Web radio, a pogotovo web televizija su relativno nove tehnologije i zakonske norme

koje ih reguliraju su još uvijek u fazi nastajanja te su predmetom žestokih diskusija i

zakonskih parnica u SAD-u i zapadnoj Europi. Sukob je nastao između močne diskografske
industrije u SAD-u te sve brojnijih web radio poslužitelja. Diskografska industrija u web radio
stanicama vidi prijetnju svom monopolu i zaradi jer boje se da ako će svatko moći jednim
klikom downloadati pjesmu koju želi s Interneta onda će trpjeti prodaja CD-ova. Isto tako
diskografska industrija razvija svoje pretplatničke servise koji bi trpjeli od razvoja web radio
stanica. Interese diskografske industrije zastupa RIAA Recording Institute Association of
America, a na drugoj strani je DiMA Digital Media Association kao udruženje web radio
stanica.
U Hrvatskoj naravno takvih problema nema jer web radio stanice ne postoje te nitko niti
ne razmišlja o potrebi donošenja zakona koji bi ih regulirao. 
U SAD-u je rad web radio i web TV stanica reguliran zakonom pod nazivom digital
millenium copyright act, a donesen je još 1998. godine. Prema tom zakonu web-radio stanice
se tretiraju jednako kao i obične radio stanice te prema tome plačaju jednake pristojbe za
emitiranje programa i jednake pristojbe za korištenje autorskih prava autora glazbe koju
emitiraju. No takvo pravilo vrijedi samo pod određenim uvjetima, a to znači slijedeće:
 Web-radio stanice ne smiju unaprijed najaviti korisnicima koju će pjesmu slijedeću
emitirati.
 Stanice ne smiju emitirati više od 3 pjesme iz istog albuma te ne više od 2 pjesme
uzastopno unutar vremenskog bloka od 3 sata.
 Unutar 3 sata ne smiju se emitirati više od 4 pjesme od istog autora.
 Web radio stanice ne smiju dopustiti nikakvu interakciju s korisnikom tj. korisnik ne
smije biti u mogučnosti da konfigurira stanicu na bilo koji način i da sluša pjesme po
izboru.
Postoje radio stanice koje u manjoj ili većoj mjeri odstupaju od tih pravila, posebno od
četvrtog pravila jer sve radio stanice dopuštaju nekakvu interakciju s korisnicima. Postoje i
druga odstupanja, MusicMatch naprimjer ne objavljuje pjesmu koja će se iduća izvoditi no
objavljuje autora. To je u suprotnosti s zakonom ili na granici zakona i trenutno se vodi
nekoliko parnica između RIAA-e i radio stanica poput MTV's SonicNet, Launch,
MusicMatch i Xact Radia.
Diskografska industrija tvrdi da ako web radio stanice žele jednak tretman kao
tradicionalne radio stanice onda moraju osigurati jednaku neinteraktivnost inače moraju biti
podložne drugačijem tretmanu te plačati mnogo veće takse.
DiMA s druge strane vodi bitku protiv raznih drugih rupa u tom zakonu jer tvrde da iako
vlasnici autorskih prava moraju imati zaradu za downloadanje njihove glazbe s Interneta,
danas je situacija takva da je često potrebno platiti nekakvu taksu za prolaz podataka preko
svakog čvora u Internet mreži na putu od poslužitelja do korisnika te čak za podatke
privremeno pohranjene u RAM bufferu RealMedia playera.
Za razliku od nedavnih tužbi RIAA-e protiv Napstera, glazbenici su zasad na strani
DiMA-e. Tvrde da je u njihovom interesu kao i u interesu korisnika da postoji nezavisna
distribucija glazbe preko Interneta.
Launch i neke druge web stanice su zatražile da prisustvuju ovogodišnjem sastanku
udruženja Copyright Arbitration Royalty Tribunal (CARP), koje definira takse za korištenje
autorskih prava.
Nakon nešto više od tri godine diskusije Europska Unija je usvojila dokument o
autorskim pravima koji bi trebao uskladiti autorska prava u svijetu digitalnih medija te
regulirati prava reprodukcije, distribucije te komunikacije s korisnicima te je vrlo sličan
"digital millenium copyright actu" u SAD-u. Za razliku od SAD-a ovaj dokument nema snagu
zakona već služi da pruži smjernice državnim zakonodavstvima država članica.
U Europi postoji EDiMA koja je Europski blizanac američke organizacije DiMA te također
vodi kampanju za liberalnije zakone oko Internet distribucije video i audio sadržaja.