300 · 2 + 9996 · 20 + 14700 · 0 + 5100 · 25 (mod 249900)
≡ 259420 (mod 249900).

Vratimo li supstituciju nazad, dobijamo

595x ≡ 259420 (mod 249900).

Kako je nzd(595, 259420) = 595, to imamo da je rješenje polaznog sistema

x ≡ 436 (mod 420), odnosno

x ≡ 16 (mod 420).
♦
 Zadatak 5. Odrediti posljednje 3 cifre broja 1131204 .

Rješenje: Odrediti posljednje tri cifre broja 1131204 ne znači ništa drugo nego
odrediti ostatak pri dijeljenju broja 1131204 brojem 1000. Kako je 113 ≡ 113
(mod 1000), to je 1131204 ≡ 1131204 (mod 1000). Izračunajmo stepen broja
113 po modulu 1000 na sljedeća tri načina:
I način 113 ≡ 113 (mod 1000), 1132 ≡ 769 (mod 1000),
1134 ≡ 361 (mod 1000), 1138 ≡ 321 (mod 1000),
11312 ≡ 881 (mod 1000), 11320 ≡ 801 (mod 1000),
11340 ≡ 113 (mod 1000), 11380 ≡ 201 (mod 1000),
113320 ≡ 801 (mod 1000), 113400 ≡ 1 (mod 1000),
1131200 ≡ 1 (mod 1000), 1131204 ≡ 361 (mod 1000), pa zaključujemo
da su posljednje tri cifre broja 1131204 jednake 361.

II način Kako je nzd(113, 1000) = 1 možemo primijeniti Eulerov teorem. Odre-

dimo prvo ϕ(1000). Kako je 1000 = 8 · 125, slijedi da je
 
1
ϕ(8) = 8 · 1 − = 4,
2
 
1
ϕ(125) = 125 · 1 − = 100.
5
Koristeći Eulerov teorem dobijamo:

1134 ≡ 1 (mod 8),

113100 ≡ 1 (mod 125).

Primijenimo osobine kongruencija dobijamo da je

1131204 ≡ 361 (mod 1000).

Dobijamo da su 361 posljednje tri cifre broja 1131204 .

III način y = an (mod m) vrlo efikasno možemo izračunati metodom ”kvadriraj

i množi”. Prvo se broj n zapiše u bazi 2, a zatim se primijeni sljedeći
algoritam.

y=1
za i = s − 1, ..., 1, 0 radi
y = y 2 (mod m)
ako je ni = 1 tada je y = y · a (mod m).
Primijenimo navedeni algoritam. Imamo binarni zapis broja 12040 =
(10010110100)2 . Prolaz kroz algoritam prikazat ćemo tablicom.

i y = y 2 (mod 1000) ni y = y · 113 (mod 1000)

1
2
10 1 (mod 1000) = 1 1 1 · 113 (mod 1000) = 113
2
9 113 (mod 1000) = 769 0
8 7692 (mod 1000) = 361 0
7 3612 (mod 1000) = 321 1 321 · 113 (mod 1000) = 273
6 2732 (mod 1000) = 529 0
5 5292 (mod 1000) = 841 1 841 · 113 (mod 1000) = 33
4 332 (mod 1000) = 89 1 89 · 113 (mod 1000) = 57
2
3 57 (mod 1000) = 249 0
2 2492 (mod 1000) = 1 1 1 · 113 (mod 1000) = 113
2
1 113 (mod 1000) = 769 0
0 7692 (mod 1000) = 361 0

Dobijamo da su 361 posljednje tri cifre broja 1131204 .

♦
Zadatak 6. Odrediti sva cjelobrojna rješenja jednačine 574x + 1337y =
16933, a zatim posebno ispitati 5 rješenja za koje je x2 + y 2 ≥ 1020 .

Rješenje: Odredimo prvo nzd(574, 1337).

574 = 1337 · 0 + 574

1337 = 574 · 2 + 289
574 = 189 · 3 + 7
189 = 7 · 27

Dobili smo da je nzd(574, 1337) = 7, a kako 7|16933 to dana jednačina ima

rješenje. Odredimo partikularno rješenje jednačine 574x + 1337y = 7(=
(nzd(574, 1337)).

i −1 0 1 2 3
qi 0 2 3
xi 1 0 1 −2 7
yi 0 1 0 1 -3

Zaključujemo da je 574 · 7 + 1337 · (−3) = 7. Kako je 1693 = 2419 · 7, da

bismo dobili partikularno rješenje polazne jednačine pomnožimo posljednju
jednakost s 2419.

574 · 7 + 1337 · (−3) = 7 | · 2419

574 · 7 · 2419 + 1337 · (−3) · 2419 = 7 · 2419
574 · 16933 + 1337 · (−7257) = 16933.

Imamo da je (x1 , y1 ) = (16933, −7257) partikularno rješenje polazne je-

dančine, pa je

1337
x = 16933 + · t = 16933 + 191t,
7
574
y = −7257 − · t = −7257 − 82t, t ∈ Z.
7
Dobili smo da su sva rješenja polazne jednačine

(x, y) = (16933 + 191t, −7257 − 82t), t ∈ Z.

Ostaje nam još da ispišemo 5 rješenja za koja je x2 + y 2 ≥ 1020 . Odaberimo

proizvoljno odgovarajuće vrijednosti broja t i dobit ćemo tražena rješenja.
 t x = 16933 + 191t y = −7257 − 82t
108 19100016933 −8200007257
108 + 1 19100017124 −8200007339
108 + 2 19100017315 −8200007421
108 + 3 19100017506 −8200007503
108 + 4 19100017697 −8200007585

♦
Zadatak 7. Odrediti sva cjelobrojna rješenja jednačine 6x +18y +15z = 51.

Rješenje: Kako nzd(6, 18, 15) = 3 dijeli 51, to jedančina ima rješenje.
Zapišemo li je u obliku
2x + 6y = 17 − 5z, (1)
a kako je nzd(2, 6) = 2, to će jedančina (1) imati rješenje za one cijele brojeve
z za koje je
17 − 5z
= t, t ∈ Z.
2
Dobili smo jednačinu

5z + 2t = 17,

koja ima rješenje jer nzd(5, 2) = 1|17. Partikularno rješenje je (z1 , t1 ) =

(3, 1), pa je njeno opće rješenje

z = 3 + 2u, t = 1 − 5u, u ∈ Z.

Uvrstimo li to u jedančinu (1), dobijamo

2x + 6y = 17 − 5 · (3 + 2u) ⇒ 2x + 6y = 2 − 10u.

Podijelimo li posljednju jednačinu s 2, dobijamo jednačinu

x + 3y = 1 − 5u,

koja ima rješenje i čije partikularno rješenje (x1 , y1 ) = (1 − 2u, −u), a opće
rješenje joj je

x = 1 − 2u + 3v, y = −u − v, v ∈ Z.

Sada je rješenje polazne jednačine

x = 1 − 2u + 3v, y = −u − v, z = 3 + 2u, u, v ∈ Z.

♦
Zadatak 8. Odrediti sva cjelobrojna rješenja sistema

3x − 2y + 5z = 23,
2x + y − 4z = −2.

Rješenje: Sistem ćemo riješiti metodom supstitucije.

3x − 2y + 5z = 23
2x + y − 4z = −2

Ako izrazimo nepoznatu y iz druge i uvrstimo u prvu jednakost, dobijamo

3x − 2(−2 + 4z − 2x) + 5z = 23, tj.

7x − 3z = 19.

Kako nzd(7, 3) = 1|19 jednačina ima rješenje. Partikularno rješenje je

(x1 , z1 ) = (4, 3). Njeno opće rješenje je

x = 4 − 3t, z = 3 − 7t, t ∈ Z.

Uvrštavajući dobijena rješenja u smjenu dobijamo da je

y = 2 − 22t.

Konačno rješenje sistema je

x = 4 − 3t, y = 2 − 22t, z = 3 − 7t, t ∈ Z.

♦
 xy xz yz
Zadatak 9. U skupu cijelih brojeva riješiti jednačinu + + = 3.
z y x

Rješenje: Ako prširimo prvi razlomak s z 6= 0, drugi s y 6= 0 i treći s x 6= 0,

dobijamo
xyz xyz xyz
+ 2 + 2 = 3,
z2 y x
tj.  
1 1 1
xyz + + = 3.
x2 y 2 z 2
Kako su svi sabirci uvijek pozitivni, to je i zbir pozitivan za sve cijele brojeve
x, y, z 6= 0. Desna strana jednakosti je uvijek pozitivna, pa mora biti i lijeva
strana pozitivna. Kako smo pokazali da je na lijevoj strani jedan faktor u
proizvodu pozitivan, mora biti pozitivan i drugi faktor xyz. Vidmo da je
trojka (x, y, z) = (1, 1, 1) rješenje jednačine, kao i trojke

(x, y, z) ∈ {(1, −1, −1), (−1, 1, −1), (−1, −1, 1)}.

Trebamo jošokazati da su ovo jedina rješenja jednačine u skupu cijelih bro-

jeva. Ako polaznu jednačinu pomnožimo s xyz 6= 0, dobijamo

(xy)2 + (xz)2 + (yz)2 = 3xyz.

Desna strana dobijene jednakosti je djeljiva s xyz, što znači da i svaki sabirak
na lijevoj strani mora biti djeljiv s xyz, što očigledno nije, osim za xyz = 1.
Time smo pokazali da zadana jednačina nema drugih rješenja osim navedenih.
Objasni!!!!!!!

♦
Zadatak 10.

Rješenje: a) Neka je P (n) broj prikaza broja n u obliku x2 + y 2 , tako da

je nzd(x, y) = 1, x > 0, y > 0. Tada je r(n) = 4P (n). Pokažimo da je
P (n) = N (n). Posmatrajmo broj z iz najmanjeg sistema nenegativnih osta-
taka modulo n, i neka je nzd(x, y) = 1. Uzmimo neka je zy ≡ x (mod n).
Tada iz x2 + y 2 ≡ 0 (mod n), odnosno x2 ≡ −y 2 (mod n) slijedi da je
z 2 ≡ −1 (mod n). Sada pokažimo da je funkcija (x, y) 7→ z bijekcija, tj. da
je funkcija istovremeno injekcija i surjekcija.
Pretpostavimo da (x1 , y1 ) 7→ z i (x2 , y2 ) 7→ z. Tada iz kongruencije
x1 y2 z ≡ x2 y1 z (mod n) slijedi da√je x1 y2 ≡√y2 x1 (mod n). Kako je xi 2 ≤ n,
i yi 2 < n to znači da je xi ≤ n, yi < n, odnosno 0 ≤ x1 · y2 < n i
0 ≤ x2 · y1 < n. To znači da x1 |x2 i x2 |x1 , tj. da je x1 = x2 , a samim tim je
i y1 = y2 . Odatle zaključujemo da je preslikavanje injekcija.
Sada posmatrajmo kongruenciju z 2 ≡ −1 (mod n). Definirajmo broj k ∈ Z
takav da je (2k)2 − 4kn = −4. Tada forma g(x, y) = nx2 + 2zxy + ky 2 ima
diskriminantu -4, pa je ekvivalentna s f (x, y) = x2 + y 2 . Neka je forma g
dobijena iz f matricom prelaza
 
p q
r s

Tada je n = f (p, r) = p2 + r2 i z = pq + rs. Pretpostavimo da je p > 0, r ≥ 0.

Kako je

pz ≡ p2 q + prs ≡ −r2 q + r(1 + qr) ≡ r (mod n)

pa zaključujemo da je preslikavanje (p, r) Q7→ z surjektivno.

b) Prema Ki-
neskom teoremu o ostatcima je N (n) = p N pα(p) , pa je N (2) = 1 i
N (4) = 0. Zaključujemo da je N (2α ) za α ≥ 2. Ako je p ≡ 3 (mod 4),
onda je N (p) = 0, pa je N (pα ) = 0, α ≥ 1. Ako je p ≡ 1 (mod 4), onda je
N (p) = 2, pa prema Henselovoj lemi imamo da je N (pα ) = 2 za svaki α ≥ 1.
Znači ako je α(2) = 0 ili 1, te α(p) = 0 za sve p ≡ 3 (mod 4), onda je
N (n) = 2t , pa kako je r(n) = 4N (n) onda je r(n) = 2t + 2. c) Kako je p prost
broj oblika 4k + 1 imamo da je N (p) = 2 pa je r(p) = 4 · N (p) = 4 · 2 = 8.
♦
Zadatak 11. Bez rješavanja i upotrebe verižnih razlomaka, pokazati da
jednačina x2 − 593y 2 = −1 ima rješenje.

Rješenje:

Propozicija 2. Ako je p prost broj i p ≡ 1 (mod 4), onda jednačina x2 −

py 2 = −1 ima rješenje.

Dokaz: Neka je (x0 , y0 ) fundamentalno rješenje jednačine x2 −py 2 = 1. Tada

je x0 neparan a y0 paran (y0 = 2k, k ∈ N). Imamo da je

x20 − 1 = 4pk 2
x20 − 1 = 4pu2 v 2 , u · v = k i u, v ∈ N.

Rješavanjem sistema iz zadnje jednakosti dokazujemo da jednačina x2 −py 2 =

−1 ima rješenje kada je p prost broj i p ≡ 1 (mod 4).

Primijenimo propoziciju (2). Broj 593 je prost, pa je prvi uslov propozi-

cije (2) zadovoljen. Po definiciji kongruencije imamo da 4 treba da dijeli
593 − 1. Kako je 592 djeljivo s 4, zaključujemo da je kongruencija 593 ≡ 1
(mod 4) tačna. Pokazali smo da je zadovoljen i drugi uslov p ≡ 1 (mod 4).
Zaključujemo da polazna jednačina ima rješenje. ♦
Zadatak 12. Ne rješavajući jednačinu x2 − 471y 2 = C odrediti najmanji
kvadratno slobodan broj C > 920 takav da ste VI sigurni da dana jednačina
nema više od dvije klase rješenja. Odgovor obrazložiti.

Rješenje: Kako je C > 920 kvadratno slobodan cijeli broj, broj klasa rješenja
jednačine x2 − dy 2 = C je najviše 2ω(C) , gdje je ω(C) broj prostih faktora od
C. Data jedančina ima najviše dvije klase rješenja, pa je 2 ≤ 2ω(C) , odakle
je ω(C) = 1. Zaključujemo da je C prost broj veći od 920.

921 = 3 · 307 ω(921) = 2, nije prost

922 = 2 · 461 ω(922) = 2, nije prost
923 = 71 · 13 ω(923) = 2, nije prost
924 = 22 · 3 · 7 · 11, nije kvadratno slobodan
925 = 52 · 37 nije kvadratno slobodan
926 = 2 · 463 ω(926) = 2, nije prost
927 = 32 · 103, nije kvadratno slobodan
928 = 25 · 29, nije kvadratno slobodan
929 = 1 · 929, je prost i kvadratno slobodan.

Dobili smo da je 929 najmanji broj koji odgovara uslovima zadatka.

♦
Zadatak
p 13. Neka su k, n ∈ N i n > 1. Odrediti razvoj u verižni razlomak
2
od (nk) − k.

Rješenje: Za razvoj datog broja u verižni ralomak koristit ćemo

Propozicija 3. Neka √ je d prirodan broj koji nije potpun kvadrat. Tada je

verižni razlomak od d periodičan i ima oblik
√
d = [a0 , a1 , a2 , . . . , ar−1 , 2a0 ,

gdje je ai = am−i , za i = 1, 2, . . . , m − 1, te vrijedi m < 2d”.

Sada možemo dati algoritam za razvoj kvadratne iracionalnosti u periodičan

verižni razlomak. Kvadratnu iracionalnost zapišemo u obliku
√
s0 + d
α= ,
t0

gdje su s0 i t0 6= 0 cijeli brojevi, te √

d prirodan broj koji nije potpun kvadrat,
2
takvi da t0 |(d − s0 ). Ako je α = d, onda je s0 = 0 i t0 = 1. Parcijalne
kvocijente ai računamo rekurzivno na sljedeći način:
√
si + d d − s2i+1
ai = b c, si+1 = ai ti − si , ti+1 = , i ≥ 0.
ti ti
Algoritam se zaustavlja kad se ponovi par (sk , tk ).
Prema ovoj propoziciji dobijamo da je:
i=0
p
0 + (nk)2 − k p
s0 = 0, t0 = 1, a0 = b c = b k(n2 k − 1)c
1
k, n ∈ N i n > 1 to (nk − 1)2 < n2 k 2 − kp< n2 k 2 . Odnosno,
Kako je √
(nk − 1) < n2 k 2 − k < nk. Dobijamo da je a0 = b (nk)2 − kc = nk − 1.

i=1

s1 = a0 t0 − s0 = (nk − 1) · 1 − 0 = nk − 1,
n2 k 2 − k − (nk − 1)2
t1 = = 2nk − k − 1,
1p
nk − 1 + b (nk)2 − kc k−1
a1 = b c = b1 + c = 1.
2nk − k − 1 2nk − k − 1
 i=2

s2 = a1 t1 − s1 = (2nk − k − 1) − (nk − 1) = nk − k,
d − s22 k(2nk − k − 1)
t2 = = = k,
t1 2nk − k − 1
√
s2 + b dc 1
a2 = b c = b2n − 1 − c = 2n − 2.
t2 k

i=3

s3 = a2 t2 − s2 = (2n − 2) · k − (nk − k) = nk − k,
d − s23 n2 k 2 − k − (nk − 1)2
t3 = = = 2nk − k − 1,
t2 k
√
s3 + b dc 2nk − k − 1
a3 = b c=b c = 1.
t3 2nk − k − 1

i=4

s4 = a3 t3 − s3 = 2nk − k − 1 − (nk − k) = nk − 1,
d − s24 n2 k 2 − k − (nk − 1)2
t4 = = = 1,
t3 2nk − k − 1
√
s4 + b dc nk − 1 + nk − 1
a4 = b c=b c = 2nk − 2.
t4 1

i=5

s5 = a4 t4 − s4 = 2nk − 2 − (nk − 1) = nk − 1,
d − s25 n2 k 2 − k − (nk − 1)2
t5 = = = 2nk − k − 1.
t4 1

Dobijamo da je (s1 , t1 ) = (s5 , t5 ) pa se parcijalni kvocijenti a1 i a5 ponavljaju.

Prema navedenoj propoziciji traženi razvoj u verižni razlomak je
p  
(nk)2 − 1 = nk − 1; 1, 2n − 2, 1, 2nk − 2 .

♦
Zadatak 14. Odabrati sve Pitagorine trouglove kod kojih je dužina jedne
stranice jednaka:

a)261, b)74, c)399, d)266.

Rješenje: Dani zadatak riješit ćemo koristeći navedni korolar i propozicije

Korolar 1. Sve Pitagorine trojke (x, y, z) su dane identitetom

2 2
[d(m2 − n2 )] + (2dmn)2 = [d(m2 + n2 )] ,

gdje su d, m, n ∈ N, m > n, nzd(m, n) = 1, te m i n različite parnosti.

Propozicija 4. Propozicija Ako je nzd(x, y) = 1, onda su svi neparni prosti

faktori od x2 + y 2 oblika 4k + 1.

Propozicija 5. Propozicija Neka su x i y cijeli brojevi. Tada vrijedi


 0 (mod 4), ako i samo ako su x i y parni,
2 2
x +y = 1 (mod 4), ako i samo ako su x i y različite parnosti,
2 (mod 4), ako i samo ako su x i y neparni.


a) 261
Kako je dužina jedne stranice 261, to ne može biti druga stranica čija
je dužina 2dmn. Iz činjenice da d|261 slijedi da je d ∈ 1, 3, 9, 29, 87,
dok se slučaj d = 261 zanemaruje jer nema rješenja u skupu prirodnih
brojeva. Ispitajmo sve mogućnosti za d.
d=1
Imamo da je 261 : 1 = 261, a kako je 261 ≡ 1 (mod 4), to jednačina
m2 +n2 = 261 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Medutim, kako 3|261, to jednačina m2 +n2 = 261 ne može imati rješenje
prema Propoziciji 4.. Isto možemo pokazati √ i direktnom provjerom
svih mogućnosti za m i n. Kako mora biti 261 > m > n > 0,
nzd(m, n) = 1, te kako m i n moraju biti različite parnosti, to su
mogući parovi (m, n) sljedeći:
(16, 15), (16, 13), (16, 11), (16, 9), (16, 7), (16, 5), (16, 3), (16, 1),
(15, 8), (15, 14), (15, 2), (14, 11), (14, 9), (14, 5), (14, 3), (14, 1), (14, 13),
(13, 12), (13, 10), (13, 8), (13, 6), (13, 4), (13, 2), (12, 11), (12, 7), (12, 5),
(11, 10), (11, 8), (11, 6), (11, 4), (11, 2), (10, 9), (10, 7), (10, 1), (9, 8),
(9, 4), (9, 2), (8, 7), (8, 5), (8, 3), (8, 1),(7, 6), (7, 4), (7, 2), (6, 5), (6, 1),
(5, 4), (5, 2), (4, 3), (4, 1), (3, 2) i (2, 1). Uvrštavanjem u jednačinu vi-
dimo da jedančina m2 + n2 = 261 nema rješenja medu navedenim
parovima.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 261. Kako je

261 = 261 · 1 = 3 · 87 = 9 · 29,

to imamo za riješiti sljedeća tri sistema.

m + n = 261 m + n = 87 m + n = 29
m−n=1 m−n=3 m−n=9

Rješenja sva tri sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam

tri Pitagorine trojke.
(m, n) = (131, 130)

d(m2 − n2 ) = 1 · (1312 − 1302 ) = 261

2dmn = 2 · 1 · 131 · 130 = 34060
d(m + n2 ) = 1 · (1312 + 1302 ) = 34061 ⇒ (261, 34060, 34061)
2

(m, n) = (45, 42)

d(m2 − n2 ) = 1 · (452 − 422 ) = 261

2dmn = 2 · 1 · 45 · 42 = 3780
d(m + n2 ) = 1 · (452 + 422 ) = 3789 ⇒ (261, 3780, 3789)
2

(m, n) = (19, 10)

d(m2 − n2 ) = 1 · (192 − 102 ) = 261

2dmn = 2 · 1 · 19 · 10 = 380
d(m + n2 ) = 1 · (102 + 102 ) = 461 ⇒ (261, 380, 461)
2

d=3
Sada je 261 : 3 = 87, a kako je 87 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 + n2 =
87 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu
m2 − n2 = 87. Kako je

87 = 87 · 1 = 29 · 3,

to imamo za riješiti sljedeća dva sistema.

m + n = 87 m + n = 29
m−n=1 m−n=3
Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije
Pitagorine trojke.
(m, n) = (44, 43)

d(m2 − n2 ) = 3 · (442 − 432 ) = 261

2dmn = 2 · 3 · 44 · 43 = 11352
d(m + n2 ) = 3 · (442 + 432 ) = 11355 ⇒ (261, 11352, 11355)
2

(m, n) = (16, 13)

d(m2 − n2 ) = 3 · (162 − 132 ) = 261

2dmn = 2 · 3 · 16 · 13 = 1248
d(m + n2 ) = 3 · (162 + 132 ) = 1275 ⇒ (261, 1248, 1275)
2

d=9
Sada je 261 : 9 = 29, a kako je 29 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 29 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Moguća rješenja su (5, 4), (5, 2), (4, 3), (4, 1), (3, 2) i (2, 1). Direktnom
provjerom svih mogućnosti za m i n dobijamo da jednačina ima rješenje
u navedenim parovima a to je (5, 2). (m, n) = (5, 2)

d(m2 − n2 ) = 9 · (52 − 22 ) = 189

2dmn = 2 · 9 · 5 · 2 = 180
d(m2 + n2 ) = 9 · (52 + 22 ) = 261 ⇒ (289, 180, 261)

Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 29. Kako je

29 = 29 · 1,

to imamo za riješiti sljedeći sistem

m + n = 29
m − n =1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (15, 14)

d(m2 − n2 ) = 9 · (152 − 142 ) = 261

2dmn = 2 · 9 · 15 · 14 = 3780
d(m2 + n2 ) = 9 · (152 + 142 ) = 3789 ⇒ (261, 3780, 3789)
d = 29
Sada je 261 : 29 = 9, a kako je 9 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +n2 = 9
možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1. Moguća
rješenja su (3, 2), (2, 1). Direktnom provjerom svih mogućnosti za m i
n dobijamo da jednačina nema rješenje u navedenim parovima.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 9. Kako je

9 = 9 · 1,

to imamo za riješiti sljedeći sistem

m+n=9
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (5, 4)

d(m2 − n2 ) = 29 · (52 − 42 ) = 261

2dmn = 2 · 29 · 5 · 4 = 1160
d(m + n2 ) = 29 · (52 + 42 ) = 1189 ⇒ (261, 1160, 1189)
2

d = 87
Sada je 261 : 87 = 3, a kako je 3 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +n2 = 9
nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu m2 −
n2 = 3. Kako je
3 = 3 · 1,
to imamo za riješiti sljedeći sistem

m+n=3
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (2, 1)

d(m2 − n2 ) = 87 · (22 − 12 ) = 261

2dmn = 2 · 87 · 2 · 1 = 348
d(m + n2 ) = 87 · (22 + 12 ) = 435 ⇒ (261, 348, 435).
2
b) 74
Iz činjenice da d|74 slijedi da je d ∈ 1, 2, 37, dok se slučaj d = 37
zanemaruje jer nema rješenja u skupu prirodnih brojeva. Ispitajmo sve
mogućnosti za d.
d=1
Sada je 74 : 1 = 74, a kako je 74 ≡ 2 (mod 4), to jednačina m2 + n2 =
74 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu
m2 − n2 = 74. Kako su m i n različite parnosti, to razlika kvadrata
mora biti neparan broj pa ova jednačina nema rješenja.
d=2
Sada je 74 : 2 = 37, a kako je 37 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 37 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Moguća rješenja su (6, 1), (6, 5), (5, 4), (5, 2), (4, 3), (4, 1), (3, 2) i (2, 1).
Direktnom provjerom svih mogućnosti za m i n dobijamo da je rješenje
jednačine (m, n) = (6, 1).

d(m2 − n2 ) = 2 · (62 − 12 ) = 70
2dmn = 2 · 2 · 6 · 1 = 24
d(m + n2 ) = 2 · (62 + 12 ) = 74 ⇒ (70, 24, 74)
2

Pogledajmo sada jednačinu 2mn = 37.Ova jednačina nema rješenja jer

desna strana jednakosti nije djeljiva brojem 2. Iz jednačine m2 −n2 = 37
formiramo sistem

m + n = 37
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (19, 18)

d(m2 − n2 ) = 2 · (192 − 182 ) = 74

2dmn = 2 · 2 · 19 · 18 = 1368
d(m + n2 ) = 2 · (192 + 182 ) = 1370 ⇒ (74, 1368, 1370)
2

d = 37
Sada je 74 : 37 = 2, a kako je 2 ≡ 2 (mod 4), to jednačina m2 + n2 = 2
nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu m2 −
n2 = 2. Kako su m i n različite parnosti, to razlika kvadrata mora biti
neparan broj pa ova jednačina nema rješenja.
c) 399
Kako je dužina jedne stranice 399, to ne može biti druga stra-
nica čija je dužina 2dmn. Iz činjenice da d|399 slijedi da je d ∈
1, 3, 7, 19, 21, 57, 133, dok se slučaj d = 399 zanemaruje jer nema
rješenja u skupu prirodnih brojeva. Ispitajmo sve mogućnosti za d.
d=1
Imamo da je 399 : 1 = 399, a kako je 399 ≡ 3 (mod 4), to jednačina
m2 + n2 = 399 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada
jednačinu m2 − n2 = 399. Kako je
399 = 399 · 1 = 133 · 3 = 57 · 7 = 21 · 19,
to imamo za riješiti sljedeća četiri sistema.

m + n = 399 m + n = 133 m + n = 57 m + n = 21
m−n=1 m−n=3 m−n=7 m + n = 19

Rješenja sva četiri sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju

nam četiri Pitagorine trojke.
(m, n) = (200, 199)
d(m2 − n2 ) = 1 · (2002 − 1992 ) = 399
2dmn = 2 · 1 · 200 · 199 = 79600
d(m + n2 ) = 1 · (2002 + 1992 ) = 79601 ⇒ (399, 79600, 79601)
2

(m, n) = (68, 65)

d(m2 − n2 ) = 1 · (682 − 652 ) = 399
2dmn = 2 · 1 · 68 · 65 = 8840
d(m + n2 ) = 1 · (682 + 652 ) = 8849 ⇒ (399, 8840, 8849)
2

(m, n) = (32, 25)

d(m2 − n2 ) = 1 · (322 − 252 ) = 399
2dmn = 2 · 1 · 132 · 25 = 1600
d(m + n2 ) = 1 · (322 + 252 ) = 1649 ⇒ (399, 1600, 1649)
2

(m, n) = (20, 1)
d(m2 − n2 ) = 1 · (202 − 12 ) = 399
2dmn = 2 · 1 · 1 · 20 = 40
d(m2 + n2 ) = 1 · (202 + 12 ) = 401 ⇒ (399, 40, 401)
d=3
Sada je 399 : 3 = 133, a kako je 133 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 133 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Provjeravajući sve parove zaključujemo da nema rješenja.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 133. Kako je

133 = 133 · 1 = 19 · 7,

to imamo za riješiti sljedeća dva sistema.

m + n = 133 m + n = 19
m−n=1 m−n=7

Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije

Pitagorine trojke.
(m, n) = (67, 66)

d(m2 − n2 ) = 3 · (672 − 662 ) = 399

2dmn = 2 · 3 · 67 · 66 = 26532
d(m + n2 ) = 3 · (672 + 662 ) = 26535 ⇒ (399, 26532, 26535)
2

(m, n) = (13, 6)

d(m2 − n2 ) = 3 · (132 − 62 ) = 399

2dmn = 2 · 3 · 13 · 6 = 468
d(m + n2 ) = 3 · (132 + 62 ) = 615 ⇒ (399, 468, 615)
2

d=7
Sada je 399 : 7 = 57, a kako je 57 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 133 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Provjeravajući sve parove zaključujemo da nema rješenja.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 57. Kako je

57 = 57 · 1 = 19 · 3,

to imamo za riješiti sljedeća dva sistema.

m + n = 57 m + n = 19
m−n=1 m−n=3
Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije
Pitagorine trojke.
(m, n) = (29, 28)

d(m2 − n2 ) = 7 · (292 − 282 ) = 399

2dmn = 2 · 7 · 29 · 28 = 11368
d(m2 + n2 ) = 7 · (292 + 282 ) = 11375 ⇒ (399, 11368, 11375)

(m, n) = (11, 8)

d(m2 − n2 ) = 7 · (112 − 82 ) = 399

2dmn = 2 · 7 · 11 · 8 = 1232
d(m + n2 ) = 7 · (112 + 82 ) = 1295 ⇒ (399, 1232, 1295)
2

d = 19
Sada je 399 : 19 = 21, a kako je 21 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 133 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Provjeravajući sve parove zaključujemo da nema rješenja.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 21. Kako je

21 = 21 · 1 = 7 · 3,

to imamo za riješiti sljedeća dva sistema.

m + n = 21 m+n=7
m−n=1 m−n=3

Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije

Pitagorine trojke.
(m, n) = (11, 10)

d(m2 − n2 ) = 19 · (112 − 102 ) = 399

2dmn = 2 · 19 · 11 · 10 = 4180
d(m + n2 ) = 19 · (112 + 102 ) = 4199 ⇒ (399, 4180, 4199)
2

(m, n) = (5, 2)

d(m2 − n2 ) = 19 · (52 − 22 ) = 399

2dmn = 2 · 19 · 5 · 2 = 380
d(m + n2 ) = 19 · (52 + 22 ) = 551 ⇒ (399, 380, 551)
2
d = 21
Sada je 399 : 21 = 19, a kako je 19 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +n2 =
19 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu
m2 − n2 = 19. Kako je
19 = 19 · 1,
to imamo za riješiti sljedeći sistem

m + n = 19
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (10, 9)
d(m2 − n2 ) = 21 · (102 − 92 ) = 399
2dmn = 2 · 21 · 10 · 9 = 3780
d(m + n2 ) = 21 · (102 + 92 ) = 3801 ⇒ (399, 3780, 3801).
2

d = 57
Sada je 399 : 57 = 7, a kako je 7 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +n2 = 7
nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu m2 −
n2 = 7. Kako je
7 = 7 · 1,
to imamo za riješiti sljedeći sistem

m+n=7
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (4, 3)
d(m2 − n2 ) = 57 · (42 − 32 ) = 399
2dmn = 2 · 57 · 4 · 3 = 1368
d(m + n2 ) = 57 · (42 + 32 ) = 1425 ⇒ (399, 1368, 1425).
2

d = 133
Sada je 399 : 133 = 3, a kako je 3 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 3 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Pogledajmo sada jednačinu
m2 − n2 = 3. Kako je
3 = 3 · 1,
to imamo za riješiti sljedeći sistem
 m+n=3
m−n=1

Rješenje sistema zadovoljava potrebne uvjete i generira nam jednu Pi-

tagorinu trojku.
(m, n) = (2, 1)
d(m2 − n2 ) = 133 · (22 − 12 ) = 399
2dmn = 2 · 133 · 2 · 1 = 532
d(m + n2 ) = 133 · (22 + 12 ) = 665 ⇒ (399, 532, 665).
2

d) 266
Iz činjenice da d|266 slijedi da je d ∈ 1, 2, 7, 14, 19, 38, 133, dok se slučaj
d = 266 zanemaruje jer nema rješenja u skupu prirodnih brojeva. Ispi-
tajmo sve mogućnosti za d.
d=1
Imamo da je 266 : 1 = 266, a kako je 266 ≡ 2 (mod 4), to jednačina
m2 + n2 = 266 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Takodr jednačina
2mn = 266 nema rješenja jer brojevi m i n moraju biti različite par-
nosti. Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 266. Kako m i n moraju
btii različite parnosti, to razlika kvadrata ova dva broja mora biti ne-
paran broj pa ova jednačina nema rješenja.
2d = 3
Sada je 266 : 2 = 133, a kako je 133 ≡ 1 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 133 možda ima rješenja koja zadovoljavaju uvjete Korolara 1.
Provjeravajući sve parove zaključujemo da nema rješenja.
Jednačina 2mn = 133 nema rješenja. Pogledajmo sada jednačinu m2 −
n2 = 133. Kako je
133 = 133 · 1 = 19 · 7,
to imamo za riješiti sljedeća dva sistema.

m + n = 133 m + n = 19
m−n=1 m−n=7
Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije
Pitagorine trojke.
(m, n) = (67, 66)
d(m2 − n2 ) = 2 · (672 − 662 ) = 266
2dmn = 2 · 2 · 67 · 66 = 17688
d(m2 + n2 ) = 2 · (672 + 662 ) = 17690 ⇒ (266, 17688, 17690)
(m, n) = (13, 6)

d(m2 − n2 ) = 2 · (132 − 62 ) = 266

2dmn = 2 · 2 · 13 · 6 = 312
d(m + n2 ) = 2 · (132 + 62 ) = 410 ⇒ (266, 312, 410)
2

d=7
Sada je 266 : 7 = 38, a kako je 38 ≡ 2 (mod 4), to jednačina m2 + n2 =
133 nema rješenja.
Jednačina 2mn = 38 nema rješenja koja zadovoljavaju potrebne uslove.
Pogledajmo sada jednačinu m2 −n2 = 38. Ova jednačina nema rješenja
jer brojevi m i n su različite parnosti.
d = 14
Sada je 266 : 14 = 19, a kako je 19 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +n2 =
133 nema rješenja.
Jednačina 2mn = 19 nema rješenja koja zadovoljavaju potrebne uslove.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 19. Kako je

19 = 19 · 1,

to imamo za riješiti sljedeći sistem.

m + n = 19
m−n=1

Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije

Pitagorine trojke.
(m, n) = (10, 9)

d(m2 − n2 ) = 14 · (102 − 92 ) = 266

2dmn = 2 · 14 · 10 · 9 = 2520
d(m + n2 ) = 14 · (102 + 92 ) = 2534 ⇒ (266, 2520, 2534)
2

d = 19
Sada je 266 : 19 = 14, a kako je 14 ≡ 2 (mod 4), to jednačina m2 +n2 =
14 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Jednačina 2mn = 14 nema
rješenja. Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 14. Kako su brojevi m
i n različite parnosti, to jednačina nema rješenja.
d = 38
Sada je 266 : 38 = 7, a kako je 7 ≡ 3 (mod 4), to jednačina m2 +n2 = 7
nema rješenja.
Jednačina 2mn = 7 nema rješenja koja zadovoljavaju potrebne uslove.
Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 7. Kako je

7 = 7 · 1,

to imamo za riješiti sljedeći sistem.

m+n=7
m−n=1

Rješenja sistema zadovoljavaju potrebne uvjete i generiraju nam dvije

Pitagorine trojke.
(m, n) = (4, 3)

d(m2 − n2 ) = 38 · (42 − 32 ) = 266

2dmn = 2 · 38 · 4 · 3 = 912
d(m + n2 ) = 38 · (42 + 32 ) = 950 ⇒ (266, 912, 950)
2

d = 133
Sada je 266 : 133 = 2, a kako je 2 ≡ 2 (mod 4), to jednačina m2 +
n2 = 14 nema rješenja prema Propoziciji 5.. Jednačina 2mn = 2 nema
rješenja. Pogledajmo sada jednačinu m2 − n2 = 2. Kako su brojevi m
i n različite parnosti, to jednačina nema rješenja.

♦
Zadatak 15. Riješiti jednačine x2 − 89y 2 = ±1.

Rješenje: Rješenja zadnih Pellovih jednačina odredujemo pomoću teorema:

Teorem 4. Sva rješenja jednačina x2 − dy 2 = ±1 u prirodnim brojevima √

su oblika (x, y) = (pn , qn ), gdje su pn /qn konvergente u razvoju broja √d u
jednostavni verižni razlomak. Neka je r dužina perioda u razvoju broja d u
jednostavni verižni razlomak.
Ako je r paran, onda jednačina x2 − dy 2 = −1 nema rješenja, a sva rješenja
jednačine x2 − dy 2 = 1 su dana s

(x, y) = (pnr−1 , qnr−1 ) n ∈ N.

Fundamentalno rješenje je (x1 , y1 ) = (pr−1 , qr−1 ).

Ako je r neparan, onda su sva rješenja jednačine x2 − dy 2 = −1 dana s

(x, y) = (p(2n−1)r−1 , q(2n−1)r−1 ),

a sva rješenja jednačine x2 − dy 2 = 1 su dana s

(x, y) = (p2nr−1 , q2nr−1 ) n ∈ N,

dok joj je fundamentalno rješenje (x1 , y1 ) = (p2r−1 , q2r−1 ).

√
Prvo odredimo razvoj broja 89 u verižni razlomak koristeći algoritam iz
zadatka 13.

√
si + d d − s2i+1
ai = b c, si+1 = ai ti − si , ti+1 = , i ≥ 0, s0 = 0 i t0 = 1.
ti ti
i=0
√
s0 = 0, t0 = 1, a0 = b 89c = 9

i=1
89 − 92 9+9
s1 = 9 · 1 − 0 = 9, t1 = = 8, a1 = b c=2
1 8
i=2
89 − 72 7+9
s2 = 2 · 8 − 9 = 7, t2 = = 5, a2 = b c=3
8 5
 i=3
89 − 82 8+9
s3 = 3 · 5 − 7 = 8, t3 = = 5, a3 = b c=3
5 5
i=4
89 − 72 7+9
s4 = 3 · 5 − 8 = 7, t4 = = 8, a2 = b c=2
5 8
Nastavljajući algoritam dobijamo da je
(s5 , t5 , a5 ) = (9, 1, 18),
(s6 , t6 , a6 ) = (9, 8, 2). Kako je (s1 , t1 ) = (s6 , t6 ) =√(9, 8) to se parcijalni
kvocijenti od a1 do a5 ponavljaju pa je razvoj broja 89 u verižni razlomak
√
89 = [9; 2, 3, 3, 2, 18].

Da bi primijenili Teorem moramo odrediti vrijednost konvergenti i period.

Period je r = 5 pa prema Teorem znači da je rješenje jednačine x2 − 89y 2 =
−1 u skupu ∈ N dana s

(xn , yn ) = (p(2n−1)5−1 , q(2n−1)5−1 ) = (p10n−6 , q10n−6 ) n ∈ N.

Fundamentalno rješenje dane jedančine je

(x1 , y1 ) = (p4 , q4 ).

Vrijednost konvergenti za n ≥ 2 odredujemo prema rekurzijama:

pn = an pn−1 + pn−2 , p0 = q 0 , p1 = a0 a1 + 1,
an = qn−1 + qn−2 , q0 = 1, q1 = q0 .

Rezultate ćemo prikazati u tabeli.

i −2 −1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
ai 9 2 3 3 2 18 2 3 3 2
pi 0 1 9 19 66 217 500 9217 18934 66019 216991 500001
qi 1 0 1 2 7 23 53 977 2007 6998 23001 53000

Iz tabele vidimo da√je fundamentalno√ rješenje dane jednačine (x1 , y1 ) =

(500, 53), tj. x1 + y1 89 = 500 + 53 89.
Sva rješenja u skupu prirodnih brojeva su dana s
√ √
xn + yn 89 = (500 + 53 89)n , n ∈ N.
Rješenja u skupu Z se jednostavno dobiju (x, y) = (500, 53), (500, −53), (−500, 53), ...

Odredimo sad rješenja jednačine x2 − 89y 2 = 1. Njena rješenja u skupu

N su

(xn , yn ) = (p2n·5−1 , q2n·5−1 ) = (p10n−1 , q10n−1 ), n ∈ N,

dok joj je fundamentalno rješenje (x1 , y1 ) = (p9 , q9 ) = (500001, 53000).

Sva rješenja u skupu N dana su s
√ √
xn + yn 89 = (500001 + 53000 89)n , n ∈ N.

Rješenja u skupu cijelih brojeva su

(x, y) = (500001, 53000), (500001, −53000), (−500001, 53000), ...

♦
Zadatak 16. Riješiti jednačinu x2 − 79y 2 = 21, a zatim iz svake klase ispi-
sati po 5 rješenja.

Rješenje: Prvo ćemo odrediti fundamentalno rješenje pripade Pellove jednačine

x2 − 79y 2 = 1. Kako je
√
79 = [8; 1, 7, 1, 16], r = 4,

to je njeno fundamentalno rješenje

(x1 , y1 ) = (pr−1 , qr−1 ) = (p3 , q3 ) = (80, 9, )

tj. √
x1 + y1 = 80 + 9 79.
Sada treba odrediti fundamentalno rješenje pellovske jednačine x2 − 79y 2 =
21.
√
r
y 1
p 9 21
0 ≤ y∗ ≤ p · |c| = p · 21 =
2(x1 + ε) 2(80 + 1) 2
r r r
∗ 1 1 1701
|x | ≤ · (x1 + ε) · |c| = · (80 + 1) · 21 = ≈ 29.
2 2 2
Zaključujemo da je

x∗ ∈ {0, ±1, ±2, . . . , ±29} i y ∗ ∈ {0, 1, 2, 3}.

Direktnom provjerom dobijamo da su fundamentalna rješenja pellovske

jednačine
√ √ √ √
x∗1 + y1∗ 79 = 10 + 79 i x∗2 + y2∗ 79 = −10 + 79.

Provjerimo da li su dobijena rješenja asocirana ili ne

x · x0 − d · y · y 0 x · y 0 − x0 · y
∈Z i ∈ Z.
c c
Kako je
10 · (−10) − 79 · 1 · 1 −179
= 6∈ Z
21 21
to rješenja nisu asocirana i genreiraju dvije klase rješenja. Sva rješenja raz-
vrstana u dvije klase odredujemo
√ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)m
√ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)m , m ∈ Z.
Ispišimo rješenja iz svake klase za m = −2, −1, 0, 1, 2.
m=0
√ √ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)0 = ±(10 + 79)
√ √ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)0 = ±(−10 + 79)
⇒ (10, 1), (−10, −1), (−10, 1), (10, −1).

m=1
√ √ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)1 = ±(1511 + 170 79)
√ √ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)1 = ±(−89 − 10 79)
⇒ (1511, 170), (−1511, −170), (−1511, 170), (1511, −170).

m=2
√ √ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)2 = ±(241750 + 27199 79)
√ √ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)2 = ±(−14230 − 1601 79)
⇒ (241750, 27199), (−241750, −27199), (−14230, −1601), (14230, 1601).

m = −1
√ √ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)−1 = ±(89 − 10 79)
√ √ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)−1 = ±(−1511 + 170 79)
⇒ (89, −10), (−89, 10), (−1511, 170), (1511, −170).

m = −2
√ √ √ √
x + 79y = ±(10 + 79) · (80 + 9 79)−2 = ±(14230 − 1601 79)
√ √ √ √
x + 79y = ±(−10 + 79) · (80 + 9 79)−2 = ±(−241750 + 27199 79)
⇒ (14230, −1601), (−14230, 1601), (−241750, 27199), (241750, −27199).

♦
Zadatak 17. Odabrati jedan broj iz intervala (1050 + 3 · 1010 , 1050 + 4 · 1010 )
te ga predstaviti kao sumu kvadrata 2,3 i 5 prirodnih brojeva, te kao razliku
2 prirodna broja.

Rješenje: Broj koji odaberemo mora se moći predstaviti kao suma kvadrata
2,3 i 5 prirodnih brojeva, te kao razliku 2 prirodna broja.
Neka je to broj n = 1050 + 38025 · 106 . Fakorizacija ovog broja je

n = 26 · 58 · 40000000000000000000000000000000000000000000001521.

Teorem 5. Prirodan broj n se može prikazati u obliku sume dva kvadrata

prirodnih brojeva ako i samo ako u rastavu broja n na proste faktore
1. nema prostih faktora oblika 4k + 3, a ako ih ima onda svi imaju parne
eksponente i

2. faktor 2 ima neparan eksponent ili postoji bar jedan prosti faktor oblika
4k + 1.
Kako odabrani broj zadovoljava uslove navedenog teorema on se može pri-
kazati kao suma kvadrata prirodnih brojeva.

2
2
n = 1050 + 38025 · 106 = 1025 + 195 · 103 .

Teorem 6. Prirodan broj n može se prikazati kao suma kvadrata tri cijela
broja ako i samo ako n nije oblika 4m (8k + 7), k, m ≥ 0.

Odabrani broj nije oblika 4m (8k +7), pa se može prikazati kao suma kvadrata
tri prirodna broja

n = 1050 + 38025 · 106

n = 1050 + 1892 + 482 · 106



2
2
2
n = 1025 + 189 · 103 + 48 · 103 .

Korolar 2. Svaki prirodan broj n > 169 može se prikazati kao suma kva-
drata 5 prirodnih brojeva.

Kako odabrani broj zadovoljava uvjet navedenog korolara broj predstavljamo

kao

n = 1050 + 38025 · 106

n = (64 + 36) · 1048 + (32400 + 3600 + 2025) · 106

2
2
2
2
2
n = 8 · 1024 + 6 · 1024 + 18 · 104 + 6 · 104 + 45 · 103 .
Korolar 3. Svaki cijeli broj se može se prikazati kao razlika kvadrata 2 cijela
broja ako i samo ako nije oblika 4k + 2.

Odabrani broj n nije oblika 4k + 2 jer n ≡ 0 (mod 4). Zaključujemo da je

n oblika n = 4k, k ∈ Z. Kako je n = 4k imamo da je n = (k + 1)2 − (k − 1)2 .
Nakon računanja dobijamo da je

k = 25 · 1048 + 38025 · 104 = 25 · 1048 + 950625 · 104 ,

tj.
2 2
n = (25 · 1048 + 950625 · 104 + 1) − (25 · 1048 + 950625 · 104 − 1) .

♦
Zadatak 18. Skup {1010 + 151, 1010 + 153} dopuniti D(1) trojke i D(1)
četvorke.

Rješenje: Dati skup ćemo dopuniti do D(1) trojke koristeći jednakosti

c = a + b + 2 · r,

gdje je a = 1010 + 151, a = 1010 + 153 i r2 = ab + 1. Imamo da je

r = 1010 + 151 · 1010 + 153 + 1,

tj.
r = 1010 + 152 .

Sada je

c = 1010 + 151 + 1010 + 153 + 2 · 1010 + 304 = 4 · 1010 + 608.

Diofantova D(1) trojka je {1010 + 151, 1010 + 153, 1010 + 608}. Dobijeni skup
dopunjavamo do D(1) četvorke pomoću jednakosti

d = a + b + c + 2abc + 2rst,

gdje je r2 = ab + 1, s2 = ac + 1 i t2 = bc + 1. Nakon računanja dobijamo

r2 = (2 · 1010 + 152)2 , s2 = (2 · 1010 + 303)2 i t2 = (2 · 1010 + 305)2 . Odnosno,

d = 16 · 1030 + 7296 · 1020 + 1108988 · 1010 + 56188320.

Konačno, dobijamo Diofantovu D(1) četvorku

{1010 +151, 1010 +153, 1010 +608, 16·1030 +7296·1020 +1108988·1010 +56188320}.

♦
Zadatak 19. Naći cjelobrojna rješenja jednačine x4 − x3 y − 9x2 y 2 + 9xy 3 −
y 4 = −1.

Rješenje: Rješenja zadane Thueove jednačine nalazimo tako da

x4 − x3 y − 9x2 y 2 + 9xy 3 − y 4 = −1
x4 − x3 y − 9x2 y 2 + 9xy 3 = y4 − 1
x4 − 9x3 y + 8x3 y − 8x2 y 2 − x2 y 2 + 9xy 3 = y4 − 1
x2 x2 − y 2 − 9xy x2 − y 2 + 8x2 y (x − y) (y − 1)(y + 1) y 2 + 1




=
(y − 1)(y + 1) y 2 + 1


x(x − y) [x(x + y) − 9y(x + y) + 8xy] =
(y − 1)(y + 1) y 2 + 1


x(x − y)(x − 3y)(x + 3y) =

Dobijena jednakost je zadovoljena samo u slučaju kad su obje strane jednake

nuli. Rješenja su
za x = 0, (0, 1), (0, −1),
za x = y, (1, 1), (−1, −1),
za x = 3y, (3, 1), (−3, −1) i
za x = −3y, (−3, 1), (3, −1).
Trebamo još pokazati da su ovo jedina cjelobrojna rješenja. Da su ovo jedina
cjelobrojna rješenja pokazat ćemo koristeći programski paket PARI/GP na
sljedeći način:

Jednačinu inicijaliziramo u obliku P = x4 + ax3 + bx2 + cx + d.

Zatim je inicijaliziramo kao Thueovu jednačinu s naredbom

t = thueinit(P ).

S naredbom thue(t, −1) dobijamo navedena rješenja.