Professional Documents
Culture Documents
Bijakovsko Hodočašće
Bijakovsko Hodočašće
smo pogledima prelazili preko znanih nam i neznanih staza, padina, uvala i
brežuljaka, mameći nas izazovno poput stasite djevojke uređene za lov na
zamamne poglede.
Glazba s tranzistora djelovala je kao zvuk indijskog svirača koji podiže
kobru, te prođe dobar časak prije negoli netko od nas izusti «Aaah…», postavši
svjestan stvarnosti od koje samo na trenutak uzletjesmo krilima duha, potaknuti
pogledom na Biokovo, ovu dalmatinsku ljepoticu. Dadoh joj ženski atribut
opčinjen trenutnom ljepotom, ali davno prije mene iskusiše ljudi njezinu žensku i
mušku ćud, njezin jin i njezin jang, te joj i ime dadoše niti muško niti žensko –
Biokovo.
Skrećemo sa ceste Zagvozd – Vrgorac, što je Francuzi izgradiše, u zaselak
Miliće, naš stalni «bazni logor» za uspon na Sv. Juru.
Ej Imoćani, di ste Imoćani? – prepoznaju nas naši «zagožđaci», kako mi
zovemo praktički sve ono što živi ispod Biokova i gravitira Zagvozdu, malom
središtu toga kraja.
- E, di ste, kako ste? – odgovaramo i mi, igrajući uobičajeni ritual u svim
dalmatinskim mjestima, takozvano «propitivanje o junačkom zdravlju» iliti
«ljudikanje».