Professional Documents
Culture Documents
* LJUDSKA UVJETOVANOST
-condicio humana; obuhvaća uvjete pod kojima je čovjeku dan život na Zemlji
-ali i sve one uvjete koje čovjek sam stvori, jer sve sa čime čovjek dođe u dodir postaje
uvjetom njegove egzistencije
-iskustvo vječnog pripada viti contemplativi, filozofiji i kao takvo ono se može pojaviti samo
izvan područja ljudskih poslova i pluraliteta ljudi
(iskustvo vječnosti kao smrt, odnosno prestanak bivanja među ljudima)
1
* JAVNO I PRIVATNO PODRUČJE
-razlika između javnog i političkog područja postoji od antike i odgovara razlici između
kućnog i političkog
-pojavljivanje društvenog je relativno nova pojava
kućanstvo;
-ljudi su u kućanstvima živjeli zajedno jer su nagnani svojim potrebama, nužnostima
-pokretačka sila je bio život sam, opstanak; rad muškarca za izdržavanje pojedinca i rađanje
žene za opstanak vrste
-ovladavanje nužnostima života u kućanstvu bilo je uvjet za slobodu polisa
-sila i nasilje su bili opravdani jer su jedina sredstva kojima se gospodari nužnošću
(robovima) i postaje slobodan
-u kućanstvu je vladala ne-sloboda i nejednakost
polis;
-polis je bio područje slobode, koja je bitna za eudaimoniu
-u polisu vlada jednakost (u kućanstvu nejednakost)
-društvo uvijek zahtijeva da njegovi članovi djeluju kao članovi jedne ogromne obitelji koja
ima jedno mišljenje i jedan interes (prije je taj interes u privatnom predstavljao gospodar
kuće)
-danas interes i mišljenje društva predstavlja vladavina nikoga (to nije ne-vladanje) koje može
biti jedan od najokrutnijih i najtiranskijih oblika vlasti
-vladanje jednoga je zamijenio nitko (birokracija)
-nitko je jedinstvenost ekonomskih interesa i jedinstveno mišljenje društva kao cjeline
-društvo isključuje mogućnost djelovanja koje je ranije bilo isključeno iz kućanstva
-djelovanje je zamijenilo ponašanje prema konvencijama, normama i pravilima
2
-izraz javno označava dvije pojave:
1. sve ono što se javno pojavljuje svatko može čuti i vidjeti
-za nas pojavnost tvori stvarnost
-ništa nema postojanje sve dok se ne deprivatizira
-stvarnost nam osigurava prisustvo drugih koji vide i čuju ono što i mi sami vidimo i čujemo
-u javnosti nemogu opstati nevažne stvari (ali i ljubav)
* RAD
-temeljni uvjet rada je život sam (rođenje, rast, propadanje), odnosno nužnosti života koje
jedino on može zadovoljiti
-on osigurava individualni opstanak i opstanak ljudske vrste
3
-rad za najbolje rezultate zahtijeva ritmično uređenu izvedbu (radničke pjesme)
-automatizam su sva kretanja koja se odvijaju sama od sebe i koja su stoga izvan domašaja
voljnog i svrhovitog uplitanja
-podjela rada; izrasta izravno iz radnog procesa (i ne bi se smjela zamijeniti za prividno sličan
princip usavršavanja u proizvođenju)
-temelji se na činjenici da dva čovjeka mogu spojiti svoje radne snage i ponašati se kao jedan
-podjela rada je suprotnost surađivanju
-rad ne zahtijeva stručnost te je radna klasa multicipliranje primjeraka, ljudi bez
individualnosti i identiteta
-radno drušvo počiva na istosti, a ne na jednakosti (zajedno raditi kao jedan)
-svaki je član zamijenjiv drugim
-djelatnost rada, kao djelatnost koja zadovoljava potrebe ljudskog tijela, nema kraja i ne ovisi
o smrti
-kraj može biti u potrošnji ili nestanku radne snage, a nijedno od njih nije konačno
-beskrajnost radnog procesa je osigurana potrebama potrošnje koje se stalno obnavljaju
-beskrajnost proizvodnje se može osigurati samo ako njezini proizvodi izgube upotrebni
karakter i postanu predmeti potrošnje (tj. ako se izgubi razlika između upotrebe i potrošnje)
- upravo je u moderno doba, nakon industrijske revolucije proizvođenje zamijenjeno radom
-tako su sve stvari modernog svijeta postale proizvodi rada, čija je sudbina da se troše
-ideali h.f., proizvođača svijeta (stalnost, postojanost, trajnost) su žrtvovani obilju ideala a.l.
-živimo u društvu radnika, jer je jedino rad sa svojom prirođenom plodnošću podoban za
stvaranje obilja
-pošto su rad i potrošnja dva stupnja istog procesa koji je čovjeku nametnula nužda života
može se reći da je društvo radnika = društvo potrošača
-u moderno doba je došlo do emancipacije rada i radničke klase (prava...)
-iako je ta emancipacija ukinula nasilje, ona nije donjela i slobodu, već nužnost u njenom
najosnovnijem obliku
-tu opasnost da emancipacija rada neće objaviti slobodu nego da će potjerati čovječanstvo pod
jaram nužnosti, opazio je Karl Marx koji je tvrdio da cilj revolucije ne smije biti emancipacija
radničke klase, nego emancipacija čovjeka od rada
-Marx je onda mislio da će slobodno vrijeme a.l. učiniti proizvodnim, tj. da će on početi gajiti
druge više djelatnost
-prema H.A. Marx je u zabludi jer slobodno vrijeme a.l. se troši jedino u potrošnji
-ako bi se ta utopija ostvarila (a može ju omogućiti automatizacija) ostao bi još jedino napor
potrošnje
-to bi dovelo prema h.a. do uništavanja biološkog života, sve dok čovječanstvo, potpuno
oslobođeno okova boli i napora, ne bi bilo slobodno da troši cijeli svijet
-uspon rada sa najnižeg na najviši polođaj ljudskih djelatnosti; započinje kada je Locke otkrio
da je rad izvor vlasništava, nastavlja se kada je Smith otkrio da je rad izvor bogatstva i
kulminira kada Marx vidi rad kao izvor produktivnosti i same čovječnosti čovjeka
4
-marx je definirao čovjeka kao a.l. i onda ga je uveo u društvo gdje ta najčovječnija moć više
nije nužna (emancipacija čovjeka od rada)
* PROIZVOĐENJE
5
svako je ljudsko biće svrha u sebi
-Protagora (čovjek je mjera svih stvar), Platon (Bog je mjera svih stvari)
* DJELOVANJE
-bez djelovanja i govora ljudski život ne bi bio ljudski; ono je bitna karakterisitka ljudskosti
-(robovi koji su robovali nužnosti u antici se nisu smatrali ljudima)
-djelovanje se očituje u tome da jedino čovjek može djelovati, a to znači započeti nešto novo,
poduzeti inicijativu, učiniti nešto nevjerojatno, neočekivano...
-djelovanje kao započinjanje nečeg novog uvijek upada u splet drugih djelovanja (u splet
ljudskih odnosa), te zajedno pokreću nov proces
-djelovanje i govor okruženi su i u stalnom dodiru su sa spletom činova i riječi drugih ljudi
-djelovanje ima nevolju koja se očituje na tri načina; nepredvidljivost njegova ishoda,
ireverzibilnost procesa i anonimnost njegova autora
-zbog te nevolje ljudi su tražili zamjenu za djelovanje u jednoj djelatnosti, gdje bi jedan
čovjek ostao gospodarom svojih postupaka
6
-to se zove zamjena spravljanja za djelovanje
-čovjek koji djeluje zapravo nezna što čini, ali je uvijek kriv za konsekvencije
-mogući spas od ireverzibilnosti (nemogućnosti da opozovemo ono što smo učinili) jest u
sposobnosti praštanja
-spas od nepredvidljivosti, neizvjesnosti budućnosti je u sposobnosti da se daju obećanja