1

Tehničke mjere
zaštite u električnim
instalacijama
U OVOM POGLAVLJU ĆE SE OBRAĐIVATI SLJEDEĆI
NASTAVNI SADRŽAJI:
• UTICAJ ELEKTRIČNE STRUJE NA ČOVJEKA
• ZAŠTITA OD ELEKTRIČNOG UDARA
 1.1 UTICAJ ELEKTRIČNE STRUJE NA ČOVJEKA

Danas je život bez električne energije praktično nezamisliv. Široka L1

primjena električne energije dovela je do povećanja opasnosti od po- L2
vređivanja ljudi, kao i do izazivanja materijalnih šteta usljed pojave L3
požara i eksplozija. N
Iako nam električna energija donosi velike koristi, nepravilnim i
nepažljivim korišćenjem može da izazove povrede ljudskog organiza-
ma, često sa smrtnim ishodom.
Primjenom savremenih tehničkih standarda prilikom projekto- Zemlja
vanja, izgradnje i održavanja elektroenergetskih objekata i električnih
instalacija u zgradama u znatnoj mjeri se sprečavaju negativne pojave Slika 1.1: Direktni dodir glavom faznog
koje struja može da izazove. provodnika pod naponom

L1
1.1.1 Mogućnost nastajanja električnog udara L2
L3
Prije nego što damo objašnjenje o negativnom uticaju struje na čo- N
vjeka, potrebno je objasniti kako nastaje električni udar.
Električni udar nastaje kada čovjek tijelom, odnosno dijelom tijela
zatvori strujno kolo dodirom dviju tačaka koje se nalaze na različitim
potencijalima, na primjer:
Zemlja
■■ fazni provodnik i zemlju
■■ fazni i nulti provodnik Slika 1.2: Direktan dodir rukom faznog
provodnika pod naponom
■■ dva fazna provodnika različitih faza
Neke od mogućnosti nastajanja strujnog udara prikazani su na L1
sljedećim slikama. Na slici 1.1 prikazan je dodir glavom faznog pro- L2
vodnika koji je pod naponom pri čemu čovjek stoji na zemlji. Strujni L3
krug se zatvara preko glave, tijela i nogu (prikazano crtkanom crve- N
nom linijom na slici 1.1). uređaj pod
Najčešći slučaj prikazan je na slici 1.2 a to je dodir rukom faznog naponom
provodnika pod naponom pri čemu čovjek stoji na neizolovanoj pod-
lozi. Strujni krug se zatvara preko ruke, tijela i nogu (prikazano crt-
kanom crvenom linijom na slici 1.2).
izolovano
Zemlja
Na slici 1.3 prikazan je dodir nogom uređaja pod naponom, pri postolje
čemu se druga noga nalazi na neizolovanoj podlozi. U ovom slučaju
strujni krug se zatvara preko nogu (prikazano crtkanom crvenom li- Slika 1.3: Direktan dodir nogom faznog
nijom na slici 1.3) provodnika pod naponom

7
 L1 Na slici 1.4 prikazano je zatvaranje strujnog kola dodirom dva
L2 fazna provodnika pod naponom pri čemu čovjek stoji na izolovanoj
L3 podlozi. Strujni krug se zatvara preko ruku (prikazano crtkanom cr-
N venom linijom na slici 1.4).
izolaciona Na slici 1.5 prikazan je slučaj dodira provodnika pod naponom
podloga
i uzemljenog predmeta koji se nalazi u neposrednoj blizini pri čemu
čovjek stoji na izolovanoj podlozi. Izolovana podloga može biti izola-
cioni pod, obuća sa izolacionim đonom. Strujni krug se zatvara naj-
Zemlja
kraćom putanjom između tačaka kontakta, prikazanom crtkanom
crvenom linijom na slici 1.5
Slika 1.4: Direktan dodir rukama dva provodnika
pod naponom Jedini slučaj koji ne predstavlja opasnost po čovjeka prikazan je na
slici 1.6. Ovdje se čovjek sa obije ruke drži za jedan provodnik, a pri
tome je izolovan od zemlje, bilo da visi u vazduhu ili stoji na izolova-
L1 noj podlozi. Kako je otpor provodnika mnogo manji od otpora čovje-
L2 ka, to će struja prolaziti provodnikom, a ne preko čovječjeg tijela jer
L3 je poznatio da struja ide linijom manjeg otpora.
N
L1
L1 Rp
izolaciona Uzemljeni L2
L2
1 2
podloga predmet L3
L3
N Rč
Zemlja
Rč – otpor čovječjeg tijela
između tačaka 1 i 2
Slika 1.5: Direktan dodir jednom rukom Rp – otpor provodnika
provodnika pod naponom a drugom uzemljenog između tačaka 1 i 2
predmeta Zemlja
Zemlja Rč >> Rp

Slika 1.6: Dodir provodnika pod naponom, pri čemu je čovjek izolovan od
L1 zemlje
L2
L3 Direktni dodir djelova pod naponom podrazumijeva direktan
N kontakt, bez zaštitnih sredstava, sa dijelom koji je pod naponom (goli
provodnik, nož prekidača, i sl., kao što je prikazano na slikama od
Metalno 1.1 do 1.5).
kućište Indirektni dodir djelova pod naponom podrazumijeva direktan
Uzemljenje
sistema kontakt, bez zaštitnih sredstava, sa dijelom opreme koja u normalnom
Zemlja pogonu nije pod naponom i samo u slučaju kvara može doći pod na-
Proboj pon (metalni oklop motora, šporeta, električni alat sa metalnim oklo-
pom i sl., kao što je prikazano na slici 1.7).
Slika 1.7: Indirektni dodir djelova pod naponom
koji je nastao probojem izolacije motora

1. Nabroj na koji način može da dođe do strujnog udara.

2. Rangiraj po stepenu opasnosti puteve struje kroz ljudski
organizam.
3. Objasni razliku između direktnog i indirektnog dodira dje-
lova pod naponom.
4. Analiziraj dodir provodnika prikazan na slici 1.6 sa aspekta
potencijalne razlike između tačaka 1 i 2. (R12 ≈ 0 jer je uda-
ljenost između tačaka 1 i 2 l12 ≈ 0)

8
 Statistički podaci pokazuju da je broj povreda kao i nesreća sa smrtnim ishodom Na slici 1.8 prikazano je održava-
znatno veći na niskom naponu (oko 80%) od broja nesreća na visokom naponu nje dalekovoda visokog napona
(oko 20%). bez isključenja napajanja. Iako
je napon 500 kV, kroz rukovaoca
Statistički podaci ukazuju da se oko 50% nesreća izazvanih električnom strujom
ne protiče struja jer nema razlike
završava smrću, dok najveći broj preživjelih ostaju invalidi.
potencijala.
Kako su nesreće pri radu sa strujom česte, to se mora posvetiti posebna pažnja Treba napomenuti da oba pro-
zaštiti pri radu sa strujom. vodnika na slici pripadaju istoj
fazi.

1.1.2 Dejstvo električne struje na ljudski organizam

Dejstvo električne struje na

ljudski organizam
Slika 1.8: Održavanje dalekovoda
pod naponom
Toplotno Elektrohemijsko Mehaničko
dejstvo dejstvo dejstvo

Toplotno dejstvo se ogleda u pojavi opekotina koje mogu biti spoljašnje i unu-
trašnje i koje razaraju tkivo. Pri proticanju električne struje kroz ljudski organi-
zam po Džulovom zakonu* dolazi do pojave zagrijavanja, a samim tim i do poja- Džulov zakon – Fizički zakon koji
ve opekotina. pokazuje vezu između toplote koju
Elektrohemijsko dejstvo javlja se kod električnih udara izazvanih jednosmjer- stvara električna struja koja teče
kroz provodnik. Količina oslobođe-
nom strujom. Dolazi do pojave elektrolize* i trajnih oštećenja tkiva.
ne toplotne energije srazmjerna je
Mehaničko dejstvo električne struje je posljedica grčenja mišića izazvanog kvadratu jačine struje, otporu kroz
remećenjem nervnih impulsa. Mehaničko dejstvo može izazvati nekontrolisane kroz koji protiče struja i vremenu
pokrete koji mogu proizvesti povrede usljed udarca u neki predmet ili pad sa vi- proticanja.W  = RI 2 t.
sine, a, takođe, može izazvati zastoj u radu srca i ostalih organa kojima upravlja
nervni sistem. Elektroliza – razlaganje hemijskih
jedinjenja pod uticajem električ-
ne struje
Dejstvo električne struje na ljudski
organizam zavisi od:

vremena otpora
jačine struje frekvencije trajanja izolacije i
strujnog otpora
udara ljudskog
tijela

Jačina električne struje koja protiče kroz ljudski organizam zavisi od visine
napona kojem je tijelo izloženo, otpora tijela i prelaznog otpora. Prelazni otpor

9
 predstavlja otpor između dijela tijela kojim dodirujemo uređaj pod naponom i sa-
mog uređaja pod naponom.
Pregled fiziološkog djelovanja struje na ljudski organizam dobijen je na osno-
vu različitih ispitivanja, kao i na osnovu analiza ozljeda u slučajevima električnih
udara. Ovaj pregled za struje frekvencije 50 Hz dat je u tabeli 1.1.
Tabela 1.1: Pregled fiziološkog djelovanja naizmjenične električne struje

Jačina struje (mA) Fiziološko djelovanje naizmjenične električne struje

0,5 - 1,5 Početak osjećanja, lagano podrhtavanje prstiju.

Jako podrhtavanje prstiju. Moguće je voljno odvajanje od

02.03.15
dijela pod naponom.

Dolazi do pojave grčenja mišića šake, još uvijek je

5 - 10
moguće voljno odvajanje od dijela podla pod naponom.

Grčevi u mišićima, bolovi u rukama i nogama, voljno

odvajanje od dijela pod naponom nije moguće.
10 - 20
Nakon prekida strujnog kola, organizam je obično bez
posljedica.

Grčevi u mišićima, veliki bolovi u rukama i nogama,

20 -50 otežano disanje, voljno odvajanje od dijela pod naponom
nije moguće.

Grčevi u mišićima, paraliza disanja, početak grčenja

50 -100
srčanog mišića.

100 – 500 Grčenje srčanog mišića.

Opekotine na mjestima dodira, razaranje tkiva usljed

>500
toplotnog dejstva struje.

Frekvencija je važan faktor koji utiče na ponašanje organizma kod strujnog

udara. Jednosmjerna struja (frekvencija nula) izaziva elektrohemijsko dejstvo na
organizam. Slučajevi električnih udara izazvanih proticanjem jednosmjerne struje
su dosta rijetki (rudnici, hemijska industrija). Struje visokih frekvencija su manje
opasne po ljudski organizam.
Najveći broj električnih udara dešava se pri frekvenciji od 50 Hz i oni su ujed-
no i najopasniji.
Vrijeme trajanja strujnog udara, to jest vrijeme proticanja struje kroz ljudski
organizam je veoma važno sa aspekta oštećenja organizma. Ukoliko je dužina traja-
nja protoka električne struje veća, to su i posljedice dejstva na organizam opasnije.
Električne struje od 10 do 50 mA moraju se smatrati opasnim i ukoliko dej-
stvo traje 1-2 sata dolazi do paralize, gubitka svijesti, pa i smrti usljed gušenja. Kod
struja od 50 mA, do gušenja dolazi već nakon par minuta. Kod struja u opsegu 50
do 500 mA, obično dolazi do poremećaja rada srca i smrt nastupa već pri trajanju
strujnog udara od par sekundi.
Otpor izolacije i otpor ljudskog tijela značajan su faktor kod strujnog uda-
ra. Pod otporom izolacije podrazumijeva se zaštitna oprema (izolacione rukavice,
zaštitna obuća), alat, kao i podloge na kojima stoji osoba.

10
 Otpor čovječjeg tijela zavisi od mnogo faktora, no približno možemo računati
sa otporom od 500 do 1000 Ω.
Treba napomenuti da sa porastom napona otpor čovječjeg tijela se smanjuje.
Otpor obuće i odjeće je promjenljiv i kreće se od 0 Ω do nekoliko hiljada Ω.
Otpor suve odjeće može biti vrlo visok i značajno može smanjiti vrijednost stru-
je. Otpor obuće i odjeće (osim gumene) u vlažnoj atmosferi je zanemarljiv (≈ 0 Ω).
Prelazni otpor tla na mjestu stajanja kreće se od 0 Ω (vlažni betonski podovi,
zemljani i metalni podovi) do >500 000 Ω (suvi drveni podovi).
Otpor čovječjeg tijela sa prelaznim otporima koji se koristi pri određivanju be-
zopasnog napona iznosi 1000 Ω.
Vrijednost gornje granice dozvoljenog napona dodira dobija se iz izraza:
Ud = Rč ∙ Ič
Ako se pretpostavi da je otpor čovjeka Rč = 1000 Ω i gornja granica struje koju
čovjek može da izdrži Ič = 50 mA tada je, po Omovom zakonu
Ud = 1000 Ω ∙ 0,05 A = 50 V
napon dodira – napon koji se javlja
Otpor čovječjeg tijela je najmanji kada je koža vlažna i kod proračuna se uzima
između dvije tačke čovječjeg tijela
vrijednost od Rč = 500 Ω, pa je dozvoljeni napon dodira* za kupatila: prilikom zatvaranja strujnog kruga
Ud = 500 Ω ∙ 0,05 A = 25 V
JUS N.B2.741 i IEC 60364-4-41
Propisima* je predviđeno da gornja granica dozvoljenog dodirnog napona
iznosi 50 V pri normalnim uslovima rada (suva koža, suva ili vlažna prostorija i
dovoljna električna otpornost poda prostorije).
Istim propisima je predviđeno da gornja granica dozvoljenog dodirnog napo-
na iznosi 25 V pri otežanim uslovima rada (mokra koža, mokra prostorija i pod
male električne otpornosti).

Dopuštene vrijednosti napona dodira i dužina trajanja dodira dat je u tabeli 1.2.

Tabela 1.2: Dopuštene vrijednosti napona dodira i dozvoljeno vrijeme trajanja

dodira

Napon dodira Dozvoljeno vrijeme trajanja (s)

(V) Normalni uslovi rada Loši uslovi rada
25 ∞ 5
50 5 0,48
75 0,6 0,30
100 0,4 0,12
150 0,28 0,12
230 0,17 0,05
300 0,12 0,025
400 0,07 -

500 0,04 -

11
 U tabeli 1.3 prikazane su vrijednosti ukupne impedanse čovječjeg tijela koje važe za put struje šaka-šaka
ili put šaka-stopalo za površine dodira od 50 cm2 do 100 cm2 i suve uslove.

Tabela 1.3: Impedansa čovječjeg tijela u zavisnosti od napona dodira.

Vrijednosti otpora čovječjeg tijela u Ω,
Napon dodira koje nijesu prevaziđene kod
(V)
5% stanovništva 50% stanovništva 95% stanovništva
25 1750 3250 6100
50 1450 2625 4375
75 1250 2200 3500
100 1200 1875 3200
125 1125 1625 2875
220 1000 1350 2125
700 750 1100 1550
1000 700 1050 1500
Asimptotska vrijednost* 650 750 850

Asimptota je prava kojoj se funk-
cija približava u beskonačno dale-
koj tački
1. Objasni na koji način električna sruja djeluje na organizam.
2. Opiši kako reaguje ljudsko tijelo na različite jačine struje koje prolaze
kroz njega.
3. Analiziraj sve elemente koji utiču na jačinu električne struje kroz ljud-
ski organizam.
4. Navedi na koji se način dolazi do vrijednosti gornje granice dozvolje-
nog napona dodira.

1.2 ZAŠTITA OD ELEKTRIČNOG UDARA

Zaštitna sredstva koja se koriste za zaštitu od strujnog udara su

■■ zaštitna oprema
■■ lična zaštitna sredstva
Zaštitna oprema se koristi prema potrebi i u nju spadaju: izolacioni alat, detek-
tor napona, prenosni uređaji za uzemljavanje i kratko spajanje, sredstva za ograđi-
vanje i izolovanje dijelova pod naponom i oznake upozorenja i zabrane.

12
 U lična zaštitna sredstva spadaju: zaštitno odijelo, šljem, zaštitne naočare, za-
štitne rukavice, zaštitna obuća, sigurnosni pojas.
Kako čovjek može doći u opasnost direktnim ili indirektnim dodirom djelova
pod naponom, razlikujemo zaštitu od:
■■ direktnog dodira dijelova pod naponom,
■■ indirektnog dodira dijelova pod naponom,
■■ istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira dijelova pod napo-
nom.
Zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom može se podijeliti na:
■■ kompletna zaštita (izolovanje, ograđivanje i kućišta),
■■ dodatna zaštita (postavljanje prepreka, stavljanje van dohvata ruke, auto-
matskim isključivanjem napajanja uređajima koji reaguju na diferencijalnu
struju).
Zaštita od indirektnog dodira dijelova pod naponom može se podijeliti na: SELV (skraćenica uzeta iz standar-
■■ zaštita automatskim isključenjem napajanja, da IEC 364-1-41) „Safety extra low
voltage“ – engl.
■■ zaštita upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom,
■■ zaštita postavljanjem u izolovane prostorije,
PELV (skraćenica uzeta iz standar-
■■ zaštita lokalnim izjednačavanjem potencijala. da IEC 364-1-41) „Protective extra
■■ zaštita električnim odvajanjem low voltage“ – engl.

Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira djelova pod naponom FELV (skraćenica uzeta iz standar-
■■ zaštita bezbjednosno malim naponima (SELV*) da IEC 364-1-41) „Functional Extra
Low Voltage“ – engl.
■■ uzemljenim bezbjednosno malim naponima (PELV*)
■■ malim radnim naponima (FELV*)

1.2.1 Zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom

Najčešći izvori opasnosti od električnog udara u električnim instalacijama na-
staju kao posljedica previsokog napona dodira, zbog direktnog dodira provodnih
dijelova električnih instalacija, opreme i slično, koji su pod naponom.

1.2.1.1 Kompletna zaštita

Zaštita izolovanjem dijelova pod naponom

Zadatak zaštitnog izolovanja je da onemogući svaki dodir dijelova pod napo-
nom električne instalacije. Izolacija koja se nalazi na djelovima pod naponom može
se ukloniti samo razaranjem.
Izrađena oprema mora da zadovolji odgovarajuće standarde, to jest, mora biti
izvedena tako da može izdržati mehanička, hemijska, električna i toplotna napre-
zanja koja se mogu pojaviti u radu.
Boje, lakovi, emajl i slični proizvodi iako su u suštini izolatori, ne mogu se sma-
trati zaštitom od direktnog dodira djelova pod naponom. Primjer: goli provodnici
šinskog razvoda iako su ofarbani, ne smatraju se izolovanim.
Potrebno je izvršiti dodatna ispitivanja izolacije ukoliko se ona postavlja pri-
likom izvođenja instalacije.

13
 Zaštita pregradama i kućištima
Djelovi električne instalacije koji su pod naponom moraju biti zatvoreni ili pre-
građeni tako da je onemogućen svaki dodir djelova pod naponom. Ovo se postiže
korišćenjem opreme koja je izvedena najmanje u IP 2X zaštiti, kao, na primjer, ra-
zvodna tabla koju možemo vidjeti u skoro svakoj školskoj radionici (objašnjeno u
okviru petog poglavlja knjige Električne instalacije i osvijetljenja za prvi razred).
Ukoliko otvor potreban za manipulaciju uređajima mora biti veći nego što to
dozvoljava zaštita IP 2X (oznaka 2 – zaštita od prodora čvrstih tijela prečnika ve-
ćih od 12 mm), tada se stavlja upozorenje da su djelovi pristupačni kroz otvor pod
naponom.
Ukoliko su gornje vodoravne površine pregrada ili kućišta pristupačne, tada
moraju biti izvedeni najmanje u zaštiti IP 4X.
Uklanjanje pregrada, otvaranje kućišta ili uklanjanje djelova kućišta moguće
je samo upotrebom odgovarajućeg alata.

1.2.1.2 Dodatna zaštita

Zaštita preprekama
Zaštita preprekama predstavlja dodatnu zaštitu od direktnog do-
dira djelova pod naponom.
Prepreke imaju zadatak da spriječe:
2,50 m
■■ slučajan fizički pristup djelovima pod naponom
■■ slučajan dodir djelova pod naponom za vrijeme redovnog rada
na opremi pod naponom
Prepreke je moguće ukloniti bez upotrebe alata, ali ne i slučajno.
Zaštita stavljanjem van dohvata ruke
0,75 m
5m

Pod prostorom dohvata ruke podrazumijeva se oblast dodira go-

1,2

1,2 Stajalište lim rukama. Suština ove zaštite je da istovremeno pristupačni djelovi
5m
koji se nalaze na različitim potencijalima ne smiju biti dostupni unu-
tar prostora dohvata ruke. Dva dijela se smatraju istovremeno pristu-
pačni ukoliko se nalaze na rastojanju manjem od 2,5 m. Na slici 1.9
prikazan je prostor dohvata ruke. Stajalište je prostor gdje/đe stoji ili
se kreće osoblje.
Zaštita automatskim isključivanjem napajanja uređajima koji re-
aguju na diferencijalnu struju (ZUDS) predstavlja dodatnu zaštitu i
Granica prostora upotrebljava se tamo gdje/đe se sumnja da prethodne mjere zaštite
dohvata ruke
nijesu dovoljne.
Ova vrsta dodatne zaštite od direktnog dodira dijela pod naponom
Slika 1.9: Prostor dohvata ruke biće detaljnije obrađena u narednom podpoglavlju.

1. Objasni na koji način se vrši zaštita od električnog udara.

2. Opiši načine zaštite od direktnog dodira djelova pod naponom.
3. Opiši osnovne karakteristike zaštite od direktnog dodira stavljanjem
van dohvata ruke.
4. Uporedi načine zaštite preprekama i stavljanjem van dohvata ruke.

14
1.2.2 Zaštita od indirektnog dodira djelova pod
naponom
Zaštita od indirektnog dodira je zaštita ljudi i domaćih životinja T – Terra lat. – zemlja
od električnog udara do kojeg može doći u slučaju kvara (oštećenja)
osnovne izolacije opreme (npr., izolacije namotaja, grijača i sl.) i do- S – separat lat. – odvojen
dira s provodnim djelovima koji ne spadaju u pogonsko strujno kolo
(oklop motora, kućište štednjaka, metalno kućište alata i sl.). I – isolation eng. – odvojenost

1.2.2.1 Zaštita automatskim isključenjem napajanja N – neutral lat. – neutralan

Ukoliko dođe do kvara na izolaciji, ova zaštita reaguje automat-
skim isključenjem napajanja. Na taj način se sprečava nastajanje na-
pona dodira takve vrijednosti i u takvom trajanju da bi imao štetne
posljedice po čovjeka..
Ova vrsta zaštite zahtijeva spajanje izloženih provodnih djelova*
uređaja i opreme sa zaštitnim provodnikom pod određenim uslovi-
ma za svaki mogući način izvođenja električnih distributivnih mreža.
1.2.2.1.1 Načini izvođenja električnih distributivnih mreža
C – common eng. – zajednički
radno (pogonsko) uzemljenje je uzemljenje
metalnih djelova koji pripadaju strujnom kolu
električnog postrojenja
zaštitno uzemljenje je uzemljenje metalnih
djelova električnih postrojenja koji ne pripa-
daju strujnom kolu, radi zaštite ljudi od previ-
sokog napona dodira i napona koraka

združeno uzemljenje je uzemlje­nje koje se

Načini izvođenja električnih postiže spajanjem radnog i zaštitnog uzemlje-
distributivnih mreža nja u trafo-stanici

TT sistem TN sistem IT sistem

napajanja napajanja napajanja

Značenje slova prikazano je u tabeli 1.4.

Tabela 1.4: Značenje slova kod tipova napajanja razvodnih sistema.

Značenje prvog slova Značenje drugog slova

Ostala slova
(odnos sistema napajanja prema (odnos izloženih provodnih djelova
(položaj nultog i zaštitnih provodnika)
zemlji) prema zemlji)

izloženi provodni djelovi neutralni (nulti – N) i zaštitni (PE)

direktan spoj sa zemljom u
T* T povezani su sa zemljom S* provodnik razdvojeni kroz cio
jednoj tački
nezavisno od sistema napajanja sistem

svi provodnici pod naponom su izloženi provodni djelovi

izolovani prema zemlji, ili je
I*
jedna tačka spojena sa zemljom
preko impedanse
neutralni (nulti – N) i zaštitni (PE)
povezani su sa zemljom zajedno
N* C* provodnik su objedinjeni u
sa uzemljenom tačkom sistema
jednom provodniku (PEN)
napajanja

Kod načina izvođenja električnih distributivnih mreža koriste se

pojmovi sljedećih vrsta uzemljenja: radno* (pogonsko) uzemljenje, za-
štitno* uzemljenje i združeno* uzemljenje.

15
 L1 TT – sistem napajanja
L2 TT sistem zaštite upotrebljava se kod sistema napajanja kod kojih
L3 je pogonsko uzemljenje u transformatorskoj stanici.
N Osnovne karakteristike TT sistema su:
■■ sistem ima jednu tačku direktno uzemljenu,
PE ■■ izloženi provodni djelovi su direktno spojeni sa zemljom ne-
zavisno od sistema napajanja.
Uzemljenje Izloženi provodni
sistema djelovi Principijelna šema TT sistema napajanja u električnim instalaci-
jama niskog napona prikazana je na slici 1.10.
Slika 1.10: Principijelna šema TT sistema Svi izloženi provodni djelovi koji se štite istim zaštitnim uređajem
napajanja u električnim instalacijama niskog moraju biti međusobno povezani jednim zaštitnim provodnikom (PE)*.
napona
Zaštitni provodnik spojen je na zajedničko uzemljenje kao što je
L1 prikazano na slici 1.11.
L2
L3 IT sistem napajanja
N
IT sisteme napajanja najčešće srijećemo u industriji.
IT sistemi razvođenja koriste se u slučajevima gdje/đe je potreb-
PE no napajanje bez prekida (kod prvog kvara) kao, na primjer, u rudni-
cima, metalurgiji, prostorima za specifične medicinske namjene i sl.
Ra
Uzemljenje Izloženi provodni Osnovne karakteristike IT sistema su:
sistema djelovi
■■ Sistem napajanja nema nijednu direktno uzemljenu tačku,
Slika 1.11: Izloženi provodni djelovi spojeni na ■■ Moguće je uzemljenje zvjezdišta samo preko velike impedanse,
jedno uzemljenje preko PE provodnika kod TT čija vrijednost iznosi približno Z ≈ (5 – 6) × Un (Ω).
sistema.
■■ Izloženi provodni djelovi električne instalacije su uzemljeni.
■■ Izloženi provodni djelovi mogu biti uzemljeni pojedinačno za
svaki potrošač, grupno za nekoliko potrošača ili zajednički za
sve potrošače.
PE – protective earth, eng. – zaštitni provodnik
■■ Na zajednički uzemljivač se spajaju i sve metalne mase koje se
nalaze na dohvat ruke rukovaoca (cijevi centralnog grijanja,
metalne ograde, gasne instalacije i sl.).
L1 Principijelna šema IT sistema napajanja u električnim instalacija-
L2 ma niskog napona data je na slici 1.12.
L3
TN sistem napajanja:
Z TN sistem napajanja je najčešće korišćeni sistem zaštite od indi-
impedansa
rektnog dodira djelova pod naponom.
PE
Osnovne karakteristike TN sistema su:
izloženi provodni
uzemljenje djelovi ■■ Svi izloženi provodni djelovi električne instalacije se moraju
sistema
spojiti sa uzemljenom tačkom sistema pomoću zaštitnog pro-
Slika 1.12: Principijelna šema IT sistema vodnika. Obično je uzemljena tačka sistema ujedno i neutralna
napajanja tačka sistema (uzemljeno zvjezdište transformatora).
■■ Zaštitni provodnici moraju biti uzemljeni i spojeni na neutral-
nu tačku sistema. Da bi se u slučaju kvara potencijal zaštitnog
provodnika održao na vrijednosti potencijala zemlje, zaštitni
provodnik se povezuje sa uzemljenjem na ulazu u zgradu.
■■ U električnim instalacijama u objektima isti provodnik može
služiti i kao zaštitni (PE) i kao neutralni (N) takozvani PEN
provodnik.

16
 ■■ Poprečni presjeci zaštitnih provodnika određuju se u zavisnosti od jačine
struje kvara i dozvoljenom zagrijavanju provodnika. Poprečni presjeci za-
štitnih provodnika izrađenih od bakra ne smiju biti manji od vrijednosti
navedenih u tabeli 1.5.
Tabela 1.5: Poprečni presjeci zaštitnih provodnika izrađenih od bakra

Vrsta razvodnog Presjek faznog provodnika Presjek zaštitnog provodnika

sistema SL (mm2) SPE (mm2)

SL ≤ 10 SPE = SL
IT
SL  > 10 SPE = 10

SL ≤ 16 SPE = SL

TT i TN 16 < SL < 25 SPE = 16

SL > 25 SPE = SL/2

Postoje sljedeći tipovi TN sistema i to:

■■ TN – S sistem: nulti i zaštitni provodnici razdvojeni su u cijelom sistemu
(prikazan je na slici 1.13 a)
■■ TN – C sistem: nulti i zaštitni provodnik objedinjeni su u jednom provod-
niku (PEN provodnik) kroz cijeli sistem (prikazan je na slici 1.13 b)
■■ TN – C – S sistem: nulti i zaštitni provodnik objedinjeni su u jednom pro-
vodniku samo u jednom dijelu sistema (prikazan je na slici 1.13 c)

L1 L1
L2 L2
L3 L3
N PEN
PE

izloženi provodni
uzemljenje djelovi uzemljenje izloženi provodni
sistema sistema djelovi
a) b)

uzemljenje izloženi provodni

sistema djelovi
c)

Slika 1.13: TN sistem: a) TN-S, b) TN-C, c) TN-C-S

17

ZUDS – zaštitni uređaj diferenci-
jalne struje
FID – Fault Isolation Detekction,
eng. (detekcija greške na izolaciji)
RCD – Residual Current Device,
eng. (detector diferencijalne
struje)
18
1. Nabroj tipove napajanja razvodnih sistema i objasni značenje pojedinih
slova u oznakama za tipove sistema.
2. Nacrtaj šemu TT sistema napajanja i navedi njegove karakteristike.
3. Analiziraj šemu IT sistema napajanja i navedi njegove karakteristike.
4. Nacrtaj i analiziraj šemu TN, TN-S, TN-C, TN-C-S sistema napajanja.
Osigurač je namjerno oslabljeno mjesto u električnoj instalaciji koje služi da zaštiti
instalacione provodnike od nedozvoljenog preopterećenja i od struja kratkog spoja.
Osigurač vrši zaštitu instalacionih provodnika prekidom strujnog kola u kojem
je postavljen u vremenu dovoljno kratkom da ne dođe do oštećenja izolacije
provodnika.
Osigurači koji se ugrađuju na početku instalacije imaju najveće prekidne struje.
Grananjem instalacije smanjuje se presjek instalacionih provodnika pa se sma-
njuje i prekidna struja osigurača. Krajnji osigurači, to jest oni koji su najviše uda-
ljeni od glavnih osigurača su i za najmanje struje. Na ovaj način se postiže selek-
tivna zaštita, što znači da će prvo reagovati osigurač koji je najbliži mjestu kvara.
Prema brzini reagovanja, osigurači se dijele na brze i trome.
Detaljnije o vrstama osigurača pogledajte u poglavlju 4 knjige za prvi razred.
1.2.2.1.2 Zaštitni uređaj diferencijalne struje (ZUDS)
ZUDS se primjenjuje kao dodatna zaštita kod pojedinih strujnih kola tamo
gdje/đe je teško postići nizak otpor uzemljenja.
Da bi zaštita automatskim isključivanjem napajanja bila efikasna, svaki kvar
na izolaciji mora prouzrokovati dovoljno jaku struju. Ova struja mora izazvati pre-
kidanje napajanja za dovoljno kratko vrijeme.
Zaštita automatskim isključivanjem napajanja zasniva rad na dva elementa:
■■ postojanje zatvorenog strujnog kruga kvara, koji se razlikuje od vrste mreže,
■■ prekidanje struje kvara u vremenu koje je dovoljno kratko da osoba koja bi
bila izložena naponu dodira nema ozljeda.
Zaštitni uređaj koji se koristi za automatsko isključenje napajanja naziva se za-
štitni uređaj diferencijalne struje ili skraćeno ZUDS* (ranije korišten naziv FID*
sklopka). Naziv koji se sreće kod stranih proizvođača je RCD*.
Karakteristike ZUDS-a su:
■■ nazivna struja In
■■ nazivna diferencijalna struja djelovanja I∆n
■■ nazivna diferencijalna struja nedjelovanja I∆no
■■ nazivni napon Un
■■ nazivna frekvencija f
Broj polova ZUDS-a je uvijek dva za primjenu u jednofaznim strujnim kolima,
odnosno četiri za primjenu u trofaznim strujnim kolima.
 ZUDS se proizvodi u dvije verzije i to:
■■ tip S sa kašnjenjem i
■■ tip G sa trenutnim isključenjem napajanja.
Standardne vrijednosti maksimalnog vremena isključenja su date u
tabeli 1.6.

Tabela 1.6: Standardne vrijednosti maksimalnog vremena isključenja

Tip vrijeme djelovanja struja djelovanja

G 0,3 s I∆n

0,04 s 5 ∙ I∆n

S 0,5 s I∆n ΔI / >

0,15 s 5 ∙ I∆n
L1
L2 I1
I2
L3
Dvopolni ZUDS isključuje L i N provodnike, dok četvoropolni I3
N IN
ZUDS isključuje L1, L2, L3 i N provodnike.
napajanje ka potrošaču
Jedini uzrok isključenja ZUDS-a je diferencijalna struja koja na- T
staje zbog kvara na izolaciji.
I∆= IL1 + IL2 + IL3 + IN ≠ 0
ispitni taster
I∆ – kompleksna vrijednost diferencijalne struje,
IL1,2,3 – kompleksne vrijednosti faznih struja,
IN – kompleksna vrijednost struje kroz nulti provodnik
Kada jačina struje I∆ u sekundarnom namotaju pređe određenu
vrijednost I∆ > I∆n otkoči magnetni relej i proradi upravljački meha-
nizam koji otvara kontaktni mehanizam. Slika1.14: Principijelna šema djelovanja trofaznog
Na slici 1.14 prikazan je princip rada ZUDS-a za trofazni sistem, ZUDS-a i spoljašni izgled.
dok je šema djelovanja za monofazni vidljiva iz iste slike.
Provodnici kojima se napaja potrošač su ujedno i provodnici pri-
mara toroidnog strujnog transformatora. Na feritnom prstenu se na-
laze namotaji koji predstavljaju sekundar strujnog transformatora i on
je spojen sa nanamotajem elektromagneta.
U normalnom pogonu zbir struja IL1 + IL2 + IL3 = IN pa je rezul-
tantni magnetni fluks jednak nuli i u sekundarnom kolu transfor-
matora neće se indukovati nikakav napon, te je struja I∆ = 0 (sklop-
ka ne reaguje). Kada dođe do kvara na potrošaču ili instalaciji zbir
struja IL1 + IL2 + IL3 ≠ IN, jer dio struje odlazi kroz zaštitni provod-
nik. Diferencijalna struja izaziva pojavu magnetnog fluksa u jezgru
transformatora pa će se u sekundaru transformatora indukovati na-
pon. Ovaj napon izaziva struju ∆I ≠ 0 koja pobuđuje elektromagnet.
Elektromagnet će privući kotvu i otvoriti kontakte sklopke.
Ispitni taster T služi da izazove stvaranje diferencijalne struje i is-
ključenje ZUDS-a.

19
 L1 ZUDS ZUDS se može koristiti u TT, TN-S, TN-C-S i IT sistemima, znači
L2 u svim sistemima gdje/đe su neutralni i zaštitni provodnik odvojeni.
L3 Nazivna diferencijalna struja djelovanja I ∆n ZUDS-a mora
N biti usklađena sa otpornošću uzemljivača izloženog provod-
nog dijela R d , tako da napon dodira Ud na izloženom provod-
strujni
R nom dijelu bude manji od trajno dozvoljenog, tj., I ∆n R d ≤ Ud ,
transf. Ud – trajno dozvoljeni napon dodira (Ud ≤ 50V).
ispitni taster
Što je veća struja isključenja I∆n, biće potrebna manja vrijednost
otpora uzemljenja.
a) Električna šema ZUDS-a data je na slici 1.15 a (trofazna mreža),
b (monofazna mreža), dok na slici 1.15 c prikazan je simbol ZUDS-a
T
koji se najčešće koristi u električnim šemama.
L
L1
N L2
L3
N 1. Objasni na čemu zasniva djelovanje zaštita automatskim is-
ključivanjem napajanja.
2. Nabroj karakteristike ZUDS-a.
b) c) 3. Analiziraj princip rada trofaznog ZUDS-a koji je prikazan
na slici 1.14.
Slika 1.15:
4. Nacrtaj simbole ZUDS-a.
a) električna šema trofaznog ZUDS-a;
b) električna šema monofaznog ZUDS-a;
c) simbol za ZUDS-a koji se najčešće koristi u Postoje uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema
električnim šemama. napajanja.
Kod TT sistema mora biti ispunjen uslov:
Ra ∙ Id ≤ UL
gdje/đe je UL dopušteni napon dodira (50V, 25V), to jest:
Ra ∙ Id ≤ 50
gdje/đe su:
Ra – zbir otpornosti uzemljivača izloženih provodnih djelova i za-
štitnog provodnika izloženih provodnih djelova
Id – struja kvara koja obezbjeđuje brzo djelovanje zaštite
Zaštitni uređaji prekostrujne zaštite koji se mogu koristiti su:
■■ topljivi instalacioni osigurači koji reaguju u vremenu manjem
od 5 s,
■■ automatski instalacioni osigurači pri čemu struja kvara mora
biti veća od struje isključenja osigurača.
Ukoliko se navedeni uslov ne može obezbijediti, primjenjuje se za-
štitni uređaj diferencijalne struje (ZUDS).
Kod IT sistema vrijednost impedanse Z kreće se približno (5-6)
Un (Ω).
Izloženi provodni djelovi moraju se uzemljiti pojedinačno ili po
grupama uz zajednički uslov:
Ra ∙ Id ≤ 50
gdje/đe su:

20
 Ra – otpor uzemljivača izloženih provodnih djelova
Id – struja kvara u slučaju prvog kvara*
U slučaju proboja nekog faznog provodnika prema masi potrošača ili u insta-
Prvi kvar – predstavlja kvar koji ne
laciji poteći će struja kvara. izazove isključenje strujnog kola,
Zaštitni uređaji u IT sistemu su: uređaji za nadzor izolacije, zaštitni uređaj pre- već aktivira alarme upozorenja
komjerne struje i zaštitni uređaj diferencijalne struje (ZUDS). Na slici 1.16 prika-
zana je principijelna šema veze zaštite IT sistema uređajem za kontrolu izolacije
i nadstrujnim relejom za isključenje napajanja ZUDS se primjenjuje kao dodatna
zaštita kod pojedinih strujnih kola.

L1

L2

L3
svjetlosna nadstrujni
signalizacija rele
Z
Z<
impedansa
kontrola zvučna
izolacije signalizacija PE
izloženi provodni
uzemljenje djelovi
sistema

Slika 1.16: Principijelna šema veze zaštite IT sistema uređajem za kontrolu izolacije i
nadstrujnim relejom za isključenje napajanja

Kontrolnik izolacije je uređaj koji mjeri vrijednost otpora izolacije štićenog

strujnog kruga i u slučaju smanjenja otpora ispod zadate vrijednosti aktivira svje-
tlosnu i zvučnu signalizaciju. Nadstrujni rele u slučaju prekoračenja vrijednosti
struje isključuje napajanje uređaja.
Kod TN sistema zaštita se izvodi pomoću ZUDS-a. ZUDS se može primijeniti
samo kod onih TN sistema gdje/đe su nulti i zaštitni provodnici odvojeni (TN-S i
u dijelu TN-C-S gdje/đe su N i PE provodnici razdvojeni).
U TN sistemima razvoda često se koristi ZUDS sa IΔn ≤ 30 mA kao dopunska za-
štita, naročito u kolima sa priključcima van uticaja glavnog izjednačenja potencijala.
Za ispravan rad ove mjere zaštite mora biti ispunjen uslov:
Zs ∙ Ia ≤ U0 ili Zs ∙ Rs ≤ U0
gdje/đe su:
Zs – impedansa petlje kvara koja obuhvata: izvor, provodnik pod naponom do
mjesta kvara i zaštitni provodnik između mjesta kvara i izvora napajanja,
Rs – otpor petlje kvara,
U0 – nazivni napon mreže prema zemlji (fazni napon),
Ia – struja kvara dovoljna da izazove isključenje ZUDS-a u zahtijevanim vreme-
nima i to:
■■ 0,4 sekunde za strujna kola s priključnicama, za pokretne i prenosive po-
trošače ili
■■ 5 sekundi za krajnja strujna kola nepokretnih potrošača.
Ia= IΔn  IΔn – nazivna diferencijalna struja ZUDS-a (A)
Na slici 1.17 prikazana je veza ZUDS-a u TN-S sistemu, a srvenom crtkanom
linijom prikazan je put struje kvara.

21
 RO

PMO ZUDS
TS
L1
L2
L3

PE

Slika 1.17: Šema veze TN-S sistema sa zaštitom pomoću ZUDS-a

(TS – trafo-stanica, PMO – priključno mjerni ormar, RO – razvodni ormar)

Upotreba ZUDS-a čija nazivna vrijednost diferencijalne struje djelovanja iznosi

najviše 30 mA, samo je dopuna druge mjere zaštite od direktnog dodira u sluča-
ju otkazivanja drugih mjera zaštite. Drugim riječima, korišćenje isključivo takvih
uređaja nije kompletna mjera zaštite i ne može se primjenjivati umjesto zaštite dje-
lova pod naponom izolovanjem, zaštite pregradama ili kućištima, zaštite prepre-
kama i zaštite postavljanjem van dohvata ruke.

1. Objasni porebne uslove koji moraju biti zadovoljeni kod TT sistema.

2. Nacrtaj šemu djelovanja IT zaštite sa uređajem za kontrolu izolacije i
nadstrujnim relejom.
3. Nabroj potrebne uslove koji moraju biti zadovoljeni kod TN sistema
4. Objasni u kojim slučajevima kod TN sistema je moguće primijeniti za-
štitu ZUDS-om.

Uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema napajanja prikazani
su u tabeli 1.7.
Tabela 1.7: Uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema napajanja

Uslovi koje treba ispuniti kod pojedinih tipova sistema napajanja

TT IT TN

Ra ∙ Id ≤ 50
Ra – zbir otpornosti
uzemljivača izloženih
provodnih djelova i
zaštitnog provodnika
izloženih provodnih
djelova
Id – struja koja obezbjeđuje
djelovanje zaštite
Ra ∙ Id ≤ 50 Zs ∙ Ia ≤ U0
Ra – otpor Zs – impedansa petlje kvara
uzemljivača izloženih U0 – nazivni napon mreže
provodnih djelova prema zemlji,
Id – struja kvara u Ia – struja kvara dovoljna da
slučaju prvog kvara izazove isključenje ZUDS-a

22
1.2.2.2 Zaštita upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom
Električni uređaji u zavisnosti od vrste zaštite su razvrstani u tri klase (razreda):
■■ Električni uređaji klase I
■■ Električni uređaji klase II
■■ Električni uređaji klase III
Električni uređaji klase I imaju zaštitu od električnog udara koja je izvedena
sa osnovnom izolacijom i dodatnom mjerom zaštite. Dodatna mjera predstavlja
povezivanje izloženih provodnih djelova na zajednički zaštitni provodnik elek-
trične instalacije. Kod monofaznih električnih uređaja u ovoj klasi napojni vod je
trožilni. Oznaka uređaja klase I data je na slici 1.19 a)
Električni uređaji klase II imaju zaštitu od električnog udara koja je izvedena
sa osnovnom izolacijom, kao i dodatnim zaštitnim mjerema dvostrukom ili po-
jačanom izolacijom kao što je prikazano na slici 1.18. Kod monofaznih električ-
nih uređaja u ovoj klasi napojni vod je dvožilni. Oznaka uređaja klase II data je
na slici 1.19 b) osnovna dopunska
Električna zaštita kod uređaja klase II mora da ispunjava sljedeće zahtjeve: izolacija izolacija

■■ svi provodni djelovi su odvojeni od djelova pod naponom ne samo osnov-

nom izolacijom, već moraju biti odvojeni izolacionim kućištima,
■■ kućišta električnih uređaja su izrađena od izolacionih materijala,
■■ izolaciono kućište mora izdržati sva mehanička, električna i termička na-
prezanja,
pojačana
■■ kada izolaciona kućišta imaju vratanca ili poklopce koji se mogu otvarati izolacija
bez ključa, svi djelovi pod naponom moraju biti zaklonjeni izolacionim pre- Slika 1.18: Izrada zaštite uređaja u
gradama stepena zaštite najmanje IP 2X, klasi II
■■ električni uređaji u klasi II nemaju zaštitni provodnik
Mikser, usisivač, električni sokovnik samo su neki od električnih uređaja u klasi
II. Ova zaštita je ograničena na uređaje i opremu manjih snaga i veličina, jer vještački
izolacioni materijali nemaju tako dobra mehanička i toplotna svojstva kao metali.
Ova vrsta zaštite naziva se još i zaštitno izolovanje.
Električni uređaji klase III imaju zaštitu od električnog udara koja je izve-
a) b) c)
dena primjenom sigurnosnog malog napona. Napon je manji od 50V i napajanje
se obično izvodi preko transformatora za galvansko odvajanje. Kod monofaznih Slika 1.19: Oznake električnih uređaja:
električnih uređaja u ovoj klasi napojni vod je dvožilni. Oznaka uređaja klase III a) klase I, b) klase II i c) klase III
data je na slici 1.19).

1.2.2.3 Zaštita postavljanjem u izolovane prostorije

U slučajevima kada se zaštita od indirektnog dodira ne može izvesti automat-
skim isključivanjem napajanja jer se napajanje ne smije ni kratkotrajno prekinuti
ili kada je zaštita sa automatskim isključivanjem napajanja nepouzdana, tada se
primjenjuje zaštita od indirektnog dodira postavljanjem opreme i uređaja u izo-
lovane prostorije.
Zaštita od indirektnog dodira izvodi se tako da se električni uređaji smještaju u
izolovane prostorije pri čemu su tako razmješteni da nije moguć istovremeni dodir:
■■ izloženih provodnih djelova dva uređaja,
■■ izloženog provodnog dijela električnog uređaja i nekog stranog provodnog
dijela.

23

a) b)
U2
I2
c)
Slika 1.20: Zaštita električnim
odvajanjem: a)strujno kolo sa
jednim potrošačem; b)strujno kolo
sa više potrošača, c) opadajuća
karakteristika sekundarnog napona
transformatora za galvansko
odvajanje.
24
Ukoliko se ne mogu obezbijediti propisani razmaci tada se moraju postavljati
izolacione pregrade. Otpor izolacije zidova i podova mora biti najmanje 50 kΩ za
instalacije gdje/đe je Un ≤ 500 V, dok otpor izolacije zidova i podova mora biti naj-
manje 100 kΩ za instalacije gdje/đe je Un > 500V.
1.2.2.4 Zaštita lokalnim izjednačavanjem potencijala
Zaštita lokalnim izjednačavanjem potencijala bez spajanja sa zemljom vrši se
na sljedeći način:
■■ svi izloženi provodni djelovi električnih uređaja, kao i svi strani provodni
elementi međusobno se povežu sa provodnikom za izjednačavanje poten-
cijala. Mora se voditi računa da nijedan elemenat ne bude u spoju sa ze-
mljom.
■■ u slučaju kvara na izolaciji, svi metalni djelovi su na istom potencijalu pa
nema opasnosti od strujnog udara.
Ova zaštita se koristi u kombinaciji sa zaštitom postavljanja u izolovane prostore.
1.2.2.5 Zaštita električnim odvajanjem
Zaštita električnim (galvanskim) odvajanjem izvodi se:
■■ upotrebom transformatora za odvajanje,
■■ upotrebom električnog izvora (motor-generator) koji obezbjeđuje stepen
bezbjednosti kao kod transformatora za odvajanje.
Nazivni napon odvojenog strujnog kola ne smije biti veći od 500 V. Djelovi
pod naponom odvojenog strujnog kola ne smiju imati zajedničku tačku sa drugim
strujnim kolom niti neku tačku povezanu sa zemljom.
Zaštita električnim odvajanjem može biti izvedena na dva načina:
■■ odvojeno strujno kolo napaja samo jedan potrošač (slika 1.20 a)
■■ odvojeno strujno kolo napaja više potrošača (slika 1.20 b)
Kvalitetni transformatori za odvajanje imaju takozvanu opadajuću karakte-
ristiku sekundarnog napona koja je prikazana na slici 1.20 c. Ovim se sprečava
zagrijavanje sekundara pri njegovom preopterećenju, a time i pregorijevanja izo-
lacije na namotajima transformatora, čime je spriječena galvanska veza između
primara i sekundara.
1. Nabroj zahtjeve koje moraju da ispunjavaju uređaji klase II.
2. Objasni koji zahtjevi se moraju se ispoštovati kod zaštite postavljanjem
u izolovane prostorije.
3. Objasni na koji način se izvodi lokalno izjednačavanje potencijala.
4. Navedi primjer gdje/đe se koristi zaštita električnim odvajanjem.
1.2.3 Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog
dodira djelova pod naponom
Zbog primjene malih napona, ova vrsta zaštite se koristi samo kod
uređaja malih snaga.
Istovremena zaštita od direktnog i indirektnog dodira djelova pod
naponom može se izvesti kao:
■■ bezbjednosno mali naponi, neuzemljena strujna kola (SELV),
■■ uzemljeni bezbjednosno mali napon, uzemljena strujna kola
(PELV) i
■■ mali radni napon (FELV)

Bezbjedonosno mali napon (SELV)

SELV sistem se koristi za: prenosne ručne alate i svjetiljke, dječje
igračke, aparate za njegu i masažu tijela, instalacije bazena, signalna
i upravljačka strujna kola (kućna, hotelska, bolnička i sl ). Šematski
prikaz SELV sistema dat je na slici 1.21. L Lo1
Način izvođenja strujnih kola sigurnosno malih napona mora biti U ≤ 50 V
takav da se onemogući direktan prelazak viših napona na njih. Ovo se N No1
PE
postiže na sljedeće načine:
■■ djelovi pod naponom strujnih kola malog napona ne smiju se
uzemljivati ni spajati s aktivnim djelovima strujnih kola viših
napona, kao ni njihovim zaštitnim provodnicima
■■ kućišta (mase) električne opreme ne smiju se spajati sa: ze- Slika 1.21: SELV sistem zaštite
mljom, zaštitnim provodnicima ili kućištima drugih instalaci-
ja, stranim provodnim djelovima,
■■ provodnici strujnog kola sigurnosnog malog napona moraju
biti fizički razdvojeni od provodnika bilo kojeg drugog struj-
L Lo1
nog kola.
U ≤ 50 V
Kod primjene sigurnosnog malog napona, nije potrebna nikakva N No1
dopunska zaštita od indirektnog dodira jer se ona osigurava samim PE
izvođenjem.

Uzemljeni bezbjedonosni mali napon (PELV)

Kad se zbog uslova okoline i rada zahtijeva visoki stepen sigurno-
sti od strujnog udara, a zbog konstrukcionih i funkcionalnih razloga
Slika 1.22: PELV sistem zaštite
provodnici malog napona moraju biti uzemljeni, primjenjuje se zaštita
sa uzemljenim sigurnosnim malim naponom – PELV.
PELV sistem zaštite se koristi za: pogonske uređaje sa povećanom
sigurnošću od električnog udara, mjerna i upravljačka strujna kola,
telekomunikacione i informacione sisteme. L Lo1
Šematski prikaz PELV sistema dat je na slici 1.22.
N No1
PE PE
Mali radni naponi (FELV)
FELV sistem se koristi u slučaju kad uređaj kao pogonski napon
koristi U ≤ 50 V naizmjeničnog, odnosno U ≤ 120 V jednosmjernog
napona, ali pri tome nisu ispunjeni uslovi za sistem SELV ni PELV, pa
se moraju preduzeti dopunske mjere da bi se obezbijedila istovremena
zaštita od direktnog i indirektnog dodira. Slika 1.23: FELV sistem zaštite

25
 Zaštita od direktnog dodira se obezbjeđuje pregradama i kućištima (zaštite
najmanje IP 2X) i odgovarajućom izolacijom. Zaštita od indirektnog se obezbje-
đuje povezivanjem izloženih provodnih djelova opreme malog radnog napona na
zaštitni provodnik primarnog strujnog kola kao i povezivanjem izloženih provod-
nih djelova malog radnog napona sa neuzemljenim provodnikom za izjednačava-
nje potencijala primarnog strujnog kola.
Utikači i priključnice za mali radni napon moraju biti takvi da je nemoguće
utaknuti utikač strujnog kola za mali radni napon u priključnicu napajanu dru-
gim naponima, kao i da utikači drugih strujnih kola ne mogu biti utaknuti u pri-
ključnice za mali radni napon.

1. Objasni šta znači: SELV, PELV i FELV

2. Nabroj osnovne karakteristike SELV sistema zaštite.
3. Nabroj osnovne karakteristike PELV sistema zaštite.
4. Objasni kada se upotrebljava sistem FELV i nabroj njegove specifičnosti.

Podijeliti učenike u grupe od po 5 članova, odabrati vođu grupe i

svakoj grupi zadati zadatak iz proučavane oblasti Tehničke mjere
zaštite u električnim instalacijama. Potrebno je da učenici pripreme
prezentaciju koju će izlagati na časovima utvrđivanja. Učenicima
je potrebno dati uputstva šta treba da sadrži zadata prezentacija.
Prezentirane radove javno analizirati i ocijeniti.
PRILIKOM POMOĆI KOD
ELEKTRIČNOG UDARA
POTREBNO JE DA SPASILAC
STOJI NA IZOLACIONOJ
PODLOZI, NA SEBI IMA OBUĆU
SA DOBROM IZOLACIJOM,
TE DA NA RUKAMA IMA
IZOLACIONE RUKAVICE!!! Postupak prilikom pomoći kod električnog udara:
■■ Povrijeđenog treba što prije odvojiti od dejstva struje, pri čemu treba pazi-
Prva pomoć prilikom struj-
ti na sopstvenu bezbjednost.
nog udara
■■ Eventualni požar na mjestu nesreće ne smije se gasiti vodom.
■■ Prilikom strujnog udara do-
lazi do gubitka svijesti, ote- Prilikom pomoći kod električnog udara potrebno je primijeniti sljedeće mjere:
žanog disanja, opekotina i
Na niskom naponu:
poremećaja u radu srca.
■■ Isključiti prekidač ili isključiti osigurač.
■■ Ukoliko je unesrećeni bez
svijesti, treba provjeriti di- ■■ Izvući utikač električnog uređaja ili prekinuti provodnik kojim se napaja
sanje i krvotok i po potrebi električni uređaj.
započeti mjere oživljavanja Na visokom naponu:
(vještačko disanje i spoljaš-
nju masažu srca). ■■ Struju smije isključiti samo osposobljeno stručno lice.

■■ Onesviješćenog koji diše ■■ Prekinuti strujni krug prekidačem, odnosno učinskim rastavljačem.
treba okrenuti u bočni po- ■■ Ukoliko nije moguće brzo izvršiti prethodnu radnju, povrijeđenog treba od-
ložaj do dolaska medicin- vojiti od napona pomoću izolacione motke za odgovarajući nazivni napon
ske pomoći. na objektu.

26
 REZIME

■■ Direktni dodir djelova pod naponom podrazumijeva direktan kontakt bez

zaštitnih sredstava sa dijelom koji je normalno pod naponom.

■■ Indirektni dodir djelova pod naponom podrazumijeva direktan kontakt,

bez zaštitnih sredstava, sa dijelom opreme koja u normalnom pogonu nije
pod naponom i samo u slučaju kvara može doći pod napon.

■■ Električni udar nastaje kada čovjek tijelom, odnosno dijelom tijela zatvori
strujno kolo. Prilikom zatvaranja strujnog kola čovjek svojim tijelom spaja
dvije tačke koje se nalaze na različitim potencijalima, na primjer:
■■ fazni i nulti provodnik,
■■ fazni provodnik i zemlju,
■■ dva fazna provodnika različitih faza.

■■ Dejstvo električne struje na ljudski organizam možemo podijeliti na:

■■ toplotno dejstvo,
■■ elektrohemijsko dejstvo,
■■ elektrodinamičko dejstvo.

■■ Dejstvo električne struje na ljudski organizam zavisi od: jačine struje, fre-
kvencije struje, vremena trajanja strujnog udara, otpora izolacije i otpora
ljudskog tijela.

■■ Zaštita od direktnog dodira djelova pod naponom može se podijeliti na:

■■ kompletnu zaštitu (izolovanje, ograđivanje u kućišta)
■■ dodatna zaštita (postavljanje prepreka, stavljanje van dohvata ruke,
automatskim isključivanjem napajanja uređajima koji reaguju na dife-
rencijalnu struju)

■■ Zaštita od indirektnog dodira djelova pod naponom može se podijeliti na:

■■ zaštitu automatskim isključenjem napajanja,
■■ zaštitu upotrebom uređaja klase II ili odgovarajućom izolacijom,
■■ zaštitu postavljanjem u izolovane prostorije,
■■ zaštitu lokalnim izjednačavanjem potencijala,
■■ zaštitu električnim odvajanjem.

■■ Zaštita od direktnog i indirektnog dodira djelova pod naponom može se

izvesti:
■■ bezbjednosno malim naponom (SELV),
■■ uzemljenim bezbjednosno malim naponom (PELV) i
■■ malim radnim naponom (FELV).

27
2
Proračun presjeka/
preśeka provodnika za
električne instalacije
i proračun otpora
rasprostiranja
U OVOM POGLAVLJU ĆE SE OBRAĐIVATI SLJEDEĆI
NASTAVNI SADRŽAJI:
• ODREĐIVANJE PRESJEKA PROVODNIKA U ELEK-
TRIČNIM INSTALACIJAMA
• UZEMLJENJE
 ODREĐIVANJE PRESJEKA/PREŚEKA
1.2 PROVODNIKA U ELEKTRIČNIM INSTALACIJAMA
STAMBENIH I SLIČNIH OBJEKATA

Prilikom određivanje presjeka/preśeka provodnika u električnim

instalacijama stambenih objekata potrebno je znati:
■■ vrstu opterećenja,
■■ instalisanu snagu i jednovremeno vršno opterećenje,
■■ materijal od kojeg je izrađen provodnik i
■■ karakteristike distributivne mreže na koju se objekat priklju-
čuje.

Vrsta opterećenja
Električni prijemnici su uređaji i aparati koji koriste električnu
energiju za svoj rad. Električne prijemnike dijelimo na:
■■ prijemnike za jednosmjerni sistem napajanja (DC*)
■■ prijemnike za naizmjenični sistem napajanja (AC*)
Moderni uređaji sa prekidačkim izvori-
Prilikom proračuna poprečnog presjeka/preśeka provodnika za ma napajanja jednako rade sa DC i AC
jednosmjerni sistem napajanja nije potrebno voditi računa o vrsti pri- napajanjem.
jemnika jer se oni u pogledu opterećenja mreže ponašaju na isti način.
Kod proračuna poprečnog presjeka/preśeka provodnika za naiz-
mjenični sistem napajanja, vrsta prijemnika ima uticaj na proračun.
Razlikujemo dvije vrste prijemnika za naizmjenični sistem napa-
janja i to:
■■ omski (termički) i DC – Direct Current (oznaka za jednosmjer-
■■ mješoviti (omsko-induktivni) nu struju)
Strogo uzevši, postoji i slučaj mješovitog omsko kapacitivnog op- AC – Alternate Current (oznaka za naizmje-
terećenja, ali on se rijetko srijeće u električnim instalacijama pa ga ne- ničnu struju)
ćemo posebno analizirati.
Omski (termički) prijemnici svu električnu energiju pretvaraju
u toplotu. U ovu grupu prijemnika spadaju: sijalice sa užarenim vla- I U
knom, grijači, termički aparati u domaćinstvu itd. Karakteristika om-
skih prijemnika je da su napon i struja jednovremeni, što u fazorskom
dijagramu znači da su fazori napona i struje u fazi kao što je prikaza- φ=0
no na slici 2.1.
Slika 2.1: Fazorski dijagram napona i struje kod
Ugao između fazora napona i fazora struje je φ = 0°. Kosinus ugla omskih prijemnika
(cos φ) između napona i struje naziva se sačinilac snage ili faktor sna-
ge. Za omske prijemnike sačinilac snage je jednak jedinici cos φ = 1
U
(cos 0° = 1).
Mješoviti (omsko-induktivni) prijemnici su prijemnici koji imaju φ
namotaje na feromagnetnim jezgrima, takođe i običan prav provod-
nik posjeduje induktivnost koja pri većim poprečnim presjecima nije
zanemarljiva. U ovu grupu prijemnika spadaju: elektromotori, pri- I
gušnice, transformatori i sl. Ovi prijemnici pored induktivnog otpo-
Slika 2.2: Fazorski dijagram napona i struje kod
ra sadrže i termogeni otpor. Karakteristika mješovitih prjemnika je- mješovitih (omsko-induktivnih) prijemnika.

29
 ste kašnjenje promjene struje I za promjenom napona U za vrijednost
ugla φ. Fazorski dijagram prikazan je na slici 2.2.
Kašnjenje fazora struje za fazorom napona kreće se od φ = 0° (kod
čisto omskih prijemnika) do φ = 90° (kod čisto induktivnih prijemnika).
Vrijednosti sačinioca snage (cos φ) za razne snage motora dati su
u tabeli 2.1.
Smanjenjem opterećenja u odnosu na nominalno opterećenje opa-
da i cos φ, približno prema podacima datim u tabeli 2.2.
Tabela 2.1: Vrijednosti sačinioca snage (cos φ) za
razne snage motora Instalisana snaga i jednovremeno vršno opterećenje
Snaga motora cos φ Instalisana snaga ili instalisano opterećenje (Pi ) predstavlja zbir
do 1 kW 0,66 – 0,8
snaga svih prijemnika koji su instalirani ili projektom predviđeni u
jednom strujnom kolu ili u jednoj električnoj instalaciji.
od 1 – 5 kW 0,7 – 0,87
Snaga jednovremenog vršnog opterećenja u električnim instalaci-
od 5 – 15 kW 0,78 – 0,89 jama (Pjvo ) je najveća snaga koja se jednovremeno koristi u jednom
strujnom kolu ili jednoj električnoj instalaciji tokom određenog pe-
Tabela 2.2: Procentualno opadanje cosφ sa opa-
rioda. Kako svi potrošači skoro nikada nijesu istovremeno uključeni,
danjem opterećenja očigledno je da je Pjvo ≤ Pi .
Količnik ove dvije snage naziva se sačinilac jednovremenosti i
Smanjenje
označava se sa k.
opterećenja u
25% 50% 75%
odnosu na Pjvo
nominalno za k= ≤1
Pi
Smanjenja cos φ
4% 12% 26% Vrijednost sačinioca jednovremenosti (k) zasniva se na iskustve-
za
nim podacima i teoriji vjerovatnoće. Vrijednost sačinioca jednovre-
menosti uzimamo iz tabele 2.3.
Tabela 2.3: Vrijednosti sačinioca jednovremenosti (k)
Sačinioc
Vrsta objekata
jednovremenosti (k)
Za male radionice, škole, trgovine,
1
ugostiteljske objekte

Za kancelarijske prostore 0,6

Za motorni pogon prema tehnološkom

0,6 – 1
procesu

veliki stanovi 0,7

Za domaćinstva:
mali stanovi 0,8 – 1

vazdušni  0 , 82 
priključak  0 ,15 + 
 n 
Za napojne vodove
kućnih priključaka:
kablovski  0 , 75 
0 , 7 ⋅  0 , 25 + 
priključak  n 

Podatak o snazi jednovremenog vršnog opterećenja upotrebljava

se za proračun presjeka/preśeka glavnih strujnih kola (napojni vod
kućnog priključka, napojni vod glavnih i sporednih razvodnih tabli).

30
Za proračun napojnog voda kućnog priključka za vrijednost instalisane snage Pi u
domaćinstvima, jednovremeno vršno opterećenje izračunava se na sljedeći način:
Pjvo = k · Pi
Jednovremeno vršno opterećenje za kablovski kućni priključak izračunava se Empirijske formule su iskustve-
po empirijskom obrascu*: ne formule, tj. formule proizašle
iz iskustva.
 0, 82 
Pjvo = k ⋅ Pi =  0,15 +  ⋅ Pi , gdje/đe je: Struja puštanja u rad motora kre-
 n 
će za trofazne motore i do šesto-
Pjvo – jednovremeno vršno opterećenje kućnog priključka u kW, struke vrijednosti nominalne struje
k – sačinilac jednovremenosti koji se utvrđuje po datom izrazu, (6In). Već nakon 1 – 2 sekunde po-
Pi – instalisano opterećenje u zgradi (zbir instalisanih snaga stanova) u kW, lazna struja pada na nominalnu vri-
jednost. Struja puštanja u rad mo-
n – broj stanova u zgradi. tora može da izazove velike padove
napona koji mogu da poremete rad
Prilikom računskog određivanja presjeka/preśeka provodnika treba voditi ra-
pojedinih potrošača. Polazna stru-
čuna o opštim tehničkim odredbama: ja može da izazove reagovanje osi-
■■ Za električno osvijetljenje presjek/preśeka provodnika se izračunava prema gurača. Zbog svega ovoga, kada se
instalisanom opterećenju svjetlosnih izvora. određuje poprečni presjek/preśek
provodnika i vrši izbor osigurača za
■■ Za motore presjek/preśeka provodnika se izračunava prema nominalnoj
strujne krugove motora većih sna-
snazi motora, ukoliko se ovi motori češće uključuju i isključuju tada se za
ga, treba voditi računa o polaznoj
proračun koristi struja puštanja u rad*. struji motora.
■■ Za termičko opterećenje* presjek/preśek provodnika se izračunava prema
instalisanoj snazi prijemnika. Termičko opterećenje predstavlja-
■■ Presjek/preśek provodnika od kućnog priključnog ormara (KPO) do elek- ju prijemnici (potrošači) kod kojih
tričnog brojila ili glavne razvodne table (GRO) se izračunava prema snazi se sva električna energija pretvara
jednovremenog vršnog opterećenja. (Pjvo), ali presjek/preśek provodnika ne u toplotu. U ovu grupu prijemnika
spadaju: sijalice sa užarenim vla-
može biti manji od 10 mm2 za bakarne provodnike (tehnička preporuka
knom, termički aparati u domaćin-
TP2 Elektroprivrede Crne Gore*). stvu i sl.).
Raspored opterećenja po fazama naizmjeničnog sistema (AC) potrebno je izvesti
tako da svaka faza bude ravnomjerno opterećena. Tehnička preporuka je obavezu-
Presjek/preśek provodnika za prenos električne energije treba dimenzionisa- jući dokument u pravnom siste-
ti tako: mu Crne Gore.

■■ da pri maksimalnom opterećenju ne izazivaju pad napona iznad dozvolje-

ne granice,
■■ da se provodnik ne zagrijava iznad dozvoljene temperature i
■■ da provodnik ima mehaničku čvrstoću.
Ovi zahtjevi ispunjavaju se uz tri osnovna uslova za izbor presjeka/preśeka
provodnika: električni, termički i mehanički.
Električni uslov se ispunjava proračunom presjeka/preśeka provodnika tako
da procentualni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost.
Pad napona nastaje prilikom prolaska struje kroz provodnik i definiše se kao
razlika napona na početku voda (U1) i napona na kraju voda (U2) i označava se
„ΔU“ ili „u“. U daljem tekstu ćemo koristiti oznaku za pad napona „u“.
u = U1 − U2
Izraz za procentualni pad napona je:
U1 − U 2 u
u% = ⋅100 = ⋅100
U1 U1

31
 Dozvoljene vrijednosti procentualnog pada napona date su u tabeli 2.4.
Tabela 2.4: Dozvoljene vrijednosti procentualnog pada napona.
Instalacija ili njen dio u kome se posmatra dozvoljeni procentualni pad
u%≤
napona.
Za instalacije ■■ od napojne tačke električne instalacije do
3%
priključene na najudaljenijeg prijemnika za osvjetljenje,
distributivnu
niskonaponsku ■■ od napojne tačke električne instalacije do
5%
mrežu: najudaljenijeg prijemnika opšte potrošnje.

Za instalacije koje se ■■ za električne instalacije osvjetljenja, 5%

napajaju neposredno
iz trafo-stanice: ■■ za strujna kola ostalih potrošača. 8%

Za električne instalacije čija je dužina veća od 100 m dozvoljeni pad napona

povećava se za 0,005% po dužnom metru preko 100 m, ali ne više od 0,5%.

Impedansa provodnika sastoji se iz aktivnog otpora R i induktivnog otpora

XL . Induktivni otpor malih poprečnih presjeka/preśeka koji se najčešće koriste u
električnim instalacijama (do 25 mm2) je zanemarljivo mali tako da se o njemu ne
vodi računa prilikom proračuna pada napona.
Povećanjem poprečnog presjeka/preśeka povećava se i pad napona usljed induk-
tivnog otpora. (za presjeke/preśeke do 35 mm2 do 12%, 50 mm2 do 16%, 70 mm2 do
21%, 95 mm2 do 30%, 120 mm2 do 37%, 150 mm2 do 46%, 185 mm2 do 56%, itd.)

Termički uslov
Da bi bio zadovoljen termički uslov, struja odabranog osigurača mora biti ma-
nja od maksimalne dozvoljene struje upotrijebljenog provodnika, a veća od nomi-
nalne struje potrošača.
Maksimalna dozvoljena struja provodnika zavisi od načina polaganja provod-
nika, vrste izolacije, temperature ambijenta i upotrijebljenog materijala provodni-
ka. Načini polaganja provodnika dati su standardom IEC 60364-5-52.3, a neki od
razvodnih sistema koji se češće primjenjuju prikazani su u tabeli 2.5.
Tabela 2.5: Tipovi razvođenja.
Tipovi razvođenja Opis razvoda Oznaka

zid
jednožilni izolovani provodnici
1. soba postavljeni u cijevi u toplotno A1
izolovanom zidu, podu ili plafonu

zid
a) višežilni izolovani provodnici
soba postavljeni u cijevi u toplotno
izolovanom zidu, podu ili plafonu
a)
2. A2
zid
b) višežilni izolovani provodnici
postavljeni direktno u toplotno
soba izolovanom zidu, podu ili plafonu
b)

32
 Tipovi razvođenja Opis razvoda Oznaka

0,3 × d jednožilni izolovani

provodnici postavljeni u
d cijevi na drvenom ili
3. B1
betonskom zidu ili na
razmaku manjem od 0,3x
prečnik cijevi od njega

0,3 × d višežilni izolovani

provodnici postavljeni u
d cijevi na drvenom ili
4. B2
betonskom zidu ili na
razmaku manjem od 0,3x
prečnik cijevi od njega

> 0,3 × d jednožilni i višežilni

kablovi fiksirani na drveni,
d
5. betonski zid ili plafon sa C
razmakom manjim od
0,3x prečnik provodnika

≥ 0,3 × d

polaganje jednožilnih
kablova na zid u
6. neperforiranim C
≥ 0,3 × d kanalicama vertikalno i
horizontalno

jednožilni i višežilni
izolovani provodnici
7. D1
položeni u zemlji u cijevi
ili u kablovskom kanalu

neizolovani i izolovani
8. provodnici u vazduhu, G
položeni na izolatoru

Pored tipa razvoda, na termičku opteretivost provodnika utiče Tabela 2.6: Maksimalna dozvoljena temperatura
i vrsta izolacije. U tabeli 2.6 date su granične vrijednosti dozvoljene u zavisnosti od vrste izolacije provodnika.
temperature u zavisnosti od vrste izolacije provodnika prema gore
navedenom standardu. Vrsta izolacije Granična
provodnika temperatura (°C)
U tabeli 2.7 prikazane su trajno dozvoljene struje opterećenja za
različite vrijednosti poprečnog presjeka/preśeka provodnika, za PVC i Polivinil hlorid (PVC) 70
XLPE monofazne i trofazne provodnike kao i za vrste razvoda A1, A2,
B1, B2 i C koji su najčešći razvodi u kućnim električnim instalacijama. Umreženi polietilen
U tabeli 2.8 prikazane su trajno dozvoljene struje opterećenja za (XLPE) i etilen 90
različite vrijednosti poprečnog presjeka/preśeka provodnika i tip ra- propilen guma (EPR)
zvoda D (kablovi 1 kV položeni u zemlju temperature 20°C.

33
 Tabela 2.7: Trajno dozvoljene struje za razvode A1, A2, B1, B2 i C pri temperaturi okoline 30°C

Tip
Broj opterećenih provodnika u strujnom kolu ili broj opterećenih žila u višežilnom vodu
razvoda

Tri Dva Tri Dva

A1
PVC PVC XLPE XLPE

Tri Dva Tri Dva

A2
PVC PVC XLPE XLPE

Tri Dva Tri Dva

B1
PVC PVC XLPE XLPE

Tri Dva Tri Dva

B2
PVC PVC XLPE XLPE

Tri Dva Tri Dva

C
PVC PVC XLPE XLPE

mm2 Trajno dozvoljene struje za bakarne provodnike (A)

1,5 13 13,5 14,5 15,5 17 18,5 19,5 22 23 24

2,5 17,5 18 19,5 21 22 25 27 30 31 33

4 23 24 26 29 31 34 36 40 42 45

6 29 31 34 36 40 43 46 51 54 58

10 39 42 46 50 54 60 62 70 75 80

16 52 56 61 68 73 80 85 94 100 107

25 68 73 80 89 95 101 110 119 127 135

35 83 89 99 110 117 125 137 147 158 169

50 99 108 119 134 141 153 167 179 192 207

mm2 Trajno dozvoljene struje za aluminijumske provodnike (A)

2,5 13,5 14 15 16,5 19 19,5 21 23 24 26

4 17,5 18,5 20 22 25 26 28 31 32 35

6 23 24 26 28 32 33 36 39 42 45

10 31 32 36 39 44 46 49 54 58 62

16 41 43 48 53 58 61 66 73 77 84

25 53 57 63 70 76 79 83 90 97 101

35 65 70 77 86 94 96 103 112 120 126

50 78 84 93 104 113 117 125 136 146 154

34
 Za slučaj drugih izolacija provodnika potrebno je konsultovati kataloge
proizvođača.
Tabela 2.8: Trajno dozvoljene struje opterećenja za različite vrijednosti poprečnog presje-
ka/preśeka provodnika i tip razvoda D (kablovi 1kV položeni u zemlju temperature 20°C).

Tip Broj opterećenih provodnika u strujnom kolu ili broj opterećenih žila u
razvoda višežilnom vodu

Tri Dva Tri Dva

D
PVC, G, PE PVC, G, PE XLPE, Ep XLPE, Ep

mm2 Trajno dozvoljene struje za bakarne provodnike (A)

1,5 18 22 22 26

2,5 24 29 29 34

4 31 38 37 44

6 39 47 46 56

10 52 63 61 73

16 67 81 79 95

25 86 104 101 121

35 103 125 122 146

50 122 148 144 173

70 151 183 178 213

95 179 216 211 252

120 203 278 271 324

mm2 Trajno dozvoljene struje za aluminijumske provodnike (A)

2,5 19 22 22 26

4 24 29 29 34

6 30 36 36 42

10 40 48 47 56

16 52 62 61 73

25 66 80 78 93

35 80 96 94 112

50 94 113 112 132

70 117 140 138 163

95 138 166 164 193

120 157 189 186 220

Ukoliko je temperatura vazduha odnosno okoline oko provodnika visa ili niža
od 20°C ili ako je temperature zemlje različita od 30°C, trajno dozvoljene struje
koje očitavamo iz tabela 2.7 i 2.8 treba pomnožiti sa korekcionim faktorom k1 ko-
jeg uzimamo iz tabela 2.9 i 2.10.

35
 Tabela 2.9: Korekcioni faktor k1 za temperaturu vazduha višu ili nižu od 30°C, za izolovane provodnike ili kablove
položene u vazduhu ili zgradama.
Temperatura
10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70 80
vazduha (°C)
Izolacija PVC, PE 1,22 1,17 1,12 1,06 1 0,94 0,87 0,79 0,71 0,61 0,50 - -

Izolacija XLPE 1,15 1,12 1,08 1,04 1 0,96 0,91 0,87 0,82 0,76 0,71 0,58 0,41

Tabela 2.10: Korekcioni factor k1 za temperaturu zemlje oko kabla, višu ili nižu od 20°C.
Temperatura
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 70
zemlje (°C)
Izolacija PVC, PE 1,15 1,10 1,05 1 0,95 0,89 0,84 0,77 0,71 0,63 0,55 0,45 -

Izolacija XLPE 1,10 1,07 1,04 1 0,96 0,93 0,89 0,86 0,80 0,76 0,71 0,65 0,53

Mehanički uslov se ispunjava izborom najmanjeg dozvoljenog poprečnog pre-

sjeka/preśeka provodnika s obzirom na mehaničku čvrstoću provodnika i mjesta
ugradnje provodnika. U tabeli 2.11 su dati najmanji dozvoljeni poprečni presjeci/
preśeci provodnika s obzirom na mehaničku čvrstoću.
Tabela 2.11: Najmanji dozvoljeni presjeci/preśeci provodnika s obzirom na mehaničku
čvrstoću.
Presjek/preśek provodnika (mm2)
Vrsta instalacionih provodnika
od do
Izolovani instalacioni provodnici za
0,75 1
pokretne prijemnike.
Instalacioni provodnici sa izolacijom od
gume ili PVC materijala za polaganje u
1,5 2,5
cijevi ili za direktno polaganje ispod
maltera.
Provodnici za kućne priključke,
samonoseći kabl PP 00 ili kablovi slični
4 6
kablu sa zategnutim čeličnim užetom
za raspone do 40 m.
Priključni provodnici za kućni
priključak, goli ili izolovani za raspon 6 16
do 35 m.
Provodnici izolovani ili goli za ukrštanje
voda niskog napona za raspone do 10 16
35 m.
Ukrštanje izolovanih provodnika kao
10 10
kućnog priključka sa TT-linijama.
Neizolovani provodnici za vazdušne
vodove sa rasponom oslonca od 35 do 10 16
Samonosivi kablovski snop (SKS)
80 m.
je nadzemni vod čiji su provodnici
izolovani sintetičkim materijalom i Provodnici na mjestima ukrštanja sa
16 25
složeni u obliku snopa bez zajed- željezničkom prugom.
ničkog plašta.
Samonoseći kablovski snop (SKS*). - 16

36
 Pošto provjera izabranog presjeka/preśeka provodnika ide u tri koraka (pro-
vjera po termičkom opterećenju, provjera na pad napona i mehanička provjera)
izabrani provodnik mora ispuniti sva tri uslova. Ukoliko uslovi ne daju iste rezul- U praksi se pokazalo da kod
tate poprečnog presjeka/preśeka, uzima se najveći presjek/preśek dobijen jednim dugih provodnika dominira
od tri proračuna. rezultat po padu napona; za
kratke provodnike dominira re-
Postupak za određivanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika razlikuje se zultat termičke provjere, dok je
prema sistemu napajanja, pa imamo: mehanička provjera uvijek za-
■■ određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača jednosmjer- dovoljena ukoliko su zadovo-
nim naponom, ljene električna i termička (na
marginu ).
■■ određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača naizmje-
ničnim naponom.

1. Objasni razliku između instalisane snage i snage jednovremenog vrš-

nog opterećenja.
2. Objasni šta predstavlja koeficijent jednovremenosti.
3. Nabroj opšte tehničke odredbe o kojima treba voditi računa prilikom
proračuna presjeka/preśeka provodnika.
4. Objasni zadatak električnog, termičkog i mehaničkog zahtjeva prilikom
izbora presjeka/preśeka provodnika.

2.1.1 Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje

potrošača jednosmjernim naponom
Jednopolna i dvopolna šema dvožične mreže sa jednim opterećenjem data je na
slici 2.3. Provodnik dužine l (m), opterećen je snagom P (W). Prijemnik podnosi
procentualnu razliku napona u procentima. Napon mreže je U (V). Dimenzionisanje
presjeka/preśeka provodnika vrši se na sljedeći način:
Izračuna se otpor provodnika po obrascu:
l
R=ρ
S
gdje/đe je:
l
ρ (Ωmm2/m) – specifični otpor materijala od kojeg je izrađen provodnik,
l (m) – dužina provodnika, S
S (mm2) – poprečni presjek/preśek provodnika. U P
Za oba provodnika otpor izračunavamo po obrascu: + −
l
2l
2R = ρ
S l

Prolaskom struje I kroz oba provodnika izazvaće pad napona (u): U S

2l P
u = 2R ⋅ I = ρ ⋅I
S Potrošač

Slika 2.3: Šema veze opterećenja na

mreži: a) jednopolna, b) dvopolna

37

η – stepen iskorišćenja motora
predstavlja odnos izlazne (korisne)
i ulazne snage motora
Pk
η=
Pu
Gubici snage u motoru nastaju:
usljed trenja u ležajevima, Džulove
toplote u namotaju motora, gubita-
ka usljed magnetisanja u magnet-
nom kolu motora i gubitaka usljed
ventilacije.
Pn je snaga na osovini motora, tj.
mehanička snaga na izlazu motora.
38
P U
Kako je: P = U ⋅ I ⇒ I =  i u = ⋅ u% zamjenom u gornjoj jednačini
dobijamo: U 100
U 2l P
⋅ u% = ρ ⋅
100 S U
Izraz za proračun vrijednosti pada napona na provodniku je:
2lP
u% = 100 ρ
U2 ⋅S
Ako imamo više priključenih prijemnika na istom provodniku, tada koristi-
mo izraz:
2 ⋅ ∑ (l ⋅ P )
u% = 100 ρ
U2 ⋅S
Ukoliko se proračunava poprečni presjek/preśek provodnika za motore, mora
se uzeti u obzir stepen iskorištenja motora η*. Stepen iskorišćenja η ≤ 1 jer motor
uvijek „uzima“ iz mreže veću električnu snagu od mehaničke snage koju daje na
svojoj osovini za vrijednost gubitaka*.
Izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika za motorno
opterećenje:
2 ⋅ l ⋅ Pn
u% = 100 ρ
U 2 ⋅η ⋅ S
Pn* – nominalna snaga motora koja je utisnuta na pločici motora
η – stepen iskorištenja i kreće se u iznosima 0,6 – 0,95.
Primjer 1: Električni motor snage 1 kW i stepena iskorišćenja η = 0,85 priklju-
čen je na izvor jednosmjernog napona 110 V. Elektromotor treba priključiti na ra-
zvodnu tablu udaljenu 20 m sa provodnikom postavljenim u cijevi. Odrediti pre-
sjek bakarnog provodnika.
Izrada: Za ispitivanje termičkog uslova propisima se određuje granica do koje
se može strujno opteretiti provodnik a da se pri tome ne pregrije (goli provodnici
se mogu zagrijati do 80°C, a izolovani PVC masom od 60 do 70°C). Ako je struja
potrošača manja od trajno dozvoljene struje provodnika sigurno je ispunjen ter-
mički uslov i neće biti prekomjernog pregrijavanja.
Nominalnu struju izračunavamo po obrascu:
Pn 1000
In = = = 10, 7 A
U ⋅η 110 ⋅ 0, 85
Pn – nominalna snaga motora koja je utisnuta na pločici motora
η – stepen iskorištenja i kreće se u iznosima 0,6 – 0,95.
Radna karakteristika osigurača, koji štiti provodnik od preopterećenja, mora
ispuniti uslov: In ≤ Iosig ≤ Idoz gdje/đe je:
In – nominalna struja prijemnika,
Iosig – struja djelovanja osigurača i
Idoz – trajno dozvoljena struja za dati poprečni presjek provodnika.
Na osnovu nominalne struje (In = 10,7 A) usvajamo osigurač čija struja djelo-
vanja iznosi 16 A. Da bi bio zadovoljen termički uslov potrebno je da trajno do-
zvoljena struja izabranog provodnika bude veća od 16 A. Iz tabele 2.7 za razvod
A2 usvajamo poprečni presjek 2,5 mm2 bakarnog provodnika za koji je trajno do-
zvoljena struja Idoz = 18 A.
 Termički uslov je zadovoljen jer je:
In(10,7 A) ≤ Iosig(16 A) ≤ Idoz(18 A)
Usvajamo provodnik PP 2 × 2,5 mm2.
Da bi bio zadovoljen električni uslov potrebno je izračunati procentualni pad
napona. Proračun procentualnog pada napona provodnika vršimo koristeći formulu:
2 ⋅ l ⋅ Pn
u% = 100 ρ
U 2 ⋅η ⋅ S
uvrštavajući podatke dobijamo:
2 ⋅ 20 ⋅1000
u% = 100 ⋅ 0, 0175 = 2, 7
1102 ⋅ 0, 85 ⋅ 2, 5
Izračunati procentualni pad napona manji od dozvoljenog koji iznosi 5% (ta-
bela 2.4) pa poprečni presjek 2,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Na osnovu tabele 2.11 poprečni presjek od 2,5 mm2 zadovoljava mehanički uslov.

1. Izvedi izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika

za jednosmjernu struju.
2. Izvedi izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika
ukoliko postoji više priključenih prijemnika i poznat je dozvoljeni pad
napona u%.
3. Izvedi izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika
ukoliko je priključen motor sa stepenom iskorišćenja η pri čemu je po-
znat dozvoljeni pad napona u%.
4. Električni grijač snage 3000 W treba priključiti na razvodnu tablu uda-
ljenu 40 m. Napon napajanja je 110 V. Odredi poprečni presjek/preśek
provodnika.

2.1.2 Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje

potrošača naizmjeničnim monofaznim sistemom napajanja
Već smo razmatrali vrste opterećenja za naizmjeničnu struju i nihovu podjelu
na: termogene prijemnike i mješovite prijemnike.
Određivanje presjeka/preśeka provodnika za termogene prijemnike je isti kao
za jednosmjerni sistem napajanja. Ukoliko je opterećenje mješovito mora se uzeti
u obzir faktor snage cosφ za svaki prijemnik. Pad napona za dvožični vod izraču-
navamo po obrascu:
l l
u = 2 ⋅ R ⋅ I ⋅ cos φ , R = ρ
⇒ u = 2 ⋅ ρ ⋅ I ⋅ cos φ
S S
U l
Sada izjednačimo izraz za padove napona: u = ⋅ u% i u = 2 ⋅ ρ ⋅ I ⋅ cos φ
100 S
i dobijamo:
U l
⋅ u% = 2 ⋅ ρ ⋅ I ⋅ cos φ .
100 S

39
 Iz gornje jednačine dobijamo izraze za određivanje poprečnog presjeka/preśe-
ka provodnika za monofaznu mrežu ako je poznata struja I, napon napajanja U,
fazni ugao (φ) i dozvoljeni pad napona u%.
2 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ 2 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ
S ⋅ u% = 100 ⋅ ρ  ili S = 100 ⋅ ρ
U U ⋅ u%
P
Kako je izraz za snagu: P = U ⋅ I ⋅cos φ , to je I ⋅ cos φ = , pa uvrštavanjem ovog
U
izraza u gornju jednačinu dobijamo izraz za određivanje porečnog presjeka/preśe-
ka provodnika za monofaznu mrežu ako je poznata snaga P:

2⋅l ⋅ P
S = 100 ⋅ ρ
U 2 ⋅ u%

Prilikom proračunavanja poprečnog presjeka/preśeka za motorno opterećenje

mora se uzeti u obzir stepen iskorištenja η, pa izraz po kojima se vrši proračun po-
prečnog presjeka/preśeka provodnika glasi:

2⋅l ⋅ P
S = 100 ⋅ ρ
U ⋅η ⋅ u%
2

Ukoliko je monofazni vod opterećen na više mjesta, koriste se izrazi:

2∑ ( l ⋅ I ⋅ cos φ ) 2∑ ( l ⋅ P )
S = 100 ⋅ ρ  ili S = 100 ⋅ ρ
U ⋅ u% U 2 ⋅ u%

Primjer 2: Šema električne instalacije data je na slici 2.4. Izračunati poprečne

presjeke/preśeke provodnika potrošača, kao i poprečni presjek/preśek glavnog na-
pojnog voda ukoliko je distributivna mreža monofazna.

Distributivna
mreža

l = 20 m P = 1500 m
M cos φ = 0,82
η = 0,8
l = 25 m
l = 12 m
3 × 100 W

Slika 2.4: Električna šema za primjer 2

Izrada:
Strujno kolo motora: Za ispitivanje termičkog uslova propisima se određuje
granica do koje se može strujno opteretiti provodnik a da se pri tome ne pregrije.
Ako je struja potrošača manja od trajno dozvoljene struje provodnika, sigurno je
ispunjen termički uslov i neće biti prekomjernog pregrijavanja.
Nominalna struja izračunava se po obrascu:
Pn 1500
In = = = 9, 94 A
U ⋅η ⋅ cos φ 230 ⋅ 0, 8 ⋅ 0, 82

40
 Radna karakteristika osigurača, koji štiti provodnik od preopterećenja, mora
ispuniti uslov: In ≤ Iosig ≤ Idoz gdje/đe je:
In – nominalna struja prijemnika,
Iosig – struja djelovanja osigurača i
Idoz – trajno dozvoljena struja za dati poprečni presjek/preśek provodnika.
Biramo struju osigurača 16 A koja odgovara poprečnom presjeku bakarnog
provodnika od 2,5 mm2. Trajno dozvoljena struja za ovaj poprečni presjek/preśek
iz tabele 2.7 za razvod A2 iznosi 18 A te je zadovoljen termički uslov.
In(9,94 A) ≤ Iosig(16 A) ≤ Idoz(18 A)
Provodnik PPY 3 × 2,5 mm2 zadovoljava termički uslov.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 2,5 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 5% (ta-
bela 2.4).
2⋅l ⋅ P 2 ⋅ 20 ⋅1500
u% = 100 ρ = 100 ⋅ 0, 0175 = 0, 66
U ⋅η ⋅ S
2
2302 ⋅ 0.8 ⋅ 2, 5
Provodnik PPY 3 × 2,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Mehanički uslov je zadovoljen na osnovu tabele 2.8.
Za napajanje motora usvajamo provodnik PPY 3 × 2,5 mm2.
Strujno kolo sijalice:
Ispitivanje termičkog uslova:
P 300
Nominalnu struju izračunavamo po obrascu: I= n = = 1, 3 A
U 230
Maksimalna struja koju može da izdrži bakarni dvožilni provodnik popreč-
nog presjeka/preśeka 1,5 mm2 sa PVC izolacijom, za polaganje ispod maltera tip
A2 iznosi 13,5 A( tabela 2.5).
Biramo osigurač od 6 A sa kojim su zadovoljeni uslovi:
In(1,3 A) ≤ Iosig(6 A) ≤ Idoz(13,5 A)
Termički uslov je zadovoljen pa za strujno kolo sijalica biramo provodnik PP
2 × 1,5 mm2.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 1,5 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 3% (ta-
bela 2.4)
2lP 2 ⋅12 ⋅ 300
u% = 100 ρ 2
= 100 ⋅ 0, 0175 = 0,16
U ⋅S 2302 ⋅1, 5
Provodnik PP 2 × 1,5 mm2 zadovoljava električni uslov.
Mehanički uslov je zadovoljen na osnovu tabele 2.11.
Za napajanje sijalica usvajamo PP 2 × 1,5 mm2.
Glavni napojni vod:
Usvajamo poprečni presjek/preśek 10 mm2 jer po tehničkim propisima to je
najmanji dozvoljeni presjek/preśek za priključak objekata.
Usvajamo provodnik PP 00 3 × 10 mm2.
Termički uslov
Ukupnu struju računamo sa faktorom snage (cos φ) najvećeg opterećenja
cos φ = 0,82

41
 P1 + P2 P 1500
I uk =   gdje/đe je  P1 = = = 1875 W i P2 = 300 W.
U ⋅ cos φ η 0, 8
P1 + P2 1875 + 300
I uk = = = 11, 5 A
U ⋅ cos φ 230 ⋅ 0, 82
Usvajamo osigurač od 35 A koji odgovara poprečnom presjeku/preśeku od
10 mm2. Trajno dozvoljena struja za bakarni provodnik poprečnog presjeka/preśe-
ka 10 mm2 iznosi 52 A (Tabela 2.8). Termički uslov je zadovoljen jer je:
In(11,5 A) ≤ Iosig(35 A) ≤ Idoz(52 A)
Provodnik PP 00 3 × 10 mm2 zadovoljava termički uslov.
Električni uslov će biti zadovoljen ukoliko za odabrani poprečni presjek/preśek
od 10 mm2 dozvoljeni pad napona ne pređe dozvoljenu vrijednost u% = 1%.
P 
2 ⋅ l ⋅  + P2 
2∑ (l ⋅ P )  η 
u% = 100 ρ = 100 ρ
U2 ⋅S U 2 ⋅10
 1500 
2 ⋅ 25 ⋅  + 300 
= 100 ⋅ 0, 0175  0, 8  = 0, 36
2
230 ⋅10
Provodnik PP 00 3 × 10 mm2 zadovoljava električni uslov.
Mehanički uslov je zadovoljen na osnovu tabele 2.11.
Dakle, za glavni napojni vod usvajamo provodnik PP 00 3 × 10 mm2 koji je
položen u zemlju (tip razvoda D). Na slici 2.5 prikazani su svi proračunati podaci.

Distributivna
mreža
16 A PPY 3 × 2,5 mm2 P = 1500 m
M cos φ = 0,82
35 A l = 20 m η = 0,8
PP00 3 × 10 mm2
6A PPY 3 × 1,5 mm2
l = 25 m
3 × 100 W
l = 12 m

Slika 2.5: Prikaz proračunatih podataka za zadatak sa slike 2.4

1. Izvedi izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika

za monofaznu struju.
2. Napiši izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika za
monofaznu struju ukoliko imamo više priključenih prijemnika i objasni
značenje elemenata u formuli.
3. Napiši izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika
ukoliko je priključen motor sa stepenom iskorišćenja η.
4. Električni grijač snage 3000 W treba priključiti na razvodnu tablu uda-
ljenu 40 m. Odredi poprečni presjek/preśek provodnika.

42
2.1.3 Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje
potrošača naizmjeničnim trofaznim sistemom napajanja
Trofazna mreža može biti izvedena trožično i četvorožično. Trofažna trožična
mreža prikazana na slici 2.6 koristi se za napajanje velikih motora, većih električ-
nih peći te za prenos električne energije.
Trofazna četvorožična mreža prikazana na slici 2.7 pored tri fazna provodnika
ima i četvrti provodnik koji se naziva nulti provodnik.
Napon između faznog provodnika i nultog nazivamo fazni napon (Uf ). Napon
između dvije faze nazivamo linijski napon (U l ).
U l = 3 ⋅U f
l P U
R = ρ ; P = 3 ⋅U ⋅ I ⋅ cos φ ⇒ I =  i u = ⋅ u%
S 3 ⋅U ⋅ cos φ 100
l P l⋅P L1
u = 3R ⋅ I ⋅ cos φ = 3 ρ ⋅ ⋅ cos φ = ρ

Linijski
napon
400 V

400 V
S 3 ⋅U ⋅ cos φ S ⋅U
izjednačavajući izraze za pad napona dobijamo: L2

400 V
l⋅P U l⋅P
ρ = ⋅ u%  S ⋅ u% = 100 ρ 2
S ⋅U 100 U L3

Izračunavanje presjeka/preśeka provodnika za trofaznu trožičnu i

četvorožičnu mrežu vrši se pomoću izraza: M
~3

l⋅P 3 ⋅ l ⋅ I ⋅ cos φ
S = 100 ρ 2
 ili S = 100 ρ Slika 2.6: Trožična trofazna mreža
U ⋅ u% U ⋅ u%
L1
U – predstavlja vrijednost linijskog napona.
Prilikom proračunavanja poprečnog presjeka/preśeka za motor-
Fazni
230 V
no opterećenje mora se uzeti u obzir stepen iskorišćenja η, pa izraz po napon
kojima se vrši proračun glasi:
l⋅P
S = 100 ρ 230 V L2
U ⋅η ⋅ u%
2
230 V

L3
Za slučaj opterećenja na više mjesta koristimo obrazac:
N

S = 100 ρ
∑ (l ⋅ P ) Slika 2.7: Četvorožična trofazna mreža
U 2 ⋅ u%

1. Izvedi izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika

za trofaznu struju.
2. Napiši izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika
za trofaznu struju ukoliko imamo više priključenih prijemnika.
3. Napiši izraz za izračunavanje poprečnog presjeka/preśeka provodnika
ukoliko je priključen motor sa stepenom iskorišćenja η.
4. Trofaznu peć snage 3000 W treba priključiti na razvodnu tablu udaljenu
40 m. Odredi poprečni presjek/preśek provodnika.

43
 ODREĐIVANJE PRESJEKA/PREŚEKA
1.2 PROVODNIKA U ELEKTRIČNIM INSTALACIJAMA
STAMBENIH I SLIČNIH OBJEKATA

Proučavajući tehničke mjere zaštite u električnim instalacijama i razmatraju-

ći tipove napajanja razvodnih sistema upoznali smo se sa radnim uzemljenjem,
zaštitnim uzemljenjem, kao i zaštitnim provodnicima. U okviru Električnih in-
stalacija i osvijetljenja za I razred obrađene su gromobranske instalacije kod kojih
veoma važnu ulogu ima uzemljenje.
Uzemljenje predstavlja galvansko* povezivanje nadzemnih metalnih masa sa
ukopanim metalnim djelovima koji omogućavaju vezu sa zemljom. Pojam zemlje
možemo da svedemo na provodnik izgrađen od „zemlje“ i u literature možemo
naići na izraz „geološki provodnik“, no mi ćemo koristiti izraz zemlja.
Postavlja se osnovno pitanje zašto služi uzemljenje? Metalni djelovi električnih
uređaja koji u normalnom pogonu nijesu pod naponom, usljed kvara na izolaciji
mogu doći pod napon. Kako je otpor uzemljenja znatno manji od otpora ljudskog
tijela, struja kvara će se zatvoriti preko uzemljenja. Zadatak uzemljenja je da spro-
vede struju kvara u zemlju i na taj način zaštiti ljude od strujnog udara.
Veza zaštićenog prijemnika sa zemljom, naziva se uzemljenje.
Svako uzemljenje ima tri osnovna dijela:
■■ zemljovodni provodnici
■■ uzemljivač
■■ zemlju

2.2.1 Zemljovodni ili odvodni provodnik

Zemljovodni ili odvodni provodnik vezuje štićeni prijemnik sa uzemljivačem
ili sabirnim zemljovodom. Ovi provodnici mogu biti goli ili izolovani. Sabirni ze-
mljovod je provodnik na koji priključujemo više zemljovoda.
Zemljovodni provodnici moraju biti tako montirani da su pristupačni za nad-
zor. Zemljovode treba zaštititi od eventualnih mehaničkih oštećenja. Ako je ze-
mljovod ukopan u zemlju, njegov presjek/preśek mora biti u skladu sa vrijedno-
stima datim u tabeli 2.9.
Tabela 2.9: Najmanji presjeci/preśeci zemljovoda postavljenog u zemlji.

Način izvođenja Mehanički zaštićen Mehanički nezaštićen

Kao i presjek/preśek 16 mm2 Cu

Izolovan
zaštitnog provodnika 16 mm2 Fe

25 mm2 Cu
Neizolovan 50 mm2 Fe vruće pocinkovan
100 mm2 Fe pocinkovana traka minimalno 3 mm debljine
galvansko – povezivanje u elek-
tričnom smislu U svakoj instalaciji je potrebno predvidjeti jedan glavni priključak za uzemlje-
nje, to jest sabirnicu na koju se spajaju: zemljovod, zaštitni provodnici PE, PEN

44
provodnik kod TN sistema, provodnici glavnog izjednačavanja potencijala i gro-
mobranska instalacija.
Među zemljovode ubrajamo i provodnike za povezivanje uzemljivača sa do-
datnim uzemljivačima (vodovodne i cijevi za gas), uzemljenje telekomunikacio-
nih uređaja i sl. Glavna stezaljka za uzemljenje najčešće predstavlja i sabirnicu za
glavno izjednačavanje potencijala.

2.2.2 Uzemljivač
Uzemljivač je metalni predmet ukopan u zemlju i koji preko zemljovodnog pro-
vodnika uspostavlja čvrstu mehaničku vezu sa štićenim prijemnicima. Uzemljivači
se razlikuju prema:
■■ materijalu
■■ položaju
■■ obliku
■■ namjeni i
■■ dimenzijama
Materijal za uzemljivač može biti bakar ili čelik. Prednost čelika je ta što je jef-
tiniji i ne javlja se galvanska korozija između uzemljivača i blisko ukopanih čelič-
nih predmeta. Između bakarnih provodnika i blisko ukopanih čeličnih predmeta
dolazi do korozije koja razara čelične predmete. Uzemljivače je zabranjeno štititi
od korozije premazima jer ti premazi stvaraju velike prelazne otpore.
Položaj uzemljivača može biti vertikalan i horizontalan. Vertikalno postav-
ljene uzemljivače nazivamo dubinski uzemljivači, a horizontalno postavljene uze-
mljivače nazivamo površinski uzemljivači.
Oblik uzemljivača može biti veoma različit. Vertikalni mogu imati oblik plo- a) b) c)
če, kruga, cijevi, šipke i sl. Horizontalni uzemljivači su traka, žica ili mreža polo- Slika 2.8: Vrste trakastih
ženi u zemlju. Trakasti uzemljivači se postavljaju zrakasto, prstenasto i zamkasto. uzemljivača: a) zrakasti,
Izgled postavljanja trakastog uzemljivača dat je na slici2.8. b) prstenasti, c) zamkasti
Namjena uzemljivača pokazuje u koju svrhu se koristi uzemljivač, to jest ka-
kva mu je funkcija.
Uzemljenja prema funkciji dijelimo na:
■■ zaštitno uzemljenje,
■■ radno (pogonsko) uzemljenje,
■■ gromobransko uzemljenje,
■■ združeno.
Zaštitno uzemljenje je uzemljenje metalnih dijelova koji ne pripadaju struj-
nim kolima niti su posredno u električnom kontaktu sa njima, ali u slučaju kva-
ra mogu da dođu pod napon. Tako na primjer zaštitnim uzemljenjem aparata u
domaćinstvu ostvaruje se veza provodnih kućišta električnih uređaja sa zemljom.
Ukoliko oslabi izolacija električnog provodnika prema kućištu, tada će zaštitnim
provodnikom poteći struja koja aktivira osigurač ili zaštitnu sklopku, te na taj na-
čin sprečava da kućište ostane pod naponom prema zemlji. Zaštitno uzemljenje
prenosnih jednofaznih i trofaznih električnih potrošača ostvaruje se pomoću pri-
ključnica i utikača sa zaštitnim kontaktom.
Radno (pogonsko) uzemljenje je uzemljenje dijela strujnog kola kojim se vrši
uzemljivanje provodnih djelova električnih uređaja koji su dio strujnog kola. Takvo
je, na primjer, uzemljenje zvezdišta transformatora.

45
 Razlikujemo:
■■ direktno radno uzemljenje – neposrednim vezivanjem na sistem uzemlje-
nja,
■■ indirektno radno uzemljenje – vezivanjem na sistem uzemljenja preko im-
pedanse.
Gromobransko uzemljenje je uzemljenje gromobranske instalacije koja slu-
ži za odvođenje struje atmosferskog pražnjenja u tlo. Ako se radi o uzemljivanju
djelova postrojenja preko odvodnika prenapona (pri pojavi prenapona otpor od-
vodnika prenapona naglo padne, a nestankom prenapona otpor odvodnika po-
novo postaje velik), tada takvi djelovi nijesu u stalnoj galvanskoj vezi sa zemljom.
Združeno uzemljenje je međusobno povezano zaštitno, radno i gromobran-
sko uzemljenje. Kod združenog uzemljenja posebno su strogi uslovi (R ≤ 0,2 Ω).
Dimenzije uzemljivača za instalacije niskog napona kao i za gromobranske
uzemljivače pretežno su određene minimalne propisane dimenzije. Za značajnija
uzemljenja ove se dimenzije proračunavaju. Minimalne propisane dimenzije su:
■■ ploča: bakarna, površine 0,5 m2, debljine 2 mm; za gromobran 1 mm; če-
lična površina 1 m2, debljine 3 mm.
■■ cijev: čelična pocinkovana, prečnika 25…50 mm, dužine 2-3 m; za gromo-
bran 4 m.
■■ šipka, štap: čelični štap prečnika 20 mm, dužine 4 m.
■■ traka: čelična pocinkovana, presjeka/preśeka 25 × 3 mm, a dužine prema
proračunu.
■■ žica: bakarna ili čelična, prečnika 10 mm, a dužine prema proračunu.

1. Nabroj osnovne djelove uzemljenja.

2. Objasni ulogu zemljovodnog provodnika.
3. Objasni ulogu uzemljivača.
4. Nabroj funkcionalnu podjelu uzemljenja.

Tabela 2.10:
Vrijednost specifičnog otpora 2.2.3 Zemlja
Vrsta tla ρ (Ωm)
Zemlja je čisti aktivni otpor, dok cijelo uzemljenje sa zemljovodnim provodni-
treset 20
kom i uzemljivačem ima vrlo malu induktivnost za frekvenciju od 50 Hz. Faktor
humus 20 snage se kreće cos φ = (0,95 - 0,99), ali za atmosferska pražnjenja induktivnost
baštenska zemlja 40 uzemljenja je uticajna.
Zemlja u električnom smislu je poluprovodnik jer sa sa povećanjem struje njen
ilovača 40
aktivni otpor smanjuje. Zemlja ima negativni temperaturni koeficijent (sa poveća-
glinasta zemlja 100 njem temperature, pada vrijednost otpora).
pjeskovita zemlja 300 Za utvrđivanje vrijednosti otpora zemlje potrebno je poznavati njen specifič-
ni otpor ρ. Specifični otpor zemlje ρ izražava se u Ωm (ommetrima) i predstavlja
pijesak 500
električni otpor koji ima zemlja između dvije elektrode površine 1 m2 koje se na-
krečnjak 700 laze na međusobnoj udaljenosti 1 m (data je u tabeli 2.10).
šljunkovita zemlja 3000 Morska voda ima specifični otpor ρ = 0,2 Ωm, dok rječna voda ima specifični
otpor ρ = 50 Ωm.
kamenito tlo 10 000

46
2.2.4 Otpor uzemljivača
Za kvalitet uzemljenja od presudne važnosti je vrijednost otpo-
ra uzemljenja. Otpor uzemljenja predstavlja zbir otpora zemljovod-
nog provodnika, prelazni otpor između uzemljivača i zemlje i otpora
rasprostiranja uzemljivača. Kako je otpor zemljovodnog provodnika
mali, a prelazni otpor kod dobro izvedenog uzemljenja neznatan, to se
ova dva otpora zanemaruju prilikom proračuna uzemljenja.
Prelazni otpor uzemljivača je onaj otpor na koji nailazi struja pri
prelazu sa uzemljivača na zemlju. Prelazni otpor se smanjuje prije sve-
ga dobrim nabijanjem zemlje oko uzemljivača. Da bi zemlja bila dobro
nabijena, prilikom zatrpavanja uzemljivača zaliva se vodom. ekvipotencijalne površine

Otpor širenja struje u zemlji je omski otpor na koji nailazi struja širenje struje kroz zemlju
sa cjevastog uzemljivača
prolaskom kroz zemlju. Ukoliko je zemlja homogenog sastava, tada
će se struja kroz tlo širiti zrakasto, kao što je prikazano na slici 2.9. Slika 2.9: Širenje struje kroz zemlju sa cjevastog
Vrijednost otpora uzemljivača zavisi od oblika i dimenzija uzemljivača, uzemljivača
podataka o udarnom atmosferskom naponu i specifičnog otpora tla.
Kako je temperaturni koeficijent zemlje negativan, otpor širenja struje
u zemlji obrnuto je proporcionalan od dubine ukopavanja. Rz [Ω]
U zemlji se struja rasprostire zrakasto, pa otpor rasprostiranja ne
zavisi linearno od dužine puta struje, već se mijenja po krivoj sa slike
2.10. Pad napona na putanji struje kroz zemlju predstavljen je krivom
kao na slici 2.11.
l [m]

M Slika 2.10: Promjena otpora zemlje u zavisnosti od

l (m) l (m)
rastojanja od uzemljivača

Uk

Ud
U (V)

Slika 2.11: Naponski lijevak uzemljivača, zavisnost potencijala od

udaljenosti od uzemljivača

Kriva predstavlja raspodjelu potencijala u zemlji oko uzemljivača

a ima oblik lijevka pa se naziva naponski lijevak uzemljivača.
Napon koraka je onaj napon koji na naponskom lijevku na zemlji
obuhvataju čovjekove noge, U k. Napon dodira je napon koji se uspo-
stavi između čovjeka i zemlje kada ovaj dodirne provodni dio uređaja
koji je pod naponom, Ud.
Dublje ukopan uzemljivač ima manje strm naponski lijevak i ma-
nji napon dodira i napon koraka, kao što je prikazano na slici 2.12 cr-
venom linijom.

47
 M
l (m) l (m)

Uk

Uk
Ud
Ud
U (V)

Slika 2.12: Naponski lijevak za dvije dubine ukopavanja cjevastog uzemljivača

Ukupan otpor uzemljivača predstavlja zbir prelaznog otpora i otpora širenja

i naziva se otpor zemlje ili otpor uzemljivača.Vrijednost ovog otpora utvrđuje
se mjerenjem ili proračunom koji je komplikovan. Ovdje će biti navedeni krajnji
obrasci za proračun prelaznog otpora uzemljenja nekih pojedinačnih uzemljiva-
ča i dati u tabeli 2.11.
Tabela 2.11: Izrazi za proračun prelaznog otpora uzemljenja pojedinačnih uzemljivača

Naziv Uzemljivač Otpornost rasprostiranja uzemljivača

H d ρ  8l  ρ 4l
R= ln  − 1 ≈ ln , za H = 0
Štapni 2π ⋅ l  d  2π ⋅ l d
(cjevasti) ρ  2l 1 4 l + 7H 
uzemljivač l b ~ de = 0,95b R=  ln + ln  , za H > 0
2π ⋅ l  d 2 l + 7H 
b

H ρ 2l
R= ln , za H = 0
π ⋅l d
Trakasti
d
uzemljivač l R=
ρ
ln
l
, za H > 0
(traka d << l) π ⋅l H ⋅d
a ρ 4D
b R= ln
π 2D H ⋅d

ρ 8D
Prstenasti H R= ln , za H = 0
d π 2D d
uzemljivač
(d << D) ρ 4D
D R= ln , za H > 0
π 2D H ⋅d

1. Objasni iz čega se sastoji otpor uzemljivača.

2. Opiši naponski lijevak.
3. Nacrtaj naponski lijevak za dvije dubine ukopavanja cjevastog uzemljivača.
4. Objasni šta se postiže većom dubinom ukopavanja uzemljivača.

48
Temeljni uzemljivači
Danas se u električnim instalacijama najčešće upotrebljavaju temeljni uzemljivači.
Temeljni uzemljivači se ugrađuju u temelje objekta tako da između njih i zemlje
bude najmanje 10 cm betona, što se obezbjeđuje korišćenjem posebnih nosača ili
polaganjem uzemljivača pri vrhu temeljne čelične konstrukcije. Za temeljni uze-
mljivač upotrebljava se čelična pocinčana traka koja se povezuje sa željezom arma-
ture na svaka 2-3 metra. Ovi uzemljivači su vrlo efikasni jer se nalaze u vlažnom
betonu (ispod hidroizolacije) i na taj način imaju dobar spoj sa zemljom. Temeljni
uzemljivači su ekonomični i praktično neograničenog vijeka trajanja. Na primjeru
temelja koji je dat na slici 2.13, napisaćemo formula za otpor temeljnog uzemljivača.
3 3

1
b 4

3 a 3

Slika 2.13: Temeljni uzemljivač: 1 – pocinčana traka (25x4mm2); 2 – temelj ; 3 – priključci

za gromobran; 4 – izvod za glavnu sabirnicu

Otpor uzemljenja temeljnog uzemljivača izračunava se po formuli:

ρ 4⋅P
R= (Ω)   D = (m)
2⋅D π
gdje/đe je:
ρ – specifični otpor tla (Ωm)
D – prečnik kruga koji ima istu površinu kao površina temelja objekta P (m)
P – površina temelja objekta u slučaju prikazanom slikom 2.12 iznosi: P = a ∙ b (m2)

Primjer: Izračunati otpor uzemljenja temeljnog uzemljivača za temelje prika-

zane na slici 2.14. Otpor rasprostiranja je ρ = 100 Ωm.
1,5 m

P = 21 ⋅ 6 + 5 ⋅10 + 6 ⋅ 7 = 218 m 2
2
D D 2π
P =r π =  π =
2

2 4
21 m
6m

4P 4P 4 ⋅ 218
D2 = ⇒D= = = 16, 6 m
π π 3,14
ρ 100
R= = = 3, 01 Ω
2D 2 ⋅16, 6
1,5 m

6m 5m 6m

Slika 2.14: Temelj objekta

49
 Pocinčana traka koja se postavlja u temelj mora se postaviti vertikalno (još se
koriste izrazi: „nasatice“ i „na kant“), kao što je prikazano na slici 2.15, dok je po-
stavljanje pocinčane trake iznad kabla, koja služi za zaštitu od atmosferskih pra-
žnjenja, prikazano na slici 2.16.

Spoljašnji zid
Priključak za
sabirnicu u KPO
Izolacioni premaz ili cijev

Bitumenski dihtung

30 cm
Nivo
podruma
Izolacija objekta

Temelj od nabijenog betona

Temeljni uzemljivač FeZn traka

Nosač uzemljivača min 10 cm

Slika 2.15: Izvođenje temeljnog uzemljivača

20 cm
Traka za upozorenje

20 cm Zemlja iz iskopa

Traka FeZn
20 cm 25 × 4 mm

10 cm Posteljica
10 cm Kabl

40 cm

Slika 2.16: Zaštita od atmosferskih pražnjenja kabla pomoću FeZn 25 × 4 mm trake

Gromobranski uzemljivači
U pogledu zaštite od atmosferskog pražnjenja integrisana sjedinjena struktura
raznih sistema uzemljenja predstavlja najbolji izbor, i obezbjeđuje kompletnu zaštitu.
Mogu se upotrijebiti sljedeći tipovi uzemljivača:
■■ jedan ili više prstenastih uzemljivača,
■■ vertikalni ili iskošeni uzemljivači,
■■ horizontalni ili radijalni uzemljivači,
■■ temeljni uzemljivači.
Trakasti uzemljivači od FeZn trake polažu se što dalje od temelja zgrade. Po
pravilu, trakasti uzemljivači postavljaju se na udaljenosti od 2 m, i to kao pojedi-
načni vodovi duž zgrade, kao zatvoreni prstenasti uzemljivači oko zgrade ili kao
zvjezdasti uzemljivači kod kojih više pojedinačnih vodova izlazi iz jedne tačke u
raznim pravcima pri čemu ugao između dva susjedna voda treba da je najmanje 60°.
Dubina polaganja mora iznositi najmanje 0,5 m, ali se preporučuje da iznosi 0,8 m.
Štapni uzemljivači izrađuju se od pocinkovanih čeličnih cijevi odgovarajuće
debljine i dužine. Najmanji dozvoljeni unutrašnji prečnik cijevi je 38 mm. Umjesto

50
cijevi mogu se upotrebljavati i čelični L profili (ugaonici) 65 × 65 mm ili drugi
ekvivalentni profili.
Dužina uzemljivača iznosi najmanje 3 m. Pri upotrebi većeg broja štapnih uze-
mljivača, njihova međusobna udaljenost treba da je bar jednaka dužini uzemljivača.
Pločasti uzemljivači se ne preporučuju za gromobranske uzemljivače.
Uzemljenje gromobranske instalacije i pogonska i zaštitna uzemljenja nisko-
naponskih postrojenja i instalacija po pravili međusobno se povezuju.

1. Kratko opiši zadatak temeljnog uzemljivača.

2. Izvedi izraz za otpor temeljnog uzemljivača.
3. Nacrtaj temelj stambenog objekta i izračunaj otpor temeljnog uzemlji-
vača ako je specifični otpor tla ρ = 100 Ωm.
4. Nabroj tipove gromobranskog uzemljivača.

Podijeliti učenike u grupe od po 5 članova, odabrati vođu grupe

i svakoj grupi zadati zadatak iz proučavane oblasti Proračun pro-
vodnika za električne instalacije i proračun otpora rasprostiranja.
Potrebno je da učenici pripreme prezentaciju koju će izlagati na
časovima utvrđivanja. Učenicima je potrebno dati uputstva o to-
mešta treba da sadrži zadata prezentacija.
Prezentirane radove javno analizirati i ocijeniti.

REZIME

■■ Prilikom proračuna presjeka/preśeka provodnika za jednosmjernu struju

ne vodi se računa o vrsti prijemnika.

■■ Prijemnike za naizmjeničnu struju dijelimo na: omske ili termogene prije-

mnike i mješovite prijemnike.

■■ Kod omskih (termogenih) prijemnika sva električna energija se pretvara u

toplotu.

■■ Za omske prijemnike kaže se da im je sačinilac snage jednak jedinici i piše

se cos φ = 1.

51
 ■■ Mješoviti prijemnici su zapravo realni induktivni prijemnici. Ovi prijemnici
pored induktivnog otpora sadrže i termogeni otpor. Karakteristika mješo-
vitih prjemnika jeste kašnjenje promjene struje I za promjenom napona U
za vrijednost ugla φ.

■■ Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača jed-

nosmjernim naponom
2l P
S = 100 ρ
U 2 ⋅ u%

■■ Izraz za proračun vrijednosti presjeka/preśeka provodnika sa više priklju-

čenih prijemnika:
2 ⋅ ∑(l ⋅ P )
S = 100 ρ
U 2 ⋅ u%

■■ Izraz za proračun vrijednosti presjeka/preśeka provodnika za motorno op-

terećenje sa stepenom iskorišćenja η:
2⋅l ⋅P
S = 100 ρ
U 2 ⋅η ⋅ u%

■■ Određivanje presjeka/preśeka provodnika za napajanje potrošača naizmje-

ničnim monofaznim naponom vrši se pomoću izraza:
2 ⋅ l ⋅ I ⋅ cosφ 2⋅l ⋅P
S = 100 ⋅ ρ ili S = 100 ⋅ ρ 2
U ⋅ u% U ⋅ u%

■■ Prilikom proračunavanja poprečnog presjeka/preśeka za motorno optere-

ćenje mora se uzeti u obzir stepen iskorištenja η, pa izraz po kojima se vrši
proračun poprečnog presjeka/preśeka provodnika glasi:
2⋅l ⋅P
S = 100 ⋅ ρ
U 2 ⋅η ⋅ u%

■■ Ukoliko je jednofazni vod opterećen na više mjesta, koriste se izrazi:

2∑ ( l ⋅ I ⋅ cosφ ) 2∑ ( l ⋅ P )
S = 100 ⋅ ρ  ili  S = 100 ⋅ ρ
U ⋅ u% U 2 ⋅ u%

■■ Izračunavanje presjeka/preśeka provodnika za trofaznu četvorožičnu mre-

žu vrši se pomoću izraza:
l ⋅P 3 ⋅ l ⋅ I ⋅ cosφ
S = 100 ρ ili S = 100 ρ
U ⋅ u%
2
U ⋅ u%
U – linijski napon

■■ Otpor uzemljenja predstavlja zbir otpora zemljovodnog provodnika, pre-

lazni otpor između uzemljivača i zemlje i otpora rasprostiranja uzemljivača.

■■ Temeljni uzemljivači se ugrađuju u temelje objekta tako da između njih i

zemlje bude barem 10 cm betona, što se obezbjeđuje korišćenjem poseb-
nih nosača ili polaganjem uzemljivača pri vrhu temeljne čelične konstruk-
cije.

■■ Otpor uzemljenja temeljnog uzemljivača izračunava se po formuli:

l ⋅P l ⋅P
S = 100 ρ gdje/đe je S = 100 ρ 2
U 2 ⋅ u% U ⋅ u%
ρ (Ωm) – specifični otpor tla;
D (m) – prečnik kruga koji ima istu površinu kao površina temelja objekta P.

52
3
Električne instalacije
na mjestima sa
posebnim
zahtjevima

U OVOM POGLAVLJU ĆE SE OBRAĐIVATI SLJEDEĆI

NASTAVNI SADRŽAJI:
• FIZIČKO-HEMIJSKE OSOBINE EKSPLOZIVNIH SM-
JEŠA
• UZROCI PALJENJA EKSPLOZIVNIH SMJEŠA
• VRSTE ELEKTRIČNIH UREĐAJA U PROTIVEK-
SPLOZIVNOJ ZAŠTITI
 Na mjestima ugroženim od eksplozivnih smješa moraju se pri projektova-
nju, izvođenju i korišćenju primjenjivati i dopunski propisi za električne uređaje
i instalacije.
Ovi propisi odnose se na električne uređaje ili električne instalacije izložene
uticaju eksplozivnih smješa, pri istraživanju i eksploataciji nafte i prirodnih gaso-
va, u rafinerijama nafte i pogonima za preradu prirodnih gasova, kao i na ostalim
nadzemnim mjestima izloženim uticajima od eksplozivnih smješa.

3.1 ELEKTRIČNE INSTALACIJE NA MJESTIMA

SA POSEBNIM ZAHTJEVIMA

Kiseonik je hemijski vrlo aktivan element i lako se spaja s drugim materijali-

ma. Reakcija spajanja s kiseonikom naziva se oksidacija. Proces oksidacije može
se odvijati različitom brzinom pa razlikujemo:
■■ sporu oksidaciju (na primjer, oksidacija gvožđa, tj. rđanje gvožđa),
■■ brzu oksidaciju koju karakteriše pojava plamena i
■■ trenutnu oksidaciju koju karakteriše eksplozija
Sve materije koje se u obliku gasova, pare, magle i prašine mogu naći u smješi
sa vazduhom, a imaju sposobnost da se sa kiseonikom trenutno oksidišu, nazivaju
se zapaljive materije, a njihove smješe sa vazduhom nazivaju se eksplozivne smješe.
Da bi došlo do eksplozivne oksidacije zapaljivih materija u vazduhu, dovoljna
su sljedeća tri uslova:
■■ da postoji zapaljiva materija (gas, para, magla, prašina) u određenoj kon-
centraciji,
■■ vazduh sa minimalnom koncentracijom kiseonika za oksidaciju (21 % ki-
seonika) i
■■ minimalna količina toplote.
Smješa koja sadrži količinu zapaljivog gasa i količinu kiseonika potrebne da
nastupi potpuna oksidacija (dolazi do izgaranja svih komponenti bez ostataka) na-
ziva se stehiometrijska smješa (SS).
Međutim, do eksplozije ne dolazi samo kod stehiometrijskog odnosa gas-vazduh.
Zapaljivi gasovi imaju tzv. područje zapaljivosti ili eksplozivnosti unutar kojeg oni
mogu pri zapaljivanju sagorjeti, na više ili manje eksplozivan način.
Najniža koncentracija zapaljivog gasa koja mora postojati u smješi sa vazduhom
da bi došlo do eksplozije, naziva se donja granica eksplozivnosti (DGE).
Najveća koncentracija zapaljivog gasa u smješi sa vazduhom koja može eksplo-
dirati, naziva se gornja granica eksplozivnosti (GGE).
Ispod DGE i iznad GGE ne može doći do eksplozije. Na primjer, za metan gra-
nice eksplozivnosti su 5,3% i 14,9% gasa u smješi sa vazduhom.

54
U tabeli 3.1 date su granice eksplozivnosti zapaljivih gasova

Tabela 3.1: Granice eksplozivnosti i stehiometrijske smješe zapaljivih gasova

granice eksplozivnosti stehiometrijska smješa
zapaljivi gas (zapreminski %) (zapreminski %)
DGE GGE SS
metan 5,3 14,9 9,5
etan 3,1 12,5 5,64
propan 2,1 9,5 4,02
butan 1,86 8,41 3,12
acetilen 2,5 80,5 7,72
vodonik 4,0 74,2 29,50
amonijak 15,5 26,6 21,82
ugljen monoksid 12,5 74,2 29,5
sumporvodonik 4,3 45,5 12,24

Najopasniji su oni gasovi koji imaju malu donju, a visoku gornju granicu eksplo-
zivnosti. Kao što se vidi iz tabele, najopasniji gas je acetilen.

Zapaljive pare nastaju isparavanjem zapaljive tečnosti. Pomiješane sa vazduhom,

ponašaju se isto kao i gasovi, pa se za zapaljive pare mogu odrediti gornja i do-
nja granica eksplozivnosti, kao i stehiometrijska smješa. U tabeli 2.2 date su gra-
nice eksplozivnosti za neke zapaljive tečnosti. Brzina isparavanja zavisi od visine
temperature i pritisku pâra.

Tabela 3.2: Granice eksplozivnosti i stehiometrijske smješe zapaljivih pâra

granice eksplozivnosti stehiometrijska smješa
zapaljivi gas (zapreminski %) (zapreminski %)
DGE GGE SS
benzen 1,35 7,9 2,72
metilbenzen 1,17 7,1 2,27
etanol (etil-alkohol) 3,28 18,95 6,52
aceton 2,55 12,8 4,97
etilacetat 2,18 11,4 4,02
laki benzin 1,2 7,0 2,2

teški benzin 0,7 5,0 1,3

Kod neke određene temperature para iznad tečnosti će imati toliku koncentraciju
da može doći do eksplozije.

55
 Osim mirnim isparavanjem sa površine tečnosti, eksplozivne smješe se mogu
stvarati i raspršivanjem tečnosti. Pri tom raspršivanju nastaju sitne čestice (kaplji-
ce) koje sa vazduhom čine maglu. Stvaranjem eksplozivne magle lakše dolazi do
eksplozija kod teško isparljivih tečnosti kao što je lož ulje ili nafta. Kod bojenja i
lakiranja prskanjem, nastaju eksplozivne magle.
Sitna prašina čvrstih zapaljivih materija (na primjer: uglja, sumpora, drveta,
šećera, brašna, aluminijuma, magnezijuma, pamuka...) koja se pomiješa sa vazdu-
hom, može u određenim koncentracijama stvarati eksplozivne smješe koje nazi-
vamo zapaljiva prašina.

1. Objasni šta je oksidacija i koje vrste oksidacije postoje.

2. Opiši šta predstavljaju skraćenice DGE, GGE i SS.
3. Uporedi vrijednosti DGE i GGE za različite gasove i klasifikuj gasove
po opasnosti.
4. Analiziraj razliku između eksplozivne pare i eksplozivne magle.

3.2 UZROCI PALJENJA EKSPLOZIVNIH SMJEŠA

Potencijalni uzročnici paljenja eksplozivnih smješa su:

■■ Plamen
■■ Užarene materije
■■ Vrući predmeti
■■ Mehanička iskra
Slika 3.1: Plamen
■■ Hemijska reakcija
■■ Svjetlosni zraci
Tabela 3.3:Temperature plamena za
neke materije
Plamen
temperatura
materija Plamen predstavlja gorenje smješe gasa ili pâra i vazduha, pri čemu se emitu-
plamena °C
je svjetlost.
fosfor 800
Temperature plamena su različite i za pojedine materije date su u tabeli 3.3.
magnezijum 2000-3000
Temperature paljenja zapaljivih smješa gasova, para i prašina sa vazduhom su
drvo 1100-1300 znatno niže od temperature plamena. Prema tome, ako se otvoreni plamen nalazi
u eksplozivnoj smješi, zapaliće tu smješu i doći će do širenja velikom brzinom u
koks 1400-1600
radijalnom smjeru od mjesta zapaljenja. Plamen šibice, upaljač za cigarette, labo-
vodonik 2900 ratorijski plamenik, gasni aparat za zavarivanje ili lemljenje i slični uređaji upaliće
eksplozivnu smješu ako se nađu u dodiru sa njom.
acetilen 3100

56
Užarene materije
Užarene materije nastaju kada se čvrste materije zagriju na visokoj tempera-
turi i pri tome isijavaju svjetlost. Boja žara zavisi od visine temperature užarene
materije, kao što je dato u tabeli 3.4.
Tabela 3.4: Odnos boje užarene materije i temperature

materija temperatura plamena °C

slabo obojeno, još neodređeno svjetlo, vidljivo u

400
tami, takozvani suvi žar

crveni žar, vidljiv u tami 500

tamnocrveni 700

svjetlocrveni 900

tamnonarandžasti 1100

početak bijelog žara 1300

bliješteće bijelo 1500

Užarene materije mogu izazvati paljenje eksplozivne smješe jer je njihova tem-
peratura znatno viša od potrebne temperature paljenja eksplozivne smješe. Na pri-
mjer, žar cigarete varira od 565°C do 1050°C.

Vrući predmeti
Temperatura paljenja većine gasova i prašina u industriji kreće se između
200°C i 600°C. Najopasniji izvori paljenja su otvoreni plamen i užareni predme-
ti, ali opasni su i vrući predmeti (na primjer, cijevi kroz koje prolazi para mogu se
zagrijati i do 400°C).

Mehanička iskra
Pod mehaničkom iskrom podrazumijevamo pojave koje nastaju kod među-
sobnog sudara ili trenja čvrstih tijela pri uobičajenoj temperature okoline. Na slici
3.2 je prikazana iskra koja nastaje brušenjem.
Da li će mehanička iskra izazvati paljenje eksplozivne smješe, zavisi od više
faktora. U svakom slučaju, iskra mora imati neku minimalnu energiju potrebnu
za početak gorenja smješe.
Da bi se izbjegla opasnost paljenja eksplozivnih smješa mehaničkom iskrom,
propisima je djelimično određeno kakvi materijali i alati se smiju upotrebljavati u
zonama opasnosti. Na primjer, kućišta uređaja u rudnicima na smiju biti od alu-
minijumskih legura, a dozvoljeni procenat magnezijuma u aluminijumskim legu-
rama ograničen je na manje od 0,5%. Isto tako, u zonama opasnosti propisana je Slika 3.2 Mehanička iskra nastala
upotreba ručnog alata koji pri udarcu ne stvara iskre. brušenjem

Hemijska reakcija
Prilikom nekih hemijskih reakcija oslobađa se toplota. Pri tome se mogu postići
temperature koje su dovoljne za paljenje eksplozivne smješe. Alkalni metali (slika
3.3) brzo se oksidišu u vazduhu i pri tome se oslobađa velika toplota.

57

Slika 3.3: Alkalni metali a) litijum, b)
natrijum, c) kalijum, d) rubidijum, e)
cezijum
3.3 VRSTE ELEKTRIČNIH UREĐAJA U
58
Alkalni metali još burnije reaguju sa vodom. Zbog toga se alkalni metali ču-
vaju u parafinskom ulju ili atmosferi inertnih gasova. Hemikalije koje u dodiru sa
vodom razvijaju veliku količinu toplote moraju se čuvati u posebnim posudama
koje su zaštićene od prodora vlage.
Svjetlosni zraci
Svjetlosni zraci mogu izazvati paljenje eksplozivne smješe. Paljenje eksploziv-
ne smješe može doći na dva načina, i to fotohemijskim postupkom i fototermič-
kim postupkom. Fotohemijski postupak je rjeđi, a sastoji se u djelovanju svjetlosti
na molekule gasa tako da one međusobno reaguju, pri čemu se oslobađa velika to-
plotna energija. Na primjer, gasovi hlor i vodonik ne reaguju međusobno u tami,
ali ako se osvijetle, dolazi do eksplozivne reakcije uz nastajanje hlorovodonika.
Fototermički postupak je pojava izazvana energijom isijavanja svjetla. Jaki
izvori svjetla u kratkom vremenu mogu zagrijati male površine predmeta na ne-
koliko hiljada stepeni.
1. Nabroj uzroke paljenja eksplozivnih smješa.
2. Objasni razliku između užarene materije i vrućih predmeta.
3. Opiši šta je iskra.
4. Uporedi opasnosti od paljenja eksplozivnih smješa kod hemijskih reak-
cija i dejstva svjetlosnih zraka.
PROTIVEKSPLOZIVNOJ ZAŠTITI
U prethodnim podpoglavljima date su fizičko-hemijske osnove, kao i uzroci
paljenja eksplozivnih smješa, dok će u ovom biti obrađeni ugroženi prostor, kao i
vrste električnih uređaja u protiveksplozivnoj zaštiti.
Kolika će biti prostorna veličina ugroženog prostora zavisi od niza faktora,
kao što su:
■■ fizičko-hemijske karakteristike eksplozivnih medija,
■■ vremenska učestalost pojave eksplozivnih smješa,
■■ vrste izvora opasnosti,
■■ kapacitet izvora opasnosti,
■■ oblik i veličina prostora u kojem je smješten izvor opasnosti,
■■ primijenjena ventilacija ugroženog prostora,
■■ meteorološki uslovi, kao i pravac vjetrova itd.
3.3.1 Vrste izvora opasnosti
Stepen opasnosti pojedinog dijela ugroženog prostora zavisi od vrste izvora
opasnosti.
Izvore opasnosti prema njihovim karakteristikama dijelimo na:
a) Trajni izvori opasnosti
b) Primarni izvori opasnosti
c) Sekundarni izvori opasnosti
a) Trajnim izvorima opasnosti smatraju se izvori koji trajno sadrže ili
duže vrijeme ispuštaju u okolni prostor zapaljivi materijal ili eksploziv-
nu smješu, kao na primjer:
◆◆ Priključni elementi na pretakalištima zapaljivih materija (benzin, nafta...)
◆◆ Otvoreni ili zatvoreni rezervoari zapaljivih materija,
◆◆ Ventili za odušivanje rezervoara zapaljivog gasa ili zapaljivih tečnosti,
◆◆ Izlazni otvori ventilacionih kanala kabina za lakiranje,
◆◆ Spremišta otpadnih zapaljivih materijala, kao i tehnološke kanalizacije.
b) Primarni izvor opasnosti je onaj koji pri normalnim pogonskim uslo-
vima povremeno ispušta u okolnu atmosferu zapaljivi materijal ili za-
paljive gasove i pare, kao na primjer:
◆◆ Zaptivci pumpi i kompresora ili druga spojna mjesta gdje/đe se može
očekivati izlaženje zapaljivog ili eksplozivnog materijala,
◆◆ Mjesta za uzimanje uzoraka ili ispusni ventili koji su često u upotrebi,
◆◆ Sigurnosni ventili van zatvorenog sistema,
◆◆ Bušotine pri istražnom ili eksploatacionom bušenju nafte i gasa,
◆◆ išćenje zapaljivim tečnostima, itd.
c) Sekundarnim izvorima opasnosti smatraju se izvori koji u normalnim
pogonskim uslovima na ispuštaju u okolni prostor zapaljivu materiju ili
eksplozivnu smješu gasova ili para.
Opasan ili ugrožen prostor je onaj u kome postoji mogućnost pojave eksplozivne
koncentracije iznad 10% od donje granice eksplozivnosti. Ugroženi prostor razvrsta-
va se u zone opasnosti na osnovu učestalosti pojave i trajanja eksplozivne atmosfere:
■■ Zona opasnosti 0 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa
ili pare i vazduha trajno prisutna ili prisutna duže vrijeme. Ukupno vrijeme
prisutnosti smješe ≥100 sati godišnje.
■■ Zona opasnosti 1 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa
ili pare i vazduha moguća kod normalnog rada, odnosno predviđena je teh-
nološkim procesom. Ukupno vrijeme prisutnosti smješe od 1 do 100 sati
godišnje.
■■ Zona opasnosti 2 – Prostor gdje/đe tehnološkim procesom nije predviđeno
pojavljivanje eksplozivne smješe, ali i ako se pojavi prisutno je kraće vrije-
me. Ukupno vrijeme prisutnosti smješe ne smije preći preko 5 sati godišnje.
Možemo zaključiti da uz normalne uslove ventilacije, zone opasnosti treba for-
mirati u zavisnosti od izvora opasnosti:
■■ trajni izvor opasnosti formira zonu 0
■■ primarni izvor opasnosti formira zonu 1
■■ sekundarni izvor opasnosti formira zonu 2

59
 Na slici 3.4 prikazani su izvori opasnosti sa odgovarajućim zonama opasnosti.

h3 h2
H h2 H h1
H h1
h1

l3 l2
L l2 L l1
L l1

l1

Trajni izvor opasnosti Primarni izvor opasnosti Sekundarni izvor

Zona 0 Zona 1 opasnosti
Zona 1 Zona 2 Zona 2
Zona 2

Slika 3.4: Podjela ugroženog prostora na zone opasnosti u zavisnosti od izvora opasnosti
a) trajni izvor opasnosti, b) primarni izvor opasnosti, c) sekundarni izvor opasnosti

Primjer rasporeda zona opasnosti na primjeru stanice za punjenje gorivom

putničkih automobila prikazan je na slici 3.5.

Zona 2

Zona 0 Zona 1

Zona 1
Zona 0
Rezervoar za
skladištenje goriva

Slika 3.5: Primjer rasporeda zona opasnosti kod stanice za punjenje gorivom putničkih
automobila

1. Objasni šta su trajni izvori opasnosti i nabroj neke od nih.

2. Uporedi primarne i sekundarne izvore opasnosti sa aspekta opasnosti
od eksplozije.
3. Nabroj zone opasnosti.
4. Uporedi izvore opasnosti i zone opasnosti.

3.3.2 Vrste protiveksplozivne zaštite

Protiveksplozivno zaštićeni uređaji mogu biti izvedeni za upotrebu na sljede-
ćim mjestima primjene:
■■ I – Električni uređaji za rudnike (javlja se metan CH4)
■■ II – Električni uređaji za sva ostala mjesta u kojima se javlja eksplozivna
smješa.

60
 Da se ne bi izrađivali uređaji za svaku smješu posebno, svi eksplozivni gasovi
i pare svrstani su u temperaturne razrede koji su dati u tabeli 3.6.
Tabela 3.6: Temperaturni razredi gasova i para
maksimalno dozvoljena
temperaturni razred temperatura paljenja (°C)
nadtemperatura uređaja (°C)
T1 410 >450
T2 260 300 – 450
T3 160 200 – 300
T4 95 135 – 200
T5 60 100 – 135
T6 45 85 – 100

Uređaji izrađeni za temperaturni razred T6 mogu se primijeniti za tempera-

turni razred na primjer T2 dok obratno nije moguće.
Da bi došlo do eksplozije, moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:
■■ prisutnost eksplozivne smješe,
■■ uzročnik paljenja (dozvoljena temperatura i energija za paljenje eksploziv-
ne smješe).
Zaštita električnih uređaja i instalacija u protiveksplozivnoj zaštiti bazira se
na četiri osnovna principa:
1. sprečavanje prenosa eksplozije iz zatvorenog (oklopljenog) kućišta u
okolnu eksplozivnu atmosferu,
2. sprečavanje prekomjernog zagrijavanja električnog uređaja, električnog
iskrenja i pojave električnog luka,
3. ograničavanje energije strujnog kola, kapaciteta i induktiviteta,
4. izolovanje (odvajanje) uređaja od dodira sa eksplozivnom smješom.
Prema standardima postoje sljedeće vrste protiveksplozivne zaštite:
■■ neprodorni oklop  Ex d
■■ povećana sigurnost  Ex e
■■ samosigurnost  Ex i (Ex ia i Ex ib)
■■ punjenje čvrstim materijalima  Ex m
■■ uranjanje u tečnosti  Ex o
■■ nadpritisak  Ex p
■■ punjenje pijeskom  Ex q
■■ posebna vrsta zaštite  Ex s

  Neprodorni oklop Ex d
Ovo je vrsta protiveksplozivne zaštite kod koje su djelovi koji mogu izazvati
paljenje eksplozivne atmosfere smješteni unutar zatvorenog kućišta. Neprodorni
oklop mora biti izrađen tako da može da izdrži pritisak eksplozije unutar oklopa i
sprečava širenje eksplozije na eksplozivnu atsmoferu koja okružuje oklop.
Uslov da kućište izdrži pritisak eksplozije postiže se pravilnim dimenzionisa-
njem kućišta, koje se određuju na bazi pritiska eksplozije, odnosno gasne smješe.

61
 L
Sprečavanje širenja eksplozije na okolnu eksplozivnu atmosferu po-

š – širina raspora
stiže se pomoću takozvanog zaštitnog raspora. Ravni zaštitni raspor
prikazan je na slici 3.6. U zavisnosti od zapremine kućišta i eksploziv-
ne grupe, dužina raspora iznosi L ≥ 6, 9,5, 12,5 i 25 mm.
Zaštitni raspor je dimenzionisan tako da eksplozija koja se dogo-
Unutrašnjost
di u unutrašnjosti kućišta ne može da prenese plamen ili izazove ek-
kućišta sploziju u okolnom prostoru i na taj način da izazove eksploziju ek-
splozivne smješe.
Zapaljivi gasovi i pare razvrstavaju se prema probojnom paljenju
u tri grupe, koje se označavaju A, B i C, što je prikazano u tabeli 3.7.
Tabela 3.7: Podjela gasova i pâra prema maksimalnom eksperimentalnom
sigurnosnom rasporu
Slika 3.6: Izgled ravnog raspora
mjesto grupa
granična širina raspora – š (mm)
upotrebe gasova
I samo metan i zemni gas
A š ≥ 0,9

II B 0,5 < š < 0,9

C š ≤ 0,5

Na slici 3.7 prikazani su uređaji u Ex d zaštiti

a) b)
Slika 3.7: Ex d zaštita: a) izgled kućišta pri
eksploziji b) izgled uređaja za mjerenje izolacije
koji ima kućište u Ex d zaštiti 1. Objasni koji uslovi moraju biti ispunjena da dođe do
eksplozije.
2. Nabroj principe na kojima se zasniva protiveksplozivna za-
štita električnih uređaja i instalacija.
3. Objasni na čemu se zasniva vrsta zaštita neprodorni oklop.
4. Opiši ulogu zaštitnog raspora.

Slika 3.8: Priključni pribor izveden u Ex e zaštiti
  Povećana sigurnost Ex e
Ova vrsta protiveksplozivne zaštite moguća je za električne ure-
đaje koji u normalnim uslovima rada ne iskre, ne stvaraju električni
luk, niti se zagrijavaju iznad granične temperature. Ova vrsta proti-
veksplozivne zaštite podrazumijeva upotrebu kvalitetnijih izolacionih
materijala, kvalitetno izvedenih spojeva, sadržana je u pridržavanju
određenih povećanih rastojanja neizolovanih djelova pod naponom i
mehaničkoj zaštiti IP.
Za ovu namjenu koriste se izolacioni materijali koji nijesu higro-
skopni, a postojani su za pogonsku temperaturu. Zato se najviše kori-
ste keramički izolacioni materijali.
Uvođenje energije u kućišta povećane sigurnosti izvodi se preko
priključnog ormarića koji je izveden u mehaničkoj zaštiti IP 54. U
priključni ormarić kabl treba uvesti preko priključnih uvodnica koje
su prikazane na slici 3.8, dok je na slici 3.9 prikazana razvodna kutija.

62
 kućište,
poklopac,
dihtung

Ex e stezaljke

Ex e kablovske
uvodnice

Ex e čepovi

Slika 3.9: Razvodna kutija izvedena u Ex e zaštiti

  Samosigurnost Ex i  (Ex ia i Ex ib)

Električni uređaj koji ne može zapaliti eksplozivnu smješu gasa
i vazduha ni pod kakvim uslovima, nazivamo samosigurni uređaj.
U tehnici samosigurnosti nemamo neprodorno oklopnih kućišta,
niti sličnih izvođenja, nego se zaštita sprovodi pravilnim izborom kon-
strukcije električnog uređaja. Ova tehnika se može realizovati samo
kod uređaja čija je snaga 2 W ili manje.
Samosigurni uređaji dijele se u dvije kategorije:
■■ ia kategorija – predstavlja uređaj koji ne može izazvati paljenja
eksplozivne smješe u normalnom radu, sa pojavom jednog kva-
ra ili bilo kojom kombinacijom dvaju kvarova (uz vjerovatnost
1 : 100 000 000).
■■ ib kategorija – predstavlja uređaj koji ne može izazvati paljenje
eksplozivne smješe pri jednom proizvoljnom kvaru (uz vjero-
vatnost 1 : 1000)

  Punjenje čvrstim materijalima Ex m

štićeni uređaj kućište Exm
Ova metoda zaštite sastoji se u oblaganju ili zalijevanju masama
koje poslije završenog proizvodnog prosesa postaju kompaktne i čvr- elastični
međuspoj
ste. To znači da se električni uređaj obloži slojem čvrste nepropusne
zalivne mase koja ne dozvoljava kontakt potencijalnih uzročnika pa- priključna
Zaptivna kutija Exe
ljenja sa eksplozivnom atmosferom. masa
Materijali za zalivanje moraju imati dobra izolaciona svojstva. Ova
vrsta zaštite može se primijeniti kod uređaja koji se u normalnim uslo-
vima rada ne zagrijavaju i u kojima ne može doći do kratkog spoja.
Ukoliko uređaj ima pokretnih djelova, oni se prije zalivanja moraju
staviti u posebno kućište da bi se obezbijedila funkcionalnost uređaja. Slika 3.10: Izvođenje Ex m zaštite
Prikaz Ex m zaštite dat je na slici 3.10.

  Uranjanje u tečnosti Ex o
Ova vrsta zaštite izvodi se tako da se štićeni uređaj potapa u poseb-
nu tečnost (izolaciono ulje) i na taj način se sprečava dodir eksplozivne
smješe i uzročnika paljenja. Primjer su malouljni prekidači.

63
 Svaki uređaj u ovoj vrsti zaštite mora imati indikator nivoa tečnosti. Njime se
određuje maksimalna i minimalna sigurnosna visina nivoa tečnosti.

  Nadpritisak Ex p
Nadpritisak predstavlja zaštitu uređaja na način da je kućište pod većim pri-
tiskom u odnosu na spoljašnju sredinu (ostvareno pomoću zaštitnog gasa unu-
tar kućišta). Prisustvom zaštitnog gasa se sprečava prodor spoljašnje eksplozivne
atmosfere u kućište uređaja.
Kućište mora imati određenu mehaničku zaštitu, ali ne manju od IP 40.
Uobičajeno je da se kao zaštitni gas koriste vazduh ili azot.

  Punjenje pijeskom Ex q
Punjenje pijeskom predstavlja zaštitu uređaja kod koga je kućište napunjeno
pijeskom ili nekim drugim praškastim materijalom, čime se sprečava da bilo koji
električni luk ili visoka temperatura nastala u kućištu izazove eksploziju zapalji-
ve spoljnje eksplozivne atmosfere. Pijesak za punjenje je najčešće kvarcni pijesak
čija se veličina zrna kreće od 0,25 mm do 1,6 mm. Zbog električne čvrstoće, u tre-
nutku punjenja, pijesak ne smije da sadrži više od 0,1% vode u odnosu na ukupnu
masu pijeska.
Primjer: Kao što nam je poznato, uložak topljivih osigurača punjen je kvarcnim
pijeskom (kod osigurača tipa D, kao i kod NV osigurača)

Posebna vrsta zaštite Ex s

Ova zaštita se ostvaruje posebnim mjerama koje odobri Ex agencija. Odnosi se
na uređaje kod kojih se ne mogu primijeniti druge zaštite (na primjer, ručne svje-
tiljke - rudarske svjetiljke).
Izgled jedne tipične Ex instalacije prikazan je na slici 3.11.

Slika 3.11: Primjer izgleda Ex instalacije

64
 1. Objasni koje su karakteristike zaštite Ex e.
2. Nabroj kategorije zaštite samosigurnosti.
3. Uporedi zaštite Ex m i Ex o.
4. Objasni princip zaštite nadpritisak i punjenje pijeskom.

Sistemi napajanja za Ex prostore

Prilikom kvara električnog uređaja pri kome taj uređaj dolazi na takozvani na-
pon dodira moguće je da pored opasnost po čovjeka izazove i paljenje eksplozivne
smješe. Ova opasnost zavisi od zone opasnosti, ali i od sistema napajanja.
■■ Zona 0 – U ovoj zoni dozvoljen je isključivo IT sistem razvođenja električ-
ne energije.
Ovaj sistem pokazuje značajne prednosti u odnosu na sisteme sa direktno
uzemljenom mrežom, a glavne su:
◆◆ mali napon dodira, a samim tim napon je manji od napona paljenja,
◆◆ mala strujna greška, pa je omogućen dugotrajan ispravan rad u slučaju
jednostrukog kvara (pri čemu se prvi kvar signalizuje u cilju što bržeg
detektovanja i otklanjanja, a samim tim se sprečava pojava drugog kva-
ra; za tu namjenu obavezna je upotreba uređaja za kontrolu izolacije).
Nedostatak ovog sistema zaštite je neselektivnost.
■■ Zona 1 – U ovoj zoni dozvoljen je IT, TT i TN-S sistem, uz uslov da se kvar
prekida u vremenu kraćem od 0,1 s. Ovi sistemi se usvajaju kao moguća
mjera zaštite od previsokog napona dodira u zoni opasnosti 1 jer je procje-
na da je vjerovatnoća pojave opasnog kvara istovremeno sa postojanjem
eksplozivne smješe mala.
TN-C sistem zabranjen je u svim zonama opasnosti.
Zbog neravnomjernog opterećenja faza može se pojaviti struja kroz PEN
provodnik, koja na otpornosti ovog provodnika stvara pad napona, koji je
utoliko veći što je zvjezdište mreže udaljenije. Ovaj napon nije dovoljno ve-
lik da izazove negativne posljedice po čovjeka u slučaju dodira kućišta, ali
se stvara dugotrajna potencijalna razlika u opasnim prostorima, što je ne-
dopustivo.
■■ Zona 2 – U ovoj zoni pored gore navedenih sistema dozvoljava se i TN-C-S,
ali samo ako je razdvajanje PEN provodnika izvedeno van zona opasnosti
i ako je izvršena provjera maksimalnog napona koji se može pojaviti na
uređaju u slučaju nesimetričnog opterećenja faza.
U zonama opasnosti sve metalne konstrukcije treba povezati na zajedničko glav-
no uzemljenje ili na dodatni sistem za izjednačavanje potencijala. Izjednačavanje
potencijala je obavezno za zonu 1 (preporučuje se i za zonu 2), osim za samosigur-
na strujna kola sa galvanskim odvajanjem gdje/đe nije obavezno.

Osnove projektovanja Ex instalacija

Primarni uslov kod projektovanja električnih instalacija za Ex prostor je da one
ne budu uzrok paljenja eksplozivne smješe, bez obzira da li je u pitanju normalan
ili havarijski režim rada.

65
 Polazna osnova za projekat električnih instalacija u Ex prostoru čini „elaborat
o zonama opasnosti“. Ovaj elaborat izrađuje tim stručnjaka.
Eleborat o Ex zonama mora sadržati:
■■ detaljan projektni zadatak sa svim potrebnim ulaznim podacima,
■■ određivanje vrste eksplozivne smješe, kao i vrijeme trajanja i koncentracije
u određenom prostoru,
■■ detaljno određivanje zona opasnosti,
■■ predlozi i uputstva za ponašanje osoblja u ugroženim prostorima.
Označavanje Ex uređaja po IEC standardima prikazan je na slici 3.12.

Slika 3.12: Oznaka uređaja u Ex izvođenju

Podijeliti učenike u grupe od po 4 člana, odabrati vođu grupe i

svakoj grupi zadati zadatak iz proučavanog poglavlja Električne
instalacije na mjestima sa posebnim zahtjevima. Potrebno je da
učenici pripreme prezentaciju koju će izlagati na časovima utvr-
đivanja. Učenicima je potrebno dati uputstva o tome šta treba da
sadrži zadata prezentacija.
Prezentirane radove javno analizirati i ocijeniti.

66
 REZIME

■■ Reakcija oksidacije može se odvijati različitom brzinom pa razlikujemo: sporu oksidaci-

ju (oksidacija gvožđa, to jest rđanje gvožđa), brzu oksidaciju, koju karakteriše pojava
plamena i trenutnu oksidaciju, koju karakteriše eksplozija.
■■ Najniža koncentracija zapaljivog gasa, koja mora postojati u smješi sa vazduhom da bi
došlo do eksplozije, naziva se donja granica eksplozivnosti (DGE).
■■ Najveća koncentracija zapaljivog gasa u smješi sa vazduhom, koja može eksplodirati,
naziva se gornja granica eksplozivnosti (GGE).
■■ Potencijalni uzročnici paljenja eksplozivnih smješa su: otvoreni plamen, užarene mate-
rije, vrući predmeti, mehanička iskra, hemijska reakcija i svjetlosni zraci.
■■ Izvore opasnosti prema njihovim karakteristikama dijelimo na: trajne izvore opasnosti
(trajno sadrže ili duže vrijeme ispuštaju u okolni prostor zapaljivi materijal ili eksploziv-
nu smješu), primarne izvore opasnosti (povremeno ispušta u okolnu atmosferu zapalji-
vi materijal ili zapaljive gasove i pare) i sekundarne izvore opasnosti (u normalnim po-
gonskim uslovima na ispuštaju u okolni prostor zapaljivu materiju ili eksplozivnu
smješu gasova ili pâra).
■■ Zona opasnosti 0 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa ili pare i vazdu-
ha trajno prisutna ili prisutna duže vrijeme. Ukupno vrijeme prisutnosti smješe ≥100
sati godišnje.
■■ Zona opasnosti 1 – Prostor u kojem je eksplozivna smješa zapaljivog gasa ili pare i vazdu-
ha moguća kod normalnog rada, odnosno predviđena je tehnološkim procesom. Uku-
pno vrijeme prisutnosti smješe od 1 do100 sati godišnje.
■■ Zona opsanosti 2 – Prostor gdje/đe tehnološkim procesom nije predviđeno pojavljiva-
nje eksplozivne smješe, ali i ako se pojavi prisutno je kraće vrijeme. Ukupno vrijeme pri-
sutnosti smješe ne smije preći preko 5 sati godišnje.
■■ Neprodorni oklop Ex d je vrsta protiveksplozivne zaštite kod koje su djelovi koji mogu
izazvati paljenje eksplozivne atmosfere smješteni unutar zatvorenog kućišta.
■■ Povećana sigurnost zaštite Ex e sadržana je u upotrebi kvalitetnijih izolacionih materi-
jala, kvalitetno izvedenim spojevima, pridržavanju određenih povećanih rastojanja ne-
izolovanih djelova pod naponom i mehaničkoj zaštiti IP.
■■ Električni uređaj u zaštiti Ex i (samosigurnost) ne može zapaliti eksplozivnu smješu gas
i vazduha ni pod kakvim uslovima.
■■ Punjenje čvrstim materijalima Ex m je metoda zaštite koja se sastoji u oblaganju ili za-
lijevanju masama koje poslije završenog proizvodnog prosesa postaju kompaktne i čvr-
ste.
■■ Uranjanje u tečnosti Ex o je vrsta zaštite koja se izvodi tako da se štićeni uređaj potapa
u posebnu tečnost (izolaciono ulje) i na taj način se sprečava dodir eksplozivne smješe
i uzročnika paljenja.
■■ Nadpritisak Ex p predstavlja zaštitu uređaja kod koga je kućište pod pritiskom u odno-
su na spoljašnju sredinu (ostvareno pomoću zaštitnog gasa unutar kućišta).
■■ Punjenje pijeskom Ex q predstavlja zaštitu uređaja kod koga je kućište napunjeno pije-
skom ili nekim drugim praškastim materijalom.

67