KATALOG DRŽAVNE MATURE

(VIŠA I OSNOVNA RAZINA)

2020./2021.

1. SOFOKLO (Antigona) – viša i osnovna razina

-organska trilogija – drame se nadovezuju jedna na drugu i čine jednu cjelinu. Dijelovi su srasli, Aristotelova
definicija tragedije zaokružena trilogijskom cjelinom (Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu)
-inovacije u kazalištu: pojačao ulogu glumaca, smanjio ulogu kora, povećao broj članova kora s 12 na 15, uveo
je trećeg glumca, uveo je oslikavanje kulisa
-Eshil mu uzor i učitelj
-tragedija; pojedinac kao idealizirani junak
-Sofoklo prikazuje ljude kakvi trebaju biti
-sukob pojedinca i vlasti (Antigone i Kreonta), sukob između moralnih vrijednosti i vlasti; sukob božanskih i
zemaljskih zakona; sukob univerzalnih moralnih vrijednosti
-uzvišen stil
-likovi: Antigona, Kreont – tebanski kralj, Ismena – Antigonina sestra, Tiresija – prorok, Hemon – Antigonin
zaručnik, Euridika – Kreontova žena
-TRAGIČKA KRIVNJA – sudbinska zabluda glavnog lika zbog koje on strada; junak strada ili zbog djelovanja
u skladu sa svojim moralnim načelima, ili je to rezultat sudbinske pogreške počinjene u neznanju (Antigona
pokopala brata)
-KATRAZA – pročišćenje emocija; duhovno pročišćenje; gledatelji osjećaju strah i sažaljenje; gledatelj suosjeća
s likom i strepi za njegovu i svoju sudbinu (prema Aristotelu cilj tragedije je katarza)
-Antigona prekršila zapovijed svog ujaka i pokopala brata Polinika (borio se za vlast protiv kralja Kreonta,
proglašen izdajnikom), molila i sestru da joj pomogne, ali ona nije bila dovoljno hrabra da se suprotstavi
vladarevoj moći; Antigona zatvorena u grobnicu, njezin zaručnik Hemon, Kreontov sin, pokušava nagovoriti oca
da je pusti, a prorok Tiresija upozorava kralja na veliku nesreću koja će mu se dogoditi ako ne promijeni
zapovijed. Kreont tada spreman pustiti Antigonu, ali ona se već ubila, a zbog nje i Hemon. Kreont ostaje i bez
žene Euridike koja je ubila kad je čula za sinovu smrt
-Antigona  suprotstavlja se vlasti i silništvu (Kreontovoj naredbi), žrtvuje se za svoje ideale, moralna
pobjednica

2. J. D. SALINGER (Lovac u žitu) – viša razina

-glavni lik Holden Caulfield – depresivan, doživljava slom živaca, seksualno znatiželjan, koristi vulgarizme,
troši novac  kontroverzno u romanu

-kritičan pogled na američku mladež 50-ih godina

-subjektivni pripovjedač koji ne odaje previše o drugim likovima, isključivo Holdenov pogled na svijet

-Holden pripada američkoj srednjoj klasi

-pokušaj preživljavanja u svijetu odraslih, pobuna protiv autoriteta, izoliranost od društva

-tinejdžerska ikona gnjeva i ljutnje

1
-simbolika patki – Holden se pita kamo odlaze patke kad se jezero u New Yorku smrzne; to pitanje postavlja
svakom vozaču taxija, no nijedan ne zna odgovor (to povezano s razmišljanjima profesora Antolinija o tome
kamo odlazi čovjek kada ga društvo više ne prihvaća)-povezano s Holdenovim očajničkim pokušajima da nađe
svoje mjesto u svijetu, mjesto kamo bi pripadao; na kraju saznaje da patke odlaze, i on razmišlja o istom; kraj
sugerira da Holden odlučuje promijeniti svoju okolinu, umjesto da pobjegne iz nje (odluka plemenitija od onih
koju donesu patke)

-proza u trapericama

-1951. godina, jedini objavljeni roman

-Holden Caulfield – 17 godina, mladi buntovnik, osjetljiv i nesiguran

-izbačen iz koledža, ne želi se pomiriti s neiskrenim i sebičnim svijetom koji ga okružuje

-voli jedino djecu i sestru Phoebe, ne voli licemjerne odrasle

-humor, subjektivni pripovjedač (u 1. licu, Ich-forma), reminiscencije, digresije (radnja nije kronološka)

-otpor prema književnom jeziku, prevladava žargon (formulativni pridjevi koji nemaju stvarno značenje,
oponašaju govor američke mladeži tog doba; npr. glupo djetinjstvo, idiotsko mjesto, prokleta autobiografija),
hiperole (strašno dosadno)

-metaforika naslova Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost loviti malu djecu
koja se slučajno zatrče u provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide". –
spasiti djecu prije nego ih pokvari svijet odraslih-htio bi spašavati druge, a ne može sebe

Tad je rekao što bi htio raditi: „(...) stalno zamišljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom žitnom
polju. Na tisuće male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu
jedne grozne provalije. Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hoću kazati, ako
netko trči ne gledajući kuda ide, ja trebam iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih trebao raditi čitavog
dana. Da budem takav neki lovac u žitu. Znam da je to ludo, ali je to jedino što bih zaista želio biti.“.

3. HENRIK IBSEN (Nora/Kuća lutaka) – osnovna razina

-Norveška, skandinavska književnost

-kritizira: građansku dvoličnost, lažno lice stvarnosti, položaj žene u društvu, položaj pojedinca u društvu

-teme: brak, žena, samoubojstvo; dramski sukobi u samim likovima

-mjesto radnje – obiteljska kuća

-psihološka analiza likova

-srodan mu Šveđanin August Strindberg

-kritike, napadi za nemoral i oduševljeno odobravanje

-psihološka drama, drama o važnosti slobode pojedinca

-ženska emancipacija, protest protiv nerazumne dominacije muškarca u braku i društvu

-slojevitost Norina lika: razmažena, djetinjasta, bezbrižna, neshvaćena, samostalna i odlučna, dobra supruga i
majka, loša supruga i majka, razdirana odgojem, društvom i svojim željama

-Nora (naizgled bezbrižna i vesela, naslućuje se već na početku da je nešto iznutra grize; čini se da s
oduševljenjem prima muževe smiješne izraze divljenja i pokroviteljski stav, no to je posljedica očeva odgoja o
poslušnosti i podređenosti žene u braku, ona je samo lutka, važno je da je lijepa i da šuti; ipak, krši zakon zbog
ljubavi prema mužu i skriva to od njega da ne povrijedi njegovu mušku samosvijest; štedi i zarađuje sa strane, a
sluša njegove prigovore o rastrošnosti)

2
-Helmer (na početku čini se kao dobar otac i muž; brine samo za mat. potrebe svoje obitelji, kasnije licemjer,
ima iskrivljene moralne kriterije, društvene norme su prejake da bi shvatio Norine potrebe)

-parovi:

Nora – Helmer –sreća – raskid

Kristina –Korgstad – nesreća – pokušaj novog početka

-drama počinje in medias res

-ideja: žena ima podređeni položaj u braku; potlačena je jer je materijalno ovisna o mužu, a muž ima ulogu
hranitelja i gospodara; žena se mora bespogovorno podređivati autoritetu muža koji ne mari za njezine strahove i
probleme; muž smatra da ima pravo kažnjavati ženu

-napetost u drami: tajna posudba novca, pokušaj vraćanja novca uvjetuje laži, pisma – oslobađajuće i optužujuće

-moderno u drami: smanjen broj dramskih lica, scenski prostor sveden na minimum, suprotstavljaju se 2 dramske
istine, drama se događa između ljudi i u samom čovjeku, pravo žene na slobodu

-tradicionalno u drami: dramska struktura – uvod, zaplet, kulminacija, rasplet

-romantičarsko u drami: dramska su lica na kraju potpuno sama

-realističko u drami: društveni problemi

4. WILLIAM SHAKESPEARE (Hamlet) – viša i osnovna razina

-Engleska, renesansa, 16. st.

-tragedija u 5 činova (2. faza Shakespeareovog stvaralaštva, nastaju velike tragedije, Otelo, Kralj Lear, Macbeth,
Korriolan)

- Danska; nastojanje kraljevića Hamleta da otkrije istinu o očevu ubojstvu

-ludilo i predstava – načini otkrivanja istine o očevoj smrti

-Klaudije ubio Hamletova istoimenog oca i oženio se njegovom majkom Gertrudom

-struktura zrcala: Hamlet i Laert (žele isto, osvetu i smrt ubojici svoga oca)

-predstava u predstavi (Mišolovka – kojom Hamlet želi doznati istinu o ubojstvu oca)

-Hamlet – da otkrije očevog ubojicu, pretvara se da je lud

-naglasak na unutarnjim previranjima glavnog lika (osjećaj dužnosti da osveti oca, bijes na očeve ubojice,
vjerske obaveze)

-zaručnica Ofelija se utopila (uplela se u očeve (Polonije) spletke i špijunirala Hamleta

-likovi:

HAMLET – moderni junak, pun dvojbi, željan osvete, glumi ludilo

OFELIJA – zaljubljena u Hamleta, uhodi ga, Polonijeva kći, utopi se

GERTRUDA – danska kraljica, Hamletova majka, udana za Klaudija

KLAUDIJE – danski kralj, Hamletov stric, ubio mu oca

POLONIJE – kraljev suradnik, Hamlet ga slučajno ubije

LAERT – Ofelijin brat, izaziva Hamleta na dvoboj

3
-renesansno: kritičnost, želja za logičnošću, svjetovni problemi

-općeljudsko: problemi vlasti, ubojstva, osvete, samoubojstva, izdaje, ljubavi, mržnje, prijateljstva, smrti

-O, biti ili ne biti - to je pitanje: Da li je ljudskog duha dostojnije trpjeti pračke i strijele sudbine nasilne,
Ili oružje  dići na more muka i otporom ih sve zauvijek okončati?

5. FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI – Zločin i kazna – viša i osnovna

razina
-Dostojevski – rođen u Moskvi, ruski esejist, pripovjedač i polemičar

-tvorac psihološkog romana (građen dramskom tehnikom; psihološki realizam)

-opisuje tzv. unutrašnjim monolozima (začetak romana struje svijesti)

-preteča modernog monološko-asocijativnog romana koji se više ne gradi na fabuli i na oblikovanju karaktera
već na reproduciranju čovjekove svijesti

-romani: Bijedni ljudi, Idiot, Braća Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOČIN I KAZNA

-Rusija, Petrograd, 60-te god. 20. st.

-lik bivšeg studenta Rodiona Raskoljnikova (podvojena ličnost – unutarnji sukobi i suprotnosti, javlja se drugo ja,
oksimoronski lik)

-Raskoljnikov – ubojica stare lihvarice Aljone Ivanovne i njezine sestre

-motivi zločina: želja da pomogne siromasima, Marmeladovima, teorija o „snažnoj ličnosti“ kojoj je dopušteno
poslužiti se zločinom u ime viših ciljeva, u ime pravde spasiti više drugih života nečijim ubojstvom (nečija bi smrt
bila korisna za cjelokupno društvo)  socijalni razlozi (siromaštvo), psihološki razlozi (podjela ljudi na obične i
neobične), moralni razlozi (neobičnima je dopušteno ubiti)

-Raskoljnikov ne može podnijeti moralni i psihološki teret ubojstva, kaje se i predaje vlastima

-osuđen je na osam godina robije; s njim u Sibir odlazi i njegova djevojka Sonja Marmeladova

-problem krivnje (glavni lik osjeća grižnju savjesti, psihička rastrojenost)

-pripovjedač u 3. licu (iz Raskoljnikovljeve pozicije)

-Raskoljnikov se odlučuje na zločin. Smatra da bi ubojstvo starice Aljone bilo za opće dobro. Ona je stara
lihvarica kod koje je i sam zadužen. Ubija staricu sjekirom, ali nailazi i njezina sestra Lizaveta pa ubija i nju.
Neprimijećen odlazi iz kuće. Ostatak romana bavi se njegovim psihološkim stanjem nakon počinjenog ubojstva

-Raskoljnikov dijeli ljude po prirodnom zakonu na dvije vrste: „...misao da se ljudi, po prirodnom zakonu,
općenito dijele na dvije vrste: na nižu (obične), to jest, da tako kažem, na materijal koji služi jedino
razmnožavanju sebi sličnih, i na one prave ljude, to jest one koji imaju dar ili sposobnost da u svojoj sredini
izreknu novu riječ. Dakako da ima bezbroj podvrsta, ali se te vije osnovne vrste prilično jasno razlikuju: prvu
vrstu, to jest materijal, čine, općenito govoreći, ljudi koji su po svojoj naravi konzervativni, pristojni, žive u
pokornosti i rado se pokoravaju. Oni, po mom mišljenju, i moraju biti pokorni, zato što su za to predodređeni, i
to njih nimalo ne ponizuje. Oni pak druge vrste svi krše zakon, to su rušioci ili su bar skloni rušenju, svaki prema
svojim sposobnostima. Zločini su tih ljudi, dakako, relativni i različiti; ponajčešće zahtijevaju, u vrlo raznolikim
iskazima, da se sruši svoje ideje, da prekorači i preko leša, da zagazi u krv, on može, sam sebi, u svojoj duši, po
mom mišljenju, odobriti takav korak, ovisno doduše o ideji i njenim razmjerima, to valjda dobro upamtiti.“

4
„Prva je vrsta gospodar današnjice, a druga vrsta gospodar sutrašnjice. Oni prvi održavaju svijet i brojčano ga
produžuju, a drugi ga pokreću i vode prema cilju. I jedni i drugi imaju posve jednako pravo na postojanje.“

6. MILUTIN CIHLAR NEHAJEV – Bijeg – viša razina

-hrvatska moderna

-roman Bijeg najbolji roman hrvatske moderne

moderne odrednice: psihološka analiza te introvertirane osobnosti s naglaskom na defabularizaciju i bitne

probleme čovjekove psihe

BIJEG (1909.)

-roman lika, društveni roman, psihološki roman

-izrazita defabularizacija, retrospekcije, introspekcija

-govori o nemoći intelektualca u sukobu sa sredinom u kojoj je prisiljen živjeti

-roman ima autobiografskih crta

-lik mladog i nadarenog, ali pasivnog i preosjetljivog intelektualca Đure Andrijaševića slama se u sukobu s
okolinom i zbiljom, te život završava alkoholizmom i samoubojstvom

-tema: bijeg od svakodnevnog života i odluka o smrti

-o problemima čovjekove psihe

-Đuro Andrijašević – psihološka, nacionalna i socijalna motivacija

-podnaslov: Povijest jednog našeg čovjeka

-lik antijunaka (darovit, obrazovan, ali pasivan, otuđen, nemoćan, sklon sanjarenju i maštanju, preosjetljiv,
pesimist, fatalist)

-odnos stvarnosti i umjetnosti

-postupno moralno propadanje Đure Andrijaševića, tragična smrt

-bijeg (na početku: bijeg iz Beča, od zaručničkih obaveza koje ne može ispuniti; na kraju: od života)

-viđenje hrvatskog društva početkom 20. st.; besperspektivnost života u hrvatskoj malograđanskoj sredini

-moderno u romanu: antijunak, lirizacija romana, život intelektualca i umjetnika, dnevnik, pismo, monolozi,
impresionistička obilježja (sinestezija, opisi krajolika), psihološka analiza lika, psihološka motivacija, autoanaliza,
isprekidan vremenski slijed

-motiv suvišnog čovjeka

-tragični slom ideala

7. VJENCESLAV NOVAK – Posljednji Stipančići – viša i osnovna razina

-Novak: stvara u razdoblju hrvatskog realizma (19. st.)

-Senj, novelist, romanopisac (teme iz senjskog života)

-piše o svijetu siromašnih, prosjaka, socijalno obespravljenih radnika i sl.

5
-analizira hrvatski malograđanski svijet – ograničenost, sebičnost

-gl. motivi: glad, bolest, siromaštvo

-djela: romani: Tito Dorčić, Dva svijeta, Pavao Šegota; novele: U glib, Iz velegradskog podzemlja

POSLJEDNJI STIPANČIĆI – realistični roman (Senj, 19. st.)

-tema: propast ugledne patricijske obitelji Stipančić

-ostale teme: osiromašivanje senjskog plemstva, nacionalno buđenje Hrvata, individualne sudbine

-fabula podređena likovima

-sučeljavaju se prošlost i sadašnjost

-roman započinje „in ultimas res“ – kraj romana – tragični završetak

-paralelno pratimo mušku (politika, ekonomija, javni poslovi) i žensku priču (obitelj, dom)

-patrijarhalan odgoj, konzervativni otac

-muškarac je glava obitelji – autoritativna figura

-obiteljski autoritet je kompenzacija za nedostignuti društveni autoritet; preko sina želi nadomjestiti vlastite
neuspjehe (karakter gradi na obitelji)

-kuća je kavez za ženu, klaustrofobija, a sloboda za muškarca

-žena nema pristup u javnu sferu ili unosi nemir tamo

-žena je domaćica i mora u svemu ugađati mužu

-Lucija Stipančić  protest protiv očeva autoriteta (pruža otpor, ali pasivno); u Alfredu vidi spasitelja iz takve
situacije (kao u romanima koje potajno čita – čitanje joj zamjena za stvarni život kao i Emmi Bovary); krhka je i
boležljiva – u tome je njezina produhovljenost

8. ANTE KOVAČIĆ – U registraturi – viša i osnovna razina

--roman objavljen u Vijencu 1888. godine

-razbija zakonitosti realističnog stila

-socijalne prilike u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. st.

-slika društvenih i gospodarstvenih promjena u Hrvatskoj (raslojavanje sela, klasna borba, propadanje plemstva,
agrarna kriza)

-kritika društva Kovačićeva doba (primitivizam, karijerizam, amoralnost, beskičmenjastvo)

-kronologija tragičnog životnog puta darovitog seoskog dječaka u feudalnim i kapitalističkim društvenim
okolnostima

-odnosi u društvu: nehumani stav feudalne gospode prema seljaku; preljub, razvrat feudalaca; prodor
kapitalizma na selo; seljaci napuštaju selo i odlaze u grad; inteligentni seljaci ne uspijevaju u moralno iskvarenoj
gradskoj sredini)

-odnos sela i grada – odnos djece i roditelja, međusobni odnosi seljaka, ljubavni odnosi u gradu i na selu; bračni
i obiteljski odnosi; svadbe, svečanosti

-KOMPOZICIJA I FABULA

6
-tri dijela: vremenski kontinuitet prekida se retrospekcijama (razvoj događaja nije kronološki) – time se stvara
nemir i dramatičnost, sukladno s psihičkim previranjima glavnog lika

-retrospekcija na početku: spisi oživljuju i međusobno se prepiru

-fabula počinje prikazom djetinjstva Ivice Kičmanovića, prati cijeli njegov život (do tragične smrti u požaru
registrature)

-u prvom dijelu romana pripovjedač je glavni lik, u drugom i trećem dijelu romana ulogu pripovjedača preuzima
pisac

-romantičarski elementi: događaji vezani uz Lauru; ljubavni trokuti

-naturalistički elementi: na Laurin karakter utječe njezine podrijetlo

-LIKOVI

-Ivica ne pokreće radnju, nije aktivan nositelj svih događaja, nije samouvjeren i samosvjestan; ali ipak je nit koja
glavnu fabulu romana povezuje u sredinu

-Laura samouvjerena, proračunata, pokretač je radnje, lik je fatalne žene, intrigantica, ona određuje tuđe
sudbine

-likovi su socijalno-psihološki motivirani; govorno okarakterizirani

9. HONORE DE BALZAC – Otac Goriot – viša razina

- kritički realizam

-Ljudska komedija – opus od 90-ak romana i pripovijedaka

--realistički roman (socijalni roman, roman karaktera, društveni roman)

-ili Čiča Goriot – pogrdni naziv za starog gospodina

-vrijeme radnje i mjesto radnje: 1819. godina, Pariz

-sukobi: mladost-starost, roditelji-djeca, bogati-siromašni, pošteni-iskvareni; unutarnji sukobi-unutarnja

previranja likova, između ideala i realnosti

-tri teme: očinska ljubav oca Goriota prema kćerima

želja za proboj u društvu mladog siromašnog studenta Eugenea de Rastignaca

zločin i nasilje kao odgovor nepravednošću u životu (Vautrin)

-PRIPOVJEDAČ – sveznajući realistički, pouzdan, objektivan stav prema onome što priča

-elementi romantizma: intrige, jednostavni karakteri, nesretne ljubavi

-elementi realizma: slikanje društvene sredine, društvena uvjetovanost lika, tipičan lik (siromašan student) u
tipičnoj sredini, detaljni opisi, oblikovanje fabule, sveznajući pripovjedač, istinitost, objektivnost

-problemi: očinska ljubav, odgoj, otuđenje, sumnja u vlastite ideale, snalaženje provincijskog mladića u
velegradu, društvene ljestvice, novac kao mjerilo svega i osnovni smisao života

-Eugene de Rastignac-siromašni student iz provincije, Rastignacova moralna načela u sukobu su s moralom

visokog pariškog društva

-Goriot-„vječni otac“, živi samo za kćeri i njihovu sreću, kćeri ga ostavljaju da umre u samoći bijednog pansiona
nakon što su ga opljačkale do gole kože

7
 10. ALBERT CAMUS – Stranac – viša razina
-francuski romansijer, esejist i dramatičar

-romani: Kuga, Pad, drame: Opsadno stanje, Pravednici, esej Pobunjeni čovjek

-1. faza stvaralaštva: filozofija apsurda: pojedinac može ostvariti slobodu ako apsurdno stanje patnje, zločina,
smrti i nasilja prihvati kao životnu filozofiju i prestane shvaćati život kroz prizmu tradicionalnog

-Mit o Sizifu: Camus tvrdi da je Sizif u trenucima kad se vraća po kamen donekle sretan jer istodobno shvaća
ispraznost svog posla, ali ga zadovoljno prihvaća kao takvog

-2. faza stvaralaštva: smisao čovjekove egzistencije je u pobuni protiv apsurda i u ljudskoj solidarnosti

Stranac – roman ideje, roman lika

-egzistencijalizam: vjerovanje da pojedinac ima slobodnu volju te da mora preuzeti odgovornost za svoja djela u
svijetu u kojem nije čvrsto odijeljeno dobro i zlo

-„Jedino što je sigurno, to je naše postojanje, sada i ovdje. Sve drugo je na nama, esencija je zapravo
izmišljotina kojom dajemo smisao egzistenciji. Čovjek je u moralnom smislu apsolutno slobodan birati sve
moguće modele ponašanja, od rođenja do smrti.“

-egzistencijalizam problematizira osamljenost, suočavanje sa smrću, potpunu slobodu izbora, poricanje

tradicije; svodi čovjeka na njegovo postojanje, suprotstavlja se realističkoj tradiciji

-pripovjedač u 1. licu

-kronološka kompozicija

-fabula tog romana događa se u Alžiru

-glavni lik Mersault – njegov život pratimo od trenutka kad mu umire majka

-tema: ubojstvo Arapina (ne možemo sa sigurnošću reći je li slučaj ili namjera)

-sudski proces - Mersaulta osuđuju na smrt zamjerajući mu bezosjećajnost koju je pokazao na majčinu
sprovodu, činjenicu da se nakon ubojstva nije pokajao te da je u Arapina ispalio 5 hitaca, po čemu je ubojstvo
okvalificirano kao namjera

-Mersault cijelo suđenje doživljava kao nešto normalno, ne pokušava se izvući, a na kraju ne prihvaća niti vjeru
koja bi mu možda probudila nadu i olakšala pomisao na smrt. On je zadovoljan i želi da što više ljudi dođe na
njegovo smaknuće

-Mersault – stranac u svijetu u kojemu živi: ravnodušan je, ne pokušava kontrolirati sve događaje u svom
životu, ne određuje vlastitu budućnost, ne određuje životne ciljeve i prioritete, okrenut je prema sadašnjosti

-stranac jer:

1. ne prihvaća život kakav mu nameće društvo

2. ne plače na majčinu sprovodu

3. poslije sprovoda zabavlja se s djevojkom Marijom

4. vesele ga povici mržnje pred smrt

-on se zbog smrtne kazne ni po čemu nije osjećao zakinut u odnosu na druge ljude, svi su osuđeni na smrt

-shvatio je apsurd života koji ga okružuje, on je probuđen jer ne traži smisao izvan sebe, nego u sebi samome

8
-NIHILIST – odbacuje sve društvene vrijednosti, sva ustaljena vjerovanja (sve je dopušteno jer nema objektivnog
kriterija morala pa se ne vrijedi ni za što zauzimati)

-postoji sreća u apsurdu ako čovjek prihvati da njegovo postojanje u svijetu nema višeg cilja ili smisla izvan
njega samog – FILOZOFIJA APSURDA

-svijet i društvo u kojemu Mersault živi puno je dvoličnosti, laži, lažnog morala, relativnosti pravde i sudstva
(negativan odnos prema ljudskog društvu)

-dva dijela romana:

1. realni događaj

2. njegova rekonstrukcija (iskrivljena percepcija) – u sukobu je sa svijetom jer ne prihvaća pravila igre

-IDEJA: otuđenje čovjeka u apsurdnom svijetu; težnja da se apsurd prevlada

-monološki roman – glavni lik je i pripovjedač

-tehnika solilokvija – vrsta monologa koji razumijeva odsutnost drugih lica, iskaz je skrivenih misli i osjećaja
književnog lika

-kratke, jasne rečenice

-moderno: novinarska jednostavnost, jezgrovitost izlaganja; detaljni opisi postupaka likova bez namjere da ih se
naknadno osmisli, osjećaj usamljenosti, nepripadanja i nemoći glavnog lika

11. FRANZ KAFKA – Preobrazba – viša razina

-avangarda

-pripovijetka (objavljena 1915.)

-radnja: kad se jednog jutra Gregor Samsa probudio iz nemirnog sna, ustanovio je da se u svom krevetu
pretvorio u golema kukca

-Gregor je po zanimanju trgovački putnik i sve teže podnosi stres koji mu donosi posao, no ne može ga
promijeniti dok ne otplati dugove svojih roditelja

-tematika: doživljaj dehumaniziranog svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti

-odnosi unutar obitelji (nerazumijevanje, nemogućnost komunikacije, problem iskorištavanja, otuđeni obiteljski
odnosi, usamljenost)

-ljudska reakcija na različitost – netolerancija, gađenje, strah, nasilje, izolacija

-sestra Greta: mlada djevojka od 17 godina, brižna prema Gregoru, jedina ga posjećuje i hrani, nakon incidenta
s jabukama i zaposlenja ga zapostavlja i dolazi do ideje da ga se riješe, Gregor joj to zamjera, ali je i dalje voli

- majka: srami se Gregora i užasava njegovog izgleda, izbjegava ga, ali ga i dalje voli, na kraju ga ipak dolazi
posjetiti, Gregor voli majku i dovoljno je da joj čuje glas

-otac (autobiografski): strog, nasilan i grub prema Gregoru, mrzi Gregora i ne smatra ga sinom, tuče ga i ne
pušta iz sobe ni kuće

Kompozicija: tri dijela u kojima se prati postupnost preobrazbe

1. fizička preobrazba

2. promjena glasa (nemogućnost komunikacije)

9
3. sužavanje vida i odnosa prema prostoru

-stilska obilježja (magijski realizam): HLADNO, NEUTRALNO PRIPOVIJEDANJE: sve se bilježi vrlo precizno i
objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti

-stvaralački postupak utemeljen na paradoksu: spaja se nespojivo(realistično i fantastično),ali to nikog ne

začuđuje

-elementi ekspresionizma (strah, tjeskoba) i nadrealizma (san, halucinacije)

-tjeskobna, kafkijanska atmosfera

-simbolika:

-jabuka  simbol razdora, motiv iz antičke književnosti (Paris, Hera, Atena i Afrodita), simbol razdora između
oca i sina (fizičko ranjavanje), ali i Gregora i cijelog svijeta, jabuka trune u njemu – umro je, trulio, od tuge i
usamljenosti, izoliran od obitelji, duhovno ranjavanje – dolazi od majke i sestre

-kukac  promjena glasa – nemogućnost komunikacije, oklop – otuđenost i izoliranost, male nožice – nemoć

-vrijeme  na početku pada kiša, dan kada Gregor umire – sunce – simbolizira sreću, olakšanje, pozitivno
gledanje na budućnost, želju za planiranjem budućnosti i zaboravljanjem prošlosti

12. MIROSLAV KRLEŽA – Gospoda Glembajevi – viša i osnovna razina

-dramski ciklus o Glembajevima – U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda

-pisan između 1926. i 1930. (+ jedanaest novela – obiteljska saga)

-obiteljska drama

-o članovima aristokratsko-poslovne obitelji s početka 20. st.

-raspad zagrebačke patricijske obitelji koja je na zločinu izgradila posao – prvi Glembaj ukradenim crkvenim
srebrom započeo obiteljski uspon

-didaskalijama Krleža potiče na scensku realizaciju lika

-dramske situacije: sukobi među likovima, sukobi sa samim sobom (Leone se bori protiv Glembaja u sebi)

-etičko-psihološka, sociološka, biološka karakterizacija likova

-tri čina

-jedinstvo mjesta, vremena i radnje

-dramski sukob oca Ignjata (bankar i industrijalac) i sina Leonea (doktor filozofije i slikar)

-Leone se vraća kući nakon 11 godina (1913. godine)

-obiteljska kriza koja se već generacijama odvija iza privida uspjeha i blagostanja (zapravo se očituje u
samoubojstvima, promašenim egzistencijama i sl.)

-„Glembajevi su ubojice i varalice“ –prokletstvo obitelji

-biološka determiniranost likova

-drugi čin vrhunac drame – Leone optužuje oca zbog samoubojstva majke, napada njegovu sadašnju ženu,
govori ocu kako je prije 17 godina bio njezin ljubavnik

-odnos prema barunici Casrtelli (nagonsko) i prema sestri Angeliki (spiritualno) – odraz dvojne Leoneove ličnosti

10
-barunica Castelli bijesna jer je osiromašena bankrotom obitelji

-glembajevska krv prevlada razum i Leone je ubija

-u prvom se činu pojavljuju reprezentativni predstavnici obitelji Glembay. U prvom je planu Leone, senzibilni
intelektualac, europejac, koji je došao na proslavu obljetnice banke Glembay Ltd. Sukobljava se s obiteljskom
sredinom.

-sukobi su motivirani: emocionalnim (intimnim), socijalnim, biološkim, moralnim, intelektualnim i filozofskim

odrednicama

-Glembajevi su na početku drame na vrhuncu financijske i društvene moći (bankari). Kraj drame početak je
obiteljskog sloma (bankrot tvrtke Glembay Ltd.)

-Leone je u svojim dvoznačnim gledištima i debatama hrvatski Hamlet – bankarov sin, intelektualac, europejac,
slikar koji se nakon 11 godina vratio kući kako bi razriješio sukob između „glembajevskoga i neglembajevskoga“
u sebi; sukob amoralno-životinjskoga i ljudsko-produhovljenog senzibiliteta

-likovi:

Ignjat Glembay (otac) Irena Danielli-Glembay (majka)

„glembajevska krv“ „danijelijeva krv“

strast, nagon, tjelesno, amoralno, razum, moralno, duhovno,

animalno, nemir, laž ljudskost, smirenost, iskrenost

Barunica Castelli (2.očeva žena) Beatrice (časna sestra Angelika – bratova udova)

13.MIROSLAV KRLEŽA – Povratak Filipa Latinovicza – viša razina

-hrvatska književnost od 1929. do 1952. godine

-1932. godine napisan

-najcjelovitiji i prvi hrvatski moderni roman

-monološko-asocijativni roman; roman esej

-osnovni motiv: motiv povratka

-vraćanje u zavičaj glavnog junaka Filipa nakon dugogodišnjeg izbivanja, povratak u vlastito djetinjstvo, traženje
odgovora na egzistencijalna pitanja (nakon 23 godine izbivanja)

-glavna tema romana je pitanje osobnog identiteta (i povratak, kao što je naznačeno u samom naslovu romana,
koji predstavlja sučeljavanje Filipa sa svim egzistencijalnim pitanjima)

-druge teme: odnos umjetnika i društva (slikarski senzibilitet – svijet doživljava kroz boje), smisao života
(egzistencijalna pitanja), djetinjstvo (nesretno, traumatizirano), otuđenje (odvojenost od stvarnosti,
osamljenost, nemoć), psihologija ljudske spolnosti, pitanje očinstva...

-likovi: Filip, majka Regina, Ksenija Radajeva-Bobočka, Baločanski, Kyriales, Liepach

-Filip - hipersenzibilan pojedinac – intelektualac i umjetnik nesiguran u vlastiti identitet

-likovi koje Filip susreće samo izazivaju nove traume i pridonose osobnoj rastrojenosti, osjećaju izgubljenosti,
promašenosti

11
-elementi moderne proze: složena struktura, razlomljenost vremena, prostora i fabule, psiha, svijest lika, izbor
teme (moderna kompozicija romana: razbijena zbog odnosa prema prostoru i vremenu)

-proustovsko u romanu: sjećanja dolaze asocijacijama – davno prošle slike – frajle, majka... (simultanost
vremena – istodobnost prošlosti i sadašnjosti-dva vremenska tijeka) – vraćanje u prošlost

-nema kronologije

-trodijelna struktura: povratak (statičnost, retrospekcije), Kostanjevec (sociološko-staleška studija), otkriće oca i
ubojstvo (studija likova: Bobočke, Baločanskog i Kyrialesa; dramska obilježja u tom dijelu)

-stil: bizarnosti, groteska, likovi na granici između stvarnosti i karikature

-tok struje svijesti, esejistički monolozi, dugačke („krležijanske“) rečenice, metafore

14.RANKO MARINKOVIĆ – Kiklop – viša razina

-vrsta djela: moderni roman (ideja, svijesti, filozofski, egzistencijalistički, psihološko-socijalni, eruditski roman)

-tema: - analiza nerealiziranog bića i iskompleksiranog pojedinca,

- tjeskobna atmosfera u zagrebačkom boemskom krugu uoči dolaska rata

- razorna moć rata

-motivi: rat, strah, otuđenje, društveni kaos, ljudožderi (lajtmotiv- alegorijski nagovještaj ugroženosti
čovječanstva 2. svj. ratom)

-Kiklop Polifem iz Homerove Odiseje, ljudožder – predstavlja rat koji također ne bira žrtve

- likovi:

1. Melkior Tresić (novinar, strah i dezorijentiranost, usp. Raskoljnikov – intelektualac, simbol cijele izgubljene i
dezorijentirane generacije; senzibilan pojedinac, boji se rata, strah nastoji utopiti u banalnostima (opija se,
druži se s boemima), izgladnjuje se da bi izbjegao poziv u vojsku, postupno gubi razum, osjeća da gubi
identitet),

2. Vivijana (˝laka˝ žena sumnjive prošlosti, Melkior u nju zaljubljen),

3. Enka (razmažena žena uglednog liječnika, Melkiorova ljubavnica ),

4. Ugo (ekscesi, monolozi, pijanica),

5. Maestro (bizarna smrt),

6. ostali: Atma, don Fernando, Fredi, Acika (med. sestra)

- mjesto radnje: Zagreb

- vrijeme radnje: jesen 1940. – proljeće 1941.

- kompozicija: -predratni Zagreb, iščekivanje poziva (uvod)

- Melkior u vojsci i bolnici (zaplet)

- Melkiorov povatak u građanski život (rasplet)

-fabula: 1. zbiljski (realni) sloj – Zagreb neposredno pred Drugi svj. rat

2. psihološki sloj – egzistencijalna drama Melkiora Tresića

12
 3. mitološko-simbolički sloj – asocijacije na Homerovu Odiseju (Melkior-Odisej, Vivijana-ironična
negacija vjerne Penelope, rat-Kiklop Polifem, rascjepkana umetnuta priča o kanibalima s broda Menelaja)

-da bi opstao u posve dehumaniziranom, animalnom svijetu, Melkior se i sam spušta na razinu životinje,
predaje se u ruke Kiklopa, puže u Zoopolis – životinje na kraju humanije od ljudi, pad čovjek od humanog bića
do običnog četveronošca sposobnog samo za preživljavanje

-moderne narativne tehnike: unutarnji monolog, tok svijesti, imaginarni dijalog

-postmodernistički postupci: asocijacije, citati, snovi, umetnute priče, intertekstualnost (Shakespeare,

Dostojevski, Joyce, Biblija), ironizacija književnih djela i parodiranje hrvatske književne baštine,
autoreferncijalnost (Ruke), intermedijalnost

-maniristička obilježja (patos, uznemirenost, nedostatak prirodnog): dvosmislenost, kontrast, igre riječima

-inverzije, besubjektne rečenice

15. ANTUN GUSTAV MATOŠ – viša i osnovna razina

-najvažniji pisac hrvatske moderne (1895. – 1916.)

-rođen u Tovarniku, živio u Zagrebu

-5 godina proveo je u Parizu gdje je upoznao književna djela simbolizma i modernističke lirike

-novinar, književni kritičar

-sljedbenici među mladima (matoševci)

-djela: zbirke novela: Iverje, Novo iverje, Umorne priče, eseji i putopisi: Ogledi, Vidici i putovi; Pjesme

-novele: Cvijet sa raskršća, Camao, Moć savjesti, Kip domovine leta 188*

-putopis: Oko Lobora

-eseji, kritike

-POEZIJA:

-pjesme: Utjeha kose, 1909., Srodnost, Gospa Marija, Notturno, Djevojčici mjesto igračke, Samotna pjesma,
Jesenje veče, Iseljenik

-80-ak pjesama pretežito simbolističkoga stila, većina soneti

-simbolistički i impresionistički stil pod utjecajem francuskih modernista, uzor mu je Baudelaire

-teme: ljubav, pejzaž, domoljublje

-dvije faze domoljubne poezije:

1. dok je izvan domovine – zanosna, osjećajna i patetična poezija; idealizira domovinu

2. nakon povratka u domovinu – ironijski i kritično progovara o domaćim prilikama

13
 16.ANTUN BRANKO ŠIMIĆ – viša razina
-hrvatski ekspresionizam

-rođen u hercegovačkome selu Drinovcima 18. studenoga 1893.

-pjesnička zbirka – Preobraženja  Šimić unio u hrvatsku poeziju nove svjetove i otvorio nove staze

-u osmom razredu (gimnazije) napustio je školu i postao slobodan književnik i publicist. Uređivao je časopise
Vijavica i Juriš, s Milanom Begovićem Savremenik, a 1924. i 1925. časopis Književnik koji je pokušao nastaviti
njegov brat Stanislav Šimić.

Preobraženja

-objavljena 1920. g.

-prva zbirka slobodnih stihova u hrvatskoj književnosti

-ekspresionistička obilježja: škrtost u izrazu, eliptične rečenice, važnost boja, važnost grafičkog izgleda pjesme

-tema zbirke: preobrazba vanjske stvarnosti u pjesnikovu unutarnju stvarnost i potom njezino izražavanje u
pjesmi

-pjesme: Hercegovina, Pjesnici, Moja preobraženja, Povratak, Smrt i ja, Ručak siromaha, Opomena

-Šimić iznosi pejsaže vlastite duše, a to nagovještava i bojama (boje u njegovim pjesmama imaju posebno,
simboličko značenje)

-Šimić piše o životu, smrti, umjetničkom stvaranju, a motivi su mu tipični za ekspresionizam: strah, nemir, bol
duše, smrt, itd.

17.TIN UJEVIĆ – viša razina

-rođen 1891. godine u Vrgorcu

-esejist, kritičar i prevoditelj

-boem

-hrvatska književnost od 1914. do 1952.

-najveće pjesničko ime u hrv. književnosti 20. st.

-objavljivao pjesme u zborniku Hrvatska mlada lirika 1914. godine

-povezuje noviju hrvatsku književnost s hrvatskom tradicijom i s modernim europskim pokretima pa se naziva
„klasikom našeg modernizma“

-soneti, slobodan stih

-koristi arhaizme, posuđenice i novotvorenice – time proširuje izražajne mogućnosti hrv. jezika

-faze stvaralaštva: parnasovstvo, simbolizam, ekspresionizam, futurizam, nadrealizam

-zbirke: Lelek sebra, Kolajna, Anđeo na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu

-u prvoj fazi stvaralaštva Ujevićeva poezija puna je intimnih preokupacija i prožeta je pesimizmom. Motiv koji
se često proteže njegovim pjesmama je usamljenost. Osim toga, tu je i motiv ljubavi prema imaginarnoj ženi,
a zaokupljen je i samim pjesništvom.

14
-u drugoj fazi, Ujević piše refleksivne pjesme, vraća mu se vjera u čovjeka. Pjesme su mu gotovo filozofske. Slavi
ljudski život i stvaranje.

-pjesme: Oproštaj, Naše vile, Svakidašnja jadikovka, Kolajna, Visoki jablani, Pobratimstvo lica u svemiru

18.DOBRIŠA CESARIĆ – osnovna razina

-hrvatska književnost od 1914. do 1952.

-rođen u Požegi; većinu života proveo je u Zagrebu gdje je radio kao lektor, urednik, književnik i prevoditelj

-jedan od najboljih pjesnika rime i vezanog stiha

-opus: 150 pjesama i nekoliko pjesama u prozi

-tema, stil: pjesnik grada, svakodnevne situacije i život obična čovjeka

-romantičarski i modernistički doživljaj svijeta

-refleksivne pjesme

-ključni motivi su mu često proturječni – spajaju se u simboličkom krugu koji predstavlja sam život i njegovu
cikličnost (česti kontrasti)

-poezija je spontana, topla i nenametljivo duboka, melodiozna

-aforizmi

-izraz: vezani stih blizak svakodnevnom govoru

-stih ritmičan, sugestivan

-pjesme: Oblak, Vagonaši, Balada iz predgrađa, Povratak

15