Prosloy edam pripovijesti u ovoj zbirci ne iziskuju S posebnih objainjenja. Vet razgranatih staza broji se medu kriminalisticke price; Citatelji ée pratiti izvrSenje i sve predradnje jednog zlocina, kojega im svrha nije nepoznata, ali ga neée dokuciti, rekao bih, sve do posljednjeg odlomka. Ostale su fantastiéne. Jedna od njih — Lutrija u Babiloniji — nije posvema ligena simbolike. Nisam prvi autor pripovijesti Babilonska knjiznica; oni koje zanima njena povijest i pretpovijest mogu pogledati onu stranicu Easopisa Sur (broj 59), na kojoj se navode raznorodna imena Leukipa i Lasswitza, Lewisa Carrolla i Aristotela. U Kruznim razvalinama sve {je nestvarno; u Pierreu Menardu, piscu “Don Qui- jota”, takva je sudbina Sto je sebi nameée glavni lik, Popis radova sto mu ih pripisujem nije odvise zanimijiy, ali ni protzvoljan. To je dijagram zbivanja u njegovo) dui...| Zamorno je i nezahvalno natezanje pisati op- Sirne knjige, razlagati na petsto stranica zamisao koja se savrieno dade izreéi u nekoliko minuta Bolje je uzeti kao da te knjige veé postoje, i dati sazetak, komentar. Tako je postupio Carlyle usvome romanu Sartor Resartus, bas kao i Butler u spisu ‘The Fair Haven. Nevolja je u tome Sto su i ta djela Injige, ne manje tautoloske od drugih. Buduéi da sam razboritiji, manje nadaren i skloniji enéare- nju, draie mi je ispisivati biljeske o izmifljenim dnjigama. To su Tlén, Ugbar, Orbis Tertius i Prikaz djela Herberta Quaina. SLB. Ton, Ugbar. Orbis Tertius a otkriée Ugbara naveli su me zrcalo i Nee Zrcalo je remetilo spo- kojstvo hodnika ladanjske kuéice u Ulici Gaona prigradske &etvrti Ramos Mejia, a enciklo- pedija, lana naslova The Anglo-American Cyclo- paedia (New York, 1917.), doslovan je, alii varljiv, pretisak Britanske enciklopedije iz 1902. Zbilo se to prije kakvih pet godina. Bioy Casares veéerao je sa mnom, i nas dvojica dugo smo se zadrZali za stolom, vatreno raspravljajuéi o pisanju romana u prvom licu, pri emu bi pripovjedat izostavio ili izvitoperio Ginjenice i zapao u proturjedja, Sto bi neke — doduie vrlo rijetke — ditatelje navelo da sagledaju uZasan ili bunalan rasplet. Iz udaljenog raja hodnika vrebalo nas je zrcalo. Otkrili smo —a takvo je otkriée u pozno doba noéi neizbjezno — i <, Tvrde da zbrajanje mijenja ko- ligine i pretvara ih iz neodredenih u odredene. Kad nekoliko Ijudi, zbrajajuéi iste koliéine, dobije isti rezultat, psiholozi to smatraju primjerom povezi- vvanja misli ili dobrom vjezbom paméenja. Veé zna- ‘mo da je u Tlénu subjekt spoznaje jedan i vjetan orLu knjizevnom Zivotu svemoéno vlada idej Jedinstvenog subjekta. Knjige vrlo rijetko donos ime autora. Ne postoji pojam plagijata: utvrdilo se da su sva djela djelo jednog autora koji je bezvre- men i bezimen. Kritika obiéno izmisli autore. Iza bere dvije raznorodne knjige — uzmimo, Tao Te} King i Tisuéu i jednu noé — i pripise ih istom pis- cu, i zatim sayjesno odredi psihologiju tog zanim- jivog homme de lettres ... Tknjige su razligitey One fantastitne obraduju samo jednu temu, koristedi se svim zamislivim per- mutacijama. Knjige filozofske naravi uvijek sadrze tezu i antitezu, stroge dokaze i protudokaze nekog uuéenja. Knjiga koja nema protuknjigu smatra se nepotpunom. Duga stoljeéa idealizma nuzno su se odrazila i| na stvarnost,U najstarijim podrugjima Tléna ner jetko se podvostruéuju izgubljeni predmeti. Dvije! osobe traze olovku; prva je pronade i nidta ne kaze; izveden iz nade. Velika zlatna maska koju sam spo- menuo najbolj je primjer. Stvari se u Tlénu udvajaju, ali pomalo i nestaju i gube pojedinosti kad ih Ijudi zaborave. Klasigan Je primjer praga koji je postojao dok je na nj dola- zio prosjak, i nestao kad je on umro. Ponekad su tice, ili konj, spasili razvaline amfiteatra. Salto Oriental, 1940, Post scriptum, 1947. Preuzeo sam ovaj spis iz Antologije fantasticne ‘oyiZevnosti (1940.), izostavivai jedinu poneku me- taforu i onaj podrugljivi sazetak koji bi danas zvuéao 30 neozbiljno. Otad se Sto8ta dogodilo ... To bih Zelio iznijeti. U ozujku 1941. pronadeno je pismo Gunnara Erfjorda u Hintonovoj knjizi koja je pripadala Her- bertu Asheu. Na omotnici je bio Zig Oura Preta; pi smo je dokraja rasvjetljavalo zagonetku 0 Tlénu. Tekst potkrepljuje pretpostavke Martineza Estrade. Ja sjajna pripovijest zatela se potetkom 17. stolje-| a, jedne veteri u Luzemu ili Londonu. Tajno i do- » brotvono drustvo (medu éijim su élanovima bili Dalgamo i, potom, George Berkeley) okupilo se u Zefji da izmisli neku zemlju. U nedefinirani potet- ni program uSla su »hermeti¢ka prougavanja«, filan- ‘topija ikabala. Iz toga prvog razdoblja potjeve neo- bina knjiga koju je napisao Andrei, Nakon neko- liko godina tajnog okupljanja i preuranjenih sinte- za shvatili su da jedna generacija neée biti dostatna da stvori tu zemlju. Odlutili su da svatko od njih odabere jednog uéenika koji ée nastaviti zapoeto djelo. Ta se nasljednitka odredba odréala; nakon dva stoljeéa Sutnje progonjeno se bratstvo javija u Americi.|Oko 1824. godine, u Memphisu (dréava Tennessee), jedan njegov pripadnik poveo je razgo- vors asketskim milijuna’em Ezrom Buckleyem. On ga sluSa sa stanovitim omalovazavanjem i izruguje 31se tako skromnu pothvatu. Kaze da mu izmisli éi- | tay planet. To} divovskoj zamisli pridodaje drugu, koja je odraz njegova nihilizma*: golemi pothvat mora se odvijati u tajnosti, U to je doba veé izaslo dvadeset svezaka Britanske enciklopedije. Buckley predlaze sustavnu enciklopediju izmi8lienog plane- ta, Oporuit ée im svoje zlatonosne planine, plov- ne rijeke, zelene doline u kojima pasu bikovi i bizo- ni, svoje cmee, jayne kuée i dolare, pod jednim uyje- tom: »Djelo ne smije Surovatis varalicom Kristom«. Buckley ne vjeruje u Boga, ali Zeli dokazati nepo- stojecem Bogu da smrtnici mogu stvoriti novi svi- * jet. Buckley je 1828. otrovan u Baton Rougeu. Dru- Stvo 1914, Salje suradnicima — ima ih tri stotine — posijedinji svezak Prve enciklopedije Tléna. Iz~ danje je tajno: tih Cetrdeset svezaka (najzamasniji pothvat koji su Ijudi ikad ostvarili) postuzit ée kao osnoviea drugom, razradenijem izdanju, koje neée biti objavijeno na engleskom nego na jednom od tlénskih jezika. Opis tog fantastiénog svijeta nosi privremeni naziv Orbis Tertius, ajedan od njegovih skromnih tvoraca bio je Herbert Ashe, ne znam da li kao podredeni Gunnara Erfjorda ili kao élan drustva. Okolnost da je dobio primjerak Sveska Jedanaestog ;ovori uprilog potonjeg. A ostali svesci? Oko 1942. su dogadaji. Posebno se jasno sjecam jed- rnoga od prvih i ini mi se da sam donekle oéutio arav njegove nagovijesti. Zbilo se to ujednom sta- mu u Ulici Laprida, nasuprot svijetlom i visokom balkonu okrenutom na zapad. Kneginji de Faucigny Lucinge stiglo je iz Poitiersa srebmo posude. Iz pro- 1 Skrinje, oblijepljene medunarodnim etiketa- ‘ma, izlazili su na vidjelo divni nepomiéni predme- ti: srebmnina iz Utrechta i Pariza s krutom heraldié- ‘kom faunom, samovar. Medu tim stvarima — vid- no i lako podrhtavajuéi poput usnule ptice —tajan- stveno je treperila busola. Kneginja je nije prepozna- Ja. Plava igla trazila je magnetski sjever; metalna kutija bila je udubljena, slova na brojéaniku odgo- varala su znakovima jedne od tlonskih abecedaTo je bio prvi silazak fantastiénog svijeta u stvami svi- jet. Sluéajnost, koja mine da mira, htjela je da ja ‘sudjelujem u drugome. Zbilo se to nekoliko mjese- i poslije, u neuglednom duéanu nekog Brazilea, u -djelu Cuchilla Negra. Amorim i ja vraéali smo iz, Santa Anne. Nabujale vode rijeke Tacuarem- 6a natjerale su nas da prihvatimo (i izdraimo) to iprosto gostoprimstvo. Vlasnik nam je namjestio, kripave leZaje u velikoj sobi zakréenoj baévama i \ * Buckley bio slobodn mis flat zagovorikropsta 32 33