Poštovani roditelji,

Nalazimo se u mjesecima za koje je Allah u dijelu 36. ajeta sure Tevbe rekao: „Ne griješite se prema
samima sebi.“ Iza nas su također i mubarek dani, hadžskog ili kurban bajrama, iz kojih smo nadam
se izašli sa više međusobne ljubavi, bratstva, zbliženosti i osjećaja brige za drugima, jer kako Poslanik
kaže u hadisu:“Najbolji je onaj koji koristi ljudima i zajednici, a najgori koji šteti.“ Pred nama su drag
novi izazovi i nova iskušenja, nove situacije koje nam život nosi. Jedna od tih, možda i najvažnija u
ovim trenucima jeste početak nove mektebske i školske godine, što sve potpada u odgoj, kako naših
najmlađih, tako i generalno odgoj cijelokupnog društva. Iako je školska godina već uveliko počela,
mektebska je tek pred nama.

Jedna od temeljnih i najvažnijih stubova na kome počiva zdravo društvo jeste institucija braka,
odnosno porodice. Allah je nas izabrao da živimo, djelujemo i damo svoj aktivan doprinos u ovome
vremenu. Ako se okrenemo oko sebe, vidjet ćemo da je stub porodice jako uzdrman i oslabljen.
Razlog tome jeste što živimo u svijetu naopakih vrijednosti, gdje je sve što je zlo i nemoralno postalo
dobro, moderno i trend, dok je sa druge strane ono što je po čovjekovoj prirodi normalno i zdravo
postalo sramotno, nazadno, nemoderno. Porodica kao takva je postala oskrnavljena, a samim time i
moral omladine, odgoj djece, i sve ono što jedno društvo čini jakim i naprednim. Pa tako nije ni čudno
što imamo slučajeve gdje se djeca stide svojih vlastitih roditelja, svoje vjere, svog porijekla, svoje
domovine, i kao rezultat svega toga imamo jednu otuđenost u sklopu same porodice, gdje mladi bježe
od svog identiteta, a roditelji u želji da im pomognu, vrlo često na pogrešan način, još ih više gurnu
u taj bezdan. Na taj način slabi se zajednica, slabi se država i njen napredak, jer snaga, jačina i
budućnost jednog društva jesu upravo u pravlino i zdravo odgojenim jedinkama. Zbog toga je vrlo
neophodno da svako dijete od svoga začeća pa sve do svoga osamostaljenja ima pravilan, pravi i
zdrav islamski odgoj. Mi smo ti koji utičemo na formiranje i oblikovanje naše zajednice i našeg
društva jer smo mi ti koji je činimo.

Stoga, mi kao svjesni i uzorni muslimani treba da se vratimo i u ovoj situaciji, kao i u svakoj drugoj,
na život najboljeg učitelja čovječanstva Muhammeda a.s. Odgoj djeteta nije nimalo lahak, i on je kao
jedna bujica koja nosi sve pred sobom, tako svaki roditelj treba da stane pred tu bujicu, i iz ljubavi
prema svome djetetu usmjeri je pravim putem. Na to najbolje ukazuju riječi Poslanika a.s.: „Najljepše
što čvojek može pokloniti svome djetetu je lijep islamski odgoj.“ Veoma često mislimo da je odgoj
obezbijediti materijalne stvari djeci, međutim veoma često to su samo prepreke.
Zbog toga ovdje moramo potencirati na ustanovi mekteba, koja je stara otkada je islam obasjao ove
divne prostore naše lijepe Bosne i Hercegovine. Mekteb je jako bitna komponenta koja djetetovom
odgoju daje jak vjetar u leđa i gura ga naprijed. U mektebu dijete sazrijeva, uči se da voli svoju vjeru
i sve ono što je sveto. Djeca kroz mekteb također uče i propise islama, vjerske ibadete, historiju
islama, ali jedna od najbitnijih stvari koje dijete nauči kroz mekteb jeste lijep islamski odgoj, ahlak.
Pa je zbog toga primjetno da djeca koja idu u mekteb imaju više poštovanja i ljubavi ne samo prema
svojim roditeljima, nego prema cijeloj okolini koja ih okružuje. Mnogi će reći da je
dovoljna školska vjeronauka, ali to nije ispravno i ne trebamo se složiti sa time. Islamska školska
vjeronauka je veoma bitna i neophodna u našim školama, ali kroz mekteb djeca dopunjavaju svoj
odgoj i sazrijevaju. Kada se sjećamo naših starijih nana i deda, možemo ih se sjetiti samo po lijepom
ponašanju i ahlaku, koji nas podsjećaju na ponašanje Božijeg Poslanika. Razlog tome jeste to što su
i oni prošli kroz ustanovu mekteba, što smo često mogli čuti kroz njihove priče. Taj ahlak i lijepo
ponašanje je nešto čime su nas oni zadužili i ostavili nam u amanet, kako su oni prenijeli na nas da i
mi prenesmo na nove i buduće generacije. Zbog toga, mi ne da trebamo, nego mi moramo svoju djecu
dovoditi u mekteb, da zavole džamiju, svoju vjeru, i kasnije grade naprednu i nekorumpiranu državu.
To je način na koji ćemo izmijeniti naše stanje i pokazati našoj djeci da kafane nisu njihova budućnost,
da nemoral nije njihova budućnost, da kladionice nisu njihova budućnost, da alkohol nije njihova
budućnost, nego je njihova svijetla budućnost u očuvanju pravih i istinskih vrijednosti i građenju
zdravog društva.

Za kraj prisjetimo se jednog fascintatnog primjera iz života našeg Miljenika i najboljeg vođe i uzora
Muhammeda a.s., koji se prenosi od uzoritog ashaba Enesa ibn Malika. Enes je bio mali dječačić od
sedam ili osam godina, kada je Poslanik došao u Medinu. Kako njegova majka nije bila imućna da
mu pokloni neki poklon, podarila mu je svoga sina Enesa da mu hizmet čini. Pa Enes ibn Malik kaže:
„Služio sam kao dječak Poslanika deset godina, i nikad mi za tih deset godina nije rekao ni kada bi
nešto pogrešno uradio, zašto si to tako uradio, nikada nešto ne bih uradio na vrijeme ili pravi način
zašto to nisi uradio.“ Zamislite draga braćo ovog odgoja, Enes kao dijete je gledao Poslanika deset
godina i iz njegova ponašanja učio. Jer Poslanik je znao da je najbolji odgoj vlastitim primjerom i
uzoritim ponašanjem.

Molim Allaha da nam podari čistu vjeru u čvrstim srcima, bistru pamet u hladnim glavama i visoku
svijest o svijetu i vremenu u kojem živimo.