H. br. 355, 15.6.2012, 25.7.33.
Dani vakufa
ً‫ض فَِراش ا‬ ِ ِ ِ ‫يا أَيُّها النَّاس اعب ُدواْ ربَّ ُكم الَّ ِذي خلَ َق ُكم والَّ ِذ‬
َ ‫ين من َقْبل ُك ْم لَ َعلَّ ُك ْم َتَّت ُقو َن الَّذي َج َع َل لَ ُك ُم األ َْر‬
ِ ِ
‫َنداداً َوأَنتُ ْم َت ْعلَ ُمو َن‬ َّ
َ ‫َخَر َج به م َن الث ََّمَرات ر ْزقاً ل ُك ْم فَالَ جَتْ َعلُواْ للّه أ‬
Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu dž.š., Svoritelju
trajnog dobra, Vladaru Sudnjeg dana, Izvoru života i smrti,
Vlasniku bogatstva beskrajnog i neprolaznog; neka je selam i
salavat na posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda a.s., koji
uvakufljavanje imovine učini sunnetom svoga ummeta do
Sudnjega dana; neka je salavat na Poslanikovu, a.s., porodicu,
njegove časne ashabe i sve one koji slijede njihov put do Dana
polaganja računa. Cijenjene i poštovane džematlije, voljena braćo
u islamu!
Milostivi i Samilosni Allah, dž.š., Stvoritelj je svega što čovjeka
od žive i nežive prirode okružuje. Sebe je nazvao Vehhab-
Darivatelj, Koji ne škrtari u milosti Svojoj, Koji daje i daruje a da
za to ništa zauzvrat ne traži; osim da Mu se bude zahvalno na tome
i ibadet čini. Od svih Svojih stvorenja, samo je čovjeka zadužio da
se brine o zajedničkim i trajnim dunjalučkim dobrima: zemlji,
vodi, zraku i drugome što životu na dunjaluku daje svrhu i smisao.
Uzvišeni Allah podsjeća sve ljude u plemenitom Kur'anu na važnu
istinu, dok je vijeka i čovjeka, dok je darovanog života i bereketa
na ovom svijetu koji je uokviren i određen Allahovom milošću, pa
kaže: ''O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio
vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je
Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta
kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite
svjesno druge Allahu ravnim!'' (El-Bekare, 21-22.)
Imajući u vidu navedeni ajet, slijedeći u svojim životima svijetle
upute, savjete, oporuke i postupke Božijeg poslanika koji je i
svojim plemenitim ashabima pojasnio blagodati koje proističu iz
darivanja - uvakufljenja svoje imovine u neku od brojnih oblika
trajnog dobra – hajrata, muslimani su od najranijeg perioda islama
pa sve do danas draga srca i ozarenih lica uvakufljavali od dobra
koje im je Svemogući darivao na upravljanje. Štaviše, dobri
Bošnjaci osjećaju potrebu uvakufi dio vlastite imovine i na taj
način pokazati da slijedi u svome životu Vječnog Darivatelja,
Allaha Uzvišenog, koji je čovjeku dao na korištenje zemlju, vodu,
zrak i druge neophodne životne resurse, a pri tome mu udahnuo i
Svoga ruha da ga istakne time nad ostalim stvorenjima.
Ko želi da spozna smisao života na dunjaluku neće to moći sve
dok svoje postojanje i bivstvovanje na ovom svijetu ne učini
smislenim, a najbolji put ka tome je trajno dobro-vakuf koji
ostavlja iza sebe, čuvajući na taj način spomen svoga imena i
općekorisnog djelovanja.
Zbog toga je i Božiji poslanik rekao da muslimanu pripada samo
ono što dâ dok njegova zaostala imovina pripada i ostaje njegovim
nasljednicima.
Jednom prilikom Allahov poslanik Muhammed a.s. je upitao svoje
plemenite ashabe: "Kome od vas je draži imetak njegovih
nasljednika nego njegov lični imetak?" - Božiji Poslaniče, nema
niko među nama da više voli tuđi imetak nego svoj, - odgovoriše
ashabi. Poslanik dodade: "Čovjekovo je od imetka ono što potroši
u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih
nasljednika." (Buhari i Muslim)
Ovu istinu potvrđuje drugi hadis Božijeg poslanika, kada je rekao:
''Umrloga prate tri stvari: njegova porodica, imetak i djela. Dvoje
َ َْ َ ُ َ ُْ ُ َ َ se vraća,a jedno ostaje s njim. Vraćaju se porodica i imetak, a s
ِ ِ ِ ِ َّ ‫َنز َل ِم َن‬
ِ
ْ ‫الس َماء َماء فَأ‬ َ ‫الس َماء بِنَاء َوأ‬
َّ ‫َو‬ njim ostaju njegova djela.'' (Buharija i Muslim)
Čovjek kao odabrano biće nad ostalim Allahovim stvorenjima ima
kapacitet da radi dobro koje vječno traje, a vakuf predstavlja
njegovu istinsku i nepatvorenu vezu sa oba svijeta dajući mu
suštinu, bit i trajnu vrijednost.
Prenosi se da je Božiji Poslanik rekao: ''Dobra djela čuvaju
čovjeka od zla i nesreće, skrivena sadaka gasi Allahovu srdžbu,
obilaženje rodbine produžava život, a svako dobro djelo je sadaka.
Ljudi koji dobro čine na dunjaluku, bit će dobročinitelji i na
budućem svijetu, a oni koji čine ružna djela, bit će takvi i na
ahiretu.'' (Taberani)
Plemeniti bosanski vakifi oduvijek su imali na umu savjete i
preporuke Božijeg poslanika, Muhammeda a.s. i vlastitim
primjerom su to i pokazivali. Vakuf je po razumijevanju bosanskih
vakifa bio znak svijesti da to što imamo prvenstveno je Božiji dar i
nafaka nama data na korištenje. Razvojne šanse društva koje je
inicirao vakuf poticale su bosanskog čovjeka da odvoji dio svoga
imetka s ciljem progresa i napretka društva kojem teži kao vjernik,
a za dobrobit cjelokupne zajednice.
Kad bi musafir nekad davno kročio svojom nogom na tlo naše
plemenite domovine pregazio bi modrozelenu Drinu preko ćuprije
Mehmed-paše Sokolovića, hodio bi bosanskim vrletima i konak
tražio i dobio u mnogobrojnim vakufskim hanovima neznanih i
znanih vakifa, žeđ bi svoju utolio na nebrojenim vakufskim
česmama, došao bi do Sarajeva preko vakufske Kozije ćuprije,
skrasio se u musafirhani Gazi Husrev-bega, a namaz bi klanjao u
Begovoj džamiji i potražio riznicu znanja u vakufu Gazijine
medrese. Ako bi se na putu razbolio, liječio bi se u prvoj bolnici u
Sarajevu – onoj vakufskoj Hastahani na Kovačima, a na svome
putu prema jugu prešao bi preko Starog mosta u Mostaru i kasnije
svoju dušu napojio na vrelu Bune, u tekiji, čije ponovne ljepote
danas gledamo zahvaljujući plemenitim vakifima i prijateljima iz
Turske.
Dovoljno bi bilo sagledati značaj vakufa u nastanku i razvoju BiH
čaršija. On je predstavljao temeljnu društvenu vrijednost, radeći na
jačanju obrazovanja, kulture, ekonomije, islamskog identiteta,
očuvanju života, potomstva, imovine i vjere. Uticao je na razvoj
društva općenito putem osnovnih ciljeva islama:
a. Očuvanje vjere kroz izgradnju džamija, obavljanja
namaza, podučavanja islamske nauke s ciljem izgradnje
zdrave islamske ličnosti srednjeg puta daleko od
pretjerivanja i potcjenjivanja, štetnih po pojedinca i
zajednicu,
b. Očuvanje čovjeka i zdravlja putem obezbjeđivanja
osnovnih životnih potreba: hrane, pića, odjeće, smještaja,
utočišta za nezbrinute, zdravstvenih usluga i dr.,
c. Očuvanje potomstva putem osnivanja fondova za
siromašne neoženjene mladiće i neudate djevojke,
d. Očuvanje razuma putem obrazovanja, prosvjećivanja,
širenja islamske kulture i edeba, te osnivanja škola,
univerziteta, biblioteka i sl.,
e. Očuvanja imovine putem uvakufljavanja i brige o
vakufima.
Za sve navedeno, i mnogo više od toga, institut vakuf je u prošlosti
odigrao neprocjenjivu ulogu, doprinoseći onome što danas
nazivamo nevladin sektor i direktno učestvujući u izgradnji
društva i životnog standarda.

Bošnjaci danas gube korak za svojim precima u uvakufljavanju.

Imaju više, ali manje dijele. Vjeruju, ali kao da su na tren
zaboravili hadis: „Davanje nikome neće umanjiti njegov imetak“.
Kažu: 'Kriza, nema se para', ali smo, prije bi se reklo, nekako dušu
izgubili, teško nam se od para odvojiti, za imetak smo se prilijepili,
samo na sebe gledamo, za druge nas nije baš briga, opća korist nas
ne interesuje, sebični smo postali i za imetak se vezali. A ne valja
tako! Dan rastanka sa njim je sve bliži, a time i Dan polaganja
računa pred Sveznajućim.

Vakuf je opća korist koja prelazi granice individualnih želja,

prohtjeva i sebičnosti, a donosi napredak, prosperitet i progres
suzbijajući ovisnost o drugome, podupirući nezavisnost pojedinca i
zajednice, podstičući solidarnost i jačajući međuljudske odnose.

Naravno treba naglasiti da su mnogi vakufi propali i nestali zbog

nesavjesti zlotvora. Kako god među nama ima velikih dobrotvora
– vakifa, tako, na žalost, ima i velikih zlotvora – uzurpatora
vakufa. A nije teško saznati šta je sve vakufsko. Mnogo ruku je
uprljano i okaljano na vakufskom hakku i pravu. Ako vlast neće da
donese Zakon o restituciji i povratu ranije „po zakonu“ otete
vakufske imovine radi muslimana, onda će to, nadati se je, morati
uraditi prije ulaska u Evropsku uniju. A treba li do tada čekati?!

Nećemo i ne smijemo odustajati od traženja vakufskog haka.

Vakuf je ogledalo naše svijesti i odgovornosti prvenstveno prema
Bogu Uzvišenom! Mnogobrojni vakufski objekti se obnavljaju, a
novi grade. Islamska zajednica i njena Vakufska direkcija postaju
primjer nastojanja oživljavanja i revitalizacije vakufskih dobara.
Ne smijemo propustiti priliku da svi u tome učestvujemo, jer i kap
jedna je dio mora. Zato podržimo vakuf i budimo vakufi kad god,
koliko god i gdje god možemo. Tako nas naša vjera uči.

Ni plemeniti Gazi Husrev-beg nije odustajao i trajno dobro je

ostavio, a pritom u svojoj vakufnami je napisao i vječno zavještao:

“Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od dobrih djela je milodar,

najuzvišeniji milodar je onaj, koji ostaje zauvijek, a od
dobrotvornih djela opet je najljepše ono, koje jest, odnosno koje će
se trajno ponavljati. Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela
najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf. Dok je svijeta i vijeka
korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do sudnjega
dana završava“. (Prva vakufnama, novembra 1531 godine)

Vakufska direkcija u saradnji sa drugim ustanovama i organima

IZ-e u periodu od 11. do 16. juna u Sarajevu, Tuzli i Banja Luci
održava drugu po redu manifestaciju ''Dani vakufa u BiH 2012.'',
što je prilika da se bolje upoznamo sa stanjem vakufa u BiH, te vas
ovim putem pozivamo da posjetite sadržaje manifestacije.

Molimo Uzvišenog Allaha dž.š da nam podari snagu da vjeru

svoju na ovim prostorima sačuvamo, da nam da bereket u našim
poslovima i osnaži nas voljom da dio imetka svoga uvakufimo za
dobrobit cijele zajednice i društva, jer Bosna je, treba dobro znati,
vakufom zastrijeta i vakufom ogrnuta!

Sergija 450 KM