H. br. 343, 23.3.2012, 01.05.33.
abdest i čistoća sredine i tijela
Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo
čiste. (Sura Bekare, 222.)
ِ ِ
‫الع ِزي ُز‬
َ ‫َنت‬ َ ‫يُز ِّكي ِه ْم إِن‬
َ ‫َّك أ‬ َ ‫ْم ةَ َو‬
َ ‫اب َواحْل ك‬
َ َ‫ك َويُ َعلِّ ُم ُه ُم الْكت‬
ِ ِ ِّ ِّ ِ ِ
َ‫ْم ة‬ َ ‫اب َواحْل ك‬
َ َ‫يُزكي ُك ْم َويُ َعل ُم ُك ُم الْكت‬َ ‫ َك َما أ َْر َس ْلنَا في ُك ْم َر ُس والً ِّمن ُك ْم يَْتلُو َعلَْي ُك ْم آيَاتنَا َو‬- ‫يم‬
Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im
ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer
Ti si, uistinu, silan i mudar!" (129.) Allah odogovara na ovu
molbi i kaže: Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali,
da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i
mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. ( 151.)
Vidimo da je jedna od primarnih uloga Allahova Poslanika bila da
nas čisti. Čistoća može biti fizička (tijela, objekata), duhovna
(ubjeđenja i vjerovanja) i mentalna ili intelektualna (misli, riječi i
osjećanja). Islam od svojih sljedbenika traži da vode računa o svim
aspektima čistoće. Allah zaista voli one koji se često kaju (čiste
od svojih grijeha jer kajanje tj. tevba briše učinjen grijehe i ovo je
duhovno čišćenje, a dalje u istom ajetu Allah kaže: i voli one koji
se mnogo čiste (ovdje se misli na tjelesno, fizičko čišćenje.)
Ovo su dani kada čistimo svoje kuće, dvorišta i njive i stoga želim
skrenuti pažnju svima nama da prilikom čišćenja naših posjeda ne
zagađujemo i prljamo naša zajednička dobra kao što su rijeke,
putevi i druga zajednička dobra ulice, tartoari i sl. Odlaskom ovog
snijega otkrio se odpad kojeg smo mi bacali a snijeg bio
privremeno pokrio kao što su opušci od cigareta, razni papiri i sl.
Mnogi od nas kada govore o zemljamam Zapada spominju kako su
im ulice, parkovi, obale rijeka i ostale javne površine čiste i oni su
to svi znamo uspjeli postiči jakim kaznama za one koji ta javna,
zajednička dobra uništavaju i kao i podizanjem svijesti svojih
građana o značaju tih dobara. Islam je još davno ukazao na značaj
brige o javnim dobrima. Prisjetimo se hadisa u kojem Allahov
Poslanik kaže da je uklanjanje sa puta onog što smeta ljudima
sadaka. Ovdje je Poslanik spomenuo put ukao tada njima poznato
javno dobro, dobro koje svi koriste, i ko ukloni smetnju Poslanike
je upotriejbio riječ EZA a to je sve ono što semta ljudima, makar
to bio kamen, papir, grana drveta isl. U drugom hadisu Allahov
Poslanik nas upozorava i kaže:
‫ ما لنا من مجالسنا بد نتحدث فيها‬، ‫ يا رسول هللا‬:‫إياكم والجلوس في الطرقات فقالوا‬
‫ول‬bb‫ا رس‬bb‫ق ي‬bb‫ق الطري‬bb‫ا ح‬bb‫ وم‬: ‫الوا‬bb‫ فإذا أبيتم إال المجلس فأعطوا الطريق حقه ق‬:‫ فقال‬،
‫المعروف والنهي عن‬bb‫ر ب‬bb‫ واألم‬، ‫الم‬bb‫ ورد الس‬، ‫ف األذى‬bb‫ وك‬، ‫ر‬bb‫ غض البص‬:‫ال‬bb‫هللا ؟ ق‬
‫المنكر‬
„Čuvajte se sjedenja po putevima.“ Božiji Poslaniče mi moramo
sjediti na putevima jer tu razgovaramo. Ako je tako onda dajte
putu njegovo pravo. A koje je njegovo pravo? Obaranje pogleda,
uklanjanje onog što smeta, odogovaranje na selam i naređivanje
dobra a odvraćanje od zla.“ Iz ovih hadisa vidimo da postoje
obaveze prema javnim dobrima, da se one moraju čuvati i s druge
strane da Allah nagrađuje za svaku i najmanju djelo koje uradimo
na uređenju i očuvanju tih naših zajedničkih dobara kao što su
putevi, rijeke, isl. U današnjem vremenu obično postoje institucije
koje vode brigu o tim javnim dobrima i naravno njihova
odgovrnost je puno veća, ali i pored posotojanja tih institucija ipak
i dalje svi mi imamo jedan dio odgovronosti kao i priliku da
zaradimo sevape brinući se o njima. Mi obično kažemo imaju ljudi
koji primaju platu za to i to je njihov posao, i to je tačno ali samo
jedan dio istine jer niko nama nije dao za pravo da olahko
َ ‫ب ال ُْمتَطَ ِّه ِر‬
‫ين‬ ُّ ِ‫ني َوحُي‬ ُّ ِ‫إِ َّن اللّهَ حُي‬
َ ِ‫ب الت ََّّواب‬ uništavamo ta dobra tako što bacamo papire i drugo smeće po
našim putevima i rijekama. Budimi iskreni prema sebi pa se
sjetimo da li smo zadnje opuške od cigareta nonšalatno ispustili iz
ِ ْ ‫ربَّنا وابع‬
َ ِ‫ث في ِه ْم َر ُس والً ِّمْن ُه ْم َيْتلُو َعلَْي ِه ْم آيَات‬
َْ َ َ َ ruku i ugasili ga nogom ostavivši ga na zemlji, ili smo ga možda
ِ samo izbacili kroz prozor auta. Da li tako radimo ili tražimo korpu
ُ ‫احلَك‬ za otpad. Da li tako postupamo u našim kućama. U svoj kući
‫َويُ َعلِّ ُم ُكم َّما مَلْ تَ ُكونُواْ َت ْعلَ ُمو َن‬ znamo izružiti djecu ako po njoj prave nered i ako je prljaju, e tako
bi isto i mi trebali da se ponašamo kada je u pitanju naša životna
sredina jer to je naša zajednička kuća. Ako opominjemo djecu za
nered u kući, da li ih opominjemo za takve postupke u prirodi, i još
više da li smo upozorili nekog drugog za loše ponašanje prema
javnom dobru. Znam da će neki pomisliti, to su sitnice šta drugi
rade ili imaju drugi koji su puno odgovorniji i koji mogu puno više
uraditi itd. Naravno možemo mi pronaći još puno izgoovra što
opravdanih što neopravdanih ali ja ovom hutbom ne želim nikog
kritikovati nego sve nas podsjetiti da Islam naglašava individualnu
odgovrnost i obraća se svakom pojedncu ponaosob, stimulišući ga
na dobro i upozoravajući ga na štetnost lošeg djela. Takvim
odonosom islam je uspio preporoditi mnoga društva, a ako
budemo išli suprotno pa gledali šta drugi treba da rade i njihovim
neradom pravdali i svoje propuste onda će ukupna situacija u
društvu biti sve gora i gora jer se odgovrnost stalno prebacuje na
druge. Dozvolite mi da pri kraju današnje hutbe podsjetim sve nas
na jedan propis o čistoći koji mi upražnjavamo ali imam osjećaj da
nekada ne poznajemo njegovu pravu vrijednost jer kao i većinu
blagaodati čovjek ne cijeni doke je ima nego tek kada ih izgubi,
zdravlje, mladost, bogastvo i sl. Taj propisi je abdest. Mi svi
znamo da je abdest vjersko pranje određenih dijelova tijela i jedan
od neophodnih uslova za obavljanje namaza. Sama činjenica da je
abdest uvjet za namaz i da ga moramo svakodnevno uzimati
ukzauje na njegov značaj jer svaki propis koji nam je Allah
propisao to je radi našeg dobra na ovom i budućem svijetu. Svi
znamo njegovu ulogu u očuvanju lične tjelesnne higijene i sami
time očuvanje zdravlje, održava čistoću tijela i duše. Abdest je
veoma značajan i sa psihološkog aspekta, i ima vrlo veliku i
značajnu ulogu u životu jednog vjernika jer kod ljudi koji umno i
fizički mnogo rade, od prevelikog napora, slijeva se velika količina
krvi u mozak zbog čega dolazi do pojave raznih oblika glavobolje,
bolesti želuca, bolova u nogama i rukama i sl. Uloga i značaj
abdesta ogledaju se preko otklanjanja napetosti u pojedinim
dijelovima tijela, Suština abdesta je postizanje psihofizičke
relaksiranosti – opuštenosti, na jedan blag neagresivan način tak
što se omogućuje pravilno cirkulisanje energije njenim tokovima.
Uzimanje abdesta umjereno hladnom vodom dovodi do
odgovarajućih fizioloških reakcija organizma koje su uslovljene
temperaturom, trajanjem i brojem ( mislim na dužinu i broj
uzimanja abdesta) kao i veličinu površine tijela koje se pere.
Kratkotrajno pranje dijelova tijela dovodi do povećanja cirkulacije
i utiče na periferni nervni sistem i nervne završetke na koži.
Osim toga, trljanjem peškirom postiže se bolja elastičnost kože
lica, ruku i nogu, poboljšava arterijska, venska i limfna cirkulacija,
smanjuje bolnost grupe mišića na gornjim i donjim ekstremitetima
itd. (‫ ) الطهور شطر اإليمان‬Čistoća (abdest) je pola vjere, (Muslim)
jer potpuna vjera obuhvata unutranju i vanjsku čisotću, a
abdestom održavamo vanjsku čistoći i to je znači polovina. U drug
hadisu Poslanik kaže: „Ko lijepo i kako treba uzme abdest. Izađu
grijesi iz njegova tijela, pa čak i između njegovih noktiju.“ (M)
ovdje se misli na male grijehe, i to je pola, jer posotoje i veliki za
koje je potrebna tevba. Preporuka je da se stalno budemo pod
abdestom. SERGIJA: