Poštovani vjernici, cijenjene džematlije, danas je 01. redžeb 1440.

godine, odnosno
08.03.2019. godine. Redžeb je sveti mjesec, kako je došlo u vjerodostojnim hadisima Božijeg
Poslanika s.a.v.s. A u Kur’anu se kaže: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj
Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne
griješite!” U ovim mjesecima čak su i mušrici prekidali svoje ratove, i vraćali se
univerzalnim ljudskim vrijednostima. Grijeh u ovim svetim mjesecima ima veću težinu, ali i
samo dobro djelo, zato nas Allah upozorava da se sami prema sebi ne griješimo, jer svako
loše djelo koje činimo, činimo ga prevenstveno samom sebi i posljedice toga snosimo sami
mi. Zato ulažimo u sebe, svoje porodice, svoje društvo dobrim djelima, i dobročinstvom, jer
je to najbolja investicija za vječnost. Radi za tu investiciju vječnosti, Allah će ti otvoriti vrata
i dunjaluka, materijalizma, i dobit ćeš ahiret, vječni džennet i Allahovo zadovoljstvo. Ako
budeš radio za prolazno, izgubit ćeš sve, i živjet ćeš tegobnim životom. Zato Allah obećava, a
On je Onaj koji obećanja Svoja ispunjava za razliku od ljudi pa kaže: “Onome ko čini
dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista
ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” Allah dž.š. kaže da će takvi
imati bolju nagradu nego su zaslužili, pa se kaže da će Allah vjernicima sva njihova djela
pretvoriti u ona najbolja koja su imali na ovome svijetu. Učio si Kur’an, i svoj život podredio
Kur’anu, Allah će ti dati da ti svako djelo pa čak i onaj osmijeh bratu muslimanu bude na toj
deredži, hizmetio si džamijama, dao si marku i to je najbolje što si imao, želio si najbolje
svome društvu…
Živimo u turobnom vremenu, kada vjernicima nije nimalo lahko, kada nam je potrebno da se
pomognemo strpljenjem i da mijenjamo svoju svijest i svijest drugih ljudi o mjestu i vremenu
u kojem živimo. Najbolji odgovor i napad na sve ono što nas okružuje u današnjem svijetu,
jeste dobročinstvo. Allah kaže da On, Gospodar svega stvorenoga voli dobročinitelje.
Spominje se u 133 ajetu sure Ali Imran: i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet
prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, (133) za one koji, i kad
su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah
voli one koji dobra djela čine: (134) i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi
ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?
Požurite da učinite kakvo dobro, takmičite se u tome, na to nas poziva Allah, ne samo kada
imamo priliku, nego da mi sami stvaramo prilike za to. Zašto je Ebu Bekr r.a. imao stepen
najboljeg poslije poslanika a.s., svi ashabi su klanjali, svi su davali imetak, svi su pomagali.
zato što je bio ključ dobra i u svakoj situaciji je želio da izvuče ono najbolje, izdigao je svoj
ego, svoj nefs iznad toga, i tražio je samo dobro. Zapamtimo da je nekada dobročinstvo da ne
stvorimo nikakav problem, nikakvu polemiku. Borimo se da ostavimo nešto radi Allaha,
dž.š., da uradimo nešto radi Njega. Trudom ćemo polahko napredovati i doći do osjećaja
ihsana. Budimo svjesni, da ćemo svoja djela donijeti pred Allaha, dž.š. Kada naiđemo na
nedostatak ihsana, uradimo ono što nam je Poslanik, s.a.v.s., pokazao svojim primjerom, a
prenio Enes, r.a. Jedne prilike išao je sa Poslanikom, s.a.v.s., pa im je prišao neki beduin i
povukao Vjerovjesnika , s.a.v.s., za njegov ogrtač tako jako da mu je ostalo crvenilo na vratu
irekao:;Muhammede, naredi da se od Allahovog imetka, kojim raspolažeš i meni nešto
dodjeli.; Poslanik se okrenuo, nasmješio i rekao;Dajte mu ono što traži." Kada vidimo
kod drugog neki nedostatak, najbolji način da to popravimo je vlastiti primjer.
Kada pogledamo u našu prošlost vidimo da je dobročinstvo naša tradicija, i da bez toga naš
narod nikako ne može. To se dobročinstvo prepoznavalo na našim ljudima, kroz generacije se
moglo vidijeti kako su mlađi činili dobročinstvo prema starijima, prema svojim roditeljima,
kako su komšije pazile jedni druge, baš po sunnetu Poslanika, kako su našpi preci voljeli
svoju domovinu, i kako su kroz historiju se uvijek zalagali za njeno očuvanje, činili su joj
dobročinstvo. Čak i onda kada je bilo najteže, kada je možda bilo opravdanih razloga da odu
iz svoje domovine, nalazili razlog više da u njoj ostanu. Allah nas je stvorio ovdje, na ovoj
zemlji plemenitoj bosanskoj i hercegovačkoj, naš zadatak je da joj činimo dobročinstvo, a
činit ćemo ga tako što ćemo ostati u njoj, čuvati njene rijeke, planine, livade, pašnjake.
Činimo joj i dobročinstvo kada se školujemo, ili kada stipendiramo našu omladinu, kada
čuvamo njene džamije, zato činimo joj dobročinstvo. Draga braćo, Allahov je emer da mi
živimo na ovom području. Mi nismo birali ovu zemlju i ovaj prostor. Dragi Bog je odredio da
se ovdje rodimo, da ovdje živimo, akoBogda ovdje će biti i naši kaburovi. Uzvišeni Allah je
učinio da je ova zemlja potpuno prirodna, s prirodnim granicama, kampaktnošću teritorije i
stanovništva