Professional Documents
Culture Documents
1 Analiza dela
2 Književni elementi
3 Analiza pesme, citati
4 Beleške o piscu
Analiza dela
Druga polovina dvadesetog veka obiluje različitim književno-istorijskim i
književno-teorijskim pojavama, pa se sa sigurnošću može reći da nakon
Drugog svetskog rata primećujemo kontinuiranu dehomogenizaciju književnog
stvaralaštva. Drugim rečima, zajedničke osobine književnih dela nastalih u
okvirima epoha koje su prethodile mogu se lakše grupisati i definisati, dok je o
posleratnoj književnosti teško govoriti kao o jednom poetičkom pravcu.
Međutim, postoji mesto koje može da pruži zaštitu lirskom subjektu, postoji
pritajeno utočište u jednom takvom opsadnom stanju. Kao i kod vojnih
opsada, gde pretnja odseca svaki izlaz ka spolja, jedino moguće povlačenje
jeste dublje unutra. Metafizička opsada nagoni lirski subjekat da se povuče u
sebe, još dublje, do same srži gde se još uvek nalaze neosvojena
prostranstva.
Najpoznatija pesma ciklusa jeste pesma broj 14, „Očiju tvojih da nije”. Pesma
ima strogu kompoziciju, ispevana je u 4 strofe od po tri stiha, bez rime i bez
upotrebe interpunkcijskih znakova. Pesničke slike su izgrađene na kontrastu
uz epiforsko ponavljanje ne bi nikad.
Književni elementi
Književni rod: lirika
U prvoj strofi Popa upoređuje oči s nebom na način da želi da kaže koliko su
njene oči velike i prostrane. Toliko prostrane da se u njima vide sva blagost i
lepota.
Zatim odmah u drugoj strofi prelazi na njen smeh koji je njemu veoma drag.
Njenom smehu koji ruši barijere koje im stoje na putu i razbija monotoniju. On
je očaran njenim osmehom toliko da ne dozvoljava sebi da vidi tamne zidove
(prepreku) u sobi.
Poslednje preneseno značenje su njene ruke koje nežno miluju i snažno grle,
zaceljuju i leče svaku bol i povredu. Upoređuje ih sa suncem jer su tople, a
donose toplinu, ljubav i sreću u njihov dom.
Sa jedna strane, nalazi se slepi stan, zidovi koji ne nestaju iz očiju, prag preko
kog se ne prelazi, nedostatak sunca. Zajedno, sve to stvara jedan svet koji se
obavija oko lirskog subjekta, guši ga, podiže tenziju i doprinosi intezivnom
osećaju anksioznosti. Leksički odabir reči upućuje na jedan gradski svet od
betona koji nastoji da proguta u sebe sve na šta naiđe na tom putu
nezaustavljive ekspanzije.
Oči, smeh, glas i ruke voljene osobe grade paralelni kosmos za usamljene
ljubavnike. Po analogiji, boji i dubini, dragine oči se izjednačavaju sa nebom i
suprotstavljaju se slepom stanu. Pesnička slika slepog stana ilustruje na
metaforičan način stan bez prozora, koji se povezuje sa sledećom slikom kroz
zidove koji ne nestaju iz očiju. Snaga smeha voljene osobe ruši nepregledne
zidove iz očiju posmatrača, a u svojim očima krije nebo tamo gde ga više
nema.
Beleške o piscu
Vasko Popa rođen je 29. juna 1922. godine u Grebencu, blizu Bele Crkve.
Jedan je od najpoznatijih srpskih pesnika i uvršten je u listu sto
najznamenitijih Srba. Pravo, kršteno ime mu je Vasile Popa.