Professional Documents
Culture Documents
NEMOJ
NEMOJ
Staza iz Milića prema vrhu, sv. Juri je utabana i teško se može pogriješiti,
tako da su neki unatoč dozivanjima "naložili" uzbrdo takmičeći se međusobno tko
će prvi na vrh. Drugi su pak, žurili za njima nadajući se da će oni ispred posustati i
eto prilike da oni budu prvi. Treći (a zapravo treba reći treće) su oko Lukice;
natječu se tko će biti ljubazniji sa Redom i Kevikom - prekrasnim sibirskim
haskijima koje su ovom prilikom poveli on i Vele. Za njima mi ostali, svatko
svojim tempom i svojim društvom.
- Ajme jesu lipi, profesore! Ajme baš su simpa, profesore! Ajme profesore i
ja bih nabavila jednoga - dočekuje nas Bili koketnim imitiranjem djevojaka koje
su svu pažnju posvetile psima i njihovim gospodarima.
Razastiremo se pokraj njega odbacujući rusake, tražeći ugodu u hladovini
bukava što natkriliše svoje grane nad malenim zaravankom sa dva kamenom
ozidana bunarića. Oćijeski bunari. I dok gledam mlađariju kako baca i urušava
kamenje i muti vodi u bunarima, unatoč molbama da to ne čine, proleti mi
gotovo neprimjetan smiješak preko usana promatrajući obrazac koji se već
tisućljećima ponavlja. Smiješak je bio upućen onom faraonskom službeniku koji
je prognozirao skori kraj svijeta jer su mladi razuzdani. Smiješak je bio i podsjećaj
na naivnost usplamtjele mladosti koja se burno protivi autoritetima i
konformističkim obrascima, želi revoluciju, želi rušiti idole kojima se klanjaju
stariji i onda, shvaćajući svoju nemoć, isfrustrirana: šara po zidovima, ruši klupe
po parkovima, razbija stakla ili kao sada "muči ove bunare koji još Rimljane
pamte. Smiješak je bio i izraz nemoći da se prenese tako jednostavna poruka - ne
činite to!