Professional Documents
Culture Documents
MEMORIJA RACUNALA
Sveuilite u Mostaru, Fakultet prirodoslovno matematikih i odgojnih znanosti
Memorija raunala
Memorija raunala je sklop koji ima sposobnost pohrane ili uvanja odreene koliine
podataka, i prema potrebi ih stavlja na raspolaganje ostalim dijelovima sustava.
Kao sklop koji pamti podatke memorija je jedan od najvanijih dijelova raunala. Dok
je raunalo upaljeno, CPU neprestano koristi memoriju. Kada se raunalo ukljui, iz
ROM memorije uita BIOS (eng. Basic input
output system) - skup naredbi koji mu daje osnovne informacije o svim djelovima,
inicijalizira ih i provjerava da li funkcioniraju ispravno. Sa tvrdog diska se u radnu
memoriju RAM uitava operativni sustav koji korisniku omoguava koritenje
raunala. Kada se pokrene neki program, on se uitava u RAM, i nakon toga ako se
neka datoteka otvori i ona se uitava u RAM, a ukoliko ju snimimo i zatvorimo
program, datoteka se pohranjuje na tvrdi disk, a program brie iz RAM-a.
Kratka povijest memorije
1970. Intel objavljuje memorijski integrirani krug 1103 kapaciteta veeg od bita (prvi
RAM).
1980. Prvi "winchesteri", tj. hard diskovi. Format im je bio 5,25 ina, akapaciteti su
varirali izmeu 5 i 10 MB.
RAM
RAM (kratica od Random Access Memory - memorija s nasuminim pristupom) je oblik
primarne raunalne memorije ijem se sadraju moe izravno pristupiti, za razliku od
sekvencijskih memorijskih ureaja kao to su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi
diskovi, u kojima pristup odreenom sadraju ovisi o poloaju itaa. RAM omoguuje
upisivanje i itanje podataka, za razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke mogue samo itati.
U RAM se upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutaan rad raunala.
RAM memorija se dijeli na: statiki RAM(SRAM), dinamiki RAM(DRAM).
RADNA MEMORIJA memorija koja omoguava itanje i zapisivanje podataka tijekom
rada raunala, tj. koristi se za pohranu programa i podataka koje procesor trenutno obrauje
ili e ih obraivati u skoroj budunosti. (RAM je radni prostor u kojem su spremljeni svi
pokrenuti programi i otvoreni dokumenti) RAM je radni prostor u kojem se izvravaju
programi i u njega se slijevaju svi ulazni podaci, instrukcije, meurezultati obrade i izlazni
rezultati (kaemo da je RAM centar protoka podataka u raunalu). Sadraj RAM-a se tijekom
obrade stalno izmjenjuju (novi zamjenjuje stari), a iskljuenjem raunala svi podaci iz RAMa se nepovratno gube. RAM se ubraja u privremene memorije - pamti podatke najdulje do
iskljuenja raunala.
Koliina RAM-a (kapacitet) predstavlja jednu od najvanijih karakteristika raunala, a o njoj
ovise mogunosti i brzina cijelog raunala (to je RAM bri i to ga vie ima, raunalo u
cjelini bre radi). Kapaciteti dananjih radnih memorija kreu se uglavnom od 1-16 GB
(najee 2-4 GB), dok su na starijim raunalima jo mogu pronai kapaciteti od 128, 256 ili
512 MB.
RAM je napravljen u obliku male ploice na koju je ugraeno vie elektronikih elemenata
(ipova). RAM ploice se postavljaju izravno u posebne utore na matinoj ploi. U osnovi je
RAM fiziki izgraen od bistabila (osnovnih elektronikih elemenata koji mogu pamtiti samo
jednu binarnu znamenku - 0 ili 1).
Glavne karakteristike radnih memorija (RAM-a):
velika brzina
pristupa podacima - vie od 1000 puta bra od vanjskih memorija (brza memorija, ali ne i
najbra)
relativno mali kapacitet u odnosu na tvrdi disk
privremeno pamte podatke (najvie do iskljuenja raunala)
relativno skupe
(skuplje od vanjskih memorija)
3
Vrste RAM-a, od vrha prema dnu: DIP, SIPP, SIMM 30 pin, SIMM 72 pin, DIMM, RIMM
Dual-ported RAM
WRAM
MRAM
FeRAM
RAM moduli
RAM se proizvodi u obliku tiskanih ploica s integriranim krugovima. Najee su u
obliku plug-in modula. Standardni moduli su:
ROM
ROM (skraeno od engl. Read-only memory - memorija iz koje se podatci mogu samo
itati). Koristi se kao medij za pohranu podataka u raunalima. Zbog toga to se na
ovakav medij podatci ne mogu (na jednostavan nain) zapisivati, njegova upotreba je
najea kod distribucije firmvera (vrste softvera to je u uskoj vezi sa raunarlni hardverom,
gdje nema potrebe za estim auriranjem).
Dananji poluvodiki ROM ima tipian oblik integralnog kruga, ono to obino zovemo
"ip", a razlikujemo ga od ostalih "ipova" esto samo po upisanim oznakama.
ROM memorija je ugraena u ip na matinoj ploi. Ubraja se u trajne memorije i sadri
podatke neophodne za rad raunala. Podaci se u ROM tvorniki upisuju prilikom proizvodnje
matine ploe i ne mogu se kasnije brisati ni mijenjati. Naredbe koje se izvode neposredno po
ukljuenju raunala moraju biti trajno pohranjene i ne smiju biti izbrisane - pohranjuju se u
ROM koji je izveden tako da se iz njega moe samo itati. Najvaniji dio unutar ROM ipa je
BIOS
(Basic Input/Output System) koji sadri podatke o fizikim komponentama raunala
(hardverskoj konfiguraciji raunala). Korisnik ne moe mijenjati sadraj BIOS-a, ali moe
djelomino podeavati njegove postavke! Kada je raunalo iskljueno, trajno pamenje
podataka iz ROM-a omoguava baterija koja je postavljena na matinu plou.
Primjena:
Mnogi mikrokontroleri objedinjuju na jednom ipu ROM program, jezgra procesora, neke
intergrirane perifern jedinice i RAM. Praktino svi mikroprogramirani procesori imaju na
istom ipu neku vrstu ROM-a koji sadri kontrole.
U ranim 1980-im, kuna raunala su imala kompletan operacijski sustav na ROM-u. Potreba
za nadogradnjom tada je iziskivala zamjenu starog ipa novim koritenjem lemila i slinih
alata.
Konzole za igranje od 1970-ih do sredine 1990-ih godina su kao primarni nain
distribuiranja softvera koristile ROM upakiran u plastina kuita. Ovaj nain bio je u
primjeni i kod nekih kunih raunara. Od 2000. godine, samo rune konzole za igranje
koriste ovakva kuita.
Trenutno postoji tendencija smjetanja softvera na diskove umjesto na ROM. Ovo
omoguava lake izmjene, a ni operativni sustavi se vie gotovo uope ne smjetaju na ROM.
Ipak, ROM je zadrao svoju primjenu kod raunala, npr. za smjetaj BIOSa, ali i tu u svojoj
7
modificiranoj inaici Flash ROM. Mobilni telefoni i neki drugi runi elektronski ureaji koji
barataju podatcima takoer koriste ROM ili flash memoriju.
Jedan od razloga zbog kojih je ROM jo uvijek u upotrebi je brzina - magnetni diskovi su
mnogo sporiji. Drugi je injenica da se upravljaki program potreban za rad diska ne moe
nalaziti na samom disku. Zato je BIOS jo uvijek na ROM-u. Uz ovo, mrene i grafike
karte neke svoje osnovne funkcije implementiraju preko softvera pohranjenog na ROM-u.
Dalje,
CD-ROM nije oblik elektronikog ROM-a, ve je to vrsta kompaktnog diska. Sa CDROM-a se moe samo itati, odatle i naziv. Kod CD-R moe se pisati samo jednom,
nakon toga samo itati (slino kod PROM) i CD-RW, u koga se moe vie puta upisivati i
itati (kao EEPROM).
Jedan oblik pred-poluprovodnike ROM tehnologije bio je u primjeni kod NASAinog "Apollo" svemirskog programa. Programiranje se vrilo runim omotavanjem ice
unutar i okolo feritne jezgre transformatora.
Brzina itanja
Iako je tijekom vremena bilo razlika, dananji veliki RAM se ita bre nego veliki ROM. Iz
tog razloga se sadraj ROM-a esto kopira u RAM a zatim iz njega ita (shadowed, kod
BIOS-a npr.).
Brzina upisivanja
Kod onih vrsta ROM-a u koje se moe upisivati, upisivanje je uvijek znatno sporije od itanja
i zahtijeva ili promjene napona ili prilagoavanje - dampera (engl. jumper - kratkospojnik/u
raunarskoj tehnici/).
Trajnost EEPROM/EAROM
9
Zbog toga to se podatci u njih upisuju prisilnim prolazom elektrona kroz izolatorski sloj na
plutajuu bazu tranzistora, s vremenom se izolacija oteuje.Kod starijih tipova EAROM-a,
oteenja su nastupala ve poslije 1.000 upisivanja. Moderni EEPROM-i mogu pretrpiti od
nekoliko desetaka do nekoliko stotina tisua ciklusa. Poto ovaj broj nije neogranien, kao i
zbog njihovog ogranienog i skupog kapaciteta, nije vjerojatno da e flash ROM
zamijeniti magnetne diskove u skoroj budunosti.
itanje nije ogranieno. Jedino se moe dogoditi da "curenje elektrinog naboja" sa
tranzistora izazvano ionizirajuom radijacijom skrati upotrebni vijek EEPROM i EAROM-a.
Priruna memorija
Priruna memorija, predmemorija ili cache je mala memorija koja slui za pohranu
podataka koji se esto koriste. U nju se, za razliku od buffer memorije moe pisati na koje
mjesto se eli i itati s kojeg mjesta se eli.
Cache je memorija koju koristi procesor kako ne bi morao ''ekati'' dok se vri prijenos
podataka izmeu njega i RAM-a. Koristi kao posrednik pri prijenosu podataka izmeu
procesora i RAM-a, a njegova brzina odgovara brzini procesora. Obzirom da je CPU bri od
RAM-a, on bi trebao ekati dok mu RAM poalje ili od njega primi podatke, te bi se time
gubilo mnogo vremena (cijeli bi rad raunala bio sporiji).
Kratki opis rada: CPU alje podatke velikom brzinom Cache memoriji, a Cache ih
jednakom brzinom prihvaa (jednako je brz kao CPU). Iz tog razloga CPU ne mora ekati i
moe vriti druge operacije dok se za isto vrijeme prenose podaci iz Cache-a u RAM i
obrnuto. Dakle, glavna svrha postojanaja Cache memorije je sprjeavanje ekanja procesora,
a time i ubrzavanje rada cijelog raunala. Kapacitet prirunih memorija je mali, a u dananje
vrijeme u prosjeku iznosi nekoliko MB.
10
Kada procesor dobavlja podatke iz RAM-a, treba mu prosjeno oko 60ns. Kako
mikroprocesor radi puno bre (u ciklusima od 2 ns) znai da gubi jako puno vremena
ekajui na podatke iz RAM-a. Problem se pojavio zbog nerazmjera u poveanju brzine rada
izmeu procesora i memorije. Naime, vei broj komponenti na jedinici povrine integriranog
sklopa rezultira veim poveanjem brzine rada procesora u odnosu na memoriju, a da bi se na
neki nain donekle anulirala ta razlika u brzini izmeu brzog mikroprocesora i sporih
memorija i ostalih komponenti raunala, uvodi se cache memorija.
Zbog toga je trebalo postojei sustav sistemske memorije poboljati ili ugradnjom bre
memorije, to bi znaajno poskupilo cijenu sustava ili odgovarajuim tehnikim inovacijama.
U ovom sluaju, hijerarhijska organizacija memorije,pokazala se kao idealna jer se
dodavanjem malenog kapaciteta brze memorije (SRAM tehnologije) trebala ubrzati velika
koliina spore i manje skupe memorije. Tako je na samom procesoru ugraen tzv. L1
predmemorija, mala priruna memorija iji sadraj sa lokacija procesor dobavlja jednako
brzo kao i iz svojih registara, a izvan procesora ugrauje se u raunarski sustav tzv. L2 cache,
brzi memorijski spremnik u koji se pohranjuje dio podataka iz RAM-a za koje se
pretpostavlja da e ih procesor ubrzo zatraiti. L2 cache otprilike je duplo bri od RAMa i
ima kapacitet od 512KB do 1MB.
Glavna se memorija sastoji od 2n adresibilnog prostora rijei, kod kojeg svaku rije
dohvaamo pomou n-bitne adrese. Da bismo podatke prebacili u prirunu memoriju, a
glavnu memoriju dijelimo na odgovarajue blokove rijei fiksne duine K. Stoga je ukupan
broj blokova
rijei. Kako je priruna memorija manji od glavne memorije to e i broj raspoloivih linija
biti manji od ukupnog broja blokova (C<<M) to znai da e samo odreeni broj blokova
11
moi biti u prirunoj memoriji. Ako se ita neka rije iz odreenog bloka tada se itav taj
blok prebacuje u jednu liniju prirune memorije. Kako ima vie blokova nego linija, jedna se
linija nikada ne moe trajno pridjeliti samo jednom bloku nego svaka linija sadri oznaku
koja govori o tome koji memorijski blok trenutno zauzima odreenu liniju prirune
memorije. Oznaka se stvara od dijela bitova koji naznaavaju adresu bloka u glavnoj
memoriji.
Uinkovitost prirune memorije odreuje broj koji govori koliko je puta procesoru stvarno i
isporuen podatak nakon to ga je zatraio. U tom kontekstu esto se koriste izraz kao to je
pogodak (eng. hit) koji oznaava da je podatak kojeg procesor trai stvarno i pronaen u
cache memoriji. U sluaju da ga tamo nema kaemo da je rije o promaaju (eng. miss).
Postoje tri razliita tipa promaaja:
Kapacitetni (eng. capacity) promaaj koji se javlja ako se svi potrebni blokovi ne
mogu smjestiti
odmah u cache nego ih se dobavlja kasnije. Uzrok promaaja je nedostatna veliina
prirune memorije.
12
Vrijeme potrebno za dobavljanje podatka iz prirune memorije je vrijeme pogotka (eng. hit
time). Ako se podatak ne dohvati, govorimo o promaaju, pa u tom sluaju dohvaaju se
podaci iz hijerarhijski nie memorijske strukture i premjetaju u cache. Vrijeme koje protekne
da se dohvati blok iz nie memorijske strukture, a zatim prebaci u prirunu memoriju i iz
njega dohvati podatak, nazivamo globom za promaaj (miss penalty). Uspjenost pogaanja
(hit ratio) mjeri se kao postotak uspjeno dobavljenih podataka iz prirune memorije u
odnosu na ukupan broj posezanja, neuspjenost (eng. miss ratio) je komplementarna
vrijednost i raunamo je kao 1-hit_ratio. Cilj je da uspjenost pogaanja bude to je mogue
vea.
Primjer:
Pretpostavimo sljedee:
14
https://hr.wikipedia.org/wiki/RAM
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalna_memorija
https://en.wikipedia.org/wiki/Random-access_memory
15