PRVO PREDAVANJE, od 3. ožujka 2009.

Informacijska kriza prevladava nove znanstvene discipline informatike i tehničkih

uređaja pomoću kojih se čuvaju, prenose, obrađuju informacije i to se razvija mnogo brže
nego na dosadašnji način.

Znanstvena disciplina koja proučava informacijske sustave s računalskom

podrškom naziva se informatika.

Informatika je jedna od najmlađih znanstvenih disciplina

Razvila se kao samostalna znanstvena disciplina 60-ih godina prošlog stoljeća uz
pomoć drugih znanstvenih disciplina.
Interdisciplinarna disciplina je povezan s formalnom logikom, matematikom, teorijom
informiranja i elektronikom.

CILJ: Razrada optimalnih metoda i sredstava, primanja, pohranjivanja, prijenosa, obrade,

pronalaženja i korištenja informatike

ZADATAK: Istraživanje strukture funkcioniranja, oblikovanja i izrade informacijskog

sustava čiji rad podržava digitalni računalni sustavi.

ELEKTRONIČKO RAČUNALO:
Uređaj koji prema zadanim uputama-programu može pohraniti i zapamtiti podatke, te
s njima izvršava niz operacija i rezultata računanja, neposredno pokazuje ili pohranjuje za
buduću uporabu.

SUSTAV HARDWARE
SUSTAV SOFTWARE
SUSTAV DOKUMENTACIJE

SUSTAV HARDWARE: riječ engleskog podrijetla u doslovnom prijevodu znači „tvrdo roba“
„grožđura“ „željezna roba“ u terminološkom pogledu ono označava
sve mehaničke, magnetske, elektroničke i elektronske komponente i
uređaje digitalnog računalnog sustava

SUSTAV SOFTWARE: riječ engleskog podrijetla u doslovnom prijevodu znači „meka roba“,
a u terminološkom značenju predstavlja sve programe kojima je
digitalni računalni sustav snadbjeven.

SUSTAV DOKUMENTACIJE: Sadrži niz priručnika i uputstava što korisniku omogućuje

korištenje sustava hardware i sustava software.

PRIMJENA EL. RAČUNALA:

Računalo je danas uključeno u:
- znanstvene projekte i istraživanja,
- projektiranje,
- upravljanje, vođenje industrijskih procedura,
- određivanje i održavanje kontrole kvalitete,
- simulacija složenih sustava

1
- podrška i vođenje nastave
- istraživanje, analiza i liječenje u medicini,
- kreativno i umjetničko stvaralaštvo i td.

ZA OVE PROMJENE RAZVIJENI SU:

- sustavi za upravljanje bazama podataka,

- uputstva (QVERN) jezici za rad u bazama podataka,
- paketi za obradu teksta
- paketi za statističku obradu podataka
- paketi za pripremu i vođenje nastave s podrškom računala
- poslovni informacijski sustavi
- programski paketi za upravljanje mrežama računala
- programski sustavi za projektiranje i proizvodnju uz pomoć računala
- ekspertni sustavi
- programski sustavi za generiranje, obradu i održavanje bibliografskih podataka

RAČUNALO KAO SUSTAV

- digitalni računalni sustav

Koncept HARDWARA
(tehnička podrška – sklopovlje)

SLIKA

2
 DRUGO PEDAVANJE, od 10. ožujka 2009.

KONCEPT HARDWARA

Računalo izvršava niz matematičkih i logičkih funkcija nad podacima.

Dio računala koje obavlja ove operacije (radnje) naziva se ARITMETIČKO-
LOGIČKA JEDINICA.
ARITMETIČKO-LOGIČKA JEDINICA u jednom vremenskom intervalu obavlja
samo jednu funkciju (operaciju) između dva podatka (dva operatera).
Koja će to operacija biti i nad kojim će se operacijama odvijati, diktirano je zahtjevom
korisnika, a realizaciju neposredno osigurava UPRAVLJAČKA JEDINICA (UO) računala.

Aritmetičko-logička jedinica i upravljačka jedinica zajedničkim imenom naziva se

CENTRALNA PROCESORSKA JEDINICA (CPJ).
U integriranoj izvedbi to je mikroprocesor.
Računalo koja za procesor ima mikroprocesor naziva se mikroračunalo.

ARITMETIČKO – LOGIČKA JEDINICA

(izvršava sve matematičke operacije)

Funkcija ALJ je zbrajanje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, uspoređivanje.

Programska podrška kombinira ove osnovne aritmetičko-logičke funkcije i pri tome
izvodi logaritamske, eksponencijalne, trigonometrijske funkcije kao i relacije uspoređivanja
(već od, manje od, jednake, različite i td.).

UPRAVLJAČKA JEDINICA

Osigurava prijenos podataka iz radne memorije u centralnu procesorsku jedinicu kao i

pohranu rezultata u radnu memoriju.

RADNA MEMORIJA

Globalno sadrži tekuće programe i podatke koji se odnose na problem – zadatak kojeg
korisnik rješava, odnosno obrađuje. U radnu memoriju se pohranjuju instrukcije što formiraju
tekući program, u skladu s kojima centralna procesorska jedinica obavlja operacije nad
podacima.
Radna memorija dijeli se na tri dijela, i to:
1. RAM – memorija sa slučajnim pristupom,
2. ROM – memorija koja osigurava samo čitanje programa i podatak i
3. PROM – odnos između ROM-a i RAM-a.

ULAZNO- IZLAZNE JEDINICE

Komunikacija računala i korisnika odvija se uz pomoć ulaznih i izlaznih jedinica.

Ulaznom jedinicom se u računalo unose različite instrukcije i podaci.
Rezultati obrade se prikazuju izlaznim jedinicama.

3
 Ulazna jedinice (imput) su:
- tipkovnica,
- miš,
- kotrljajuća kugla,
- svjetleća olovka
- ekran osjetljiv na dodir

Ulazne jedinice na bazi: - prepoznavanja govora,

- prepoznavanja karaktera (magnetska kartica)

Izlazne jedinice (autput) su:

- printeri (štampači) = matrični, linijski, laserski
- monitor ili ekran = bloteri, sintetizatori zvuka
(monitor može biti ulazna i izlazna jedinica)

MASOVNA MEMORIJA

Vanjska memorija služi kao ulazna jedinica, za pohranu programa i podataka

Programi i podaci pohranjuju se onoliko dugo koliko je to korisniku potrebno za rad.

Jedinice vanjske memorije su: - magnetske trake

- magnetske kazete
- magnetski diskovi
- fleksibilni magnetski diskovi
- fleksibilne magnetske diskete 3,5 inch
5,25 inch
8 inch
CD-ROM
USB – stikovi

KONCEPT SOFTWARE

Software je opći termin za sve programe koje koristi računalni sustav.

Na najvišoj razini software se dijeli na SISTEMSKI i APLIKACIJSKI software.

SISTEMSKI SOFTWARE proizvođač računalne opreme isporučuje korisniku zajedno

sa sustavom hardware i prilagođen je njegovoj konfiguraciji ( ulazno-izlaznim jedinicama i
jedinici masovne – vanjske memorije)
Sistemski software ne treba isključivo bit od istog proizvođača, ali treba biti
kompatibilan zbog umrežavanja

APLIKACIJSKI SOFTWARE razvija sam korisnik u suglasju sa zadacima i

poslovima koje želi poduprijeti primjenom računala i zbog čega je konačno izvršio nabavku
računalne opreme.

4
 Sistemski software u načelu obuhvaća operacijski sustav, jezične procesore (program
prevodioca) i pomoćne (servisno-uslužne programe)

Operacijski sustav je organizirani skup programa i podataka koji su specifično

razvijeni za upravljanje resursima sustava hardware.

Brojevni sustavi su:

- binarni brojevni sustav = 0 i 1
- oktalni brojevni sustav = 0., 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7.
- dekadni -//- -//- = 0., 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9.
- heksadecimalni -//- = 0………………………………….. 16)
- alfanumerički -//- = 0………………………………….. 16, a,b,c,d,e,f….)

5
 TREĆE PREDAVANJE, od 17. ožujka 2009.

OSNOVNI POJMOVI O KIBENETICI

Kibenetika je relativno mlada znanstvena disciplina koja se pojavila kao samostalna

znanstvena disciplina 1948. godine. Nastanak kibenetike je rezultat napora mnogih
znanstvenih različitih disciplina: matematičara, biologa, filozofa, fizičara, tehničara i td.
Vodeću ulogu u razvoju ove znanstvene discipline imao je teoretičar NORBET
WIENER.
NORBERT je pokazao da je kibenetika kao znanost koja se bavi proučavanjem toka
informacija, jedna od sintetičkih znanosti (matematika, filozofija, kibenetika, informatika i
td.), čije metode su primijenjene u svim znanstvenim disciplinama.

DEFINIIJA KIBENETIKE:
Kibenetika je još kao mlada znanstvena disciplina koja pokazuje mogućnost razvoja
te tako postoje brojne razlike u njenom definiranju.

1950. godine teoretičar NORBERT je prvi definirao ovu znanstvenu disciplinu, i to_
- kibenetika je nauka ili znanost o načinu upravljanja i
- kibenetika je nauka ili znanost o upravljanju poslovnim procesima.

PODJELA KIBENETIKE

Kibenetiku možemo podijeliti na tri (3) smjera, i to:

1. teoretska kibenetika
2. tehnička -// -
3. primijenjena -//-

1. TEORETSKA KIBENETIKA

Bavi se izračunavanjem problema upravljanja pretežno složenih dinamičkih sustava sa

teoretskog aspekta.
Obuhvaća:
- teoriju sustava upravljanja
- teoriju informiranja
- -//- automatizacije,
- -//- algoritama,
- -//- igara, programiranja i td.

2. TEHNIČKA KIBENETIKA

Bavi se konstrukcijom kibenetičkih strojeva sustava automatskog upravljanja

3. PRIMJENJEMA KIBENETIKA

Bavi se primjenom teoretske i tehničke kibenetike u svim oblastima čovjekove

djelatnosti

6
 METODE KIBENETIKE

KIBENETIKA je razvila neke specifične metode ili generalizirala neke od metoda

koje su se razvile prije nego je bio razvijen kibenetski pristup.

U rješavanju pojedinih problema najvažnije metode kibenetike su:

1. metoda crne kutije
2. metoda pokušaja
3. metoda modela
4. metoda kritičkog puta.

METODA CRNE KUTIJE - primjenjuje se za proučavanje svojstava kibenetičkih

sustava posebno njegove strukture. Crna kutija je zatvoren sustav na osnovi promjena
složenih informacija nastalih uslijed promjena ulaznih informacija možemo izvesti niz
zaključaka o ponašanju zatvorenog sustava.

METODA POKUŠAJA - koristi se važnim svojstvima kibenetskih sustava da se

stacionarno stanje može postići samo nizom diskretnih ili kontinuiranih promjena nekih
parametara koji definiraju sustav. najčešće se ova metoda koristi u medicini i ekonomiji.

METODA MODELA - zasniva se na postupcima kibenetskih modela.

METODA KRITIČNOG PUTA – naročito se primjenjuje u operacijskim

istraživanjima kao metoda za planiranje kompleksnih projekata s mnogo različitih relacija
(građevinarstva, industrije i sl) (linearno i nelinearno planiranje) Predstavlja najkraći put da
se nešto učini.

GENERACIJE RAČUNALNOG SUSTAVA

Računalni sustav s obzirom na hardversku strukturu možemo klasificirati na

1. VON NEUMANOV MODEL RAČUNALA došao je do četvrte generacije
računala.

2. MODEL NOVE GENERACIJE RAČUNALNOG SUSTAVA – (peta generacija)

Razlika između Von Neumanova modela i modela nove generacije računalnog

sustava je u tome Von Neumanov model ima vlastitu ugrađenu memoriju unutar sustava.

RAČUNALA – I. generacije 1950.-1958. godina

Označila je početak serijske proizvodnje za široku uporabu, a ne samo za

znanstvenike. Najvažniji predstavnik je UNIVAC.
Osnovni medij kao nosilac podataka je bušena kartica. Programirala se u tzv. strojnom
jeziku (simboličkom). Obrada je bila serijska u tzv. DOS ili MS DOS bio je na samom
početku razvoja.
ASSEMBLER – niži programski jezik koji se koristio.

7
 RAČUNALA – II. generacije 1959.-1964. godina

Osnovni cilj izgradnje II generacije računala jeste implementacija, ugradnja

poluvodičkih uređaja (tranzistora) koji je izražavao pravu revoluciju u proizvodnji računalne
tehnologije.
U ovom periodu primjenjuje se tzv. simbolički programski jezici COBOL ( bankarski
sustavi) i ALGOL. Jedan i drugi su niži programski jezici.

RAČUNALA III. generacije 1965.-1972. godina

Karakteristična je uporaba integriranih krugova i monolitne tehnike, te započinje

eksperimentalni razvoj mikro-redukcija proizvodnje sve manjih elemenata poluvodičke
tehnike.
U ovoj III. generaciji podršku daju viši programski jezici. Predstavnici su „IBM 360“ ,
„CDC 3000“ i td.

RAČUNALA IV. generacije 1972.1991. godina

Temelji se na primjeni tehnologije visoko integriranih krugova. Često imaju ugrađene

elemente III generacije računala. Međutim, u svijetu se danas proizvode računala s
unutarnjom memorijom od vlastite tehnologije. Mikroprocesori su zapravo osnovni dijelovi
današnjeg računala. Ova generacija računala koristi proširenu primjenu viših programskih
jezika, povećanje primjene mikro programskih sklopova, struktura programiranja,
informiranja jedinstvenih i decentraliziranih baza podataka, te sustava za njihovo
pretraživanje.
Predstavnici programskih jezika ove generacija računala su: „APPLE“, „IBM 370“,.
„CIBER“ i td.

RAČUNALA V. generacije (Japanu 1991. godina)

Razvoj računala V. generacije počeo je u japanu 1991. godine kada je donesen 10-
godišnji plan razvoja računarstva. Računala ove generacije baziraju se na novoj građi, novom
stilu programiranja i posve različitoj komunikaciji čovjeka i računala. Osnovni elementi građe
su super visoko integrirani krugovi. Dolazi do premještanja funkcije softvera izravno na
hardver.

ČETRI RAZINE RAČUNALA V. generacije

1. računalima V. generacije treba reći ŠTO, a ne KAKO raditi,

2. imaju ekspertni sustav za različito područje primjene,
3. imaju različite baze podataka namijenjene informiranju više razina
4. obrađuju numeričke operacije (dokumenti, grafike, slike, govor i sl).

8
 ČETVRTO PREDAVANJE, od 24. ožujka 2009.

ELEKTRONIČKI SUSTAVI ZA PODRUČJE PRAVA – UPRAVE

MIKRO RAČUNALA su prava računala i kao takva predstavljaju najveća i najskuplja

računala uopće.
Uglavnom ih koriste ministarstva, znanstveno istraživački instituti, bankarski sustavi,
vojska i sl. Predstavljaju računala opće namjene.

Mikro računala su veličine sobe, prostorno velika i skupa, ali imaju velike mogućnosti
npr. mogućnosti priključenja više stotina mikro računala.
Mikro računalo nema vlastitu procesorsku jedinicu-PROCESOR, već koristi veliko
računalo.Svaki mikro računalni sustav sastavljen je od:
1. jedinice za ulaz podataka,
2. jedinice za obradu podataka,
3. jedinice za izlaz podataka i
4. posebno je važan interkom za očuvanje podataka memorijske jedinice (unutarnje i
vanjske)

MINI RAČUNALA su mali opće namjenski sustavi koji po svojoj organizaciji

pripadaju u sredstva automatske obrade podataka. Računalo se može definirati kao
automatski stroj za obradu podataka. Redovito su univerzalni (široka primjena). Veliku
primjenu pronašli su u poslovnoj komunikaciji, međutim današnji PC mikro računala su im
zaprijetila, te se očekuje njihovo eliminiranje iz uporabe.

OSOBNA RAČUNALA

Početkom 70-ih godina svi računalni sustavi u svijetu bili su fizički veoma veliki
strojevi. Međutim, iste godine se stvoren je prvi PC poznat pod imenom Mikro računalo.
Koristili su najmanju mikro računalnu tehnologiju - odnosno elemente i uređaje izrađene od
poluvodičkog materijala ekstremno umanjenih dimenzija, koji su mu dali značajnu prednost.
Jedan od osnovnih zadataka PC-a unutar osnovne asocijacije (ured, skladište, recepcija,
agencija) jest da izvršavaju obradu podataka s namjerom podrške pri odlučivanju menadžera i
upravljača svih rizika. PC-i sustav obično je smješten na uredskom stolu, a može biti
podržavan kroz mrežu računala većeg kapaciteta od onoga kojemu se on obraća kad se god za
to ukaže prilika.

SUPER RAČUNALA

Jedan od prvih primjera računala je CRAY I, za kojega se može reći da je do sada bio
najveći, najbrži i najskuplji od svih dosadašnjih računala.
Koriste se za: - znanstvena istraživanja,
- vojna istraživanja,
- inteligentnu komunikaciju (pri kreiranju i uvrštavanju tajnih vojnih
kodova – dekoderi)
- komplicirane proračune naftnih kompanija
- zračni prijevoz
- automobilska industrija

9
 Super računala, te stručni timovi u Japanu i SAD-u trenutno su povezani na
zajedničkom zadatku u izgradnji još bržeg super računala, koji će imati obilježja „umjetne
inteligencije“ i moći će rješavati još kompliciranije probleme u kontaktu s čovjekom.

SOFTWARE U PRAVNOJ STRUCI

Sustavni software jedna je od temeljnih nužnih elemenata elektroničkog računala kao

sustav. To su svi programski modeli, programi i programski paketi bez kojih se računalo
uopće ne bi moglo aktivirati i bez kojih ono ne bi moglo izvršavati zadatke, što ih čovjek pred
njega postavlja. Napori da bi se sustavni software kategorizirao u najgrubljim crtama bili bi
slijedeći:
1. operativni sustav (upravljački program ili bežični sustavni software)
2. programi prevoditelji
3. programi za posluživanje

OPERATIVNI SUSTAV

Pod operativne sustave u klasičnom smislu označuje se „software“ potreban za

izvršavanje aplikativnih programa.
Funkcijama operativnog sustava treba smatrati:
- funkcija upravljanja memorijom računala,
- funkcija upravljanja centralnim procesorom računala
- funkcija upravljanja perifernim uređajima
- funkcija upravljanja podacima, odnosno informacijama
- procedura optimizacije kompleksa navedenih funkcija

10
 PETO PREDAVANJE, od 31. ožujka 2009.

VRSTE OBRADE PODATAKA

Postoje četiri vrste obrade podataka i to:

1. Ručna obrada podataka

2. Mehanička obrada podataka
3. Pomoću kartičnih uređaja
4. Elektronička obrada podataka

1. RUČNA OBRADA PODATAKA

Ima u određenim uvjetima prednosti u odnosu na ostale obrade.

Podaci su čovjeku neposredno čitljivi u svim fazama obrade.
U obradi se koriste lako dostupna jeftina pomoću sredstava.
Potrebne su male pripreme za obradu, lako se kombinira s ostalim oblicima obrade
podataka.

2. MEHANIČKA OBRADA PODATAKA

Prvi mehanički strojevi konstruirani su u 17. st. Taj je stroj mogao izvoditi računske
operacije s brojevima koji su sadržavali do šest (6) znamenki (binarni).
Nedostatak mehaničke obrade podataka jeste teže otkrivanje pogreški i njihova
ispravka, nego u ručnoj obradi podataka, a brzina rada ovisi brzini posluživanja – radu stroja.

3. POMOĆU KARTIČNIH UREĐAJA

Obrada podataka pomoću kartičnih uređaja tehnika je koja se razvija na prijelazu iz

19. st. u 20. st.
U odnosu na mehaničku obradu podataka, klasični kartični uređaji osiguravaju veću
točnost obrade, veću brzinu operacija i zbog toga omogućuju obradu većeg volumena
podataka.

4. ELEKTRONIČKA OBRADA PODATAKA

Koncept prvog digitalnog elektroničkog računala postavio je 1833. g. teoretičar

CHARLES BABAGE.
Prva elektronička računala građena su isključivo za znanstvene svrhe, a tek 1951. g.
započeo je prvi stroj UNIVACIER koji je služio za obradu podataka u SAD-u za pitanje
nataliteta i mortaliteta.

11
 TERMINAL

Terminali ili daljinske stanice su uređaji pomoću kojih se koriste u vezi sa centralnim
sustavom, za obradu podataka. Prema smjeru prenošenja podataka terminali se dijele na
ulazne, izlazne i ulazno-izlazne.
Dijelimo ih na one s memorijom, bez memorije, inteligentne terminale i td.

SUSTAVI

U suvremenoj teoriji i praksi sve se češće susrećemo s pojmom sustav.

DEFINICIJA SUSTAVA: Sustav je objekt sjedinjenih pravila uzajamne interakcije

(svemir, atom).
SUSTAV je skup elemenata koji čine integralnu cjelinu u sklopu koje se vrše određene
funkcije. Postoji neka vrsta kontrole npr. samoupravni sustav, opći sustav i td.

Svaki sustav ima granice koje su utvrđene prirodno i proizvorno.

Svaki sustav možemo na temelju prethodnih definicija prikazati u obliku matematičkih
odnosa.

Postoje tri bitne sistemske karakteristike i to:

- statičnost, dinamičnost tj. promjena strukture, funkcioniranja sustava
- orijentiranost prema postavljenom cilju,
- mehaničnost, organiziranost

SISTEMSKI MODEL organizacije polazi od otvorenosti organizacije i uzima u obzir

njezinu struku kao i povezanost s okolinom.
Privredni je sustav otvoren i komunicira sa svojom okolinom, razmjenjuje materije,
energiju i informacije.

RAZVOJ PRAVNIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA

Pravni informacijski sustav predstavlja sustave u kibenetskom smislu riječi u okviru

kojih se ostvaruje
a) ulaz (imput)
b) obrada (proces)
c) izlaz (autput) – informacija i informacijskih tokova

Pravni informacijski sustavi su složeni tehnološki sustavi za obradu podataka i

informacija.
Prvenstvena svrha pravnog informacijskog sustava jeste da stavi na raspolaganje
informacije, odlučivanje i upravljanje.

12
 Proizlazi da informacijski sustav čine ljudi, strojevi, podaci i informacije i da on
obuhvaća prikupljanje, obradu čuvanje, odnosno memoriranje podataka i informacija kao i
dostavu informacija na korištenje.
Nedostatak kadrova informacijskih profila karakterističan je za sve oblasti posebice za
područje prava gdje se ovaj nedostatak „informacijske pismenosti pravnika“ posebno osjeća.
Dosadašnje faze informatizacije tijela uprave U RH nisu bile praćene odgovarajućim
okolnostima na planu informatizacije, opismenjavanja i obrazovanja što je dovelo do gotovo
pasivnog odnosa korisnika informacijskog sustava.
Zbog navedenog, neophodno je s razvojem pravnog informacijskog sustava i
uspostavljanjem suvremenih baza podataka, organizacija aktivnosti na informacijskom
opismenjavanju svih kategorija zaposlenih u državnim tijelima, kako ne bi došlo do
raskoraka između nivoa opremljenosti uprave i mogućnosti korištenja suvremene baze
podataka i informacijskog servisa, s jedne strane i znanja koje je potrebno da se oprema i
usluga iz dobivene informacijske tehnologije koriste, s druge strane.

ŠESTO PREDAVANJE, 7. travnja 2009.

ORGANIZACIJA INFORMACIJSKOG SUSTAVA

(projektiranje, primjenjivanje, korištenje)

Kod organiziranja, odnosno kod projektiranja primjenjivanja i iskorištavanja svakog

informacijskog sustava, kao posebnog, postavlja se pitanje logičkog i fizičkog projektiranja
informacijskog sustava, kao i pitanje izbora sustava, odnosno niz pitanja vezanih za nabavku
opreme informiranja tzv. konfiguracije sustava.
Uspjeh planiranog informacijskog sustava zavisit će u velikoj mjeri o načinu
rješavanja određenih pitanja i ispunjavanja određenih uvjeta, posebice od:
- izrade idejnog projekta informacijskog sustava,
- izrade glavnog projekta sustava na temelju kojeg se vrši primjenjivanje kao ražima
korištenja sustava.
S pravnim informacijskim sustavom postiže se da je:
- proces odlučivanja pregledan;
- pravni sustav također mora biti pregledan
- osigurava pravnu sigurnost

Cilj svakog pravnog informacijskog sustava jeste ostvarenje uvjeta za bolje pravo.
Temeljni cilj pravnog informacijskog sustava jeste unapređenje rada aktivnosti na
određenom pravnom području.

Na temelju ovih definiranih (zacrtanih) ciljeva ostvaruju se slijedeći faktori:

- prilagođavanje pravnog poretka u uvjetima društvenog i tehnološkog razvoja
- sistematizacija i ujednačavanje pravnog poretka
- jamstvo pravne sigurnosti
- ubrzanje procesa donošenja pravnih odluka
- ostvarenje ostalih ciljeva pravnog informacijskog sustava

13
 PROJEKTIRANJE INFORMACIJSKOG SUSTAVA
U UPRAVI I PRAVOSUĐU

Informacijski sustav u državnim institucijama osobito u sustavu izvršne i sudske vlasti

su pravni sustavi
Pravosudni sustav temelji svoje funkcionalne karakteristike na zakonskim i drugim
propisanim kriterijima. U Republici Hrvatskoj su izmijenjene društvene i ekonomske prilike,
izmjene još traju, a eliminiran je sustav društvenog vlasništva i uveden je sustav privatnog
vlasništva Mijenja se hijerarhijska razina državnog odlučivanja, a također se mijenja
poslovna komponenta društveno politike zajednice – gradova / općina.
Uvedena je društveno-politička zajednica – županije kao nositelji regionalne
organizacijske vlasti.
Republička razina vlasti ima novu kvalitetu, jer je potpuni nositelj državnog
suvereniteta pa pored odgovornosti za promidžbu unutarnjeg prosperiteta i stabilnosti u RH, a
ima i međunarodne obveze i odgovornosti.
Sve to pokazuje da treba koristiti novi pravni suvremeni informacijski sustav. RH u
zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti, te institucijama koje imaju određen javne ovlasti.
Do danas RH nema konzistentno razvijen pravi informacijski sustav baziran na
informacijskoj tehnologiji.

Osnova načela prilagođavanja i izgradnje pravnih

informacijskih sustava u Republici Hrvatskoj

U startnoj poziciji kreiranja informacijskog sustava državnih institucija trebaju se

prihvatiti dva temeljna (elementarna) načela i to:
1. Informacijski sustav državnih institucija kao idealni tip modela i
2. Informacijski sustav državnih institucija kao zadani model
Ova dva temeljna načela imaju strateško značenje za daljnji razvoj pravnog
informacijskog sustava.

Informacijski sustav državnih institucija kao idealni tip modela omogućuje

znanstveni pristup kreiranja informacijskog sustava. Svrhu idealnog tipa modela jeste
utvrđivanje temeljnih internih i eksternih odnosa među institucijama sa strogo znanstvenih
stajališta.

Informacijski sustav državnih institucija kao zadani model

Primjenom ovog modela postižu se skromni rezultati, zato proces modernizacije uz
primjenu ovog načela obično polazi od pojedinih poslova, a ne cjelovite funkcionalne
učinkovitosti državnih institucija. U općem smislu pravni informacijski sustav u državnim
institucijama može udovoljiti slijedećim načelima:
- prema obliku postojanja,
- prema načinu nastajanja,
- prema stupnju složenosti,
- prema funkcionalnim karakteristikama,
- prema obilježjima upravljanja, odnosno odlučivanja,
- prema načelu sposobnosti adaptacije i samoorganiziranja,
- prema sposobnostima uvažavanja okruženja u kojem i za koje djeluje,
- za efikasno funkcioniranje pravnih institucija i informacijskog sustava mora se
podrediti potrebama procesa upravljanja i odlučivanja,

14
 Drugim riječima pravni informacijski sustav mora se projektirati tako da udovolji
potrebama u miru, ratu i drugim izvanrednim situacijama, a sadržaj informacija mora
zadovoljavati kratkoročne, srednjoročne, te dugoročne potrebe.
Osnovna svrha pravnog informacijskog sustava u državnim pravosudnim institucijama
jeste prikupi podatke i informacije preko kojih će pravo državi osigurati.
- stabilnost društvenog i političkog sustava u zemlji
- razvoj demokracije , rada i društva
- stabilan ekonomski i društveni razvoj na bazi tržišnih odnosa i slobodnog
ponašanja građana i svih pravnih subjekata.
- stimulira razvoj tehničko-.tehnološkog procesa.

SEDMO PREDAVANJE, od 14. travnja 2009.

IZVEDBE INFORMACIJSKOG SUSTAVA U

DRŽAVNIM ORGANIZACIJAMA

Kod projektiranja i uvođenja pravnog informacijskog sustava mora se voditi računa o

slijedećim fazama:
- izrada idejnog projekta
- izrada glavnog projekta i
- primjenjivanje, odnosno uvođenje pravnog informacijskog sustava.

IZRADA IDEJNOG PROJEKTA

U fazi izrade idejnog projekta posebno treba obratiti pozornost na rješavanje slijedećih
pitanja:
- vrstu, obim, kvalitetu i namjenu pravnog informacijskog sustava
- snimanje postojećeg stanja pravnog informacijskog sustava
- određivanje i pronalaženje izvora informacija, odnosno podataka i dokumenata,
- izbor metoda za obradu informacija,
- izbor odgovarajuće opreme i programske podrške,
- metode i sredstva za pronalaženje informacija
- metode i sredstva za korištenje informacija
- metode i sredstva za organiziranje pristupa građana pravnog informacijskog sustava
- pitanje organizacije rada na izgradnji informacijskog sustava (npr. lokacija pravnog
informacijskog sustava)
- način organiziranja političke i stručne kontrole nad radom pravnog infor. sustava
- određivanja okvirne cijene koštanja po fazama dinamike financiranja i izgrade
pravnog infor. sustava

Bilo bi poželjno (korisno) kad bi se pravni infor. sustav odvijao na već postojećoj
organizacijskoj jedinici – ustanovi koja bi posebno njegovala probleme organizacije i
reorganizacije pravosuđa i uprave u svezi s uvođenjem procesa automatizacije.
Uvođenje pravnog infor. sustava neophodno je u današnjim uvjetima rada. Prilikom
projektiranja neke organizacijske cjeline vrlo često se javljaju pitanja kako započeti proces
prilagođavanja. Da bi se na to pitanje odgovorilo, potrebno je dobro poznavati opću
metodologiju projektiranja kao i specifičnost područja tj. pravnog sustava.

15
 Sistenom „malih koraka“ i savjesnim i temeljnim radom na projektiranju pojedinih
područja pravnog infor. sustava može se postići nekoliko istovremenih ciljeva:
- izgradit ćemo sustav postupno koristeći sva raspoloživa iskustva, uz ulaganje
relativno podnošljivih sredstava, usporedo izgrađivati kadrove u dva pravca:
- specijalizirane kadrove koji će apolizirati sam sustav i
- kadrove koji rade na radnim mjestima u pravosuđu, upravi i drugim tijelima, a
neposredno koriste usluge pravnog infor. sustava

PROBLEM ZAŠTITE INFORMACIJA U PRAVNIM

INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA

Rezultati znanosti i tehnike uvođenjem suvremenih infor. sustava i stvaranjem velikih

banaka podataka dovodi do postavljanja pitanja sigurnosti informacija-podataka, posebice
kada je riječ o osobnim pravima i slobodama. Korištenje i raspolaganje velikom brojem
informacija koje se nalaze u bazama podataka i obrađuju automatski primjenom elektroničkih
računala mogu se obavljati samo za to ovlaštene osobe.
(osoba koja radi na podacima-administrator banke podataka)

Prilikom formiranja određene banke podataka o građanima, treba voditi računa da ne

dođe do korištenja, odnosno zlouporabe onih podataka koji bi na bilo koji način narušavali
osobnu sferu pojedinca kao građanina ili dovoditi u pitanje njegov integritet.
Kod formiranja banke podatka treba temeljno ispitati tko, kako i kojim tehničkim
metodama može doći do podataka koje banka sadrži, a potom tehničko-organizacijskim
pravnim metodama onemogućiti nenadležni prodor u pravni infor. sustav.
Pitanje zaštite podataka, odnosno rasprava o ostvarivanju i zaštiti tzv. pravo
privatnosti, posebno u odnosu na pojedinca i građana predstavlja jedan od najvećih i
najnepoželjnijih, ne samo teorijskih već prije svega i praktičnih izazova suvremenom pravu i
pravnoj znanost.

OSMO PREDAVANJE, od 21. travnja 2009.

DEVETO PREDAVANJE, 28. Travnja 2009.

MREŽA LOKALNOG PODRUČJA

(lokalna mreža)

Lokalne mreže ili mreže lokalnog područja LAN (lokalni karakter), te mreže širokog
područja MAN (širi karakter).
Potreba za korištenje mreža lokalnih područja (LAN) mreža predstavlja logičan razvoj
računalnih tehnologija u kontekstu ljudske želje za razumijevanjem informacija.

16
 Umrežavanje, odnosno povezivanje pojedinačnih radnih stanica (mikroračunala)
pomoću bežične veze uz postojanja mrežne aplikacije na svakoj radnoj stanici, stvarale su se
mreže lokalnoj područja – Lanovi.
Svako računalo danas može predstavljati mrežnu stanicu. Povezivanjem, u mrežu ono
zadržava soj integritet. Ovakva veza na lanu ostvaruje se instaliranjem mrežne kartice, te
aplikacijama za njeno korištenje.

ADMINISTRATOE MREŽE: Osoba je odgovora za upravljanje cijelom mrežom.

Njegovi zadaci su dodavanje, uključivanje novih korisnika, održavanje mreže kako strojnog
tako i programskog dijela.
Mrežni protokol je skup pravila kako se razmjenjuju informacije i formalni opis
poruke koja se razmjenjuje kako bi se uspostavila komunikacija među sustavima.

MREŽE ŠIROKOG PODRUČJA

(globalne mreže)

Idealan primjer mreže širokog područja WAN-Internet. Nitko ga ne posjeduje, nitko

ga ne kontrolira. To je mreža u kojoj učestvuju svi koji imaju potreba za razmjenom bilo
kakve vrste podataka. To je mreža koja se sama oblikuje. Postoje i loši sadržaji kao što su
virusi koji uništavaju sve što se uništiti može. Računalno gledajući, Internet je globalna
računalna mreža sastavljena od tisuće računala lociranih svugdje gdje čovjek želi. Nitko ne
zna koliko je računala povezano na Internet, ali je sigurno da se taj broj stalno povećava. Sva
računala na Internetu međusobno komuniciraju koristeći protokol za kontrolu prijenosa
informacija. To je skup protokola na kojima počiva suvremeni svijet Interneta namijenjen za
komunikaciju između računala povezanih na osnovi povezivanja čvor-čvor.
Internet (I) je najveća mreža na svijetu koja se sastoji od manje nacionalnih mreža
spojenih u jedinstvenu računalnu mrežu, dok je Internet (s malim (i)) skup povezanih mreža
koje funkcioniraju kao jedna pozitivna virtualna mreža.
Internet u širem smislu treba promatrati kao računalnu mrežu svih međusobno
povezanih računalnih mreža, dok je Internet u užem smislu zasnovan na protokolu.
Digitalna mreža integriranih usluga je skup usluga postupne opreme i standarda
pristupanja nepokretnoj, odnosno fiksnoj digitalnoj telekomunikacijskoj mreži.

Klijent- računalom koje rabi usluge poslužitelja da bi izvršio zadaću korisnika.

Poslužitelj – posebna programska podrška na računalu u mreži koja prima upite i
zahtjeve i na njih automatski odgovara.

(vrste programskih jezika – viši i niži)

Temelji modernog informacijskog sustava MUP-a

Funkcijska informatika ima za cilj transformaciju općih teoretskih znanja relevantnih

za informiranje u praktičnu djelatnost usmjerenu prema izgradnji informacijskog sustava,
određenih osobina i odgovarajuću informacijsku tehnologiju. Sadašnji sustavi i aplikativni
softver informacijskog sustava MUP-a RH čine
- operacijski sustav
- aplikativni softver – sistemski- dolazi sa kompjuterom
aplikativni –

17
 - evidencija i poslovi suvremenog informacijskog sustava MUP-a
- centralizirani poslovi i evidencije
- distribuirane obrade
- kombinirani poslovi obrade

Aplikativni softver čine slijedeći glavi aplikativni podsustavi:

1. potražna djelatnost,
2. poslovi kriminaliteta,
3. poslovi za strance,
4. poslovi prometa,
5. poslovi oružja,
6. poslovi zaštite od požara
7. upravi poslovi
8. kadrovski poslovi
9. materijalno-financijski poslovi
10. ostali poslovi
11. operativno-statističko izvješćivanj

Zaštita informacijskog sustava MUP-a RH

Izvori ugrožavanja trebaju biti:

1. neprijateljsko djelovanje,
2. izvori ugrožavanja uz sudionike i korisnike informacijskog sustava
3. hardver i softver
4. elementarne nezgode – požar, poplava, ratna opasnost i sl)

Predmeti zaštite mogu biti:

1. kadrovi
2. informacijski sadržaj
3. objekti – informatička oprema i pomoćna postrojenja)
4. hardversko-softverska mjera zaštite vidljive sa strane korisnika
5. evidencija ovlaštenih osoba i terminala
6. Aplikacija korištenja povjerljivih podataka informacijskog sustava MUP-a

VRSTE ZŠTITE I SIGURNOST PODATAKA I INFORMACIJA sastoji se od

slijedećih dijelova:

1. Hardversko-softverska zaštita i sigurnost

2. Fizička i organizacijska zaštita i sigurnost
3. Komunikacijska zaštita i sigurnost
4. Administrativna kontrola zaštite i sigurnosti

Kriptografija se danas sve više koristi za zaštitu podataka u datotekama ibazama

podataka i informacija.
VATRENI ZID za zaštitu velikih informacijskih sustav.

18
 DESETO PREDAVANJE, 5. svibnja 2009.

BAZE PODATAKA U PODRUČJU PRAVNIH ZNANOSTI

(MOV-model objekta i veze (objekt ili entitet)

KANONIČKA shema modela relacijske baze podataka = nakon projektiranja bazu podataka
pretvara u graf.

Java, C jezik, C++ jezik = u znanstveno istraživačkim kućama Siemens, Ericson i td.

FORTRAN - programski jezik koji se koristi na sveučilištima

PL/1 – ALGOL – BASIC- PASCAL = programski jezici koji se koriste u gospodarstvu
COBOL- programski jezik koji se koristi u bankarstvu
Ovo su sve viši programski jezici

SQL – programski jezik koji se koristi u relacijskim bazama podataka

KREIRANJE BAZE PODATAKA

Kreiranje baze podataka je vrlo složeno zbog čega je potrebno posvetiti veliku pažnju
prilikom kreiranja (projektiranja) Dobro postavljena baza podataka predstavlja temelje
suvremene organizacije institucija kako produktivnih tako i neproduktivnih.
Upravljanje određenim institucijama posebno se bazira na bazi, odnosno bankama
podataka.
Kao primjer možemo navesti: ako razvijamo bazu podataka za vlasničke odnose-
temeljne knjige, sukladno tomu treba razviti banku podatka korisnika određenih resursa
(katastar) kao i banku podataka državne uprave, koja će ove podatke koristiti za primjerice
izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola ili bilo kojih pravnih radnji u području upravne
informatike.
Da bi se to realiziralo, odnosno koristilo, treba obraditi slijedeće segmente:
a) arhitekturu baze podataka,
b) temeljne jezike korištenja baze podataka,
c) sustav za upravljanje bazom podataka,
d) zaštita baze podataka.

Baza podataka i vrste baze podataka

Baza podataka je uređen skup podataka relevantnih na neko područje primjene

pohranjeno u nekoj zajedničkoj računalnoj memoriji i organiziran tako da se njegovi
elementi (podaci) mogu bez posebnih zahvata koristiti u različiti obradama.
Baza podataka je logično grupiranje povezanih fajlova.

Postoje dvije vrste baza (banke) podataka.

1. FORMATIRIRANE BANKE PODATAKA
2. NEPORMATIZIRANE BANKE PODATAKA

19
 1. FORMATIZIRANE BANKE PODATAKA
standardno se koristi u informacijskim sustavima organizacije suda -
(u procesu proizvodnje),

2. NEPORMATIZIRANE BANKE PODATAKA

njihova primjena značajna je u onim djelatnostima što se dominantno koriste u tzv:
tekstovi slobodne forme kao u žurnalistici, književnosti i td)
U knjižnici se koristi ON LINE baza podataka.

Sustav za upravljanje bazama podataka

(Bazu podataka čini BIT – BAJT , odnosno polje ili segment)

Program koji osigurava postojanje baze podataka poznat je pod imenom SUSTAV ZA
UPRAVLJANJE BAZOM PODATAKA, a centralizira podatke da njima efikasno upravlja i
osigurava pristup usklađenim podacima, programskim aplikacijama.
Neki dijelovi sustava za upravljanje bazom podataka locirani su na osobnom računalu
pojedinog korisnika i upotrebljavaju se da bi podržali individualno donošenje odluke.
Drugi su smješteni na nekoliko međusobno povezanih velikih računala i koriste se da
bi podržali transakcijske procese u velikom sustavu.
Treći su povezani širom neke organizacije u okviru lokalne mreže i omogućavaju
pojedinim odjeljenjima pristup zajedničkim podacima.

Prednosti sustava za upravljanje bazom podataka

- pristup informacijama može biti povećan,
- pristup podatku, korištenju i manipulaciji može biti pojednostavljen,
- smanjena redudancija (zalihost-zaliha),
- troškovi održavanja mogu biti smanjeni
- postoji mogućnost preuzimanja podataka i informacija,
(podatak prelazi u informaciju tijekom obrade),
- povezivanje podataka,
- brz pregled podataka,
- osiguranje sigurnosti podataka,
- osiguranje jednostavnog korištenja podataka.

Sustav za upravljanje bazom podataka koristi slijedeće programske jezike:

- jezik za definiranje podataka – za određivanje sadržaja i strukture podataka,
- strukturirani jezik upitan – pruža mogućnost da se izvrše komplicirana istraživanja,
- jezik za manipulaciju podacima – služi za manipulaciju podacima u bazama
podataka.

MREŽNI MODEL koristi se za složenije strukture podataka.

Sastoji se od osnovnih slogova s podacima. U ovoj strukturnoj mrežnog modela
dopušten je odnos M:M više prema višem
Četiri su vrste veza: a) 1 : 1
b) 1: M
c) M : 1
d) M : M

20
 KANONIČKI MODEL PODATAKA IZ BAZE PODATAKA

Shema kojom se opisuju podaci i odnosi podataka tvori kanonički model.

Kanonički model se formulira prema korisnicima kao minimalni skup slogova, ali tako
da se izbjegne redudancija (zaliha)
Redudancija se eliminira tako da se struktura korisnika uspoređuje i strukturi prvog
dodaje strukturu drugog.
Preko primarnog ključa koji je atribut identificiraju se ovlasti – atributi.

Razlikujemo primarni, korijenski i sekundarni ključ.

JEDANAESTO PREDAVANJE, 12. svibnja

2009.

PROJEKTIRANJE REALCIJSKE BAZE PODATAKA

PRVA FAZA koja prethodi samom postupku projektiranja relacijske baze podataka
jeste ideja. O nužnosti uvođenja baze podataka zbog većeg obima informacija i podataka koji
se međusobno stvaraju, obrađuju i koriste.

DRUGA FAZA najvažnija faza u postupku relacijske baze podataka je planiranje, jer
samo dovreo planiranje na minimum smanjuje mogućnost pogreške u daljnjim fazama
projektiranja i uporabe baze podataka.

TREĆA FAZA je integriranje budućih korisnika relacijske baze podataka koja bi

trebala biti sadržani u budućoj relacijskoj bazi.

ČETVRTA FAZA je određivanje namjene baze podataka u kojoj se određuje namjena

i način uporabe podataka sadržanih u bazi.

PETA FAZA u postupku projektiranja relacijske baze podataka je odlučivanje o

tablicama (datotekama), u kojoj se podaci koji se odnose na iste realne objekte (anuitete)
grupiraju i preciziraju radi stvaranja jedne datoteke, npr: (podaci o osobi, o događaju i td.).

ŠESTA FAZA je izrada projektne dokumentacije koja se sastoji od:

- idejnog rješenja,
- definiranja atributa relacije,
- definiranja relacijske sheme,
- definiranja i odabira operacijskog sustava,
- odabira softvera za izradu korisničke aplikacije
- testiranja baze, aplikacije i operacijskog sustava,
- izrade uputa za korisnika.

21
 DEFINIRANJE MODELA PODATAKA

Model podataka predstavlja shematski prikaz međusobnih tipova i odnosa svih

datoteka (tablica) sadržanih u relacijskoj bazi podataka. Model podataka sastavni je dio
projektne dokumentacije.

Koristi se:
- u svrhu administracije i održavanja relacijske baze podataka,
- za selekciju podataka iz datoteka u svrhu pretraživanja,
- pri definiranju uputa u dnevno operativne svrhe,
- pri definiranju složenih uputa u operativno analitičke svrhe,
- pri nadopuni ili promjeni polja – podatka,
- za izradu aplikacijskog rješenja,
- pri usavršavanju i učitavanju baze podataka u novi format,
- kad usavršavanja i primjene novih aplikacijskih sustava,
- pri edukaciji svih razina korisnika i sistem- analitičar,
- aktivno uključivanje budućih korisnika.

Odabir operacijskog sustava je dio informatičkog inženjeringa, te kao takav zahtjeva

studioznu analizu potreba održavanja, razvoja i sigurnosti odabranog operacijskog
sustava(Windovs, Uniks i td.).

Odabir softwera za izradu korisničke aplikacije je također dio informatičkog

inženjeringa, te kao takav zahtjeva sustavnu analizu, odabir, održavanje, razvoj, sigurnost i
usavršavanje.

Testiranje relacijske baze, korisničke aplikacije i operacijskog sustava ovisno o

složenosti, obimu i značaju poslova i zadaća kojima će relacijska baza podataka služiti u
svrhu informatičko-analitičke i operativne potpore može se provoditi kroz više faza do
konačnog usuglašavanja svih pojedinih zahtjeva.

Izrada uputa za korisnike se vrši neposredno prije primjene relacijske baze podataka,
korisničke aplikacije i operativnog sustava, same upute budućim korisnicima moraju biti
razmjerne i uporabljive pri svakodnevnom izvršavanju postavljenih poslova i zadataka. Kod
prethodno navedenih segmenata treba aktivno uključivanje budućih korisnika u rad baze
podataka.

SIGURNOST BAZE PODATAKA

Pojam sigurnosti baze podataka odnosi se na zaštitu podataka od neovlaštenog

korištenja. Samo je u nekim bazama podataka dopušteno da svi korisnici pristupaju svim
podacima.
U mnogim poslovnim bazama podataka nalaze se podaci koji su povjerljivi, pa pristup
do njih treba omogućiti samo ovlaštenim korisnicima.
Pristup neovlaštenih osoba mogao bi narušiti privatnost podataka, odati poslovnu,
državnu, vojnu ili koju drugu tajnu. Da bi korisnik mogao raditi s pojedinom objektom tj.
entitetom treba imati dodijeljenu odgovarajuću ovlast koja mu daje pravo rada s tim
objektom, entitetom.

22
23