Professional Documents
Culture Documents
SEMINARSKI RAD
Mentor: Student:
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................................3
2. Teorijski deo........................................................................................................................................4
2.1 Dunja...........................................................................................................................................4
2.2 Proizvodnja rakije od dunja.........................................................................................................4
2.2.1 Berba dunje..........................................................................................................................5
2.2.2 Usitnjavanje dunje.....................................................................................................................6
2.2.3 Dodavanje vode komini.......................................................................................................7
2.2.4 Podesavanje pH...................................................................................................................7
2.2.5 Dodavanje enzima................................................................................................................8
2.2.6 Dodavanje kvasaca..............................................................................................................9
2.2.7 Fermentacija............................................................................................................................10
2.2.8 Destilacija.................................................................................................................................11
2.2.9 Dunjevaca – Finalni proizvod...................................................................................................13
3 Zaključak...........................................................................................................................................14
Literatura:..................................................................................................................................................15
1. Uvod
2. Teorijski deo
2.1 Dunja
Krupni žuti, mirisni plodovi dunje, slični su jabuci ili kruški. Poreklom su iz Jugozapadne
Azije. Dunja se jede sveža, a služi za spravljanje izvrsnih pekmeza, kompota, marmelada i
čuvenog želea „kitnkez“. Sok iz voća i skuvano voće prijatnog mirisa i
Slika 3. Dunja
Plod dunje sadrži puno vitamina C, zatim kalijum, natrijum, cink, gvožđe, bakar, mangan,
pektin i druge organske i neorganske kiseline. Seme dunje sadrži različite sluzi, ulja kao i otrovni
cijanid glikzid (Cyanid-Glykosid).
Dunja za proizvodnju rakije se bere u punoj fiziološkoj zrelosti jer u tom stadijumu ona
sadrži maksimalnu količinu šećera i najizraženiju sortnu aromu koja je veoma važna za svaku
voćnu rakiju.
Za proizvodnju rakija od dunja uglavnom se koristi dunja koje nije prikladna za duže
čuvanje i skladištenje, prezrela, oštećena i manje kvalitetna. Od takve dunje može se dobiti još
uvek dobra rakija. Jako trula i plesniva dunja znatno umanjuje kvalitet rakije jer dolazi do
prelaska stranih mirisa u rakiju za vreme destilacije. Rakija proizvedena od nedozrele dunje je
posebno u pogledu arome.
Za proizvodnju vrhunske rakije potrebno je uzimati samo fiziološki zreo, neoštećeni i dobro
očuvani plod.
Prezreo, oštećei i plesnivi plod dunje sadrži manje šećera i ima lošu aromu, pošto prezreo
plod brzo gubi aromatične komponente. Izuzetak su šljive i kruške viljamovke čiji prezreli
plodovi sadrže više aromatičnih materija i daju kvalitetniju rakiju.
Zrelost za jelo plodovi dunje ne dostižu na stablu, već 1-2 meseca po berbi.
Kod dunje kao i kod ostalih voćaka postoje dva stepena zrelosti ploda: fiziološka ili (botanička
zrelost) i potpuna ili konzumna zrelost).
kojima se plodovi dunje mogu brati jeste i lakoća skidanja malja sa ploda. Sa zelenih plodova
malje se teže skidaju.
Usitnjavanje voća je obavezna mehanička radnja. Usitnjeno voće lakše otpušta arome i
šećer pa komina brže fermentiše uz veći randman alkohola. Voće se može usitniti sa muljačama
sa valjcima, mlinovima ili ručno.
Mlevenjem treba postići što bolje usitnjavanje voće, ali tako da se semenke ne oštete, jer to
može da izazove gorak ukus rakije.
Suviše suvom kljuku, sa sadržajem suve materije između 15 i 20%, može se dodati malo
vode da bi se dobila kaša. Dodavanjem vode može se regulisati temperatura kljuka pre vrenja.
Obično se dodaje topla voda da bi se voće zagrejalo. Bolji postupak je da se voće prvo zagreje na
oko 18 do 22°C, pa zatim doda voda
Nalivanje vrele vode na ovu voćnu masu je takodje veoma važan tehnološki zahvat iz više
razloga. U prvom redu, na taj način se postize zagrevanje komine, oko 70ºC, prisutni
mikroorganizmi bivaju sprečeni u svom radu, čiji se rezultati, najčešće, štetni po kvalitet rakije.
Zatim ćelijske opne tako blanširane voćne mase lakše se razgrađuju tokom fermentacije i veće je
iskorišćavanje aromatičnih komponenti i fermentabilnog šećera.
2.2.4 Podesavanje pH
Ako su voćne komine slabokisele postoji mogućnost razvoja bakterija mlečne kiseline.
Bakterije mlečne kiseline dovode do stvaranja strane arome i skreću tok fermentacije u
nepoželjnom pravcu. Zbog ovoga se preporučuje dodavanje kiselina voćnom kljuku (sumporna,
limunska, jabučna, mlečna ili fosforna). pH-vrednost voćne komine podešava se na približno
pH=3,5. Kiseline se dodaju pre početka ili na samom početku vrenja kljuka.
U ćelijskom zidu ćelija voća nalazi se značajna količina pektinskih materija. Pektinske
materije je potrebno razgraditi da bi se omogućio nesmetan proces fermentacije. Razgradnja
pektina prirodnim procesom fermentacije je vrlo spora, jer kvasac stvara veoma malo
pektolitičkih enzima.
25-28ºC, tada je potrebno nju zasejati selekcionisanim kvascem, blago zatvoriti fermentacioni
sud, kako bi ugljen-dioksid mogao u toku fermentacije da izlazi, isačekati početak fermentacije.
2.2.7 Fermentacija
Početkom fermentacije stvara se klobuk kod čvrstih delova voća koji je potrebno, jednom
dnevno, potapati, mešati, ručno ili pumpom. Ovim mešanjem sprečava se rad aerobnih
mikroorganizama i ubrzava maceracija i kasnije ekstrakcija poželjnih sastojaka iz voćne mase.
a istovremeno se sprečava razvijanje štetnih bakterija sirćetne kiseline koje se mogu razviti na
površini kljuka i ukiseliti ga.
Veoma je važno da komina što pre počne fermentisati, kako bi se spriječilo odvijanje
štetnih mikrobioloških procesa, koji bi znatno umanjili kvalitet destilata. Razlikuju se tri faze
alkoholne fermentacije: početak vrenja, burno ili glavno vrenje i doviranje ili tiho vrenje.
U fazi doviranja sam proces protiče sporije zbog smanjene količine šećera u komini, usled
čega se i oslobađa i znatno manje ugljen-dioksida. U ovoj fazi, ukoliko je na sudu za vrenje
postavljen vranj, ne pokazuje se oslobađanje mehurića ugljen-dioksida. Ipak, pri proceni kraja
fermentacije treba biti oprezan i najbolje je materijal ostaviti dan ili dva duže nakon procene o
završetku procesa vrenja.
2.2.8 Destilacija
Razne primese u destilatu, njihova količina i međusoban odnos imaju presudni značaj za kvalitet
i svojstva pića. Svi isparljivi sastojci nisu jednako vredni za kvalitet rakije. Prisustvo nekih
sastojaka u rakiji je poželjno, a drugih nije.
jednorodna smeša, koja se običnom destilacijom ne može više razdvojiti, naziva se azeotropna
smeša.
Prilikom ove prve destilacije komine od dunje, treba voditi računa da ne dođe do
zagrejavanja. Ovo se sprečava razređivanjem komine, vodom, oko 10% i kasnije konstantnim
mešanjem tokom destilacije. Važno je, takođe, i postepeno zagrevanje komine.
Dunjevača kao finalni proizvod ide na tržište najčešće sa koncentracijom etanola 40-45% v/v
i to kao bezbojna i sa bledo do zlatno žutom bojom. Da bi se dobijeni destilat dunje
harmonizovao, potrebno je da odleži u inerrnom sudu bar 6 meseci.
Za bezbojnu dunjevaču u sudovima koji ne otpuštaju boju, a za ovu sa bojom najviše odgovaraju
hrastova burad za starenje i do nekoliko godina.
3 Zaključak
Literatura: