‘Umnozak dva kompleksna broja zi 22 u trigonometrijskom obliku izgleda ovako: | rirr(cos( Gi + G2) + isin(G + 92)). Q4b Drugim rijegima, vrijedi | [eizo| = |zi||zal, arg(ziza) =arg(z1)+arg(z2) (mod 2x), Dokaz provodimo izravnim ratunom, rabeci poznate adicione teoreme za funkcije sinus i ko- sinus: (cos g + ising, )(cos @2 + isin) [(cos 9, cos g — sing; sin g2) +i(sing, cos g2 + cos ¢g, sing] [cos(or + G2) + isin( gs + 2) az Za kvocijent kompleksnih brojeva vrijedi slitna formula kao i za mnozenje: (cos (pi — #2) +isin(g: — 92) 2.12) (2.13) ¥ (2.13) odmah slijede, a time i jednakost (2.12). Za bilo koji prirodan broj n je n-ta potencija kompleksnog broja z = r(cos p + ising) jed- naka | z'=r"(cos(np) +isin(ng)), (2.14) Gomja formula se zove Moivreova formula, po francuskom matematiaru A. de Moivreu, koju je izveo jo’ godine 1707. Posebno, za r= 1 dobivamo zanimljiv identitet (koji se takoder zove ‘Moivreova formula): | (cosg + ising)" =cos(ng) +isin(ng). (2.15) Drugim rijegima, n-ta potencija kompleksnog broja z na jedinignoj kruznici ostaje na istoj kruznici, § argumentom pomnovenim s n. = Primjer 2.15 Jednakost (2.14) slijedi vrlo lako iz pravila mnoZenja kompleksnih brojeva (vidi (2.11), primjenom matematitke indukeije. (B) 2a n= 1 twrdnja (2.14) je ofevidna, (P) Pretpostavimo da twrdnja 2" = r*(cos(np) + isin(ng)) vrijedi za neki uévr8éeni n. (K) Onda je 2"*! = z"z = r"(cos(ng) + isin(ng)) «r(cosg + ising) “"" -™*(cos(ng + 9) + isin(ng + g)) = r+" (cos(n+ 1)@ + isin(n + 1)Q), Sime je induktivni korak zavrSen, ‘Tyrdnja (2.14) sli nagela matematiéke indukci= Primjer 2.16 Moivreova formula (2.15) za n = 2 daje cos29 + isin2p = (cos + ising)? = (cos? p — sing”) +i-2sin@cos@, odakle izjednaCavanjem realnih i imaginarnih dijelova dobi- vamo poznate relacije cos 2@ = cos? g — sing? i sin2g = 2sin pcos g. Zan = 3 na sliéan navin dobivamo cos3@ i sin3g izrazene samo u ovisnosti od sing i cos@. PokuSajte to napraviti. Na sligan se nagin moze uporabom Moivreove formule (2.15) i binomnog teorema (?2) na str. 2? (za -08@ i y:= ising) dobiti cosng i sing za bilo koji prirodan broj n. . Korisno je i opravdano kompleksni broj cos @ + ising, koji leZi na jedinignoj kruznici (sa sredi- Stemu u ishodistu Gaussove ravnine), oznatiti s e' (ili exp(ig)): | o Kao Sto vidimo, svi n-ti korijeni kompleksnog broja z= r(cos p+ isin @), gdje je r> 0, lege na knuznici polumjera r'" > 0, u vrhovima pravilnog n-terokuta, potevsi s kutom @/n: cos + ising. (2.16) | (Wu 1m (cos 228K isin 22284), k -1, Q18) ii u Eulerovoj oznaci, za z = rexp(ig) je (we: 1 (2.19)Teorem 3.1.1 Funkeija f:X + ¥ ima inverznu funkeiju f~! : ¥ + X ako i samo ako je f bijekcija. Dokaz. Kako je iskaz teorema u obliku ekvivalencije, onda za dokaz pokazujemo dvije implikacije. (=) Pretpostavimo da f : X + Y ima inverznu funkeiju f-! : ¥ + X i dokazimo da je onda f bijekcija. Surjektivnost, Za svaki y €Y po definiciji inverzne funkcije vrijedi f(f~'(y)) = y. Definiramo x = f~!(y) € X i tada vrijedi f(x) = y. Time smo pokazali da je f surjekeija. Injektivnost. Neka su x), x2 €X takvi da je f(x)) = f(x). Kako po pretpos- tavci f ima inverznu funkeiju f~!, onda po definiciji slijedi xy = f-'(f(x1)) = ff 02) =x. than = ime smo pokazali da je f injekcija. (<=) Obratno, pretpostavimo da je f : xX — ¥ bijekcija i pokazimo da onda ima inverznu funkciju. Kako je f po pretpostavci surjekcija, onda za svaki y € Y postoji x < X takav da je f(x) = y. Pokazimo da je takav x jedinstven. Naime, ako su x1, x2 €X dva elementa za koje vrijedi f(x;) = f(x2) = y, onda zbog injektivnosti funkcije f slijedi x1 =.x2. Zbog jedinstvenosti gornjeg x, dobro je definiramo preslikavanje g:¥ —X s pravilom pridruZivanja g(y) =x. Koristeci jednakosti y= f(x) i g(y onda imamo a(f@))=x i flO) = za sve x €X iy €¥. Time smo pokazali da je g inverzna funkeija of f, a zbog jedinstvenosti inverzne funkcije, onda pisemo g = f-!. Kao va¥nu posljedicu prethodnog teorema navodimo sljedeéi korolar. Korolar 3.1.2 Neka su f:X > ¥ ig: ¥ — Z ulangane funkcije koje su bijekcije. Tada je i funkeija go f : X — Z bijekcija i njezina inverzna funkcija dana je formulom (gof)'=fitog". Dokaz, Prema Teoremu 3.1.1, dovoljno je pokazati da je f-! og 80 f. Koristeci svojstvo asocijativnosti kompozicije dobivamo: (gof)o(f og") =go(fos og! =gog! =idz, (fog o(gof)=flo(g log)of = fof | = idx. Zbog jedinstvenosti inverzne funkcije, onda zakljucujemo (go f)-'= flog. inverzna funkeija odTeorem 4.1.2 — Brojfunkcija medu konaénim skupovima. Neka su A i B konaéni neprazni skupovi, tako da prvi ima n elemenata, a drugi m. Onda svih funkcija f : A> B ima ukupno inj. vrijedi |B*| = mt. Drugim rijetima, vrijedi |B*| = |B) Ekvivalentno tome, n predmeta (medusobno razligitih) se u m kutija move smjestiti na m" nadina. Dokaz. Neka je A:= {a),....d,}. Svaku funkeiju f:A + B moZemo bijektivno poistovjetiti s poredanim n-tercem (f(a1),-...f(dn)) svih njenih vrijednosti. Prema tome, broj svih funkcija f iz Au B jednak je broju poredanih n-teraca (f(a1),..-..f(dn)). (Ovdje koristimo Pravilo bijekcije navedeno na str. 7.) Bilo koja funkeija f: A+ B moze vrijednost f(a1) poprimiti na |B|—m nagina, f(a2) takoder, itd. do f(a,). Prema Produktnom pravilu onda funkciju J, tj. odgovarajuéi n-terac (Flan). f(a2),--- Flan) mozemo zadati na m-m---m = nt" navina, §. |B*| =m", Drugi, ekvivalentan dokaz, sastoji se u tome da elemente skupa A interpretiramo kao razligite predmete, a elemente skupa B kao razlitite kutije. Svakoj funkciji f : A —+ B odgovara jednoznatno odredeno smjeStvanje 1 predmeta um kutija, i obratno. Prema Pravilu bijekeije, broj svih funkeija Jf 1A B jednak je broju smjeStavanja predmeta u kutije. Prvi predmet mozemo um kutija smjestiti na m natina, drugi takoder, ..., n-ti predmet takoder na m natina. Prema Produkinom pravilu, svih m predmeta moZemo smjestiti u m kutija na m-m-+-m = mt" natina. . Korolar 4.1.3 Broj poredanih n-teraca elementa) jednak je 2". stavijenih od i 1 (ili od neka druga dva razligita Dokaz. Tvrdnja slijedi neposredno iz prethodnog teorema, uz A = {ay,...,4n} iB = {0,1}. Ii izravno: na prvo miesto n-terca modemo staviti 2 broja (nula ili jedan), na drugo mjesto takoder, na n-to mjesto takoder, pa svih poredanih n-teraca sastavljenih od nula ili jedan, prema Produktnom pravilu ima ukupno 2-2---2= 2" . Onda on ima ukupno 2" podskupova, tj. vrijedi [2"| = 2", | ‘Teorem 4.1.4 —Kardinalni broj partitivnog skupa. Neka je X konatan skup od n elemenata. Dokaz. Broj svih podskupova zadanog n-Glanog skupa jednak je (prema Pravilu bijekcije, vidi sir. 7) broju svih poredanih n-teraca nula i jedinica, Buduéi da na svakom mjestu u n-tercu dolaze po dvije moguée vrijednosti (0 ili 1), ukupan broj n-teraca iznosi prema Produktnom pravilu 2”. . | Propozicija 2 Ako je n= pt" --- pf" prirodan broj rastavijen na proste faktore, onda je broj | svih pozitivnih djelitelja od n jednak (+1) +++ (+1).Dokaz. Prema Osnovnom teoremu aritmetike (vidi Teorem 2? na str. 22), svaki djelitelj d broja ima oblik d = ph... pP*, gdje je svaki eksponent ; € {0.1,....a;}. tj. Bi poprima ukupno a; +1 moguéih vrijednosti, za sve i= 1....,k. Broj razlititih djelitelja od n jednak je (prema Pravilu bijekcije, vidi str. 7) broju k-teraca (B},....B,) koji se pojavljuju kao moguéi eksponenti u djeliteljima od m, Prema Produktnom pravilu (vidi Teorem 4.1.1), broj tih k-teraca jednak je (ay +1)-++ (aie +1), dime je twrdnja dokazana. : Teorem 4.2.1 — Broj varijacija bez ponavijanja. Neka je 2adan neprazan n-tlani skup i prirodan broj k takav da je k B jednak padajuéem umnosku k uzastopnih prirodnih brojeva potevsi od n: n(n—1)---(n—k+1), 44) ti, gp. Ako je k =n, onda je svaka injektivna funkeija iz. A, u By ujedno i bijekcija. Prema tome, dobivamo da je broj svih bijektivnih funkeija iz n-lanog skupa A, u n-tlani skup By jednak n! Dokaz. Za bilo koju injektivnu funkeiju f:A —> B mozemo vrijednost /(a1) < B birati na n natina, zatim f(a2) na.n—1 navina,..., (ax) na n—k-+ 1 nagina, pa tvrdnja slijedi iz Produktnog pravila (vidi Teorem 4.1.1 na str. 9). aTeorem 4.2.3 — Bro] kombinacija bez ponavijanja. Neka je k . Njih moZemo razmjestiti na (","") nagina. Zatim uz bilo koji zadani razmjeStaj m elemenata a) i nz elemenata a> preostaje n — m; — mz mjesta. Razmjestaj ns kopija elementa as na ta mjesta mozemo obaviti na ("-"!-") nagina, itd. Prema Produktnom pravilu, ukupni broj Yeljenih razmjeStaja (permutacija s ponavljanjem) iznosi (0)-(°att) (tomo) (tome) = = (mm)! (n= = 12)! (n=m =m)! milla — mi male — my — mal m3l(n— my — Mp My) ml — ty — m4)! Nakon skra¢ivanja svih parova zagrada (i jer je u zadnjem raziomku (nm) —---—ny)! =O! dobivamo rezultat u teoremu. . Teorem 4.3.2 — Multinomni teorem. Za sven € NU {0}, KEN te x,. multinomna formula sme €C, vrijedi nt (a tag te tay)" = nea mn ny yt nytng! srg! ‘Zbrajamo po svim poredanim é-tercima (),7>,...,nx) nenegativnih cijelih brojeva takvih da Jem tm testing = Dokaz. Tyrdnja slijedi neposredno iz Teorema 4.3.1. Naime, broj naina na koji u potenciji (xi teat tae)” = (ta beep) (nt too tae)mozemo odabrati m puta varijablu x1, n2 puta varijablu x2,... ag puta varijablu xg, ito po jednu iz svakog od 1 faktora, gdje je ny ++m2-+----+-ng =n, jednak je a malt To je upravo multinomni koeficijent uz xf? ---x7! u razyoju (x) +43 +--+ an)". . nt Dokaz. Skup svih varijacija s ponavljanjem jednak je A,, x --- x Ay (Kartezijev umnozak k sku- pova). Prema Produktom pravilu (vidi Teorem 4.1.1 na str. 9) vrijedi |A, x +++ x Ay| = [Anl! = fe n . | Teorem 4.3.3 — Varijacije s ponavijanjem. Poredanih k-teraca n-lanog skupa ima ukupno Teorem 4.3.4 — Kombinacije s ponavijanjem. Neka su k in bilo koji prirodni brojevi. Broj k-élanih multiskupova s elementima iz zadanog n-tlanog skupa iznosi n+k-1 (Wr) Dokaz. Svaki element skupa A, u kombinaciji s ponavljanjem oznaéit éemo zvjezdicom. Da bismo znali toéno o kojem elementu je rijet, koristit Gemo i pregrade, kao Sto je opisano u Pri- mjeru 4.54 (2a k= 6 in = 4); vidi (4.16). Odaberimo dakle k zvjezdica in —1 pregradu (ukupno k +n —1 mjesta). Tim pregradama smo definirali n pretinaca, u koje éemo stavljati zvjezdice. Broj ponavljanja zvjezdica u svakom pretincu odgovara kratnosti pripadnog elementa. Time smo uspostavili bijekeiju sa skupa kombinacija s ponavljanjem na skup razmjeStaja k zyjezdica na k-+(n— 1) mjesta (ostala mjesta su za pregrade, koje Ce definirati n pretinaca). Vidi (4.16) i kratko ‘objaSnjenje nakon toga. Razmjestaj k zvjezdica na bilo koje od k+(n—~ 1) mjesta (preostala mjesta su za pregrade) moée se obaviti na ("7") nagina, jer toliko ima k-lanih podskupova (k +n — 1)-lanog skupa. ‘Tvrdnja slijedi iz Pravila bijekeije (vidi str. 7). .Teorem 445] — Opéenita formula ukljuéivanja i iskljutivanja ill Sylvesterova formula. Neka su A),....y podskupovi konatnog skupa X. Onda vrijedi: @ . [AU---UA| =P A— YAN y Eteecer OY armadyl 2+ (1) MAL gl. lcigfeken (o) FALN--MAq| = PY lal YY 1ain yl ft dereen = Y AINAMAg| +--+ (-1)"/A--MAgl. Isic Feksn Pritom S) g(f(22)), 4. (go f)(a1) > (go f)(42). Dakle, za sve.x, <.x2 slijedi (go f)(x1) > (go f)(a2), odnosno 80 f je po definiciji padajuéa funkeija. . Propozicija 1 Neka su D,K CR i f : D + K bijekcija, Oznatimo njoj inverznu funkeijus f-! : K + D. Ako je: (a) f strogo rastuéa, tada je i f—! strogo rastuéa, (b) f strogo padajuCa, tada je if! strogo padajuéa. Dokaz. Pokazimo tvrdnju pod (a). Pretpostavimo da je f strogo rastuéa. Treba pokazati da tada za sve y},y2 € K vrijedi implikacija yi sya = "01 < f-'02)- (5.2) Pretpostavimo suprotno, tj. da postoje y1.y2 € K takvi da vrijedi yy J7'(y2). Kako je po pretpostavei f rastuéa, tada imamo f(f~!(y1)) > f(f7!(y2)), od- nosno yi > y2, Sto je u kontradikeiji s pretpostavkom da je y1 < y2. Dakle, tvrdnja (5.2) je istinita, odnosno f—! je rastuéa funkeija. aKako je sinus hiperbilicki sh : R > R strogo rastuéa funkeija (jer je jednaka zbroju dviju strogo rastucih funkeija), ona je bijekeija pa ima inverznu funkeiju, u oznaci arsh : R + R, koju nazivamo area sinus, Izvedimo sada formulu (pravilo pridruzivanja) za arsh(x). Za proizvoljan y € R rjeSavamo jednadzbu y=shx= 2 Sredivanjem ovog izraza dobivamo oe —2dye'—-1=0, odakle, supstitueijom 1 = e* dobivamo kvadratnu jednad?bu 2-1 =0. Dya rjeSenja te jednadzbe sur =y— 2 +1 itp =y + VS2 41. Kako je 1 < Oza sve y ER, taj sluéaj nije mogné. Ostaje nam onda drugi sluéaj e* = y+ \/y?+ I, odakle sti x=In(y+ Vy?+1)- ‘Stoga je pravilo pridruzivanja za funkciju area sinus dano formulom ashx=In(x+ V¥241), VeeR. | Propozicija 3. Broj e je iracionalan. Dokaz. Pretpostavimo suprotno, tj. da je broj ¢ racionalan. Tada je on oblika e = m/n, gdje su m in prirodni brojevi. Buduci da je e € (2,3) (pogledajte gomju tablicu s vrijednostima d(n)), zakljuéujemo da e nije prirodan bro} i stoga je nuzno n > 2. S druge strane vrijedi a | (vik govora o beskonatnim sumama biti ée u kolegiju Matematika analiza 2), 1 dobivamo jednakost m/n= J Fr Mnozeci w jednakost s n!, dobivamo: Eo!odakle slijedi nn! Ole Be oa <2 I - att * Grip tT 6 ' Na samom potetku imamo da je m(n—1)!— a prirodan broj (primijetite da je a & ! prirodan broj za svaki k =0,1,...,n). $ druge strane, on je sadrZan u intervalu (0, 1/2), Sto je nemoguée. Ovom kontradikeijom dolazimo do zakljuéka da je broj e iracionalan, MiPropozicija 1 Ako je niz. (aq) konvergentan i ima limes L, tada je L jedino gomiliste niza. Drugim rijecima, konvergentan niz ima toéno jedno gomiliste i to je upravo limes niza. Dokaz. Za konvergentan niz (ay) s limesom L se izvan svake €-okoline od L nalazi samo konaéno mnogo élanova niza, odnosno unutar svake €-okoline se nalazi beskonaéno mnogo Glanova niza. Time je pokazano da je L gomiliste niza, PokaZimo da je to jedino gomiliste. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji i neko drugo gomiliste Ly A L. Neka je d = |Li —L|. Tada za € < 2 imamo disjunktnost dviju €-okolina (L-e,L+e)N(Li—€,L, +2) =0. Buduéi da je L; po pretpostavci gomiliste niza (a,), u okolini (Ly —€.Ly +e) se nalazi be- skonatno mnogo élanova niza (a,), medutim to nije moguée, jer se zbog konvergencije svi sim konaéno mnogo “anova niza (a,) nalaze u okolini (L—£,L +), koja je disjunktna s okolinom (L; ~€,L1 + €). Time smo dosli do kontradikeije s pretpostavkom da postoji drugo gomiliste L; # L niza (an). / | Korolar 6.3.1 Konvergentan niz ima samo jedan limes. = Primjer 6.14 Po definiciji pokazite da je tim 4 wen Neka je € > 0 proizvoljan, trazimo ng € N (ovisan 0 €) tako da za svaki n > 1g vtijedi L -o) <€. Uzmimo prirodan broj m n za svaki n € N takav da je n > no vrijedi {| +1, tada je no > + odnosno + < e. Nadalje, e e 1% ii 1 =<— 0 svi Elanovi niza (aq) poSevSi od Elana ay, nalaze u €-okolini (L.—€,.+€), odnosno da za sve n> no wrijedi L-e m, gdje je m € N neki pritodni broj, te neka je (b,) konvergentan i fim by = 0. ‘Tada je i niz (ay) konvergentan i vrijedi lim ay =0. Nadalje, iz ofite ekvivalencije |an—0| Se & |lan|—O|0 slijedi tvrdnja Teorem 6.3.6 Niz realnih brojeva (a,) konvergira k 0 ako i samo ako niz. njegovih apsolutnih vrijednosti (|an|) konvergira k 0, tj. lim a =0 < lim an|=0. Teorem 6.4.1 Neka su (an) i (bn) konvergentni nizovi, tada je i niz: a) (an +n) konvergentan i vrijedi Bima (an +-bn) = fim an + Lim bn:Dokaz. Pokazimo tvrdnju pod a). Dokaz ostalih tvrdnji ide analogno i moze se pronaci u knjizi [1] ili skripti [2]. Neka su (ay) i (bn) konvergenti nizovi. Oznaéimo s is b = lim, s0by. Uzmimo € > 0 proizvoljan, tada po definiciji konvergencije imamo: € = ee (Gn ENC > m1) (anal < 5) 5 € (Any EN)(vn > m) (a -b< 5) Uzmimo sada no = max{m,n2}, tada i za svaki n > np vrijedi e. € lay —al <5 i [by —b) <5. Stoga 2a sve n > no vrijedi B: Man +Bn) —(a+6)| < lan —al + |bn—b] <5 +5 as Zbog proizvoljnosti € > 0, prethodni postupak mo%emo provesti za svaki € > 0 i time smo onda pokazali da je niz.(d +2) konvergentan i njegov limes je jednak fim (dy +Pn) = a+b. a Propozicija 3 Neka je ay ~ cy kada n —> ce i (by) divergira prema +22. Ako postoji lim ee tada vrijedi tim 2" = tim nie By ni By Analogno, ako je os ~ dy kada n — © i (aq) divergira prema +2° te ako postoji lim Z an « onda vrij lim © im 5 = fim or Dokaz. Neka su (an), (bn) i (cn) nizovi za koje vrijede pretpostavke propozicije i neka postoji lim _ € (0, +29). Direktnim ratunom imamo jim tim tim = tim fn an om tim 9 = tien 2 dy By SI dy, ey ng Pn Pn Jednakost (+) slijedi po Teoremu 6.4.1 c). Analogno se pokaze i druga tvrdnja. 1.Propozicija 4 Niz (a,) je rastuéi ako i samo ako za sve n € N vrijedi ay G1. Dokaz. DokaZimo prvu tvrdnju. Ona je u obliku ekvivalencije pa treba pokazati oba smjera. => Ako je niz (ay) rastuGi, onda po definiciji rastuéeg niza izn t. 63) lim Yin=1. (6.6) jim ya=1, a>0. (6.7) Jim Yat = +2. (68) . 1\" lim ( + *) (6.9) Feared ardTeorem 6. gentan. 1 Ako je niz realnih brojeva (a,) monoton i omeden, onda je on konver- Dokaz. Pretpostavimo da je niz (a,) omeden i rastuGi. BuduGi da je niz (a,) omeden, 10 postoji najmanja gornja meda niza koju oznatimo s L. Sto to znati? Prije svega, L je gornja meda niza (a,,), dakle a, 0, broj L — € viSe nije gornja meda niza (a»), odnosno postoji prirodan broj 9 € N takav da je ay, > L—€. Slika 6.13: Konvergencija rastuéeg omedenog niza. Kako je niz (a,) po pretpostavei rastuéi, tada za sve n > no veijedi Gy >dy,>L—€, odnosno L—ay 0 postoji no € N takav da za sve n > no vrijedi |ay — L| < €. A to upravo znati (po definiciji) da je niz (a) konvergentan i da mu je limes jednak najmanjoj gornjoj medi L. Analogno se tvrdnja pokaze da omeden i padajuci niz. .