Professional Documents
Culture Documents
æ«
*0
*
~
ǣ
Ȉ
,
,
Ȉ e,
ͳǤͳ
,
,
L1
1.1.1 Mogućnost nastajanja električnog udara L2
L3
Prije nego što damo objašnjenje o negativnom uticaju struje na čo- N
vjeka, potrebno je objasniti kako nastaje električni udar.
Električni udar nastaje kada čovjek tijelom, odnosno dijelom tijela
zatvori strujno kolo dodirom dviju tačaka koje se nalaze na različitim
potencijalima, na primjer:
Zemlja
■ fazni provodnik i zemlju
■ fazni i nulti provodnik Slika 1.2: Direktan dodir rukom faznog
provodnika pod naponom
■ dva fazna provodnika različitih faza
Neke od mogućnosti nastajanja strujnog udara prikazani su na L1
sljedećim slikama. Na slici 1.1 prikazan je dodir glavom faznog pro- L2
vodnika koji je pod naponom pri čemu čovjek stoji na zemlji. Strujni L3
krug se zatvara preko glave, tijela i nogu (prikazano crtkanom crve- N
nom linijom na slici 1.1). uređaj pod
Najčešći slučaj prikazan je na slici 1.2 a to je dodir rukom faznog naponom
provodnika pod naponom pri čemu čovjek stoji na neizolovanoj pod-
lozi. Strujni krug se zatvara preko ruke, tijela i nogu (prikazano crt-
kanom crvenom linijom na slici 1.2).
izolovano
Zemlja
Na slici 1.3 prikazan je dodir nogom uređaja pod naponom, pri postolje
čemu se druga noga nalazi na neizolovanoj podlozi. U ovom slučaju
strujni krug se zatvara preko nogu (prikazano crtkanom crvenom li- Slika 1.3: Direktan dodir nogom faznog
nijom na slici 1.3) provodnika pod naponom
7
L1 Na slici 1.4 prikazano je zatvaranje strujnog kola dodirom dva
L2 fazna provodnika pod naponom pri čemu čovjek stoji na izolovanoj
L3 podlozi. Strujni krug se zatvara preko ruku (prikazano crtkanom cr-
N venom linijom na slici 1.4).
izolaciona Na slici 1.5 prikazan je slučaj dodira provodnika pod naponom
podloga
i uzemljenog predmeta koji se nalazi u neposrednoj blizini pri čemu
čovjek stoji na izolovanoj podlozi. Izolovana podloga može biti izola-
cioni pod, obuća sa izolacionim đonom. Strujni krug se zatvara naj-
Zemlja
kraćom putanjom između tačaka kontakta, prikazanom crtkanom
crvenom linijom na slici 1.5
Slika 1.4: Direktan dodir rukama dva provodnika
pod naponom Jedini slučaj koji ne predstavlja opasnost po čovjeka prikazan je na
slici 1.6. Ovdje se čovjek sa obije ruke drži za jedan provodnik, a pri
tome je izolovan od zemlje, bilo da visi u vazduhu ili stoji na izolova-
L1 noj podlozi. Kako je otpor provodnika mnogo manji od otpora čovje-
L2 ka, to će struja prolaziti provodnikom, a ne preko čovječjeg tijela jer
L3 je poznatio da struja ide linijom manjeg otpora.
N
L1
L1 Rp
izolaciona Uzemljeni L2
L2
1 2
podloga predmet L3
L3
N Rč
Zemlja
Rč – otpor čovječjeg tijela
između tačaka 1 i 2
Slika 1.5: ŝƌĞŬƚĂŶĚŽĚŝƌũĞĚŶŽŵƌƵŬŽŵ Rp – otpor provodnika
ƉƌŽǀŽĚŶŝŬĂƉŽĚŶĂƉŽŶŽŵĂĚƌƵŐŽŵƵnjĞŵůũĞŶŽŐ između tačaka 1 i 2
predmeta Zemlja
Zemlja Rč >> Rp
8
Statistički podaci pokazuju da je broj povreda kao i nesreća sa smrtnim ishodom Na slici 1.8 prikazano je održava-
znatno veći na niskom naponu (oko 80%) od broja nesreća na visokom naponu nje dalekovoda visokog napona
(oko 20%). bez isključenja napajanja. Iako
je napon 500 kV, kroz rukovaoca
Statistički podaci ukazuju da se oko 50% nesreća izazvanih električnom strujom
ne protiče struja jer nema razlike
završava smrću, dok najveći broj preživjelih ostaju invalidi.
potencijala.
Kako su nesreće pri radu sa strujom česte, to se mora posvetiti posebna pažnja Treba napomenuti da oba pro-
zaštiti pri radu sa strujom. vodnika na slici pripadaju istoj
fazi.
Toplotno dejstvo se ogleda u pojavi opekotina koje mogu biti spoljašnje i unu-
trašnje i koje razaraju tkivo. Pri proticanju električne struje kroz ljudski organi-
zam po Džulovom zakonu* dolazi do pojave zagrijavanja, a samim tim i do poja- Džulov zakon – Fizički zakon koji
ve opekotina. pokazuje vezu između toplote koju
Elektrohemijsko dejstvo javlja se kod električnih udara izazvanih jednosmjer- stvara električna struja koja teče
kroz provodnik. Količina oslobođe-
nom strujom. Dolazi do pojave elektrolize* i trajnih oštećenja tkiva.
ne toplotne energije srazmjerna je
Mehaničko dejstvo električne struje je posljedica grčenja mišića izazvanog kvadratu jačine struje, otporu kroz
remećenjem nervnih impulsa. Mehaničko dejstvo može izazvati nekontrolisane kroz koji protiče struja i vremenu
pokrete koji mogu proizvesti povrede usljed udarca u neki predmet ili pad sa vi- proticanja.W = RI 2 t.
sine, a, takođe, može izazvati zastoj u radu srca i ostalih organa kojima upravlja
nervni sistem. Elektroliza – razlaganje hemijskih
jedinjenja pod uticajem električ-
ne struje
Dejstvo električne struje na ljudski
organizam zavisi od:
vremena otpora
jačine struje frekvencije trajanja izolacije i
strujnog otpora
udara ljudskog
tijela
Jačina električne struje koja protiče kroz ljudski organizam zavisi od visine
napona kojem je tijelo izloženo, otpora tijela i prelaznog otpora. Prelazni otpor
9
predstavlja otpor između dijela tijela kojim dodirujemo uređaj pod naponom i sa-
mog uređaja pod naponom.
Pregled fiziološkog djelovanja struje na ljudski organizam dobijen je na osno-
vu različitih ispitivanja, kao i na osnovu analiza ozljeda u slučajevima električnih
udara. Ovaj pregled za struje frekvencije 50 Hz dat je u tabeli 1.1.
Tabela 1.1:WƌĞŐůĞĚĮnjŝŽůŽƓŬŽŐĚũĞůŽǀĂŶũĂŶĂŝnjŵũĞŶŝēŶĞĞůĞŬƚƌŝēŶĞƐƚƌƵũĞ
10
Otpor čovječjeg tijela zavisi od mnogo faktora, no približno možemo računati
sa otporom od 500 do 1000 Ω.
Treba napomenuti da sa porastom napona otpor čovječjeg tijela se smanjuje.
Otpor obuće i odjeće je promjenljiv i kreće se od 0 Ω do nekoliko hiljada Ω.
Otpor suve odjeće može biti vrlo visok i značajno može smanjiti vrijednost stru-
je. Otpor obuće i odjeće (osim gumene) u vlažnoj atmosferi je zanemarljiv (≈ 0 Ω).
Prelazni otpor tla na mjestu stajanja kreće se od 0 Ω (vlažni betonski podovi,
zemljani i metalni podovi) do >500 000 Ω (suvi drveni podovi).
Otpor čovječjeg tijela sa prelaznim otporima koji se koristi pri određivanju be-
zopasnog napona iznosi 1000 Ω.
Vrijednost gornje granice dozvoljenog napona dodira dobija se iz izraza:
Ud = Rč ∙ Ič
Ako se pretpostavi da je otpor čovjeka Rč = 1000 Ω i gornja granica struje koju
čovjek može da izdrži Ič = 50 mA tada je, po Omovom zakonu
Ud = 1000 Ω ∙ 0,05 A = 50 V
napon dodira – napon koji se javlja
Otpor čovječjeg tijela je najmanji kada je koža vlažna i kod proračuna se uzima
između dvije tačke čovječjeg tijela
vrijednost od Rč = 500 Ω, pa je dozvoljeni napon dodira* za kupatila: prilikom zatvaranja strujnog kruga
Ud = 500 Ω ∙ 0,05 A = 25 V
JUS N.B2.741 i IEC 60364-4-41
Propisima* je predviđeno da gornja granica dozvoljenog dodirnog napona
iznosi 50 V pri normalnim uslovima rada (suva koža, suva ili vlažna prostorija i
dovoljna električna otpornost poda prostorije).
Istim propisima je predviđeno da gornja granica dozvoljenog dodirnog napo-
na iznosi 25 V pri otežanim uslovima rada (mokra koža, mokra prostorija i pod
male električne otpornosti).
Dopuštene vrijednosti napona dodira i dužina trajanja dodira dat je u tabeli 1.2.
Tabela 1.2:ŽƉƵƓƚĞŶĞǀƌŝũĞĚŶŽƐƟŶĂƉŽŶĂĚŽĚŝƌĂŝĚŽnjǀŽůũĞŶŽǀƌŝũĞŵĞƚƌĂũĂŶũĂ
dodira
500 0,04 -
11
U tabeli 1.3 prikazane su vrijednosti ukupne impedanse čovječjeg tijela koje važe za put struje šaka-šaka
ili put šaka-stopalo za površine dodira od 50 cm2 do 100 cm2 i suve uslove.
Tabela 1.3:/ŵƉĞĚĂŶƐĂēŽǀũĞēũĞŐƟũĞůĂƵnjĂǀŝƐŶŽƐƟŽĚŶĂƉŽŶĂĚŽĚŝƌĂ͘
Vrijednosti otpora čovječjeg tijela u Ω,
Napon dodira koje nijesu prevaziđene kod
(V)
5% stanovništva 50% stanovništva 95% stanovništva
25 1750 3250 6100
50 1450 2625 4375
75 1250 2200 3500
100 1200 1875 3200
125 1125 1625 2875
220 1000 1350 2125
700 750 1100 1550
1000 700 1050 1500
Asimptotska vrijednost* 650 750 850
Asimptota je prava kojoj se funk- 1. Objasni na koji način električna sruja djeluje na organizam.
cija približava u beskonačno dale- 2. Opiši kako reaguje ljudsko tijelo na različite jačine struje koje prolaze
koj tački kroz njega.
3. Analiziraj sve elemente koji utiču na jačinu električne struje kroz ljud-
ski organizam.
4. Navedi na koji se način dolazi do vrijednosti gornje granice dozvolje-
nog napona dodira.
12
U lična zaštitna sredstva spadaju: zaštitno odijelo, šljem, zaštitne naočare, za-
štitne rukavice, zaštitna obuća, sigurnosni pojas.
Kako čovjek može doći u opasnost direktnim ili indirektnim dodirom djelova
pod naponom, razlikujemo zaštitu od:
■ direktnog dodira dijelova pod naponom,
■ indirektnog dodira dijelova pod naponom,
■ istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira dijelova pod napo-
nom.
Zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom može se podijeliti na:
■ kompletna zaštita (izolovanje, ograđivanje i kućišta),
■ dodatna zaštita (postavljanje prepreka, stavljanje van dohvata ruke, auto-
matskim isključivanjem napajanja uređajima koji reaguju na diferencijalnu
struju).
Zaštita od indirektnog dodira dijelova pod naponom može se podijeliti na: SELV (skraćenica uzeta iz standar-
■ zaštita automatskim isključenjem napajanja, da IEC 364-1-41) „Safety extra low
voltage“ – engl.
■ zaštita upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom,
■ zaštita postavljanjem u izolovane prostorije,
PELV (skraćenica uzeta iz standar-
■ zaštita lokalnim izjednačavanjem potencijala. da IEC 364-1-41) „Protective extra
■ zaštita električnim odvajanjem low voltage“ – engl.
Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira djelova pod naponom FELV (skraćenica uzeta iz standar-
■ zaštita bezbjednosno malim naponima (SELV*) da IEC 364-1-41) „Functional Extra
Low Voltage“ – engl.
■ uzemljenim bezbjednosno malim naponima (PELV*)
■ malim radnim naponima (FELV*)
13
Zaštita pregradama i kućištima
Djelovi električne instalacije koji su pod naponom moraju biti zatvoreni ili pre-
građeni tako da je onemogućen svaki dodir djelova pod naponom. Ovo se postiže
korišćenjem opreme koja je izvedena najmanje u IP 2X zaštiti, kao, na primjer, ra-
zvodna tabla koju možemo vidjeti u skoro svakoj školskoj radionici (objašnjeno u
okviru petog poglavlja knjige Električne instalacije i osvijetljenja za prvi razred).
Ukoliko otvor potreban za manipulaciju uređajima mora biti veći nego što to
dozvoljava zaštita IP 2X (oznaka 2 – zaštita od prodora čvrstih tijela prečnika ve-
ćih od 12 mm), tada se stavlja upozorenje da su djelovi pristupačni kroz otvor pod
naponom.
Ukoliko su gornje vodoravne površine pregrada ili kućišta pristupačne, tada
moraju biti izvedeni najmanje u zaštiti IP 4X.
Uklanjanje pregrada, otvaranje kućišta ili uklanjanje djelova kućišta moguće
je samo upotrebom odgovarajućeg alata.
Zaštita preprekama
Zaštita preprekama predstavlja dodatnu zaštitu od direktnog do-
dira djelova pod naponom.
Prepreke imaju zadatak da spriječe:
2,50 m
■ slučajan fizički pristup djelovima pod naponom
■ slučajan dodir djelova pod naponom za vrijeme redovnog rada
na opremi pod naponom
Prepreke je moguće ukloniti bez upotrebe alata, ali ne i slučajno.
Zaštita stavljanjem van dohvata ruke
0,75 m
m
1,2 Stajalište lim rukama. Suština ove zaštite je da istovremeno pristupačni djelovi
5m
koji se nalaze na različitim potencijalima ne smiju biti dostupni unu-
tar prostora dohvata ruke. Dva dijela se smatraju istovremeno pristu-
pačni ukoliko se nalaze na rastojanju manjem od 2,5 m. Na slici 1.9
prikazan je prostor dohvata ruke. Stajalište je prostor gdje/đe stoji ili
se kreće osoblje.
Zaštita automatskim isključivanjem napajanja uređajima koji re-
aguju na diferencijalnu struju (ZUDS) predstavlja dodatnu zaštitu i
Granica prostora upotrebljava se tamo gdje/đe se sumnja da prethodne mjere zaštite
dohvata ruke
nijesu dovoljne.
Ova vrsta dodatne zaštite od direktnog dodira dijela pod naponom
Slika 1.9: WƌŽƐƚŽƌĚŽŚǀĂƚĂƌƵŬĞ biće detaljnije obrađena u narednom podpoglavlju.
14
1.2.2 Zaštita od indirektnog dodira djelova pod
naponom
Zaštita od indirektnog dodira je zaštita ljudi i domaćih životinja T – Terra lat. – zemlja
od električnog udara do kojeg može doći u slučaju kvara (oštećenja)
osnovne izolacije opreme (npr., izolacije namotaja, grijača i sl.) i do- S – separat lat. – odvojen
dira s provodnim djelovima koji ne spadaju u pogonsko strujno kolo
(oklop motora, kućište štednjaka, metalno kućište alata i sl.). I – isolation eng. – odvojenost
Ukoliko dođe do kvara na izolaciji, ova zaštita reaguje automat- C – common eng. – zajednički
skim isključenjem napajanja. Na taj način se sprečava nastajanje na-
pona dodira takve vrijednosti i u takvom trajanju da bi imao štetne radno (pogonsko) uzemljenje je uzemljenje
posljedice po čovjeka.. metalnih djelova koji pripadaju strujnom kolu
Ova vrsta zaštite zahtijeva spajanje izloženih provodnih djelova* električnog postrojenja
uređaja i opreme sa zaštitnim provodnikom pod određenim uslovi-
ma za svaki mogući način izvođenja električnih distributivnih mreža. zaštitno uzemljenje je uzemljenje metalnih
djelova električnih postrojenja koji ne pripa-
daju strujnom kolu, radi zaštite ljudi od previ-
1.2.2.1.1 Načini izvođenja električnih distributivnih mreža
sokog napona dodira i napona koraka
15
L1 TT – sistem napajanja
L2 TT sistem zaštite upotrebljava se kod sistema napajanja kod kojih
L3 je pogonsko uzemljenje u transformatorskoj stanici.
N Osnovne karakteristike TT sistema su:
■ sistem ima jednu tačku direktno uzemljenu,
PE ■ izloženi provodni djelovi su direktno spojeni sa zemljom ne-
zavisno od sistema napajanja.
Uzemljenje Izloženi provodni
sistema djelovi Principijelna šema TT sistema napajanja u električnim instalaci-
jama niskog napona prikazana je na slici 1.10.
Slika 1.10: WƌŝŶĐŝƉŝũĞůŶĂƓĞŵĂddƐŝƐƚĞŵĂ Svi izloženi provodni djelovi koji se štite istim zaštitnim uređajem
ŶĂƉĂũĂŶũĂƵĞůĞŬƚƌŝēŶŝŵŝŶƐƚĂůĂĐŝũĂŵĂŶŝƐŬŽŐ moraju biti međusobno povezani jednim zaštitnim provodnikom (PE)*.
napona
Zaštitni provodnik spojen je na zajedničko uzemljenje kao što je
L1 prikazano na slici 1.11.
L2
L3 IT sistem napajanja
N
IT sisteme napajanja najčešće srijećemo u industriji.
IT sistemi razvođenja koriste se u slučajevima gdje/đe je potreb-
PE no napajanje bez prekida (kod prvog kvara) kao, na primjer, u rudni-
cima, metalurgiji, prostorima za specifične medicinske namjene i sl.
Ra
Uzemljenje Izloženi provodni Osnovne karakteristike IT sistema su:
sistema djelovi
■ Sistem napajanja nema nijednu direktno uzemljenu tačku,
Slika 1.11: /njůŽǎĞŶŝƉƌŽǀŽĚŶŝĚũĞůŽǀŝƐƉŽũĞŶŝŶĂ ■ Moguće je uzemljenje zvjezdišta samo preko velike impedanse,
ũĞĚŶŽƵnjĞŵůũĞŶũĞƉƌĞŬŽWƉƌŽǀŽĚŶŝŬĂŬŽĚdd čija vrijednost iznosi približno Z ≈ (5 – 6) × Un (Ω).
ƐŝƐƚĞŵĂ͘
■ Izloženi provodni djelovi električne instalacije su uzemljeni.
■ Izloženi provodni djelovi mogu biti uzemljeni pojedinačno za
svaki potrošač, grupno za nekoliko potrošača ili zajednički za
sve potrošače.
PE – protective earth, eng. – zaštitni provodnik
■ Na zajednički uzemljivač se spajaju i sve metalne mase koje se
nalaze na dohvat ruke rukovaoca (cijevi centralnog grijanja,
metalne ograde, gasne instalacije i sl.).
L1 Principijelna šema IT sistema napajanja u električnim instalacija-
L2 ma niskog napona data je na slici 1.12.
L3
TN sistem napajanja:
Z TN sistem napajanja je najčešće korišćeni sistem zaštite od indi-
impedansa
rektnog dodira djelova pod naponom.
PE
Osnovne karakteristike TN sistema su:
izloženi provodni
uzemljenje djelovi ■ Svi izloženi provodni djelovi električne instalacije se moraju
sistema
spojiti sa uzemljenom tačkom sistema pomoću zaštitnog pro-
Slika 1.12: WƌŝŶĐŝƉŝũĞůŶĂƓĞŵĂ/dƐŝƐƚĞŵĂ vodnika. Obično je uzemljena tačka sistema ujedno i neutralna
ŶĂƉĂũĂŶũĂ tačka sistema (uzemljeno zvjezdište transformatora).
■ Zaštitni provodnici moraju biti uzemljeni i spojeni na neutral-
nu tačku sistema. Da bi se u slučaju kvara potencijal zaštitnog
provodnika održao na vrijednosti potencijala zemlje, zaštitni
provodnik se povezuje sa uzemljenjem na ulazu u zgradu.
■ U električnim instalacijama u objektima isti provodnik može
služiti i kao zaštitni (PE) i kao neutralni (N) takozvani PEN
provodnik.
16
■ Poprečni presjeci zaštitnih provodnika određuju se u zavisnosti od jačine
struje kvara i dozvoljenom zagrijavanju provodnika. Poprečni presjeci za-
štitnih provodnika izrađenih od bakra ne smiju biti manji od vrijednosti
navedenih u tabeli 1.5.
Tabela 1.5:WŽƉƌĞēŶŝƉƌĞƐũĞĐŝnjĂƓƟƚŶŝŚƉƌŽǀŽĚŶŝŬĂŝnjƌĂĜĞŶŝŚŽĚďĂŬƌĂ
SL ≤ 10 SPE = SL
IT
SL > 10 SPE = 10
SL ≤ 16 SPE = SL
L1 L1
L2 L2
L3 L3
N PEN
PE
izloženi provodni
uzemljenje djelovi uzemljenje izloženi provodni
sistema sistema djelovi
a) b)
17
1. Nabroj tipove napajanja razvodnih sistema i objasni značenje pojedinih
slova u oznakama za tipove sistema.
2. Nacrtaj šemu TT sistema napajanja i navedi njegove karakteristike.
3. Analiziraj šemu IT sistema napajanja i navedi njegove karakteristike.
4. Nacrtaj i analiziraj šemu TN, TN-S, TN-C, TN-C-S sistema napajanja.
18
ZUDS se proizvodi u dvije verzije i to:
■ tip S sa kašnjenjem i
■ tip G sa trenutnim isključenjem napajanja.
Standardne vrijednosti maksimalnog vremena isključenja su date u
tabeli 1.6.
Tabela 1.6:^ƚĂŶĚĂƌĚŶĞǀƌŝũĞĚŶŽƐƟŵĂŬƐŝŵĂůŶŽŐǀƌĞŵĞŶĂŝƐŬůũƵēĞŶũĂ
G 0,3 s I∆n
0,04 s 5 ∙ I∆n
0,15 s 5 ∙ I∆n
L1
L2 I1
I2
L3
Dvopolni ZUDS isključuje L i N provodnike, dok četvoropolni I3
N IN
ZUDS isključuje L1, L2, L3 i N provodnike.
napajanje ka potrošaču
Jedini uzrok isključenja ZUDS-a je diferencijalna struja koja na- T
staje zbog kvara na izolaciji.
I∆= IL1 + IL2 + IL3 + IN ≠ 0
ispitni taster
I∆ – kompleksna vrijednost diferencijalne struje,
IL1,2,3 – kompleksne vrijednosti faznih struja,
IN – kompleksna vrijednost struje kroz nulti provodnik
Kada jačina struje I∆ u sekundarnom namotaju pređe određenu
vrijednost I∆ > I∆n otkoči magnetni relej i proradi upravljački meha-
nizam koji otvara kontaktni mehanizam. Slika1.14: Principijelna ƓĞŵĂĚũĞůŽǀĂŶũĂƚƌŽĨĂnjŶŽŐ
Na slici 1.14 prikazan je princip rada ZUDS-a za trofazni sistem, h^ͲĂŝƐƉŽůũĂƓŶŝŝnjŐůĞĚ͘
dok je šema djelovanja za monofazni vidljiva iz iste slike.
Provodnici kojima se napaja potrošač su ujedno i provodnici pri-
mara toroidnog strujnog transformatora. Na feritnom prstenu se na-
laze namotaji koji predstavljaju sekundar strujnog transformatora i on
je spojen sa nanamotajem elektromagneta.
U normalnom pogonu zbir struja IL1 + IL2 + IL3 = IN pa je rezul-
tantni magnetni fluks jednak nuli i u sekundarnom kolu transfor-
matora neće se indukovati nikakav napon, te je struja I∆ = 0 (sklop-
ka ne reaguje). Kada dođe do kvara na potrošaču ili instalaciji zbir
struja IL1 + IL2 + IL3 ≠ IN, jer dio struje odlazi kroz zaštitni provod-
nik. Diferencijalna struja izaziva pojavu magnetnog fluksa u jezgru
transformatora pa će se u sekundaru transformatora indukovati na-
pon. Ovaj napon izaziva struju ∆I ≠ 0 koja pobuđuje elektromagnet.
Elektromagnet će privući kotvu i otvoriti kontakte sklopke.
Ispitni taster T služi da izazove stvaranje diferencijalne struje i is-
ključenje ZUDS-a.
19
L1 ZUDS ZUDS se može koristiti u TT, TN-S, TN-C-S i IT sistemima, znači
L2 u svim sistemima gdje/đe su neutralni i zaštitni provodnik odvojeni.
L3 Nazivna diferencijalna struja djelovanja I ∆n ZUDS-a mora
N biti usklađena sa otpornošću uzemljivača izloženog provod-
nog dijela R d , tako da napon dodira Ud na izloženom provod-
strujni
R nom dijelu bude manji od trajno dozvoljenog, tj., I ∆n R d ≤ Ud ,
transf. Ud – trajno dozvoljeni napon dodira (Ud ≤ 50V).
ispitni taster
Što je veća struja isključenja I∆n, biće potrebna manja vrijednost
otpora uzemljenja.
a) Električna šema ZUDS-a data je na slici 1.15 a (trofazna mreža),
b (monofazna mreža), dok na slici 1.15 c prikazan je simbol ZUDS-a
T
koji se najčešće koristi u električnim šemama.
L
L1
N L2
L3
N 1. Objasni na čemu zasniva djelovanje zaštita automatskim is-
ključivanjem napajanja.
2. Nabroj karakteristike ZUDS-a.
b) c) 3. Analiziraj princip rada trofaznog ZUDS-a koji je prikazan
na slici 1.14.
Slika 1.15:
4. Nacrtaj simbole ZUDS-a.
ĂͿĞůĞŬƚƌŝēŶĂƓĞŵĂƚƌŽĨĂnjŶŽŐh^ͲĂ͖
ďͿĞůĞŬƚƌŝēŶĂƓĞŵĂŵŽŶŽĨĂnjŶŽŐh^ͲĂ͖
ĐͿƐŝŵďŽůnjĂh^ͲĂŬŽũŝƐĞŶĂũēĞƓđĞŬŽƌŝƐƟƵ Postoje uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema
ĞůĞŬƚƌŝēŶŝŵƓĞŵĂŵĂ͘ napajanja.
Kod TT sistema mora biti ispunjen uslov:
Ra ∙ Id ≤ UL
gdje/đe je UL dopušteni napon dodira (50V, 25V), to jest:
Ra ∙ Id ≤ 50
gdje/đe su:
Ra – zbir otpornosti uzemljivača izloženih provodnih djelova i za-
štitnog provodnika izloženih provodnih djelova
Id – struja kvara koja obezbjeđuje brzo djelovanje zaštite
Zaštitni uređaji prekostrujne zaštite koji se mogu koristiti su:
■ topljivi instalacioni osigurači koji reaguju u vremenu manjem
od 5 s,
■ automatski instalacioni osigurači pri čemu struja kvara mora
biti veća od struje isključenja osigurača.
Ukoliko se navedeni uslov ne može obezbijediti, primjenjuje se za-
štitni uređaj diferencijalne struje (ZUDS).
Kod IT sistema vrijednost impedanse Z kreće se približno (5-6)
Un (Ω).
Izloženi provodni djelovi moraju se uzemljiti pojedinačno ili po
grupama uz zajednički uslov:
Ra ∙ Id ≤ 50
gdje/đe su:
20
Ra – otpor uzemljivača izloženih provodnih djelova
Id – struja kvara u slučaju prvog kvara*
U slučaju proboja nekog faznog provodnika prema masi potrošača ili u insta-
Prvi kvar – predstavlja kvar koji ne
laciji poteći će struja kvara. izazove isključenje strujnog kola,
Zaštitni uređaji u IT sistemu su: uređaji za nadzor izolacije, zaštitni uređaj pre- već aktivira alarme upozorenja
komjerne struje i zaštitni uređaj diferencijalne struje (ZUDS). Na slici 1.16 prika-
zana je principijelna šema veze zaštite IT sistema uređajem za kontrolu izolacije
i nadstrujnim relejom za isključenje napajanja ZUDS se primjenjuje kao dodatna
zaštita kod pojedinih strujnih kola.
L1
L2
L3
svjetlosna nadstrujni
signalizacija rele
Z
Z<
impedansa
kontrola zvučna
izolacije signalizacija PE
izloženi provodni
uzemljenje djelovi
sistema
21
RO
PMO ZUDS
TS
L1
L2
L3
PE
Uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema napajanja prikazani
su u tabeli 1.7.
Tabela 1.7:hƐůŽǀŝŬŽũĞƚƌĞďĂŝƐƉƵŶŝƟŬŽĚƉŽũĞĚŝŶŝŚƟƉŽǀĂƐŝƐƚĞŵĂŶĂƉĂũĂŶũĂ
TT IT TN
Ra ∙ Id ≤ 50 Ra ∙ Id ≤ 50 Zs ∙ Ia ≤ U0
Ra – zbir otpornosti Ra – otpor Zs – impedansa petlje kvara
uzemljivača izloženih uzemljivača izloženih U0 – nazivni napon mreže
provodnih djelova i provodnih djelova prema zemlji,
zaštitnog provodnika
izloženih provodnih Id – struja kvara u Ia – struja kvara dovoljna da
djelova slučaju prvog kvara izazove isključenje ZUDS-a
Id – struja koja obezbjeđuje
djelovanje zaštite
22
1.2.2.2 Zaštita upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom
Električni uređaji u zavisnosti od vrste zaštite su razvrstani u tri klase (razreda):
■ Električni uređaji klase I
■ Električni uređaji klase II
■ Električni uređaji klase III
Električni uređaji klase I imaju zaštitu od električnog udara koja je izvedena
sa osnovnom izolacijom i dodatnom mjerom zaštite. Dodatna mjera predstavlja
povezivanje izloženih provodnih djelova na zajednički zaštitni provodnik elek-
trične instalacije. Kod monofaznih električnih uređaja u ovoj klasi napojni vod je
trožilni. Oznaka uređaja klase I data je na slici 1.19 a)
Električni uređaji klase II imaju zaštitu od električnog udara koja je izvedena
sa osnovnom izolacijom, kao i dodatnim zaštitnim mjerema dvostrukom ili po-
jačanom izolacijom kao što je prikazano na slici 1.18. Kod monofaznih električ-
nih uređaja u ovoj klasi napojni vod je dvožilni. Oznaka uređaja klase II data je
na slici 1.19 b) osnovna dopunska
Električna zaštita kod uređaja klase II mora da ispunjava sljedeće zahtjeve: izolacija izolacija
23
Ukoliko se ne mogu obezbijediti propisani razmaci tada se moraju postavljati
izolacione pregrade. Otpor izolacije zidova i podova mora biti najmanje 50 kΩ za
instalacije gdje/đe je Un ≤ 500 V, dok otpor izolacije zidova i podova mora biti naj-
manje 100 kΩ za instalacije gdje/đe je Un > 500V.
24
1.2.3 Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog
dodira djelova pod naponom
Zbog primjene malih napona, ova vrsta zaštite se koristi samo kod
uređaja malih snaga.
Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira djelova pod
naponom može se izvesti kao:
■ bezbjednosno mali naponi, neuzemljena strujna kola (SELV),
■ uzemljeni bezbjednosno mali napon, uzemljena strujna kola
(PELV) i
■ mali radni napon (FELV)
25
Zaštita od direktnog dodira se obezbjeđuje pregradama i kućištima (zaštite
najmanje IP 2X) i odgovarajućom izolacijom. Zaštita od indirektnog se obezbje-
đuje povezivanjem izloženih provodnih djelova opreme malog radnog napona na
zaštitni provodnik primarnog strujnog kola kao i povezivanjem izloženih provod-
nih djelova malog radnog napona sa neuzemljenim provodnikom za izjednačava-
nje potencijala primarnog strujnog kola.
Utikači i priključnice za mali radni napon moraju biti takvi da je nemoguće
utaknuti utikač strujnog kola za mali radni napon u priključnicu napajanu dru-
gim naponima, kao i da utikači drugih strujnih kola ne mogu biti utaknuti u pri-
ključnice za mali radni napon.
■ Onesviješćenog koji diše ■ Prekinuti strujni krug prekidačem, odnosno učinskim rastavljačem.
treba okrenuti u bočni po- ■ Ukoliko nije moguće brzo izvršiti prethodnu radnju, povrijeđenog treba od-
ložaj do dolaska medicin- vojiti od napona pomoću izolacione motke za odgovarajući nazivni napon
ske pomoći. na objektu.
26
■ Električni udar nastaje kada čovjek tijelom, odnosno dijelom tijela zatvori
strujno kolo. Prilikom zatvaranja strujnog kola čovjek svojim tijelom spaja
dvije tačke koje se nalaze na različitim potencijalima, na primjer:
■ fazni i nulti provodnik,
■ fazni provodnik i zemlju,
■ dva fazna provodnika različitih faza.
■ Dejstvo električne struje na ljudski organizam zavisi od: jačine struje, fre-
kvencije struje, vremena trajanja strujnog udara, otpora izolacije i otpora
ljudskog tijela.
27
«Ȁ
ä
«
«
*0
*
~
ǣ
Ȉ 0
ǧ
,
Ȉ
0
Ȁc
ͳǤʹ ,
,
Vrsta opterećenja
Električni prijemnici su uređaji i aparati koji koriste električnu
energiju za svoj rad. Električne prijemnike dijelimo na:
■ prijemnike za jednosmjerni sistem napajanja (DC*)
■ prijemnike za naizmjenični sistem napajanja (AC*)
Moderni uređaji sa prekidačkim izvori-
Prilikom proračuna poprečnog presjeka/preśeka provodnika za ma napajanja jednako rade sa DC i AC
jednosmjerni sistem napajanja nije potrebno voditi računa o vrsti pri- napajanjem.
jemnika jer se oni u pogledu opterećenja mreže ponašaju na isti način.
Kod proračuna poprečnog presjeka/preśeka provodnika za naiz-
mjenični sistem napajanja, vrsta prijemnika ima uticaj na proračun.
Razlikujemo dvije vrste prijemnika za naizmjenični sistem napa-
janja i to:
■ omski (termički) i DC – Direct Current (oznaka za jednosmjer-
■ mješoviti (omsko-induktivni) nu struju)
Strogo uzevši, postoji i slučaj mješovitog omsko kapacitivnog op- AC – Alternate Current (oznaka za naizmje-
terećenja, ali on se rijetko srijeće u električnim instalacijama pa ga ne- ničnu struju)
ćemo posebno analizirati.
Omski (termički) prijemnici svu električnu energiju pretvaraju
u toplotu. U ovu grupu prijemnika spadaju: sijalice sa užarenim vla- I U
knom, grijači, termički aparati u domaćinstvu itd. Karakteristika om-
skih prijemnika je da su napon i struja jednovremeni, što u fazorskom
dijagramu znači da su fazori napona i struje u fazi kao što je prikaza- φ=0
no na slici 2.1.
Slika 2.1: &ĂnjŽƌƐŬŝĚŝũĂŐƌĂŵŶĂƉŽŶĂŝƐƚƌƵũĞŬŽĚ
Ugao između fazora napona i fazora struje je φ = 0°. Kosinus ugla ŽŵƐŬŝŚƉƌŝũĞŵŶŝŬĂ
(cos φ) između napona i struje naziva se sačinilac snage ili faktor sna-
ge. Za omske prijemnike sačinilac snage je jednak jedinici cos φ = 1
U
(cos 0° = 1).
Mješoviti (omsko-induktivni) prijemnici su prijemnici koji imaju φ
namotaje na feromagnetnim jezgrima, takođe i običan prav provod-
nik posjeduje induktivnost koja pri većim poprečnim presjecima nije
zanemarljiva. U ovu grupu prijemnika spadaju: elektromotori, pri- I
gušnice, transformatori i sl. Ovi prijemnici pored induktivnog otpo-
Slika 2.2: &ĂnjŽƌƐŬŝĚŝũĂŐƌĂŵŶĂƉŽŶĂŝƐƚƌƵũĞŬŽĚ
ra sadrže i termogeni otpor. Karakteristika mješovitih prjemnika je- ŵũĞƓŽǀŝƟŚ;ŽŵƐŬŽͲŝŶĚƵŬƟǀŶŝŚͿƉƌŝũĞŵŶŝŬĂ͘
29
ste kašnjenje promjene struje I za promjenom napona U za vrijednost
ugla φ. Fazorski dijagram prikazan je na slici 2.2.
Kašnjenje fazora struje za fazorom napona kreće se od φ = 0° (kod
čisto omskih prijemnika) do φ = 90° (kod čisto induktivnih prijemnika).
Vrijednosti sačinioca snage (cos φ) za razne snage motora dati su
u tabeli 2.1.
Smanjenjem opterećenja u odnosu na nominalno opterećenje opa-
da i cos φ, približno prema podacima datim u tabeli 2.2.
Tabela 2.1:sƌŝũĞĚŶŽƐƟƐĂēŝŶŝŽĐĂƐŶĂŐĞ;cos ʔͿnjĂ
ƌĂnjŶĞƐŶĂŐĞŵŽƚŽƌĂ Instalisana snaga i jednovremeno vršno opterećenje
Snaga motora cos φ Instalisana snaga ili instalisano opterećenje (Pi ) predstavlja zbir
do 1 kW 0,66 – 0,8
snaga svih prijemnika koji su instalirani ili projektom predviđeni u
jednom strujnom kolu ili u jednoj električnoj instalaciji.
od 1 – 5 kW 0,7 – 0,87
Snaga jednovremenog vršnog opterećenja u električnim instalaci-
od 5 – 15 kW 0,78 – 0,89 jama (Pjvo ) je najveća snaga koja se jednovremeno koristi u jednom
strujnom kolu ili jednoj električnoj instalaciji tokom određenog pe-
Tabela 2.2:WƌŽĐĞŶƚƵĂůŶŽŽƉĂĚĂŶũĞĐŽƐʔƐĂŽƉĂͲ
rioda. Kako svi potrošači skoro nikada nijesu istovremeno uključeni,
ĚĂŶũĞŵŽƉƚĞƌĞđĞŶũĂ očigledno je da je Pjvo ≤ Pi .
Količnik ove dvije snage naziva se sačinilac jednovremenosti i
Smanjenje
označava se sa k.
opterećenja u
25% 50% 75%
odnosu na Pjvo
jvo
nominalno za k= ≤1
Pi
Smanjenja cos φ
4% 12% 26% Vrijednost sačinioca jednovremenosti (k) zasniva se na iskustve-
za
nim podacima i teoriji vjerovatnoće. Vrijednost sačinioca jednovre-
menosti uzimamo iz tabele 2.3.
Tabela 2.3:sƌŝũĞĚŶŽƐƟƐĂēŝŶŝŽĐĂũĞĚŶŽǀƌĞŵĞŶŽƐƟ;ŬͿ
Sačinioc
Vrsta objekata
jednovremenosti (k)
Za male radionice, škole, trgovine,
1
ugostiteljske objekte
vazdušni 82
0, 8
15 +
0 ,1
priključak n
Za napojne vodove
kućnih priključaka:
kablovski 75
0, 7
0, 7 ⋅ 0, 2
25 +
priključak n
30
Za proračun napojnog voda kućnog priključka za vrijednost instalisane snage Pi u
domaćinstvima, jednovremeno vršno opterećenje izračunava se na sljedeći način:
Pjvo = k · Pi
Jednovremeno vršno opterećenje za kablovski kućni priključak izračunava se Empirijske formule su iskustve-
po empirijskom obrascu*: ne formule, tj. formule proizašle
iz iskustva.
0, 882
Pjvo = k ⋅ Pi = 0,15 + ⋅ Pi , gdje/đe je:
n Struja puštanja u rad motora kre-
će za trofazne motore i do šesto-
Pjvo – jednovremeno vršno opterećenje kućnog priključka u kW, struke vrijednosti nominalne struje
k – sačinilac jednovremenosti koji se utvrđuje po datom izrazu, (6In). Već nakon 1 – 2 sekunde po-
Pi – instalisano opterećenje u zgradi (zbir instalisanih snaga stanova) u kW, lazna struja pada na nominalnu vri-
jednost. Struja puštanja u rad mo-
n – broj stanova u zgradi. tora može da izazove velike padove
napona koji mogu da poremete rad
Prilikom računskog određivanja presjeka/preśeka provodnika treba voditi ra-
pojedinih potrošača. Polazna stru-
čuna o opštim tehničkim odredbama: ja može da izazove reagovanje osi-
■ Za električno osvijetljenje presjek/preśeka provodnika se izračunava prema gurača. Zbog svega ovoga, kada se
instalisanom opterećenju svjetlosnih izvora. određuje poprečni presjek/preśek
provodnika i vrši izbor osigurača za
■ Za motore presjek/preśeka provodnika se izračunava prema nominalnoj
strujne krugove motora većih sna-
snazi motora, ukoliko se ovi motori češće uključuju i isključuju tada se za
ga, treba voditi računa o polaznoj
proračun koristi struja puštanja u rad*. struji motora.
■ Za termičko opterećenje* presjek/preśek provodnika se izračunava prema
instalisanoj snazi prijemnika. Termičko opterećenje predstavlja-
■ Presjek/preśek provodnika od kućnog priključnog ormara (KPO) do elek- ju prijemnici (potrošači) kod kojih
tričnog brojila ili glavne razvodne table (GRO) se izračunava prema snazi se sva električna energija pretvara
jednovremenog vršnog opterećenja. (Pjvo), ali presjek/preśek provodnika ne u toplotu. U ovu grupu prijemnika
spadaju: sijalice sa užarenim vla-
može biti manji od 10 mm2 za bakarne provodnike (tehnička preporuka
knom, termički aparati u domaćin-
TP2 Elektroprivrede Crne Gore*). stvu i sl.).
Raspored opterećenja po fazama naizmjeničnog sistema (AC) potrebno je izvesti
tako da svaka faza bude ravnomjerno opterećena. Tehnička preporuka je obavezu-
Presjek/preśek provodnika za prenos električne energije treba dimenzionisa- jući dokument u pravnom siste-
ti tako: mu Crne Gore.
31
Dozvoljene vrijednosti procentualnog pada napona date su u tabeli 2.4.
Tabela 2.4:ŽnjǀŽůũĞŶĞǀƌŝũĞĚŶŽƐƟƉƌŽĐĞŶƚƵĂůŶŽŐƉĂĚĂŶĂƉŽŶĂ͘
Instalacija ili njen dio u kome se posmatra dozvoljeni procentualni pad
u%≤
napona.
Za instalacije ■ od napojne tačke električne instalacije do
3%
priključene na najudaljenijeg prijemnika za osvjetljenje,
distributivnu
niskonaponsku ■ od napojne tačke električne instalacije do
5%
mrežu: najudaljenijeg prijemnika opšte potrošnje.
Termički uslov
Da bi bio zadovoljen termički uslov, struja odabranog osigurača mora biti ma-
nja od maksimalne dozvoljene struje upotrijebljenog provodnika, a veća od nomi-
nalne struje potrošača.
Maksimalna dozvoljena struja provodnika zavisi od načina polaganja provod-
nika, vrste izolacije, temperature ambijenta i upotrijebljenog materijala provodni-
ka. Načini polaganja provodnika dati su standardom IEC 60364-5-52.3, a neki od
razvodnih sistema koji se češće primjenjuju prikazani su u tabeli 2.5.
Tabela 2.5:dŝƉŽǀŝƌĂnjǀŽĜĞŶũĂ͘
Tipovi razvođenja Opis razvoda Oznaka
zid
jednožilni izolovani provodnici
1. soba postavljeni u cijevi u toplotno A1
izolovanom zidu, podu ili plafonu
zid
a) višežilni izolovani provodnici
soba postavljeni u cijevi u toplotno
izolovanom zidu, podu ili plafonu
a)
2. A2
zid
b) višežilni izolovani provodnici
postavljeni direktno u toplotno
soba izolovanom zidu, podu ili plafonu
b)
32
Tipovi razvođenja Opis razvoda Oznaka
≥ 0,3 × d
polaganje jednožilnih
kablova na zid u
6. neperforiranim C
≥ 0,3 × d kanalicama vertikalno i
horizontalno
jednožilni i višežilni
izolovani provodnici
7. D1
položeni u zemlji u cijevi
ili u kablovskom kanalu
neizolovani i izolovani
8. provodnici u vazduhu, G
položeni na izolatoru
33
Tabela 2.7:dƌĂũŶŽĚŽnjǀŽůũĞŶĞƐƚƌƵũĞnjĂƌĂnjǀŽĚĞϭ͕Ϯ͕ϭ͕ϮŝƉƌŝƚĞŵƉĞƌĂƚƵƌŝŽŬŽůŝŶĞ30°C
Tip
Broj opterećenih provodnika u strujnom kolu ili broj opterećenih žila u višežilnom vodu
razvoda
4 23 24 26 29 31 34 36 40 42 45
6 29 31 34 36 40 43 46 51 54 58
10 39 42 46 50 54 60 62 70 75 80
16 52 56 61 68 73 80 85 94 100 107
4 17,5 18,5 20 22 25 26 28 31 32 35
6 23 24 26 28 32 33 36 39 42 45
10 31 32 36 39 44 46 49 54 58 62
16 41 43 48 53 58 61 66 73 77 84
25 53 57 63 70 76 79 83 90 97 101
34
Za slučaj drugih izolacija provodnika potrebno je konsultovati kataloge
proizvođača.
Tabela 2.8:dƌĂũŶŽĚŽnjǀŽůũĞŶĞƐƚƌƵũĞŽƉƚĞƌĞđĞŶũĂnjĂƌĂnjůŝēŝƚĞǀƌŝũĞĚŶŽƐƟƉŽƉƌĞēŶŽŐƉƌĞƐũĞͲ
ŬĂͬƉƌĞƑĞŬĂƉƌŽǀŽĚŶŝŬĂŝƟƉƌĂnjǀŽĚĂ;ŬĂďůŽǀŝϭŬsƉŽůŽǎĞŶŝƵnjĞŵůũƵƚĞŵƉĞƌĂƚƵƌĞ20°CͿ͘
Tip Broj opterećenih provodnika u strujnom kolu ili broj opterećenih žila u
razvoda višežilnom vodu
1,5 18 22 22 26
2,5 24 29 29 34
4 31 38 37 44
6 39 47 46 56
10 52 63 61 73
16 67 81 79 95
2,5 19 22 22 26
4 24 29 29 34
6 30 36 36 42
10 40 48 47 56
16 52 62 61 73
25 66 80 78 93
35 80 96 94 112
Ukoliko je temperatura vazduha odnosno okoline oko provodnika visa ili niža
od 20°C ili ako je temperature zemlje različita od 30°C, trajno dozvoljene struje
koje očitavamo iz tabela 2.7 i 2.8 treba pomnožiti sa korekcionim faktorom k1 ko-
jeg uzimamo iz tabela 2.9 i 2.10.
35
Tabela 2.9:<ŽƌĞŬĐŝŽŶŝĨĂŬƚŽƌŬϭnjĂƚĞŵƉĞƌĂƚƵƌƵǀĂnjĚƵŚĂǀŝƓƵŝůŝŶŝǎƵŽĚ30°C͕njĂŝnjŽůŽǀĂŶĞƉƌŽǀŽĚŶŝŬĞŝůŝŬĂďůŽǀĞ
ƉŽůŽǎĞŶĞƵǀĂnjĚƵŚƵŝůŝnjŐƌĂĚĂŵĂ͘
Temperatura
10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70 80
vazduha (°C)
Izolacija PVC, PE 1,22 1,17 1,12 1,06 1 0,94 0,87 0,79 0,71 0,61 0,50 - -
Izolacija XLPE 1,15 1,12 1,08 1,04 1 0,96 0,91 0,87 0,82 0,76 0,71 0,58 0,41
Tabela 2.10:<ŽƌĞŬĐŝŽŶŝĨĂĐƚŽƌŬϭnjĂƚĞŵƉĞƌĂƚƵƌƵnjĞŵůũĞŽŬŽŬĂďůĂ͕ǀŝƓƵŝůŝŶŝǎƵŽĚ20°C͘
Temperatura
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70
zemlje (°C)
Izolacija PVC, PE 1,15 1,10 1,05 1 0,95 0,89 0,84 0,77 0,71 0,63 0,55 0,45 -
Izolacija XLPE 1,10 1,07 1,04 1 0,96 0,93 0,89 0,86 0,80 0,76 0,71 0,65 0,53
36
Pošto provjera izabranog presjeka/preśeka provodnika ide u tri koraka (pro-
vjera po termičkom opterećenju, provjera na pad napona i mehanička provjera)
izabrani provodnik mora ispuniti sva tri uslova. Ukoliko uslovi ne daju iste rezul- U praksi se pokazalo da kod
tate poprečnog presjeka/preśeka, uzima se najveći presjek/preśek dobijen jednim dugih provodnika dominira
od tri proračuna. rezultat po padu napona; za
kratke provodnike dominira re-
Postupak za određivanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika razlikuje se zultat termičke provjere, dok je
prema sistemu napajanja, pa imamo: mehanička provjera uvijek za-
■ određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača jednosmjer- dovoljena ukoliko su zadovo-
nim naponom, ljene električna i termička (na
marginu ).
■ određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača naizmje-
ničnim naponom.
2l P
u = R⋅I = ρ ⋅I
S Potrošač
37
P U
Kako je: P = U ⋅ I ⇒ I = i u= ⋅ u% zamjenom u gornjoj jednačini
dobijamo: U 100
U 2l P
⋅ u% = ρ ⋅
100 S U
Izraz za proračun vrijednosti pada napona na provodniku je:
2lP
u% = 100 ρ
U2 S
Ako imamo više priključenih prijemnika na istom provodniku, tada koristi-
η – stepen iskorišćenja motora mo izraz:
predstavlja odnos izlazne (korisne) 2 ⋅ ∑ (l ⋅ P )
u% = 100 ρ
i ulazne snage motora U2 S
Pk Ukoliko se proračunava poprečni presjek/preśek provodnika za motore, mora
η=
Pu se uzeti u obzir stepen iskorištenja motora η*. Stepen iskorišćenja η ≤ 1 jer motor
uvijek „uzima“ iz mreže veću električnu snagu od mehaničke snage koju daje na
svojoj osovini za vrijednost gubitaka*.
Gubici snage u motoru nastaju:
usljed trenja u ležajevima, Džulove Izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika za motorno
toplote u namotaju motora, gubita- opterećenje:
ka usljed magnetisanja u magnet- 2 ⋅ l ⋅ Pn
nom kolu motora i gubitaka usljed u% = 100 ρ
ventilacije. U2 η S
Pn* – nominalna snaga motora koja je utisnuta na pločici motora
Pn je snaga na osovini motora, tj. η – stepen iskorištenja i kreće se u iznosima 0,6 – 0,95.
mehanička snaga na izlazu motora.
Primjer 1: Električni motor snage 1 kW i stepena iskorišćenja η = 0,85 priklju-
čen je na izvor jednosmjernog napona 110 V. Elektromotor treba priključiti na ra-
zvodnu tablu udaljenu 20 m sa provodnikom postavljenim u cijevi. Odrediti pre-
sjek bakarnog provodnika.
Izrada: Za ispitivanje termičkog uslova propisima se određuje granica do koje
se može strujno opteretiti provodnik a da se pri tome ne pregrije (goli provodnici
se mogu zagrijati do 80°C, a izolovani PVC masom od 60 do 70°C). Ako je struja
potrošača manja od trajno dozvoljene struje provodnika sigurno je ispunjen ter-
mički uslov i neće biti prekomjernog pregrijavanja.
Nominalnu struju izračunavamo po obrascu:
Pn 1000
In = = = 10, 7 A
U ⋅η 110 ⋅ 0, 885
Pn – nominalna snaga motora koja je utisnuta na pločici motora
η – stepen iskorištenja i kreće se u iznosima 0,6 – 0,95.
Radna karakteristika osigurača, koji štiti provodnik od preopterećenja, mora
ispuniti uslov: In ≤ Iosig ≤ Idoz gdje/đe je:
In – nominalna struja prijemnika,
Iosig – struja djelovanja osigurača i
Idoz – trajno dozvoljena struja za dati poprečni presjek provodnika.
Na osnovu nominalne struje (In = 10,7 A) usvajamo osigurač čija struja djelo-
vanja iznosi 16 A. Da bi bio zadovoljen termički uslov potrebno je da trajno do-
zvoljena struja izabranog provodnika bude veća od 16 A. Iz tabele 2.7 za razvod
A2 usvajamo poprečni presjek 2,5 mm2 bakarnog provodnika za koji je trajno do-
zvoljena struja Idoz = 18 A.
38
Termički uslov je zadovoljen jer je:
In(10,7 A) ≤ Iosig(16 A) ≤ Idoz(18 A)
Usvajamo provodnik PP 2 × 2,5 mm2.
Da bi bio zadovoljen električni uslov potrebno je izračunati procentualni pad
napona. Proračun procentualnog pada napona provodnika vršimo koristeći formulu:
2 ⋅ l ⋅ Pn
u% = 100 ρ
U2 η S
uvrštavajući podatke dobijamo:
2 ⋅ 20 ⋅1000
⋅
u%
% ,
,0175 = 2, 7
1102 ⋅ 0, 85 ⋅ 2, 5
Izračunati procentualni pad napona manji od dozvoljenog koji iznosi 5% (ta-
bela 2.4) pa poprečni presjek 2,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Na osnovu tabele 2.11 poprečni presjek od 2,5 mm2 zadovoljava mehanički uslov.
39
Iz gornje jednačine dobijamo izraze za određivanje poprečnog presjeka/preśe-
ka provodnika za monofaznu mrežu ako je poznata struja I, napon napajanja U,
fazni ugao (φ) i dozvoljeni pad napona u%.
2 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ 2 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ
S ⋅ u% = 100 ⋅ ρ ili S = 100 ⋅ ρ
U U u%
P
Kako je izraz za snagu: P = U ⋅ I ⋅cos φ , to je I ⋅ cos φ = , pa uvrštavanjem ovog
U
izraza u gornju jednačinu dobijamo izraz za određivanje porečnog presjeka/preśe-
ka provodnika za monofaznu mrežu ako je poznata snaga P:
2⋅l ⋅ P
S = 100 ⋅ ρ
U 2 u%
2⋅l ⋅ P
S = 100 ⋅ ρ 2
U η u% u
2∑ ( l ⋅ I ⋅ ) 2∑ ( l P )
S = 100 ⋅ ρ ili S = 100 ⋅ ρ
U u% U 2 u%
Distributivna
mreža
l = 20 m P = 1500 m
M cos φ = 0,82
η = 0,8
l = 25 m
l = 12 m
3 × 100 W
Izrada:
Strujno kolo motora: Za ispitivanje termičkog uslova propisima se određuje
granica do koje se može strujno opteretiti provodnik a da se pri tome ne pregrije.
Ako je struja potrošača manja od trajno dozvoljene struje provodnika, sigurno je
ispunjen termički uslov i neće biti prekomjernog pregrijavanja.
Nominalna struja izračunava se po obrascu:
Pn 1500
In = = = 9, 94 A
U ⋅η ⋅ s φ 230 ⋅ 0, 8 ⋅0
⋅ , 82
40
Radna karakteristika osigurača, koji štiti provodnik od preopterećenja, mora
ispuniti uslov: In ≤ Iosig ≤ Idoz gdje/đe je:
In – nominalna struja prijemnika,
Iosig – struja djelovanja osigurača i
Idoz – trajno dozvoljena struja za dati poprečni presjek/preśek provodnika.
Biramo struju osigurača 16 A koja odgovara poprečnom presjeku bakarnog
provodnika od 2,5 mm2. Trajno dozvoljena struja za ovaj poprečni presjek/preśek
iz tabele 2.7 za razvod A2 iznosi 18 A te je zadovoljen termički uslov.
In(9,94 A) ≤ Iosig(16 A) ≤ Idoz(18 A)
Provodnik PPY 3 × 2,5 mm2 zadovoljava termički uslov.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 2,5 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 5% (ta-
bela 2.4).
2⋅l ⋅ P 2 ⋅ 20 ⋅1500
⋅
u% ρ ,,0175 = 0, 66
U2 η S 2
230 ⋅ 0.8 ⋅2
⋅ ,5
Provodnik PPY 3 × 2,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Mehanički uslov je zadovoljen na osnovu tabele 2.8.
Za napajanje motora usvajamo provodnik PPY 3 × 2,5 mm2.
Strujno kolo sijalice:
Ispitivanje termičkog uslova:
P 300
Nominalnu struju izračunavamo po obrascu: I n 1, 3 A
U 230
Maksimalna struja koju može da izdrži bakarni dvožilni provodnik popreč-
nog presjeka/preśeka 1,5 mm2 sa PVC izolacijom, za polaganje ispod maltera tip
A2 iznosi 13,5 A( tabela 2.5).
Biramo osigurač od 6 A sa kojim su zadovoljeni uslovi:
In(1,3 A) ≤ Iosig(6 A) ≤ Idoz(13,5 A)
Termički uslov je zadovoljen pa za strujno kolo sijalica biramo provodnik PP
2 × 1,5 mm2.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 1,5 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 3% (ta-
bela 2.4)
2lP 2 ⋅12 ⋅300
⋅
u% ρ ,,0175 = 0,16
U2 S 2
230 ⋅1, 5
Provodnik PP 2 × 1,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Mehanički uslov je zadovoljen na osnovu tabele 2.11.
Za napajanje sijalica usvajamo PP 2 × 1,5 mm2.
Glavni napojni vod:
Usvajamo poprečni presjek/preśek 10 mm2 jer po tehničkim propisima to je
najmanji dozvoljeni presjek/preśek za priključak objekata.
Usvajamo provodnik PP 00 3 × 10 mm2.
Termički uslov
Ukupnu struju računamo sa faktorom snage (cos φ) najvećeg opterećenja
cos φ = 0,82
41
P1 P2 P 1500
I uk = gdje/đe je P1 = = = 1875 W i P2 = 300 W.
U ⋅ cos φ η 0, 8
P1 P2 1875 + 300
I uk = = = 11, 5 A
U ⋅ coss φ 230 ⋅ 0, 882
Usvajamo osigurač od 35 A koji odgovara poprečnom presjeku/preśeku od
10 mm2. Trajno dozvoljena struja za bakarni provodnik poprečnog presjeka/preśe-
ka 10 mm2 iznosi 52 A (Tabela 2.8). Termički uslov je zadovoljen jer je:
In(11,5 A) ≤ Iosig(35 A) ≤ Idoz(52 A)
Provodnik PP 00 3 × 10 mm2 zadovoljava termički uslov.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 10 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 1%.
P
2 ⋅ l ⋅ + P2
2∑ (l P ) η
u% = 100 ρ = 100 ρ
U2 S U 2 ⋅10
1500
2 ⋅ 25 ⋅ + 300
= 100 ⋅0
⋅ , 0175 0, 8 = 0, 336
230 ⋅10
2
Distributivna
mreža
16 A PPY 3 × 2,5 mm2 P = 1500 m
M cos φ = 0,82
35 A l = 20 m η = 0,8
PP00 3 × 10 mm2
6A PPY 3 × 1,5 mm2
l = 25 m
3 × 100 W
l = 12 m
42
2.1.3 Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje
potrošača naizmjeničnim trofaznim sistemom napajanja
Trofazna mreža može biti izvedena trožično i četvorožično. Trofažna trožična
mreža prikazana na slici 2.6 koristi se za napajanje velikih motora, većih električ-
nih peći te za prenos električne energije.
Trofazna četvorožična mreža prikazana na slici 2.7 pored tri fazna provodnika
ima i četvrti provodnik koji se naziva nulti provodnik.
Napon između faznog provodnika i nultog nazivamo fazni napon (Uf ). Napon
između dvije faze nazivamo linijski napon (U l ).
Ul Uf
l P U
R=ρ ; P U ⋅ I ⋅ cos φ ⇒ I = i u= ⋅ u%
S 3 ⋅U ⋅ cos φ 100
l P l P L1
Linijski
u = 3R ⋅ I ⋅ φ = 3ρ ⋅ ⋅ cos φ = ρ
napon
400 V
400 V
S 3 ⋅U ⋅ cos φ SU
izjednačavajući izraze za pad napona dobijamo: L2
400 V
l P U l P
ρ = ⋅ u% S ⋅ u% = 100 ρ
S U 100 U2 L3
l P 3 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ
S = 100 ρ 2
ili S = 100 ρ Slika 2.6: dƌŽǎŝēŶĂƚƌŽĨĂnjŶĂŵƌĞǎĂ
U u% U u%
L1
U – predstavlja vrijednost linijskog napona.
Prilikom proračunavanja poprečnog presjeka/preśeka za motor-
230 V
Fazni
no opterećenje mora se uzeti u obzir stepen iskorišćenja η, pa izraz po napon
kojima se vrši proračun glasi:
l P L2
S = 100 ρ
230 V
2
U η u%u 230 V
L3
Za slučaj opterećenja na više mjesta koristimo obrazac:
N
S = 100 ρ
∑ (l P)
Slika 2.7: ĞƚǀŽƌŽǎŝēŶĂƚƌŽĨĂnjŶĂŵƌĞǎĂ
U 2 u%
43
0
Ȁc
ͳǤʹ ,
,
25 mm2 Cu
Neizolovan 50 mm2 Fe vruće pocinkovan
100 mm2 Fe pocinkovana traka minimalno 3 mm debljine
galvansko – povezivanje u elek-
tričnom smislu U svakoj instalaciji je potrebno predvidjeti jedan glavni priključak za uzemlje-
nje, to jest sabirnicu na koju se spajaju: zemljovod, zaštitni provodnici PE, PEN
44
provodnik kod TN sistema, provodnici glavnog izjednačavanja potencijala i gro-
mobranska instalacija.
Među zemljovode ubrajamo i provodnike za povezivanje uzemljivača sa do-
datnim uzemljivačima (vodovodne i cijevi za gas), uzemljenje telekomunikacio-
nih uređaja i sl. Glavna stezaljka za uzemljenje najčešće predstavlja i sabirnicu za
glavno izjednačavanje potencijala.
2.2.2 Uzemljivač
Uzemljivač je metalni predmet ukopan u zemlju i koji preko zemljovodnog pro-
vodnika uspostavlja čvrstu mehaničku vezu sa štićenim prijemnicima. Uzemljivači
se razlikuju prema:
■ materijalu
■ položaju
■ obliku
■ namjeni i
■ dimenzijama
Materijal za uzemljivač može biti bakar ili čelik. Prednost čelika je ta što je jef-
tiniji i ne javlja se galvanska korozija između uzemljivača i blisko ukopanih čelič-
nih predmeta. Između bakarnih provodnika i blisko ukopanih čeličnih predmeta
dolazi do korozije koja razara čelične predmete. Uzemljivače je zabranjeno štititi
od korozije premazima jer ti premazi stvaraju velike prelazne otpore.
Položaj uzemljivača može biti vertikalan i horizontalan. Vertikalno postav-
ljene uzemljivače nazivamo dubinski uzemljivači, a horizontalno postavljene uze-
mljivače nazivamo površinski uzemljivači.
Oblik uzemljivača može biti veoma različit. Vertikalni mogu imati oblik plo- a) b) c)
če, kruga, cijevi, šipke i sl. Horizontalni uzemljivači su traka, žica ili mreža polo- Slika 2.8: sƌƐƚĞƚƌĂŬĂƐƟŚ
ženi u zemlju. Trakasti uzemljivači se postavljaju zrakasto, prstenasto i zamkasto. ƵnjĞŵůũŝǀĂēĂ͗ĂͿnjƌĂŬĂƐƟ͕
Izgled postavljanja trakastog uzemljivača dat je na slici2.8. ďͿƉƌƐƚĞŶĂƐƟ͕ĐͿnjĂŵŬĂƐƟ
Namjena uzemljivača pokazuje u koju svrhu se koristi uzemljivač, to jest ka-
kva mu je funkcija.
Uzemljenja prema funkciji dijelimo na:
■ zaštitno uzemljenje,
■ radno (pogonsko) uzemljenje,
■ gromobransko uzemljenje,
■ združeno.
Zaštitno uzemljenje je uzemljenje metalnih dijelova koji ne pripadaju struj-
nim kolima niti su posredno u električnom kontaktu sa njima, ali u slučaju kva-
ra mogu da dođu pod napon. Tako na primjer zaštitnim uzemljenjem aparata u
domaćinstvu ostvaruje se veza provodnih kućišta električnih uređaja sa zemljom.
Ukoliko oslabi izolacija električnog provodnika prema kućištu, tada će zaštitnim
provodnikom poteći struja koja aktivira osigurač ili zaštitnu sklopku, te na taj na-
čin sprečava da kućište ostane pod naponom prema zemlji. Zaštitno uzemljenje
prenosnih jednofaznih i trofaznih električnih potrošača ostvaruje se pomoću pri-
ključnica i utikača sa zaštitnim kontaktom.
Radno (pogonsko) uzemljenje je uzemljenje dijela strujnog kola kojim se vrši
uzemljivanje provodnih djelova električnih uređaja koji su dio strujnog kola. Takvo
je, na primjer, uzemljenje zvezdišta transformatora.
45
Razlikujemo:
■ direktno radno uzemljenje – neposrednim vezivanjem na sistem uzemlje-
nja,
■ indirektno radno uzemljenje – vezivanjem na sistem uzemljenja preko im-
pedanse.
Gromobransko uzemljenje je uzemljenje gromobranske instalacije koja slu-
ži za odvođenje struje atmosferskog pražnjenja u tlo. Ako se radi o uzemljivanju
djelova postrojenja preko odvodnika prenapona (pri pojavi prenapona otpor od-
vodnika prenapona naglo padne, a nestankom prenapona otpor odvodnika po-
novo postaje velik), tada takvi djelovi nijesu u stalnoj galvanskoj vezi sa zemljom.
Združeno uzemljenje je međusobno povezano zaštitno, radno i gromobran-
sko uzemljenje. Kod združenog uzemljenja posebno su strogi uslovi (R ≤ 0,2 Ω).
Dimenzije uzemljivača za instalacije niskog napona kao i za gromobranske
uzemljivače pretežno su određene minimalne propisane dimenzije. Za značajnija
uzemljenja ove se dimenzije proračunavaju. Minimalne propisane dimenzije su:
■ ploča: bakarna, površine 0,5 m2, debljine 2 mm; za gromobran 1 mm; če-
lična površina 1 m2, debljine 3 mm.
■ cijev: čelična pocinkovana, prečnika 25…50 mm, dužine 2-3 m; za gromo-
bran 4 m.
■ šipka, štap: čelični štap prečnika 20 mm, dužine 4 m.
■ traka: čelična pocinkovana, presjeka/preśeka 25 × 3 mm, a dužine prema
proračunu.
■ žica: bakarna ili čelična, prečnika 10 mm, a dužine prema proračunu.
Tabela 2.10:
sƌŝũĞĚŶŽƐƚƐƉĞĐŝĮēŶŽŐŽƚƉŽƌĂ 2.2.3 Zemlja
Vrsta tla ρ (Ωm)
Zemlja je čisti aktivni otpor, dok cijelo uzemljenje sa zemljovodnim provodni-
treset 20
kom i uzemljivačem ima vrlo malu induktivnost za frekvenciju od 50 Hz. Faktor
humus 20 snage se kreće cos φ = (0,95 - 0,99), ali za atmosferska pražnjenja induktivnost
baštenska zemlja 40 uzemljenja je uticajna.
Zemlja u električnom smislu je poluprovodnik jer sa sa povećanjem struje njen
ilovača 40
aktivni otpor smanjuje. Zemlja ima negativni temperaturni koeficijent (sa poveća-
glinasta zemlja 100 njem temperature, pada vrijednost otpora).
pjeskovita zemlja 300 Za utvrđivanje vrijednosti otpora zemlje potrebno je poznavati njen specifič-
ni otpor ρ. Specifični otpor zemlje ρ izražava se u Ωm (ommetrima) i predstavlja
pijesak 500
električni otpor koji ima zemlja između dvije elektrode površine 1 m2 koje se na-
krečnjak 700 laze na međusobnoj udaljenosti 1 m (data je u tabeli 2.10).
šljunkovita zemlja 3000 Morska voda ima specifični otpor ρ = 0,2 Ωm, dok rječna voda ima specifični
otpor ρ = 50 Ωm.
kamenito tlo 10 000
46
2.2.4 Otpor uzemljivača
Za kvalitet uzemljenja od presudne važnosti je vrijednost otpo-
ra uzemljenja. Otpor uzemljenja predstavlja zbir otpora zemljovod-
nog provodnika, prelazni otpor između uzemljivača i zemlje i otpora
rasprostiranja uzemljivača. Kako je otpor zemljovodnog provodnika
mali, a prelazni otpor kod dobro izvedenog uzemljenja neznatan, to se
ova dva otpora zanemaruju prilikom proračuna uzemljenja.
Prelazni otpor uzemljivača je onaj otpor na koji nailazi struja pri
prelazu sa uzemljivača na zemlju. Prelazni otpor se smanjuje prije sve-
ga dobrim nabijanjem zemlje oko uzemljivača. Da bi zemlja bila dobro
nabijena, prilikom zatrpavanja uzemljivača zaliva se vodom. ekvipotencijalne površine
Otpor širenja struje u zemlji je omski otpor na koji nailazi struja širenje struje kroz zemlju
sa cjevastog uzemljivača
prolaskom kroz zemlju. Ukoliko je zemlja homogenog sastava, tada
će se struja kroz tlo širiti zrakasto, kao što je prikazano na slici 2.9. Slika 2.9: aŝƌĞŶũĞƐƚƌƵũĞŬƌŽnjnjĞŵůũƵƐĂĐũĞǀĂƐƚŽŐ
Vrijednost otpora uzemljivača zavisi od oblika i dimenzija uzemljivača, ƵnjĞŵůũŝǀĂēĂ
podataka o udarnom atmosferskom naponu i specifičnog otpora tla.
Kako je temperaturni koeficijent zemlje negativan, otpor širenja struje
u zemlji obrnuto je proporcionalan od dubine ukopavanja. Rz [Ω]
U zemlji se struja rasprostire zrakasto, pa otpor rasprostiranja ne
zavisi linearno od dužine puta struje, već se mijenja po krivoj sa slike
2.10. Pad napona na putanji struje kroz zemlju predstavljen je krivom
kao na slici 2.11.
l[m]
Uk
Ud
U (V)
47
M
l (m) l (m)
Uk
Uk
Ud
Ud
U (V)
d ρ 8l ρ 4l
H R= ln − 1 ≈ ln , za H = 0
Štapni 2π ⋅ l d π l d
(cjevasti) ρ 2l 1 4 l 7H
uzemljivač l b ~ de = 0,95b R= ln + ln , za H>0
2π ⋅ l d 2 l H
b
H ρ 2l
R= ln , za H=0
π ⋅l d
Trakasti
d
uzemljivač l R=
ρ
ln
l
, za H > 0
(traka d << l) π ⋅l H d
a ρ 4D
b R= ln
π 2D H d
ρ 8D
Prstenasti H R= ln , za H=0
d π 2D d
uzemljivač
(d << D) ρ 4D
D R= ln , za H > 0
π 2D H d
48
Temeljni uzemljivači
Danas se u električnim instalacijama najčešće upotrebljavaju temeljni uzemljivači.
Temeljni uzemljivači se ugrađuju u temelje objekta tako da između njih i zemlje
bude najmanje 10 cm betona, što se obezbjeđuje korišćenjem posebnih nosača ili
polaganjem uzemljivača pri vrhu temeljne čelične konstrukcije. Za temeljni uze-
mljivač upotrebljava se čelična pocinčana traka koja se povezuje sa željezom arma-
ture na svaka 2-3 metra. Ovi uzemljivači su vrlo efikasni jer se nalaze u vlažnom
betonu (ispod hidroizolacije) i na taj način imaju dobar spoj sa zemljom. Temeljni
uzemljivači su ekonomični i praktično neograničenog vijeka trajanja. Na primjeru
temelja koji je dat na slici 2.13, napisaćemo formula za otpor temeljnog uzemljivača.
3 3
1
b 4
3 a 3
P = 21 ⋅6
⋅ + 5 ⋅10
⋅ + 6 ⋅ 7 = 218 m 2
2
D D 2π
P =r π = π =
2
2 4
21 m
6m
4P 4P 4 ⋅ 218
2
D2 = ⇒D= = = 16, 6 m
π π 3,114
ρ 100
R= = = 3, 001 Ω
1,5 m
2D 2 1166, 6
6m 5m 6m
49
Pocinčana traka koja se postavlja u temelj mora se postaviti vertikalno (još se
koriste izrazi: „nasatice“ i „na kant“), kao što je prikazano na slici 2.15, dok je po-
stavljanje pocinčane trake iznad kabla, koja služi za zaštitu od atmosferskih pra-
žnjenja, prikazano na slici 2.16.
Spoljašnji zid
Priključak za
sabirnicu u KPO
Izolacioni premaz ili cijev
Bitumenski dihtung
30 cm
Nivo
podruma
Izolacija objekta
20 cm
Traka za upozorenje
20 cm Zemlja iz iskopa
Traka FeZn
20 cm 25 × 4 mm
10 cm Posteljica
10 cm Kabl
40 cm
Gromobranski uzemljivači
U pogledu zaštite od atmosferskog pražnjenja integrisana sjedinjena struktura
raznih sistema uzemljenja predstavlja najbolji izbor, i obezbjeđuje kompletnu zaštitu.
Mogu se upotrijebiti sljedeći tipovi uzemljivača:
■ jedan ili više prstenastih uzemljivača,
■ vertikalni ili iskošeni uzemljivači,
■ horizontalni ili radijalni uzemljivači,
■ temeljni uzemljivači.
Trakasti uzemljivači od FeZn trake polažu se što dalje od temelja zgrade. Po
pravilu, trakasti uzemljivači postavljaju se na udaljenosti od 2 m, i to kao pojedi-
načni vodovi duž zgrade, kao zatvoreni prstenasti uzemljivači oko zgrade ili kao
zvjezdasti uzemljivači kod kojih više pojedinačnih vodova izlazi iz jedne tačke u
raznim pravcima pri čemu ugao između dva susjedna voda treba da je najmanje 60°.
Dubina polaganja mora iznositi najmanje 0,5 m, ali se preporučuje da iznosi 0,8 m.
Štapni uzemljivači izrađuju se od pocinkovanih čeličnih cijevi odgovarajuće
debljine i dužine. Najmanji dozvoljeni unutrašnji prečnik cijevi je 38 mm. Umjesto
50
cijevi mogu se upotrebljavati i čelični L profili (ugaonici) 65 × 65 mm ili drugi
ekvivalentni profili.
Dužina uzemljivača iznosi najmanje 3 m. Pri upotrebi većeg broja štapnih uze-
mljivača, njihova međusobna udaljenost treba da je bar jednaka dužini uzemljivača.
Pločasti uzemljivači se ne preporučuju za gromobranske uzemljivače.
Uzemljenje gromobranske instalacije i pogonska i zaštitna uzemljenja nisko-
naponskih postrojenja i instalacija po pravili međusobno se povezuju.
51
■ Mješoviti prijemnici su zapravo realni induktivni prijemnici. Ovi prijemnici
pored induktivnog otpora sadrže i termogeni otpor. Karakteristika mješo-
vitih prjemnika jeste kašnjenje promjene struje I za promjenom napona U
za vrijednost ugla φ.
52
«
*0
*
~
ǣ
Ȉ ,ǧ
ǧ
e
Ȉ
e
Ȉ ,0
ǧ
e
Na mjestima ugroženim od eksplozivnih smješa moraju se pri projektova-
nju, izvođenju i korišćenju primjenjivati i dopunski propisi za električne uređaje
i instalacije.
Ovi propisi odnose se na električne uređaje ili električne instalacije izložene
uticaju eksplozivnih smješa, pri istraživanju i eksploataciji nafte i prirodnih gaso-
va, u rafinerijama nafte i pogonima za preradu prirodnih gasova, kao i na ostalim
nadzemnim mjestima izloženim uticajima od eksplozivnih smješa.
54
U tabeli 3.1 date su granice eksplozivnosti zapaljivih gasova
Tabela 3.1:'ƌĂŶŝĐĞĞŬƐƉůŽnjŝǀŶŽƐƟŝƐƚĞŚŝŽŵĞƚƌŝũƐŬĞƐŵũĞƓĞnjĂƉĂůũŝǀŝŚŐĂƐŽǀĂ
granice eksplozivnosti stehiometrijska smješa
zapaljivi gas (zapreminski %) (zapreminski %)
DGE GGE SS
metan 5,3 14,9 9,5
etan 3,1 12,5 5,64
propan 2,1 9,5 4,02
butan 1,86 8,41 3,12
acetilen 2,5 80,5 7,72
vodonik 4,0 74,2 29,50
amonijak 15,5 26,6 21,82
ugljen monoksid 12,5 74,2 29,5
sumporvodonik 4,3 45,5 12,24
Najopasniji su oni gasovi koji imaju malu donju, a visoku gornju granicu eksplo-
zivnosti. Kao što se vidi iz tabele, najopasniji gas je acetilen.
Tabela 3.2:'ƌĂŶŝĐĞĞŬƐƉůŽnjŝǀŶŽƐƟŝƐƚĞŚŝŽŵĞƚƌŝũƐŬĞƐŵũĞƓĞnjĂƉĂůũŝǀŝŚƉąƌĂ
granice eksplozivnosti stehiometrijska smješa
zapaljivi gas (zapreminski %) (zapreminski %)
DGE GGE SS
benzen 1,35 7,9 2,72
metilbenzen 1,17 7,1 2,27
etanol (etil-alkohol) 3,28 18,95 6,52
aceton 2,55 12,8 4,97
etilacetat 2,18 11,4 4,02
laki benzin 1,2 7,0 2,2
Kod neke određene temperature para iznad tečnosti će imati toliku koncentraciju
da može doći do eksplozije.
55
Osim mirnim isparavanjem sa površine tečnosti, eksplozivne smješe se mogu
stvarati i raspršivanjem tečnosti. Pri tom raspršivanju nastaju sitne čestice (kaplji-
ce) koje sa vazduhom čine maglu. Stvaranjem eksplozivne magle lakše dolazi do
eksplozija kod teško isparljivih tečnosti kao što je lož ulje ili nafta. Kod bojenja i
lakiranja prskanjem, nastaju eksplozivne magle.
Sitna prašina čvrstih zapaljivih materija (na primjer: uglja, sumpora, drveta,
šećera, brašna, aluminijuma, magnezijuma, pamuka...) koja se pomiješa sa vazdu-
hom, može u određenim koncentracijama stvarati eksplozivne smješe koje nazi-
vamo zapaljiva prašina.
56
Užarene materije
Užarene materije nastaju kada se čvrste materije zagriju na visokoj tempera-
turi i pri tome isijavaju svjetlost. Boja žara zavisi od visine temperature užarene
materije, kao što je dato u tabeli 3.4.
Tabela 3.4:KĚŶŽƐďŽũĞƵǎĂƌĞŶĞŵĂƚĞƌŝũĞŝƚĞŵƉĞƌĂƚƵƌĞ
tamnocrveni 700
svjetlocrveni 900
tamnonarandžasti 1100
Užarene materije mogu izazvati paljenje eksplozivne smješe jer je njihova tem-
peratura znatno viša od potrebne temperature paljenja eksplozivne smješe. Na pri-
mjer, žar cigarete varira od 565°C do 1050°C.
Vrući predmeti
Temperatura paljenja većine gasova i prašina u industriji kreće se između
200°C i 600°C. Najopasniji izvori paljenja su otvoreni plamen i užareni predme-
ti, ali opasni su i vrući predmeti (na primjer, cijevi kroz koje prolazi para mogu se
zagrijati i do 400°C).
Mehanička iskra
Pod mehaničkom iskrom podrazumijevamo pojave koje nastaju kod među-
sobnog sudara ili trenja čvrstih tijela pri uobičajenoj temperature okoline. Na slici
3.2 je prikazana iskra koja nastaje brušenjem.
Da li će mehanička iskra izazvati paljenje eksplozivne smješe, zavisi od više
faktora. U svakom slučaju, iskra mora imati neku minimalnu energiju potrebnu
za početak gorenja smješe.
Da bi se izbjegla opasnost paljenja eksplozivnih smješa mehaničkom iskrom,
propisima je djelimično određeno kakvi materijali i alati se smiju upotrebljavati u
zonama opasnosti. Na primjer, kućišta uređaja u rudnicima na smiju biti od alu-
minijumskih legura, a dozvoljeni procenat magnezijuma u aluminijumskim legu-
rama ograničen je na manje od 0,5%. Isto tako, u zonama opasnosti propisana je Slika 3.2 DĞŚĂŶŝēŬĂŝƐŬƌĂŶĂƐƚĂůĂ
upotreba ručnog alata koji pri udarcu ne stvara iskre. ďƌƵƓĞŶũĞŵ
Hemijska reakcija
Prilikom nekih hemijskih reakcija oslobađa se toplota. Pri tome se mogu postići
temperature koje su dovoljne za paljenje eksplozivne smješe. Alkalni metali (slika
3.3) brzo se oksidišu u vazduhu i pri tome se oslobađa velika toplota.
57
Alkalni metali još burnije reaguju sa vodom. Zbog toga se alkalni metali ču-
vaju u parafinskom ulju ili atmosferi inertnih gasova. Hemikalije koje u dodiru sa
vodom razvijaju veliku količinu toplote moraju se čuvati u posebnim posudama
koje su zaštićene od prodora vlage.
Svjetlosni zraci
Svjetlosni zraci mogu izazvati paljenje eksplozivne smješe. Paljenje eksploziv-
ne smješe može doći na dva načina, i to fotohemijskim postupkom i fototermič-
kim postupkom. Fotohemijski postupak je rjeđi, a sastoji se u djelovanju svjetlosti
na molekule gasa tako da one međusobno reaguju, pri čemu se oslobađa velika to-
plotna energija. Na primjer, gasovi hlor i vodonik ne reaguju međusobno u tami,
ali ako se osvijetle, dolazi do eksplozivne reakcije uz nastajanje hlorovodonika.
Slika 3.3: ůŬĂůŶŝŵĞƚĂůŝĂͿůŝƟũƵŵ͕ďͿ Fototermički postupak je pojava izazvana energijom isijavanja svjetla. Jaki
ŶĂƚƌŝũƵŵ͕ĐͿŬĂůŝũƵŵ͕ĚͿƌƵďŝĚŝũƵŵ͕ĞͿ izvori svjetla u kratkom vremenu mogu zagrijati male površine predmeta na ne-
ĐĞnjŝũƵŵ koliko hiljada stepeni.
58
3.3.1 Vrste izvora opasnosti
Stepen opasnosti pojedinog dijela ugroženog prostora zavisi od vrste izvora
opasnosti.
Izvore opasnosti prema njihovim karakteristikama dijelimo na:
a) Trajni izvori opasnosti
b) Primarni izvori opasnosti
c) Sekundarni izvori opasnosti
a) Trajnim izvorima opasnosti smatraju se izvori koji trajno sadrže ili
duže vrijeme ispuštaju u okolni prostor zapaljivi materijal ili eksploziv-
nu smješu, kao na primjer:
◆ Priključni elementi na pretakalištima zapaljivih materija (benzin, nafta...)
◆ Otvoreni ili zatvoreni rezervoari zapaljivih materija,
◆ Ventili za odušivanje rezervoara zapaljivog gasa ili zapaljivih tečnosti,
◆ Izlazni otvori ventilacionih kanala kabina za lakiranje,
◆ Spremišta otpadnih zapaljivih materijala, kao i tehnološke kanalizacije.
b) Primarni izvor opasnosti je onaj koji pri normalnim pogonskim uslo-
vima povremeno ispušta u okolnu atmosferu zapaljivi materijal ili za-
paljive gasove i pare, kao na primjer:
◆ Zaptivci pumpi i kompresora ili druga spojna mjesta gdje/đe se može
očekivati izlaženje zapaljivog ili eksplozivnog materijala,
◆ Mjesta za uzimanje uzoraka ili ispusni ventili koji su često u upotrebi,
◆ Sigurnosni ventili van zatvorenog sistema,
◆ Bušotine pri istražnom ili eksploatacionom bušenju nafte i gasa,
◆ išćenje zapaljivim tečnostima, itd.
c) Sekundarnim izvorima opasnosti smatraju se izvori koji u normalnim
pogonskim uslovima na ispuštaju u okolni prostor zapaljivu materiju ili
eksplozivnu smješu gasova ili para.
Opasan ili ugrožen prostor je onaj u kome postoji mogućnost pojave eksplozivne
koncentracije iznad 10% od donje granice eksplozivnosti. Ugroženi prostor razvrsta-
va se u zone opasnosti na osnovu učestalosti pojave i trajanja eksplozivne atmosfere:
■ Zona opasnosti 0 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa
ili pare i vazduha trajno prisutna ili prisutna duže vrijeme. Ukupno vrijeme
prisutnosti smješe ≥100 sati godišnje.
■ Zona opasnosti 1 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa
ili pare i vazduha moguća kod normalnog rada, odnosno predviđena je teh-
nološkim procesom. Ukupno vrijeme prisutnosti smješe od 1 do 100 sati
godišnje.
■ Zona opasnosti 2 – Prostor gdje/đe tehnološkim procesom nije predviđeno
pojavljivanje eksplozivne smješe, ali i ako se pojavi prisutno je kraće vrije-
me. Ukupno vrijeme prisutnosti smješe ne smije preći preko 5 sati godišnje.
Možemo zaključiti da uz normalne uslove ventilacije, zone opasnosti treba for-
mirati u zavisnosti od izvora opasnosti:
■ trajni izvor opasnosti formira zonu 0
■ primarni izvor opasnosti formira zonu 1
■ sekundarni izvor opasnosti formira zonu 2
59
Na slici 3.4 prikazani su izvori opasnosti sa odgovarajućim zonama opasnosti.
h3 h2
H h2 H H h1
h1
h1
l3 l2
L l2 L l1
L l1
l1
Zona 2
Zona 0 Zona 1
Zona 1
Zona 0
Rezervoar za
skladištenje goriva
60
Da se ne bi izrađivali uređaji za svaku smješu posebno, svi eksplozivni gasovi
i pare svrstani su u temperaturne razrede koji su dati u tabeli 3.6.
Tabela 3.6:dĞŵƉĞƌĂƚƵƌŶŝƌĂnjƌĞĚŝŐĂƐŽǀĂŝƉĂƌĂ
maksimalno dozvoljena
temperaturni razred temperatura paljenja (°C)
nadtemperatura uređaja (°C)
T1 410 >450
T2 260 300 – 450
T3 160 200 – 300
T4 95 135 – 200
T5 60 100 – 135
T6 45 85 – 100
Neprodorni oklop Ex d
Ovo je vrsta protiveksplozivne zaštite kod koje su djelovi koji mogu izazvati
paljenje eksplozivne atmosfere smješteni unutar zatvorenog kućišta. Neprodorni
oklop mora biti izrađen tako da može da izdrži pritisak eksplozije unutar oklopa i
sprečava širenje eksplozije na eksplozivnu atsmoferu koja okružuje oklop.
Uslov da kućište izdrži pritisak eksplozije postiže se pravilnim dimenzionisa-
njem kućišta, koje se određuju na bazi pritiska eksplozije, odnosno gasne smješe.
61
L
Sprečavanje širenja eksplozije na okolnu eksplozivnu atmosferu po-
š – širina raspora
stiže se pomoću takozvanog zaštitnog raspora. Ravni zaštitni raspor
prikazan je na slici 3.6. U zavisnosti od zapremine kućišta i eksploziv-
ne grupe, dužina raspora iznosi L ≥ 6, 9,5, 12,5 i 25 mm.
Zaštitni raspor je dimenzionisan tako da eksplozija koja se dogo-
Unutrašnjost
di u unutrašnjosti kućišta ne može da prenese plamen ili izazove ek-
kućišta sploziju u okolnom prostoru i na taj način da izazove eksploziju ek-
splozivne smješe.
Zapaljivi gasovi i pare razvrstavaju se prema probojnom paljenju
u tri grupe, koje se označavaju A, B i C, što je prikazano u tabeli 3.7.
Tabela 3.7:WŽĚũĞůĂŐĂƐŽǀĂŝƉąƌĂƉƌĞŵĂŵĂŬƐŝŵĂůŶŽŵĞŬƐƉĞƌŝŵĞŶƚĂůŶŽŵ
ƐŝŐƵƌŶŽƐŶŽŵƌĂƐƉŽƌƵ
Slika 3.6: /njŐůĞĚƌĂǀŶŽŐƌĂƐƉŽƌĂ
mjesto grupa
granična širina raspora – š (mm)
upotrebe gasova
I samo metan i zemni gas
A š ≥ 0,9
II B 0,5 š 0,9
C š ≤ 0,5
a) b)
Slika 3.7: džĚnjĂƓƟƚĂ͗ĂͿŝnjŐůĞĚŬƵđŝƓƚĂƉƌŝ
ĞŬƐƉůŽnjŝũŝďͿŝnjŐůĞĚƵƌĞĜĂũĂnjĂŵũĞƌĞŶũĞŝnjŽůĂĐŝũĞ
ŬŽũŝŝŵĂŬƵđŝƓƚĞƵdžĚnjĂƓƟƟ 1. Objasni koji uslovi moraju biti ispunjena da dođe do
eksplozije.
2. Nabroj principe na kojima se zasniva protiveksplozivna za-
štita električnih uređaja i instalacija.
3. Objasni na čemu se zasniva vrsta zaštita neprodorni oklop.
4. Opiši ulogu zaštitnog raspora.
Povećana sigurnost Ex e
Ova vrsta protiveksplozivne zaštite moguća je za električne ure-
đaje koji u normalnim uslovima rada ne iskre, ne stvaraju električni
luk, niti se zagrijavaju iznad granične temperature. Ova vrsta proti-
veksplozivne zaštite podrazumijeva upotrebu kvalitetnijih izolacionih
materijala, kvalitetno izvedenih spojeva, sadržana je u pridržavanju
određenih povećanih rastojanja neizolovanih djelova pod naponom i
mehaničkoj zaštiti IP.
Za ovu namjenu koriste se izolacioni materijali koji nijesu higro-
skopni, a postojani su za pogonsku temperaturu. Zato se najviše kori-
ste keramički izolacioni materijali.
Uvođenje energije u kućišta povećane sigurnosti izvodi se preko
priključnog ormarića koji je izveden u mehaničkoj zaštiti IP 54. U
priključni ormarić kabl treba uvesti preko priključnih uvodnica koje
Slika 3.8: WƌŝŬůũƵēŶŝƉƌŝďŽƌŝnjǀĞĚĞŶƵdžĞnjĂƓƟƟ su prikazane na slici 3.8, dok je na slici 3.9 prikazana razvodna kutija.
62
kućište,
poklopac,
dihtung
Ex e stezaljke
Ex e kablovske
uvodnice
Ex e čepovi
Uranjanje u tečnosti Ex o
Ova vrsta zaštite izvodi se tako da se štićeni uređaj potapa u poseb-
nu tečnost (izolaciono ulje) i na taj način se sprečava dodir eksplozivne
smješe i uzročnika paljenja. Primjer su malouljni prekidači.
63
Svaki uređaj u ovoj vrsti zaštite mora imati indikator nivoa tečnosti. Njime se
određuje maksimalna i minimalna sigurnosna visina nivoa tečnosti.
Nadpritisak Ex p
Nadpritisak predstavlja zaštitu uređaja na način da je kućište pod većim pri-
tiskom u odnosu na spoljašnju sredinu (ostvareno pomoću zaštitnog gasa unu-
tar kućišta). Prisustvom zaštitnog gasa se sprečava prodor spoljašnje eksplozivne
atmosfere u kućište uređaja.
Kućište mora imati određenu mehaničku zaštitu, ali ne manju od IP 40.
Uobičajeno je da se kao zaštitni gas koriste vazduh ili azot.
Punjenje pijeskom Ex q
Punjenje pijeskom predstavlja zaštitu uređaja kod koga je kućište napunjeno
pijeskom ili nekim drugim praškastim materijalom, čime se sprečava da bilo koji
električni luk ili visoka temperatura nastala u kućištu izazove eksploziju zapalji-
ve spoljnje eksplozivne atmosfere. Pijesak za punjenje je najčešće kvarcni pijesak
čija se veličina zrna kreće od 0,25 mm do 1,6 mm. Zbog električne čvrstoće, u tre-
nutku punjenja, pijesak ne smije da sadrži više od 0,1% vode u odnosu na ukupnu
masu pijeska.
Primjer: Kao što nam je poznato, uložak topljivih osigurača punjen je kvarcnim
pijeskom (kod osigurača tipa D, kao i kod NV osigurača)
64
1. Objasni koje su karakteristike zaštite Ex e.
2. Nabroj kategorije zaštite samosigurnosti.
3. Uporedi zaštite Ex m i Ex o.
4. Objasni princip zaštite nadpritisak i punjenje pijeskom.
65
Polazna osnova za projekat električnih instalacija u Ex prostoru čini „elaborat
o zonama opasnosti“. Ovaj elaborat izrađuje tim stručnjaka.
Eleborat o Ex zonama mora sadržati:
■ detaljan projektni zadatak sa svim potrebnim ulaznim podacima,
■ određivanje vrste eksplozivne smješe, kao i vrijeme trajanja i koncentracije
u određenom prostoru,
■ detaljno određivanje zona opasnosti,
■ predlozi i uputstva za ponašanje osoblja u ugroženim prostorima.
Označavanje Ex uređaja po IEC standardima prikazan je na slici 3.12.
66
67