BIJEG

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV

 Radnja počinje opisivanjem tmurnog vremena na dan putovanja Đure Andrijaševića koji
je uvijek prije putovanja osjećao nervozu, ali ovaj odlazak mu je posebno teško dopao
Đuro Andrijašević doima mi se kao pametna, mirna i povučena osoba, a razlog njegovog
neobičnog osjećaja nervoze i tuge prije putovanja čini mi se upravo njegovo djetinjstvo.
Njegov otac stalno je išao na putovanja pa je za njega svaki odlazak ispunjen osjećajima tuge
i gubitka nečega voljenog.
Tmurno vrijeme je ogledalo unutarnjih osjećaja Đure Andrijaševića.

 Đuro dolazi u Peštu, ali putem ga muče problemi o kojima nije htio razmišljati, naime on
odlazi prijatelju u Slavoniju kako bi izbjegao pritisak Verine obitelji koja smatra da on
treba doći i zaprositi Veru
Đuro odgađa svoje obveze prema Veri čega je i sam svjestan: „Istina je, ja bježim od njih.“,
ali i dalje pokušava sebi dokazati da on ne može ništa učiniti u vezi s tim i čeka da se sve
riješi samo od sebe: „Ne može biti drugačije - i eto! Valja misliti da se sve nekako uredi...“
On je pasivan i umjesto da se sam pobrine za svoju budućnosti i probleme on bježi od njih,
opravdava se bezazlenim razlozima i sve prepušta sudbini.
Pisac se koristi retrospekcijom i opisuje Đurino djetinjstvo.

 Već kao dijete Đuro je bio vrlo pametan i talentiran, njegov otac bio je lučki kapetan, ali
on je često odlazio na putovanja i umro je kad je Đuro bio mlad, njegova majka je najviše
podupirala svoga sina
Mislim kako je Đurino djetinjstvo jako utjecalo na njegovu budućnost. Svi su od njega
očekivali velike stvari kao i njegova majka, ona ga je podupirala na svaki mogući način kako
bi postao uspješan, posebice nakon što je ostao jedinac jer su njegove dvije sestre umrle.
Podupirao ga je i stric Toma koji ga je zavolio kao vlastito dijete. Zbog toga on se od
djetinjstva naviknuo da drugi rješavaju njegove probleme i smatrao je da će se sve riješiti
samo od sebe "Valjalo bi uopće malo više promozgati sve što me čeka. Ja sebi o životu nikad
nisam pravo davao računa. Ide dobro - i basta, kako bi govorio pokojni Toma. Ali sad je
počelo zlo ići. Zlo?“ Nikad se prije nije suočavao s problemima niti je morao misliti na njih,
bio je talentiran i pametan pa mu je sve išlo lagano. Njegova majka ga je odgojila u skladu sa
svojim očekivanjima kako bi postao veliki pisac - „Mati koja ga je uzgojila kao samotnu
biljku, čuvajući dječačića od dodira ulice, bila je u nj ulila jaki religiozni osjećaj koji je još
narastao pod dojmovima sve jasnije shvatanih obreda i primljenih vjerskih utjeha.“ to dovodi
do njegove introvertiranosti i nesnalaženja u društvu. Nije imao priliku vidjeti ono ružno u
životu i zbog toga se toliko razočara kad prvi put vidi ružnoću i počinje sumnjati u religiju.
Nakon toga ga opčini želja za slavom i želi se baviti književnošću za svoj rod i dom. Mislim
da slava kao razlog za pisanje nije dovoljno jaka motivacija da nastavi pisati.

 Nakon položene mature Đuro provodi praznike kod strica Tome gdje upoznaje Zoru i
Marka, ispočetka mu se Zora nije sviđala jer se nije ponašala u skladu s njegovim
očekivanjima, govorila je i radila sve kao muškarac
 Đuro i Zora se sve više počinju družiti i između njih se pojavi iskra mladenačke ljubavi,
ali nakon Zorina odlaska Đuro požali i jedva čeka otići u Beč na sveučilište, Zori piše
pismo u kojem je proklinje i žali, nesvjestan kakav je njegov postupak prema njoj nakon
čega piše pjesmu i prvi puta u životu osjeća da nema vjere u pisanu riječ „Prvi put rodi se
u njem sumnja da je književnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti života - i te sumnje
nikad se kasnije nije mogao potpuno da riješi.“
Zora nije spadala u dva tipa žena koje je Đuro zamislio pa mu je ona u početku bila
antipatična, ali Zorina iskrenost ubrzo je razbila Đurinu plahost i nepouzdanje. Nije bila baš
lijepa, ali isticala se svojom neovisnosti i načinom govorenja. Odijevala se sa mnogo ukusa i
uvijek bila spremna na svaki pothvat. Zora se svidjela Đuru od trenutka kada je shvatio da
oboje dijele istu ljubav prema književnosti, zadivila je Đuru svojim znanjem i dobro
promišljenim sudovima. Njihova ljubav je bila kao san. Provodili su vrijeme na usamljenim
morskim rtovima, gdje su mogli nesmetano usisavati sav čar naglo rođene ljubavi. Đuro je
odmah požalio što je ubio njihovu prekrasnu ljubav, što su od idealnih drugova postali kao i
ostatak poniženog čovječanstva. Mrzio je Zoru, sebe i njihovu ljubav i htio je što prije
pobjeći od toga. Nakon Zorina odlaska napisao je pismo u kojem ju je proklinjao i u isto
vrijeme žalio bez razmišljanja o njezinim osjećajima. Prvi put se u njemu javlja sumnja u
književnost. Shvaća da su život i ono što piše u knjigama dvije potpuno različite stvari.

 U gradu se Andrijašević potpuno promijenio, kajao se i u nadi čekao Zorino pismo, ali
nije ga bilo, izgubio je želju za naukom i životom, a svoje vrijeme je potratio alkoholu
Đuro se ipak osjećao povezanim s Zorom i željno je iščekivao njezino pismo. Htio je pisati
Marku, ali nije se mogao odlučiti. Umjesto da napravi nešto on je pobjegao od odgovornosti.
Svoju tugu i očaj je samo pogoršao živeći iz dana u dan bez volje za naukom ili životom.
Razbijao je glavu zašto Zora ne piše i tako sve više tonuo u jad. Nakon potraćene godine dana
on se ipak nadao da će Zorino pismo doći umjesto da se potrudio napraviti prvi korak. Bojao
se da će njegova majka saznati za njegov način života, a kad je ona poslala pismo da dođe
kući odugovlačio je koliko je mogao. Bojao se suočiti s majkom, a kada je došao kući i ona
ga nije htjela pitati zašto je tako živio već je iščekivala da će on sam reći svoje razloge Đuro
odlazi kod prijatelja Toše.
 Na majčin poziv odlazi kući gdje majka i stric Toma čekaju da im reče razlog svoje
nesreće, Đuro odlazi prijatelju Toši gdje ponovno dobiva volju za životom i prestaje sa
svojim lošim navikama
 Đuro je upisao treću godinu studija u Zagrebu i počeo se opet baviti književnošću, a upiše
se i u glazbenu školu te tako upozna višeg činovnika Hrabara i njegovu kći Veru koja mu
je isprva bila nepoznata u duši i mislima, ali s vremenom oni počinju biti bliski
Nakon što je poslušao Tošin savjet i počeo se truditi Đurin život je počeo ići nabolje. Upisao
se u školu i opet se počeo baviti s književnosti kojoj je odmah priznata vrijednost. Vježbao je
klavir i upoznao je Veru. Čim je prestao biti pasivan i uzeo stvar u svoje ruke postao je
sretan.

 Đuro smatra da je previše star i grešan za novu ljubav te povuče se u svoju sobu i napiše
pjesmu o vitezu koji se ne usuđuje spasiti kraljevnu, ali se boji da će Vera shvatiti pjesmu
Đuro opet oklijeva i nema hrabrosti upustiti se u novu ljubavnu vezu. Smatra sebe grešnim i
nevrijednim da ulazi u svijet te prekrasne djevice. Inspiriran u tom trenutku on piše pjesmu o
vitezu i kraljevni koja predstavlja njega i Veru. Nakon toga boji se da će Vera shvatiti pjesmu
i želi pobjeći što dalje iz Zagreba kako bi odmah prekinuo tu ljubav.

 Vera poziva Đuru da dođe kod Hrabrovih u četvrtak kako bi razgovarali, Vera ga zatraži
da zaboravi na ovaj poziv na što Đuro kaže kako odlazi iz Zagreba

 Kad je došao u stan Đuro piše pismo Veri u kojem govori o svemu „I dalje pisao joj je
sve; svoj život, lijen i mrtav, sagrađen na jednom ogromnom razočaranju, svoju ljubav za
nju i svoj strah radi te ljubavi.“ na što Vera odgovara kako ona može biti njegova utjeha
ako joj dopusti

 Đuro putuje prijatelju Toši i tijekom svog boravka na selu piše dnevnik, za njega selo
uopće nije zanimljivo i zbog toga ne može ništa stvarati
Mislim da je Đurin prijatelj Toša gotovo potpuna suprotnost Đurinoj pasivnosti. Toša se
zalaže za rad i spreman je poduzeti bilo što kako bi osigurao svoju sreću dok Đuro previše
razmišlja i ne poduzima ništa. Toša je optimističan i zadovoljan s malim stvarima. On uživa
jednostavan život na selu gdje nema mjesta pesimizmu. Dobar je prijatelj i do samog kraja
pomaže Đuri, njegov savjet Đuru izvodi iz krize i omogućuje mu da opet stane na svoje noge.

 Đuro piše o svojim raspravama s Tošom, raspravljali su o selu i ljudima, literaturi i

politici, saznaje sudbinu Zore koja je postala učiteljica, ali je ostala stara djevojka
praznog doma
Mislim kako je Đuro napravio veliku nepravdu Zori kada joj nije poslao pismo isprike ili
barem razgovarao s njom. Zora se zbog Đure nikada nije udala i postala je stara djevojka koju
nitko neće oženiti. Đuro se trebao barem ispričati Zori zbog svoga pisma i priznati svoju
grešku.

 Nina Hrabar pozove Đuru da dođe u kuću Hrabarovih jer misli da se zaruke trebaju
prekinuti jer Đuro još uvijek nije položio profesorski ispit i nije sposoban uzdržavati Veru
koja će ostati stara cura ako se Đuro predomisli

 Andrijašević stiže u kuću Hrabarovih gdje mu je gospođa govorila da je njena kćer za

udaju, a on nema osiguran dohodak i dok ne završi školu ne smije se dopisivati s Verom
Smatram da je postupak Nine Hrabarove, iako bezosjećajan prema Đuri, sasvim opravdan jer
je ona samo htjela najbolje za svoju kćer. Nije željela ostaviti pitanje dobrobiti svoje kćeri u
rukama nekoga tko nema osiguran dohodak i posao.

 Đuro se tijekom razgovora osjeća neugodno i želi pobjeći, a nakon toga odlazi u kavanu i
nalazi utjehu u alkoholu, cijeli njegov rad činio mu se besmislen, a na sebe je gledao kao
na prosjaka koji je samo tražio milost od ljudi
Đuro Andrijašević previše razmišlja o svojim problemima i to ga samo sve više baca u očaj.
Umjesto da se potrudi učiniti nešto i popraviti stvari, on se prepušta svojim osjećajima, pada
u depresiju i svoju tugu utapa u alkoholu. Njegovi osjećaji vladaju njime, umjesto da se smiri,
objektivno sagleda situaciju u kojoj se nalazi i pronađe način da ostvari svoje želje, on samo
razmišlja negativno i gubi volju da poduzme išta.

 Dobiva brzojav da je a je namješten za suplenta u Senj, što ga razveseli, ali se sjeti da ne

može dobru vijest podijeliti sa Verom

 Đuri je u Senju mnogo bolje nego što je očekivao i sviđa mu se rad u školi, ali čini mu se
da se previše fino odijeva u odnosu na druge, od svih kolega najviše ga zanima
Lukačevski koji je čudan i osobit tip
Đuro upoznaje Lukačevskog koji ga odmah zainteresira. Lukačevski je neobičan tip i nije se
odnosio prema Đuru kao ostali. Dok su se svi bili suviše ljubazni i dobri prema Đuri kao da je
gost, Lukačevski ga je pozdravio potpuno hladno i mirno. Iako je u njemu vidio nešto zlobno
i hladno, Đuru je ipak nešto privlačilo k njemu. Za razliku od svojih kolega Lukačevski je
znao mnogo o životu u gradu i nije bio ograničen samo na iskustva malograđanske sredine.
Kritizirao je način života i razmišljanja ljudi u malom gradu: “ Pogledajte ove tamo što
kartaju - ti su već svi jedan kao i drugi. I onaj od trideset i onaj od pedeset godina. Godine
nemaju s tim posla - mlad si dokle te ne uhvati u svoje kolo ovaj malograđanski život.“
Njemu je sve besmisleno, mrzi učenike i svoj posao učitelja. On je nekoć bio kao Đuro, mlad
i željan slave, ali ga je upropastio taj malograđanski život.
 Ljudi u ovakvom malom gradu podsjećaju Đuru na njegov prijašnji način života, oni su
prazni i svi jednaki te žive monotonim životom

 Đura muče problemi s novcem, shvaća da mora što prije krenuti učiti ako misli na vrijeme
položiti ispit

 Ravnatelj govori Đuri da mora predavati psihologiju po knjizi što mu smeta jer je u tome
stvarno uživao, druži se s kolegama Rajčićem i Gračarom te vidi kako oni loše ustvari
žive
Ravnatelj želi da Đuro prestane predavati psihologiju na svoj način jer previše zalazi u teme
koje bi mogle učenike dovesti da posumnjaju u vjeru. Mislim da ravnatelj ne bi trebao braniti
Đuri da podučava učenika da sami razmišljaju samo zato što je Senj središte biskupa i zbog
toga ravnatelj može doći u probleme. On želi da djeca nastave vjerovati slijepo bez da sami
dođu do odgovora. Samo se brine za svoju karijeru i posao, a ne za dobrobit djece ili društva.
Naravno u to vrijeme propitkivanje vjere smatralo se tabuom, a pogotovo u malim
zajednicama kao Senju gdje je vjera posebno ukorijenjena.

 Đuro sve teže živi i muče ga problemi s novcem, pokušava posuditi novac od kolega, ali
zbog manjka novca ne može ići na izlet s Darinkom pa laže da je bolestan

 Đurina majka ne daje više novaca svome sinu i odlučila je Tominu kuću pokloniti
opatičkom samostanu, Đuro je ispočetka ljut, ali uskoro shvaća da je njegova krivica što
nikada nije pisao majci osim kada mu je trebalo novca
Đuro nije pisao svojoj majci već dugo vremena i udaljio se od majke. Slao joj je pisma samo
kad mu je trebao novac, a njegova majka je uvijek bila tu uz njega. Ona se cijeli svoj život
žrtvovala kako bi on što bolje živio i uvijek ga je podupirala. No shvatila je da Đuro više ne
može živjeti na njen račun i da ona zaslužuje barem se pobrinuti za svoju dušu i proživjeti u
molitva još par godina svoga života. Zbog toga ostatak svog novca daje Crkvi koja će se
brinuti za nju. Đuro i sam zna da nema pravo ljutiti se na majku što mu nije dala novac.

 Stiže brzojav od Vere koja ga poziva da dođe u Zagreb, ali Đuro nema novaca za put pa
očajnički pokušava posuditi novac bez uspjeha
Đuro je uistinu volio Veru, ali se nije smatrao dostojnim jer je njemu ona bila savršena.
Dosada se često pitao smije li on ulaziti i kvariti njen život. Đuru Andrijaševića je kao i
leskovarovce morila misao na prošlost. Njegova prva nesretna ljubav sa Zorom Marakovom
sprečavala ga je u vezi s Verom i zbog toga on previše odugovlači i bježi. Zbog toga Verini
roditelji ga smatraju nesposobnim da osigura dobru budućnost za njihovu kćer, a on im se ne
suprotstavlja. Možda zbog nedostatka samopouzdanja ili njegovog nesnalaženja, ali on nije u
mogućnosti zauzeti se za sebe. Njegova pasivnost nadvladava ljubav prema Veri i on nema
snage završiti ispite. Za Đuru ni ljubav nije dovoljan poticaj da se promijeni i zaista počne
živjeti, u sebi on je već odustao od života. Iako je njegova okolina bila protiv njega uz jaku
volju i upornost mogao je ostvariti sreću s Verom.

 Đuro šalje pismo Veri koje dobiva natrag neotvoreno, a zatim traži od prijatelja Toše da
on putuje u Zagreb i posjeti Veru, Toša dobiva pismo nakon dugo vremena, a kad dođe u
Zagreb saznaje da je Vera otputovala zbog liječenja

 čekajući Tošin odgovor Đuro se počeo družiti s Darinkom koja ga upoznaje s Minkom i
također na nagovor postaje redatelj diletantskog društva koja pravi đačke zabave, ali
izbija borba između njih i protivne stranke
Kako bi ubio dosadu Đuro se počeo družiti s istim onim ljudima koje je prije smatrao
odvratnim. Provodio je dane sjedeći u gostioni, čitajući novine i kartajući. Potpuno je izgubio
volju za ičim i nadu da će Tošin odgovor doći. Počeo se družiti s Darinkom koja ga nagovora
da postane redatelj diletantske družine, isprva je odbio, ali misleći da će mu biti lakše ipak
prihvati. Bio je zadovoljan što je napokon u središtu neke akcije, a uvjerenje o vlastitoj
vrijednosti i o poštovanju koje uživa tješilo ga je i prekrivalo veliku prazninu njegove duše.
Više nije bio usamljen i njegovi dani više nisu bili toliko monotoni. Izbija borba između
društva i protivničke stranke, a Đura hvale zato što nije htio zatajiti svoje uvjerenje iako on
ustvari nije ništa napravio, da nije bilo Darinke ne bi ni postao član društva. Umjesto da
riješi nesporazum i prizna da on nije htio imati nikakva posla sa sukobom, on pušta da se
situacija odvija sama od sebe.

 Đuro piše komediju Rat u Ždrenju koja je ismijavala cijeli događaj, ali ubrzo mu nestaje
inspiracije i cijela komedija se pretvara u žalosnu sliku njegovog života pa komedija
ostaje nedovršena

 Đuro dobiva Tošino pismo i počinje razmišljati o smrti

Đuro razmišlja o smrti kao o nečemu gotovo lijepom i ugodnom. Za njega život više nema
smisla, čak je razmišljao o smrti svoje voljene i kako bi se osjećao u tom trenutku. Osjećao bi
tugu, ali ona ne bi bila očajna već gotovo spokojna kao da je sretan što će poći za Verom u
smrt i osloboditi se boli i patnje: „Nisu mu u taj čas smetala ničija uvjerenja da život duše
prestaje u isti mah sa životom organizma: mistična, gotovo religiozna radost obuzela ga od te
pomisli kako i on ostao iza nje, u jednakoj, ali ne grizućoj boli...“
 U crkvi vjeroučitelj pripovijeda loše stvari o Đuri jer se zamjerio, Đuro promjeni ime
komedije u Revolucija u Ždrenju te napiše četvrti čin
Iako Đuro nije imao nikakvu namjeru praviti probleme ili uopće sudjelovati u nedavnom
sukobu biva okrivljen i otvoreno se govori protiv njega. Da je imao volje ranije djelovati i
izuzeti sebe iz situacije sada ne bi imao toliko problema. Senjska malograđanska okolina ne
prihvaća Đuru i on nikada neće pripadati tamo već će se uvijek osjećati kao da je stranac.
Zato što je živio u Beču i stekao iskustvo on se u malom gradu Senju osjeća ograničenim i
izuzetim, a ljudi koji su cijeli svoj život proveli tamo ponašaju se primitivno i konzervativno.
Na Đuru gledaju kao ništa više nego gosta. On nikada neće biti dio njihova svijeta jer nije
spreman slijepo slušati, odbaciti svoje ideje kako bi se prilagodio društvu i prepustiti se
monotonoj prosječnoj svakodnevnici bez ikakve nade za nešto iznimno.

 Đuro tijekom posjeta Minkinim roditeljima dobiva poziv od ravnatelja da dođe kako bi
raspravljali o novinskom članku, Đuro kaže kako ga on nije napisao, a kasnije i saznaje
da ga je napisao Tramovac

 Revolucija u Ždrenju je prikazana u Zagrebu, ali kritike su loše, Đuro je razočaran i

ogorčen
Đuro svoje nezadovoljstvo i gorčinu sa svojom okolinom izražava komedijom Revolucija u
Ždrenju, ali ona nailazi na negativne kritike. S tim propada njegov zadnji pokušaj otpora
monotonoj malograđanskoj sredini: „Kad se u Zagrebu davala Revolucija u Ždrenju, načas se
trgnuo iz svakodnevnog mamurluka i ponadao se kako će biti lijepo kad Vera bude čula za
njegovu komediju, pače je možda i sama gledala.“ Zbog komedije ljudi ga još više
izbjegavaju i izrugivaju se njemu i njegovom neuspjehu. Tako on utjehu ne nalazi ni u
ljudima , okolini ili književnosti.

 Đurino jedino društvo su Jagan, Milošević i Minkin krug, sve se češće opija, ne radi ništa
i zapostavlja učenje, pomirio se s činjenicom da će propasti i čak misli na Verinu ljubav
kao na nešto u dalekoj prošlosti

 Na Badnjak odlazi na večeru kod direktorovih, ali se osjeća kao stranac pa odlazi u crkvu
i zatim u gostionicu gdje mu se pridruži Lukačevski, Đuro je pijan i ima osjećaj da ga
Lukačevski ismijava pa ga napadne
Đuro je već prije znao da je Lukačevski licemjeran kada je saznao za njegovu prošnju
Darinke iako je Lukačevski govorio moralne propovijedi kako se profesori ne bi smjeli ženiti.
Mržnja i hladnoća Lukačevskog prema drugim ljudima ustvari je samo prikriva nje njegovih
osobnih neuspjeha i razočaranja u životu. Đuro je kod drugih najviše cijenio iskrenost i dobro
srce, vrijednosti koje Lukačevski nije imao. U gostionici Đuri se činilo da mu se Lukačevski
ruga zbog njegove slaboće, propadanja i svih muka kroz koje prolazi. Zbog alkohola više nije
mogao suzdržati svoju mržnju prema Lukačevskom pa ga udara.
 Na Božić Đuro ostaje ležati u krevetu bezvoljan, sutradan bude pozvan kod ravnatelja i
tamo razriješe probleme u vezi s dvobojem

 Đuro se razboli, jedne večeri nailazi na Darinku koja mu govori Minkine osjećaje koje on
dosada nije ni primijetio, dolazi pismo od Verina oca u kojem piše da nije ispunio
obaveze za njegovu kćer
Djevojka Minka je imala osjećaje za Đuru i svi su očekivali da će je on zaprositi, ali Đuro
nije ni mislio na Minku. On nije sposoban uopće vezati se za ikoga jer svaki put odluči
pobjeći od svojih osjećaja i sreće. Cijelo vrijeme provedeno s Minkom on se osjeća kao
tuđinac, nitko od ljudi u malograđanskoj sredini ne razumje njegov jad.
 Đuro i Jagan se opijaju u Talijanovoj krčmi nakon čega se umalo utope, a da bi izbjegli
sramotu uzmu parobrod za Rijeku
Đuro u potpunosti propada, druži se sa očajnim i propalim ljudima koji ga još više odvlače u
propast. S njima dane provodi opijajući se u Talijanovoj krčmi kako bi zaboravio na
probleme, ali ne može pobjeći od života. Kada dolaze do mora Đuro govori kako ga more
priziva u svoje dubine, nalazi se u bezizlaznoj situaciji i za njega više nema nade. Sam je
svjestan da je njegov život gotov i da je jedino što mu preostaje je umrijeti.
O tadašnjoj situaciji u Hrvatskoj
Jagan govori: „Mi smo određeni da propadamo, i to ne samo kao narod nego i svaki
pojedinac za sebe.“

 Đuro izgubi posao učitelja jer se ujutro nije pojavio na poslu, sve ga više muče dugovi i
jedina utjeha mu je opijanje, polako počinje gubiti pamet i ima halucinacije

 Đuro je napisao oproštajno pismo Toši gdje govori kako je propao, izgubio posao i ostao
sam, u krčmi mu daju piti i jesti iz samilosti iako nema novca, jedino što mu preostaje je
umrijeti
Uvijek je bježao od drugih, od života i nije se htio oduprijeti, bježao je od svojih problema i
samoga sebe, ali nije mogao pobjeći.
Druženje s njima bio je trenutak kada je dotaknuo dno. Više mu nitko nije mogao pomoći i
samo je čekao svoj kraj.

 Toša tri dana kasnije dolazi u Novi pokopati prijatelja, ali njegovo tijelo nije nađeno

Roman hrvatskog književnika M.C. Nehajeva Bijeg je roman lika što možemo vidjeti iz
samoga podnaslova romana Povijest jednog našeg čovjeka. U središtu romana nalazi se
glavni lik Đuro Andrijašević i njegova unutarnja proživljavanja. Prema temi također je i
psihološki roman i socijalni roman.
U romanu je posebno istaknuta defabularizacija
Nehajev se koristi mnogim modernističkim postupcima
Kod Nehaja psihološka stanje lika i pejzaž su usko povezani jer priroda može najbolje ocrtati
raspoloženje lika. Slikajući tamno nebo Nehajev nam pomaže da bolje razumijemo Đurino
raspoloženje.
Roman prati život glavnoga lika Đure Andrijaševića od njegova djetinjstva do tragične smrti.
Lik Đure Andrijaševića je klasični tip intelektualca u hrvatskoj književnosti koji je talentiran,
pametan i željan znanja, ali u svojoj potrazi za srećom sprečava ga okolina ili sudbina pa
njegov život završava tragično.
Lik Đure Andrijaševića suprotan je Lovri (August Šenoa, Prijan Lovro) koji se uporno borio
protiv sudbine i svih problema koje mu je život zadavao. Iako nije odustajao nije se mogao
oduprijeti tragičnoj sudbini i završava svoj život.

Lektiru pročitajte sada ili tijekom ljeta vodeći bilješke o pročitanom (vlastiti dojmovi,
komentari o pripovjednoj tehnici, stilu, razdoblju, događaju, likovima, radnji, temi, izdvojeni
citati i sl. - možete se voditi uputama za čitanje iz čitanke