Osnove informatike, PBF .

::

OSNOVE INFORMATIKE
Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu
[laboratorij za mjerenja, regulaciju i automatizaciju]

dr.sc. Ingrid Bauman

autori
Matija Boban

.:: Ova skripta namijenjena je isključivo

za korištenje u nastavi iz kolegija Osnove
Informatike na Prehrambeno-biotehnološkom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Korištenje i/ili
reproduciranje ove skripte i/ili njenih dijelova
u bilo koje druge svrhe smatra se kršenjem
autorskih prava ::.

.:: U tekstu su korišteni originalni engleski

izrazi za većinu tehničkih pojmova kao npr.
hardware, software i dr. To je učinjeno primarno
zbog nedostatka adekvatnih hrvatskih izraza i u
nastojanju da se izbjegnu nepotrebne nejasnoće.
Sve oznake koje se odnose na količinu memorije
i brzinu prijenosa podataka dane su u jedinicama
„byte“ (B) tj. u oblicima: KB (kilobyte), MB
(megabyte), GB (gigabyte), TB (terabyte) i PB
(petabyte). U tehničkoj literaturi brzine prijenosa
podataka uobičajeno se izražavaju u jedinicama
„bit“ tj. u oblicima KBit, MBit, itd. gdje je
jedinica „bit“ 8 puta manja od jedinice „byte“.
No, radi lakšeg snalaženja i izbjegavanja zabuna
u ovom tekstu svi podaci izraženi su u jedinicama
„byte“ ::.

II
Osnove informatike, PBF .::

.::Informatika 1 NTFS 16
Povijesni razvoj 1 HPFS i Ext 16
Datotečni sustavi pod UNIX-om 16
Budući datotečni sustavi  16
.::Hardware 5 Programski jezici 17
Binarni sustav 5 Strojni jezik 17
Matična ploča 5 Compileri i Interpretori 17
Northbridge 5 Assembly 17
Southbridge 5 Simbolički jezici 17
BIOS 6 C, C++, C#, .Net 17
Procesorsko podnožje 6 Basic i Visual Basic 17
Memorijski utor 6 Java 18
AGP i PCI-Express 6 Operativi sustavi 18
PCI i PCI-Express 6 Tekstualni operativni sustavi 18
ATA, Serial ATA i SCSI 6 DOS 18
Ostala periferna sučelja 6 UNIX 19
Procesor 8 Grafički operativni sustavi 19
Kratki povijesni pregled 8 Windows 19
Linux 20
Ustroj i osnovne značajke 8
Suprotni pristupi arhitekturi procesora  8 Obrada teksta 21
Slijedeće generacije procesora 8 Microsoft Word 21
Osnovni izbornik  21
Memorija 9 Standardna alatna traka  21
RAM  9 Alatna traka uređivanja  21
ROM  9 Ostale alatne trake i naredbe 22
Čvrsti disk 9 Novi dokument 22
Periferni uređaji za spremanje podataka 10 Otvaranje dokumenta 22
Floppy 10 Spremanje dokumenta 22
CD/DVD 10 Kopiranje, izrezivanje i umetanje teksta 22
Zip & Jaz  11 Uređivanje teksta 22
USB stick, flash… 11 Prored 22
Solid-state drive 11 Umetanje Slike 23
Brojevi stranica 23
Grafičke kartice 11 Simboli 23
Zvučne kartice 12 Objekti 23
Podnožje i zaglavlje 23
Mrežni uređaji 12 Fusnota 24
Modem 12 Numeriranje 24
ISDN 12 Rad sa tablicama 24
DSL 13 Umetanje tablica i grafova iz Excela 24
Ethernet (LAN) 13 Tablični proračuni 25
Ulazni uređaji 13 Microsoft Excel 25
Tipkovnica 13 Radni listovi 25
Miš 13 Funkcije 25
Pravila unosa funkcija 25
Scaner 14
Pregled nekih funkcija 26
Izlazni uređaji 14 Kopiranje formula 26
Monitor 14 Formatiranje ćelije 27
Printer i ploter 15 Vizualno uređivanje 27
Sortiranje 27
Grafovi 27
.::Software 16 Izvor podataka 27
Datotečni sustavi 16 Podjela grafova 28
FAT, FAT16 i FAT32 16 Uređivanje grafova 28
Kopiranje grafova i tablica u druge programe 28
III
Osnove informatike, PBF .::

Izrada prezentacija 29 HTTP 44

Microsoft Power Point 29 POP / Mail (SMPT) 44
Sučelje 29 E-mail 44
Nova prezentacija 29
Tehnologije povezivanja 44
Unos podataka 29
Ethernet [Lan / WLan] 44
Uređivanje podataka 29
Umetanje slika 29 IR 44
Efekti 30 Bluetooth 44
Rad sa stranicama prezentacije 30 Internet 45
Baze podataka 31 HTML 45
Web preglednici 32 Domene i adresiranje 45
Sučelja, prednosti i mane 32 Opasnost i zaštita 45
Virusi, crvi i spyware 45
E-mail preglednici 32 Antivirusni programi 46
Sastavljanje elektronske pošte 32 Firewall 46
Sučelja, prednost i mane 32 Budućnost interneta 46
Grafički programi  33
Formati 33
Vektorski programi 34
Rasterski programi 34
Programi za matematičku i statističku
analizu  35
Mathematica 35
Osnovna upotreba 35
Osnovne matematičke operacije 36
Potenciranje, razlomci i korijeni 36
Funkcije unutar Mathematice 36
Definiranje matematičkih funkcija 36
Crtanje matematičkih funkcija 37
Sjecište funkcija 37
Limesi 38
Matrice 38
Osnovne operacije 39
RowReduce 39
Derivacije 39
Integrali 40
Liste 40
Pridruživanje naziva varijablama 40
Visio 41
Novi dokument 41
Shapes (gotovi oblici) 41
Unos i obrada teksta 42
Povezivanje oblika linijama 42

.::Kompjuterske mreže 43
Povijesni razvoj 43
Podjela kompjutorskih mreža 43
Protokoli 43
IP 43
TCP 43
FTP 44

IV
Osnove informatike, PBF .:: Povijest

.::Informatika
Informatika je znanost koja se bavi obradom, upotrebom i skladištenjem informacija te proučava njihovu strukturu i svojstva.
Zadnjih 50-ak godina Informatika se polagano poistovjetila s razvojem kompjutera, no dobro je zapamtiti da je skupljanje i obrada
podataka, u svim svojim oblicima, sastavni dio ljudskih aktivnosti još od prvih pisanih zapisa. Kompjuteri su samo još jedan u nizu
alata koji su manipulaciju informacijama učinili bržom i jednostavnijom.

Povijesni razvoj
Da bi što potpunije shvatili cijeli obim znanosti o obradi podataka, korisno je znati i ponešto iz njene povijesti. Iz tog razloga sas-
tavljen je ovaj sažet povijesni pregled razvoja teorija i uređaja namijenjenih obradi i skladištenju informacija.

800 godina .:: znamenka 0 (nula) počinje se upotrebljavati na 1853 .:: stvoren prvi mehanički diferencijalni kalkulator
području Kine
1854 .:: George Boole izdaje “An investigation of Laws of
1300 .:: počinje primjena „modernog“ abakusa u Kini. Aba- Thought“ opisujući simboliku i logička pravila koja će
kus je pomoćna naprava za računanje i njegova funk- postati osnovom ustroja kompjutera
cija je povećanje
mogućnosti ljud- 1876 .:: Alexander Graham Bell izumljuje i patentira telefon
skog pamćenja
jer njegovom 1895 .:: Guglielmo Marconi šalje
upotrebom nije prve radio signale
potrebno pam-
titi međurezultate 1900 – 01 .:: počinje upotreba
matematičkih op- probušenih kartica
eracija. I danas je (punched cards) i au-
“moderni” abakus koji je čak i danas u upotrebi prisutan u Azijs- tomatskog čitača za
kim zemljama jer se iskusni korisnik Abakusa, u jed- obradu podataka popisa
nostavnim matematičkim operacijama, može mjeriti sa stanovništva
modernim kalkulatorom.
1917 .:: Karel Câpek prvi upotre-
1614 .:: John Napier izdaje „Cannon of Logarithms“, prve tis- bljava riječ „robot“ u
kane logaritamske tablice. Na osnovu njegovih principa svojoj predstavi RUR
stvoreno je ručno logaritamsko računalo koje je vrlo prvi stroj za čitanje probušenih
uspješno bilo u upotrebi sve do sredine 70-ih godina 20. 1927 .:: prva demonstracija tele- kartica i brojenje rezultata
stoljeća vizije

1642 - 43 .:: Blaise Pascal stvara 1928 .:: izrađen sat na bazi kvarcnog kristala što omogućuje do-
prvi mehanički stroj za tad nezamislivu preciznost mjerenja vremena
zbrajanje, „Pascalene“ koji
je mogao baratati sa do 8 1937 .:: George Stibitz, eksperimentirajući u Bell laboratoriju,
znamenki razvija binarni sklop zasnovan na Booleanovoj algebri.
Pascalene s otvorenim [Booleanova algebra (ili logika) je zapravo jednostavna
1774 .:: Philipp – Matthaus Hanh mehanizmom logika koja može imati samo jednoznačne odgovore.]
gradi i prodaje manji broj
mehaničkih kalkulatora preciznih na 12 decimala 1937 .:: Alan Turing, svojim radom „On Computable Numbers“,
predstavlja koncept „Turingova stroja“. [Turingov stroj
1844 .:: Samuel Mors šalje prvu telegrafsku poruku iz Washing- je hipotetska naprava koja može logički manipulirati
tona u Baltimore simbolima napisanim na beskonačnom komadu papira.
Turingov stroj posjeduje sve osnovne osobine modernih
1850 .:: Amedee Mannheim stvara Slide Rule (logaritamsko kompjutera]
računalo)
1938 .:: William Helwett i David Packard osnivaju Helwett-
Packard [HP]

1940 .:: prve televizijske emisije u boji

Ova moderna varijacija logaritamskog računala bila je glavni oslonac

inženjerima NASE u svemirskim programima Mercury, Gemini i Apollo

1
Osnove informatike, PBF .:: Povijest

1941 .:: Konrad Zuse gradi Z3, prvi funkcionalni programibilni 1949 .:: razvijen je „Short Order Code“ koji se smatra prvim
elektromehanički kompjuter. Za jednu matematičku op- višim programskim jezikom
eraciju trebalo mu
je 3 sekunde 1950 .:: Alan Turing objavljuje, u časopisu Mind, članak u ko-
jem utvrđuje kriterije za „Turingov test kompjuterske
inteligencije“ [test za utvrđivanje umjetne inteligencije]
Z1, jedan od prvih
kompjutera Konrada 1956 .:: prva upotreba keyboarda (tipkovnice) za izravan unos
Zusa izgrađen je podataka u kompjuter
između 1936 i 1938
kao prototip za Z3 1956 .:: IBM-ov istraživački tim stvara FORTRAN (prvi znanst-
veni programski jezik)
1943 .:: izgrađen je britanski elektronički kompjuter (baziran na
vakuumskim cijevima) Colossus, čija isključiva nam- 1957 .:: skenirana je prva fotografija
jena je bila probijanje njemačkih vojnih enkripcija, a
posebno Enigme 1958-59 .:: Texas Instruments stvara i patentira prvi integrirani
sklop (čip)
1944 .:: pojam Cybernetics (kibernetika) prvi put je upotrijebljen
na konferenciju u Princetonu 1959 .:: stvoren je COBOL (Coman Buissnes Oriented Lan-
guage), programski jezik orijentiran prema poslovnim
1945 .:: zabilježen je prvi bug kada je moljac prekinuo spoj u aplikacijama
prototipu Mark II kompjutera
1960 .:: na sveučilištu Cornell pušten je u rad Perceptor, prvi
kompjuter koji ima sposobnost učenja na greškama (što
je ostvareno upotrebom neuronskih mreža)
Termin „Bug“ se odnosi na grešku
u nekom programu, a na ovoj 1962 .:: Steve Russel, student na MIT-u, programira prvu
slici prikazan je originalni zapis kompjutersku igru, Spacewar
zajedno sa „odgovornim“ kukcem
1962 .:: počinje istraživanje vezano za novi model ustroja
kompjuterskih mreža koji šalje podatke u nesekvencijal-
nim paketima koji se sastavljaju na odredištu. Ovaj kon-
1946 .:: ENIAC (Electronic Numeric Intergrator and Comput- cept je osnova ustroja modernih kompjuterskih mreža
er) je predstavljen na sveučilištu u Pennsylvaniji. Za
američku vojsku izgradio ga je Moor-ov institut i svrha 1963 .:: Ivan Sutherland stvara Sketchpad, interaktivni program
mu je bila izračunavanje balističkih tablica. Težio je 30 za crtanje koji postaje osnova za CAD (Computer Aided
tona, sadržavao 18,000 vakuumskih cijevi, zauzimao Designe) i WYSIWYG (What You See Is What You
170 m2 i mogao je obavljati 360 matematičkih operacija Get) koncepte
u sekundi
1964 .:: izumljen je miš kao novi oblik interakcije sa kompjuter-
om

jedan od najranijih
miševa
1965-66.:: prvi put je opisan termin „hypertext“ koji označava
tekst vezan za multimedijalne sadržaje i druge tekstove
[slike iznad i ispod]: ENIAC u punom pogonu. Njegova prva zadaća je bila
provjera proračuna u projektu stvaranja hidrogenske bombe.
1967 .:: početak razvoja PASCALA, strukturnog programskog
jezika

1969 .:: početak rada ArpaNet-a

1969 .:: Bell laboratoriji počinju razvijati operativni sustav

UNIX

1970 .:: razvijen je prvi floppy disk

2
Osnove informatike, PBF
1971 .:: Intel razvija prvi mikroprocesor,
4004 (procesor ustrojen na LSI
(Large Scale Integration) principu
– sadrži preko 15,000 zasebnih
komponenti integriranih u jedan
procesor), sposoban je izvoditi
60,000 matematičkih operacija po Intel 4004
sekundi
1971 .:: poslan je prvi e-mail, koncept je razvijen sasvim slučajno
kao nusprodukt razvoja određenih mrežnih protokola ali
je vrlo brzo postao popularan kao alat za komunikaciju
1972 .:: razvijen je TelNet standard koji omogućuje korisnicima
da upravljaju udaljenim kompjuterima
1972 .:: u Bell laboratorijima razvijen je C, jedan od najutjecajni-
jih programskih jezika (nazvan je C iz vrlo jednostavnog
razloga, njegov prethodnik zvao se B)
1973 .:: razvijen je FTP (File Transfer Protocol) protokol koji
omogućuje slanje datoteka udaljenim kompjuterima
1975 .:: Bill Gates i Paul Allen razvijaju programski jezik BA-
SIC
1975 .:: IBM predstavlja laserski printer
1975 .:: napisan je prvi Ethernet protokol i uspostavljen prvi
LAN (Local Area Network – lokalna (kompjuterska)
mreža)
1976 .:: IBM predstavlja i prvi ink-jet printer
1976 .:: Steve Jobs i Steve Wozniak dizajniraju i grade Apple
I kompjuter, te kasnije
iste godine osnivaju
tvrtku Apple
Apple I kompjuter, prodavao
se kao „uradi sam“ komplet
za 600$
1977 .:: osnovan je Microsoft
1979 .:: pokrenut je Usenet
1979 .:: mobilni telefoni se počinju testirati u Japanu i Chicagu
1980 .:: IBM predstavlja PC (personal computer) koncept upot-
punjen sa Microsoftovim DOS operativnim sustavom.
Otvorena arhitektura IBM-ovog PC-a je osnova za us-
troj većine današnjih kompjutera koje upotrebljavaju
kućni i poslovni korisnici
1982 .:: Sony najavljuje CD (compact disk) tehnologiju znatno
povećavajući kapacitet skladištenja digitalnih podataka
1982 .:: termin „Internet“ prvi put je upotrebljen kao opis za
nekoliko povezanih kompjuterskih mreža
3
.:: Povijest
1982 .:: razvijen je TCP/IP protokol (Transmision Control Pro-
tocol / Internet Protocol) koji čini okosnicu modernog
Interneta
1983 .:: časopis Time izabire
kompjuter, umjesto osobe,
za svoju naslovnicu godine.
Ovaj događaj označava
rastući utjecaj kompjuterske
tehnologije na društvo
1984 .:: Apple predstavlja Macin-
tosh, kompjuter sa grafičkim
sučeljem (GUI – Graphic User Interface). Predstavl-
janje je slijedila dotad nezapamćena reklamna kampan-
ja predvođena vrlo poznatom „Orwell-ovskom“ rekla-
mom
1984 .:: predstavljen je DNS (Domain name system), sustav koji
omogućuje upotrebu mrežnih adresa, u obliku kojeg da-
nas poznajemo, umjesto dotadašnjeg niza brojeva
1984 .:: IBM predstavlja DB2, program za stvaranje i manipu-
laciju baza podataka
1984 .:: u knjizi Neuromancer, William Gibson prvi put upotre-
bljava termin “cyberspace”
1985 .:: Microsoft objavljuje prvu verziju Windows-a, svoje ver-
zije grafičkog operativnog sustava
1988 .:: student Robert Morris Jr. piše prvi mrežni kompjuterski
virus čime naglašava potrebu za većom sigurnošću unu-
tar mrežnog okruženja
1988 .::predstavljen IRC (Internet Relay Chat)
1990 .:: Hewlett-Pacard i IBM zajedno počinju razvoj na RISC
procesorima
1991 .:: Tim Berners – Lee piše prve protokole za World Wide
Web (WWW) koji objedinjuju URl i HTTP protokole te
HTML. World Wide Web je razvijen u CERN-u (Con-
seil Européan pour la Reaherche Nucléaire - Europska
organizacija za nuklearna istraživanja)
1991 .:: poslano je 2,3 milijarde e-mail poruka
1991 .:: Linus Benedict Torvalds stvara prve verzije Linux-a
1993 .:: na sveučilištu Illinois razvijen je Mosaic, grafički web
browser (mrežni preglednik) koji je prototip za sve
današnje browsere
1994 .:: uspješno su predstavljeni koncepti kvantnog i DNA
kompjutera
1995 .:: predstavljena je Java, programski jezik koji se može
izvršavati na svim modernim operativnim sustavima
Osnove informatike, PBF
1995 .:: Toy Story postaje prvi dugometražni film napravljen
isključivo kompjuterskom animacijom
1995 .:: predstavljen Windows 95
1996 .:: izlaskom igara kao što su Quake i Command & Conquer
- Red Alert počinje brži razvoj hardwarea namijenjenog
novoj kategoriji korisnika kompjutera prvenstveno ori-
jentiranih zabavi
1996 .:: predstavljena prva stabilna verzija Linux kernela
1997 .:: Garry Kasparov gubi
šahovski meč protiv
IBM-ovog Deep Blue
kompjutera
1997 .:: izlazi prva javna verzija
Opera browsera
1998 .:: predstavljen je Google, Internet pretraživač baziran na
Linux-u
1998 .:: predstavljen Windows 98
1998 .:: Apple predstavlja iMac, koncept kompjutera koji radika-
lno odskače od dotadašnjih normi zbog svoje integrira-
nosti i naglaska na dizajn
1998 .:: pojavio se Napster, prvi pravi program
za razmjenu muzike u mp3 formatu
2000 .:: početak godine označen je velikim
isčekivanjem posljedica Y2K buga (Year 2000. bug).
Stariji kompjuterski sustavi i programi zapisivali su go-
dine u skraćenom formatu sa samo dvije zadnje brojke
(99 umjesto 1999 – zbog manjeg zauzeća memorije) i
vjerovalo se da postoji opasnost od isključivanja takvi
kompjuterskih programa ili da će se početi ponašati
vrlo nepredvidljivo kada nastupi 2000. godina (zbog
promjene 99→00). No na sreću, nisu se dogodile
nikakve predviđane katastrofe i osim nekih sitnih
grešaka ulazak u 2000. godinu prošao je bez posljedica.
2000 .:: procesori prelaze granicu od 1GHz
2000 .:: lansiran je Windows 2000 te DOS prestaje postojati
2001 .:: Apple predstavlja svoj novi operativni sustav – OS X,
zasnovan na UNIX jezgri
2001 .:: predstavljen USB 2 protokol i SATA 1.0 standard
2001 .:: postaju dostupne nove Internet domene kao što su .info
i . biz
2002 .:: početkom godine demonstriran je prvi biološki kompjut-
er koji za rad upotrebljava DNA molekule
4
.:: Povijest
2002 .:: WLan (Wireless ili bežični Lan) ulazi u komercijalnu
upotrebu
2003 .:: predstavljen Blu-Ray standard koji omoućuje zapis
25GB podataka na medij veličine CD-a/DVD-a
2003 .:: NEC Earth Simulator najbrži je superkompjuter na svi-
jetu sa brzinom od 35.86 TFLOPS
brzina superkompjutera se određuje prema broju matematičkih operacija u
sekundi. 1 FLOPS (Floating Point Operations Per Second) označava jednu
matematičku operaciju u sekundi. Trenutna snaga superkompjutera mjeri se u
TeraFLOPS (1012 FLOPS)
2003 .:: predstavljen je Athlon 64, prvi 64bit procesor za PC
kompjutere
„bit“ kod procesora označava koliki je najveći broj s kojim
procesor može manipulirati u jednom ciklusu, svaki veći
broj se mora prenijeti u drugi ciklus što usporava izvršavanje
matematičke operacije. Taj broj je potencija broja 2 i zadnjih
15-ak godina u upotrebi su 32bit procesori koji mogu ma-
nipulirati najviše sa brojem 232. Procesori nove generacije mogu manipulirati
puno većim brojevima (264) što im omogućava i veći brzinu. Još jedna velika
razlika je i u količini RAM-a s kojom procesori mogu raditi. Kod 32bit pro-
cesora najveća količina je 4GB, s time da jedan program ne može upotrijebiti
više od 2GB. 64bit procesori omogućuju znatno veću količinu radne memorije,
čak i 10-ak TB. Zbog ovako velike razlike u arhitekturi procesora, programi
koji rade na 32bit ne mogu raditi na 64bit i obrnuto. Upravo zbog kompatibil-
nosti programa i nove generacije procesora, svi procesori namjenjeni Desktop
tržištu sadrže 32bit komponentu (svojevrsnog prevodioca) koja omogućuje
normalan rad svih programa.
2004 .:: PCI Express standard ulazi u komercijalnu upotrebu
2005 .:: IBM Blue Gene/L superkompjuter postaje najbrži
kompjuter, sa brzinom
od 360 TeraFLOPS-a
2005 .:: u komercijalnu upotrebu ulaze prvi dvojezgreni
procesori
2006 .:: početkom godine predstavljen je prvi Apple kompjuter
baziran na Intel procesorima što je označilo veliku
promjenu u filozofiji kompanije. Nekoliko mjeseci
poslije omogućena je i instalacija Windows operativnog
sustava.
2008 .:: U prvoj polovici godine konačno su riješene sve dvojbe
oko nasljednika DVD formata. Od dva konkurentska
rješenja u vidu Blu-Ray i HD-
DVD diskova, Blu-Ray se pokazao
tehnički i komercijalno uspješniji.
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

.::Hardware
Pojam Hardware obuhvaća sve fizičke komponente kompjutera. Sam hardware se najjednostavnije može podijeliti na glavni i
periferni, gdje se glavnim komponentama smatraju one koje su neophodne za rad kompjutera (procesor, memorija, matična ploča),
a perifernim sve ostale. Svaka rasprava o hardwerskim komponentama i brzinom njihovog razvoja usko je povezana sa Mooreovim
zakonom koji diktira porast brzine i kompleksnosti mikroprocesora, što nadalje diktira razvoj ostalih komponenti.

Mooreov zakon… Gordon Moore je 1965. postavio zakon po kojem će se broj integriranih tranzistora u procesorima udvostručavati
svakih 18 mjeseci (a samim tim udvostručit će se i performanse procesora). Zakon je vrlo negativno primljen, no Moore je bio u
pravu jer se rast broja tranzistora još i danas ponaša točno po njegovom zakonu.

Binarni sustav
Danas je rad svakog čipa (microprocesora), bio on dio nekog kompjutera ili nekog drugog elektroničkog uređaja, zasnovan na bara-
tanju brojevima binarnog sustava. Binarni sustav brojeva zasnovan je samo na dvije znamenke (0 i 1) tako da npr. decimalni broj
169 u binarnom sustavu izgleda kao 10101001.
Razlog upotrebe binarnog sustava je sam ustroj elektroničkih komponenti čiji se osnovni teorijski način rada nije promijenio još od
njihovih prvih verzija. Svaki čip može imati samo dva stabilna stanja. Prvo stanje je bez napona i ekvivalentno je vrijednosti 0, a
drugo moguće stanje je postojanje napona što je ekvivalentno sa 1. Dakle jedino što čipovi mogu prepoznavati su znamenke 0 i 1 i
zbog toga kažemo da je osnovni jezik kompjutera (često je u upotrebi stručniji termin – strojni jezik) binarni numerički sustav.

Matična ploča
Matična ploča je osnova ustroja modernog kompjutera. Ona je mjesto ali i sredstvo integracije svih komponenti potrebnih za rad
kompjutera. Njeni sastavni dijelovi omogućuju komunikaciju između različitih kompjuterskih komponenti, te samim time njihovu
integraciju u funkcionalnu cjelinu. Današnje matične ploče su ustrojene po zajedničkom osnovnom konceptu. Na matičnoj ploči se
nalaze mjesta za fizičko spajanje raznih komponenti (kao npr. utor za procesor, memoriju, čvrsti disk, grafičku karticu, mjesto za
spajanje miša i tipkovnice i dr.) te čipovi koji omogućuju prijenos podataka do matične ploče i obrnuto. O funkcioniranju svih tih
komponenti brinu se dva procesora (Northbridge i Southbridge). Ustrojem se razlikuju od glavnog procesora jer su sastavljeni od
dijelova (kontrolera) koji imaju ulogu kontrole pojedinih dijelova hardwarea koje spajamo na matičnu ploču.

Pregled moderne matične ploče

Northbridge
U standardnoj strukturi modernih matičnih ploča Northbridge
omogućuje i kontrolira komunikaciju najbržih, a samim tim i
najzahtjevnijih perifernih komponenti kompjutera (a to su CPU
(procesor), RAM (radna memorija) i AGP (grafička kartica)).
Southbridge
Southbridge je druga kontrolna komponenta matične ploče. On
kontrolira ostale, manje zahtjevne komponente matične ploče
kao što su PCI sabirnica, ATA i SATA port, serijski i paralelni
portovi, USB, Ethernet (LAN), itd.

5
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

BIOS ATA, Serial ATA i SCSI

Podaci koji su potrebni za rad matične ploče smješteni su u mali
ROM čip koji je odijeljen od ostatka memorije i tako zaštićen
od utjecaja programa koje pokrećete na kompjuteru. Kontrola
matične ploče omogućena je preko BIOS-a (Basic Input/Output
System – osnovni sustav ulaza/izlaza) koji je ustvari mali opera-
tivni sustav isključivo zadužen za kontrolu rada matične ploče i
komponenti spojenih na nju.
Procesorsko podnožje
Procesorsko podnožje (koje se, zavisno od izvedbe, naziva sock-
et, slot i dr.) služi za povezivanje samog procesora sa matičnom
pločom pomoću pinova koji
služe kao spojnica procesora
i sučelja. Socket (ili slot) je
dizajniran tako da mehanički
drži procesor na mjestu jer
bi u slučaju pomaka došlo do
prekida rada kompjutera, a vje-
rojatno i do oštećenja samog
procesora. Fizička čvrstoća sve
više dolazi do izražaja kod upotrebe sve bržih procesora koji
zbog velikog zagrijavanja trebaju i vrlo jako hlađenje čija težina
nerijetko prelazi 500 grama.
Memorijski utor
Služi za povezivanje RAM-a sa matičnom pločom. Dimenzije
su mu ovisne o tipu memorije za koji je namijenjen (zbog izb-
jegavanja mogućnosti pogreške fizički je nemoguće staviti RAM
modul u utor koji nije namijenjen za njega)
AGP i PCI-Express
Povećana snaga grafičkih kartica imala je za posljedicu i potrebu
za povećanjem memorijske propusnosti i brzine komunikacije
između same grafičke kartice i Northbridg-a koji ju kontrolira.
Zato je dizajniran poseban utor za grafičke kartice – AGP (ad-
vanced graphics port) koji je to i omogućio.
Međutim ni protok koji omogućuje AGP nije dovoljan najnovijoj
generaciji grafičkih kartica, te se sve više počinje upotrebljavati
PCI-Express (16x) utor koji omogućuje skoro četiri puta veću
propusnost memorije (oko 8Gb/sek).
Pod ovim imenima kriju se utori / sučelja za spajanje čvrstih
diskova, cd-a, dvd-a.
ATA (Advanced Technology Attachment) je primarno sučelje
za spajanje čvrstih diskova unutar kućnih kompjutera. Najveće
ograničenje tehnologije je dužina kablova, koje ne mogu prijeći
0,9 metara, zbog čega je ovaj način spajanja i ograničen na os-
obne kompjutere. U praksi, matične ploče imaju dva ATA utora
(ili kanala) te je na svaki utor moguće priključiti dva uređaja.
Serial ATA predstavlja evoluciju ATA standarda. Znatno je
povećana brzina prijenosa i dužina kabela, te je sam kabel sman-
jen, pa sada svaki uređaj koristi svoj kabel te tako ne dijeli brzinu
sa drugim uređajima. Također je riješeno i ograničenje kanala
koje može imati matična ploča, a samim time i je povećan i broj
uređaja koji mogu biti spojeni na takvu matičnu ploču.
SCSI (Small Computer System Interface) je način spajanja
čvrstih diskova prvenstveno namijenjen profesionalnoj upotre-
bi jer donosi znatno veću brzinu prijenosa (640 Mb/s), dužinu
kablova (do 12 metara) i mogućnost spajanja do 16 uređaja na
jedan kanal. No za upotrebu ove tehnologije potrebni su SCSI
diskovi koji su znatno skuplji od ATA diskova.
Ostala periferna sučelja
U ovu grupu sučelja ulaze ona čija je namjena spajanje
kompjutera s uređajima izvan njega.
USB (Universal Serial Bus) je najrašireniji takav način spajanja
uređaja jer omogućuje veliku brzinu prijenosa, veće udaljen-
osti uređaja i kompjutera te, zbog svog asimetričnog ustroja,
omogućuje spajanje više USB uređaja na jedan kanal (teoretski je
moguće spojiti 127 uređaja).
Uređaji koji se mogu spojiti
putem USB-a nisu samo
uređaji za spremanje podata-
ka, nego i svi ostali periferni
uređaji kao što su miševi, tip-
kovnice, printeri, skaneri, itd.
Uređaji u nekim slučajevima
mogu imati vlastito napajanje ali oni manje zahtjevni mogu ko-
ristiti kompjutersko napajanje jer USB kabel može kontinuirano
napajati uređaje sa 5 volti.

PCI i PCI-Express FireWire (IEEE 1394 standard), koji je sredinom 90-ih razvio
PCI (Peripheral Component Inter- Apple, može se smatrati ekvivalentom
connect) utori su dio matičnih ploča USB tehnologije. Prednosti pred USB-
već niz godina i osnovni su način om su veća realna brzina prijenosa po-
spajanja perifernih komponenti dataka te bolji prijenos napajanja uređaja
kompjutera. U novoj generaciji jer Firewire kabel može kontinuirano
kompjutera njihovu funkciju sve prenositi 45 wata što je sasvim dovoljno
više preuzimaju PCI-Express utori za uređaje srednje potrošnje.
(1x) zbog svoje povećane brzine i
memorijske propusnosti. Bluetooth je način bežičnog spajanja perifernih uređaja (ime je
pogled na standardne PCI utore
dobio po danskom i norveškom kralju iz 10. stoljeća). Primarno
ga je razvio Ericsson kao način bežičnog povezivanja mobitela
i kompjutera, no standard se ubrzo počeo koristiti za spajanje

6
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

ostalih perifernih uređaja gdje je fleksibilnost bežične komunikacije važnija od brzine prijenosa podataka. Brzina prijenosa trenutne
verzije je oko 0.26 MB/s što je znatno sporije od USB ili Firewire tehnologije, ali prednost je u tome što uređaj može biti udaljen i
do 10 metara od kompjutera te ne mora biti u istoj prostoriji. Osim upotrebe povezane sa mobilnim telefonima, najzastupljenije je
spajanje miševa i tipkovnica te povezivanje kompjutera (najčešće laptopa) u kratkotrajne mreže.

7
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

Procesor
Sam naziv procesor označava svaki elektronički sklop koji može manipulirati podacima. U drugoj polovici prošlog stoljeća naziv se
počeo upotrebljavati kao sinonim za glavni sklop za obradu podataka (CPU - Centra Procesing Unit)

Kratki povijesni pregled

Osnovne teoretske postavke koje su potrebne za funkcioniranje procesora postoje već nekoliko stoljeća ali je tek krajem 30-ih i
početkom 40-ih godina 20. stoljeća tehnologija dovoljno napredovala da bi se te teoretske ideje počele upotrebljavati u praksi.
Prvi kompjuteri upotrebljavali su vakuumske cijevi za obradu podataka i skupovi takvih cijevi smatraju se prvim elektroničkim
procesorima. Veliki pomak u mogućnostima obrade podataka napravljen je 1947. izumom poluvodičkog tranzistora. Tranzistor je
omogućavao minijaturizaciju kompjutera jer je mogao obavljati funkcije koje su to tada obavljale vakuumske cijevi (ali u puno man-
jim dimenzijama i uz puno manje zagrijavanje). Daljnji napredak događao se u 50-im i 60-im kada su stvorene silikonske pločice sa
većim brojem tranzistora. Drugim riječima, stvoren je integrirani elektronički krug tj. ono što danas zovemo čip ili procesor.
Prvi pravi procesor proizveo je Intel 1971. Zvao se 4004 i u sebi je imao integrirane sve potrebne komponente za obradu podataka.
Svi današnji procesori su direktni nasljednici ovog procesora i svaki program pisan za njega moguće je izvoditi i na današnjim
procesorima (samo će Athlon ili Pentium-u IV taj program izvesti i 10,000 puta brže). Brzinu razvoja procesora vrlo uspješno
diktira Mooreov zakon.

Ustroj i osnovne značajke Razlika između samih arhitektura je dosta komplicirana, no

Moderni procesori su obično su sastavljeni od 3 dijela. U samoj
jezgri odvija se obrada podataka, mala količina memorije (cache)
služi za privremeno spremanje podataka i ulazno/izlazne kom-
ponente (bus) kontroliraju protok podataka. Podaci se u proceso-
ru obrađuju u ciklusima i njihova frekvencija određuje brzinu
samog procesora koja danas premašuje 4GHz. Do nedavno se
pojednostavljeno se može reći da kad procesor izvršava neku
naredbu, u slučaju RISC (Reduced Instruction Set Computer)
arhitekture, ta naredba će biti rastavljena na nekoliko manjih
dijelova koji se onda izvršavaju istovremeno i istom brzinom. U
slučaju CISC (Complex Instruction Set Computer) arhitekture,
naredba bi bila izvršena „u komadu“. Iako je konačni rezultat
isti (oba tipa procesora izvrše istu naredbu) RISC ustroj arhi-
tekture se pokazao puno ekonomičnijim i isplatljivijim pri diza-
jniranju procesora nego CISC pristup (postoji nekoliko razloga,
ali najvažnija je velika razlika između brzine samog procesora
i memorije zbog čega CISC tipovi procesora moraju raditi na
višim frekvencijama da bi ostvarili brzinu RISC procesora).

Svi današnji procesori su zapravo RISC procesori jer su dav-

no uviđene prednosti ovakvog pristupa, no procesori koji se
upotrebljavaju u PC kompjuterima sadržavaju jedan međuset
naredbi koje pretvaraju CISC u RISC. Razlog tome je kom-
patibilnost sa programima koji su pisani za CISC procesore.

Slijedeće generacije procesora

mikroskopska struktura modernog procesora
smatralo da je snaga obrade podataka nekog procesora ovisna
samo o njegovoj frekvenciji, no takav pristup je samo djelomično
točan. Snaga procesora uistinu ovisi o frekvenciji na kojoj on
funkcionira, no bez stalnog dotoka podataka i njihove kontrole
procesor ne može funkcionirati s punom snagom. Snaga nekog
procesora ovisi o nekoliko komponenti koje međusobno moraju
biti dobro izbalansirane da bi procesor mogao optimalno funk-
cionirati pri najvećim brzinama.
Suprotni pristupi arhitekturi procesora
Kroz razvoj modernih procesora profilirala su se dva tipa ustroja
(arhitekture) procesora. Radi se zapravo i o filozofijama razvoja
procesora pri čemu se cijela stvar vrti oko naredbi koje se zadaju
procesoru.
Trenutno se razvoj procesora odvija u dva donekle slična smjera.
Oba smjera razvoja se baziraju na stvaranju procesora sa više
samostalnih jezgri.
U slučaju prvog smjera razvoja te jezgre su identične. Princip
je zapravo relativno star i već se godinama upotrebljava u rad-
nim stanicama i serverima za izvođenje zahtjevnih aplikacija.
Radi se o upotrebi više procesora koji se međusobno nadopun-
javaju. Ovakav način spajanja više procesora je vrlo uspješan
no zahtjeva posebne, višeprocesorske, matične ploče. Da bi se
sve to zaobišlo razvijeni su procesori koji u sebi sadrže dvije
samostalne jezgre (dakle dva samostalna procesora) ali za funk-
cioniranje im nisu potrebne posebne matične ploče već je kon-
trola nad višeprocesorskim funkcijama prepuštena operativnom
sustavu. Prednost ovakvog pristupa je povećanje snage samog
procesora uz istovremeno smanjenje potrošnje i zagrijavanja.
Procesori sa dvije i četiri jezgre već su komercijalno dostupni
dok se procesori sa 6 jezgri očekuju krajem 2008.
Drugi smjer pristupa su Cell procesori koji se također sastoje od

8
Osnove informatike, PBF
više jezgri (trenutni prototipovi su bazirani na 9 jezgara), no one
nisu identične. Jedna jezgra namijenjena je kontroli i raspodjeli
zadataka (kontrolna jezgra), a ostale su namijenjene samoj ob-
radi podataka. Jedna od najvećih prednosti Cell procesora je
mogućnost njihovog povezivanja. Kada jedan procesor nije
dovoljno snažan jednostavno se doda još jedan (ili nekoliko), te
oni tada funkcioniraju kao cjelina.
Prva komercijalna upotreba Cell procesora je unutar Play Sta-
tion 3 igraćih konzola
Upotreba višejezgrenih procesora omogućuje znatno povećanje
snage bez potrebe za većim radnim frekvencijama što automats-
ki znači i smanjenu potrošnju energije te smanjeno zagrijavanje.
Ovakav pristup razvoju novih procesora vrlo je važan ako zna-
mo da su današnji procesori već blizu granica svog mogućeg
razvoja, a svako daljnje smanjenje proizvodnih procesa (koji
su već dostigli 32 nm) donosi sa sobom sve veće probleme. U
sljedećem desetljeću morat će se razviti nove tehnologije i novi
pristupi kompjuterskoj arhitekturi da bi se održao razvoj sve
moćnijih procesora.
Memorija
RAM
RAM (Random access memory – memorija nasumičnog pris-
tupa) je radna memorija kompjutera. Ona sadrži sve trenutno
aktivne podatke tj. podatke s kojima se nešto radi ili koji se mi-
jenjaju. Razlikuje se od
čvrstih diskova i ostalih,
sličnih tipova memorije,
po svojoj brzini koja je
i nekoliko stotina puta
veća, te po činjenici
da su svi podaci od-
mah dostupni (jer nema
čekanja na neki fizički
dio uređaja kao npr. magnetska glava unutar čvrstog diska – otu-
da i termin “nasumično” u samom imenu). No, za razliku od
čvrstog diska ili dvd-a, RAM nije trajni medij za spremanje po-
dataka jer se oni gube isključivanjem kompjutera. Razlog tome
je što se podaci u RAM ne spremaju kao neka fizička promjena
(kao npr. laserska udubljenja na DVD-u) neko postoje samo kao
trenutni električni naboj.
Razvoj RAM memorije je tekao usporedo sa razvojem ostalih
glavnih kompjuterskih komponenti jer je, uz procesor, RAM
limitirajući faktor u brzini kompjutera. Naime, brzina procesora
označava koliko brzo se mogu obavljati naredbe, ali RAM (tj.
njegova količina) diktira koliko naredbi i podataka za obradu
kompjuter ima na raspolaganju.
Veličina (količina) i brzina RAM memorije raste usporedo sa
povećanjem snage procesora i razvojem sve zahtjevnijih ap-
likacija kojima je potreban u sve većim količinama. Sam RAM
komercijalno ne dolazi kao jedan čip nego kao nekoliko čipova
postavljenih na silikonsku pločicu (paket) koji onda ima kapac-
itet od 128, 256, 512MB ili 1GB
Trenutno najzastupljeniji tipovi RAM memorije su DDR2 i
DDR3 (evolucije Duble Data Ram memorije). Tipovi RAM
memorije se uglavnom razlikuju po nekoliko faktora od kojih su
9
.:: Hardware
najvažniji propusnost podataka, potrošnja i latencija.
ROM
ROM (Read-only memory) je vrsta memorije koja služi samo
za spremanje podataka i njihovo čitanje ali ne i za zapisivanje
novih podataka (otuda naziv “read only”). Ovakva memorija
je prisutna u skoro svim elektroničkim uređajima jer sadrži os-
novne podatke uređaja i, u većini slučajeva, neki osnovni pro-
gram (u slučaju matične ploče to je BIOS).
Čvrsti disk
Čvrsti disk je jedna od nezaobilaznih komponenti modernih
kompjutera te se njegova uloga lokalnog spremanja podataka
nije promijenila od samih početaka. Razvoj na sistemu za spre-
manje velike količine podataka je počeo još ranih 50-ih godina
jer je tehnologija koja se tada upotrebljavala imala jedan veliki
nedostatak. A to je bila brzina pristupa podacima koja je već tada
postajala sve bitnija.
Slika prikazuje prosječan kompjuter sredinom 50-ih u kojem
velik dio prostora zauzimaju uređaji za skladištenje podataka
U to vrijeme podaci su bili smješteni na magnetizirane trake
(princip rada je bio istovjetan audio kasetama samo puno većih
dimenzija) i od samih početaka upotrebe ovakvog skladištenja
podataka bio je očit jedan nedostatak. Kako je podatak bio
smješten na određenom dijelu magnetske trake, koja je mogla
biti duga i nekoliko stotina metara, sama traka se prije svakog
čitanja podatka morala dovesti u točno određen položaj što je
zahtijevalo određeno vrijeme. Posljedica toga je prvenstveno bio
spor pristup podacima ali i neujednačenosti brzine pristupa jer je
sve ovisilo o trenutnoj poziciji trake u odnosu na čitaću glavu.
Ova tehnologija bila je također ograničena i kapacitetom spre-
manja podataka što je i jedan od razloga zašto su kompjuteri u to
vrijeme zauzimali i nekoliko desetaka m2 (dobar dio prostora su
zauzimali čitači i same magnetske trake).
Da bi se uklonili nedostaci magnetskih traka počeli su se razvi-
jati prvi prototipovi čvrstih diskova koji su za zapis podataka up-
otrebljavali okrugle aluminijske ploče prekrivene magnetskim
premazom. Iako se podaci na te ploče zapisuju magnetski kao
i u slučaju magnetskih traka, sam odabir metala kao materijala
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

i oblika pločice, omogućio je znatno veću brzinu vrtnje, a samim time i puno brži pristup podacima. Osnovni dijelovi modernih
čvrstih diskova su same diskovne ploče na koje se zapisuju podaci (obično ih je nekoliko), glava za čitanje i pisanje (koja je pomična
i „lebdi“ oko 0,07 mm iznad površine pločice) te motora i kontrolnih čipova. Da bi prijenos podataka bio što pravilniji i bez naglih
prekida, uz same kontrolne čipove čvrsti diskovi posjeduju i malu količinu među memorije (buffer) u koju se podaci privremeno
spremaju.
Iako postoje dvije vrste čvrstih
diskova, njihove međusobne
karakteristike su vrlo slične.
Moderni ATA/SATA diskovi
se primarno upotrebljavaju u
kućnim i poslovnim računalima
i odlikuju se brzinom vrtnje
ploča od 7200 okretaja/min te
visokim kapacitetom (do 1.5
TB) te nižom cijenom od SCSI
diskova.

SCSI diskovi se u pravilu

upotrebljavaju u serverskim
kompjuterima i u tzv. super
kompjuterima gdje je vrlo
važno što brže pristupati po-
dacima. Imaju relativno malen
kapacitet u usporedbi sa ATA
diskovima no zbog velike
brzine vrtnje, koja dostiže i
15000 okretaja/min., imaju
znatno brži pristup podacima te
i adekvatno višu cijenu.
unutrašnjost modernog čvrstog diska

Periferni uređaji za spremanje podataka marivo mali kapacitet, važno je zapamtiti da su oni razvijeni u
Za razliku od RAM-a i čvrstog diska koji se, u načelu, fizički ne doba kad su programi bili veliki tek nekoliko KB, a najveći tvrdi
odvajaju od samog kompjutera, periferni uređaji služe za fizički diskovi jedva su prelazili 10 MB. U takvim uvjetima floppy dis-
prijenos podataka između kompjutera. kete su bili idealno sredstvo za prijenos podataka.
Kod njih možemo razlikovati sam uređaj koji služi za čitanje i
zapisivanje podataka, te medij na koji se podaci zapisuju. Floppy disk ima još jednu osobinu koja je dugo godina bila
nezamjenjiva. Naime, pri instalaciji nekih operativnih sustava
Floppy ili u slučaju nekog kvara (bilo hardwerskog ili softwerskog)
Floppy disk je jedan od prvih praktičnih uređaja za prijenos po- pristup potrebnim opcijama kompjutera bio je moguć samo
dataka, te je u 80-ima i 90-ima bio praktično jedini način distri- pomoću posebno pripremljenih floppy disketa (tzv. boot dis-
bucije programa i prijenosa podataka u upotrebi. keta). Čak i danas u slučaju najmodernijih kompjutera postoje
Razvoj floppy-a je počeo još sredinom 60-ih, a prvi radni proto- neke tehničke operacije koje je, paradoksalno, lakše i brže
tipovi su koristili medije promjera 20 cm i mogli su sadržavati riješiti pomoću diskete neko nekim drugim načinom.
oko 80 KB podataka (nekoliko stranica teksta).
Prvi komercijalni medij je bio 5¼ Floppy (5¼ se odnosi na nje-
govu veličinu u inčima – oko 13cm) koji imao kapacitet od 720
KB. CD/DVD
Do kraja 80-ih CD (Compact Disc) je optički disk za spremanje digitalnih po-
postupno je prev- dataka. Razlog zašto se zove optički je u tome što se podaci za-
ladao 3½ Floppy pisuju optičkim putem pomoću lasera (za razliku od tvrdog diska,
koji je imao kapa- floppy-a, itd. na koje se podaci zapisuju magnetskim putem).
citet od 1.44 MB CD su 1979. zajednički razvili Philips i Sony i prvenstveno je
(na ovaj floppy se bio namijenjen za distribuciju muzike, no vrlo brzo se počeo
uobičajeno misli upotrebljavati za spremanje digitalnih podataka.
pod terminom diske- Svojim velikim kapacitetom i brzinom prijenosa bio je idealni
ta). Iako iz današnje nasljednik floppy disketi kao medij za prijenos podataka i distri-
perspektive oba ova buciju programa. Sam medij je krug promjera 12 cm i debljine
formata imaju zane- 1.2 mm na kojem je zaštitni sloj od aluminija koji služi za zapis

10
Osnove informatike, PBF
podataka. Pri samom zapisu laser urezuje podatke u aluminijski
sloj u obliku udubina koje se kasnije mogu očitati zbog razlike
u refleksiji udubine i ravne površine. Svaka udubina predstavlja
jednu binarnu znamenku (dakle 0 ili 1) i vrlo je malih dimenzija
(oko 300 nm) da bi se mogla postići velika gustoća zapisivanja
te samim time i velik kapacitet samog medija.
Da bi shvatili veličinu same
udubine možete zamisliti
cd veličine nogometnog
stadiona na kojem bi jedna
udubina bila veličine zrna
pijeska. Standardni cd-i
mogu sadržavati 700 MB
podataka ili 80 minuta
audio zapisa i važno je za-
pamtiti da se podaci na cd
mogu zapisati samo jedanput. To nije slučaj samo ako koristite
CDRW medije (read / write) koji omogućuju višestruko zapisiv-
anje podataka te mogu funkcionirati kao floppy disketa).
Prvi cd-i su trebali imati kapacitet od 60 minuta audio zapisa
ali Sony je inzistirao da se to poveća na 74 minute da bi na
jedan disk stala i najduža verzija Beethoven-ove 9. simfonije.
DVD (Digital Versatile Disc) je evolucija CD tehnologije koja
se pojavila u drugoj polovici 90-ih. Sam medij je istih dimen-
zija kao i CD, a promijenila se frekvencija lasera kojim se
zapisuju podaci, što je omogućilo veću gustoću zapisa te veći
kapacitet.
DVD je prvenstveno bio namijenjen distribuciji filmova u digi-
talnom obliku no, kao i u slučaju CD-a, brzo je počela njegova
primjena za skladištenje podataka..
Kapacitet samog DVD-a je 4.7 GB, no postoje mediji koji sadrže
dva nezavisna sloja i/ili se mogu zapisivati sa obje strane te tada
kapacitet može narasti na 17.1 GB.
Kao i cd, na DVD se u pravilu može zapisivati samo jedanput
osim ako se ne upotrebljavaju RW mediji.
Blu-Ray (tehnologija je ovako nazvana jer koristi lasere u
plavom spektru) je daljnja evolucija DVD medija koja za zapi-
sivanje podataka koristi laser u plavom dijelu spektra čime je
postignuta još veća gustoća zapisa. Standardni jednoslojni Blu-
Ray disk ima kapacitet od 25 GB je moguće kombinirati slojeve
kao u slučaju DVD-a . Ova tehnologija je komercijalno dostup-
na od sredine 2004. Komercijalno dostupni Blu-Ray diskovi su
uobičajeno dvoslojni te omogućuju pohranu nekoliko sati video
sadržaja u punoj HD rezoluciji.
Zip & Jaz
Ovo su eksterni uređaji koji kombiniraju osobine floppy dis-
kete (mala masa i veličina medija te njegova zaštićenost) i CD-a
(veliki kapacitet i brzina zapisivanja). Sami mediji su zaštićeni
tvrdom plastikom i veličine su 3 ½ Floppy diskete, a kapacitet
im je 750 MB za Zip varijantu i 2 GB za Jaz. Nikad nisu bili
rašireni u kućnoj upotrebi ali su bili popularni među poslovnim
korisnicima kao vrlo
kvalitetan način arhivi-
ranja podataka
11
.:: Hardware
USB stick, flash…
USB stick te razne flash memorije su uređaji za spremanje po-
dataka koji ne koriste nikakve mehaničke komponente (pokret-
ne dijelove) za zapisivanje podataka, nego se podaci spremaju
direktno na čip čiji je us-
troj sličan RAM memoriji
(s tom razlikom da podaci
ne nestaju kada uređaj
nije pod naponom). Ne-
dostatak pokretnih dijelova
omogućuje male dimenzije
ovih uređaja i vrlo male potrebe za električnom energijom te se
zbog toga upotrebljavaju u velikom broju elektronskih uređaja
(od digitalnih fotoaparata do mobitela).
Solid-state drive
Ova tehnologija je još u svojim začecima ali je sasvim izvjesno
da će s vremenom zamijeniti čvrste diskove kao glavni uređaj za
spremanje podataka. Radi se o izmijenjenom tipu flash memo-
rije koja ima mogućnost zadržavanja podataka i nakon nestanka
napona, vrlo slično USB. Solid-state drive posjeduje brzinu
pristupa podacima koja je nekoliko tisuća puta brža od najboljih
čvrstih diskova. Uz to, ova tehnologija rješava problem fragmen-
tacije podataka koji je prisutan kod čvrstih diskova jer je zbog
izrazito velike brzine pristupa podacima i izostanka mehaničkih
komponenti utjecaj fizičke pozicije podataka (ili dijelova podat-
aka) zanemariv. Trenutni nedostatci tehnologije su visoka cijena
i mali kapaciteti uređaja u usporedbi za čvrstim diskovima.
Grafičke kartice
Danas, kada je vizualna interpretacija i baratanje podacima post-
alo primaran načina rada na kompjuteru za većinu korisnika,
grafičke kartice postale su jednako značajne (ako ne i značajnije)
od ostalih dijelova kompjutera.
Grafičke kartice su dio
kompjutera koji omogućuje
vizualni prikaz podataka na
monitoru tj. ekranu. Upotre-
ba modernih kompjutera je
nemoguća bez grafičkih kartica
i monitora, i to se nije promi-
jenilo zadnjih 30-ak godina.
Razvoj samih grafičkih kartica tekao je usporedo sa razvojem
ostalih kompjuterskih komponenti te su one na početku mogle
prikazivati samo tekst u dvije boje (što je bilo sasvim dovolj-
no za tadašnje potrebe). Brži razvoj grafičkih kartica u drugoj
polovici 90-ih bio je potaknut iz dva neovisna izvora. Prvi je
sadržavao profesionalce koji su sve više upotrebljavali grafičke
mogućnosti kompjutera za rad u CAD aplikacijama te za 2D i
3D dizajn. Drugi izvor je bio komercijalno puno važniji i mo-
glo bi se reći da je on više zaslužan za strelovit razvoj grafičkih
kartica. Taj izvor čine korisnici koji su uvijek orijentirani prema
najnovijoj (a samim tim i najskupljoj) tehnologiji, to su igrači
kompjuterskih igrica.
Pojavom prvih komercijalno uspješnijih igara kao što su DOOM,
Duke Nukem ili Quake, pokrenut je ciklus u kojem su nove igre
zahtijevale sve brže kompjuterske komponente (što je primarno
uključivalo CPU i grafičku karticu), a pojava nove generacije
Osnove informatike, PBF
grafičkih kartica poticala je razvoj sve zahtjevnijih kompjut-
erskih igara. Ovaj ciklus traje još i danas i razlog je zašto se
grafičke kartice razvijaju čak i brže nego što propisuje Moore-ov
zakon.
Grafička kartica je po svom ustroju jako slična matičnoj ploči, s
tim da je specifično orijentirana prema obradi grafičkih podata-
ka. Ima svoj procesor (koji se krije iza kratice GPU – Graphic
Procesing Unit i ustrojem je relativno sličan CPU-u) i svoju
memoriju (RAM) koji služi za spremanje dijelova slike tijekom
i nakon obrade. Moderne grafičke kartice moraju, zbog visoke
radne frekvencije, biti hlađene na jednake načine kao i CPU.
Također, moderne kartice nisu ograničene na samo jedan moni-
tor jer posjeduju dva ili više neovisnih izlaza.
Zvučne kartice
Kao što grafičke kartice omogućuju kompjuteru prikaz slike,
tako i zvučne kartice omogućuju prikaz zvuka. Potreba za što
kvalitetnijom obradom i prikazom zvuka počela je sa početkom
upotrebe kompjutera, ne više samo kao sredstva za obradu po-
dataka, nego i kao izvora zabave. Kompjuterske igre nove gen-
eracije, uz vizualni napredak, oslanjaju se sve više i na zvučni
dojam, što zahtjeva veće mogućnosti obrade zvuka i mogućnost
istovremenog korištenja i više od dva zvučnika. Tradicionalno za
kvalitetnu reprodukciju nekog zvučnog zapisa bila su dovoljan
dva zvučna kanala (dakle dva zvučnika), desni i lijevi. Malene
razlike u kanalima daju slušaocu dojam prostornosti zvuka
(osjećaj da se izvor zvuka nalazi negdje u prostoriji, ne nužno u
okolini zvučnika) no taj osjećaj je vrlo mali zbog upotrebe samo
dva izvora zvuka. U zadnjem desetljeću razvijene se tehnologije
višekanalne reprodukcije zvuka (dakle upotreba više zvučnika
istovremeno) koje su do tada bile rezervirane samo za profesion-
alne studije za snimanje.
Upotreba više zvučnika puno doprinosi kvaliteti zvuka i njego-
voj prostornosti jer je sada moguće postaviti zvučnike i ispred i
iza osobe. Trenutno
se ovakve tehnologi-
je tj. standardi zovu
5.1 i 7.1 gdje brojevi
5 i 7 označavaju broj
zvučnika koji se
mogu istovremeno
koristiti, a broj 1
prisutnost samostal-
nog bas zvučnika.
Kao i većina
kompjuterskih komponenti, i zvučne kartice se dijele na profe-
sionalne te one namijenjene kućnim korisnicima (mada ubrzani
razvoj tehnologije pomalo briše granicu između kategorija).
Glavne razlike su brzina procesora, frekvencijska osjetljivost,
čistoća materijala (čistoća bakra ima veliki utjecaj na kvalitetu
zvuka) te dizajn izlaza na profesionalnim karticama koji
omogućuje upotrebu puno boljih audio kablova koji su zaštićeni
od vanjskih smetnji.
12
.:: Hardware
Mrežni uređaji
Mrežni uređaji su odgovorni za komunikaciju između kompjutera
i pomoću njih se stvaraju kompjuterske mreže (kako lokalne
tako i cijeli Internet)
Modem
Modem (ime inače dolazi do kombinacije riječi modulator i
demodulator) je uređaj koji pretvara digitalni signal u analogni
(zvučni) i obrnuto, te onda omogućuje slanje takvog signala
preko telefonskih žica.
jedan od prvih modema (lijevo) i njegova moderna varijanta
Ovo je bio prvi način komunikacije između udaljenih kompjutera i
predstavljen je još 1950-ih kao način spajanja vojnih kompjutera.
Zbog jednostavnosti koncepta i relativno niskih proizvodnih
troškova, uređaji su već ranih 60-ih bili komercijalno dostupni
te su ostali okosnica mrežnog povezivanja kompjutera sve do
kasnih 90-ih.
Iako se pojam modem tehnički odnosi samo na ovakav tip
uređaja, u standardnom govoru može se upotrijebiti i za uređaje
koji služe za broadband povezivanje kao što su DSL modemi.
ISDN
ISDN (Integrated Services Digital Network) je istovremeno na-
ziv za način povezivanja i za skup protokola koji omogućuju
to povezivanje. Problem koji je uvijek bio vezan uz upotrebu
modema je mala brzina prijenosa podataka (koja je postala sve
očitija za razvojem sve zahtjevnijih programa) i nemogućnosti
istovremenog prijenosa podataka i korištenja telefonske linije za
razgovor. To je riješeno uvođenjem ISDN tehnologije kojom se
digitalni signal više ne pretvara u analogni nego se on direkt-
no šalje prema drugom kompjuteru. Ovakav prijenos podataka
je brži i stabilniji (sa manje grešaka u prijenosu). Standardna
ISDN tehnologija, dakle ona koju upotrebljavaju kućni koris-
nici, u sebi sadrži dva kanala za prijenos što znači da istovre-
meno mogu postojati dva prijenosa podataka (digitalni prijenos
podataka i telefonski razgovor, a moguće je istovremeno koris-
titi i oba kanala za prijenos podataka te tako udvostručiti brzinu
prijenosa). Važno je napomenuti da fizički nema promjene ako
usporedimo sa upotrebom standardnog modema jer se upotre-
bljavaju iste telefonske žice. Razlika je u tome da ISDN ne
pretvara digitalni signal u analogni kao što to radi modem, nego
se signal prenosi direktno u digitalnom obliku, što omogućuje
prijenos puno više podataka kroz isti komad bakra.
Prva stvar koju korisnici obično zamijete pri prelasku sa mo-
dema na ISDN tehnologiju je puno brže spajanje te nestanak
određenog zvuka koji je bio prisutan pri spajanu modema i koji
je, po mnogim ljudima, jedan od najiritantnijih umjetno proiz-
vedenih zvukova.
Osnove informatike, PBF
DSL
I ISDN i DSL (Digital Subscriber Line) su tehnologije direktnog
prijenosa digitalnih podataka, no za razliku od ISDN, DSL koris-
ti puno veći raspon frekvencija te time postiže puno brži prijenos
podataka na istom telefonskom kablu. Uz ovu povećanu brzinu
promijenio se i način korištenja ovakvih linija. Zbog povećane
brzine nije više isplativo naplaćivati korisnicima vrijeme pro-
vedeno na internetu nego se naplaćuje količina podataka koju
korisnik prenese. Posljedica je da se više nije potrebno spajati i
odspajati svaki put kad želimo na Internet, nego je veza uvijek
prisutna i sam kompjuter je uvijek „on-line“.
Postoji nekoliko varijacija DSL tehnologije, a ona prisutna
kod nas se zove ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line).
Negativna strana ove varijacije krije se iza riječi Asymmetric
koja označava asinkroni način prijenosa podataka. To znači
da se podaci ne mogu istovremeno prenositi na vaš kompjuter
(download) i sa vašeg kompjutera (upload), nego se to događa
naizmjenično. U praksi posljedica toga je da kada nešto šaljete
(npr. neki mail) brzina downloada se smanji.
Ethernet (LAN)
Ethernet je tehnologija namijenjena direktnom spajanju
kompjutera u lokalne mreže (LAN – Local Area Network). Pri-
marna razlika između spajanja dvaju kompjutera sa modemom
(ili ISDN te sličnim tehnologijama) i spajanja kompjutera Eth-
ernet teologijom je upravo u spajanju. Kompjuter se modemom
(ISDN ili sličnom tehnologijom) spaja samo na jedan drugi
kompjuter dok se Ethernet-om povezuje više kompjutera koji
su istovremeno svi povezani. Brzina Ethernet standarda znatno
premašuje brzine u slučaju ostalih načina spajanja i može iznos-
iti i nekoliko GB/sek.
13
.:: Hardware
Ulazni uređaji
Ovaj naziv obuhvaća sve uređaje koji služe za unos podataka u
kompjuter i njegovu kontrolu.
Tipkovnica
Tipkovnica je bila prvi pravi uređaj za direktan unos podataka
u kompjuter i počela se upotrebljavati još 1956. godine. Njen
osnovni dizajn baziran je na pisaćoj mašini te se nije puno prom-
ijenio ni danas. Osnovna namjena tipkovnice je kontroliranje
kompjutera (bilo direktnim davanjem naredbi ili pisanjem pro-
grama u nekom programskom jeziku) i unos teksta te numeričkih
podataka. Funkcioniranje same tipkovnice je vrlo jednostavno.
Svaki gumb na njoj ima svoju numeričku vrijednost koja se šalje
kompjuteru kad je taj gumb pritisnut i na taj način kompjuter
vrlo lako prepoznaje podatke koje u njega unosite.
Širenjem kompjuterske tehnologije počela je i internacional-
izacija tipkovnica koje
su počele koristiti os-
tala svjetska pisma
(prve tipkovnice su
bile namijenjene en-
gleskom jeziku).
Sa sve većim brojem
tipkovnica namijen-
jenim različitim pismi-
ma, programeri su bili
suočeni sa problemom
identifikacije. Naime, da bi pravilno funkcionirao, neki program
je morao znati s koje tipkovnice mu se zadaju upute (jer raspored
gumbi nije isti na svim tipkovnicama). To je riješeno primjenom
kodnih stranica. Kodne stranice su samo popisi funkcija gumbi
na tipkovnici i svojstveni su svakom jeziku (tako se npr. kodna
stranica za Hrvatski nalazi pod brojem 1250).
Miš
Svaki moderni kompjuter je jednostavno nezamisliv bez miša
i to zbog njegove uske povezanosti sa funkcioniranjem mod-
ernih grafičkih operativnih sustava. Sam miš, kao naprava koja
prenosi stvarne pokrete i naredbe u virtualne, stvoren je 1963.
u Stanfordskom istraživačkom institutu. Prvi miševi su za pri-
jenos pokreta ruke koristili dva
kotačića (po jedan za svaku
os) koja su prenosila pokret u
električne signale. Takvi miševi
su bili vrlo nezgrapni i neo-
sjetljivi, no njihov razvoj se nas-
tavio i ubrzo se umjesto kotačića
počela upotrebljavati kuglica koja je pridonijela povećanju os-
jetljivosti i stvaranju prirodnijeg oblika samog miša (prirodnijeg
za držanje u ruci). Miš sa kuglicom predstavljen je još 1970. no
i danas su takvi miševi u upotrebi u cijelom svijetu.
Daljnji napredak u razvoju miša je zamjena kuglice sa optičkim
senzorima i stvaranje optičkog miša. Optički miš je puno pre-
cizniji od mehaničkog, a dodatna pogodnost je to što nema
pokretnih dijelova pa mu ne smeta nakupljanje prašine (što je
veliki problem kod mehaničkih miševa).
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

Zadnji napredak na ovom području je zamjena optičkih senzora Izlazni uređaji

laserskim, što je povećalo preciznost miša još 20 puta. Izlazni uređaju (kako im i ime govori) služe sa izlaz podataka
iz kompjutera. Mogu biti privremeni, kao što je monitor koji
No, ovakav napredak u preciznosti ne bi značio ništa da pomoću kontinuirano osvježava i mijenja podatke koje prikazuje ili se
miša ne možemo davati kompjuteru naredbe, a za to služe gum- podaci mogu biti trajni kao što je to slučaj sa printerom.
bi. Broj gumbiju na modernim miševima je različit (od miša sa
jednim gumbom koji dolazi sa Apple kompjuterima do nekih
miševa koji posjeduju i 7 gumbiju). No standardni moderni miš
(za Windows-e) ima 2 gumba i središnji kotačić koji olakšava Monitor
vertikalnu navigaciju. Monitor je osnovni izlaz-
ni uređaj kompjutera i
stvarno je teško zamisliti
da su nekada kompjuteri
Scaner postojali i funkcionirali
Scaner je uređaj za digitalizaciju slika i dokumenata Drugim bez njega. Prvi moni-
riječima, to je uređaj koji pretvara stvarne slike i dokumente u tori su bili samo televi-
elektronske (virtualne) varijante. Način funkcioniranja je sličan zori prilagođeni tako da
fotokopirnom aparatu (od kojeg su se scaneri i razvili) i sastoji mogu primati signale
se od toga da posebna iz kompjutera. Ovaj tip monitora (CRT – Cathode-Ray Tube)
kamera prelazi preko je i danas najrašireniji tip monitora. Relativno je jeftin, trajan i
dokumenta i te podatke pogodniji za duži rad na kompjuteru.
šalje kompjuteru koji st-
vara sliku.
Drugi tip monitora je LCD (Liquid Crystal Display). Pred-
nost LCD-a su njihove dimenzije jer su puno manji i lakši od
CRT monitora koji su
ograničeni oblikom ka-
todne cijevi. No LCD
tehnologija nosi sa
sobom i neke ozbiljne
nedostatke kao što su
manja kvaliteta slike,
smanjen kut gledanja
(kvaliteta slike ovisi
o kutu iz kojeg ju pro-
matrate i obično je
zadovoljavajuća samo ako gledate direktno u ekran) i cijena koja
je osjetno viša od CRT monitora.
Veličina monitora se izražava kao dužina dijagonale u inčima.
Glavni pojmovi vezani za kompjuterske monitore su rezolucija
i frekvencija osvježavanja.

Rezolucija (mjeri se u pixelima) je mjera za količinu informacija

(tj. točaka/pixela jer je slika sastavljena od točaka) kojom je slika
na monitoru prikazana. Ako je rezolucija manja (npr. 800x600
pixela gdje prvi broj uvijek označava broj horizontalnih, a drugi
broj vertikalnih pixela) svi predmeti na monitoru su veći ali su
prikazani sa manje oštrine, a ako je rezolucija veća onda će slika
na monitoru biti kvalitetnija ali će svi elementi (kao što su ikone)
biti sitniji.
pravilno namještanje monitora vrlo je važno za čuvanje vida
(posebno kod dugoročnog rada na kompjuteru). Preporučena
rezolucija monitora je oko 1280 x 1024 no to može varirati
ovisno o veličini samog monitora, no ono što je bitno je frek-
vencija osvježavanja koja ne bi smjela biti ispod 82 Hz (na-
jbolje ju je ostaviti na 85 Hz).
UPOTREBA MONITORA PRI NIŽIM REZOLUCIJAMA
MOŽE IMATI NEGATIVNE POSLJEDICE NA VID. Ovo
upozorenje vrijedi samo za CRT monitore jer je frekvencija
kod LCD-a drugačija.

14
Osnove informatike, PBF .:: Hardware

Frekvencija osvježavanja monitora označava koliko puta u

sekundi monitor ponovo iscrta sliku. Što je frekvencija veća to
je u pravilu slika bolja, a ako je frekvencija manja slika na moni-
toru je mutna i nekvalitetna.

Za dobru sliku monitor se uz svoje kvalitete mora oslanjati i na

grafičku karticu koja mu sliku i šalje.

Printer i ploter
Printeri služe za fizički ispis podataka (teksta, slika, itd) iz
kompjutera. Postoje dva tipa printera. Prvi su ink-jet print-
eri koji za ispis koriste
boju koja se na papir
nanosi pomoću mlaznica
promjera nekoliko de-
setinki milimetra. Ovaj
tip printera je nešto
rašireniji zbog manje ci-
jene samih uređaja i boje.
Negativna strana je ve-
lika potrošnja same boje
koja ovisi o kvaliteti ispisa (tako npr. jedno punjenje u tipičnom
printeru može ispisati i nekoliko tisuća stranica teksta, ali samo
nekoliko desetaka velikih fotografija).

Drugi tip printera su laserski printeri. Oni za ispis koriste laser-

ske lampe koje doslovno utiskuju boju u papir. Prednost ovakvog
načina ispisa je bolja kvaliteta i puno veći broj stranica koji se
može ispisati samo sa jednim punjenjem (što se posebno odnosi
na tekst). Negativna strana je njihova cijena koja je posebno vi-
soka kod laserskih color printera (laserskih printera koji mogu
ispisivati u boji).

Ploteri čine jedno posebnu potkategoriju isključivo zbog svojih

dimenzija. To su ink-jet printeri koji su sposobni ispisivati do-
kumente širine i do
nekoliko metara sa
vrlo visokom kvalite-
tom. Prvenstvena im
je namjena stvaranje
profesionalnih ispisa
velikih dimenzija kao
što su arhitektonski
nacrti, posteri, itd.

15
Osnove informatike, PBF .:: Software

.::Software
Svaki napredak kod fizičkih komponenti koje služe za obradu podataka je sasvim besmislen ako ne postoji način kojim ćemo kon-
trolirati te komponente. Taj način kontrole je software.

Datotečni sustavi
Tijekom razvoja kompjutera razvijali su se i različiti načini zapisivanja podataka na trajne medije koje jednim imenom nazivamo
datotečni sustavi. Datotečni sustav je metoda održavanja fizičke hijerarhije na nekom mediju tj. to je način popisivanja svih datoteka
na nekom mediju i stalnog obnavljanja tog popisa, a taj popis onda upotrebljava operativni sustav da bi točno znao gdje se u svakom
trenutku neka datoteka nalazi. Kad ne bi postojao takav popis datoteka, kad god bi operativni sustav trebao neku datoteku morao bi
pretražiti sadržaj cijelog medija što je jako vremenski zahtjevno i znatno bi usporilo funkcioniranje samog kompjutera, posebno ako
znamo da u prosjeku operativni sustavi manipuliraju sa nekoliko stotina datoteka u sekundi.
Iako je osnovni način zapisivanja podataka isti, podaci se zapisuju u binarnom obliku, način fizičkog smještaja podataka, njihove
identifikacije i čitanja se može bitno razlikovati.
Osnovni pojmovi koje treba razlikovati kod datotečnih sustava su particije i direktoriji. Particije su dijelovi čvrstog diska koji čine
samostalnu cjelinu (operativni sustav ih predstavlja kao slova abecede, npr. c:, d:, itd.) te ih na jednom fizičkom čvrstom disku
može biti jedna ili više. Prednost particija je u tome što ih operativni sustav prepoznaje kao posebne diskove iako se nalaze na istom
fizičkom disku što je vrlo korisno u slučajevima kada želite svoje podatke držati fizički odvojenima, a nemate više diskova. Sa sva-
kom particijom možete neovisno baratati (npr. brisati, formatirati) bez da utječete na drugu particiju.
Drugi važan pojam su direktoriji koji nisu ništa više od načina grupiranja datoteka (i kod njih vrlo dobro funkcionira analogija sa
ladicama).

FAT, FAT16 i FAT32
FAT datotečni sustav se pojavio zajedno sa DOS operativnim
sustavom 1980. godine i razvijan je usporedo sa razvojem Win-
dows operativnih sustava (do verzije Windows 98). Naziv je
dobio po svojoj osnovnoj komponenti.
File Allocation Table (FAT) je tablica smještaja datoteka koja se
nalazi na početku diska te sadrži podatke o svim datotekama na
disku (njihovo ime, fizičku poziciju, poziciju unutar hijerarhije
(u kojem direktoriju se nalazi), itd. Najveće promjene koje su se
dogodile u razvoju ovog datotečnog sustava (od FAT do FAT32)
je količina podataka koju je mogao opisati (tj. sadržavati). Tako
je FAT mogao imati 2 Mb prostora, FAT16 je mogao sadržavati
32 MB prostora (što i nije bio toliki problem kad se uzme u
obzir da su najveći čvrsti diskovi, u vrijeme kad je uveden, imali
kapacitet od 20 Mb), a FAT32 (koji se još uvijek koristi u ve-
likom broju kompjutera) može sadržavati 124.55 Gb (najveća
moguća veličina jedne datoteke je 4 Gb). No, ovaj datotečni sus-
tav je zastario baš zbog ograničenja količine podataka koje može
sadržavati. 124.55 Gb zvuči puno, no ta je količina podataka
(ili bolje rečeno količina slobodnog prostora) postala premala
čak i kućnim korisnicima, dok su potrebe poslovnih i akadem-
skih kompjuterskih sustava već odavno prešle granicu petabajta.
Zbog toga su razvijeni novi datotečni sustavi koji nemaju takva
prostorna ograničenja te sadrže mnoge dodatne mogućnosti ma-
nipulacije i zaštite podataka.
NTFS
NTFS (New Technology File System ili datotečni sustav nove
tehnologije) logički je nasljednik FAT32 sustava i podržava
Windows NT, Windows 2000, Windows XP operativne sus-
tave. Glavne prednosti pred FAT32 sustavno su znatno bolji opis
datoteka i praktično neograničena količina podataka koju može
opisati.
HPFS i Ext
Ovi i drugi datotečni sustavi su prilagođeni drugim operativnim
sustavima kao što su Linux OS/2, Mac OS i mnogi drugi. Iako
se međusobno dosta razlikuju, svi su zasnovani na sličnim prin-
cipima kao FAT32 i NTFS datotečni sustavi.
Datotečni sustavi pod UNIX-om
Glavna razlika ovih sustava u usporedbi sa sustavima namijen-
jenim windows-ima je u postojanju samo jedne glavne particije
(za razliku od Windows-a gdje možete imati nekoliko diskova i
još više particija koje su sve predstavljene svojim slovom). Do-
datni uređaju kao npr. novi diskovi, floppy, dvd itd., su prikazani
kao direktoriji u toj particiji. To omogućuje da UNIX operativni
sustav barata sa podacima smještenima na puno fizičkih uređaja
koji ne moraju biti u istom kompjuteru nego mogu biti povezani
preko kompjuterske mreže.
Budući datotečni sustavi
Naglim razvojem kompjuterske tehnologije, a posebno stre-
lovitim rastom potrebnog prostora za skladištenje, počelo se
razmišljati o novom pristupu spremanja podataka. Svi današnji
datotečni sustavi, koliko god uznapredovali, zasnovati su na
principu hijerarhije datoteka. Pojednostavljeno to znači da sva-
ka datoteka mora imati svoje mjesto u strukturi. Dakle ona je
smještena na točno određenom mjestu u točno određenom di-
rektoriju.
Povećanjem količine podataka s kojom svakodnevno baratamo
takav smještaj podataka postaje zastario te se prelazi na virtu-
alnu hijerarhiju u kojoj datoteke nisu fizički unutar nekog direk-
torija nego njihov položaj određuju trenutni uvjeti. U određenu
ruku ovo funkcionira kao pretraživanje jer ako želite npr. u jed-
nom direktoriju imati pjesme jedne grupe, operativni sustav će
vam stvoriti virtualni direktorij s tim pjesmama (te pjesme neće
fizički biti u istom direktoriju, a moguće je da će neke od njih
istovremeno biti i u drugim direktorijima – ako vam recimo za-
treba direktorij pjesama koje počinju s određenim slovom). Za
sada ovakav tip datotečnih sustava nije u komercijalnoj upotrebi
ali to će se vjerojatno promijeniti tijekom 2010. godine kada bi
trebala izaći serverska verzija Microsoftovog Windows 7 opera-
tivnog sustava (što praktično znači da će nekoliko mjeseci kas-
nije to isto biti dostupno i kućnim korisnicima)

16
Osnove informatike, PBF
Programski jezici
Koliko god brzi procesori postali i koliko god velik kapacitet
memorije posjeduju beskorisni su ako s njima ne možemo bara-
tati i upravljati.
Strojni jezik
Ovo je najjednostavniji oblik komunikacije s kompjuterom jer
tada „govorimo njegovim jezikom“ tj., strojni jezik je binaran
i svaku naredbu kompjuteru moramo zadati binarno (dakle
pomoću 0 i 1). Ovakav način komunikacije se i najbrže izvršava
jer možemo davati naredbe direktno svakom pojedinom dijelu
kompjutera. No kod prvih kompjutera uvidio se glavni nedostatak
ovakvog programiranja kompjutera. Takvo programiranje je
sporo.
Čak i najjednostavnije naredbe u binarnom kodu su dugačke te
postoji velika mogućnost greške baš zbog velike količine zna-
kova s kojima se mora baratati. Zbog rješavanja tog problema
krenulo se u razvoj simboličkih kompjuterskih jezika.
Compileri i Interpretori
Ovo su programi koji imaju ulogu prevodioca simboličkih jezika
na strojni jezik tj. oni pretvaraju naredbe pisane simbolima u ob-
lik binarnih brojeva koji onda kompjuter može izvršiti. Striktno
ne postoji razlika između compilera i interpretora jer obje vrste
programa vrše istu funkciju, ali funkcionalna razlika je u tome
što compileri prevode cijeli program u binarni kod te se on onda
izvrši, dok interpretori prevode naredbu po naredbu te se one
odmah izvršavaju.
Assembly
Assembly je bio prvi korak u razvoju pravih simboličkih jezika.
Da bi programeri skratiti vrijeme potrebno za sastavljanje nek-
og programa i da bi se poboljšalo snalaženje među sve većim
količinama binarnih izraza koji su gradili te programe, počele su
se upotrebljavati određene zamjene. Zamjene za binarne izraze
su bile u obliku kratica koje su bile lakše čitljive. Tako na primjer
nije više bilo potrebno pisati izraze poput 10110000 01100001
nego su se napisale kratice mov al, 0x61. Programiranje je još
uvijek zahtijevalo dobro poznavanje strojnog jezika no sada su
se programi mogli pisati brže, i što je jednako bitno, greške u
programima su se otkrivale puno uspješnije.
Simbolički jezici
Osnovna ideja simboličkih jezika je zamjena ogromne količine
binarni znakova nekim puno jednostavnijim izrazima tj. nared-
bama. Samim tim postalo je moguće stvarati znatno složenije i
moćnije programe, a istovremeno imati puno bolju kontrolu nad
greškama.
Negativna strana upotrebe simboličkih jezika je to da ih
kompjuter ne „razumije“ te je za njihovo izvršavanje potreban
„prevodilac“.
C, C++, C#, .Net
.:: C programski jezik simbolički je programski jezik razvijen
početkom 70-ih za potrebe UNIX operativnog sustava. Sam
jezik je dosta minimalističan jer mu je cilj što bliža interakci-
ja sa samim hardwerskim komponentama kompjutera i po toj
činjenici više je sličan Assembly-u nego drugi programski jezi-
ci, pa ga mnogi smatraju međukorakom između strojnog i viših
17
.:: Software
simboličkih jezika. C programski jezik se prvenstveno koristi
za pisanje sistemskih aplikacija (dijelova operativnog sustava).
Zbog svoje bliske interakcije sa hardwerom moguće je pisati
aplikacije za vrlo veliki broj operativnih sustava sa tek neznat-
nim izmjenama compilera. Ovim programskim jezikom pisana
je većina verzija UNIX-a i Linux-a te mnoge komponente na
drugim operativnim sustavima. Na Windows operativnim sus-
tavima C operativni jezik nije toliko popularan koliko njegova
kasnija verzija C++.
.:: C++ je razvijen u 80-ima kao sljedeća verzija C programskog
jezika. Ideja je bila poboljšati mogućnosti programskog jezika
tako da se doda mogućnost upotrebe objekata. Objekti su već
gotovi dijelovi koda koji imaju svoju specifičnu funkciju (npr.
kontrola miša ili boje slova u tekstu) i nije ih potrebno pisati nego
se povežu sa aplikacijom. Ovakav način programiranja je puno
brži jer je moguće graditi aplikacije iz blokova već provjerenog
koda i ovaj jezik je vrlo popularan na Windows operativnim sus-
tavima. Postoji još jedna velika razlika u usporedbi sa C-om. C
programski jezik dopušta upotrebu svih zamislivih naredbi koje
nisu uvijek bezopasne za software, a ni za sam hardware. Zbog
toga se u C programiranju mora jako paziti na greške u kodu koje
se dosta teško zamijete. Za razliku od njega, C++ ima već u sebi
određene neke zabrane koje u nekim slučajevima ne dopuštaju
upotrebu štetnih naredbi ili odmah upozoravaju programera na
njih. Iako se C++ razvio iz C-a i dugo su bili potpuno kompati-
bilni, C++ se počeo nezavisno razvijati te se trenutno smatra
neovisnim programskim jezikom). Sam jezik se sastoji od dva
dijela. Prvi je osnovna jezgra programa koja sadrži naredbe,
kontrolu sintakse i ostale dijelove koji su potrebni za pravilno
izvršavanje koda. Drugi dio jezika su sami gotovi objekti koji su
smješteni u svojevrsnu knjižnicu.
.:: C# je slijedeća verzija C++ programskog jezika čija je glavna
uloga ubrzavanje razvojnog procesa aplikacija. Zbog toga je sam
jezik napisan kao spoj C++ programskog jezika (koji nosi veliku
snagu i mogućnosti programiranja) i Visual Basica te Java (koji
donose jednostavniju upotrebu).
Basic i Visual Basic
Programski jezik Basic počeo se razvijati 1964. kao jezik koji će
biti jednostavan za upotrebu početnicima, a istovremeno (kroz
dodatke) dovoljno moćan za napredne korisnike (zato se i zove
Basic – „osnovni“). za razliku od grupe C programskih jezika,
basic ne može direktno kontrolirati hardware te se zbog toga ko-
risti isključivo za pisanje programa koji onda trebaju operativni
sustav da bi pravilno funkcionirali.
Visual Basic je verzija Basic programskog jezika koji ima na-
glasak na gotove dijelove koda kao i u slučaju C++-a. Posebno
je usmjeren prema brzom razvijanju aplikacija u grafičkom
okolišu Windowsa te aplikacija koje intenzivno koriste baze po-
dataka kao izvor informacija. Puno Windows programa pisano
je u Visual Basicu, a korisnici programa iz Office paketa mogu
ga koristiti da bi dodali nove mogućnosti u stvaranju dokume-
nata (kao što je stvaranje macro-a tj. malih dijelova koda koji
automatski ponavljaju neke radnje kada se one moraju izvršiti
veliki broj puta).
Osnove informatike, PBF
Java
Programski jezika Java stvoren je 1991. kao zamjena C++-u i
kao i on, orijentiran je prema upotrebi objekata, također je po-
dijeljen u dva dijela, itd. No, ono što Javu razlikuje od C++-a je
činjenica da su Java programi neovisni o operativnom sustavu
na kojem se nalaze. To znači da se isti program može pokretati i
na Windows, Unixu, Apple OS X ali i na operativnim sustavima
koje koriste moderni mobilni telefoni i slični uređaji. Jedino što
je potrebno da bi program radio na nekom operativnom sus-
tavu je instalirati Java Virtual Machine koji služi kao međusloj
između operativnog sustava i programa i omogućuje da se pro-
gram izvršava uvijek u istom okolišu bez obzira na kojem se
operativnom sustavu nalazi (Java Virtual Machine funkcionira
kao svojevrsni driver za program).
18
.:: Software
Operativi sustavi
Operativni sustav možemo smatrati softverskim ekvivalentom
matične ploče. Primarna uloga operativnog sustava je da služi
kao baza (okolina) za funkcioniranje ostalih programa pa je bez
operativnog sustava svaki kompjuter beskoristan. Iako postoji
nekoliko podjela operativnih sustava, ona najosnovnija je prema
izgledu i načinu zadavanja naredbi.
jedna od osnovnih namjena svakog operativnog sustava je bar-
atanje sa datotekama koje, po svojem sadržaju, mogu varirati
od jednostavnog teksta, preko slika i zvuka do videa. Da bi se
sadržaj svake datoteke mogao lagano prepoznati, ona u svom
imenu sadrži i opis svog sadržaja. Ime datoteke se sastoji od
dva dijela odijeljena točkom (.). Prvi dio je samo ime datoteke
iza kojeg slijedi niz od 3 znaka (u nekim slučajevima mogu
biti 4 ili 2). Ta 3 znaka opisuju sadržaj datoteke i nazivaju se
ekstenzijom. Neke od češće korištenih ekstenzije u Windows
operativnim sustavima su:
.exe - [označava program] // .bat – [označava skup naredbi]
.jpg – [označava sliku] // .mp3 – [označava audio datoteku]
.avi – [označava filmski zapis]
Tekstualni operativni sustavi
Ovu skupinu čine operativni sustavi koji ne posjeduju skoro
nikakve vizualne elemente (dakle, unutar njih nećete naći
nikakve ikone, sličice i ostale elemente na koje ste navikli), a
naredbe se zadaju isključivo tipkovnicom. Njihov primarni ne-
dostatak je veliko znanje koje je potrebno za njihovo kvalitetno
korištenje. No iako su po svim kriterijima zastarjeli još uvijek se
upotrebljavaju kod manipulacije kompjuterskih mreža i servera
(ovdje se prvenstveno misli na UNIX i serverske implementacije
windows-a)
DOS
Microsoft DOS (Disk Operating System – diskovni operativni
sustav) predstavljen je 1981. godine kao samostalni operativni
sustav. Dugi niz godina je bio nezamjenjiv zbog brzine i rela-
tivne jednostavnost upotrebe te velikog broja programa koji su
za njega bili napisani. Nastavio je postojati i nakon početka up-
otrebe Windows operativnog sustava jer je zapravo služio kao
primarni operativni sustav (zvuči malo čudno ali je Windows-
ima, do verzije 98, DOS bio primarni operativni sustav na koji
su se onda „podizali“ Windowsi). DOS je izbačen iz upotrebe
predstavljanjem Windows-a 2000.
Osnove informatike, PBF
UNIX
UNIX operativni sustav, u svim svojim varijantama, je sigur-
no povijesno najrašireniji operativni sustav. Njegov razvoj je
počeo 1969. godine u Bell laboratorijima i odmah je zamišljen
kao multiuser i multitasking operativni sustav te je po tome
bio jedinstven dugi niz go-
dina. Samim izgledom se
ne razlikuje pretjerano od
DOS-a, a i sama sintaksa
(način zadavanja naredbi)
nije previše različit. Nikad
nije bio popularan među
kućnim korisnicima ali zato
je bio najzastupljeniji opera-
tivni sustav servera i velikih
kompjuterskih sistema više
od 20. godina.
Postoji još jedna velika prednost UNIX-a pred drugim opera-
tivnim sustavima, a to je njegova modularnost. UNIX je sastav-
ljen od nekoliko dijelova. Osnovni dio čini Kernel koji kontro-
lira hardware i ostale dijelove operativnog sustava. Na Kernel
se nadovezuje Shell (ljuska tj. sučelje) s pomoću koje korisnik
upravlja Kernelom. Na sam Shell onda dolaze ostale aplikacije i
alati koji su potrebni korisniku. Svaki dio UNIX-a, osim Kernela
se može zamijeniti, modificirati ili isključiti po potrebi koris-
nika, ali i po potrebi aplikacija koje korisnik upotrebljava. Ova-
kav ustroj operativnog sustava omogućuje njegovu maksimalnu
fleksibilnost i prilagodljivost.
Na bazi UNIX-a nastali su današnji operativni sustavi Linux i
Apple OS X.
- Pojam multiuser odnosi se na mogućnost da operativni sustav
koristi više korisnika istovremeno (npr. da je jedan korisnik
fizički prisutan za kompjuterom, a istovremeno je još nekoliko
korisnika spojeno na operativni sustav preko kompjuterske
mreže).
- Multitasking je sposobnost operativnog sustava da izvršava
više zadataka u isto vrijeme. Ako na Windows-ima istovremeno
pokrenete nekoliko programa primijetit ćete da se kompjuter
usporio. To se događa zato jer procesor obrađuje podatke po
redu i to jedan po jedan. No u slučaju multitasking-a procesor
obrađuje više podataka u isto vrijeme i to istom brzinom i tako
je operativni sustav sposoban pokretati nekoliko zahtjevnih
programa istovremeno bez da oni imaju utjecaj na međusobne
performanse.
- iako je UNIX tekstualni operativni sustav moguće je pokrenuti
grafički shell (dakle grafičko sučelje) koji olakšava snalaženje
i ubrzava rad
Grafički operativni sustavi
Iako su tekstualni operativni sustavi sposobni obavljati ogroman
broj operacija, zapravo nikad nisu bili namijenjeni širokoj pop-
ulaciji korisnika zbog velike količine znanja i vještine koja je
potrebna da se sa njima manipulira. Taj nedostatak je ispravljen
predstavljanjem grafičkih operativnih sustava koji su zamijenili
potrebu za pisanjem tekstualnih naredbi sa grafičkim elementi-
ma, za čiju manipulaciju više nije potrebno detaljno poznavanje
rada operativnog sustava. Ova promjena istovremeno je i uzrok i
posljedica ubrzanog širenja kompjuterske tehnologije jer je ona
19
.:: Software
postala dostupna puno široj populaciji.
Još jedna činjenica je vrlo važna za brzo širenje grafičkih op-
erativnih sustava. To je upravo da su oni grafički tj. sastavljeni
su od grafičkih elemenata koji ne samo da im omogućuju brže
izvršavanje kompleksnih naredbi (jer se naredbe ne trebaju tek-
stualno ispisivati neko su sadržane u nekom elementu) nego im
omogućuje baratanje sa svim multimedijalnim sadržajima (da-
kle videom, zvukom, animacijama...) što je još više doprinijelo
njihovom brzom širenju..
Windows
Windows operativni sustav je na početku je stvoren kako do-
datak DOS-u tj. kao svojevrsna vizualna maska (ili shell). Prva
komercijalno uspješna verzija
Windowsa bila je 3.1 koja se
pojavila 1992. godine i dola-
zila je na tada zapanjujućih 10
disketa. Najveća novost koju
su donijeli, bila je upotreba
miša kao glavnog sredstva za
navigaciju i zadavanje nared-
bi. Najveći nedostatak ovog windows 3.11
operativnog sustava (a i njegovih nasljednika, Windowsa 95 i
98) je slabo funkcioniranje u mrežnom okolišu i veliki propusti
u sigurnosti.
Windowse 3.1 zamijenjeni su Windowsima 95 te Windowsi-
ma 98 koji su donijeli znatne napretke, ne samo u grafičkom
izgledu, nego i u podršci za sve veći broj perifernih komponenti
uvodeći princip „plug and play“ kao način konfiguriranja per-
ifernih komponenti.
„Plug and Play“ omogućuje automatsko konfiguriranje spo-
jenih hardwarskih komponenti bez potrebe za nekim dodatnim
fizičkim namještanjem
Uz to su Windowsi 95 i 98 zasnovani na 32bit-nom kodu (za ra-
zliku od 16bit Windowsa 3.1) što im omogućuje brži i stabilniji
rad. No uz sva ova poboljšanja nisu riješeni glavni nedostaci
vezani za sigurnost i rad u mrežama, a uz to je za rad još uvijek
bio potreban DOS.
Da bi se riješili ti problemi usporedo sa razvojem Windowsa 95
i 98 razvijen je i Windows NT koji je bio namijenjen radu na
serverima i u poslovnom okruženju. Izgledom i funkcioniran-
jem se ne razlikuje previše od ostalih verzija, no zapravo je to
potpuno drugačiji operativni sustav sa naprednim sigurnosnim i
mrežnim mogućnostima.
Spajanjem najboljih elemenata Windowsa 98 i NT nastali su
Windowsi 2000 i XP koji su još uvijek najzastupljeniji opera-
tivni sustavi na svijetu usprkos izlasku Windows Viste 2007.
windows XP
Osnove informatike, PBF .:: Software

Sve verzije Windowsa se sastoje od nekoliko osnovnih cjelina:

Desktop je osnovna radna površina na kojoj se odvijaju sve funkcije

operativnog sustava
Startni meni služi za pokretanje svih instaliranih programa te pristup
opcijama samog operativnog sustava
Taskbar služi za prikaz trenutno aktivnih programa i njihovo brzo
dovođenje u prvi plan (tj. aktiviranje)

explorer desktop s otvorenim start menijem

Svaka radnja sa folderima ili datotekama odvija se u posebnom programu koji

se zove Explorer. On sadrži sve alate koji su potrebni za premještanje, kopiranje,
brisanje, preimenovanje i ostale radnje koje su potrebne za normalan rad u opera-
tivnom sustavu.

Linux
Linux je, uz Windowse, danas najzastupljeniji operativni sustav za kućne
i poslovne korisnike. Ono što ga odvaja od Windowsa je činjenica da je
njegov izvorni kod besplatan i slobodno dostupan. To efektivno znači da
svatko, potpuno besplatno, može napraviti svoju verziju operativnog sus-
tava (tzv. distribuciju). Normalno, profesionalne distribucije se naplaćuju
ali njihova cijena je tek dio cijene Windows operativnog sustava. Linux
se razvio od UNIX operativnog sustava i sa njim dijeli mnoge zajedničke
osobine, prvenstveno manipulaciju datotekama i hardwerom. Prve verzije
Linux-a razvio je Linus Benedict Torvalds, tada student kompjuterskih
znanost u Helsinkiju, u ranim 90-ima.

Mandrake, jedna od mnogih modernih distribucija Linux-a

20
Osnove informatike, PBF .:: Obrada teksta

Obrada teksta
Programi za obradu teksta bili su među prvim komercijalno dostupnim programima. Danas postoji puno komercijalno dostupnih
ali i besplatnih programa za obradu teksta (kao što je npr. OpenOffice Writer koji se nalazi unutar OpenOffice paketa programa).
U nastavku se opisuju neki osnovni principi obrade teksta na primjeru Microsoft Word-a, no sve to je primjenjivo i na ostalim pro-
gramima ovog tipa.

Microsoft Word
Word je dio Microsoft Office paketa namijenjen unosu i obradi teksta. Uz rad na tekstu postoji i mogućnost služenja raznim drugim
objektima kao što su slike, tablice, grafovi i dr. Svaka nova verzija ovog programa, kao uostalom i cijelog office paketa, donosi
znatan broj novih mogućnosti, no one osnovne uvijek su iste, bez obzira na to da li koristite Word 97 ili Word 2003.

Zadnja verzija Microsoft Office

paketa (Office 2007) donijela je
značajne vizualne promjene u
odnosu na prethodne verzije. To
se posebno odnosi na rasporede
i grupiranje alata/naredbi. No
usprkos tome, samo funk-
cioniranje naredbi i njihova
primjena, nisu se promijenile.

1. Osnovni izbornik 4. Alatna traka za crtanje

2. Standardna alatna traka 5. Pogledi
3. Alatna traka uređivanja 6. Kursor (oznaka trenutne pozicije u dokumentu)

Osnovni izbornik Osnovne ikone i njihova funkcija su:

Sadrži sve naredbe i opcije dostupne u Word-u. Podijeljen je na - novi dokument
nekoliko padajućih izbornika sa slijedećim opcijama (navedene - otvaranje dokumenta
su samo osnovne). - spremanje dokumenta
- printanje dokumenta
- izreži (cut)
File – otvaranje i spremanja dokumenata, ispis, izlaz iz progra- - kopiraj (copy)
ma - umetanje (paste)
Edit – kopiranje, izrezivanje, traženje - undo (povratak na stanje prije zadnje rad-
View – različiti pogledi na dokument, zoom, rad sa trakama nje)
alata
Format – rad sa opcijama za uređivanje teksta (font, paragraf) Alatna traka uređivanja
Tools – razni napredni alati u Word-u te druge opcije Sadrži osnovne naredbe za uređivanje dokumenta.
Table – opcije za rad sa tablicama Objašnjenja osnovnih naredbi:
Window – opcije za rad sa više dokumenata is-
tovremeno
Help – opcije za pomoć u Word-u - mijenjanje fonta [oblika slova]
- mijenjanje veličine slova
Standardna alatna traka - podebljanje (bold) – npr.
Kao i sve alatne trake, sadrži ikone koje služe za brže pristupanje - nakošenje (Italic) – npr.
opcijama unutar Word-a. - podvučeno (underline) – npr.
- smještaj teksta - lijevo
- smještaj teksta – u sredinu

21
Osnove informatike, PBF
- smještaj teksta - desno
- smještaj teksta [poravnanje teksta po vanjskim mar-
ginama]
- numeriranje
- mijenjanje boje slova
- pisanje eksponenta
- pisanje indeksa
Ostale alatne trake i naredbe
Word sadrži puno više alatnih traka nego što će biti opisano u
ovom priručniku i većinu od njih nećete nikada upotrebljavati,
no ponekad se dogodi da vam zatreba neka alatna traka koja
nije aktivna ili neka naredba koja nije ni
na jednoj alatnoj traci. Tada je potreb-
no ručno aktivirati tu alatnu traku (ili
naredbu). To se radi iz izbornika View
naredbom Toolbars. Kad se pojavi popis
alatnih traka možete uključiti ili isključiti
pojedinu alatnu traku tako da kliknete na
njeno ime. Ako želite dodati neku nared-
bu (tj. ikonu) koja nije prisutna na alatnim
trakama, potrebno je kliknuti na naredbu
Customize.
Pojavit će se
novi izbornik
koji sadrži
popis svih
naredbi dostupnih u Word-u. Jed-
nostavno nađite naredbu i odvucite
ju pomoću miša na željeno mjestu u
nekoj aktivnoj alatnoj traci.
Novi dokument
Pri ulasku u word automatski se otvara novi dokument koji
je spreman za unos teksta. Ako želite otvoriti novi doku-
ment možete to učiniti naredbom File >> New ili klikom na
ikonu New koja se nalazi na standardnom izborniku.
Otvaranje dokumenta
Ako želite otvoriti dokument koji se nalazi na nekom mediju
(npr. negdje na tvrdom disku ili na cd-u) to radite naredbom
File >> Open ili klikom na ikonu Open koja se nalazi na
standardnoj traci alata. U dijalogu koji se pojavi nađite mjesto
gdje je dokument spremljen, kliknete na dokument i izaberete
naredbu Open.
Spremanje dokumenta
Spremanje dokumenta je gotovo istovjetno otvaranju doku-
menta. Izaberete naredbu File >> Save (ili izaberete ikonu Save
na standardnom izborniku). Pojavit će vam se novi dijalog u
kojem određujete gdje želite da se dokument spremi i kako ga
želite nazvati, te zatim
kliknete na Save.
22
.:: Obrada teksta
Kada želite spremiti drugu verziju dokumenta, želite spremiti
dokument na neko drugo mjesto ili želite spremiti dokument
Svaki slijedeći put kada želite spremiti taj dokument Word vas
neće više pitati za ime i lokaciju dokumenta nego će automatski
spremiti sve promjene na mjesto gdje ste ga prvi put spremili.
istog imena na drugo mjesto onda izaberite naredbu File >>
Save As. Opet će se pojaviti dijalog koji će vas pitati gdje želite
spremiti svoj dokument i pod kojim imenom.
Kopiranje, izrezivanje i umetanje teksta
Kod pisanja često se nameće potreba za kopiranjem ili
premještanjem veće količine teksta unutar samog dokumenta
ili između dokumenata, te kopiranje teksta iz drugih programa
(primjerice web browsera). U tu svrhu služe naredbe Copy (ko-
piranje), Cut (izrezivanje) i Paste (umetanje). Ove komande su
dostupne u osnovnom izborniku pod naredbom Edit ili pomoću
ikona na standardnom izborniku. Naredba Copy kopira označeni
dio teksta u privremenu memoriju, dok naredba Cut izrezuje
označeni dio teksta (tj. kopira ga u privremenu memoriju i zatim
briše iz dokumenta). Naredba Paste umeće tekst iz privremene
memorije na mjesto kursora.
Nakon upotrebe naredbe Paste tekst još uvijek ostaje u privre-
menoj memoriji (sve dok ne kopirate ili izrežete nešto drugo)
tako da možete umetati isti tekst na više mjesta i u više doku-
menata.
Uređivanje teksta
Najveća snaga Worda leži
u gotovo neograničenoj
mogućnosti formatiranja teksta
(kako izgleda, tako i položaja).
Osnovne naredbe koje to
omogućuju nalaze se u izborniku
uređivanja i pod naredbom For-
mat. Ovdje su dostupne naredbe
za uređivanje fontova (veličina,
boja, tip), paragrafa (smještaj
teksta) te druge napredne opcije.
Važno je zapamtiti da kad god želite urediti ili na neki način
manipulirati dijelom teksta morate ga prvo označiti (dakle za-
crniti), a tek onda možete raditi s njim.
Prored
Ako želite da tekst ima veći razmak između redova izaberite
opciju Paragraph. U izborniku koji se pojavi radite sa opcijama
pod nazivom Spacing. Ovdje su već dani neki predodređeni raz-
maci kao single (normalni razmak), 1.5, double (dupli razmak),
itd., ili možete sami odrediti razmak.
Osnove informatike, PBF
Umetanje Slike
Kako Word nije ograničen isključivo na rad sa tekstom, u njega
je moguće umetnuti razne druge do-
kumente kao npr. slike. To se radi s
izbornikom Insert.
Kada kliknete na Picture pojavi se
izbor između umetanja cliparta ili
slike sa nekog medija.
Kada želite umetnuti sliku sa medija
(bio on tvrdi disk, cd ili nešto drugo)
izaberite naredbu From File. Dijalog
koji vam se tada otvori sličan je dij-
alogu za otvaranje dokumenta s ko-
jim ste već upoznati.
- clipart su razne grafike koje dolaze već instalirane zajedno
sa Word-om
- u raznim verzijama Word-a postoje i dodatne opcije za
umetanje slike kao npr. iz skanera, WordArt, te iz drugih iz-
vora
Brojevi stranica
Kada imate teksta sa velikim brojem stranica, poželjno je da te
stranice budu numerirane radi lakšeg snalaženja (posebno nakon
ispisa takvog dokumenta). Kako bi ručno numeriranje stranica
bilo naporno i za manje dokumente, a kamoli za dokumente sa
nekoliko stotina i više stranica, u tu svrhu služi naredba Page
Numbers koja to obavlja automatski. Nakon što vam se pojavi
dijalog sa opcijama imate mogućnost određivanja položaja broja
na stranici. Opcija Position određuje da li će broj biti na dnu ili
na vrhu stranice, a opcija Aligment određuje položaj broja (li-
jevo, desno, centralno...)
Dodatne opcije kriju se pod
naredbom Format.
Simboli
Ponekad vam je u pisanju nekog teksta potreban znak koji nije
dio standardne tipkovnice kao npr. neki matematički simbol
ili slovo iz nekog drugog
pisma (npr, grčkog alfa-
beta ili kineskog pisma).
Do tih znakova možete
doći naredbom Symbol.
U novotvorenom dijalogu
možete naći simbol koji
tražite te klikom na Insert
umetnuti ga u dokument
(na mjesto kursora).
nakon što umetnete simbol dijalog se neće automatski zatvoriti
već vam omogućuje da nastavite umetati simbole na druga
mjesta u dokumentu
23
.:: Obrada teksta
Objekti
Word je, koliko god prepun mogućnosti, limitiran u nekim za-
htjevnijim zadaćama kao npr. pisanje matematičkih jednadžbi te
u upotrebi nekih formata dokumenata. Da bi se taj nedostatak
riješio, razvijeni su dodaci za Word koji se pozivaju naredbom
Object. Jedan od najčešćih objekata u upotrebu je Microsoft
Equation. Naime, iako je moguće u Wordu napisati poten-
cije i indekse, svaku jednadžbu je gotovo nemoguće napisati
upotrebljavajući samo Word (a ako je i moguće onda je u sva-
kom slučaju jako nezgrapno). Za to služi Microsoft Equation koji
je zapravo potprogram Word-a koji služi isključivo za pisanje
jednadžbi. Otvara se naredbom Object te nalaženjem Microsoft
Equation u popisu. Nakon toga se otvara potpuno novi prozor
sa Equation izbornikom s kojim se mogu umetnuti svi elementi
potrebni za pisanje jednadžbi.
Kratak opis izbornika i elemenata koje oni sadrže:
1. simboli odnosa (više, manje ...)
2. simboli razmaka
3. oznake na simbolima (razne strelice i linije)
4. simboli matematičkih operacija
5. razne strelice
6. logički simboli
7. odnosi između skupova
8. razni simboli
9. mala grčka slova
10. velika grčka slova
11. zagrade
12. razlomci i korijeni
13. eksponenti i indeksi
14. sume
15. integrali
16. strelice iznad simbola
17. nazivi na strelicama
18. simboli produkata
19. matrice
Upotreba Microsoft Equation-a je dosta jednostavna, samo iz-
aberete element kojeg trebate i upisujete što vam je potrebno
(brojke, slova). Navigacija po jednadžbi vrši se strelicama na
tipkovnici.
- kada želite izaći iz jednadžbe i vratiti se u Word, dovoljno je
da kliknete negdje izvan jednadžbe i vratit ćete se u Word, a
jednadžba će biti na mjestu kursora. Ako želite nešto promi-
jeniti u jednadžbi dovoljno je dvokliknuti na nju i automatski
će vam se otvoriti Microsoft Equation
- u svim novim verzijama Word-a puno ime Equation-a je:
Microsoft Equation 3.0
Podnožje i zaglavlje
U dijelu ovog poglavlja koje se bavilo umetanjem brojeva
stranica primijetili ste da ti brojevi zapravo nisu postavljeni unu-
tar teksta nego izvan njega. Postavljeni su u dio stranice doku-
menta koji se zove podnožje (Footer) ili zaglavlje (Header).
To su dijelovi stranice rezervirani za dodatne informacije kao
npr. broj stranica, vrijeme, autor, poglavlje itd. Da bi ti dijelovi
Osnove informatike, PBF
postali vidljivi potrebno je u izborniku View kliknuti na nared-
bu Header and Footer. Primijetit ćete da je vaš normalni tekst
postao sivi (i trenutno nedostupan), a otvorio vam se novi ak-
tivni dio dokumenta (te nova alatna traka) u koji sada možete un-
ositi razne informacije o svom dokumentu koje će vam se onda
pojavljivati na svakoj stranici dokumenta. Kada želite prebaciti
između zaglavlja i podnožja možete to raditi ikonom na alatnoj
traci, a zatvarate zaglavlje ili podnožje klikom na ikonu Close
u alatnoj traci.
Iako, kada radite sa normalnim tekstom, tekst u zaglavlju ili
podnožju izgleda sivo i izbjedljelo, on će pri ispisu dokumenta
izgledati sasvim normalno. Takav njegov izgled je samo da bi
se razlikovao od ostatka teksta.
Fusnota
Za razliku od podnožja i zaglavlja koji sadrže informacije koje
se pojavljuju na svakoj stranici dokumenta, fusnota (footnote)
služi za pobliže objašnjenje nekog pojma unutar teksta. Zato je
važno da prije umetanja fusnote kliknete točno iza riječi koju
želite objasniti. Zatim izaberite Insert > Reference > Footnote.
Izbornik koji se sada pojavi sadrži opcije pozicioniranja (fusnota
može biti smještena na istoj stranici kao i riječ koju objašnjava
ili na kraju teksta – u kojem slučaju se zove endnote) te opcije
uređivanja oznaka. Kada izaberete Insert, Word automatski
stavlja brojku u eksponent riječi koju objašnjavate te vas seli na
mjesto fusnote gdje sada možete pisati samu fusnotu.
Numeriranje
Postoje situacije kada je potrebno označavati pojedine dijelove
teksta brojevima ili nekim drugim oznakama (npr. ako želite da
paragrafi budu označeni rednim brojevima ili da kad nabrajate
neke pojmove svaki od njih ima određen znak ispred sebe).
Umjesto da redne brojeve ili druge znakove unosite ručno, Word
nudi opciju koja to radi za vas. Označite dio teksta i izaberite
Format >> Bullets and Numbering. Ovdje možete izabrati
između puno ponuđenih stilova oznaka (Bulleted) i brojeva
(Numbered), a svaki stil možete još i dodatno prilagodit svojim
potrebama opcijom Customize.
Rad sa tablicama
Word ima mogućnost
stvaranja tablica što
može biti vrlo korisno
u situacijama kad mor-
ate smjestiti podatke
u uređeniji format.
Naredbe vezane uz
tablice nalaze se u iz-
borniku Table. Kada
24
.:: Obrada teksta
želite stvoriti tablicu u Wordu, dovoljno je otvoriti taj izbornik
i izabrati Insert >>Table. Pojavit će vam se izbornik u kojem
određujete broj redova i stupaca vaše tablice (stupce i redove
možete kasnije, po potrebi, dodavati i brisati naredbama Insert
i Delete). Kod uređivanja tablica važnu funkciju ima naredba
Merge Cells koja spaja ćelije koje ste označili, što je vrlo zgod-
no jer vam omogućuje da imate tablicu u kojoj redovi nemaju isti
broj stupaca (npr. prvi red ima jedan stupac jer sadržava naslov
tablice, a ostali redovi imaju više stupaca koji sadrže podatke).
Same ćelije (a i re-
dove, te stupce) možete
proizvoljno smanjivati
i povećavati tako da
stavite pokazivač na marginu dok vam se ne pojavi drugačiji
oblik strelice, te onda držeći lijevi gumb miša vučete marginu u
željenom smjeru. Sve opcije za uređivanje tablice su dostupne
(kursor vam mora biti negdje unutar tablice) naredbom Table
Properties.
Umetanje tablica i grafova iz Excela
U nastavku priručnika naučit ćete rad u Excelu, te ćete u nekim
slučajevima morati prebaciti u Word – tada se vratite na ovo
poglavlje i ponovno ga pročitajte. Umetanje tablice ili grafa iz
Excela može se napraviti na dva načina.Jedan je da kada je tabli-
ca (ili graf) već kopiran u privremenu memoriju (što ćete naučiti
u slijedećem poglavlju) jednostavno izvršite umetanje naredbom
Paste kako ste naučili u prijašnjem poglavlju. Drugi način je da
izaberete naredbu Paste Special iz izbornika Edit. Pojavit će
vam se nekoliko opcija od kojih odaberite Microsoft Office Ex-
cel Worksheet Object (ili u slučaju grafa Microsoft Office excel
Chart Object) te kliknete na OK. Razlika u ovim načinima je ta
da upotrebom prvoga, u Word-u nastaje normalna tablica (rad
s njom ste već upoznali) ili slika grafa, dok upotrebom drugog
načina nastaje tablica (odnosno graf) s kojima je onda moguće
raditi kao da se nalazite u Excel-u. Naime, ako na takve objekte
dvokliknete pojavit će se opcije iz Excel-a (što uključuje i for-
mule) te ćete moći raditi kao da ste ušli u Excel.
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni

Tablični proračuni
Microsoft Excel
Excel je drugi dio Office paketa koji ćete upoznati. Kao što je Word prvenstveno bio usmjeren prema tekstu, tako je Excel ori-
jentiran prema brojevima i baratanju s njima. Excel spada u skupinu programa pod nazivom tablični kalkulatori zbog toga jer
sve matematičke, statističke, logičke i druge operacije izvodi sa brojevima (podacima) koji se nalaze u tablicama. Iako Excel ima
možda i najširi spektar primjena i najveću fleksibilnost od svih Office programa u ovom priručniku, upoznat ćete samo osnovni dio
njegovih mogućnosti.

1 - ime trenutno izabrane ćelije

2 - traka za unos i rad sa formulama
3 - oznake stupaca (a, b, c, ...)
4 - oznake redova (1, 2, 3, ...)
5 - navigacija između radnih listova dokumenta

- dio sučelja koji se odnosi na rad sa dokumentima (otvaranje, spremanje...) te na uređivanje podataka (font,
boja, veličina...) isti ja kao u Word-u, pa za opis tih elemenata i funkcija pogledajte u prethodno poglavlje
- svaka ćelija ima svoju specifičnu oznaku koja je kombinacija njezina reda i stupca

Radni listovi smo u njega unijeli. To je svrha funkcija. Funkcije označavaju

Svaki Excel dokument u sebi sadrži jedan ili više radnih listova
(kod novog dokumenta postoje tri) koji se mogu dodavati i bri-
sati iz dokumenta. Radni listovi su svojevrsni poddokumenti jer
ne moraju sadržavati slične podatke, svaki može biti drugačije
uređen itd. Navigacija između njih obavlja se za to namijen-
jenom alatnom trakom (broj 5 na ilustraciji sa prethodne stran-
ice). Radne listove možete brisati tako da kliknete na ime desnim
gumbom miša i izaberete Delete (ovdje je i opcija za imenovanje
radnog lista), a dodavati ih možete iz izbornika Insert naredbom
Worksheet.
Funkcije
Prvenstvena namjena Excela je izvođenja matematičkih oper-
acija i obrada te analiza podataka. Da bi Excel izvršavao svoju
zadaću mora znati kakav odnos želimo između podataka koje
operaciju koju želimo da Excel izvrši između dvije ili više ćelija
(tj. podataka). Spektar funkcija koji posjeduje Excel kreće se
od najjednostavnijih oblika zbrajanja i oduzimanja pa sve do
logičkih odnosa i predviđanja trendova.
Pravila unosa funkcija
Praktično postoje dva načina unošenja funkcija u Excelu.
Prvi je unošenje upisivanjem direktno u ćeliju. Funkcija se piše
tako da u ćeliji u kojoj želite dobiti rezultat prije svega napišete
znak jednakosti (=). To govori Excelu da želite napisati funk-
ciju, te će se sve nakon znaka jednakosti tretirati kao funkcija.
Druga stvar koju treba zapamtiti je da uvijek pri pisanju formula
u Excelu treba izbjegavati pisanje direktnih brojki. Puno je bolje
pisati oznake ćelija (npr. kada zbrajate dvije ćelije (A1=5 i B3=6)
nastojte da formula za taj zbroj izgleda =A1+B3, a ne =5+3).
Pisanje funkcija tj. računanje u Excelu na ovaj način nosi velike

25
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni

prednosti. Kada želite promijeniti jednu od brojki morate samo
napisati drugu brojku u ćeliji, a funkcija će automatski izvršiti
matematičku operaciju. U slučaju kad bi imali napisanu funkciju
=5+6 tada bi morali mijenjati cijelu funkciju, a samim tim bi
uništili svrhu Excela, jer takve radnje možete raditi s običnim
kalkulatorom. Najveća snaga Excela jest njegova fleksibilnost.
FORECAST f unkcija koja na temelju poznatih podataka može
predviđati nove podatke koristeći metodu naj-
manjih kvadrata
MAX nalazi najveću vrijednosti među podacima
MIN nalazi najmanju vrijednost među podacima

Pri unošenju decimalnih brojeva u Excel za unos decimale unutar grupa Logical
OBAVEZNO uvijek koristite samo numerički dio tipkovnice (u ovoj grupi se nalaze funkcije koje same po sebi ne služe za
– oznaka decimale nalazi se na tipki Del. obradu podataka nego za stvaranje logičkih veza između njih (te
između funkcija))
Rezultate nekada vrlo kompleksnih matematičkih operacija
moguće je vrlo lagano mijenjati ili iskoristiti kao polaznu točku AND i
za neku drugu formulu ili operaciju. Negativna strana manual- FALSE netočno
nog pisanja funkcija je razina potrebnog znanja tj. potrebno je IF ako
poznavati točne sintakse funkcija koje želimo napisati (a one su NOT ne
za neke funkcije dosta kompleksne). OR ili
Upravo zbog toga je i preporučljiviji drugi način pisanja funk- TRUE točno
cija, a to je jednostavnim biranjem iz izbornika. Do izbornika
sa funkcijama možete jednostavno doći klikom na ikonu. Osnovne matematičke operacije
Pojavit će se izbornik sa svim funkcijama svrstanim u kate- Pod osnovnim matematičkim operacijama u Excel-u sma-
gorije za lakše snalaženje. Pisanje funkcija je vrlo intuitivno jer traju se zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Unos
vas program sam vodi i pruža svu potrebnu pomoć. matematičke operacije (+, -, *, /) vrši se tipkovnicom. Npr. ako
Prosječan koris- želimo zbrojiti brojeve u ćelijama A2 i B5 formula će izgle-
nih koristi tek dati ovako: =A2+B5 gdje smo plus (+) napisali pomoću tip-
jedan manji dio kovnice.
mogućnosti Excela,
pa je upoznavanje sa Računanje viših korijena izvodi se tako da iskoristite funkciju
svim funkcijama Ex- Power (potenciju) gdje kao potenciju stavite 1/3 (za 3. korijen),
cela potpuno besmis- 1/4 (za 4.) itd.
leno. Umjesto toga,
upoznat ćete one Postoji i brži način zbrajanja vrijednosti unutar ćelija,
funkcije koje će vam a to je pomoću ikone za sumiranje. Samo selektirajte
sigurno biti potrebne ćelije koje želite zbrojiti i kliknite na ikonu. Excel će automats-
tijekom studija. ki zbrojiti ćelije i rezultat staviti u prvu praznu ćeliju.
Pregled nekih funkcija Postoje situacije kada pri kopiranju želite da se mijenja samo
unutar grupe Math & Trig: jedan dio formule, a da drugi dio formule bude trajno vezan
za jednu ćeliju – npr. neku konstantu. Za to je potrebno malo
ACOS ovo je funkcija arcus cosinusa drugačije napisati ime ćelije za koju želite da je stalna. Potreb-
ASIN ovo je funkcija arcus sinusa no je napisati ime ćelije sa znakovima $ - npr. ako želite da
ATAN arcus tangensa ćelija H10 ostaje stalna, onda ju morate napisati kao $H$10.
COS cosinus Možda se ovo čini već kompliciranijim, no Excel olakšava
EXP funkcija koja potencira broj „e“ sa nekim brojem ovaj postupak. Nije potrebno da sami upišete takvu promjenu.
LN funkcija računa prirodni logaritam od broja Dovoljno je kliknuti unutar imena ćelije u formuli (između H
LOG funkcija računa logaritam broja po nekoj bazi i 10) i pritisnuti tipku F4 na tipkovnici. Excel će sam dodati
PI jednostavna funkcija koja izbacuje vrijednost broja PI potrebne oznake.
POWER funkcija koja potencira neki broj sa nekim drugim
SIN sinus
SQRT funkcija koja računa drugi korijen od broja Kopiranje formula
SUM zbraja sve brojeve unutar odabranih ćelija Pri kopiranju ćelije koja sadrži formulu možete primijetiti da
TAN tangens formula na novom mjestu više ne vrijedi. To je iz razloga jer
Excel pri kopiranju ili premještanju želi sačuvati oblik tablice tj.
unutar grupa Statistical: on pomiče izvorne ćelije za onoliko koliko se pomakla formula
(u praksi to izgleda ovako: ako ste zbrajali ćeliju A2 i B2 for-
AVERAGE računa srednju aritmetičku vrijednosti mulom =A2+B2, te tu formulu kopirali dvije ćelije prema dolje
COUNT broji ćelije koje sadrže brojeve i tri ćelije u desno, vaša nova formula izgledat će kao =C5+D5
COUNTA vrlo slično kao i prethodna funkcija, s razlikom – primjećujete da je odnos u formuli ostao isti). Ova pojava je
da broji sve ćelije koje sadrže neki podatak (može možda na prvi pogled zbunjujuća, no ubrzo ćete uvidjeti njezine
biti i tekst) prednosti. Ako imate više parova podataka koje želite zbrojiti ili

26
Osnove informatike, PBF
izvršiti neku drugu operaciju, poredajte te podatke u kolone, a u
kolonu pokraj (u prvu ćeliju) upišite formulu. Sada kad ste napis-
ali formulu za prvi set podataka, dovoljno je kopirati formulu u
Iako Excel ne sadrži ikonu za pisanje indeksa i eksponenata
postoji mali trik kojim to možete postići. Napišite u ćeliju neki
izraz čiji jedan dio želite staviti u eksponent. Sada uđite u ćeliju
i označite onaj dio koji želite staviti u eksponent te pozovite
Format Cell naredbu (mišem ili iz izbornika Format). Sada u
opcijama za Font izaberite Superscript ili Subscript.
ćelije ispod. Kako se miče formula, tako se mijenjaju i ćelije
koje formula traži (tj. iz kojih uzima podatke). Kako su podaci
formatirani na ovaj način, pri kopiranju formula nastavlja funk-
cionirati sa setom podataka iz slijedećeg reda, što zapravo znači
da nije potrebno za
svaki red poda-
taka pisati formulu
ponovo, nego se formula može napisati samo jedanput i kopirati
(naravno preduvjet je dobro postavljen izvor podataka).
Fill Color
Borders
Formatiranje ćelije
Mogli ste primijetiti
da u Excel nije nužno
unositi samo brojeve
jer je moguće (čak i
poželjno) imati tekstu-
alna objašnjenja poda-
taka, vrijeme i datum
nastajanja i još mnoge
druge oblike unosa. Tip
unosa određuje svojstvo
same ćelije u kojoj se taj
Ako podaci u stupcu kojeg želite sortirati nisu samostalni, tj.
vezani su za neke druge podatke sortiranje samo jednog stupca
zakompliciralo bi stvar. U takvim situacijama selektirajte sve
podatke vezane za stupac, zajedno sa stupcem pazeći da ste
prvo selektirali podatke u stupcu i onda kliknite na naredbu
Sort
unos nalazi ili u koju ćete ga unijeti. Ako unesete neki tekst on
će automatski biti smješten na lijevoj margini ćelije, dok će broj
biti smješten na desnoj margini ćelije. To je automatsko svojstvo
Excel-a koje omogućuje razlikovanje teksta od brojke (jer sa
tekstom ne možete vršiti nikakve matematičke operacije). No,
primijetit ćete da je brojka, kad ju upišete u ćeliju, prikazana bez
decimala jer se ona za sada smatra općim unosom (tj. upisana je
ali nije formatirana). Kliknete li desnim gumbom miša na ćeliju
u kojoj se nalazi neki podatak i izaberete naredbu Format Cells
pojavit će se opcije za formatiranje ćelije tj. podataka u njoj.
Prvo će se pojaviti opcije Numbers gdje birate sam način prikaza
podataka u ćeliji. Možete, između ostalog, izabrati da se poda-
ci u ćeliji prikažu kao tekst, broj, moneta, datum, vrijeme i još
nekoliko opcija. Kad izaberete formatiranje kao broj (Number)
možete odrediti na koliko decimala će se podatak prikazivati.
Drugi važan dio Format Cell opcija je formatiranje fonta (rad sa
ovim opcijama upoznali ste u Word-u).
27
.:: Tablični proračuni
Vizualno uređivanje
Uređivanje izgleda ćelija može se zapravo podijeliti na dva dijela:
na uređivanje sadržaja ćelije i uređivanje
same ćelije. Uređivanje sadržaja ćelije
tiče se fontova, boja i veličine slova, a
to je sve obrađeno u poglavlju o Word-u.
Što se tiče uređivanja samih ćelija, tu je
moguće promijeniti boju ćelije naredbom
Fill Color (nemojte prije toga zaboraviti selektirati ćeliju ili
ćelije koje želite obojiti). Moguće je obrubiti ćelije tako da ih
selektirate te naredbom
Borders i odredite tip
orubljenja kakav želite.
Iako nije moguće, kao
što je slučaj u tabli-
cama Word-a, mijenjati
veličinu pojedinih ćelija,
moguće je mijenjati širinu
redova i stupaca. Način
mijenjanja je isti kao kod
tablica u Word-u, s tom
razlikom da ne stavljamo
kursor na marginu same
ćelije nego na marginu
reda ili stupca.
Sortiranje
Ponekad je poželjno poredati podatke u stupcu od
najmanjeg prema najvećem (ili obrnuto). To se radi pomoću
naredbe Sort. Samo označite stupac koji želite sortirati i kliknite
na ikonu.
Grafovi
Grafovi su izvrstan alat za pregledan prikaz podataka koji na
taj način mogu biti prezentirani na puno jasniji i prepoznatljiviji
način nego sirove brojke. Jedna od najboljih osobina grafova u
Excelu je ta da su oni, kao i formule, dinamični tj. da je graf ve-
zan za podatke, te da se promjenom podataka mijenja i on sam
– dakle, kad jedanput napravite graf i želite promijeniti podatke
iz kojih je on napravljen, nije potrebno ponovo raditi graf jer se
on svakom promjenom podataka mijenja.
Ako stavite graf u samostalnu radnu stranicu opcijom Add new
sheet tada zapamtite da će ta radna stranica biti namijenjena
samo grafu te da u nju nećete moći upisivati neke druge po-
datke.
Izvor podataka
Podaci za grafove su podaci koji se nalaze u Excel tablicama.
Postoji nekoliko sitnica na koje treba paziti kod pripremanja
podataka za graf. Pazite da su podaci na jednom mjestu (da su
podaci poredani po stupcima (ili redovima), a ne da su raštrkani
po cijelom radnom listu – iz takvih podataka je moguće napraviti
graf no puno ga je lakše napaviti iz podataka koji su pravilno
sređeni i pozicionirani. Kada ste pripremili svoje podatke samo
ih selektirajte i kliknite na ikonu Chart Wizard. Pojavit će se
novi izbornik koji će vas voditi kroz proces stvaranja grafa.
Osnove informatike, PBF .:: Tablični proračuni

Podjela grafova krivulja) te pod Options izaberite opciju Display equation on

Excel ima veliki izbor različitih vrsta grafova, a svaka od tih chart (ova opcija će prikazati jednadžbu tog pravca na grafu iz
vrsta ima i nekoliko podvrsta. Svaka vrsta grafa ima svoju čega možete vidjeti koje je sjecište sa osima) i kliknite OK.
namjenu tj. najbolja je za
prikaz određenih vrsta po- Kopiranje grafova i tablica u druge programe
dataka. Tako je Pie graf na- Kada želite kopirati tablicu ili graf u neki drugi program samo ih
jbolji za prikaz postotaka, označite i kliknite na Copy.
a Bar graf za prikaz više
skupina podataka. Posebnu
pažnju ćemo obratiti na
XY Scatter grafove (iako
je postupak oblikovanja i
uređivanja isti za sve gra-
fove). Naime iza ovog
malo čudnog imena krije se
obični XY graf koji je vrlo čest u prikazu laboratorijskih poda-
taka. Izaberemo tip grafa i kliknemo na Next. Pojavit će se dio
koji se bavi izvorom podataka za graf. Iako bi izvor podataka
mogli upisati tek sada puno je praktičnije prvo selektirati izvor
podataka pa tek onda krenuti u izradu grafa. Kliknemo li ponovo
na next pojavit će se Chart Options gdje možemo upisati naslov
grafa te nazive vrijednosti na osima. Kada ponovo kliknemo na
next pojavljuje se zadnja opcija u izradi grafa – gdje će graf biti
smješten. Možemo ga smjestiti u trenutnu radnu stranicu (što je
Specifičnosti kopiranja u Word obrađene su u poglavlju o
Word-u
već i selektirano), možemo ga staviti u neku drugu radnu stran-
icu ili ga možemo smjestiti u njegovu zasebnu radnu stranicu
ako izaberemo opciju As new sheet.

Uređivanje grafova
Kad trebate urediti pojedini dio grafa (npr. boju pozadine) do-
voljno je dvokliknuti na dio grafa koji želite urediti i pojavit će
se opcije za uređenje. Opcije cijelog grafa možete uređivati tako
da na graf kliknete desnim gumbom i izaberete naredbu Chart
Options.
Mnogo puta se događa
da graf ima puno praznog
tj. neiskorištenog pros-
tora. Npr. ako imate graf
čiji podaci počinju od 6,
a vaš graf počinje od 0.
To možete izbjeći tako da
dvokliknete na x ili y os
i izaberete Scale. Ovdje
možete odrediti početak
(minimum) i kraj (maximum) brojeva na osima.

U XY scater grafu ponekad je potrebno nacrtati pravac (tj. sredn-

ju vrijednost) koji otprilike spaja sve točke. Takav pravac se zove
Trendline i dobiva se tako
da kliknete desnim gum-
bom na bilo koju točku gra-
fa i izaberete Add Trend-
line. U novom izborniku
možete izabrati vrstu (jer
nije nužno da trendline
bude pravac – može biti i

28
Osnove informatike, PBF .:: Izrada prezentacija

Izrada prezentacija
Microsoft Power Point
Power Point jer zadnji program iz Office paketa koji ćemo obraditi u ovom priručniku. Njegova prvenstvena namjena je izrada
prezentacija.

Sučelje
Kao što ste do sada primijetili sučelja se između raznih Office programa drastično ne mijenjaju što znatno olakšava snalaženje u
cijelom paketu. Sučelje samog PowerPoint-a je najsličnije sučelju Word-a. Sadrži alatne trake i naredbe koje ste upoznali u Word-u
tako da je rad u PowerPoint-u dosta jednostavan.

Dijelovi (sve alatne trake su detaljno opisane u poglavlju o Word-u):

1. Umanjen prikaz stranica prezentacije
2. Alatna traka sa pogledima
3. Stranica prezentacije

Kada želite pogledati prezentaciju dovoljno je da stisnete F5 na tipkovnici ili u izborniku Slide Show izaberete
View Show

Nova prezentacija Unos podataka

Pri otvaranju nove prezentacije ponuđeno je ne-
koliko opcija. Možete otvoriti praznu prezentaciju
ili prezentaciju koja već ima postavljene oznake
mjesta za razne sadržaje (sadržaji mogu varirati od
teksta do animacija i filmova) što je korisno kada
ne želite provesti previše vremena sastavljajući
izgled svoje prezentacije. Te, već postavljene
oznake sadržaja (layout) možete kasnije koristiti
kod novih stranica prezentacije kojima možete do-
dati gotove layout-e preko izbornika Format.
Pri unosu podataka najjednostavnije je da izaberete layout koji
vam najviše odgovara (dakle ako želite unositi samo tekst onda
onaj layout koji sadrži samo tekst itd.) te jednostavno kliknuti u
element i početi raditi s njim (npr. kad vam u nekom elementu
piše click to add text jednostavno kliknite i počnite pisati – isti
princip je za slike i ostale medije)
Uređivanje podataka
Uređivanje podataka je isto kao i u Word-u.
Umetanje slika
Umetanje slika (kako iz clipart-a tako i sa nekog medija) izvodi
se isto kao i u Word-u

29
Osnove informatike, PBF .:: Izrada prezentacija

Efekti Stranicu možete oblikovati i pomoću već gotovih uređenja. Opet

S kliknete desnim gumbom miša na stranicu i
tvar koja razlikuje Powerpoint od svih ostalih programa u Of-
fice paketu (posebice Word-a s kojim dijeli dosta zajedničkih
obilježja) je njegova mogućnost da animira sadržaj dokumenta
na način koji je jednostavan, intuitivan i ne zahtjeva nikakvo
predznanje animacije, a s druge strane, te animacije izgledaju
jako dobro i mogu zaista pomoći pri prezentiranju nekog
sadržaja.
Malo upozorenja:
Kada korisnici otkriju bar dio mogućnosti PowerPoint-a
počinju sve više i više koristiti animacije i popratne zvukove.
Iako je veliki dio ovog programa usko povezan sa animacijom,
kod izrade prezentacija potrebno je voditi računa o nekoliko
stvari:
Pazite da efekti koje koristite nisu prenapadni, da ne traju pre-
dugo ili da se ne ponavljaju prečesto, smanjite upotrebu
zvučnih efekata na najmanju moguću razinu jer su oni u
najvećem dijelu slučajeva (osim eventualno na samom početku
ili kraju prezentacije) nepotrebni i narušavaju prezentaciju.
Nemojte zaboraviti da stvarate prezentaciju zbog podataka
koje želite iznijeti, a ne zbog efekata – naime, ako dopustite da
prezentacija bude prepuna efekata, koncentracija ljudi za koje
ste radili prezentaciju bit će usmjerena na njih, a ne na podatke
i samim time će prezentacija izgubiti smisao.
izaberete Designe Templates (ili Slide De-
signe – zavisi od verzije PowerPoint-a). Sada
možete birati već gotovi dizajn što još više
ubrzava izradu prezentacije. Između samih
stranica prezentacije mogu postojati ani-
macije prijelaza. Njih možete izabrati tako
da desnim gumbom miša kliknete na jednu stranicu u lijevom
popisu stranica i izaberete Slide transition.
Ovdje ponovo možete izabrati vrstu efekta, tra-
janje i sve ostale opcije. I ovdje je vrlo bitna opcija
načina pokretanja efekta (tj. prelaska na slijedeću
stranicu). Ovdje imate izbor između prelaska
klikom miša (On mouse click) ili nakon određenog
vremena (Automatically after). Opet nemojte
pretjerivati sa efektima, a posebno ne sa zvukom.
Postoji i naredba koja izabrani efekt pripisuje svim
stranicama (naredba je Apply
To All Slides).

Svaki element u PowerPoint-u može imati svoj efekt. Uzet ćemo

najjednostavniji primjer. Ako želite dodati efekt naslovu to ćete
napraviti tako da kliknete desnim gumbom miša na njega i izab-
erete naredbu Custom Animation.

Ovdje možete odabrati :

vrstu animacije - postoji velika razlika u izboru animacija
između različitih verzija PowerPoint-a tako da ovdje neće
biti opisani pojedine efekte, nego ih možete sami isprobati
na svojoj verziji i vidjeti koji vam se sviđaju, a koji ne
njezino trajanje - obično postoji izbor između kratke i duže
animacije
zvuk uz animaciju - ako baš morate
način pokretanja - imate izbor između On Click načina koji
označava da efekt neće startati (a samim time ni efekti
iza njega) dok ne kliknete mišem. Druga opcija je After
Previous koja znači da će efekt krenuti ćim se završi efekt
prije njega
redoslijed efekata - jedna od važnijih opcija; naime bitno je
kojim redom će se u prezentaciji pojavljivati elementi jer
nije svejedno ako se prvo pojavi zadnji dio teksta, a tek
onda naslov

Rad sa stranicama prezentacije

Uvijek možete dodati novu stranicu naredbom New Slide iz iz-
bornika Insert. Također svaku stranicu možete izbrisati ako u
prikazu stranica kliknete desnim gumbom na stranicu i izaberete
Delete Slide. Svaka stranica može imati svoju boju pozadine.
Ona se mijenja tako da kliknete desnim gumbom
miša na stranicu i izaberete Backgound (pojavi se
opcija apply i apply to All – ova druga će postaviti
boju koju ste izabrali za pozadinu na sve stran-
ice).

30
Osnove informatike, PBF .:: Baze podataka

Baze podataka
Osnovna definicija baza podataka je ta da su one uređeni setovi podataka sa pravilnom strukturom. To u praksi znači da su unutar
baze podataka sami podaci smješteni točno na određenom mjestu i sa određenim oznakama. Svrha baza podataka su ustvari sami
podaci, ili točnije, njihova obrada i kategoriziranje. Na primjer, probajte napisati sve brojeve telefona koje koristite, zajedno sa infor-
macijama o vlasniku, u jedan Word dokument kao običan tekst. I da napišete više od 200 brojevazajedno sa popratnim informacija
(setovima) još se uvijek možete relativno lako snaći u takvom popisu. No, zamislite da sada imate više od 10 000 takvih setova
informacija. Kako bi našli jedan određeni broj, posebno ako znate samo jedan dio informacija (npr. samo ime ili adresu)?. Svi ovako
jednostavni, ali i mnogo složeniji problemi, rješavaju se upotrebom baza podataka koje nam omogućuju uređivanje podataka bez
obzira na njihov broj.
U Office paketu, Access je namijenjen stvaranju i manipulaciji baza podataka. On pripada korelacijskom tipu baza podataka.
Sami podaci su smješteni u tablice slične onima u Excel-u, a zatim su tablice povezane
preko logičkih upita. Da bi se saznao neki podatak, stvara se posebna vrsta upita (Quiry) U korelacijskoj bazi podaci su
koja pretraži podatke po kriterijima koje zadamo i prikaže rezultate. Upotreba Quiry-a za međusobno povezani logičkim upi-
pretraživanje samo je najjednostavniji primjer upotrebe baza podataka jer se pomoću njih tima: više, manje, jednako, ako, itd.
mogu izvršavati sve matematičke radnje (sintaksa je donekle slična Excel-u) i još mnogi oblici sortiranja i obrade podataka.
Danas baze podataka čine okosnicu bilo koje obrade podataka i analize ali i omogućuju funkcioniranje modernog Interneta.

ovo je grafički prikaz odnosa u jednoj srednje kompleksnoj bazi podataka

31
Osnove informatike, PBF .:: Web i e-mail preglednici

Web preglednici
To su programi namijenjeni preglednu internet stranica. Po za-
stupljenosti trenutno najpopularniji programi su Opera, Internet
Explorer (u nastavku teksta IE), Firefox, Safari i Google Crome.
Uz ove programe treba spomenuti i Netscape koji je, iako tre-
nutno malo zastupljen, nekada bio najrašireniji web preglednik.
Svaki preglednik ima svoje dobre i loše strane pa je zapravo na
korisniku koji će koristiti i s kojim će mu rad biti najugodniji.
ward (povratak na slijedeću stranicu) i ikonu Stop (s kojom za-
ustavljamo svaku aktivnost preglednika). Sve ostale naredbe se
smatraju naprednima.
E-mail preglednici
Druga vrsta preglednika su preglednici za elektronsku poštu (e-
mail)

Sučelja, prednosti i mane Sastavljanje elektronske pošte

Iako su na prvi pogled ovi programi vizualno slični, međusobno Izgled programa za elektronsku poštu je različit ali način pisanja
se razlikuju performansama, mogućnostima dodataka, stabilnos- i osnovni elementu
ti i još mnogim faktorima. nisu se mijenjali već
20-ak godina. Kao i
IE dolazi zajedno sa Windowsima, a uz to se može besplatno kod prave pošte, za
skinuti sa interneta. Ima najveću bazu korisnika baš zbog toga uspješno slanje poruke
jer dolazi uz operativni sustav. Firefox je u zadnje vrijeme potrebno je napisati
postao vrlo popularna zamjena za IE jer rješava neke njegove kome ide poruka. Za to
velike nedostatke kao što su brzina i značajni sigurnosni propus- služi polje To: gdje up-
isujemo e-mail adresu
osobe kojoj želimo
poslati poruku (adresa
je oblika ime@negd-
je.com). Polje subject
sliži za upisivanje sub-
jekta poruke (kratkog
opisa sadržaja poruke / naslova). Ostatak prostora je rezerviran
za samu poruku (u ilustraciji je to prostor plavkaste boje)

Sučelja, prednost i mane

Postoji veliko broj preglednika koji su namijenjeni raznim grupa-
ma korisnika te je to zapravo jedan od kriterija kada odlučujete
koji preglednik ćete koristiti. Da li vam preglednik treba samo
za elektronsku poštu (npr. M2 koji je dio Opere), preglednik
za e-mail i adresar (Outlook Express) ili vam treba preglednik
koji ima napredne funkcije adresara, podsjetnika, kalendara, itd
(Outlook). Svaki od ovih preglednika je među najboljima ako ne
i najbolji u svojoj kategoriji tako da je jedini pravi savjet pri oda-
biru da izaberete
program čije
mogućnosti ćete
najbolje moći
iskoristiti.
redom prema dolje: Internet Explorer, Netscape, Firefox i Opera

ti koji dovode do velikih problema sa kompjuterskim virusima te

ugrožavaju funkcioniranje cijelog operativnog sustava.
Za razliku od njega Opera je počela osvajati sve više korisnika
zbog svoje jednostavnosti upotrebe, brzine, stabilnosti i dodat-
nih komponenti – naime Opera dolazi sa svojim e-mail pregled-
nikom koji je izuzetno jednostavan za upotrebu te sadržava sve
potrebne opcije za prosječnog korisnika. Opera je od verzije
8.50, kao i ostali najpopularniji web preglednici, u potpunosti
besplatna.

Sada kada smo pogledali dva najzastupljenija preglednika po-

gledajmo i njihove zajedničke dijelove. Svaki preglednik pos-
jeduje zapravo jednostavne kontrole. Address bar gdje se unosi
internet adresa, ikone Back (povratak na prijašnju stranicu) For-
redom prema dolje: Outlook Express, Opera M2 i Outlook
32
Osnove informatike, PBF .:: Grafički programi

Grafički programi
Programi u ovoj skupini namijenjeni su crtanju, obradi slike i dizajniranju. Moderni grafički programi nisu striktno vektorski ili
rasterski jer su sposobni manipulirati sa oba oblika datoteka, no po svojoj osnovnoj namjeni još se uvijek mogu podijeliti na vek-
torske i rasterske.

Formati
Vektorski formati slika, kao što su npr. Corelov .cdr, .fla Flash format ili .dwg format koji koriste CAD programi, koristi grafičke
elemente koji su opisani matematičkim jednadžbama. To prvenstveno omogućuje manju veličinu datoteka, ali i omogućava sman-
jenjei povećanje slike (ili nekih njezinih dijelova) bez ikakvog gubitka na kvaliteti. Negativna strana ovih formata je smanjena
mogućnost točnog prikaza realnih predmeta. Vektorski crteži se većinom upotrebljavaju u tehničkom crtanju, pripremi za tisak i
animacijama na Internetu koje moraju biti vrlo male.

originalna rasterska fotografija vektorska verzija iste fotografije

Za razliku od vektorskih, rasterski formati su „prave“ slike u smislu da mogu točno prikazati realne objekte. Rasterska slika je
spremljena u obliku matrice bitova (podataka tj. u ovom slučaju točaka) u kojoj je svaki bit opisan informacijama o položaju, boji i
osvjetljenju. Jedan od najraširenijih rasterskih formata je .bmp (bitmapa tj. matrica bitova).
Negativna strana ovih formata je njihova veličina jer vrijedi pravilo da što je slika kvalitetnija njezina veličina je veća. Problem
veličine datoteka se rješava odbacivanjem nepotrebnih elemenata. Posebne varijacije rasterskih formata kao što su .jpg ili .gif mogu
znatno smanjiti veličinu slika odbacujući dijelove koji manje utječu na kvalitetu same slike.

33
Osnove informatike, PBF .:: Grafički programi

Vektorski programi
Vektorskih, kao i rasterskih programa, postoji velik broj ali najpoznatiji predstavnici su Corel Draw i Adobe Ilustrator jer sadrže sve
elemente i alate koji su potrebni za stvaranje i rad sa vektorskim formatima.

Corel Draw i Adobe Illustrator imaju dosta slično sučelje i alate, a razlike između programa su u opcijama s kojima se mogu ma-
nipuliratipredmeti i u nekim aspektima načina na koji programi rade. Ustvari, teško je reći da li je jedan program bolji od drugoga
jer svaki od njih ima neke lošije i neke dobre osobine, a izbor je na korisniku koji zapravo odlučuje koji program mu više „paše“.
Kao i kod većine profesionalnih programa, korisnici se odlučuju za jedan od programa čisto zbog navike u radu.
Oba programa imaju izuzetnu sposobnost rada sa tekstom i raznim geometrijskim oblicima. Tipični primjeri stvari koje se rade s
ovim programima bi bili tehničko crtanje, stvaranje raznih elemenata za tisak poput vizitki, brošura, naslovnica knjiga, itd.

Corel Draw Adobe Illustrator

Posebnu skupinu vektorskih programa čine programi za vektorsku animaci-

ju, prvenstveno Macromedia Flash. Flash služi za stvaranje animacija i navi-
gacijskih elemenata za web stranice baziranih na vektorskim elementima.
Zbog toga su te animacije jako male i vrlo se brzo izvode čak i na starijim
kompjuterima.

Svi ovi programi mogu bilo kome poslužiti za neku osnovnu zadaću ali za
bilo kakvo naprednije korištenje njima (čisto zbog velikog broja opcija)
potreban je određen period vremena za učenje.

Rasterski programi
Izbor rasterskih programa još je veći neko izbor vektorskih, posebno u zad-
njih nekoliko godina kad je digitalna fotografija jako napredovala i javlja se
sve veća potreba za kućnom obradom. Tipični primjeri programa su Adobe Macromedia Flash
Photoshop i Corel Photo-Paint. Opet je izbor između ovih programa na koris-
niku jer svaki od njih ima svoje dobre i loše karakteristike. Svaki od programa
ima veliku skupinu alata za vrlo različite namjene i veliku skupinu filtera pomoću kojih se rade izmjene i efekti na fotografijama.

Adobe Photoshop 34 Corel Photo-Paint

Osnove informatike, PBF .:: Mathematica

Programi za matematičku i statističku analizu

Matematička i statistička analiza je važan dio svakog rada u svim znanstvenim i tehničkim granama. Danas je sasvim nepotrebno
raditi kompleksne proračune „ručno“ jer za to postoje vrlo specijalizirani programi koji su namijenjeni upravo takvim zadacima.
Programi koji spadaju u ovu kategoriju prvenstveno se koriste za obradu dobivenih eksperimentalno podataka, ali i za simulacije
tehničkih procesa i njihove kontrole, što onda znatno olakšava njihovo stvaranje i upravljanje u stvarnosti.

Mathematica
Jedan od najpoznatijih programa ovog tipa je Mathematica koju je stvorio Stephen Wolfram. Mathematica je sposobna obavljati sve
matematičke operacije, statističke analize, grafičke reprezentacije funkcija (crtanje grafova) te još puno toga.

osnovni dijelovi programa Mathematica

Sve operacije u programu se odvijaju na radnoj površini, dakle, na njoj se zadaju problemi i dobivaju rješenja. Veliko olakšanje pri
pisanju matematičkih funkcija je i traka sa gotovim elementima gdje se nalaze svi elementi za gradnju izraza koji se onda ne trebaju
pisati ručno, nego se jednostavnim klikom postave na željeno mjesto. Između dijelova jednog gotovog elementa može se pomicati
tipkom TAB na tipkovnici. Važan dio programa je i pomoć s primjerima koja je izuzetno dobro napisana i gdje se može saznati o
svim mogućnostima programa i pogledati primjeri tih mogućnosti.

Osnovna upotreba
Unos podataka i zadavanje problema u Mathematici riješeno je vrlo intuitivno, što je i još jedna prednost ovog moćnog programa.
Bez obzira zbrajate li dva broja ili obavljate kompleksne obrade podataka sve naredbe pišete na radnoj površini. Dakle, nema
kompliciranih dijaloga u koje morate ulaziti. Svaka unesena naredba ili podatak prije sebe će imat automatsku oznaku „in“ i broj.
Na taj način program prati koje su naredbe unesene i kojim redom. Isto tako, kada se neki izraz izvrši, prije rezultata će biti mala
oznaka“out“ i isti broj koji je imao sam izraz.
Kada jedanput unesete željni izraz trebate samo stisnuti ENTER na numeričkom dijelu tipkovnice (ili kombinaciju SHIFT + EN-
TER)da bi Mathematica provela zadatak koji ste joj zadali. Možda će vam ovaj način rada na početku biti pomalo zbunjujuć, no vrlo
brzo ćete uvidjeti njegove prednosti.
Također je bitno zapamtiti da se, za razliku od Excela, unutar Mathematice decimalni brojevi odvajaju točkom, a ne zarezom.
35
Osnove informatike, PBF
Osnovne matematičke operacije
Kod rada sa osnovnim matematičkim operacijama
(dakle zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljen-
je) sve oznake nalaze se na numeričkom
dijelu tipkovnice te se zadatak jednostav-
no napiše. Princip unosa, kako za ovako
jednostavne operacije tako i za sve ostale,
vrlo je sličan Excelu. Jedina bitna razlika
je da prije početka nije potrebno napisati
znak jednakosti.
Kada se kao rezultat pojavi razlomak (ili neka druga, naznačena,
nedecimalna vrijednosti) kao što je slučaj u primjeru gore lijevo,
a potrebno je dobiti točnu decimalnu vrijednost,
postoje dva načina na koji se to može ostvariti.
Kod jednostavnijih izraza dovoljno je iza jednog
od brojeva staviti točku (.) što govori Mathematici da rezultat
treba izraziti kao decimalni broj. Drugi način je puno praktičniji
kod složenijih izraza. Jednostavno se cijeli izraz
stavi unutar dvije uglate zagrade, a ispred njega
se napiše veliko slovo N.
Potenciranje, razlomci i korijeni
Potencije se pišu pomoću oznake iz palete. Na isti način se
drugi korijen piše sa oznakom , a za više korijene koristi se
oznaka iz palete. Za pisanje razlomaka koristi se oznaka
iz palete.
Kad je potrebna numerička vrijednost razlomka i upotrebljava
se metoda s točkom važno je zapamtiti da se točka piše iza ne-
kog broja (kao u gornjem primjeru), a ne iza cijelog razlomka.
Funkcije unutar Mathematice
Upotreba funkcija sa svrhom obrade i interpretacije podataka
zapravo je i primarna namjena Mathematice. Razlog popular-
nosti ovog programa leži u činjenici da se sa funkcijama, koliko
god one bile komplicirane, može baratati vrlo lagana o vrlo in-
tuitivno.
Postoji nekoliko osnovnih pravila koja se kod pisanja funkci-
ja uvijek moraju poštivati. Sve funkcije se pišu u obliku: Ime
funkcije[parametri] (što i u prijevodu značilo: prvo se napiše
ime same funkcije sa velikim početnim slovom, a zatim se unu-
nekoliko primjera pisanja funkcija u programu Mathematica
36
.:: Mathematica
unutar uglatih zagrada pišu svi ostali parametri). Potrebno je
paziti na upotrebu raznih oblika zagrada koje se koriste u pro-
gramu. U pravilu, uglate zagrade sadržavaju sve parametre neke
funkcije, a vitičaste sadržavaju određene oblike parametara.
Imena funkcija i specifičan oblik njihovih parametara u pravilu
se ne uči napamet jer je to nepraktično. Dovoljno je znati se
snaći u samom programu i u help-u (detaljno objašnjenje help-a
i rada u njemu nalazi se u nastavku poglavlja).
Definiranje matematičkih funkcija
Prije svega, malo objašnjenje:
Pod pojmom matematičke funkcije u ovom tekstu misli se baš
strogo funkcije tipa y(x)=2x. Kad se govori o funkcijama unu-
tar programa Mathematica, onda taj pojam obuhvaća sve izraze
i mogućnosti koji su dostupni. Iako je ovo pomalo nezgrapno,
donekle olakšava snalaženje u helpu i u drugoj dokumentaciji
na engleskom.
Kada u Mathematici radimo s funkcijama, prije svega potrebno
ih je definirati. Na primjer, jednostavna funkcija y=x definira se
kao f[x_]=x (f je samo ime funkcije, može biti bilo koje drugo
slovo; x_ unutar uglatih zagrada označava nepoznanicu, a sve iza
znaka jednakosti je sama funkcija). Ovdje je potrebno obratiti
pažnju na nepoznanicu unutar uglate zagrade, tj. na x_. Da bi
funkcija bila dobro definirana potrebno je napisati nepoznanicu
(u ovom slučaju x) sa donjom povlakom. Kad to ne bi napravili
funkcija bi bila loše definirana i kada bi zamijenili nepoznanicu
sa nekom vrijednošću (npr. 3) program ne bi izračuno vrijed-
nost.
primjer loše (gore lijevo) i dobro definirane funkcije
(gore desno). Kod funkcije g(x) dodana je dvotočka. To
je naredba koja odlaže računanje nekog izraza dok to nije
potrebno.
Možemo definirati i funkcije s
više varijabli na isti način, s time
da varijable odvojimo zarezom kao u primjeru
funkcije h. Normalno, kad zamjenjujemo
nepoznanice s nekom vrijednošću, i te vrijed-
nosti moraju biti odvojene zarezom. Ako definiramo funkciju
s dvije varijable i sa
dvije operacije, te op-
eracije moramo napi-
sati u vitičastoj zagradi
i odvojiti zarezom.
Funkciju možemo definirati i po dijelovima, npr. jedna funkcija
vrijedi za x ≥ 1, a druga za
x ≤ 1.
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica

Crtanje matematičkih funkcija

Funkcije crtamo naredbom Plot. Sintaksa naredbe je Plot[ime
funkcije, {oznaka varijable, min., max.}]. Dakle, za crtanje
je potrebno zadati minimum i maksimum. Kako to funkcionira,
možete vidjeti na primjeru desno. Postoji veliki broj dodatnih
opcija koje prvenstveno služe za vizualno uređivanje. O svim
opcijama više saznajte u Help-u, a u primjeru možete vidjeti up-
otrebu opcije RGBColor koja služi za promjenu boja linija. Na
jednom grafu može se prikazati i više funkcija. U tom slučaju se
i same funkcije unutar sintakse stavljaju unutar vitičaste zagrade
i odvajaju zarezom. Baš pri grafu koji sadrži više funkcija
do izražaja dolazi opcija promjene boja jer je pomoću nje
moguće svakoj funkciji dati zasebnu boju i na taj način ih jasno
razlikovati na samom grafu.

Prije dodavanja dodatnih opcija u sintaksu

se mora dodati naredba PlotStyle za jedno
sa strelicom (koja se nalazi u paleti). Iza te
naredbe se pišu sve ostale opcije kao što se
može vidjeti na primjerima lijevo i ispod.
Kod upotrebe različitih boja (na grafu s više
funkcija) mora se paziti da opcije RGB-
Color za svaku liniju budu unutar vitičaste
zagrade i odvojene zarezom.

Sjecište funkcija
Postoje slučajevi kada je potrebno odrediti sjecište dviju
funkcija. To je u Mathematici vrlo lagano ostvarivo
pomoću naredbe FindRoot. Prije svega treba nacrtati
graf tih funkcija. To znatno olakšava stvar jer je u na-
redbi potrebno specificirati oko koje vrijednosti tražimo
sjecište (pošto ih može biti i više kao što je slučaj u
primjeru). Naredba FindRoot ima sintaksu FindRoot
[{jednadžba1==jednadžba2},{varijabla, točka oko
koje se traži sjecište}].

Posebnu pažnju obratite na to da se između jednadžbi

nalaze dva znaka jednakosti. Moguće je dodatno defini-
rati opcije naredbe FindRoot čime se može postići bolja

37
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica

preciznost i željeni broj decimala. Detaljni pregled dodatnih opcija nalazi se unutar Help-a.

Rješavanje jednadžbi
Jednadžbe se rješavaju naredbom Solve čija sintak-
sa je: Solve[lijeva strana jednadžbe= =desna strana
jednadžbe,varijabla po
kojoj se rješava]. Opet je
dobro primijetiti upotrebu
dvostrukog znaka jednako-
sti. Varijacija naredbe Solve
je NSolve čije rješenje
je uvijek numerička vri-
jednost. U slučaju da se
rješava sustav od više
jednadžbi s više nepoznanice jednadžbe i nepoznanice se pišu
unutar vitičastih zagrada i odvajaju zarezom.

Limesi
Naredba kojom u Mathematici tražimo limes je Limit. Sintaksa joj
je slična svim ostalim naredbama i glasi: Limit[izraz,varijabla
po kojoj se traži limes→vrijednost u kojoj se traži limes].
Na primjeru funkcije ex možemo vidjeti limese u različitim

Matrice
Matrice možemo unositi pomoću palete jer tamo postoji gotov
oblik no negativna strana je praktično ograničenje tog oblika na
matrice dimenzija
2x2 pa u slučaju
da nam treba više
stupaca ili redova,
moralči bi ih manu-
alno dodavati. Dru-
gi, bolji način unosa

točkama. U nekim slučajevima

potrebno je odrediti limes iz
određenog smjera. U tom slučaju
upotrijebit ćemo dodatnu opciju
Direction→1 (ili -1) koja označava
u kojem smjeru želimo tražiti limes.
Dobar primjer je funkcija Tangens
(x) za koju, ako ne definiramo smjer,
nećemo dobiti potpun rezultat.
matrica je pomoću naredbe
Create/Table/Matrix/Palette
koja se nalazi u izborniku Input
ili je dostupna desnim klikom
miša na radnu površinu. Sada
u izborniku izaberite Matrix
te upišite željenu veličinu ma-

38
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica

trice. Uzmimo na primjer matricu 5x5 i označimo ju sa A (više o označavanju

pročitajte u poglavlju „Pridruživanje naziva varijablama“ na stranici 40.). Math-
ematica je matricu prihvatila ali ju je napisala u drugačijem obliku, tj. red po red.
To je sasvim normalno i uopće ne utječe na samu matricu. Ako ipak želite vidjeti
matricu u pravom obliku potrebno je dodati naredbu //MatrixForm.

Osnovne operacije množenje dviju

Transpoziranje matrice obavlja se naredbom Transpose[matrica], matrica koje je
a inverzija naredbom Inverse[matrica]. Determinantu možemo malo drugačije.
Naime umjesto
standardnog zna-
ka “*” dvije ma-
trice se množe sa
točkom.

RowReduce
Matrice su vrlo pogodne za rješavanje sustava linearnih
jednadžbi. To se postiže naredbom RowReduce.
Npr., imamo sustav od tri jednadžbe koje glase: x + y – z = 1; x +
2y + 5z =1; 2x + y +3z = -2. Sada te jednadžbe napišimo u obliku

odrediti naredbom Det[matrica]. Potenciranje i korjenovanje

matrice funkcionira isto kao i sa numeričkim vrijednostima.
matrice (i nazovimo ju mD). Upotrebom naredbe RowReduce
dobivamo rješenja sustava jednadžbi.

Napišemo li sada dvije nove matrice jednake veličine (nazovi-

mo ih mB i mC) možemo pogledati operacije između matrica.
Princip je vrlo jednostavan jer su operacije između matrica is-
tovjetne onima između numeričkih
vrijednosti. Jedina iznimka je
Derivacije
Derivacije možemo pisati na dva načina. Prvi je naredbom
D[izraz, po čemu se derivira], a drugi je up-
otrebom oznake iz palete. Postoji mali
trik u baratanju s derivacijama. U slučaju da
imate neku derivaciju, npr. D[x24, x] i želite
supstituirati 4.5 umjesto x. To možete napraviti vrlo lagano do-
davanjem izraza /.x→4.5 derivaciji (točka u izrazu omogućuje
numerički rezultat, da je nema Mathematica bi

39
Osnove informatike, PBF .:: Mathematica

samo naznačila rješenje). ovakav način mogu se nacrtati naredbom ListPlot.

Integrali
Integrali se, kao i derivacije, zadaju na dva načina. Naredbom
koja za neodređeni integral glasi Integrate[izraz,po čemu se in-
tegrira], a za određeni Integrate[izraz,{po čemu se integrira,
donja granica, gornja granica}].
Ili pomoću oznaka (neodređeni i određeni inte-
gral)

Pridruživanje naziva varijablama

Pri pisanju kompleksni izraza korisno je, radi boljeg snalaženja
i lakše upotrebe, zamijeniti varijable kratkim nazivima. Naziv
se može pridružiti bilo kojem izrazu ili
Liste numeričkoj vrijednosti. Samo se ispred
Liste su jedan od osnovnih elemenata unutar Mathematice. Mogu nekog izraza (ili broja) napiše npr. „ime=“.
sadržavati sve vrste izraza koje postoje unutar programa, od jed- Na primjer može se
nostavnog niza brojeva pa do kompleksnih setova podataka. U nekim vrijednostima

svakom trenutku moguće je naći poje- pridružiti slova a, b i c. Sada pri bilo kojoj operaciji nije više
dinog člana liste i to na način da se potrebno ispisivati cijelu varijablu nego je dovoljno napisati
iza naziva same liste u uglatu zagradu njenu oznaku. Izrazi
upiše rednim broj. Moguće je naći i s oznakama se dalje
prvi član liste naredbom First[ime mogu označavati. I na
liste]. Naredbom ReplacePart[ime kraju je moguće naredbom Print dobiti
liste,novi član,redni uredan ispis rezultata neke operacije (ili
broj člana koji se više njih) uz neki popratni tekst.
zamjenjuje] zamjen-
juje se neki član liste.
Liste možemo definirati i naredbom Table. Ova naredba je
pogodna jer nije potrebno upisivati članove liste nego ih možemo
definirat nekim izrazom. U primjeru ispod kreirana je lista u ko-
joj je svaki broj „i“ kvadriran, a „i“ čine svi brojevi od 1 do 5.
Upotrebom ove
naredbe moguće
je vrlo lagano
dobiti listu
točki neke funkcije, a u primjeru radi se o funkciji Sin(x) u seg-
mentu od 0 do 2� i to sa korakom od 0.5. Točke koje se dobiju na

Kako ova lista ne sadrži brojeve nego

parove brojeva, kad tražimo pojedini
član naredbom dobit ćemo cijeli par
(dakle x,y). Ako je potrebno moguće je
naći i određeni član unutar para dodajući
još jednu uglatu zagradu koja označava
koji član para trebamo.
40
Osnove informatike, PBF .:: Visio

Visio
Osnovna namjena Visio program je izrada tehničkih crteža. Iako postoje mnogi različiti programi koji imaju vrlo sličnu namjenu,
Visio je dio Office paketa i sa ostalim programima ima mnoge sličnosti što omogućuje korisniku, koji je radio na nekom od ostalih
programa iz paketa, da se vrlo brzo prebaci na rad sa Visio-om. Još jedna od osnovnih prednosti Visio programa je u njegovoj ve-
likoj bazi gotovih oblika (Shapes). Baza sadrži veliku lepezu različitih gotovih oblika (sve od osnovnih geometrijskih oblika pa do
dijelova industrijskih pogona i opreme) koji se mogu birati prema potrebi. Upotreba tih gotovih elemenata znatno ubrzava proces
stvaranje različitih tehničkih crteža.

Novi dokument
Kada se program pokrene odmah će vam ponuditi da odaberete kojoj kategoriji pripada crtež
koji želite raditi. Ako izaberete neku od kategorija, program će sam otvoriti odgovarajuće gotove
oblike (Shapes) i namjestiti opcije radne površine. Alternativno, možete sami otvoriti novi doku-
ment naredbom File >> New >> New Drawing ili klikom na ikonu [ ]. U tom slučaju ćete
morati sami izabrati koje gotove oblike (Shapes) želite.Osnovni param- etri dokumenta mogu
se postaviti narebom Page Setup iz File izbornika. Od najvažnijih opcija ovdje su izbor veličine
same radne površine (pod Print Setup i/ili Page Size) te
izbor mjerila. Mjerilo u principu nije toliko bitno kada
crtate jednostavne oblike, blok diagrame ili nešto slično
(u ovakvim slučajevima ga mirno možete ostaviti na 1:1).
No mjerilo postaje vrlo bitno kada crtate npr. nacrte in-
dustrijskih pogona. Kada jedanput izaberete ili upišete mjerilo koje vam odgovara, svaki go-
tovi element koji upotrijebite bit će automatski prebačen u to mjerilo bez potrebe za daljnjim
podešavanjima. Svaki dokument može, slično kao i u Excel-u, imati više listova. Novi list (tj.
Nova stranica) se dodaje naredbom Insert >> New Page.

Shapes (gotovi oblici)

Gotovi oblicu su jedna od najvažnijih osobina Visio programa jer omogućuju znatno ubrza-
vanje i olakšavanje cijelog procesa crtanja. Npr. Nije potrebno crtati neki standardni dio indus-
trijske opreme (kao što s u ventili, pumpe, ventilatori i dr.) jer su takvi dijelovi već dio baze
oblika i dovoljno ih je samo upotrijebiti.

Gotovi oblici su podijeljeni u veći broj kategorija koje su dostupne naredbom File >> Shape.
Potrebno je samo izabrati koja kategorija (ili više njih) je potrebna za daljnji rad.

Kod upotrebe gotovih oblika važno je zapamtiti da se oni odvlače sa njihovog mjesta na radnu
površinu. Dakle ako želite upotrijebiti određeni oblik, morate na njega kliknuti lijevim gum-
bom miša, držati lijevi gumb miša stalno pritisnut i odvući taj oblik na radnu plohu. Tek tada
možete s njim početi manipulirati.

Za primjer uzeti ćemo pravokutnik, koji se nalazi pod Basic shapes u Block diagram dijelu
izbornika Shapes. Kad ga odvučemo na radnu površinu možemo s njim početi manipulirati.
Način manipulacije objekata je vrlo sličan ostalim programima u Office paketu te drugim
grafičkim programima. Kliknete li jedanput na neki objekt lijevim gumbom miša, pojavit će
opcije za povećanje, smanjenje i rotaciju. Ako kliknete na objekt desnim gumbom miša, po-
javit će se opcije za obradu tog objekta.

Npr. ako je potrebno promijeniti boju objekta, do-

voljno je kliknuti desnim gumbom i iz izbornika
izabrati Format >> Fill. Pojavit će se izbornik sa
svim potrebnim opcijama.

41
Osnove informatike, PBF .:: Visio
Unos i obrada teksta
Unos i obrada teksta vrlo su slični ostalim Office aplikaci-
jama. Dovoljno je odabrati Text tool i kliknuti negdje na
radnu površinu. Pojavit će se prazan prostor u koji se up-
isuje željeni tekst. Drugi način unosa teksta je da dvaput
brzo kliknete na bilo koji gotovi oblik.
Da bi obradili tekst, potrebno ga je označit tako da dvaput brzo kliknete
na njega, na tako označeni tekst kliknite desnim gumbom miša i izaberete „Format text“.
Sve opcije vezane za obradu teksta trebale bi vam biti poznate iz prijašnjih poglavlja.

Povezivanje oblika linijama

Katkad je potrebno povezati određene oblike linijama kako bi se naznačila njihova povezanost. Postupak je u principu
vrlo jednostavan. Stvore se oblici koje je potrebno povezati i izabere se Connector Tool. Zatim se klikne lijevim gumbom
miša na rub početnog oblika i povlači se linija sve do ruba završnog oblika. Izgled samih linija može se, kao i sve ostalu unutar
programa, urediti tako da se klikne desnim klikom na liniju iz izbornika Format izabere naredba Line.

42
Osnove informatike, PBF .:: Kompjuterske mreže

.::Kompjuterske mreže
Povijesni razvoj
U rano doba razvoja kompjutera, kada je postojalo samo neko-
liko kompjutera (koji su već svojim dimenzijama, troškovima
razvoja i izrade te održavanja bili dostupni samo nekolicini na-
jelitnijih istraživačkih centara – što civilnih, što vojnih) pojam
dijeljenja informacija između kompjutera bio je tek dio nekih te-
oretskih rasprava bez ikakve praktične svrhe. No, razvojem teh-
nologije (prvenstveno razvojem mikroprocesora) povećava se
uloga i što je još bitnije, broj kompjutera u upotrebi, te se počinje
širiti ideja o dijeljenju podataka između dva ili više kompjutera.
Kao i većina novih tehnologija, prva upotreba ove ideje je bila
vojna. Na vrhuncu hladnog rata američka vojska je stvorila
sustav kompjutera u svojim zapovjednim centrima koji su bili
povezani prvim oblicima mrežne tehnologije. Svrha im je bila
daleko od istraživačke, naime, najvažnija osobina takve mreže
(a ta osobina je i danas osnovni princip ustroja mrežnog pov-
ezivanja) je bila to da ja podatak podijeljen na nekoliko dijelova
(„paketa“) koji do odredišta dolaze različitim putovima. Ako
jedan od paketa ne stigne na odredište (u slučaju da je put kojim
je krenuo blokiran), kompjuter koji prima podatke jednostavno
pošalje zahtjev za novim paketom (koji može krenuti nekim dru-
gim putem). To znači da i kada bi neki od putova bio prekinut,
podatak bi ipak imao dobru šansu da stigne na odredište (ideja
tog sustava je bila održavanje zapovjednog lanca u slučaju nuk-
learnog napada).
Ovakav ustroj mreže većinom se koristi u manjim mrežama ili u
slučaju kada točno znamo gdje se nalazi neka informacija.
Vrlo je važan i fizički ustroj (ili topologija) same mreže. Komp-
juterske mreže se mogu povezivati na puno načina. Najjednos-
tavniji način je direktno povezivanje kompjutera istim kabelom
(tzv. Bus Network). Ovakav ustroj najčešće je prisutan kod
malih i privremenih mreža i vrlo se brzo postavlja. Negativna
strana ovakvog pristupa je to što svi kompjuteri koriste istu
liniju komunikacije, brzina komunikacije opada sa povećanjem
broja kompjutera u mreži i greške na samom kabelu slabe ili
onemogućuju rad mreže.
Da bi se izbjegli ovi nedostaci pri stvaranju većih i trajnijih
mreža, koriste se razgranate topologije, u obliku zvijezde ili ma-
trice, koje su puno stabilnije, brže i ekonomski isplatljivije.
Protokoli
Protokoli su zapravo dijelovi kompjuterskog koda koji sadrže
upute kako postupati sa nekim podatkom ili file-om i što raditi
s njim u mrežnom okruženju. Protokoli su univerzalni, dakle na
neku mrežu se mogu spojiti kompjuteri sa različitim operativnim
sistemima i sa različitim ustrojem (npr. preko neke mreže mogu
biti spojeni neki PC i Apple). Da nema te univerzalnosti pro-
tokola, velike mreže kao Internet ne bi mogle postojati.

Prva civilna mreža zvala se ARPA-net, proradila je krajem 1969.

i spajala je 4 sveučilišta u Californiji, Stanfordu i Utahu. Prva
javna demonstracija bila je 1972. kada je javnosti omogućeno
nesmetano istraživanje, tada već proširene mreže, preko komp-
jutera u Washingtonu. Tijekom sljedećih 20-ak godina mreža se
širila i tehnološki napredovala zajedno sa sličnim projektima u
Europi i Japanu, što je rezultiralo stvaranjem Interneta kakvog
znamo danas.

Podjela kompjutorskih mreža

Podjela kompjuterskih mreža se može napraviti po nekoliko kri-
terija.
Ako dijelimo mreže prema dometu, onda su najznačajnije lokalne hijerarhijski prikaz najvažnijih mrežnih protokola
mreže (LAN – Local Area Network) i mreže širokog opsega
(WAN – Wide Area Network). Kod WAN mreža najznačajniji
IP
predstavnik je sam Internet.
Internet protokol je osnovni način komunikacije između dva
Kod načina spajanja dominantna su dva pristupa. Kompjuter
kompjutera. Odgovoran je za slanje i primanje paketa podataka,
može komunicirati preko servera u kojem slučaju se zahtjevi za
ali nema kontrolu nad kvalitetom prijenosa (drugim riječima pro-
podatke šalju serveru, server s njima manipulira (šalje daljnje za-
tokol ne garantira da će paket ili grupa paketa doći na odredište
htjeve drugim serverima, obrađuje podatke nekim programom,
bez greške. Ako neki program zahtjeva tu garanciju, onda se
itd.) i šalje rezultate natrag kompjuteru s kojeg je dobio zahtjev.
mora upotrijebiti TCP.
Ovakav način komunikacije je način funkcioniranja samog In-
Druga važna uloga Internet protokola je određivanje IP adrese
terneta i WAN mreža. Drugi način komunikacije je izravan, tj.
kompjutera spojenog na mrežu. IP adresa je jedinstven broj sva-
kompjuteri između sebe komuniciraju izravno, kao ravnopravni
kog kompjutera koji služi za njegovu identifikaciju (nešto slično
dijelovi mreže (Peer To Peer – ravnopravna komunikacija).
JMBG-u)
Peer to Peer (ili P2P) ustroj mreža vrlo je popularan kod raz- npr. IP adresa web stranice fakulteta je 161.53.58.8
mjena datoteka (audio, video, programi) preko mreža kao što
je DC (Direct Connect) ili Exeem. Za razliku od toga programi TCP
kao što su E-donkey i E-mule koriste serverski ustroj zbog veće TCP (Transmission Control Protocol) je dodatni dio IP protokola
baze korisnika ali uz gubitak na brzini. odgovoran za pravilnije i brže slanje i primanje podataka. TCP
omogućuje kontrolu nad kvalitetom podataka i omogućuje is-

43
Osnove informatike, PBF
pravljanje grešaka koje se događaj ako određen paket podataka
ne stigne na odredište.
FTP
File Transfer Protocol – protokol za transport datoteka. Ovo
je skup naredbi koji omogućuje razmjenu datoteka između
udaljenih kompjutera. Ovaj protokol je dio TCP-a koji je namjen-
jen isključivo prebacivanju datoteka između dva udaljena kom-
pjutera i omogućuje jaku kontrolu nad kvalitetom (ovako jaka
kontrola je potrebna jer što je neka datoteka veća, povećava se
i mogućnost pogreške zbog gubitka podataka), a istovremeno i
veliku brzinu prijenosa podataka.
HTTP
HTTP (HyperText Transfer Protocol) je dio TCP-a koji je najviše
odgovoran za prijenos podataka na Internetu. Glavna mu je uloga
davanje i izvršavanje zahtjeva. Najjednostavniji primjer toga je
svakodnevno pregledavanje Internet stranica. Browser šalje za-
htjev za nekom stranicom serveru na kojem se stranica nalazi
(to se događa kad upišete adresu neke stranice ili kad kliknete
na link). Server tada pronalazi potrebne podatke i šalje ih natrag
browseru.
POP / Mail (SMPT)
Ovo su protokoli koji služe za slanje (SMPT) i primanje (POP)
e-mail poruka.
E-mail
Jedna od najraširenijih modernih metoda komunikacije je sig-
urno e-mail. Kao i mnogi dobri izumi, e-mail je nastao sasvim
slučajno kao nusprodukt nastojanja da se ubrza komunikacija
između čovjeka i kompjutera. Kako su se kompjuterske mreže
počele sve brže razvijati, tražio se efikasan načina slanja poruka
(tj. uputa) udaljenim kompjuterima i tako su stvoreni prvi oblici
e-mail poruka i protokola koji ih kontroliraju. No, vrlo brzo su
ljudi međusobno počeli komunicirati e-mail porukama i od tada
se ovakav način komunikacije sve brže širio.
44
.:: Kompjuterske mreže
Tehnologije povezivanja
Pod ovaj pojam smještene su tehnologije koje služe za stvaranje
kompjuterskih mreža, ali i za trenutno povezivanje dva komp-
jutera ili kompjutera sa nekim drugim uređajem.
Ethernet [Lan / WLan]
Pojam Ethernet obuhvaća protokole (dakle softversku stranu) i
fizičke uređaje (hardversku stranu) spajanja kompjutera u mreže.
Ovo je najrašireniji i najbolji način građenja trajnih i stabilnih
mreža, no dovoljno je fleksibilan da omogućava trenutno
(privremeno) spajanje dva kompjutera u slučaju da npr. trebate
premjestiti nešto sa jednog kompjutera na drugi.
U većini slučajeva povezivanje je vrlo jednostavno ako kompju-
teri posjeduju potreban hardware. Samo se spoje odgovarajućim
kablom i operativni sustav bi trebao napraviti ostalo (Ethernet
tehnologija razvijena je prije pojave kompjutera za kućne ko-
risnike i toliko je raširena da je sastavni dio svih modernih op-
erativnih sustava). Razvojem tehnologije stvoreni su uvjeti za
bežično povezivanje kompjutera. Taj način povezivanja zove se
WLAN (wireless local area network) i od normalnog LAN-a se
razlikuje samo po tome što se signali ne prenose žicom nego
putem radijskih frekvencija.
IR
Komunikacija bazirana na infracrvenim frekvencijama. Ova
vrsta komunikacije već je nekoliko desetljeća udomaćena u
daljinskim upravljačima kućanskih uređaja. U zadnjih nekoliko
godina upotreba ove tehnologije primijenjena je na prijenos po-
datka na male udaljenosti, prvenstveno između uređaja kao što
su mobiteli i kompjutera. Podaci se između uređaja prenose in-
fracrvenim pulsevima. Primarni nedostaci tehnologije su mali
domet i potreba da između uređaja nema prepreka tzv. „line
of sight“ (što je i razumljivo jer se radi o prijenosu podataka
svjetlošću).
Bluetooth
Za razliku od Infracrvenog načina povezivanja, Bluetooth za
komunikaciju koristi radio valove, što omogućuje povećani
domet i smanjen utjecaj prepreka (nije potreban „line of sight“).
Bluetooth je razvio Ericsson 1997. za potrebe komunikacije
između mobitela i kompjutera (a kasnije i između mobitela i
različitih dodataka za njih). Danas se ova tehnologija masovno
koristi za povezivanje različitih uređaja od mobitela i komp-
jutera, preko perifernih kompjuterskih uređaja (miševa i tipko-
vnica) do printera i digitalnih kamera.
 Osnove informatike, PBF
Internet
Osnovna oznaka interneta (osim njegove veličine) je njegova
struktura u kojoj ne postoji neki centralni server ili točka spa-
janja. Internet funkcionira po principu „svi su spojeni na sve“ tj,
da bi se spojio na neki kompjuter nije potrebno da se direktno
spojim na njega nego je dovoljno „naći“ kompjuter blizu njemu,
a on će se zatim spojiti na željeni kompjuter (a samim time i ja
preko njega). U praksi, kada npr. želite pogledati neku Internet
stranicu, vaši podaci (u oba smjera) će putovati preko više od 20
kompjutera (tj, „skakat“ će sa kompjutera do kompjutera više od
20 puta da bi došli od vašeg kompjutera do kompjutera na kojem
je stranica i onda natrag).
HTML
HTML (Hypertekst markup language) nije protokol, nego pro-
gramski jezik kojim su pisane web stranice. On postoji zbog uni-
verzalnosti interneta. Uobičajeno je da neki file stvoren u jed-
nom OS-u (Operating system - operativni sustav) nije čitljiv u
drugom. Kada bi se web stranice stvarale samo za jedan OS to bi
bilo suprotno samoj univerzalnosti interneta. Da se to ne bi dog-
odilo postoji HTML koji je jednako čitljiv na svim operativnim
sustavima.
Domene i adresiranje
Svaki umreženi kompjuter posjeduje svoj jedinstveni identifS
vaki umreženi kompjuter posjeduje svoj jedinstveni identi-
fikacijski broj. To je njegova IP adresa, i iako je ona potrebna za
pravilno funkcioniranje programa i samih kompjuterskih mreža,
ljudima nije baš praktično pamtiti besmislene nizove brojaka.
Da bi se riješio taj problem razvijen je sustav domena koje služe
kao način lakšeg pamćenja Internet adresa, jer lakše je pamtiti
www.pbf.hr nego 161.53.58.8
Da bi sustav funkcionirao, potrebni su kompjuteri koji sadrže
podatke o IP adresi nekog kompjutera i njegovoj ekvivalentnoj
domenskoj adresi. Njih ima jako puno jer svaki umreženi kom-
pjuter pamti adrese koje je posjetio. No, ni jedan server nema
adrese svih domena jer to je apsolutno nemoguće. No, server
je programiran tako da aktivno traži adresu za koju je dobio za-
htjev. Npr. ako želimo pristupiti stranici www.mindwaredesign.
com, kompjuter sa kojeg želimo pristupiti stranici ne zna njenu
adresu, pa šalje upit serveru pružatelja internet usluga, ni taj
server ne zna točnu adresu, no taj server zna adresu servera koji
ima tu informaciju. Rezultat te potrage (koja može proći i ne-
koliko desetaka servera, a traje svega sekundu ili dvije) se šalje
natrag na početni kompjuter, koji zatim direktno komunicira sa
u gornjoj tablici prikazan je put kojim putuju podaci kad želite pogledati stranice
fakulteta (iako se server sa stranicama nalazi u Hrvatskoj možete vidjeti da vaš kom-
pjuter šalje zahtjeve čak u Veliku Britaniju
45
.:: Internet
traženim serverom i Internet stranica se počne učitavati.
Sustav domena (a samim time i Internet adresa) je prvo podi-
jeljen na 3 glavne domene, a to su .com, .org, .net, te na glavne
domene pojedinih zemalja (u našem slučaju to je .hr). Neka In-
ternet adresa se onda sastoji od samog imena stranice / servera,
prefiksa www. i sufiksa kojeg čini jedna od glavnih domena (kao
npr.com).
Opasnost i zaštita
Kroz ljudsku povijest puno je primjera zlouporabe tehnologi-
ja. Ništa drugačije nije
sa kompjuterskim teh-
nologijama, a posebno
onim vezanim za komu-
nikaciju. Kompjutersko
doba dovelo je sa sobom
porast količine dostupnih
informacija i potrebe za
njihovom zaštitom, jer već
danas određeni aspekti života (npr. financijski) postoje samo kao
virtualne informacije bez nekog pravog, opipljivog traga. Upra-
vo zbog osjetljivosti ovakvih ali i drugih informacija i opasnosti
koje su sve više prisutne, potrebno je preuzeti bar osnovne mjere
zaštite.
Virusi, crvi i spyware
Ovo su nazivi za većinom destruktivne programe ili dijelove
koda koji dobro oponašaju svoje biološke imenjake.
Virus je samoreplicirajući program kojemu je namjena
prvi kompjuterski virus napisao je jedan 15-godišnjak za Ap-
ple II kompjuter 1982. Virus se širio pomoću disketa i nije bio
destruktivan ali imao je iritantnu stranu jer je pri svakom 50-
om pokretanju sustava prikazao kratku „pjesmu“
uništavanje podataka i/ili njihova izmjena. Ponaša se isto kao
i biološki virus. Kad „zarazi“ kompjuter (bilo putem e-mail
poruke, nekog medija ili na neki drugi način) prvo se množi i
pokušava zaraziti što više kompjutera. Većina virusa će ući u
e-mail preglednik i poslati svoje kopije svim ljudima u adresaru
i pokušat će se proširiti na ostale kompjutere ako je „inficirani“
kompjuter umrežen. Nakon toga će početi obavljati svoj zadatak
koji je u većini slučajeva brisanje podataka ili uništavanje samog
operativnog sustava.
Za razliku od virusa kojima je potreban neki drugi program za
razvoj i razmnožavanje, crvi su samostalni i znatno kompleksn-
iji programi koji se mogu prilagođavati svom okolišu. Mogu
na sebi nositi i nekoliko potprograma koje onda opuštaju da bi
obavili svoj zadatak koji je u većini slučajeva vrlo destruktivan.
Čak i ako nemaju neke dodatne potprograme i ako sami ne dje-
npr. crv Mydoom je u svim svojim varijantama, uzrokovao
mjerljivo usporenje globalnog prometa na Internetu
luju na sistem koji zaraze, njihovo razmnožavanje je velik prob-
lem jer usporava rad mreža kroz koje se šire.
Većina pisaca crva i virusa iskorištava propuste u operativnim sus-
tavima (prvenstveno Windows-ima) da bi izradila što uspješnije
programe i zato je jedan od najboljih savjeta za zaštitu (uz to
da nikad ne otvarate attachment-e od nepoznatog pošiljaoca) da
Osnove informatike, PBF
redovito instalirate sve službene zakrpe za vaš operativni sustav.
U tom slučaju se znatno smanjuje rizik od zaraze.
Za razliku od destruktivne prirode crva i virusa, spyware ima
samo zadatak skupljati informacije, ali to radi bez znanja i odo-
brenja korisnika. Osnovna namjena je skupljanje osobnih poda-
taka korisnika kao što su imena, adrese, brojevi kreditnih kartica
i dr.
Antivirusni programi
Ovo su programi specijalno namijenjeni borbi protiv virusa, crva
i ostali opasnih programa. Vrlo je bitno da svaki kompjuter ima
neki antivirusni program (i iako oni najpoznatiji imaju svoju ci-
jenu, postoje i vrlo dobre besplatne varijante) i da taj antivirusni
program bude redovito ažuriran podacima o novim virusima jer
samo na taj način se može uspješno suprotstaviti novim verzi-
jama koje se svakodnevno stvaraju.
Firewall
Kada se spoji na Internet, većina korisnika nikad nije svjesna
da nisu ostvarili jednu, nego nekoliko istodobnih veza. Naime,
kompjuter istodobno ostvaruje nekoliko veza koje mu služe za
prijenos podataka, a te veze mogu koristiti programi za koje ni
ne znate da su spojeni na Internet (kao što su spyware-i ili crvi
Još veću opasnost predstavlja mogućnost da vam netko „uđe“ u
kompjuter i koristi vaše podatke ili radi izmjene na vašem sus-
tavu dok vi toga niste svjesni. Da bi ovakve situacije spriječili
postoji firewall. Firewall je zajednički naziv za skupinu pro-
grama koji kontroliraju veze koje uspostavlja vaš kompjuter i
ne dozvoljavaju njihovo neovlašteno korištenje (tj. blokiraju sve
veze, bilo ulazne ili izlazne, za koje niste dali dopuštenje). Uz
slika pokazuje Firewall program sa pregledom trenutno aktivnih veza (kojih
je preko 20)
neki antivirusni program, firewall je obavezan dodatak svakom
kompjuteru koje pristupa nekoj mreži ili Internetu.
Budućnost interneta
Struktura današnjeg Interneta razvijena je prije 30-ak godina i,
iako još uvijek jako dobro funkcionira, uočena je potreba za raz-
vojem novih tehnologija koje će omogućiti puno brži i stabilniji
rad Interneta u budućnosti. Sam Internet prvobitno je razvijen za
razmjenu tekstualnih podataka i datoteka. Svi ostali oblici multi-
46
.:: Internet
medijalnog sadržaja, po kojima se odlikuje današnji Internet, su
zapravo samo nadogradnje na taj osnovni kostur.
Razvoj Interneta se odvija u dva pravca od kojih se prvi bavi
samom brzinom prijenosa podataka. To je udruženi projekt više
od 100 sveučilišta u svijetu i zove se Internet 2. U vrijeme diza-
jniranja prvih kompjuterskih mreža, pa malo kasnije i Interneta,
pretpostavljalo se da će za neki značajniji napredak u brzini (a
te pretpostavke potiču iz doba kad su prosječne brzine prijenosa
podataka bile oko 3 KB/s) biti potreban potpuno drugi fizički
ustroj mreža. Ta pretpostavka je točna, ali pokazalo se da je
stara tehnologija bazirana na bakrenim vodičima puno otpornija
nego što se činilo prije nekoliko desetljeća. No ubrzanim rastom
količine multimedijalnog sadržaja na Internetu komunikacija ba-
zirana na bakrenim vodičima je dosegla svoju granicu. To je bio
i glavni razlog pokretanja Internet2 projekta. Projekt Internet2
počeo je na CERN-u prije 12 godina, sa ciljem razvoja napred-
nih mrežnih aplikacija i tehnologija koje će činiti okosnicu no-
vog Interneta. Projekt čini više od 200 sveučilišta diljem svijeta
koja su i primarni korisnici svih tehnoloških ostvarenja.
Drugi smjer razvoja je povezivanje podataka i sadržaja. Prvo-
bitna ideja kod stvaranja HTML koda je bila međusobno povezi-
vanje svih dostupnih podataka. Zbog nekih tehničkih ograničenja
HTML stranice sadrže samo određene dijelove (linkove) kojima
su povezane na druge stranice i/ili sadržaje. Jedan od projekata
na sveučilištu u Manchesteru pokušava to ispraviti. Ideja pro-
jekta je stvaranje tehnologije koja omogućuje da svaka riječ na
nekoj stranici bude povezana s nečim (bila to neka druga stranica,
rječnik, neka baza podataka ili sve ove mogućnosti odjedanput).
Vrlo važna posljedica ovog pristupa bi mogla biti pretvaranje
pasivnih korisnika (dakle većine korisnika Interneta koji samo
koriste informacije ali ih ni na koji način ne stvaraju) u aktivne.
Korisnici bi zapravo mogli stvarati svoje veze između pojmova i
sadržaja, a samim time u mogućnosti su stvarati i nove sadržaje.
Iako je ovaj projekt ali i njemu slični, tek u početnoj fazi, jasno
označava jedan od smjerova u kojem bi se Internet budućnosti
mogao razvijati.
Trenutni brzinski rekord postignut je 31.12.2006 kada su po-
daci prebacivani između Chicaga i CERN-A preko Tokya. Put
koji su prošli podaci veći je od 32,000 km i ilustriran je na ovoj
karti. Postignuta brzina iznosila je 1.14 GB/s što znači da npr.
možete poslati nekome u Tokyo film u DVD formatu u nešto
manje od 5 sekundi.