DIJETE SA ASPEKTA NASLJEDSTVA I ODGOJA 2 -2U IME BOGA UVODNIK Cijenjeni itaoci, odve prezentirana 1.

knjiga, naslovljena je kao Filozofski govori, a odnosi se na problematiku djeijeg genetskog i moralnog naslijedstva i odgoja. Ovo kompletno djelo prenos je govora velikog savremenog uenjaka Muhammed Taqi Falsofi-ja, koje je tampano u dva svezka. Ovaj drugi svezak sadri 15 poglavlja. Oni koji su se odve upoznati sa brilijantnim i tenim kazivanjem ovog cijenjenog alima, znaju kako je on uspio sloenu naunu grau obrazloiti na lahak, prodoran, razumljiv i prijemiv nain kako za akademski tako i za obian svijet. Tako je svaka osoba u prilici, shodno svome ukusu i nivou razumjevanja, okoristiti se njegovim govorom. Tema ove knjige, odgoj djeteta, predstavlja jedno od vanih pitanja kojima su se bavili svjetski uenjaci i o kome je napisano mnotvo knjiga. Islam je takoer obratio punu panju ovoj stvari, tako da je i u asnom Kur'anu i u hadisu doneseno niz zapovijedi, savjeta i preporuka po pitanju odgoja i vaspitanja djece. U kazivanjima ove knjige autor nam takoer govori o odgoju sa stanovita fitreta i genetikog nasljedstva, kojom prilikom e biti izneena miljenja svjetskih uenjaka, koja se sravnjuju s islamskim miljenjima. Sa koritenjem teorija koje dolaze iz nekih kola miljenja i upuivanjem kritika istima, omoguit e da se otkriju neke skrivene i zapretane zbilje a da istovremeno pokae dominantnost vrijednosti riznica Islama nad klasinim naunim kolama. U govorima ove knjige, koritenjem nove metodologije, sravnjivani su odgovarajui ajeti i hadisi u razrijeenju raznolikih rasprava. Neka pitanja vezana za dijete razmatrana su kroz vjersku perspektivu, kao to su ovome pridodana zapaanja i svjedoenja i nekih uglednih svjetskih naunika. Ured za promicanje i tampu islamskih sadraja, nakon priskrbe autorove dozvole, odluio se u cilju upoznavanja obinih ljudi sa osnovama Islama da - uz Boiju dozvolu - tampa cjelokupni korpus njegovih djela, i da ista po prihvatljivoj cjeni stavi na raspologanje cijenjenim itaocima i ljubiteljima knjige. Jesen 1377 / 2000 Ured za promicanje i tampu islamskih sadraja

Ova knjiga sadri 15 predavanja cjenjenog alima Felsofija koje je odrao u prvoj polovici ramazana 1381. u damiji Hadi Sejd Azizullah u Teheranu.

16
Kae Uzvieni Allah u svojoj Knjizi: ...i ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista odgovoarati! (ElIsra, 34) Jedno od pohvalnih svojstava koje se nalazi u ovjekovoj konstuticiji i koje ima fitretsko utemeljenje jeste pridravanje ugovorenog i obavezanog. Dijete od vremena kada shvati ta je to data rije i ugovor, automatski shvaa i fitretsku potrebu za pridravanje istih. Vjet odgajatelj treba da se okoristi ovim prirodnim nadahnuem u djetetu te da dijete odgaja u duhu jaanja ove osobine ime e dijete usljed odgajanja shvatiti jo od samog dijetinstva vanost i bitnost uvanja i pridravanja fitretske obaveze i ugovora. Dijete takoer treba da shvati svoju dunost pridravanja zadane rijei i obeanja te da krenje istih doivljava kao neto runo i odvratno. U Islamu je pridravanje ugovora oznaeno kao jedan od znakova imana a njegova osnova treba da se jo od samog dijetinstva njeguje. Ovom prilikom u vam iznijeti odreen broj hadisa vezan za ovu tematiku, ali s tog aspekta da odgoj djeteta u duhu lijepog morala i dranja ugovora i obeanja, kao i ostalih moralnih vrlina, spada u stvari prvog reda s kojima se odgajatelji trebaju baviti. Danas emo prije ulaska u glavnu raspravu ukratko neto progovoriti o dunostima i odgovornostima roditelja. Obezbjeenje ivotnih uvjeta djetetu Svi znaju da djeca egzistiraju pod nunoj oevoj skrbi. Oevi su obavezni da djeci obezbijede hranu, odjeu, stan i sve druge neophodne ivotne potrebtine. Ouvanje djeije asti i dostojanstva toliko je bilo vano za Poslanika, sava, da je u tom pogledu sljedea anegdota s Poslanikom, sava. Naime, umro je ovjek iz Ensarija. Imao je nekoliko maloljetne djece, ali je i pored toga pred svoju smrt sav svoj imetak potroio na ibadet i

priskrbu Boijeg zadovoljstva. Upravo istog dana po njegovoj smrti njegova djeca su bila prinuena da od drugih trae svoju ivotnu skrb. Tako je vijest o ovome dola do Resulullaha, sava. On je upitao njegove poznanike: ta ste uradili sa njim? Rekoe: Obavili smo mu denazu i pokopalii smo ga. On ree: Da sam znao za to, ne bih dozvolio da bude pokopan u muslimanskom mezarju. On je dao sav imetak, a svoju djecu je ostavio da prose od drugih. No, odgovornost i dunost oeva ne moe se iskljuivo svesti na materijalnu skrb i izdravanje. Duhovni i vjerski odgoj i vaspitanje takoer spadaju u bitne roditeljske obaveze. I ovo ide dotle da su duhovni i vjerski odgoj i valjano vaspitanje sa stanovita Islama ak vaniji od materijalne skrbi nad djecom. Oeve dunosti i odgovornosti Imam Ali, as, tako veli: Nee otac ostaviti svome djetetu nikakav dar ni blagodat bolju od lijepa odgoja. 1 Od njega se takoer prenosi: Nema boljeg miraza djetetu od lijepa odgoja. 2 Imam Sedad (Zejnul Abidin), as, kazao je: Pravo i hakk tvoga djeteta u tebe je da zna da je ono tvoje i da su njegovo dobro i zlo ovoga svijeta vezani za tebe. Znaj da si zaduen u svom starateljstvu nad njim za njegov lijep odgoj i valjan ahlak. Duan si ga uputiti prema Uzvienom Gospodaru i pomoi u valjanom robovanju i iskazivanju poslunosti Bogu. Budi otac koji je svjestan svoje odgovornosti. Budi kao onaj otac koji zna da ako bude postupao prema svom djetetu odgovorno i valjano, da ga kod Uzvienog eka nagrada. A ako se prema njemu bude loe i nedostojno ponaao da ga eka Boija kazna i odmazda. 3 Odgoj djeteta je vjerska obaveza (farz) Odgoj djeteta nije samo jedna drutvena i dravna obaveza, ve je ova sveta duhovna dunost neminovna i stroga vjerska obaveza (farz). U gornjoj predaji Imam Sedad, as, upozorava oeve na njihovu veliku obavezu u odgoju djece. Imam, as, ih strogo upozorava da izvrenje ovog islamskog farza poluuje Boiju nagradu, a da za njegovo neizvrenje ima tretman naputanje jednog farza, za ta slijedi Boija kazna i odmazda. Imam Sadik, as, je kazao:

1 2 3

Mustedrekul vesail, sv. 2, str. 625. Gururul hikem, str. 831. Mekarimul ahlak, str. 232.

Tri su dunosti oca u odnosu na svoje dijete: Izbor (dobre) mu majke, nadijevanje mu lijepog imena i izuzetno zalaganje u njegovu odgoju. 4 Imam Sedad, as, je lino od Uzvienog Gospodara molio da mu podari blagodat lijepog odgoja vlastite djece: Boe moj, pomozi mi u odgoju i vaspitanju moje djece. 5 Koliko li je samo majki koje su svoju djecu od najranijeg doba odgojile u loem ahlaku i manirima i tako ih unesreile i upropstile cijeli njihov ivot. Koliko li je grijenih i nevjernikih oeva koji su bili nemarni ka vjerskom i dinskom poduavanju svoje djece, i koji su im umjesto lijepog odgoja priutili mjesta na kojima se okupljaju grijenici i razvratnici na kojima je radoznalo djeije oko promatralo grijene i porone scene i gdje je nevina djeija dua, u atmosferri grijeha zaprimila grijeni i negativni odgoj, a gdje su ga nevjerni oevi svjesno i odluno gurali u to vei grijeh. Izdajniki otac Prije nekih petnaestak godina, pred kraj noi, stajao sam na autobuskoj stanici ekajui auto. Meu nekoliko drugih putnika koji su takoer ekali bio je ovjek koji je u za ruku drao estogodinjeg djeaka. Djeaku je pozlilo i potkraj ulice je poeo povraati. Neki od putnika je upitao: Od ega ti je djeak bolestan? On dogovori: Nije on bolestan, ve sam ga noas vodio na pijanku kod prijatelja pa je i on pio. ta moe biti gore od toga da otac odvede estogodinjeg djeaka na pijanenje i da ga ovako mladog gurne u alkoholiziranje i propast. Zar ovakav otac ne bi trebao biti kanjen? I zar ga ovo dijete ne treba proklinjati? Rekao je Pejgamber, sava: O Ali!, prokleo je Allah roditelje koji svoje dijete odgoje prema svojim nepoudnostima i loim svojstvima. 6 Roditelji istih srca i sa imanom, koji se oslanjaju na nebesku potporu, koji djeluju ispravno i poteno, kadri su svojoj djeci priutiti valjan odgoj i pretoiti u njih dobru vjeru i nadu u Uzvienog Gospodara svjetova. Oslanjanje na Boiju mo Posao majke nije poput umjetnika slikara koji ljepotu pretae na svoje slikarsko platno. Njen posao ne lii ni na posao kamenoresca koji klee i gravira mermerno kamenje. A ona nije ni poput spisateljice lijepe knjievnosti koja svoje iste misli pretae u literaturu. Ona je

4 5 6

Tahful 'uqul, str. 322. Sahife Sedadije, Imamova dova za svoju djecu. Vesail, sv. 5, str. 115.

meutim dunosnica koja treba da, uz pomo Uzvienog, u psihi i mentalnom sklopu djeteta pokae i doara lik i ozraje Boije. U njenom obraanju javlja se uzvieni iskaz, potpomognut od Svete Moi, pun sadrajnosti. Jer majka u trenucima kada uvidi vlastitu nemo, najvema osjea potrebu da se oslani na snagu koja prevazilazi i nadilazi njenu mo. Kumule Su u svojoj knjizi portretie majku koja odraava pravi uzor i model majinstva. Ovaj profesor predagogije dao se na istraivanje zarad pripreme materijala za 4. Kongres o problematici branih parova. U tome se se susreo sa majkom koja je poslije smrti mua uspjela savreno odgojiti svojih destero djece. Profesor je sa reenom enom izmijenio nekoliko pitanja i odgovora. ena je u svojim odgovorima iskazala svoju okrenutost Bogu, dovama i molitvama. I na koncu je iskazala da sav svoj odgojni uspjeh duguje vrstoj vjeri i nadi u Boga. Na kraju ju je profesor upitao: Pa ta si ti onda inila za svoju djecu? Nita drugo nisam uinila...ja sam se oslonila na ovo svoje duevno stanje, a Uzvieni je sve dalje Sam uradio i uinio. Iz navedenog se vidi da se ena dala na vlastito nutarnje vjersko jaanje i usavravanje. I to sve u stanju kada se oslonila na Bie koje ju je ponijelo k uzvisinama spoznaje, kada se povezala sa nepogreivim i monim Instruktorom Koji joj je davao potrebnu snagu i bodrenje u izvrenju vane ivotne zadae. Ova ena se svojih pohvalnim pregnuem svrstala u osobe koje su bile kadre da sarauju sa Uzvienim na fonu Njegova oitovanja u ljudskoj psihi i svijesti. 7 U dananjem svijetu, u svijetu u kojem se vie vodi rauna o materijalnim stvarima po miljenju istinskih svjetskih naunika odgoj uspostavljen na duhovnosti i istom vjerovanju, veliki je potencijal i kapial sree i uspjeha. Uenjaci ovakvom odgoju pridaju veliki znaaj i vanost. Vrlo je vano da roditelji svoje mlade upoznaju i usmjere ka njihovim vjerskim dunostima i obavezama i da odgojem valjanog ahlaka i imana u njihvima srcima te svoje mlade usmjere na ozbiljnost u izvravanju svojih dunosti i obaveza. Istovremeno, roditelji se trebaju postarati da kod svojih mladih ojaaju i tijelo i razum. Da od njih naine osobe sa imanom i istim i potenim srcem. Ovakvo ta je lahko izvrivo samo u okrilju uenih i potenih roditelja i odgajatelja. Odgoj djeteta jedno je od vrlo vanih ivotnih i naunih pitanja. Roditelji trebaju svoju dunost odgoja djece vrlo seriozno shvatiti i trebaju u samom izvrenju odgoja i vaspitanja biti vrlo temeljiti i priljeni da bi rezultati odgoja bili valjani.
7

Ma we farzandane ma, str. 18.

Potrebno je sav vidni i ulni djetetov prirodni instrumentarij, putem kojeg se mozak i um njegov napajaju, staviti pod estoku kontrolu. Jedan otrovan govor ili jedna vidna porona scena dovoljni su da dijete skrenu sa pravog puta i da ga zauvijek uine unesreenim i upropaenim. Tehnika poduavanja lijepom moralu (ahlaku) i vjeri uveliko se razlikuje od obinih misaonih poduavanja. To zato to se razaznavanje dobra od zla i razlikovanje ulagivanja od ljubavi prema lijepom, i oboavanje Boga i upoznavanje sa gramatikim pravilima, historijom i matematikom uveliko razlikuju. Ovo poduavanje naelima ivota nije mogue osim u posebnoj odgojnoj atmosferi. A kako se moe ova atmsofera izgraditi? U dananjoj dekadentnoj moralnoj atmosferi, ova ivotna stvar od krucijalnog je znaaja. Usklaivanje drutvene atmosfere sa nunou valjanog odgoja i obrazovanja treba se postaviti na prvu ljestvicu prioriteta. A to, izmeu ostalog, podrazumijeva cenzuru kino predstava, radio i tv. stanica i tampe - koji su dostupni djeci i mladima, kao i zatvaranje mnotva kafia i barova. Utelji i roditelji uobiajeno imaju ispravan odnos prema ovome, ali zbog vlastitog neznanja grijee u stvarima metodologije. Upravo sada budue roditelje i budue uitelje treba upoznati sa ispravnim nainom ivljenja i odgajanja djece. Uzgajanje stoke, pilia i ptica neuporedivo je lake od odgajanja djece. Unato tome, neko ko se eli baviti uzgojem stoke ili peradarstvom, taj mora provesti stanovito vrijeme u nekom selu ili na nekoj farmi zarad vlastite obuke. I nijedna razumna osoba ne smatra sebe spremnim za predavanje matematike ili filozofije samo zato to je proitala neki asopis ili knjigu iz tih disciplina. Imajui ovo u vidu, jasno je da neki ludi ljudi, dananje djevojke preinauju u sutranje majke - i mnogi od njih nita ne znaju izvan klasine nastave - tako one u potpunom neznanju o dunostima ene ulaze u brak. Treba znati da enina tjelesna konstitucija nije ista kao ona od mukarca. Odgajanje djeaka i djevojica istom metodologijom spada u prevaziene i zastarjele pedagoke metode, koje potiu iz predhistorije ljudske nauke. 8 Cilj ove kratke rasprave jeste privlaenje roditeljske panje prema odgovornosti u odnosu na krucijalni znaaj odgoja djece. Nadamo se da e bliski srodnici djece imati obzira prema ovoj svojoj velikoj dunosti te da e zatreiti od Uzvienog Boga da im omogui da odgoje dobru i valjanu generaciju potomaka. Krenje dogovorenog
8

Rah we resm zendegi, str. 164.

Svi ljudi svjeta bez obzira kojem narodu, naciji ili rasi pripadali, po prirodnom shvaanju i po fitretskom nadahnutu osjeaju nunost pridravanja dogovorenog i osjeaju odvratnost prema krenju dogovorenog. Svaki ovjek po svojoj fitretskoj savjesti razumjeva kada sa nekim neto dogovori da je duan da se dri tog dogovora, i ako prekri dogovoreno u svom nutarnjem biu osjea posramljenost. Isto tako, svaki ovjek oekuje od druge strane, koja je sa njim stupila u ugovor, da se dri svoga ugovora, i osjea ako ta druga stanja prekri ugovoreno da je uinila neta loe i da je zastranila sa pravog puta. Dijete u vremenu ranog djetinjstva, kada razumno ne shvaa, ono i tada po svom prirodnom fitretu razumjeva da se treba drati zadane rijei. Onda kada mu otac neto obea, npr. da e mu donijeti igraku kada se vrati kui dijete prirodno oekuje da se otac dri zadanog obeanja i da e mu stvarno donijeti tu igraku. Dijete je sigurno u ovo fitretsko oekivanje, i sve dok otac ne doe, ono sreno, s puno nade, oekuje svoju igraku. Kada otac pozvoni na vratima i ue u kuu, dijete shodno svom fitretskom isekivanju, prvo gleda u oeve ruke. Ako otac nije ispunio svoju rije i nije donio reenu igraku, dijete biva oaloeno. Ono osjea da se dogodilo neto suprotno njegovim oekivanjima. U oima ostale djece ovo djelo se takoer tretira kao neto suprotstavljeno prirodnim oekivnjima. Dunost je odranje zadane rijei Boiji Poslanici, as, i odgajatelji ljudi u toku minulih stoljea, upozoravali su ljude na valjanost i dobrotu odranja zadate rijei i ugovora i tetnost i runou krenja dogovorenog. Oni su neprestalno poduavali ljude i podsjeali ih na ovo fitretsko shvaanje. U najkraem, ova ljudska osobina, koja poiva u ljudskoj konstituciji, saglasna je sa moralnom i fitretskom savjesu, s jedne strane, i sa odgojnom moralnom savjestu, sa druge strane. Pridravanje ugovora i zadane rijei u Islamu se tretira strogom i obaveznom dunou svih muslimana, kako u pojedinanim tako i u drutvenim stvarima i poslovima. U ovom pogledu objavljeno je i iskazano mnotvo ajeta i hadisa, od kojih emo neke iznjeti pred vas: 1....i ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista odgovoarati! (El-Isra, 34)

2....i koji o povjerenim amanetima i obavezama svojim brigu brinu... (El-Mu'minun, 8) 3. Imam Musa ibn Dafer prenosi da je Poslanik, sava, kazao: Nije musliman onaj ko se ne dri ugovorenog i zadane rijei. 9 4. uo sam od Imama Husejna kada kae: Obeanje koje vjernik dadne svome bratu je poput vjerskog zavjeta za kojeg nema odkupa. 10 5. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Onaj ko vjeruje u Boga i Sudnji dan mora biti privren sporazumu i ugovoru. 11 6. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Najblii od vas meni sutra na Sudnjem danu biti e onaj ko je najiskreniji u svome govoru, ko je najpaljivi u vraanju amaneta, ko je najdoslijedniji u pridravanju ugovorenog, ko je najboljeg ahlaka i ko je s ljudima najsraniji. 12 7. Muslimanu je stroga dunost pridravanje ugovora i iskreno postupanje po njemu. 13 8. Imam Ali, as, je kazao: Pridravanje ugovora ljepota je plemenite udi. 14 Da se muslimani ne bi upustili u olahko krenje i zanemarivanje ugovora, potrebno je da svaki musliman nakon prihvaanja ugovora svoju snagu koncentrie na njegovo pridravanje. Ukoliko uvidi da je nemoan i nesposoban da ga se dri, onda u startu treba da odbije da ulazi u ugovrnu transakciju. 9. Imam Ali, as, je kazao: Ne prihvaajte ono na emu neete moi ustrajati i ne garantujte ono nad im nemate moi da to ispotujete. 15 Nacionalna i ljudska prava U Islamu je uspostavljen stanoviti broj zakona i pravila koji se tiu iskljuivo muslimana. Muslimani na bilo kojoj taci svijeta su duni da ih se pridravaju. Meutim u tim zakonima i pravilima na pravedan su nain obuhvaena i prava svih drugih ljudi. Potivanjem ovih zakona i pravila drutvo biva zatieno od bilo kakvih teta i nevolja. Ovu skupinu zakona i pravila moe se imenovati kao nacionalana islmska prava. No, u Islamu postoji i stanoviti broj zakona i pravila koji se ne odnose iskljuivo na muslimanske zajednice, ve imaju opi i svjetski karakter. Muslimani
9

Biharul envar, sv. 16. , str. 144. Kafi, sv. 2. , str. 363. 11 Kafi, sv. 2. , str. 364. 12 Tarih Jakubi, sv. 2, str. 60. 13 Mustdrak, sv. 2, str. 85. 14 Gururul hikem, str. 780. 15 Gururul hikem, str. 801.
10

imaju dunost da, bez obzira na naciju i vjeru, ista potuju i da ih primjenjuju u praksi. Ovu skupinu zakona moemo nazvati zakonima ili odredbama ljudskih prava. Jedan vaan zakon iz ovih zakona jeste onaj koji zapovijeda pridravanje ugovorenog i dogovorenog. Muslimani se ovim obavezuju da su duni potovati ne samo meusobne dogovore i ugovore, vee se obavezuju na dosljedno potivanje ugovora sa bilo kojim narodom i pripadnicima bilo koje vjerske skupine. ime im se nareuje da sa bilo kime moraju praktino i djelatno, bez imalo vrdanja i ustezanja, svoje ugovorene obaveze ispunjavati. Ugovor muslimana sa kafirom Imam Bakir, as, kazao je: Tri su stvari oko kojih Uzvieni Allah nije dozvolio nikome nikakav izgovor ili vrdanje: (1) Pridravanje ugovorenog prema muslimanu ili prema kafiru; (2) dobroinstvo prema roditeljima bili oni muslimani ili kafiri; i (3) vraanje povjerenog amaneta bilo muslimanu ili kafiru. 16 Rekao je Pejgamber, sava: Tri su stvari oko kojih Uzvieni Allah nije dozvolio nikome da ini bilo kakva zastranjenja ili izmicanja: (1) Vraanje povjerenog amaneta bilo dobroiniocu ili zlom ovjeku; (2) pridravanje ugovorenog bilo prema dobroiniocu ili zlom ovjeku; i (3) dobroinstvo prema roditeljima bili oni dobroinioci ili zli. 17 Ugovor sa dumanom Imam Ali, as, u svojoj povelji (ahdnami) upuenoj Maliku Ataru pie: Ako sa svojim dumanom saini neki ugovor pridravaj ga se dosljedno, ili ako si mu garantovao sigurnost ispotuj to do kraja. Jer nema nita od Allahovih zapovijedi (farzova) meu ljudima, izmeu kojih vladaju raskoli u vjerovanjima i idejama, da je s tolikim potovanjem i priljenou prihvaeno kao to je pridravanje ugovora. 18 A to je zato to ovjek prije svega i vie od svega cijeni i voli svoju dobrobit i korist. Ondje gdje ugovor i sporazum budu u koliziji sa njegovim linim interesima i stremljenjima, ovjek e nastojati da se provue ispod nekih odredaba sporazuma i da ih ne ispotuje do kraja. Iako ljudi po svojoj dubinskoj prirodi - fitretu shvaaju nunost pridravanja ugovora, ipak veina njih kada se opasa snagom i moi ne dri se ugovora. Imam Ali, as, je zato kazao: Istina je najobuhvatnija stvar u govoru, ali je najstisnutija stvar u primjeni. 19
16 17 18 19

Madmue verram, sv. 2, str. 121. Kafi, sv. 2, str. 162. Nehdul belaga, fejd, str. 1018. Nehdul belaga, str. 672.

Dakle, za vrijeme vaza i govora, mejdan se govorniku uveliko proiri te on netedimice velia istinu i pravdu. Vaiz je spreman govornu jahalicu tjerati na svaku stranu i s njom je kadar prei svaku udolinu. No kada se isti taj govornik nae na djelu, mejdan istine se beskrajno stisne i sui i pridravanje normi istine mu postane izuzetno teka i muna zadaa. U aktuelnom svijetu monici vlastodrci ubie se od velianja istine, pravde i slobode. Njihovi radio i tv. programi puni su fraza istinoljubivosti i pravinosti, ali u praksi vidimo da je njihova mo i snaga praktino jedini presuditelj i stvarni upravitelj, doim se pravda i istina jedva i primjeuju. Vladari monici bilo u ratnim ili mirnodopskim prilikama uveliko zlorabe svoju mo i kre prava slabijih i olahko prelaze preko onoga na ta su se obavezali. Nemone zemlje takoer su, usljed svoje slabosti, prinuene upokoriti se jaima i pred njima spustiti krila svoje poniznosti. Ispunjavanje ugovorenog Jedna od dominantnih prednosti pobonih ljudi jeste to to oni nikada svoju mo ne zlorabe i to prava drugih ne kre, ma koliko ovi drugi bili slabani. U poetku islamske ere, kada su muslimanski vojnici, s geslom o promicanju istine i slobode i sloma osnove mnogobotva i irka, napredovali poput munje, i hukom osvajali gradove sve jedan za drugim, odravanje obeanja i ugovora smatrali su jednom od svojih temeljnih dunosti. Ljudima onog vremena nije bila nepoznata ova vrlina, i znali su da e se muslimani, usprkos svojoj snazi, dosljedno drati ugovora. Ako bi od strane muslimanske vojske na aktuelnoj bojinici, neprijateljskim vojnicima bio dat azil i garantovana sigurnost, onda je to znailo da e se odista muslimanska vojska uvati od bilo kakvog krenja i remeenja obeanja te da sigurno u naznaenoj zoni nee biti pucano po amnestiranim neprijateljskim vojnicima. Zanimljivo je to da ovo ovlatenje (davanje azila) nije dato samo muslimanskim vojnim zapovjednicima nego ak i obinim vojnicima. Ako, naprimjer, jedan muslimanski vojnik usmeno ili pismeno dadne amnestiju ili azil nekom neprijateljskom vojniku, onda su se svi muslimanski vojnici i oficiri duni pridravati datog obeanja i ugovora. U ovom pogledu imamo mnotvo hadisa: 1. Imam Ali, as, je kazao: Kada bilo koji musliman dadne znak (ewma') ili pokae prema bilo kojem muriku, i ovaj to prihvati on je u sigurnosti. 20 2. Imam Dafer es-Sadik, as, je kazao: Kada bilo koji musliman dadne nagovjetaj ili pokae prema bilo kojem protivnikom vojniku, taj je u sigurnosti. 21
20 21

Mustedrekul vesail, sv. 2, str. 250. Ibid.

10

3. Imam Ali prenosi: Zaista je Resulullah, sava, rekao: Ugovor muslimana je jedan, ustrajavanje ne njemu neto je najmanje od ugovora. Smisao ova tri hadisa, ali i mnogih drugih njima slinih hadisa, je u tome da se svi muslimani trebaju pridravati zagarantovane sigurnosti i bezbijednosti date nekom neprijateljskom vojniku od strane samo jednog muslimana. Ugovor jednog muslimanskog roba Fudejl ibn Zejd opkolio je sa svojim vojnicima vrh po imenu Sihrijad. Donio je odluku da ga u jednom danu osvoji. Nakon nekoliko sati intenzivne borbe, muslimanski vojnici su otili da se malo odmore pa da ponovo krenu u napad. Jedan muslimanski vojnik, inae muslimanski rob, je zaostao iz muslimanskih redova (ostao je u blizini poloaja neprijatelja). Jedan neprijateljski vojnik je iskoristio ovu priliku i od istog, na lokalnom jeziku, zatraio sigurnost (eman). Ovaj musliman je to prihvatio. Napisao mu je sigurnosno pismo i predao mu ga. Kada se muslimanska vojska spremala za novi napad, deava se iznenaujua scena. Neprijateljski vojnik smireno otvara kapiju i izlazi izvan utvrenja. Drao je u ruci pismo muslimanskog vojnika, zapravo roba, izgovorivi: Ovo je vaa sigurnosna garancija! Za muslimansku vojsku je inae davanje sigurnosnih garancija bila uobiajena stvar, ali su se sada nali u dilemi da li muslimanski rob moe izdavati sigurnosne garancije. Napisali su zato pismo centralnoj vlasti. Od aktuelnog muslimanskog halife dobijaju sljedei odgovor: Zaista je muslimnski rob jedan od muslimana, njegova sigurnosna garancija je poput sigurnosne garancije bilo kojeg muslimana i treba postupati po njoj. 22 Ekonomske transkacije U muslimanskoj svetoj vjeri je pridravanje zadane rijei i ugovora, u svim aspektima ivota, jedna od neprikosnovenih dunosti. I bude li ovo pravilo, o potivanju ugovorenog, primjenjivano u vezi s bilo kojom od ljudskih vrlina u nekoj zajednici, ivot e u toj zajednici biti upravo toliko laki, blagodarniji i plodonosniji. A zajednica i narod koji budu privreniji u dranju dogovorenog, bie na vioj cijeni kod drugih naroda. Robno novani ugovori spadaju u najvanije ugovore i predstavljaju jedan od kljunih stubova drutvene zajednice svake drave svijeta. U dravi u kojoj ljudi ustrajnost na dogovorenom smatraju svojom moralnom i vjerskom dunou, te u izvrenje istog budu ulagali trud i nastojanje, u toj e zemlji sve robnonovane transakcije ii brzo, glatko i bez ikakvih problema. Dunik, u skladu s islamskim kodeksom, svoju
22

M'admuul buldan (Sihrijad), str. 290.

11

obavezu isplauje, a prodava svoju robu, shodno ugovoru, isporuuje svome kupcu. Rijeju, pridravanje ugovorenog i postupanje po sporazumljenom jeste neto to je na cijeni i to je predmet potovanja svih ljudi. I svi ljudi sebe dre odgovornim spram postupanja po ugovorenom. A ondje gdje ugovor proizlazi iz plemenitosti srca i moralnog dostojanstva to je bolje od bilo kakvog pisanog ugovora i od bilo koje skupocjene robe. Polog (garancija) od 10 hiljada dirhema Jedan je od osloboenih robova Imam Sedada, as, na temelju svog rada i truda doao je do odreenog kapitala. Onda je Imam Sedad doao u tekoe s novcem te je od svog osloboenog roba zatraio pozajmicu od 10 hiljada dirhema, uz uslov kada god bude kadar da mu ih vrati. Imam je potom izvukao jedan konac iz svoje abaje i rekao mu: Ovo je moj zalog, sve dok ti ne vratim dug ovo je kod tebe. Za zajmodavca prihvatanje ovakvog zaloga je bilo teko, ali obzirom da je u pitanju linost imamova i njegova rije, on mu je dao traeni iznos te je od Imama preuzeo konac iz abaje i isti stavio u malu kutiju. Sticajem okolnosti Imamu se ubrzo naao novac te je donio potraiocu 10 hiljada dirhema kazavi mu: Evo ti novac, donesi mi polog. On ree: Izgubio sam konac od abaje. Imam mu ree: U tom sluaju svoje potraivanje od mene ne moe uzeti. Lini ugovor poput onog sa mnom ne moe tek tako olahko uzimati. ovjek, neimavi izbora, donese malu kutiju i u njoj konac od abaje kojeg predade Imamu. Imam mu isplati novac, uze konac i udalji se. Ugovori plemenitih ljudi Jedan konac iz abaje sam po sebi nema nikakvu vrijednost, ali kada taj konac oznaava zalog i ugovor jednog plemenitog ovjeka, onda isti postaje toliko skup i dragocjen da postaje zalogom spram hiljede dirhema i dinara, tako da zajmodavac s lahkoom, i u zakazani rok, dobija svoje potraivanje. asni Kur'an veli: ...zaista Allah ne kri svoje obeanje...(Er-Rad, 31) ovjek koji ne kri svoje obeanje zadobija jedan Boiji atribut, a to je samo po sebi pokazatelj njegove savrenosti i plemenitosti. Nakon bitke na Sifinu pojavila se stranka po imenu Haridije. U njih su se ulanili nepisme i neinformisane osobe o vjeri. To su oni koji e godinama poslije initi nered i velike zloine. Razliite vlasti su se na razliite naine sa njima obraunavale. Tako su u vrijeme Hadada uhvatili jednu osobu zbog optube da pripada ovom pokretu i doveli su

12

ga pred Hadada. Hadad bi svakog lino sasluao i kanjavao. Taman kad je doao red na ovog posljednjeg, zauio se ezan za namaz. Hadad ustade i preporui ga jednom od svojih slubenika po imneu Anbese i ree: Noas ga zadri kod sebe, a sutra ga dovedi kod mene da ga kaznim. Optueni ree Anbeseu: Je li se od tebe mogu nadati dobru? On mu ree: Ako ima ta rei, reci, moda da nainim iskorak na putu dobra. Bezgrijeni optuenik Optueni ree: Tako mi Boga ja ne pripadam Haridijama. Nikada se njima nisam ni prikljuio niti sam se dizao na ustanak protiv bilo koga. Potpuno sam ist od ovoga to mi se pripisuje u optubi. Iako sam bezgrijean optuen, ipak imam potpuno povjerenje u milost Mudroga Boga. Znam da e se Boija milost spustiti na mene i da bezgrenik nee biti kanjen. Moja elja je mi uini dobroinstvo te da se noas vratim svojoj eni i svojoj djeci. Da se sa njima poalahimanetim, da dadnem svoje oporuke, da otplatim potraivanja i prava drugih ljudi prema meni i da se sutra rano pojavim pred tobom. Anbese kae da se ovome zahtjevu nasmijao, udei se da jedan zatvorenik iznosi ovakvu elju. Anbese dalje veli: Nisam mu odgovorio na ovo. On je ponovo zatraio isto; ovoga puta to je djelovalo na mene te sam odluio da ukaem povjerenje prema Bogu i da prihvatim njegov zahtjev. Odluio sam da ga pustim te mu rekoh: Idi, ali mora da ispotuje rije i da se sutra rano ovdje pojavi. Sklapanje ugovora sa Boijim svjedoanstvom Potom je zatoeni ovjek kazao: Obavezao sam se da rano sutra doem te da ovaj Boiji ugovor posvjedoim. Anbese dalje veli: Otiao je i nestao iz mog vidokruga. Kada sam se malo pribrao, prepao sam se od svoga podstupka. Rekoh sebi: -ta si ovo uinio? Zato si neosnovano sebe doveo u u Hadadovu nemilost? Zabrinuto sam otiao kui. Potom sam ovaj dogaaj ispriao svojoj porodici, oni su me takoer korili, ali iz ovoga nije bilo povratka nazad. Te noi nisam uope spavao do jutra, poput ovjeka kojeg je ujela zmija ili ene kojoj je umro sin, samo sam se previjao. Kada je svanulo, ovjek je odrao rije i vrlo rano se pojavio. Zaudio sam se njegovom postupku. Rekoh mu: Zato si doao? On ree: Osoba koja spozna Boga Uzvienog i koja upozna Njegovu mo i savrenstvo, kada se obavee i Njega uzme za svjedoka, mora se drati dogovorenog i nikada nee prekriti svoj ugovor. Spas od pogubljenja

13

U zakazano vrijeme Anbese ga je odveo u ured kod Hadada. Odmah je Hadadu ispriao cijelu sinonju anegdotu sa optuenim. Hadad se zaudio optuenikovoj vjeri i revnosti u pridravanju ugovora i zadane rijei. Hadad ree Anbeseu: eli li da ga tebi prepustim? Anbese ree: Ako pokae toliku plemenitost, imae kod mene veliki kredit. I Hadad ga je prepustio Anbeseu. Najzad ga je Anbese izveo iz Hadadovog ureda i kazao: A sada si slobodan, moe ii! ovjek, bez da je ukazao potovanje i zahvalnost Anbeseu i bez rijei, ode. Ova hladnoa osloboenog ozlojedi Anbesea, u sebi je promrljao: Ko zna moda je lud! No, sutradan nasuprot oekivanju, osloboeni se ponovo pojavi pred Anbeseom. Ovaj puta mu se puno nazahvaljivao, i na koncu je kazao: Moj oslobodioc je bio Uzvieni Bog, a ti si samo bio Njegovo sredstvo. Da sam ti juer zahvalio, tebe bih smatrao ortakom i sudionikom Boije blagodati, a takvo ta je nedostojno Boga. Juer i sino sam se Bogu nazahvaljivao, ime sam ispunio svoju dunost, a danas sam doao i tebi izraziti svoju zahvalnost. Potom on jo jednom zahvali Anbeseu, izvini mu se za njegove uinjene napore i zahmete, i ode. 23 Efekti ustrajavanja na zadanoj rijei i ugovoru Pridravanje ugovorenog jedan je od stubova sree i to je jedna od najjaih ovjeijih moralnih odlika. Odravanje ugovora i zadane rijei neto je to je kadro ostaviti utisak ak i na jednog krvoloka poput Hadada te ga moe, makar za malo, odvratiti od proljevanja nevine krvi. U zemlji u kojoj su ljudi skloni pridravanju zadane rijei, u toj zemlji svi porodini, drutveni i ekonomski procesi idu normalnim i prirodnim tokom. Tamo je ivot utemeljen na meusobnom povjerenju i sigurnosti, a meusobni kontakti ljudi zasnovani su na ljudskosti, ojstvu i insanijetu. Nasuprot ovome, ondje gdje ljudi nisu dosljedni u zadanoj rijei i ugovoru, tamo drutveni tokovi iskau iz normalne koloteine i raznorazni problemi poinju da okupiraju sve drutvene sfere. Tamo sudstvo i policija bivaju jedini garanti ispunjavanj ugovora, tako da prefinjeni moral i ahlak ustupaju svoje mjesto sudskim instancama, a krenja ugovora nalaze svoja mjesta u sudskim i kazneno pravnim fajlovima i arhivama. Na ovaj nain se gubi stanovita ljudska energija i privredna snaga zemlje, jer se tu za rjeenje svakog problema treba obratiti policiji i sudu i ekati izvrenje sudskih presuda i neiji zatvor. Boija i ljudska srdba Imam Ali, as, u svojoj uvenoj Poslanici Maliku Ataru kae:
23

Devame hekajat, str. 71.

14

uvaj se krenja ugovora! Jer krenje ugovora izaziva i Allahovu i ljudsku srdbu. 24 Nesumnjivo, krenje ugovora uruava ljudsku linost. Krilac ugovora ma kako bio velik, moan i potovan u drutvu, na temelju krenja zadane rijei i sporazuma, doivjee pad i ponienje u oima ljudi. To zato to svaki ovjek iz bilo kojeg naroda i vjere bio, po svojoj prirodnoj intuiciji zna da je krenje dogovorenog neto loe. Bogat i sirimaan, velik i malehan, kada se nau naspram onoga ko kri obeano i dogovoreno, automatski prema kriocu zauzimaju kritiki i napadaki stav. A to je zato to in krenja zadane rijei sam po sebi ukazuje da u ovjeku postoji primordijalna svijest - fitret koja voli uvanje ugovorenog i koja jako dobro shvaa ta je pridravanje ugovora, a ta njegovo krenje, i koja zna da je izvrdavanje dogovorenog izlazak sa kolosjeka fitreta. Odgajanje privrenosti ugovoru kod djeteta Da bi se u drutvu oivilo pridravanje zadane rijei i da bi svi slojevi drutva i sve osobe u zajednici sebe smatrali odgovornim naspram ove zadae, potrebno je na ovome poraditi s djecom jo od najranije njihove dobi, od momenta kada ona poinju shvaati ta znai obeanje i zadana rije. Da bi djeca ovu osobinu u sebi vrsto zaprimila, potrebno ih je od njihove najranije dobi obuavati i navikavati na istinoljubivost i dranje obeanog, i to rijeima i djelom sve dok ovo ne budu shvatili kao svoju neminovnu i neizbjenu dunost i dok im ova osobina u njihovoj svijesti ne bude usaena kao jedna vrsta, fiksna i postojana karakterna odlika. I to tako ne samo da djelatno i praktino ne kre zadane ugovore, nego da ak nemaju krliki naboj ni u svojim umovima i mentalnim sklopovima. Ovakvo ta, meutim, izvodljivo je jedino u mentalno i zdravoj i duhovno istoj atmosferi. Dakle u miljeu u kojem nema duhovnih neistoa i poganluka i u kojem je dijete lieno svakojakih obmana, prevara i krenja ugovorenog. Dijete kad uje bilo koji govor, dobar ili lo, i vidi bilo koje djelo, dobro i loe, nastoji da to kopira i slijedi u svojim postupcima. Naravno, dijete je pod najveim moguim uticajem kune atmosfere i ponaanja svojih roditelja. U porodici u kojoj se roditelji meusobno ne obmanjuju i u kojoj ne obmanjuju svoju djecu djeca se po automatizmu odgajaju za slijeenje i dranje zadane rijei i dogovorenog. Obrnuto, u porodinoj atmosferi u kojoj se roditelji ne dre date rijei, u kojoj se lae prirodno je, pa i nuno je, da e djeca iz takvog porodinog miljea izai kao loi moralni aci i kao krioci zadane rijei.
Poslunost zakonima Kreacije i ivota, za potpune ljude, treba se javljati kao fitretski nagon. Onaj ko se jo od poetka ivota kroz dobar odgoj upozna sa dobrim i loim, za nj e do kraja ivota biti lahko raslanjenje dobra od zla, zato to su se na to odve
24

Nehdul belaga, fejd, str. 1022.

15

naviknuli. On e na isti nain kako bjei od vatre bjeati od zlih djela. Za njega je injenje loih djela, obmanjivanje i krenje obeanja, ne samo neto zabranjeno za initi nego i nemogue. Da bi se u ovjeijem nutarnjem biu formirale ovakve reakcije, potrebno je da se to bie odgaja i formira u atmosferri stalno i permanentno prisutnih i dominantnih moralnih normi. Samo postojanje uzora je ono to pokree primjenu ivotnih pravila i obrazaca. ovjek poput majmuna ima nagonski instikt ka slijeenju nekoga. Ali treba imati u vidu da on lake slijedi zlo nego dobro. Naroito djeca svoj model miljenja i djelovanja podreuju osobama koje poznaju, iji govor sluaju ili itaju. To se prije svega odnosi na njihove prijetalje, uitelje, roditelje, a naroito na filmske zvijezde i stvarne ili umiljene uzore o kojima itaju u novinama i asopisima i koje nastoje kopirati. Po miljenju Fenlona, ako se u ovom vremenu djeijih uspona i padova, djeca prepuste nemoralnim uzorima, to moe uzrokovati neograniene moralne mahane. Samo su one osobe dobre za odgajatelje koje djeluju u skladu s onim u ta vjeruju. 25

Prva djeija kola Budui da je porodica prva djeija kola, onda je prevashodni roditeljski zadatak izgradnja povoljnih uvjeta i atmosfere u domu i porodinoj atmosferi. Islamske predaje dale su dovoljno upustava i upozorenja roditeljima glede vane porodine dunosti valjanog odgoja svoje djece. Islam je posebno progovorio o odgoju svake moralne osobine, a napose o osobini pridravanja dogovorenog, te je zarad valjanog odgoja djece roditeljima i odgajatelju obznanio njihove obaveze. 1. Imam Husejn, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Volite svoju djecu i budite im milostivi. Kada im obeate ispunjavajte svoja obeanja, jer ona ne vide nikakvog skrbnika do vas. 26 2. Kulejb Sidavi prenosi od Imama Alija, as: Kada im obeate ispunjavajte svoja obeanja, jer ona ne vide nikakvog skrbnika do vas. I nee se Uzvieni Allah ni na koga i ni na ta rasrditi kao na krenje eninih i djeijih prava. 27 3. Imam Ali, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Kada neko od vas neto obea svome djetetu neka se pridrava toga.
28

Rekao je Imam Ali, as: Nije dobro da bilo ko od vas, ozbiljno ili u ali, obea neto svome djetetu te da to ne ispuni. 29 Odgoj fitreskih osobina (fitrijata) u djetetu Startne fitretske osobine (fitirjat evelije) predstavljaju kapital i polog koji je Uzvieni inom stvaranja poloio u svako novoroene. Ukoliko se ove, odve postojee fitretske odlike, kod djece intenziviraju valjanim
25 26 27 28 29

Rah we rasm zendegi, str. 162. Vesail, sv. 2, str. 162. Kafi, sv. 6, str. 50. Mustedrek, sv. 2, str. 262. Vesail sv. 3, str. 232.

16

poduavanjem i prevedu se iz stanja potencijalnosti u aktualitet na njihovu tragu biemogue djetetu trasirati i obezbijediti konanu sreu koja e ga pratiti do kraja ivota. Obrnuto, ukoliko odgajtelj ne bude mario na ove uroene fitretske osobine djeteta i bude ga odgajao pogrenom i neljudskom metodologijom, ono e se vremenom sve vie udaljavati od svojih fitretskih tranica, sve e se vie moralno zagaivati te e na koncu potpuno zaboraviti na svoj fitretski kapital, a drutvo e dobiti jednog pokvarenog i tetnog lana. Jedan od nunih ovjekovih fitrijata jeste ustrajavanje na datom obeanju i ugovoru, to je ustvari jedan od temeljnih stubova ljudske sree. Upravo kao to su elja za vlastitim napredovanjem, sklonost ka upranjavanju svojih strasti, e za vodom, glad za hranom nuni i osnovni uvjeti za nastavak ovjekova ivota Uzvieni je u njihovom biu stvorio instikte i sklonosti ka dranju ugovorenog, to je uvjet za njihovo duhovno uzdizanje i ostvarenje drutvene sree. Odgajatelji kritelji obeanog Fitretsko shvaanje nunosti uvanja i pridravanja dogovorenog poput je fitretskog sjemena posijanog u srcu djetetovom od strane Uzvienog Gospodara. Ispravan roditeljski odgoj djeteta poput je navodnjavanja i okopavanja proklijalog sjemena. Ukoliko u ranom djetinjstvu dijete ne bude obamanjivano ni varano, vee se data obeanja prema njemu budu djelatno ispunjavala, tada e valjano fitretsko sjeme da se razvija i da iz njega izraste stabljika - insanska postojana osobina uvanja date rijei, tako da mu kasnije ni u primisli nee padati na pamet krenje ugovorenog. Ondje pak gdje roditelji budu krili vlastita obeanja i dijete praktino budu obmanjivali, ili gdje dijete bude svjedokom kako njegovi roditelji drugom daju obeanje pa ga potom kre, dijete e poprimiti istovjetne osobine i samo e se pretvoriti u laljivca i nee puno mariti za svoja obeanja. Roditelji kritelji dogovorenog e tako praktino svome djetetu odrati lekciju kako je poeljno neto kazati, a drugaije postupati, ili kako se moe ljudima neto obeati, a u praksi drugaije raditi.
Pogledajte samo kako ne bivamo uspjeni kada dijete ne utavamo prirodnim i normalnim putem koliko ga samo obmanjujemo. Koliko samo pribjegavamo lanim obeanjima i prijetnjama? Koliko samo majki, kada ele izai iz kue napolje, obmanjuju svoje dijete koje plae iz protesta to mu odlazi majka, obeavajui mu da e mu kupiti igrake - a onda ju dijete, nakon dugog i enjivog iekivanja, ugleda kako dolazi kui bez obeane igrake. Kakvo razoarenje dijete tada doivi? A koliko li tek majki svoju djecu, kada im ele dati gorki lijek, obmanjuju rijeima: Hajde popi, ovaj lijek je sladak! Toliko je ovakvih obeanja da bi se, njime, naalost, mogle popuniti mnogo dugih stranica. Mi toliko djeci laemo da bi se moglo nabrojati na hiljade primjera.

17

Automobil je spreman, otac eli sa sela krenuti prema gradu. U momentu kada eli krenuti, sini dotrava do auta i insistira da i on krene sa njim. Otac koji ga nije nauio da mu jasno i odreito kae ne! , a budui da dijete i dalje nastavlja s navaljivanjem, ne nalazi nikakva drugog naina da ga odgovori osim pribjegavanja obmani: Srce moje drago, ne moe u toj odjei u grad, idi obuci novu odjeu pa onda doi! Dijete na temelju povjerenja kojeg je do sada imalo u oca, odlazi i oblai novo odijelce, ali kada se vratilo vidi samo prainu koja se u daljini izvija iza auta njegova oca. Dijete ostaje ukopano i nemono na mjestu. Samo mu ostaje da plaui uzvikuje: Laove, laove! Ono ispravno konstatuje, otac mu je laov i prava je srea to je samo ustanovilo izraz laov. 30

Obmanjivanje djeteta U svim dananjim zemljama Zapada i Istoka, kao to je to bilo i u minulim vremenima, puno je roditelja koji ne polau istinsku panju na pravilan odgoj svoje djece. Znajui ili ne znajui, oni ih odgajaju sa nekim nepoudnim moralnim osobinama. Oevi i majke koji su skloni laganju, krenju datih obeanja, varanju svoje djece i koji ne dre do ugovora sa svojim loim postupcima oni daju lou lekciju svojoj djeci te na taj nain nanose veliku i nenadoknadivu tetu samoj djeci, porodici i cijeloj drutvenoj zajednici. Djetetov mozak je poput filmske kamere koja hvata sve vrste govora i postupaka oca i majke i ostalih iz okruenja te na taj nain sve to dijete doivi, vidi i upamti predstavlja budui program njegovog individualnog ivota. Krenje dogovorenog ne samo da je sama po sebi loa stvar, ve to ostavlja jako lou odgojnu osobinu u djetetovoj naravi. Krenje obeanja datog djetetu kao i krenje dogovora je zapravo teret koji se sruuje na djetetova plea te e ono ve sutra pokazivati sklonosti ka laganju, obmanjivanju i varanju. Upravo zato se u islamskim predajama istie vanost ispunjavanja obeanja djeci i ispunjavanje drugih ugovora i obaveza. Poeljne i nepoeljne stvari koje dijete preuzme od roditelja predstavljaju izuzetno vanu stvar i vrijednu upozorenja. Ponekada dijete vidjevi ili uvi jednu stvar, ispravnu ili neispravnu, toliko biva obuzeto tom scenom da mu se u njegovoj svijesti ta stvar ukorijeni i traje do kraja ivota i ona mu tokom cijelog ivota poluuje dobre i loe rezultate i ukazuje mu se u razliitim likovima, a ponekada mu pravac njegova puta potpuno mijenja i vue ga u potpuno drugom pravcu. Nedoline objede

30

Ma we farzandane ma, str. 67.

18

Neki politiari u politikim borbama, u hladnim propagandnim ratovima, skloni su u cilju unitenju protivnika da se slue neasnim sredstvima i da bezgrijene ljude optuuju za neto nedolino. Naalost, ovakva nevaljala praksa bila je prisutna u prolosti a ima je i danas, nje ak nije osloboen islamski ummet koji je nakon smrti Boijeg Poslanika, s. a. v. a, manje vie, optereen ovim nepoudnostima. Muavija ibn Sufjan zarad zaposjedanja halifatskog prijestolja od nekoliko dana uinio je nepopravljivi grijeh te se upustio u antipropagandu protiv Ali ibn Abi Taliba koji je predstavljao vrhunac imana i insanijeta. Muavija je nasuprot islamskih naela i islamske dobre prakse Imama Alija a. s. optuio za naputanje farzova i zastranjenje sa pravog puta. Veliki dio imetka vlasnitvo bejtul mala svih muslimana, troio je na izdajniku propagandu. Obavezao je sve odgovorne ljude u armiji i dravi da u svim svojim govorima nakon prouene zahvale Allahu i salavata Poslaniku, Imama Alija spomenu po neem loem. Hatibi na mimberima, predavai u medresama i veina ljudi u svim okupljalitima, morali su morali su kao svoju dunosti prihvatiti klevetanje Alija as, a naalost ova loa praksa morala je krasiti i sva zaglavlja svih dravnih dokumenata i programa. irom zemlje bilo je puno asnih ljudi koji su Alija a. s. dobro poznavali i koji su bili upueni u Muavijno spletkarenje protiv njega, ali su utili iz straha za vlastiti ivot i nisu imali hrabrosti otkriti tajne svojih srca. Neki od njih koji su, u ovim specifinim vremenima i uvjetima, imali hrabrosti potpuno jasno i odreno iskazati svoju volju i svoj iman te izraziti svoje miljenje o Imam Aliju, bivali bi na poniavajui nain ubijani od strane Muavije i njegovih slubenika. Zastranjenje u vjerovanju Ova izdajnika novotarija je toliko bila ula u srca ljudi razliitih drutvenih slojeva da su ljudi dugi niz godina i nakon Muavijne smrti imali problema sa ovim zastranjenim vjerovanjem te su proklinjanje Imama Alija na skupovima smatrali svojom vjerskom dunou. Tek kada je Omer ibn Abdulaziz doao za halifu i kada je preuzeo vlast u velikoj islamskoj dravi podigao se u borbu za iskorijenjivanje ove velike historijske potvore. Prvo je uspio da za svoje miljenje pridobije svoje ministre i rukovodioce vladinih ureda, za ta je inae uloio puno truda. Napokon je svim vojnim i civilnim zapovjednicima irom zemlje izdao nalog da vie niko nema pravo da hazreti Alija spominje po loem, a svako onaj ko bi to inio ima da se kazni. I napokon je Omer ibn Abdulaziz, r. a., uz puno truda i zalaganja, uspio ukloniti ovu runu mrlju sa lica islamske drave i islamsko drutvo osloboditi od ove zagaenosti i zastranjenja. Upravo zbog ovog ina Omer ibn Abdulaziz je stekao veliku

19

obljubljenost i poasti u narodu. A sada ujmo objanjenje ovoga iz njegovog vlastitog kazivanja: Uticaj uiteljevog govora U Medini sam sticao znanje kod Abidullaha ibn Abdullaha ibn Utbea ibn Mesuda. Njemu je dola obavijest da sam i ja, kao i ostali pripadnici klana Benu umeje proklinjao hazreti Alija, as,. I tako sam jednog dan ponovo doao kod njega. Zatekao sam ga klanjajui te sam sjeo dok on ne zavri namaz. Nakon to je zavrio, okrenuo se prema meni i upitao: Odakle zna da se Bog rasrdio na borce Bedra i ashabe koji su dali prisegu Ridvan, nakon to je sa njima bio zadovoljan? I ta je to to su me izvjestili o tebi glede hazreti Alija? Rekoh: Od Uzvienog Gospodara i od tebe molim oprost, ali ja sam od tog datuma ostavio proklinjanje hazreti Alija. Pitanja i odgovori koji su uitelj i uenik razmijenili u Medini bili su kratki. Niko od ove dvojice nije ni sanjati mogao da e se iz ovih nekoliko kratkih reenica izroditi velika revolucija u islamskoj dravi. Ali, kratki uiteljev govor je toga dana u srcu djeaka ostavio toliko jak otisak da je nakon to je kroz nekoliko godina djeak porastao i nakon to je uvrten u red uglednika zajednice kada je doao na poziciju, sjeo na halifatski prijesto i zadobio vlast nad milionima muslimana proizveo je neoekivano velike promjene u cijeloj dravi. Govor njegova uitelja bio je sjeme posijano u njegovo mlado srce. Novi uslovi upravljanja i poloaj halife pospjeili su klijanje i rast ovog sjemena i na koncu plodnu etvu koja je znaila oslobaanje miliona muslimana od opake bolesti proklinjanja hazreti Alija. Sjeanja iz djetinjstva Iz ove dogodovtine i drugih dogaaja da se zakljuiti da su misaoni djeiji inputi ustvari budui program njihova ivota. Dobre i loe uspomene koje dijete ponese iz djetinjstva nikada se ne briu. One se tavie opredmeuju i aktuelziraju u kasnijim drutvenim dogaajima. Ljudi upravo onako reaguju i djeluju kako su u mladosti odgojeni. Upravo zato je od izuzetne vanosti da roditelji povedu rauna o svom ponaanju pred djecom, da ne bi svojoj djeci stvorili loe uzore. Stoga je vano da od samog starta odgajaju potenu djecu - djecu istog srca, da valjano izvre ovu svetu dunost te da se tako odue i Bogu i Njegovim stvorenjima. Pored toga, jako je vano da predavai i odgajatelji dobro paze na sve svoje rijei i ponaanja u toku izvoenja nastave. Upravo kao to jedan ispravan govor moe potaknuti jedno dijete na pozitivne promjene, da ono nakon nekoliko godina izvri revoluciju u milionima ljudskih srca i da ih izvadi iz zastranjenja, tako isto jedan lo govor moe posijati zlo

20

sjeme u djeijem srcu koji e kasnije tu osobu skrenuti s pravog puta i kao rezultat toga izazvati velike nesree kako za tu osobu tako i za cijelu zajednicu.

21

17
...I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi laci...(El-Munafikun, 1) Istinit govor Jedna od pohvaljenih ovjeijih odlika koja je u harmoniji sa izvornim ovjeijim nutarnjim biem jeste sklonost ka istinitom govoru. Svaki ovjek je po svojoj primordijalnoj prirodi - fitretu sklon ispravnom i istinitom govoru, a isto tako voli da od drugih slua takav govor. La je suprostavljena fitretu Ukoliko dijete u toku igre sluajno loptom razbije staklo na prozoru, te ako poslije ovog ina ono ne bude imalo straha od posljedica ovoga ukoliko ga potom upitate: Ko je ovo uinio? - ono e odmah priznati da je to njegovo djelo. I ne samo to, nego e s potpunom smirenou ispriati do u detalje kako je do toga dolo. Ali ako se dijete boji kazne i posljedica ovog djela, ono e biti prinueno da u prilog svojoj nevinosti pribjegne laima. Tada e neuobiajeno djeije stanje i ponaanje doi do izraaja: neusklaeno kretanje oiju, potitenost, osuenost ustiju, otro hlupanje srca, isjeckan i nepovezan govor sve su to dokazi djetetovog lanog govora koji je suprostavljen njegovom fitretu. Svi Boiji Poslanici, as, imali su osnovnu misiju oivljavanja fitretskih sklonosti u ljudima i njihovo pozivanje ka istinoljubivosti i ispravnom govoru, a obaveznom klonjenju od loeg govora. Islam je la naznaio uzronikom razaranja imana i ubrjio ju je u grijeh vei od mnogih drugih velikih grijeha. 1. Imam Bakir, as, je kazao: Zaista je la razara imana. 31 2. Rekao je Imam Ali, as: Niko nee osjetiti slast imana sve dok se ne ostavi lai, bilo u ali ili zbilji. 32 3. Rekao je ovjek Boijem Poslaniku, sava: Moe li mu'min poiniti blud? On odgovori: To je mogue. A moe li mu'min ukrasti? On odgovori: I to je mogue. Potom upita: O Boiji Poslanie, a moe li mu'min slagati? On odgovori: Ne, Uzvieni je u Kur'anu objavio da oni koji budu (argumentovano) optueni za la, to su oni koji nemaju imana.33 4. Prenosi se od Imam Ride, as, da je Boiji Poslanik, sava, upitan:
31 32 33

Kafi, sv. 2, str. 339-340. Ibid. Sefine, Kizb, str. 473.

22

Moe li mu'min biti straiv? Odgovrio je: Da! A moe li biti laov? On ree: Ne!34 5. Imam Ali, as, je kazao: Nijedno djelo nije odvratno kao to je odvratna la. 35 Izgovaranje lai nesumnjivo je suprostavljeno kako moralnoj fitretskoj savjesti tako i odgojnoj moralnoj savjesti. U svjetonazorima svih naroda i nacija, u svim svetim poslanikim spisima, la je neto pokueno i osueno. Naalost ova moralna bolest nije neto od ega obolijevaju samo stariji. I mala djeca iz naih porodica sklona su ovome, te se jo od malehna uobiavaju laganju. Ponekada su se toliko srodila s ovom boleu da uivaju u izricanju lai i sa sa svakim zavoenjem drugih svojim laima bivaju radosna. La boji ovjeka i drugim grijesima. Laov istovremno sa laim upada u raznolike druge grijehe. A kada u vezi toga biva upitan, on posve besramno to dri utoitem za svoja zlodjela i zloine. 1. Imam Askeri, as, je kazao: Zakljuana su sva zla i grijesi u kui, a njihov klju je la. 36 Rijeju, ovjek se laima ofarba i umrlja svim drugim grijesima.
La je jedna od mahana koja se jasno i oigledno lovi i osuuje. To zato to la sa sobom povlai sve druge ponienosti i otvara vrata za sve druge mahane. Naa nemo i slabost u blagovremnom zapreavanju kreiranja ove osobine moe se izroditi u neoprostivi grijeh. 37

Opijanje i grijeh Alkoholiziranje i opijanje izuzetno je jak faktor za vrenje grijeha. Koliko li je ljudi koji ni sluajno u normalnom stanju ne bi uinili neki grijeh, ali u alkoholisanom stanju, kada im se skine zastor stida i kada im se zamrai oko razuma, uputaju se u svaku nepoudnost i grijeh. No, uticaji i efekti lai na um neuporedivo su tetniji od alkohola. Onaj ko se uobiaji u laganju i bez zazora pria ta mu naumpadne, zaigurno je opasniji i beivotniji od pijanice. To zato to on nema distance ni prema jednom grijehu. Kazao je Imam Bakir, as: Zaista je Uzvieni Allah stvorio brave za sva zla, alkohol je uinio kljuem za sva ta zla, a la je gora od alkohola. 38 Upravo kao to la uvodi ovjeka u predvorje mnogih grijeha, isto tako istinsko pokajanje (tevba) i uzdravanje od lai spaavaju ovjeka od mnotva grijeha.
34 35

Vesail, sv. 3, str. 232. Mustedrek, sv. 2, str. 100. 36 Mustedrek, sv. 2, str. 100. 37 Ma ve farzandane ma, str. 59. 38 Vesail, sv. 3, str. 232.

23

Doao je ovjek Pejgamberu, sava, i kazao mu: Ja sam ovjek koji ne klanja, a osim toga i bludniim, pa od ega od ovog dvoga prije da se pokajem (doem tobe)? Pejgamber mu ree: Od lai! ovjek to s punom skruenou prihvati i sebi se zavjetova da e to ispuniti. Pa kada je doao u priliku da poini blud, ree sebi: Ako ovo uinim, pa me Pejgamber, sava, bude upitao jesam li to poinio, ne mogu mu slagati, a ako kaem da jesam, udarie mi propisanu erijatsku kaznu za blud.39 A o namazu je kazao sledee: Ree ovjek Pejgamberu, sava: O Boiji Poslanie posavjetuj me za posao koji e me pribliiti Allahu Uzvienom. Pa mu ree Pejgamber: Ostavi se lai! To je bio razlog da je ovjek ostavio sve grijehe, jer je la uzrok i povod svih grijeenja prema Allahu. Niko se nije upustio u grijeenje a da u tome nije naao tragove lai ili ono to ga uvlai u la! Da se ne bi uvukao u la ovjek je morao ostaviti sva grijeenja.40 Odgajanje istinosljubivosti Jedna od najveih roditeljskih dunosti jeste odgajanje kod djece fitretske sklonosti ka istinosljubivosti i govorenju istine. Roditelji su duni u porodici se tako ponaati da se djeca naviknu na istinosljubivost i da se ikoluju da ne skreu fitretskog kolosjeka na stazu lai. Postii ovu osobinu kod djece tee je od postizanja mnotva drugih odlika. Za ovakvo ta potrebno je posjedovanje mnogo veih stupnjeva naunog i djelatnog uvanja i panje.
Stie se dojam da roditelji skloni lai nemaju mo ni prodornost e da bi se mogli boriti sa neposlunou, ljenou i srdbom. Rijeju, od svih mahana koje nastojimo eliminisati kod svoje djece, la je ona koja naprije od svih ostalih razljuti. A razlog za to je taj to ovjek teko moe stei jasnu i zbiljsku percepciju o lai, a posebno o laovu. Djeiju la ne treba smatrati nevanom i prostom stvari, jer u najmanjem kod djeteta barem u normalnim i prirodnim okolnostima la ne bi trebala egzistirati. A osnovna naa pogreka i razlog zato smo nemoni u iskorijevanju lai lei u tome to joj prilazimo povrno, ne ulazei u razloge, ciljeve, vrstu lai i satnje i uvjete osobe koja lae. 41

Korijen bolesti zvana la Prvi uvjet uspjene borbe protiv jedne bolesti jeste pronalazak njenog korjena. Bez sumnje neko posebno stanje lai egzistira u nutrini laova koje uzrokuje njegovu sklonost ka laganju. I sve dok se ne eliminie taj uzrok, bolest laljivosti neemoi biti izlijeena. Strah, slabost, nemo, osjeaj inferiornosti, kompleks nie vrijednosti i neka druga slina duevna stanja mogu ovjeka izbaciti s kolosjeka istine i nainiti ga sklonom laima.
39 40 41

Mustedrek, sv. 2, str. 101. Mustedrek, sv. 2, str. 100. Ma we farzandane ma, str. 59.

24

Boiji Poslanik, sava, kazao je: Ne lae laov osim zbog kompleksa nie vrijednosti kojeg osjea u svojoj nutrini. 42 La je jedan od djelova nepravednosti. Sa stanovita psihologije la je odraz nemoi nasilnika i nepravednika. Onaj ko nevine ljude zlostavlja, ko ih runim rijeima uznemirava, ko im imovinu otima unajkraem, svako onaj ko isprui svoju ruku prema krenju tueg prava nesumnjivo je uinio takvo ta zbog osjeaja slabosti u vlastitoj nutrini. Imam Sedad as, ovako se obraa Allahu Uzvienom: Odve znam da u Tvojoj presudi nema nepravde, niti u Tvojoj kazni ima pourivanja. Pourivanje je, doista, svojstveno onome ko se plai smrti. A potrebit je nepravde samo onaj ko osjea slabost a Ti, moj Gospodaru, takvo ta nadvisuje i nadilazi Svojom uzvienou i veliinom. 43 Kompleks nie vrijednosti i laljivost Dunik koji je nemoan da isplati dug e u svojoj nemoi kada se na vratima pojavi zajmodavac svome djetetu kazati: Reci mu da babo nije u kui! Nepismenjak koji se naao u drtvu uenih osjea se ponienim i nemonim sa stanovita naune rasprave. On se nee uputati u naunu polemiku, ve e nai neki lani izgovor u smislu danas sam bolestan!. Uposlenik koji je bez opravdanog razloga zakasnio na posao, u strahu od efovske kazne nai e lani izgovor da mu je neko umro u porodici. Ukratko, laljivci zbog slabosti, nemoi i vlastite niskosti koju osjeaju u svojoj nutrini, pribjegavaju lai da bi se na ovaj nain oprali od opasnosti i ponienosti. Kompenzacija kompleksa nie vrednosti Snaga muslimana u Medini je dostigla zenit. Mu'mini su se na koncu opasali se snagom i mou te su se nizale njihove pobjede za pobjedom, ime su zadobijali sve vee zakonske i materijalne privilegije. Skupina koja nije vjerovala postala je nepoeljnom i degradiranom u drutvu. Ljudi su ih prezirali i drali nitavnim. To su ljudi koji su u dui postali jadni i bijedni. S jedne strane osjeali su u sebi jad i ponienje, a s druge strane nisu eljeli prihvatiti vjeru. Izlaz su nali u pribjegavanja laima te su na osnovu licemjerja lano izjavljivali da su primili Islam, ne bi li se ovim izbavili iz ponienja i bijede koju su trpili. asni Kur'an ukazuje na njihove lai i obmane, rijeima:
42 43

Mustedrek, sv. 2, str. 100. Sahife Sedadije, Du'ahu jewmul duha, dume.

25

Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov Poslanik! - I Allah zna da si ti, zaista, Njegovo Poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi laci. Oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju...(ElMunafikun, 1-2) La se sastoji iz obrnute i drugaije projekcije nutarnjeg kompleksa i straha. Rijeju, ovi kompleksi nie vrijednosti i nutarnje slabosti ljudi ispoljavaju se kao lai u razliitim samopokazujuim formama. U svakom sluaju, kada god se neka osoba, porodica, nacija osjea slabom i iskompleksiranom ona vie lae. Onaj ko je na politikom ili privrednom planu doivio pad i slom, kojeg ljudi gledaju s prezirom i omalaavanjem on ima potrebu da vie lae. Porodica koja je zbog svoje nemoralnosti i nepotenja omraena u drutvu, i koja zbog toga u svojoj nutrini osjea ojaenost i ponienost, da bi to kompenzirala odaje se dodadtnom laganju. U zemljama u kojima nema slobode i kojima upravljaju diktatorski i samovoljni reimi, gdje su ljudi stalno izloeni strahu i bojazni od sankcija, tamo se vie lae. Narodi koji su godinama i vjekovima bili pod jarmom ovoga i onoga i koji nisu dugo osjetili blagodati slobode i neovisnosti, takoer su skloni viku laganja. U najkraem, upravo kao to asni Poslanik kae: Laljivci ne lau osim zbog ponienja koje u dubinama svojih dua osjeaju. Bolest laganja Laganje je opasna bolest koja se moe pojaviti jo u djetinstvu i ta osoba od tada do kraja svog ivota ostaje njome zaraena. Na nesreu neke porodice ovu bolest dre malehnom i nevanom i uope ne razmiljaju o njenom lijeenju i zapreavanju. Takvi roditelji kada vide da im dijete jedne noi iznenada dobije groznicu ili pone kaljati postani uznemireni, ali kada im dijete neto slae to na njih ne ostalja nikakav utisak. Naravno, postoje i druge porodice koje manje-vie vode rauna o opasnosti laganja i koje se uznemire kada kod svoje djece ustanove la, ali ne znaju put i nain lijeenja i zapreavanja te lai. Kao rezultat toga la ostaje i veina porodica biva zaraenim te veina nacije u dravi obolijeva od ove vrste opasne duhovne bolesti. Zato svi direktno i indirektno trpe zbog toga. Razlozi pojave bolesti laganja Da bi bliski srodnici obratili panju na ovu vanu stvar i da bi svoju djecu valjano odgojili u skladu s fitretskom istinoljubivou, danas u vam iznijeti nekoliko razloga djeije lai koja potie od neuinkovitog roditeljskog odgoja. Imam Husejen, as, prenosi sljedei Poslanikov, sava, govor: Neka se Allah smiluje ovjeku koji pomogne svome djetetu u dobroinstvu. A kako da mu pomogne u dobroinstvu? - upita ovjek.

26

Da prihvati za dijete ono to mu je olakano, a odbije ono to mu je oteano (izvan njegove moi), da ga ne zamara i da ga ne zaglupljuje. 44 Oekivanja u skladu sa moi djeteta A) Jedan od razloga laganja djece jesu teke obaveze i oekivanja koje prevazilaze njihovu (djeiju) mo. Teke zadae i nerealna oekivanja koje nameu djetetovi blinji, djecu usmjerava ka laganju i u njima izaziva i podstie nepoeljne moralne osobine.
Rejmund Bi veli: Poznajem jednu djevojicu koja je sada neizljeivi laov. Kada je imala sedam godina redovno je ila na nastavu u razred koji je brojao 25 uenika. Odgajateljica ju je svaki dan vodila u kolu, a na kraju nastave svakodnevno bi ila iza nje, jer je imala dunost da budno motri djevojicu kako bi ova smjerno izvravala sve svoje dunosti i svoje lekcije dobro spremala. Ukratko, ova ena se brinula za djevojicin odgoj. Tadanji sistem obrazovanja i odgoja, koji je inae danas prevazien i odbaen, ake je klasificirao u skladu sa svakodnevnim ocjenama iz pismenih ispita. Te su svaki dan isticane liste na osnovu rezultata ispita: prvi, drugi, trei...uenik. Tako bi djevojica svakog dana, im bi se sa svojom kolskom torbom pojavila na izlaznim vratima kole suoila sa svojom odgajateljicom, koja bi je upitala: Koja si danas? Ako bi kazala prva ili druga, nije bilo problema, ali jednom se dogodilo da je ova uenica tri dana uzastopno zauzela tree mjesto meu 25 uenika to je naravno jo uvijek za pohvalu. No, ova odgajateljica nije bila od osoba koje su bile kadre shvatiti ovu zbilju te kada je njena uenica po trei puta kazala da je trea po ocjenama, nije se mogla suzdrati, nego joj uzviknula: Uvijek trea, ovo nema kraja! Sutra ima da bude prva je li jasno! Ova prijetnja obuzela je djevojicin mentalni sklop, ona je samo o tome razmiljala. I sutra kada je dola na nastavu bila je zabrinuta i utuena. Svu svoju panju i energiju koncentrisala je na nastavne jedinke i predavanja ne bi li svoj zadatak obavila to bolje. Sve kontrolne radove je dobro uradila, odgovore na sva pitanja je tano odgovorila. Kada je dolo podne radila je posljednji diktat, no ovdje naila etiri greke. U ukupnom zbiru ponovo je bila trea, to je bilo ravno katastrofi. Odgajateljica je naravno i ovaj puta ekala u zasjedi iza izlaznih kolskih vrata. im se njena uenica pojavila, ponovo je sijevnulo isto pitanje: Koja si danas? Djevojica koja nije imala hrabrosti kazati istinu, lano je kazala: Prva sam! Na ovaj nain je ona otkrinula vrata svoje ivotne lai. Koliko li je roditelja koji se upravo ovako ponaaju i teki teret grijeha i odgovornosti za kreiranje lai kod svoje djece tovare na vlastita plea. 45

Jedno od temeljnih islamskih nauavanje jeste srednji put u ibadetima i bogosluju. Znalci hadisa, u poglavlju koje se tie ekonomije, prenose predaju o ibadetu: 1. Imam Bakir, as, prenosi da je Resulullah, sava, kazao: Ova vjera Islam je vrsta i postojana. Uite u nju smjerno s umjerenou i robove Boije silom ne nagonite na njene ibadete. 46 2. Imam Husejn, as, je kazao:
44 45 46

Kafi, sv. 5, str. 50. Ma we farzandane ma, str. 61. Kafi sv. 2, str. 86.

27

Ne nameite sebi prinudno bogosluja i ibadete Bogu. 47 3. Imam Husejn, as, je takoer je kazao: Puno sam se trudio u ibadetu (dodatnim nafilama), a bio sam mladi, pa kada me je vidio, otac mi rekao je: Sine moj umanji to, jer kada Allah nekoga zavoli, On je zadovoljan s njegovom olakicom.48 4. Rekao je Pejgamber, sava: O Ali ova vjera je vrsta, ulazi u nju umjereno i ne pretjeruj, da ti srce ne bi postalo oporo prema bogosluju. 49 5. Imam Ali, as, je kazao: Zaista srca imaju radost i tekobu, pa kada ti je srce radosno optereti ga sa dobrovoljnim ibadetima, a kada je odbojno svedi ibadete samo na farzove. 50 Neki neuki roditelji, u pokuaju da svoje dijete uine ekstra pobonim, nameu mu nepodnoljive obaveze u dobrovoljnim ibadetima (nafilama) te ga dugo nou dre obaveznim u obavljanju nafila, uenju Kur'ana i dova. Tako oni svom djetetu nameu: Nakon sabaha treba prouiti jedan duz Kur'ana, uoi petka uiti duge dove (Kumejl dovu), dove pojedinih heftinih dana redovno uiti, taj i taj zikr 1000 puta na dan devamiti...! I sve slino ovome. Majka i otac ne znaju da ne valja ii preko granice njihove moi djeijeg podnoenja, tavie oni na ovaj nain svoje dijete ine pesimistinim u odnosu na svoju vjeru i u njegovom srcu stvaraju osjeaj nepoeljnosti i odbojnosti prema Islamu. Osim to e se dijete u ovom sluaju se nai u orsokaku, s jedne strane, izvravanje svih ovih dobrovoljnih ibadeta prevazilazi njegovu mo i ono to ne moe podnijeti. A s druge strane, ono se plai kanjavanja od strane svojih roditelja te ih ne eli izazivati. Ono je prinueno da pribjeite nae u lai - pa e tako iako je prespavalo cjelu no, svojim roditeljima kazati: Sino sam do sabaha proveo u ibadetu, klanjao te i te namaze, uio Kur'an i uio te i te dove. Roditelji pak trebaju djelovali po upustvu Poslanikovom, sava, koji kae: Ne preoptereujte, ne zamarajte i ne zaglupljujte djecu! jer e djeca postati neraspoloena i odbojna prema vjeri. Osim toga, kada su u pitanju stvari iz oblasti nauke i vjere, roditelji trebaju imati u vidu mo i sposobnost svoje djece te im ne nametati obaveze koje prevazilaze tu mo jer se dijete plai od roditelja da to prizna. S tog aspekta to odgajatelj dijete imenuje kao lijeno i nesposobno ono e, kada mu se nametne obaveza koja nadilazi njegovu sposobnost, u cilju ouvanja svoje linosti, pribjei laganju. A zbog ponavljanja takvih postupaka ono e na kraju zbiljski postati laovom. Dakle jedan od razloga djeijeg laganja jeste
47 48 49 50

Kafi sv. 2, str. 86-87. Ibid. Ibid. Gururul hikem, str. 251.

28

nametanje djetetu stvari koje nadilaze njegove moi i sposobnosti od strane nerazumnih roditelja i odgajatelja. Djetetov kompleks nie vrijednosti B) Drugi razlog zato dijete pribjegava lai jeste njegov osjeaj ponienosti ili kompleks nie vrijednosti. Upravo zbog valjanog vjerskog i naunog nauavanja roditelji su duni da vode rauna o linosti djece, a ovo samo je u odgojnim fazama jedna od najvanijih stvari. Dijete koja ne bude predmet potovanja i panje od strane lanova porodice, koji ga ponekada ismijavaju i varaju i koji ga bezrazlono kore i kritikuju. U nakraem, kao posljedica takvog dueg postupanja sa njim to dijete u sebi osjeti kompleks nie vrijednosti, osjeti se naspram drugih lanova porodice bjednim i bezvrednim. Da bi se osvetilo za to. u njemu se, malo po malo, stvara nepoeljna skrivena osobina na osnovu koje ono na koncu poinje raditi neke nemoralne stvari.
Nutarnji kompleksi i zastranjena nastaju na tragu duevnih udararaca, oteenja, obmana, ljutnji i mrnji koji svi unose nered u djetetov duevni sklop, bez da je dijete svjesno svega onoga to ga je snalo. Nekada se pak u djetetu formira drugotni moralni osnov, a koji se pozicionira naspram njegovog prirodnog nutarnjeg bia, kojim ak i zadominira. Djeije srce, na temlju dogaaja koji mu je nanio duevnu bol, postaje slomljeno i bolesno. Dijete s iskopleksiranim i zastranjenim duhom, znalo ili neznalo, vie od bilo koga sebe vidi i osjea niskim i bijednim. Dijete ili pubertetlija, koji kada se usljed iskopleksiranosti i zastranjenja razjare i razljute zadobijaju novi karakter i nove manire vladanja. I taj novi karakter i nova ponaanja nisu nita drugo nego odraz novog duevnog i psiholokog stanja. 51

Kompenzacija kompleksa nie vrijednosti Dijete koje je postalo predmetom poniavanja i omalovaavanja i ija linost je pretrpila udarce, nastojae i rukama i nogama da pokae svoju linost. Uradie posao i djelo da e ga morati primjetiti lanovi porodice i neki drugi ljudi, te e ga morati uzeti u razmatranje i priznati njegovu linost. Ono e koristiti svakojake prilike da bi sebe nametnulo. Npr. u vrijeme kada nekoliko cijenjenih gostiju dou kod roditelja i kada roditelji svu svoju panju usmjere prema gostima i potpuno zanemare svoje dijete, ono e uraditi neto neoekivano. U sobi e estoko hlupati, posudu s voem e prevrnuti i prosuti voe po podu, vrisnut e, udarit e nekoga, penjat e se nekome na ramena i plea. Uradit e sve samo da privue panju svojih roditelja na sebe. Ono nema nikakvog drugog cilja osim privljaenje njihove panje na sebe. Ono je edno samopokazivanja i isticanja svoje linosti. Ono eli obznaniti - i ja ovdje postojim, obratite panju na mene, imajte i mene u vidu!

51

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 51.

29

U prijateljevo srce putem svakog trika put treba nai, Ne bude li se prijatelj osvrtao, grijehu treba pribjei. Dijete ima volju da u srcima drugih bude prisutno i da drugi obraaju panju na njega. Kada roditelji sa pogrenim odgojem ne ispoljavaju punu panju prema prirodnoj potrebi djetetove linosti, dijete kree na stranputicu i posredstvom prekraja i nediscipline ulazi u okvir panje drugih s ciljem da ukae na svoju vrijednost i svoju linost. Slast samopokazivanja U trenutku kada mu ili ena potre ka mjestu zijana i belaja, dijete u takvom ozraju uiva u svom ejtanluku. Uiva zato to je njegov postupak izazvao svu ovu pometnju i na koncu njihovu panju. A zadovoljno je i stoga to ih je uspjelo najzad nasamariti i tako se osvetiti za njihova prjanja zanemarivanja. Neispravan roditeljski odgojni metod stimulisao je dijete na la i na ejtanluke. Njihovi glupi postupci proizveli su njegovo zastranjenje. Roditelji koji ele valjano odgojiti svoju djecu i u njima podstai istinoljubivost, moraju otpoetka krenuti sa ispravnim i mudrim metodom odgoja cijenei njihovu linost, uvajui se njihova poniavanja i zanemarivanja jer samo tako ih mogu sauvati od duevnog zastranjenja i iskompleksiranosti. Oni uvijek trebaju imati na umu govor Resulullahov, sava, kojeg je i sam primjenjivao: Ne podstiite dijete na grijeh i pred njim se ne ponaajte nedolino. Kako rekosmo, dijete e usljed roditeljskog zanemarivanja lijek i kompenzaciju za svoj kompleks traiti u lai te e na taj nain sebi i drugima prouzrokovati nenadoknadive tete. Strah od kanjavanja C) jedan od razloga djeijeg laganja jeste strah od kazni i sankcija. Kada dijete otrim tonom upitamo - jesili ti razbio staklo? Ukoliko dijete zna da e njegovo priznanje znaiti estoku roditeljsku kaznu, onda e njegov uroeni refleks samoodbrane pribjei lai, te e naspram kaia i amara radije izabrati ono lano: Nisam to ja uradio! Jasno je da koliko god su batine i roditejske sankcije ee da e dijete dublje upadati u la. Upravo kao to se u zemljama u kojima vlada diktatura ljudi lake uputaju u lai, tako isto i u porodicama gdje se kuni red obdrava na strahu i batinama, koliina djeije lai je srazmjerno vea. Odgoj na temelju ljubavi Lijeenje ovih sklonosti ka laljivosti zasniva se na njenostima i blagostima najbliih lanova porodice. Kada bi roditelji svoju djecu odgajali na osnovu ljubavi i samilosti i kada se kodeks meusobnog

30

ponaanja lanova porodice bude temeljilo na toleranciji i meusobnom potivanju te kada blinji budu vodili naelima pravinosti i budu ispunjavali svoje vjerske dunosti u pogledu djece, onda djeca pri prekrajima, poput razbijanja stakla, nee lagati i nee se preinaavati u laove. Dijete vidi kada neki od roditelja razbije staklo niko ga ne sankionie, isto tako kada stariji brat razbije erbetnjak ni njega niko ne kanjava, ali kada ono razbije staklo ili erbetnjak onda ga obavezno sljeduju batine ili druge kazne. Ono zato da bi bi se osvetilo i kompenziralo pretrpljeno ponienje pribjegava laganju. Savjet djetetu Ukoliko roditelji prema djetetu ne zauzmu otar kurs, i ako na nj budu gledali kao i na sebe, tada e ga u vezi njegove igre u sobi i razbijanja stakla posjavetovati otprilike sljedeim rijeima: Drago dijete, soba nije mjesto za igru, gledaj da ti ovakvo ta vie ne ponovi! Dijete e se uveliko postidjeti svoga postupka, k tome nita nee slagati, a ubudue e se maksimalno truditi da takvo ta ne ponovi. A sada hou cijenjenoj gospodi kazati da cilj mog dananjeg izlaganja nije taj da je mogue dijete tako odgojiti da ono nikada u toku cijelog svog ivota ne izusti nijednu la. I moda je oekivanje ovakvog neega za obinog ovjeka nemogua misija. Meutim, cilj mog dananjeg izlaganja je taj da roditelji ukoliko ele odgojiti istinoljubivi fitret svoga djeteta i ele ga sauvati od zastranjenja u la, onda se prevashodno moraju drati vjersko naunih obaveza i postulata te cijelu porodinu organizaciju trebaju ustrojiti na duhovno i moralno istoj i vrstoj osnovi. Jedino e tako biti kadri svoja vlastita vjerska ubjeenja prenijeti na svoju djecu i svoju roditeljsku ulogu odigrati kako treba. Obiaj laganja U svakom sluaju laganje, u velikim ili malim koliinama, veliki je grijeh. No svakako je velika razlika izmeu onoga ko je odgojen u atmosferi lai i poslije smiljeno i notorno lae i onoga koga ivotni uvjeti i okolnosti natjeraju da povremeno posrne i da mu se omakne nekoliko lai. Velika je opasnost za ove koji pripadaju skupini prvospomenutih. Cilj ispravnog odgoja je taj da se uope ne proizvode djeca sa falinim karakterom sklonom laganju. Ova vana odgojno psiholoka stvar obznanjena je u asnim predajama i od strane savremnih naunika. Zarad dodatnih informacija cijenjeni sluaoci, ukratko u vas informisati o stavovima obje ove skupine. 1. Ibn Mesud prenosi Poslanikove, sava, rijei:

31

Boiji rob nastavlja s laima i na tom putu se trudi sve dok ga Uzvieni Bog ne upie u listu laova. 52 2. Prenosi se od Abdurrahman Ibnul Hedada da je kazao: Upitao sam Imama Husejna, as: Da li je laac (kezab) onaj ko neto slae? ree: Ne, neko kome se omakne da slae nije laac sve dok mu se to ne ukorijeni u srcu i ne postane mu sastvni dio nutarnje biti i karaktera.53 3. Prenosi Abi Basir da je kazao: uo sam Imama Husejna, as, da je kazao: Zaista e ovjek lagati sve dok ne bude upisan u lace (kezabe). 54 Laov (kazib) i laac (kezab) Iz navedena tri hadisa jasno se razaznaje razlika izmeu laova (kazib) i laca (kezab). Laov (kazib) je onaj koji na osnovu nekoliko posrnua izrekne nekoliko lai. Svi su obini ljudi, manje ili vie, podloni ovoj vrsti pokliznua. No laac (kezab) je onaj koji u svom mentalnom sklopu ima podignutu tvornicu lai i ova nepoeljna moralna bolest nala je svoj korjen u dubini njegove due. I moderni svjetski psiholozi u svojim knjigama govore o ovoj zbilji. Evo izvoda iz jednog takvog miljenja:
Prosta je i oigledna stvar da djeca na temelju slabosti i nemoi naspram odraslih, bez da to radi s nekom nametanju ili raunici, pribjegavaju laganju. Djeca lau zato da bi se sauvala i zatitila od direktnih napada. Stoga, da bi neko bio laovina i nevaljalac, nuno je da otprije posjeduje neke neiste planove, da ima namjeru da obmane i da svjesno eli izazvati neki nered. Nije dovoljno da neko ko jednom neta nekome drugome slae da ga nuno proglasimo nevaljalcem. Znanje laganja, ili ako hoete janije kazano umjetnost laganja postie e sa postupnim usvravanjem kapaciteta laganjem. Stoga dolazi mo do sljedeeg zakljuka da trud i nastojanje roditelja i odgajatelja treba da bude usmjeren na to da djeci to manje prue prilika i terena koji izazivaju laganje. Prvo moramo raspoznati i razlikovati pravog i zbiljskog laova, tj. osobu koja lae neizazvana i i zbog vlastite pokvarenosti, od onoga koji s razlogom ponekad slae. Sporadini laov to ini da bi izbjegao neke sankcije, za djelo koje i sam dri grijehom, on vrlo nevoljno po prvi puta preko usta prevaljuje la i nije svjestan posljedica tog ina. Iako veinu vremena provodi u iskrenosti, on ovoga puta izdaje svoju iskonsku prirodu. Glas mu je nesiguran, lice mu je pocrvenilo, oi su mu u strahu od sueljavanja s drugim oima te bjee as tamo, as ovamo sve to iz bojazni da e mu la biti otkrivena. U njegovoj nutrini njegova zbiljska savjest zbog rijei koje izgovara vriti. Usne mu sagorijevaju. On sa svim svojim naporima ne moe na svoje stvarno lice nabaciti zastor skrivanja. Iz ponaanja jedne ovakve linosti s lahkoom moemo zakljuiti da on nijje postao zbiljski laac. On jo uvijek moe izrei samo povremene lai. Ali da bi u ovome postao izverziran i maher, dovoljno je da se nae u pokvarenoj atmosferi i da ima posla sa bezvijednim i nemoralnim instruktorima.
52 53 54

Muhdetul bejdau, sv. 5, str. 239. Kafi, sv. 2, str. 340, Vesail, isv. 3, str. 232.

32

Da bi jedno dijete spasili sa ivice ovakve provalije potrebno je njegovu savjest usmjeriti na put vriline i hrabrosti. U tom sluaju laljivost se nee ukorijeniti duboko u njegovoj dui te ono nee oboljeti od ove opasne bolesti. Ali kada je u pitanju osnova i zbilja laganja njegov kriterij razaznavanja ne moe se svesti na ovo. Laljivac, iji osnovni posao je obmanjivanje i varanje, svoje poetne karakterne osobine poeo je sa prianjem nekih nesuvislosti, gluposti i ubleha, a onda je usrdno nastavio s tim, tako da danas s lahkoom prosipa lai ali u odjei iskrenosti i istine. I tako je dogurao do stanja koje izaviva zebnju i zabrinutost. On vie ne lae svjesno, la je sada duboko ukorijenjna u njegov misaoni i mentalni sklop. Zato on sada s lahkoom, pretvarajui se da govori istinu, injeninu zbilju farba pozitivnim ili negativnim koloritom, shodno svojim potrebama i eljama. To zato to on dobro zna ako svoju la ne ukrasi sa nekim injeninim podacima, ona bi brzo mogla biti raskrivena. Kad god je situacija po nj opasnija i tea, laljivac pribjegava prefinjenijim i prefriganijim laima. Pa ako osjeti da je to nuno kadar je da inscenira zauujue scene. Svojim prefriganim i izdajnikim djelovanjem, kojem je inae uvijek bio sklon, olahko druge etiketira, olajava i objeuje. To zato to on misli da je dvolinost najbolje sredstvo za eliminisanje i odbijanje teta od sebe. 55

Povremeno laganje zarad bjeanja od nekih djelatnih sankcija. Jusufova braa bili su svjesni i planski laljivci. Kada su Jusufa bacili u bunar doli su ocu plaui, suze su lili i jo su ocu donijeli koulju umazanu krvlju. Ukratko, napravili su scenu da ovjek povjeruje kako je vuk pojeo Jusufa. Odve postoji mnogo ovakvih spletkarokih, opasnih i zavodljivih lai. Boiji Poslanik, sava, je ovakve nazvao imenom laac (kezab). Rekao je Boiji Poslanik, sava: Nemojte ljude navoditi i stimulisati laljivca (Kezab) na la. Zaista Jakubovi sinovi nisu znali da vuk jede ovjeka, dok nisuuli spominjanje toga od svoga oca Jakuba. 56 asni roditelji koji odgajaju svoju djecu u ispravnim i valjanim uvjetima i koji ih poduavaju istoi i vrlinama, mogu sa lijepim i didaktikim savjetima odvratiti svoju djecu od vjerovatnih posrtaja te ih tako sauvati od jedne ili vie lai u koje bi ona mogla zapasti. Imam Bakir, as, je kazao da je Imam Sedad, as, svojoj djeci savjetovao da se klone kako malih tako i velikih lai, kako onih u zbilji tako i onih u ali. To zato kada se ovjek upusti u malu la dobija ohrabrenje za veliku la. 57 ivotno okruenje D) Jedan od najvanih faktora fitretskog odgoja djece i istinoljubivosti jeste ivotna porodina atmosfera. Ondje gdje su roditelji istinoljubivi i nikada ne lau i ne govore neistinu, prirodno je da i dijete ide ispravnim
55 56 57

Ma we farzandane ma, str. 62. Safine (kezab), str. 474 Vesail, sv. 3. , str. 232.

33

putem i da bude istinoljubivo. Ono e na ovaj nain sve prepreke koje mu se pojave na putu s lahkoom ukloniti. Nasuprot ovome, ondje gdje su roditelji i sami skloni laganju i koji su zaraeni ovom nepoudnom osobinom, njihovo dijete e rasti u loem moralnom miljeu i zatrovanoj mentalnoj atmosferi. U ovakvoj porodici ne postoje nikakvi uvjeti za zapreavanje djece od lai. ivotno okruenje predstavlja najvani faktor i najveu mo koji izgrauje dijete. Okruenje je toliko moan i snaan faktor da ga nikakvi psiholoki faktori ne mogu kompenzirati. Dijete se bez svjesne panje navikava na atmosferu i okoli u kojem ivi, njemu se prilagoava i lii na nj. Sve to vidi i sve to uje to ostavlja traga na njegovom karakteru. Sluajna la
Apsolutna atmosfera istinoljubivosti i odvanosti najvaniji je faktor u borbi protiv lai. Ukoliko se potrefi da istoznana istinoljubivost vlada i u porodinoj atmosferi i u koli, to e poluiti velike pozitivne posljedice. Kao prvo, dijete nee lagati, a ako se i dogodi da nekad slae to e biti sluajna i sporadina la koja se nikada nee pretoiti u njegovo karakterno i svjesno laganje i izdajstvo. Osjetljive djeije savjesti poput su ranoproljetne biljice vrlo podlone oteenju i lomu, koja neprestano mora biti zatiena od neugodnih proljetnih vjetrova i drugih vremenskih nepogoda, koji joj vrlo lahko mogu zadati opasan udarac. Ali, unato svemu tome, koliko smo puta bili svjedocima kako se ove mlade biljice u svom okoliu ipak nose i sueljavaju sa suprostavljenim vjetrovima. Koliko li se samo puta desilo da se izmeu naih djela i naih savjeta pojavi duboka pukotina. To jest, veliko je odstojanje izmeu onoga to dijete u naim postupcima i ponaanjima vidi i onoga to mu nareujemo i zabranjujemo kao runo i nepoeljno. Mnogi imaju adet da djeci kau: Radi ono to ja kaem, jer ti nema nita s tim kako ja postupam. A ne znaju da u ovakvom odnosu prema djeci lei velika nesrea. Dijete nikada nee posluati i revnosno primjenjivati ono za ta zna da njegovi roditelji u tome nisu dosljedni. Pa ak i ako bi dijete nekim rezonovanjem dolo do zakljuka pa dobro, dobra djela djece i odraslih se razlikuju znajte, prvom prilikom kada se dijete osjeti slobodnim, odbacie sva moralna nauavanja onih koji su ih jedno uili a sami drugo radili. Tada e poeti slijediti ono to su vidjeli kao odgajteljevu praksu i djelo, a ne njegove lijepe savjete. 58

Prva kola odgoja djece jeste porodino okruenje. Ponaanje i govor roditelja i njihov stil ivota, njihov odnos prema dobru i zlu kao i prema istom i neistom odreuje porodinu atmosferu. Jedna osoba, mukarac ili ena, nevezano za to da li su otac ili majka, kada izreknu jednu la oni tada uine jedan veliki grijeh i za to zazluuju stanovitu kaznu. Ali kada taj mukarac i ena budu otac i majka, i kada u porodinoj atmosferi budu nastupali u ulozi efa i staratelja naspram osjetljivih uiju i radoznalih oiju svoje djece te neto slau, sada se ne moe kazati da su poinili jedan grijeh u ovom sluaju osim uinjenog jednog velikog grijeha, oni su poinili i drugi veliki grijeh, jer sada svoje nasljednike odgajaju u lai.
58

Ma we farzandane ma, str. 65.

34

Zasigurno, ovaj drugi grijeh je mnogo vei. La oca i majke, dakle, nije samo njihova individualna la ve oni i druge ovim postupkom navode na la i na grijeh. Roditelji koji u kui lau te svojim runim postupcima zagauju porodinu atmosferu i svoju djecu skreu sa pravog fitretskog puta, ine izdaju prema sebi, svojoj djeci, svom narodu i prema Bogu. Djeca su amanet Boiji, laganje pred njima predstavlja lou lekciju i izdaju velikog Boijeg amaneta. Bez sumnje jedna od velikih naih drutvneih boleina jeste laganje, od koje su, manje vie, oboljeli veina stanovnika. Ova loa moralna osobina razlogom je dunjalukog i ahiretskog prokletsva i nesree. Sve nevaljale ovjeije moralne osobine i sa stanovita nauke predstavljaju duevne i psiholoke bolesti, ali laganje je od svih njih gora osobina. Imam Ali je u svojoj vasijetnami svom sinu Hasanu kazao: Bolest laganja je gora i opasnija od svih drutvenih bolesti.59 Bolest laganja Laganje podriva moralnu sigurnost, sudsku vlast i ekonomsku dobrobit porodice i zemlje. Laganje ljude ini sumnjiavim jedne prema drugima i unitava njihovo meusobno povjerenje. Laganje iskorjenjuje insanske osobine i moralne vrline ovjeka. Imam Bakir, as, prenosi da je Boiji Poslanik kazao: Laovi su osobe sa najmanjim udjelom u osobinama ljudskosti i insanijeta. 60 Neki misle da se u nekim situacijama samo pomou lai moe doi do pobjede u ivotu. Prvaci Islama ovakvo ponaanje dre pogrenim i ovakav poraz, pri ustrajavanju na istini, dre pobjedom. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Klonite se laganja ak i ako u tome vidite spas jer je u tome propast. 61 Imam Musa Kazim, as, je rekao Hiamu: O Hiame zaista pametan ovjek ne lae, iako mu la moe posluiti kao sredstvo priskrbe nagonskih potreba. 62 Istinoljubivost i pobjeda Koliko li je bilo ljudi u opasnim okolnostima i u osjetljivim trenutcima koji su potpuno hrabro i odluno govorili istinu i napokon doli do pobjede. Haddadova krvoprolia i zloini nikome nisu skriveni. Jednog dana je skupina Abdurrahmanovih pristalica u ulozi zatoenika dovedena u Hadadovu skuptinu. Hadad je bio odluan da ih sve pobije. Jedan od zatoenika je ustao i kazao: O vladaru ja imam kod tebe potraivanje zato me umjesto toga oslobodi.
59 60

Mustadrak, sv. 2, str. 100. Ibid. 61 Ibid. 62 Tehaful uqul, str. 391.

35

A kakvo potrivanje (hakk) ima kod mene? Upita Hadad. Jednog je dana Abdurrahman na jednom skupu tebe vrijeao, a ja sam ustao u tvoju odbranu. Hadad upita: Ima li za to svjedoka? Jedan od zatoenika ustade i revnosno posvjedoi istinitost njegova kazivanja. Hadad ga oslobodi, a potom se obrati ovom svjedoku: A zato me ti na tom skupu nisi branio? Ovaj odgovori: Nisam to inio iz tog razloga to te doivljavam svojim dumanom. Hadad ree: I njega zbog iskrenosti pustite!63 Jedanput je Hadad oduio svoju hutbu sa minbera, ovjek je iz sredine damije uzviknuo: Vrijeme je namazu, skrati to! niti e vrijeme iz potovanja prema tvojoj visosti stati, a niti e ti Uzvieni primiti tvoje pravdanje. Hadad se onespokoji zbog ovakvog govora u masi te dade da se ovjek zatvori. Zatvorenikovi prijatelji dooe zarad zagovora kod Hadada i kazae mu: O Hadade, taj ovjek iz nae familije je lud, daj ga oslobodi! Hadad ree: Ako i sam prizna svoju ludost, oslobodit u ga. Ovi posjetie svog roaka u zatvoru i rekoe mu: Samo reci da si lud, bie puten! Zatoeni odgovori: Nikada to neu kazati, Bog me je zdravog stvorio, i ja sam zdrav. Kada je do Hadada doao odreit i iskren zatoenikov odgovor, dao je nalog da ga oslobode. 64 Laljivost i pokunjenost Na isti onaj nain kako je istinoljubivost razlog ponosa i uzdignutost glave, tako je i laljivost razlog ponienosti i pokunjenosti. asni Poslanik, sava, je kazao: Kloni se laljivosti, zaista la zacrnjuje lica! 65 Vladaru Mensuru Devaniki kazano je da neto imetka od klana Beni umeje stavljeno kao amanet kod jednog ovjeka. Rebiju je nareeno: Pozovi ga! Rebij veli: Doveo sam tog ovjeka u skup kod Mensura. Mensur mu ree: Imamo obavijest da se kod tebe nalazi neki imetak od Beni umeje, kao amanet. Ima da sve to sada nama preda. ovjek upita: A da li je musliimanski halifa (tj. Mensur) nasljednik Benu umeja? Mensur odgovori: Da! ovjek tada upita: A na osnovu ega onda od mene imetak Benu umeja potrauje? Mensur se malo zamisli te kaza: Beni umeje su ljudima uinili nasilje. Ja sam sada muslimanski halifa i zastupnik tih ljudi, moj cilj je da muslimanski imetak izuzmem i da ga stavim u bejtul mal na raspolaganje muslimanima.

63 64 65

Lugatname dehhoda, str. 299. El Mustetaraf, sv. 2, str. 8. Mustadrak, sv. 2, str. 100.

36

ovjek odgovori: Beni umeje su imali puno linog bogatstva, ti ako hoe da izuzme ovaj imetak, mora dovesti svjedoka da je taj njihov imetak zaista otet od naroda. Mensur ree: Pravo zbori! Potom se smeka prema ovjeku i smijeei se ree mu: Ima li kakvu elju kod mene? ovjek ree: Da, imam dvije elje: Prvo, ovo pismo koje sada piem hitno dostavi mojoj porodici koja je od straha za mnom gotovo svisnula, i drugo, zamolio bih te da pozove osobu koja ti je ovaj haber o imetku dostavila da je vidim jer, tako mi Boga, Beni umeje kod mene nemaju nikakva imetka ni amaneta. A ovako sam se ponaao zato to sam sebi rekao bolje je da ovako to prije okonam. Mensur naredi Rebiju: Dovedi mi dounika! Kada ga je ugledao zatoenik ree: Pa to je moj sluga! od mene je uzeo tri hiljade dirhema i pobjegao je. Tada Mensur pritisnu slugu i ovaj otvoreno priznade: Da ne bih snosio posljedice zbog duga, ja sam ga lano optuio. Kad Mensur vidje jadno stanje sluge, od njegova vlasnika zatrai: elim da mu oprosti. ovjek ree: Oprostio sam mu, a evo mu jo tri hiljade dirhema. Mensur se zaudi dobrostivosti ovog ovjeka i kasnije kada god bi ga spomenuo, kazao bi: Nikada takvog ovjeka nisam vidio.66 Zasigurno je u istinoljubivosti ast i ugled, a u laljivosti bijeda i Ovoga i Onoga svijeta.

18
Rekao je Uzvieni Allah u Svoj Knjizi: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei...(El-Isra, 53) Jedan od od ovjeijih nutarnjih fitretskih nagona, koji je mudru Boijom poloen u svakog ovjeka, jeste ljubav prema sebi i svom interesu. Dakle, svaki ovjek, prije svega i prije bilo koga, voli sebe i fitretskim instinktom je naklonjen sebi. Instikt ljubavi prema sebi Nagon ili instikt ljubavi prema sebi nalazi se u svakom djetetu te je oslanjanje na ovaj instikt upravo najvaniji i najtemeljitiji oslonac odgoja.
66

Semeratul avraq, str. 233.

37

Dobar odgajatelj e se efikasno okoristiti ovim djeijim nagonom te e na fonu ove fitretske sklonosti moi odgojiti u njemu moralne i druge poeljne osobine. Djeija sklonost ka svom interesu predstavlja vanu djeiju nutarnju snagu, koja ako se njom bude ispravno upravljalo, moe postati izvor sree i prosperiteta. A ako se njom ne bude valjano upravljalo, moe dovesti do velikih nesrea. Jedan od naina zadovoljavanja samoljubljivog djeijeg nagona jeste izraavanje potivanja prema njemu i iskazivanja respekta ka njegovoj djeijoj linosti i to sve na ispravan, uravnoteen i prirodan nain s ciljem da se zadovolji njegova nutarnja linost. Od ovakvo odgojenog djeteta se moe oekivati dobar karakter i uravnoteeno ponaanje. U suprotnom, dijete koje nije doivjelo lijep odnos svojih roditelja i ije nutarnje bie nije doivjelo potpunu satisfakciju, u sebi e osjeati ponienost, kompleks nie vrijednosti, slomljeni duh i povrijeenost. Ovakvo njegovo nutarnje stanje, nesumnjivo, e se jednom objelodonati i pokazati u nepoeljnom liku. Ono e kasnije biti izloeno brojnim zastranjenjima i u ivotu e se suoavati sa mnogim opasnostima. Prema tome, potivanje djeije linosti u porodinom miljeu predstavlja jedan od temeljnih stubova odgoja djeteta. tavie, ova osobina potivanja drugih predstavlja sami temelj ovjeijeg druvenog ivota i oznaava jednu vanu ljudsku naunu i vjersku obavezu. Da bi se cijenjeni sluaoci bolje upoznali sa odnosom velikana vjere prema ovoj vanoj osobini potivanja drugih, dio dananje rasprave posvetiemo njihovim iskazima. Potivanje drugih, u svim vremenima, bila je jedna od defintivnih ivotnih odrednica ivota samog Boijeg Poslanika, sava. Bez imalo pretjerivanja moe se rei da je ova osobina bila najvaniji faktor uspjeha naeg Poslanik, sava. asni Pejgamber, sava, imao je uvida u sve duevne i psiholoke suptilnosti ljudi, iskazivao im je respekt i panju, i nije se ustruavao ni najmanje sitnice u tom pogledu. 1. Svakome ko bi uao Pejgamberu, sava, bilo bi ukazano potovanje i to tako da bi on ak i svoju abaju, umjesto ilima, stavljao ispod nogu gostiju; a jastuk, kao svoj naslonja, stavljao bi iza lea gosta. 67 2. Pejgamber, sava, sam sjeae u damiji, kad ue ovjek i doe do nj. Pejgamber se, iz potovanja, malo pomjeri unazad. ovjek upita: Mjesta je puno okolo, zato si se pomjerio unazad? Pejgamber, sava, mu ree: Zaista je pravo muslimana kada vidi muslimana da ga da ga potuje i da se (iz potovanja) pomjeri unazad. 68 3. Kada bi ga (Poslanika) posjetio neki ashab, on bi sjedio toliko dugo sa njim sve dok taj ashab sam ne bi otiao. Kada bi se sa njim sastao neki
67 68

Biharul envar, sv. 6, str. 151. Biharul envar, sv. 6, str. 153.

38

ovjek i on se sanjim rukovao, Poslanik ne bi pustio svoju ruku sve dok taj ovjek to ne bi prvi to uradio. 69 4. Zarad uvanja potovanja svih ljudi (na nekom skupu ili sijelu) Pejgamber, sava, bi svoje ljubazne poglede podjednako upuivao svima.
70

5. Kada bi Vjerovjesnik, sava, jaio na jahalici, nije dozvoljavao da neko iza njega ide pjeke, nego bi ga posadio iza sebe na jahalicu, a ako bi to ovaj odbio, onda bi mu rekao idi naprijed i saekaj me na mjestu na kojem eli. 71 Ponekada u naroitim prilikama se dogaalo da je ispravno Poslanikovo postupanje koje bi uvaavalo opi interes, izazivalo neoekivane reakcije u srcima nekih ljudi i osoba koje su ovo Poslanikovo ponaanje tretirali poniavajuim po sebe. Na cjenjeni predvodnik vjere brzo bi dao objanjenje ove stvari te bi sumnju otklonjao i svoje potovanje u vezi ljudske linosti otvoreno pokazivao. Tako je asni Poslanik, zarad opeg interesa, kompletan ratni plijen sa Hunejna podjelio meu Kurejijama a Ensarijama nije nita dodjelio. Neke ensarije, koje su u napretku Islama imale veliki udio i koji su na tom putu uinili velike usluge, su se naljutili i poeli okolo priati o navodnoj Poslanikovoj nepravdi. O ovome je dola vijest asnom Poslaniku. Zapovjedio je da se na jednom mjestu saberu svi Ensarije i da na tom mjestu ne bude nikoga osim njih. Uticaj priznanja tuih zasluga Pejgamber, sava, u pratnji Alija, as, dolazi na sastanak i sjeda u sredini skupa, potom se Ensarijama obraa rijeima: Ja vas sada pitam, a vi mi odgovirite. Potom neko ree: Pitaj ti. On upita: Zar niste bili u zabludi te vas je Uzvieni mojim posredstvom uputio? Odgovorie: Da. Niste li se nalazili na ivici provalije pa vas je Uzvieni posredstvom mene oslobodio? Odgovorie: Da. A, niste li meusobno bili neprijatelji jedni drugima pa vas je Uzvieni posredstvom mene uinio meusobno mislotivim? Odgovorie: Da. Nakon toga Poslanik uuti nekoliko trenutaka pa potom ree: Zato vi za vae postupke ne postavljate moja pitanja? Rekoe: ta da kaemo? Va govor moete iskazati ovakvim rijeima: Istjeran si iz Meke i mi smo te primili, bojao si se za svoj ivot pa smo ti mi dali sigurnost, drugi su bili porekli tvoj govor a mi smo ga potvrdili.
69 70 71

Biharul envar, sv. 6, str. 152. Rewdije Kafi, str. 268. Biharul envar, sv. 6, str. 153.

39

Ove napomene i priznanja njihovih dobroinstava od strane Pejgambera, sava, toliko je ostavilo traga na njihovim srcima da su glasno plakali. Potom su prvaci Ensarija poljubili ruku Poslanikovu i iskazali svoje zadovoljstvo sa nainom podjele ratnog plijena te su kazali: Nai imetci ti stoje na raspolaganju ako eli i njih raspodjeli meu Kurejijama. Osobe koje su izrazile svoje nezadovoljstvo nisu imale lou namjeru i sada su se pokajale zbog toga. A vi takoer od Uzvienog Boga traite oprost za njih. Zamolio je Boiji Poslanik: Boe moj oprosti Ensarijama i sinovima njihovih sinova. 72 Prenosi se od Imama Husejna da su Boijem Poslaniku donijeli neka dobra pa je dao da se to izdijeli ashabima Sofe. Budui da je koliina tog imetka bila mala, svima nije dospjelo. A budui da Boiji Poslanik nikada ne zaboravlja one ojaene i nemone, on zbog ovoga jako zabrinuo. Brzo im se izvinuo i kazao: Izvinjavamo se Allahu Uzvienom i vama - o pripadnici Sofe - dato nam je neto i htijeli smo to razdijeliti meu vama, ali to ne stie svima pa sam to dodijelio onima za koje sam se bojao da su najgladniji i najnemoniji. 73 Za asnog Poslanika, sava, je toliko bilo vano izraavanje potovanja prema drugima, da bi se Poslanik estoko suprostavljao onima koji su ovu moralnu dunost tretirali nevanom. U jednoj od bitaka Vjerovjesnik, sava, je u svom vojnom logoru obavljao namaz. Nekoliko je muslimana ispred njego prolo. Stali bi na trenutak i pitali Poslanikove drugove za zdravlje Boijeg Poslanika, sava, te za nj uputili pohvale i dovu. Izvinuli su se to nemaju vremena da saekaju Poslanika i da se sa njim lino ispitaju. Jo jednom su uputili selam Poslaniku i nastavili svojim putem. Nakon namaza Poslanik se ljutit okrenuo od kible i kazao im: Kakva teta! Skupina staje pored vas pita vas za moje zdravlje, alje mi selame, a vi im niste ni hranu ponudili. 74 Rukovanje kao izraz potovanja drugih Potom je Vjerovjesnik kazivao o Daferu ibn abi Talibu, Tajaru, a onda o stupnjevima due i nainima i metodama iskazivanja svoga potovanja prema dui drugih ljudi. U skladu sa kodeksom svete vjere Islama, iskazvinanje potovanja ne odnosi se samo i iskljuivo na meumuslimanske relacije. Ovo se takoer odnosi i na nemuslimane jer i oni se okoriuju ovom muslimanskom lijepom osobinom.

72 73 74

Irade mufid, str. 67. Biharul envar, sv. 6, str. 160. Biharul envar, sv. 6, str. 159.

40

Adabi saputnitva sa nemuslimanom Imam Ali as, u vrijeme dok je bio muslimanski halifa, naao se na putu izvan grada Kufe i tu se sluajno sreo i sprijateljio s jednim nemuslimanom. Ovaj nije poznavao Alija, te ga je kao sluajnog prolaznika upitao: Gdje si namjerio o Boiji robe? U Kufu odgovori Ali, as. Tako zajedno stigoe na jednu raskrsnicu, nemusliman se odvoji od Alija, as, i krenu svojim putem. Nakon nekoliko trenutaka nemusliman primijeti kako je njegov doskoranji saputnik, koji je bio krenuo prema Kufi, promijenio kurs i sada se ponovo pribliava njemu. Kada mu se priblii, nemusliman ga upita: Ta zar nisi krenuo prema Kufi? Ree: Da, jesam! Ovaj ree: Pa put prema Kufi je tamo (kamo si ve bio krenuo)! Ali, as, ree: Znam! Ponovo nemusliman upita: Pa zato si onda promijenio svoju marutu? Tada mu ree Ali, as: Da bi prijateljstvo saputika ostalo sauvano potrebno je da ovjek naini nekoliko koraka uz svoga saputnika, prije nego se rastane sa njim ovako nam je naredio na Poslanik. Ovaj pripupita: Zar vam je ba tako naredio va Poslanik?Ali ree: Da! Tada ree nemusiman: Nema sumnje da oni koji su se uputili njegovim stopama, uputili su za njim zarad njegove plemenite udi i morala.75 Nakon toga on se okani puta kojim je naumio ii, nego se s Alijem uputi u pravcu Kufe, gdje je sa njim zametnuo priu o Islamu i na koncu je i sam primio Islam. Metod minulih islamskih velikana Nain kako su nai dobri prethodnici upranjavali potivanje drugih najvie je doprinio tako intenzivnom irenju vjere Islama. Muslimani su bili obavezni rijeju i djelom ukazivati svoje potovanje prema svim ljudima, i nikada nisu smjeli jedni druge poniavati. Kuranski je, takoer, imperativ: Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei...(El-Isra, 53) 1. Imam Bakir, as, je o Boijim rijeima Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rijei... kazao: Govori o ljudima najljepi govor, upravo onakav kakav bi elio da ljudi o tebi govore.76 Kazao je Imam Bakir, as: 2. Iskazujte potovanje prema svojim prijateljima i nemojte jedni druge napadati i omalovaavati. 77 Imam Husejn je rekao:
75 76 77

Sefine (hulq), str. 416. Vesail, sv. 4, str. 93. Kafi, sv. 2, str. 173.

41

3. Kome doe brat musliman te mu on ukae potovanje, zaista je ukazao potovanje Uzvienom i Plemenitom Allahu. 78 Kazao je Resulullah, sava: 4. Ko svome bratu muslimanu iskae panju s ljubanou i otkloni njegovu brigu, dokle god se u njemu nalazi ova vrlina, on je u sjeni Boije milosti. 79 Izbjegavanje poniavanja Takoer je kazao Resulullah, sava: 5. Ne poniavajte nijednog muslimana, ta zaista je najnii od njih kod Allaha velik. 80 Mnotvo je ajeta i hadisa u asnoj vjeri Islamu o panji i susretljivosti prema ljudima. Da bih vam ukazao na to zadovoljio sam se s navoenjem manjeg broja predaja i ajeta, a sada se, budui da je naa tema odnos prema djeci, ponovo vraamo na tu raspravu. Odgoj u vrijeme djetinjstva Cjelokupni program ivota svih ena i mukaraca nije nita drugo nego skup odgojnih navika steenih odgojem od strane svojih roditelja u porodinoj atmosferi i odgonih manira steenih od strane svojih uitelja u kolskom okruenju. Sve dobro i loe koje su im oni u toku odgojnog procesa u mladosti usadili, sada se u zrelim godinama oituje i pokazuje na djelu. Rijeju, svako duevno i moralno stanje i meusobni odnos i ponaanje odraslih osoba samo je slika njihova odgoja iz mladih dana. Dobro i loe, istoa i poganost, odvanost i slabost treba gledati kod dananje djece da bismo vidjeli stanje sutranje nacije. Osoba koja je slobodoumna, sa samopouzdanjem ili osoba koja je jadna i nesamostalna ustvari je upravo onakvih osobina kakve su joj svojim nasljeem i odgojem ostavili i trasirali njeni roditelji. Roditelji koji ele da njihovo dijete bude moralno i odvano, morae se potruditi da od najranijih doba ove poeljne osobine odgoje i oive u svojoj djeci. Dijete koje je u roditeljskom domu poniavano i ojaeno te koje nije smatrano vrijednim lanom porodice, od nj se ne moe oekivati, kada poraste, da bude bude samostalno i dostojanstveno. Ono e u startu biti suoeno sa nesreom jer teko da e se kasnije ove njegove odve trasirane bijedne osobine moi preinaiti u ljudske vrline. Pravilan odgoj i vaspitanje djeteta jedino su izvodljivi u sjeni dobrog odgojnog vjersko - naunog programa. Roditelji trebaju odmah preuzeti svoje dijete, pratiti ga korak po korak, i djelatno raditi na njemu. Porodice

78 79 80

Vesail, sv. 4, str. 97. Biharul envar, sv. 16, str. 84. Madmue weram, sv. 1, str. 31.

42

koje budu bezvoljne u pogledu odgoja svoje djece, tj. ne budu aktivno radile na svojoj djeci, zasigurno ne mogu poluiti dobar odgojni rezultat. Psiholoko usavravanje djeteta
Psiholoko i ivano usavravanje djeteta nije sluajni proces, ve se to odvija kroz vrlo ozakonjenu proceduru. Zato oitovanje duevnog zaostajanja u jedoj osobini ne trebamo olahko uzimati, ve moramo psiholoke i duevne slabosti, poput bilo koje bolesti, vrlo ozbiljno tretirati. Upravo u onim prvim danima ivota dijete se poduava kako da se koristi nervno ivanim sistemom. Dijete dojene nita ne zna osim nekoliko interakcijskih radnji. Poslije ono, malo pomalo, prohodava, poinje govoriti, shvaati, skakutati, dolaziti do vidne i ujne spoznaje i tek tada moemo kazati: Dijete je zbilja dolo na Ovaj svijet. Mnogo je roditelja koje se, nakon to ono prohoda, progovori, svoje ruke vie ne blati i ukae svoje lijepe oi, zadovoljavaju ovim te svoje dijete dalje preputaju sluajnom i stihijskom odgoju. Ukratko, preputaju ga samom sebi. Rijeju, na dijete se gleda kao na navijeni sat: Ako se uje da otkucava tik tak dobro je, a to gdje su mu kazaljke, uope nije bitno. 81

Jedna od osnovnih dunosti roditelja kod svoje djece jeste stvaranje njihova samopouzdanja i dostojanstva odgojnim putem. Za kreiranje ovoga mentalnog stanja potrebno je imati ureeni program djelovanja. Ako se sve ovo ne bude inilo vrlo preciznom metodologijom, onda se ne moe ni na kakav nain doi do pozitivnog rezultata i ne moe se zadobiti dijete sa dostojanstovom i vlastitim dignitetom. Naprotiv, neispravnom metadologijom moe se doi samo do iskompleksiranog i obezlienog djeteta. Iskazivanje potovanja prema djetetu i lijepo ophoenje njegovih roditelja s njime, jedan je od najvanih faktora kreiranja valjane djeije linosti. asni Prvak Islama ovaj bitni program odgoja jasno je sumirao u jednoj reenici i nedvojbeno je zapovjedio svojim sljedbenicima njegovo izvravanje. Potivanje djeteta asni Poslanik, sava, je rekao: Potujte svoju djecu i sa njima postupajte na najljepi nain. 82 Osobe koje ele odgojiti djecu sa karaktrerom onda zasigurno moraju proi duboku obuku i uz poznavanje Poslanikove metode trebaju to primenjivati. Roditelji koji ne potuju svoju djecu, koji ih vrijeaju i poniavaju, ne mogu zadobiti samopouzdanu i karaktrernu djecu. Potrebno je gornji hadis unekoliko pojasniti da bi cijenjeni sluaoci isti bolje razumjeli i da bi oevi put i metod Poslanikovog djelovanja bolje upoznali i cjenili te ga na djeci primjenili. Potivanje i ukazivanje panje ili pak omalovaavanje i vrijeanje djeteta ne tie se samo jednog specifinog stanja. Roditelji mogu na razliite naine, rijeju i djelom,
81 82

e midanim, terbiajte baehaje duvar, str. 65. Biharul envar, sv. 23, str. 114.

43

izraziti potovanje prema djetetu, kao to mogu u razlitim vidovima povrijediti njihovu linost. U dananjem pojanjenju pokuat u vam dati korisne i tetne primjere potivanja ili omalovaavanja djeteta. Prvi uvjet ispravnog odgoja i valjanog vaspitanja koje dovodi do dostojanstvene linosti djeteta jeste to da roditelji prvo spoznaju svoju djecu, da se ne dogodi da zbiljsku vrijednost svoje djece poznaju tek iz daleka ili povrno. Da ne pomisle da je njihovo dijete neto poput janjeta i pileta kome samo treba hrana, kretanje, spavaonica i da je time sve zaokrueno. One trebaju biti svjesni da je njihovo dijete jedan insan, ali u malimh dimenzijama. Dakle, dijete je stvarni insan, ali slabaan i nemoan. Ono je zbiljski ovjek koje u sebi ima poloene velike potencijale i moni kapital insanijeta, kojeg treba postepeno razvijati. Njegove nutarnje kapacitete treba oplemenjivati i iz stanja potencijalnosti prevesti ga u stanje aktualiteta.
Dijete je stvarni insan Dijete u svim fazama rasta naspram roditelja pa i cjelog svjeta osjea stanovitu ponienost. Ovaj osjeaj manjkavosti koji je evidentan u svim aspektima djeijeg ivota, proizlazi iz nedostatka prvotne moi, nesigurnosti i nesamostalnosti. On proizlazi otuda to dijete osjea potrebu oslanjanja na nekoga snanijeg od sebe i zbog potrebe pokoravanja spram svojih roditelja. Upravo ovaj osjeaj ponienosti je faktor koji u djetetu neprestalno potie stalne aktivnosti i potrebu za bavljenjem neim te mu stvara elju za izvrenjem neke uloge u kojoj e testirati svoju snagu. Dijete se na fonu svojih postupaka i buduih nadanja, te tjelesne i umne spremnosti, podstie na kretanje. Potencijal koji omogouva djetetovo odgajanje potie upravo iz ovog osjeaja ponienosti. Jer je njegova budunost zasnovana na ratobornom usmjeravanju i koncentraciji svih svojih snaga protiv onienosti. I koliko god ono, koritenjem ovih snaga, uspije umanjiti svoju ponienost, ono pobjedniki likuje i doivljava to kao najbolju nagradu. Osim toga, dijete eli, igrajui svoju ulogu, sebe ljudima prestaviti i pokazati. Generator i poticaj svih njegovih akcija jeste elja za uspjehom i dokazivanjem. 83

Duhovni rast djeteta Roditelji koji blago postupaju sa svojom djecom, i koji djeijim fitretskim aktivnostima otvaraju puteve te koji ih u njihovim djeijim djelatnostima i aktivnostima ne ismijavaju i ne poniavaju, vrlo rano sazrijevaju kao duhovne i samostalne linosti. Obrnuto oevi koji u kui izigravaju diktatora te svojim govorom i postupcima izazivaju strah kod ukzuana, sputavaju i zapreavaju prirodni fitretski rast i razvoj svoje djece. Ovakva djeca, zbog neizgraenosti svoje linosti i slabosti koju u sebi osjeaju, uvijek ostaju inferiorna i obezliena.
Jedan je osnovni faktor koji u djeci proizvodi osjeaj ponienosti i iskompleksiranosti, to je prekomjerno pokazivanje snage i sile odraslih nad njima. Nijedna stvar u ovolikoj mjeri ne sputava i ne ograniava djetetovo nastajonje i trud da postane samostalno. A to posebno dolazi do izraaja kada mu roditelji,
83

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 106.

44

nakon treniranja sile, jo kau: Ti to ne moe uraditi...bolje i ne pokuavaj! A jo gore je to to se ni na ovome ne zaustavljaju te mu kau: Glupane jedan, zato to uope pokuava, zar ne vidi da za to uope nema talenta!- te tako nevinu djecu izbezumljuju. Teko je i zamislisti da se ovakvim postupanjem u djetetu nee proizvesti teak kompleks nie vrijednosti. Ovdje nije u pitanju samo grijeh jednog oca tiranina, ve je na djelu formiranje jedne trajne prepreke djeijoj uravnoteenosti. 84

Kazao je asni Poslanik, sava: Ne preoptereujte, ne zamarajte i ne zaglupljujte svoju djecu! Dakle, ne govorite svojoj djeci: Ti si blentav, ti si bijednik, ti si glupan, ti si nevaljalac, ti sve kvari, ti si laov jer svaka od ovih rijei je uvreda i omalovaavanje djeije linosti i oznaava prepreku njegovom duhovnom napretku i usavravanju. Nagon za igrom kod djeteta Jedan od nagona koji je Uzvieni usadio u djeiju linost jeste nagon i sklonost ka igri. Nekada tre i skau, drugi puta se zabavljaju sa svojim igrakama, uivajui u njihovom sklapanju i rasklapanju. Sve ove stvari koje izgledaju kao zgubidancija ustvari izgrauju djeiju duu i tijelo. Igra jaa djeije miie i uvruje njegove kosti. Igra, k tome jo, jaa snagu promiljanja djeteta i izvodi na povrinu njegove nutarnje sposobnosti i talente. Jednostavno dio djeijeg ivota treba da bude proveden u igri, to je naroito apostrofirano i u hadisima: Kazao je Imam Husejn, as: Dijete se igra sedam godina, izuava knjige sedam godina te halale i harame izuava jo sedam godina. 85 Od nj se takoer prenosi: Sedam godina pusti dijete da se igra. 86 Jedna od koristi djeije igre je djetetovo sticanje samostalnosti i oivljavanje istrivakog osjetila. Kada se dijete zabavi u pijesku te iskopa rupu i pone praviti kuu sa spratovima i sobama, tada ono ukljui sve svoje umne potencijale poput inenjera i uiva u svojim uspjesima. Ako u sredini posla naie na prepreku, da se u razmiljanje za alternativnim rjeenjem, zatrpava onu rupu, rui graevinu i ponovo kree sa izgradnjom. Na ovaj nain ono izgrauje i unapreuje svoj misaoni mehanizam i jaa svoju linost. Ako ga roditelji zbog ovoga ismiju i nazovu glupanom, nanijeli su mu veliku uvredu i zadali su najvei udarac njegovoj duevnoj linosti.
Ukoliko djeca ele za svoj posao nainiti vlastiti program, nikada ih u tome ne ometajte. Jer je njihovo igranje neke uloge po odreenom programu, bez ikakvog spreavanja i onemoguavanja, izuzetno vano za jaanje njihove linosti.
84 85 86

Ma we farzandane ma, str. 57. Kafi, sv. 6, str. 46-47. Ibid.

45

Odrasli, dok obavljaju svoje dnevne poslove, nisu skloni da potuju tano utvrenu proceduru, dok djeca, obrnuto, upravo ele da rade po odreenom planu. Sada se postavlja pitanje, da li ih mi putamo da se slobodno igraju po svom programu? Nikada! Ako ve uveliko uivaju u svojoj igri, mi ih prekidamo da bi sa nama krenuli na izlet, ili ako im je ve kantica puna pijeska ili upravo oblae haljinicu svojoj lutki, mi ih prekidamo i dovodimo da poselame upravo pristigle goste. Ovakvi postupci dovode dijete do razmiljanja i uvjerenja da ono posjeduje jednu posebnu ponienost i kompleks koji ga gura da bude nie od ostalih. Naravno, dijete pri tome zakljuuje da svi njegovi poslovi i aktivnosti besmisleni i da je i ono tek jedno bezvrijedno i nesposobno stvorenje. Kako e u tom sluaju dijete postii odvanost i samostalnost, koji su neophodni rekviziti za njegovo preuzimanje ivotnih obaveza na svoja plea. 87

Uvijek imajte na umu govor asnog Poslanika, sava: Potujete svoju djecu. Ili sljedeu njegovu preporuku: Ne preoptereujte, ne omalovaavajte i ne zaglupljujte svoju djecu! Upuivanje djeteta Dijete, nesumnjivo, za spoznavanje dobra i zla treba roditeljsku pomo. Oni su ti koji dijete trebaju poduiti dobroinstvu i bodriti ga u izvrenju toga. Oni mu trebaju pojasniti zlo i odvratiti ga od nj. Roditelji su dakle oni koji trebaju vriti tu svoju svetu dunost nad odobravanjima i zabranama djetetu, ali trebaju paziti da u tome ne pretjeraju i da ta nareenja i zabrane ne prerastu u nepotivanja i vrijeanja njegove linosti. Neki roditelji se dobronamjero toliko udubljuju u odgoj djeteta da u tome pretjeraju i preu uobiajenu granicu upuivanja na dobro i odvraanja od zla te u djetetu izazivaju neraspoloenje i dijete umjesto da svakog dana bude moralnije ono sve vie zastranjuje.
Ukoliko se djete ne ponaa valjano roditelji ga trebaju razumno upuivati bez napadanja na njegovu linost. Trebaju mu ukazati ipsravan put i odgovoriti ga od nevaljalog postupanja. Ondje gdje roditelji nastupaju sa korenjima i ustrajavaju u tome te djete ponu umalovaavati i njegovu linost vrijeati, ne samo da nee uspjeti njegovom pozitivnom preporodu ve e ga sa ovom sirovou i tvrdoglavou obodriti da ono pone oponirati i prkositi roditeljima te e nastaviti sa loim postupanjem.

Djetetova tvrdoglavost Imam Ali, as, je kazao: Pretjerivanje u korenju i kritikovanju potpaljuje plamenove tvrdoglavosti i supodstavljenosti (u
djetetu).
88

Roditelji sa stalnim i upornim kritikovanjem ele dijete odvratiti od runih postupaka, ele slomiti njegovu volju i odlunost i hoe mu nametnuti svoju volju. Dijete u
87 88

Ma we farzandane ma, str. 56. Ma we farzandane ma, str. 56.

46

ovoj borbi, da ne bi izgubilo svoju linost stupa u odluni otpor roditeljima te nastavak svojih loih postupanja smatra odbranom i pokazivanjem svoje linost.

Ako problematino postupanje djeteta bude specifino i ako se ono oda neredu i pijenju onda prema
njemu treba primjenjivati posebna pravila. Svaku naredbu u kojoj ima zabrane treba znati da ona nee poluiti uspjeh, jer svaka prepreka provocira ovjeka da je nastoji proi. Hiljadu i jedno ne radi i ne ini to iskazano od strane roditelja, proizvodi kod djeteta jedan naroiti svjet pun opravdanja i mogunosti da se upravo to uini. Dijete sebi tada kae: Ja da ovo ne inim? Ja sam to mogao uiniti, a i sada to mogu. Ovakvo djeije postupanje proizvodi u njemu osjeaj posjedovanja linosti i digniteta. Stoga treba se kloniti korenja, kritikovanja i provociranja koje dijete vode u izvrenje nekih nedjela. Ono to za djete treba initi, treba mu samo put pokazati a ne gnjaviti ga. Ovo naravno ne znai da ga treba prepustiti samome sebi. U njemu treba stvoriti drugu volju i drugi cilj i predloiti mu aktivnosti koje treba uiniti, koje su korisne po njega i koje e pokazati i oitovatni njegovu linost. Ako djete s lahkoom ini nepodobtine, znajte da je razlog za to njegovo stalno spreavanje i korijenje za to. A on je htio sa izvrenjem nedjela da pokae svoju snagu i da je u najmanju ruku izjednaen sa svojim protivnicima - dakle roditeljima. U bilo kojem ivtnom dobu da smo, mi elimo potvrditi i pobjediki ojaati svoju linost, i samo je potovanje tue linosti prepreka i granica jaanju nae linosti. 89

Nedjela zbog osjeaja ponienosti Roditelji koji sa omalovaavanjem gledaju na svoju djecu i koji poniavaju njihovu linost, ne samo da e im potaknuti na nedjela u njihovu dijetinstvu, ve e otpor ka dobru u njima ostati sve do kraja ivota njegovih roditelja i taj otpor e se pojavljivati u razliitim oblijima, a samoj e porodici donijeti kako vjersku tako i ovosvjetsku sramotu.
Imam Hasan Askeri je kaza:

Nedjela i ejtanluci djeteta prema ocu u djetinstvu prerasti e u otvoreno uivanje u svojim
opstrukcijama kada narastu.
90

Roditelji koji iskazuju potovanje prema svojoj djeci, koji njihovu linost dre velikom, koji sa njima postupaju u skladu sa moralnim i odgojnim normama u stanju su u njima oblikovati lijep ahlak i pohvalne moralne osobine. A ako se u njima jednog dana ipak pojavi neto nemoralno, to e se lahko moi otkoloniti. Dejeiji interes Dejca kao i odrasli posjeduju svoje interesdijstvo i ljubav prema sebi. Kada dijete spozna da neka njegova nepodoptina ili nemoralni in u oima drugih lanova porodice izazivaju nelagodu te da umanjuju njegov ugled kod njih, ono e to brzo napustiti i ostaviti. 1. Kazao je Imam Ali, as: Osobe koje imaju pri sebi plemenitost, poude i nemoralnosti u njihovim oima
izgledaju jadno i nisko.
91

2. On je takoer kazao: Onaj ko je plemenitog morala nee se zaprljati nemoralnim prohtjevima. 92

89 90 91 92

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 77. Tehaful uqul, str. 489. Sefine str. 726. Gururul hikem, str. 669.

47

3. Imam Ali, as, je kazao: Onaj ko je uvjeren u plemenitost i veliinu svoje due, nee se upustiti u
grijeenje.
93

4. Imam Sedad, as, je kazao: Onaj ko je shvatio vrijednost svoje due i svoje linosti, profani materijalni svijet e u njegovim
oima biti bezvrijedan.
94

Plemenitost due i potenje Iz ovih nekoliko hadisa dolazi se do jednog vrlo vanog odgojnog i psiholokog zakljuka: Veliina, dostojanstvo i plemenitost due i linosti neuskladivi su sa moralnom zaprljanou i grijenou. Oni koji znaju i cijene vrijednost i plemenitost svoje due, uvijek e ovaj dragulj uvati u riznici svoje nutrine i nikada se nee uputati u nepodoptine i grijehe. Onaj ko eli da ouva plemenitu ud i istinoljubivi karakter ne treba da se uputa u lai. Onaj ko je voljan da pri sebi njeguje pravdu i pravinost nee nikada posegnuti za mitom i korupcijom. Oni koji se u drutvu prepoznaju kao pouzdani i koji vole pouzdanost nikada nee izdati nekoga. Bijedne i iskompleksirane due Obrnuto, oni koji imaju bijednu ud i slabaan karakter i koje zajednica prepoznaje takvim, njihovo bivanje u zajednici osjea se i doivljava se opasnim. Oni su se bez zazora i moralnog otpora u stanju upustiti u svaki grijeh. 1. Kazao je Imam Ali, as: Ne nadajte se dobru od onoga ko se vidi bijednim i niskim. 95 2. Imam Hadi, as, veli: Ne budite sigurni od zla onoga ko se vidi bijednim i niskim. 96 3. Kazao je Imam Ali, as: Uinio je sebe bijednim i niskim onaj kome zapovijeda njegov jezik. 97 Sam jezik ljude poniava kada kau sve to poele i kada se zbog bedastoe svoje due ne stide. Osjeaj neovisnosti i samostalnosti Da bi roditelji uspjeno mogli prenijeti svoju vjeru i svoje moalne navike na svoje dijete, i to bez pritisaka i prijetnji, pa da im dijete tei dobrima i da bude odbojno prema nevaljatinama, potrebno je da kroz iskazivanje vlastitog potovanja u njima kreiraju linost. Dakle, djecu
93 94 95 96 97

Gururul hikem, str. 677. Tehaful uqul, str. 278. Gururul hikem, str. 712. Gururul hikem, str. 712.

48

trebaju tako odgojiti da ona vjeruju da su samostalna bia i da su cijenjene osobe u svojoj porodici.
Za odgajatelje je dovoljno da iskau potovanje prema komplikovanom i nepoznatom svijetu zvanom dijete, te da od sebe ne donose paualne sudove o njmu. Pokrete i pomake djeteta treba oekivati i traiti iz njegovih vlastitih motiva i pobuda a ne iz svojih (roditeljskih) elja i stremljenja. Dijete e tako stei veu privlanost prema vjeri putem interaktivnog i meusobnog razumijevanja, u njemu e se javiti ljubav i povjerenje u sebe. Ovo ne znai da e se dijete toliko pustiti i da treba njegovim udnim eljama povlaivati ili da e mu se dopustiti da radi nepoudne stvari. Ali kada dijete osjeti da su shvatili njegovo stanje i njegove tenje, ono nee pribjegavati zloupotrebi svoje slobode. Kada dijete poduite pravilima i normama lijepog ponaanja i ahlaka, i ako ono u tome ne vidi nita to se suprostavlja njegovoj slobodi i samostalnosti, ono e sve to lake prihvatiti. Ono e tada s punom voljom slijediti svoje roditelje. Kada se prema njemu upute zrake potovanja i ono e uzvratiti istim zrakama respekta. Ukoliko ga, kada vam ono raskrije svoje misli, ne budete omalovaavali i ne budete ga svako malo upozoravali: Ne iini ovo, ne ini ono! , ono tada nee imati razloga za neposlunost i odbijanje pokoravanja poeljnim pravilima. Upravo posredstvom ovoga reda i sistema vrijednosti, dijete e iskazivati potivanje drugih, a i samo e sebe u oima drugih initi potovanim, jer e sa svima gajiti dobre odnose, svima e davati njihova prava da bi zadobilo vlastito pravo. 98

Roditelji koji se uvijek dre preporuka ovog hadisa: potujte svoju djecu i uljepajte svoje ponaanje! i koji ga djelatno u praksi provode, moi e odgojiti plemenitu i dostojanstvenu djecu i doprinijeti da ona imaju ipravan govor i valjano ponaanje. Uvreda i poniavanje djeteta S velikim aljenjem treba priznati da u naoj zemlji (Iranu) veliki broj blinjih, nasuprot Resulullahu, ne potuju svoju djecu i napadaju na njihovu linost i vrijeaju ih na razliite naine. Na ovaj nain uzrokuju u njima kompleks nie vrijednosti. Ovo to u vam rei vidio sam izbliza, a vjerujem da je i veina vas isto to vidjela: 1) Obino se na sijela uglednika pozivaju samo odrasli, ne i djeca. Roditelji obino svoju djecu od 8 do 10 godina, u ulozi maloljtne djeice, povedu sa sobom, na ovaj nain se u njima posredno stvara kompleks nie vrijednosti i stavlja im se do znanja: Vi djeco niste vrijedni poziva! Primjetili ste ako pozivnik uputi djetetu od deset godina posebnu pozivnicu koliku radost i pozitivan osjeaj u dui djeteta to izaziva. To djetetu kreira linost, ono uzdignute glave i s osjeajem samostalnosti dolazi na sjelo. 2) Na sijelu kod domaina se da primjetiti da se ispred svakog odraslog gosta nalazi kompletan escajg. Vie puta sam vidio kako djeca nemaju kaike i kako s osjeajem ponienosti i poraza gledaju okolo,
98

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 51.

49

oekujui da im se otac ili neko od gostiju smiluje i da im da malu kaiku. Ovo je ustvari izkazivanje nepotovanja prema djetetu i uvreda za njegovu linost u prisustvu odraslih gostiju. Ono e zbog ovoga do kraja svoga ivota nositi u sebi neki kompleks nie vrijednosti. 3) Kada se porodica nae u gostima, u vrijeme spavanja svima odraslima se odrede njihovi leajevi a dijete od deset godina se snebiva jer o njemu niko ne misli, kao da ga niko ne rauna insanom i niko mu ne dodjeljuje leaj. Nakon svega, slomljenog duha i s osjeajem ponienosti ono lijee na oev leaj. 4) Otac u gostinskoj sobi razgovara sa svojim gostima, dijete od deset godina ulazi u sobu i gosti iz potovanja prema njemu ustaju. U ovim sluajevima potrebno je da otac uuti te da dijete za potovanje koje mu je ukazano zahvali gostima, a ako to nije uinilo otac treba vrlo utivo da mu kae da im treba zahvaliti, a da u isto vrijeme i on njemu kae hvala ti. Mnogo puta sam vidio u sluaju kada gosti ustanu iz potovanja djetetu, otac kao da se dogodilo neta loe pokazuje osramoenost i gostima govori: Ne ustajte, samo vi sjeditite! Na ovaj nain on je uinio najveu uvredu svome djetetu. Ovim on kao otac eli gostima kazati: Samo vi sjedite, moje dijete ionako ne zavreuje potovanje i panju. 5) Mnogo puta je vieno kao prilikom polaska na putovanje roditelji zarad utede djetetu ne kupuju kartu i ono stoji u autobusu. Ono tako stoji tokom putovanja i kada se umori ono sjeda u krilo oca ili matere. Dijete tako stie osjeaj da ono ne zavrijeuje potovanje da bi se za njega kupila karta i da bi poput ostalih putnika sjedilo. Ovo posebno pogaa dijete ako ono uoi da neki njegov vrnjak sjedi u autobusu. Tako roditelji spram utede nekoliko dinara sa ovim neasnim postupkom zadaju veliki udarac linosti svoga djeteta. Djeije reakcije Nekada dijete naspram ovakvog nepotivanja i obezvrijeivanja pokazuje hitru reakciju, napne se, upada u utnju i brinost ili roni suze. A neka djeca nekim ejtanlukom ili zijanom uzvraaju na ovo nepotivanja svoje linosti. esto ponavljanje ovih poniavajuih inova u djetetovom nutatrnjem biu proizvodi kompleks nie vrijednosti, srozava ga i unitava mu samopouzdanje. Ono e tako do kraja ivota ostati psiholoki optereeno i unesreno. Iz napisa zapadnih uenjaka da se razumjeti da i neke evropske porodice ne obraaju panju na djetetovu linost i tako djelatno proizvode u njima kompleks nie vrijednosti te djeca u svojoj nutrini trpe nesreu i bol zbog ovih uvrijeda. Unitenje djeije linosti

50

Svi mi mukarci znamo neke ljude koji su, u neko vrijeme, optereeni kompleksom nie vrijednosti. Bezbroj je ovakvih ljudi i osoba. U 90% sluajeva uzroke ovoj pojavi treba traiti u djetinjstvu tih ljudi. U svakom sluaju, ovaj osjeaj rezultat je svojevrsnih oteenja i udara koje je djeija linost pretrpjela u momentu kada su njegovi skupni nagoni bili u procvatu. Naravno, mogue je da se razviju jo jai neki drugi aspekti i dimenzije iz uzronika ovih kompleksa a pojava svih njih, nesumnjivo, korespondira sa vremenom djetinjstva. Zamislite majku kojoj je dijete izmjestilo vaznu sa naroitog mjesta, ona se sva unervozi i razljuti samo zbog pomisli da je moglo vaznu razbiti. Da bi se trajno osigurala da dijete nee tu vaznu vie dovesti u opasnost, izrie mu estoku prijetnju da je vie nikad ne smije ni dodirivati. A ukoliko bi pak neki gost sluajno razbio istu tu vaznu, ona e na njegov raun iznijeti hiljadu opravdanja kako ta vazna ionako nije niemu vrijedila i kako nije napravio nikakvu tetu. Ovaj razoaravajui poredak stvari ini dijete beznadenim i stvara mu osjeaj da je jedino ono opasno stvorenje za vaznu i sav ostali namjetaj, a da su svi ostali amnestirani. E prema tome, rezonuje ono, ja sam nie i bezvrednije stvorenje od ostalih. 99

Iz onoga to je dosada kazano barem je donekle jasno da potivanje djetetove linosti donosi plodonosne rezultate u odgoju, a da nepotivanje i omalovaavanje djeteta donosi njegov kompleks nie vrijednosti. I dalje trebamo imati u vidu preporuku Boijeg Poslanika, sava: Potujte vau djecu i uljepajte va odnos prema njima. Osjeaj samostalnosti i intergriteta Potivanje djeteta kao samostalne linosti kod njega izaziva osjeaj samopotovanja. Dijete koje od starta shvati svoju vrijednost, onoga dana kada preraste u odraslu linost osjea e se samostalnom linou i nee osjeati u sebi nikakvu niskost niti iskompleksiranost niom vrijednou. Budui da su nai cijenjeni prvaci vjere ljudima preporuivali pravi nain odgoja djeteta, predhodno su i sami na svojoj djeci provodili isti taj program te ih odgojili sa najuzvienijim odlikama. Da bi vam ova tematika bila jasnija i da bih je zaokruili, ovom prilikom u vam navesti isjeke iz metodologije Poslanikovih imamskih odgajanja svoje djece i njihov nain oivljavanja linosti i integriteta kod njihove djece. Imam Ali, as, dok je bio djete odgajan je u krilu i pod skutima Boijeg Poslanika, sava. Pejgamber je prefinjenim odgojem sve uzviene ljudske vrline i odlike pretoio u ovo dijete zvano Ali. ivot vrijedan svake panje i ponosa Imama Alija najbolje je svjedoanstvo kvaliteta odgoja koji je on proao u svome djetinstvu. Jedna od istaknutih odlika Alijeve linosti jeste samostalnost u volji i zakljuivanju, koju je u njemu mudro odgojio njegov veliki uitelj od samoga starta njegova djetinstva. Iako Ali as, i sa tjelesnog i sa duevnog aspekta, nije bio obino dijete, jer je u samoj strukturi njegove linosti odve bila poloena vrlina i podobnost za visoke ciljeve, ali direktni nazor pejgamberov nad njim doprinio je da svi
99

Ma we farzandane ma, 56.

51

ti njegovi nutarnji potencijali doive svoj puni izraaj. Onoga dana kada je Muhammed, sava, naimenovan pejgamberom, Ali je bio dijete od deset godina ali dijete koje je imalo linost odraslog ovjeka. Pejgamber je tada njemu ponudio Islam, a on je prihvatajui poziv Poslanikov praktino pokazao svoje vrline i snagu svoje linosti. Imam Ali je takoer svojom zbiljskom privranou pozivu Boijeg Poslanika odgovorio na sve aspekte njegova poziva. Otpornost i izdrljivost na tragu dobrog odgoja Teki i gotovo nepodnoljivi dogaaji ivota u najveem broju sluajeva uzdrmavaju linost i duh normalnih ljudi. Oni se osjeaju poraenim, osramoenim i iskompleksiranim. Nastupajue vrijeme neposredno prije Hidre znailo je estoke i lomee talase nevolja za sve vjerujue ljude tog doba. Meutim, svi ti dogaaji na tijelu i duhu mladog Alija nisu ostavili nikakav negativan trag, niti najmanje posljedice. Ova njegova vrstina, otpornost i snaga, ak ako se i zanemari njegova fitretska podobnost za to, posljedica su dubokog i plodnog odgoja njegovog velikog uitelja Pejgambera, sava, koji ga je uinio ovakvo snanom linou i karakterom. Hasan i Husejn, as, takoer su skrbnici najboljeg odgoja. U djetinstvu su bili predmet odgajanja svog velikog djeda kao i svojih cijenjenih roditelja. Snaga linosti Poslanikovih unuka Halifa Me'mun je u prisustvu velikana svoje drave o linosti pune svih vrlina kazao: asni Poslanik, sava, uzeo je zavjet od Hasana i Huseina as, iako su oni imali manje od est godina, a zna se da Poslanik nije uzimao takav zavjet ni od jednog drugog djeteta. 100 Njihova fitretska sposobnost i ispravan odgoj tako rano su ovo dvoje djece uzdigli do njihova zenita da je njihova linost ve tada pokazivala zrelost, kada su bili mlai od 6 godina. Jednog petka za vrijeme dume drugi mulsimanski halifa Omer popeo se na mimber da odri hutbu. Husejn, as, koji je bio malo dijetece uao je u damiju i uzviknuo mu: Silazi sa mimbera moga oca! Omer je zaplakao i kazao: Pravo veli ovaj mimber pripada tvome ocu, a ne mome ocu! Mogue je da neko pomisli da je malo dijete Husejn, as, ovakvo nastupilo po nagovoru svoga oca Alija as, te da je njegovu ocu nanijelo politike probleme.

100

Biharul envar, sv. 12, str. 119.

52

Tada je Ali, as, ustao u sred damije i visokom tonom uzviknuo: Tako mi Boga Husejnov govor ne potie od mene! Omer je takoer tada uzviknuo: O Ali istinu zbori, i ja te ne optuujem za takvo ta! 101 Ovim je Omer htio rei: Ja dobro poznajem malog Husejna, iako je on dijete, on ima izrazito jaku linost i samostalnost, i ove njegove rijei izviru iz njegova uma. Imam Ali, as, je esto znao u prisustvu ljudi svoju djecu propitivati o nekim naunim pitanjima, ili ih je preputao da ih ljudi ispituju a oni odgovaraju. Jedan od svijetlih rezultata ovakvo dobre prakse jeste sticanje osjeaja potovanja kod djece i oivljavanje njihove linosti. Jednoga dana je Ali, as, postavio nekoliko pitanja iz odreenih tema svojoj djeci Hasanu i Husejnu. Svaki od njih je dao kratke, mudre i sadrajne odgovore. Potom se Imam Ali okrenu Harisu el-Averu i kazao mu: Ovaj mudri govor prenesi svojoj djeci, jer e im to ojaati njihov razum, misli i mentalni sklop.102 Otac koji postupa ovakvo sa svojom djecom i koji njihove govore, kao zadau, prenosi drugoj djeci iz okoline, na taj nain njihovoj linosti i njihovom biu iskazuje najvei stupanj potovanja. Nakon smrti Ali ibn Musa Ride, as, halifa Me'mun doao je u Bagdad. Jednoga dana krenuo je na izlet u lov, na putu je proao pored nekoliko djeaka koji su se igrali. Hazreti Devad as, sin Imam Ride as, u to vrijeme imao je oko jedanaest godina. Kada se Me'mun pribliio na svojoj jahalici druga djeca su se razbjeala, ali je dijete zvano Devad ostalo. Kad je mu je halifa priao pogledao ga je te ga je prijatno lice djeteta privuklo. Stao je i upitao: ta ti bi pa nisi pobjegao sa ostalom djecom? Imam Devad, as, mu brzo odgovori: Put nije bio uzak e da bih se ja morao skloniti da bi halifa mogao proi, a nisam uinio nikakav prekraj da bi imao straha od halifine kazne. Osim toga, ja o muslimanskoj halifi imam dobro miljenje a to znai da on nevine ne kanjava te sam zato ostao na svom mjestu i nisam pobjegao. Me'mun iz vrstog i logikog djetetovog odgovora kao i iz njegovog prijatnog lica bi privuen te s uenjem upita: A kako se ti zove? On odgovori: Muhammed. Halifa upita: A iji si ti? On odgovori: Ja sam sin Alija Ride, as. Me'mun od Uzvienog zatrai milost i rahmet njegovom ocu i nastavi svoj put. Imam Devad, as, odgojen je pod skutima svoga velikog oca Imam Ride, as. Stoga je bio u prilici da kroz njegovo valjano odgajanje stekne osobine snane linosti, samostalnosti i sve druge visoke moralne vrline.
101 102

Madmue weram, sv. 2, str. 88.

53

Keri i ene Ehlil bejta Keri i ene Ehli bejta dobivale su vrhunski porodini odgoj te su kroz roditeljska vaspitanja bile u prilici da svoja nutarnja bia popune visokim moralnim i ljudskim odlikama i osobinama. Nakon smrti velikog Poslanika, sava, poele su se dogaati velika previranja, kada dolaze do izraaja njihove duhovne vrijednosti, samostalnosti i jake linosti. Visoko umni govor iste Fatime, as, u damiji pejgamberovoj u prisustvu halife i ljudi Medine, kao i visoko dojmljivi i zauujui govor Fatime as, kao i govor hazreti Sekine, keri Husejnove, na Kerbeli jasan je pokazatelj visokog duhovnog poloaja i snane linosti ovih ena i keri iz Ehli bejta. Da bi oevi i majke u svojoj djeci formirali snanu linost i uspostavili u njima osobine samostalnosti i neovisnosti, treba ih od poetka njihova djetinstva potivati a izbjegavati njihovo poniavanje i vrijeanje.

54

19.
Dananju tema povezana je sa jueranjom temom ali, prije svega osjeam potrebu da cijenjene sluaoce podsjetim na dvije vane stvari: Prvo: Nae dosadanje predavanje ticalo se prirodno zdrave djece a ne zaostale, djece s posebnim potrebama, lude i glupe djece. Hoe se kazati da neka djeca dou na Ovaj svjet i ovu mahanu nose u svom biu kao neto nasljedno. Ona nikada neemoi biti pametna i razumna te dobar odgajatelj nikakvim dobrim odgojem ne moe od njih nainiti vrijedne ljude. Problematina djeca Neka djeca pak nisu luda ali se neuobiajno i problematino ponaaju. To su djeca koja imaju neuraunljive pokrete i sklona su ejtanlucima i neredu. Ova vrsta djece nazivaju se djeca sa posebnim potrebama ili problematina djeca.
Naziv problematina djeca ustvari potrebuje ire znaenje. Ovaj naziv daje se na prvom mjestu onoj djeci koja prave ejtanluke, to jest na djecu koja se danas odgajaju i vaspitaju sa uzimanjem u obzir njihove iskompleksiranost i udnog ponaanja. Ova djeca da bi stigla do svojih ciljeva sklona su pravlenju nereda i zijana. Upravo ova sklonost ka nereda za njih predstavljaju igru. 103

Problematino ponaanje i nepoeljno djelovanje ove vrste djece proizlazi iz mnogostukih faktora koje treba s potpunom panjom izanalizirati i upoznati te krenuti u otklanjanje tih faktora. Ponekada izvor ovakvog problematinog i nepoeljnog ponaanja ove djece predstavljaju organske mahane i manjkavosti ili su rezultat oteenja unutar same strukture njihove linosti. U svakom sluaju ovakovo dijete je bolesno i treba ga lijeiti.
Bolesno dijete Ba kao to se bolesno dijete ne alje u kolu, upravo tako ne treba ni pokuavati dijete koje nema normalne sve organske prirodne funkcije - dakle, dijete koje je poremeeno - stavljati na ponovljeni odgojni tretman. Svako falino dijete prije odgoja ili prije ponovnog odgoja treba podvri testnom razgovoru i propitivanju. Ovo zato da se ne bi odgajatelju oduzimalo dragocjeno odagajetljsko vrijeme, kad ve dijete potrebuje samo ljekarski i psihoterapeutski nadzor. Naprimjer, potrebno je provjeriti oi djteteta da nije sklono epilepsiji, ili da nema neki tumor, ili da nije sklono pravljenju problema i nereda usljed ivane
103

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 9.

55

zaostalosti ili pak da nema anksioznost usljed modanih upala, da nije sklono ljenosti usljed neadekvatnog luenja tiroidne i nadbubrene lijezde, da ne pokazuje nastrano moralno ponaanje usljed nasljedne psiholoke bolesti u svim ovim sluajevima ako se prethodno ne ustanove ovi simptomi onda odgoj sam po sebi nee dovesti ni do kakva rezultata. 104

Odgojni program za zdravu djecu Na program tie se odgoja prirodno zdrave djece, dakle djece koja su roena od zdravih roditelja u normalnim uvjetima. Uprezanje valjanih odgojnih programa za ovu vrstu djece moe poluiti vrlo vrijedne i prosvjetljujue rezultate. Ako roditelji budu svjesni ove svoje dunosti, ako djeci prirede pogodnu atmosferu za lijep odgoj, te ukoliko u ophoenju i razgovoru sa djecom budu koristili utiv rijenik i valjan odnos te budu korak po korak budu primjenjivali odgojni program moi e linost svoga djeteta u svakom aspektu dobro odgojiti te stvoriti u njemu teren za izvrenje Boijih zapovijesti. Tako emoi izvriti svoju dunost kako prema svom djetetu tako i prema zajednici. Vrijednost odgoja djeteta Drugo: Odgoj djece je u dananjem modernom svijetu jedna od najvanijih drutvenih tema i to je jedan od najbitnijih stubova sree ovjeka. Uenjaci su nainli duboka istraivanja djeteta sa aspekta psihe i odgoja. U tom smislu je napisano i mnotvo knjiga. Velike zemlje su zarad ispravnog tjelesnog i duevnog odgoja djeteta nainile velike organizacije te su djecu stavile pod svaku vrstu naunog i djelatnog nadzora. U svakom sluaju, dijete u oima modernog svijeta predstavlja veliki i vani kapital koji se mora respektovati. Prije nekih 14 stoljea, u mranom i zaostalom arabijskom krajoliku, pojavio se ovjek, koji je vanosti odgoja djeteta posvetio potpunu panju te je u tom pogledu svojim sljedbenicima dao punu poduku. Islam je u potpunosti objelodanio pravila oko izbora branog druga, uvjete koje treba zadovoljiti budua ena i mu, pravila dojenja i proceduru pravilnog tjelesnog i duevnog odgoja bebe i djeteta. Mnotvo je smjernica i pravila vezanih za psihu i odgoj djeteta koji su dananji uenjaci svijeta opisali u svojim naunim knjigama, a i islamski prvaci i evlije su na njih ukazali u minulim vjekovima i nama ih u vidu predaja dostavili. A koliko li je tek stvari koje su ovi velikani duha izrekli o odgoju djeteta, kao i o drugim temama, a koje zbog manjkavosti sredstava biljeenja i prenosa do nas nisu nikad dospjele. Cilj rasprave o odgoju djeteta na ovom cijenjenom mjestu je dvojak: a) Veina vas, cijenjeni sluaoci, naroito ovi mlai meu vama, su pismeni te je stoga potrebno da se, prije svega, upoznate sa opim
104

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 17.

56

okvirom islamskih programa kao i opom vrijednostima znanja te da sa jaim uvjerenjem i imanom iste slijedite. b) Nadalje, potrebno je da djetetovi blinji budu svjesni osjetljive vjerske i nacionalne odgovornosti i dunosti spram pravilnog odgoja djece, te zato u tom pogledu trebaju nainiti stanoviti napor. Nesumnjiva je injenica da jedan znaajan dio drutvenih nevolja i moralnih zastranjenja mladih potie iz naih porodica. U pitanju je neispravan odgoj djece koje roditelji i sami zaprljanog duha primjenjuju na djeci u vrijeme njihova djetinjstva. Obzirom na ova roditeljska zastranjenja lo porodini odgoj ima raznolike korijene. tete usljed loeg odgoja Neki roditelji su i sami moralno iskvareni te usljed toga i svoju djecu odgajaju u loem moralu i nepoeljnom karakteru. Ova djeca u porodinom miljeu od svojih roditelja zaprimaju nevaljale moralne odlike i kao takva rastu i razvijaju se u odrasle linosti. Jasno je da e ovakva djeca svojim govorom i svojim ponaanjem u drutvu sijati samo nered. Neki roditelji vode brigu samo o snabdijevanju svoje djece hranom, odjeom i stanom, a zbog vlastitog neznanja ne obraaju panju na odgojni i moralni aspekt djeteta. Ukoliko pak pretpostavimo da oni ele da obrate panju na ovu svoju veliku dunost te pokuaju provesti neke aktivnosti i adabe u smislu odgoja djeteta - oni to jednotavno nee znati. Ne znaju ta rei djetetu niti kako da vode svoje djete. To zato to nikada nisu imali volje za sticanjem i dobijanjem nekog odgojnog programa za djecu i to nisu ovu svoju veliku obavezu smatrali vanom ili bitnom. Nemarnost roditelja prema odgoju djece Neki roditelji donekle shvaaju smisao i znaenje moralnog odgajanja i duevnog vaspitanja kao to u odreenoj mjeri znaju i nain izvoenja istih, ali kada to sve trebaju provesti u praksi onda nita ne ine jer ne osjeaju u tom pogledu vlastitu odgovornost. Ovi kao da duevni i psihoki rast djeteta smatraju svojevrsnim prirodnim i sluajnim dogaanjem te svoju djecu bez i najmanje panje preputaju slujnom odgoju. Drugim rijeima preputaju ih samima sebi. Nee proi dugo, a loi rezultati ovoga zanemarivanja i nepanje e se ubrzo objelodanjiti. Ovakva vrsta djece zbog neposjedovanja moralne i psiholoke linosti vrlo brzo potpadaju pod uticaj raznoraznih razarajuih i zavodeih faktora te zastranjuju s pravog puta, kada im se otvaraju vrata za injenje raznovrsnih grijeha i nedjela. U svakom sluaju ovakvi roditelji imaju odgovornost prema djeci premda nisu svjesni toga. Vrijeme djetinstva sa aspekta trasiranja budueg puta njegove linosti od izuzetne je vanosti. Djetetov valjan ili lo odgoj predstavlja izvorita njegovog budueg dobra ili zla. ovjek u toku vlastitog ivota djeluje na

57

osnovu svojih moralnih osobina, a osnova i korijen tih osobina uspostavljeni su u vrijeme njegova djetinjstva. asni Kur'an veli:
Zbilja koja svakodnevno sve vie biva bjeolodanom jeste to da djeije misli, percepcije, dogaaji i iskustva iz vremena njegova djetinstva imaju snaan uticaj na njegovu linost i odgovorno se moe rei da ove percepcije i iskustva iz djetinstva, ustvari, predstvaljaju zdravlje, bolest, sreu ili nesreu te djece kada odrastu i njihovo stanje sve do kraja njihova ivota. Dijete prve godine svoga djetinjstva izgrauje se vlastitim rukama i upravo od tih prvih dana kada naputa beiku ono kao da izjavljuje: Sve to treba da bude ili ne bude ve se dogodilo! U prvim danima dojenja formiraju se osjetila djeteta. Na ovaj nain ono e izvanjsku svjet u startu shvatiti kao neto u emu se moe biti uspjean i to mu prua nadu, ili e taj izvanjski svijet na prvom koraku doivjeti kao neto razoaravajue i beznadleno, ili emoda od prvog trenutka, kada se sa plaom i vriskom nae u zbilji Ovoga svjeta, shvatiti da Ovaj svjet treba pokoriti. Ili e povjerovati da ima neko ko razumijeva njegovo stanje i ko mu uvjete okruenja ini pogodnim. Ove i sve druge zbilje i injenice i iskustva koji se utiskuju u mozak i duh novoroeneta ostavljaju takav trag na dijete da e to imati odraza na sva budua njegova vremena od djetinstva, puberteta do zrelog doba. 105

Nadati se je da e roditelji muslimani s potpunom ljubavlju krenuti u izvrenje svojih dunosti u odgoju svoje djece i da e im u tom pogledu pomoi Uzvieni Gospodar. Oivljenje djeije linosti Da bi djeca postala neovisnim i samostalnim linostima, da bistekla samostalnost te da bi izbjegla osjeaj niskosti i iskompleksiranosti potrebno je da roditelji u samom poetku njihova djetinstva povedu rauna da svojim govorom i postupanjem odnjeguju njihovu linost. Da sa njima tako postupaju da djeca shvate i povjeruju da su ona samostalne linosti i zbiljski lanovi porodice. Jedan od najboljih i najprirodnih naina za oivljavanje djeije linosti jeste izraavanje potovanja djetetu i uzdravanja od njegova poniavanja i vrijeanja. Klonjenje poniavanja djeteta Odve smo kazali hadis Boijeg Poslanika: Potujte vau djecu! - s kojim je Boiji Poslanik izrekao temeljni savjet roditeljima u odgajanju njihove djece. Dananji naunici u svojim knjigama iz psihologije i pedagogije uveliko pozivaju na pozornost u vezi ove dvije stvari: Izraavanje potivanja djeteta i klonjenje poniavanja djeteta.
Roditelji moraju nastojati da prodru do srca svoga djeteta da bi ono vidjelo stvari upravo onakvim kakvim ih vide njegovi roditelji. Djeca ponekada uju da se o njima govori u negativnom aspektu i da se spominju njihove mahane i greke. Njihova nevinost i naivnost odrasilama prua priliku da se na njihov raun
105

58

zabavljaju i da ih zlostavljaju. Sve to ne znajui da njihov sarkazam i zajedljivost ostavlja tragove na djeiju psihu i duh. Nevina djeca ne shvaaju zato ih odrasli maltretiraju. Ne shvaaju zato ih tjeraju na prihvatanje ponaanja za koje oni nikada ne nalaze valjan i logian razlog. Upravo zato njihov svijet se odvaja od svijeta odraslih, dok sama po sebi dolaze do zakljuka da su ovi odrasli gospodini neka druga bia u odnosu na njih i da se naspram njih trebaju naoruati zarad odbrane svog identiteta. U razgovoru s djecom moramo voditi rauna da nam glas ne bude glasan onako kako razgovaramo sa jednim radnikom ili gostom. Kada ih hoemo kritikovati ili davati neka upustva, to treba initi sputenim tonom, blagim i dobrostivim glasom da se izmeu nas i djeteta ne bi uspostavila pregrada i zid odbojnosti. Kada se na ovaj nain opi sa djecom, ona onda polahko rastu i razvijaju se sa linou, dignitetom i dostojanstvom. Djeci stavite do znanja da su ona aktivni lanovi porodice, stavite im do znanja da svako od njih treba da zaprimi neku dunost i odgovornost koju moe izvravati.
106

Osjeaj djeteta dojeneta Ono to bi roditelji trebali znati u vezi djeteta jeste to da se njegova linost jako rano formira. Praktino od prvih sedmica od dana roenja, u vremenu dojenja i vremenu provedenom u beici, poinju da funkcioniu njegova psiholoka ula i osjeaji. U vrijeme kada dijete jo ne govori, kada nije jo prohodalo i kada svojim prstiima jo nema snage da neto uzme - ukratko, kada izgleda poput komadia pokretnog mesa u jednom oku - upravo na takvom djetetu svoj puni odraz i refleksiju na njegovoj psihi nalaze naa ljutnja i srdba, ljubav, tepanje i maenje - sve to na njegovoj njenoj dui ostavlja trajni utisak. Roditelji trebaju zato od samog poetka povesti brigu da odgoje njegovu psihu i njegovu linost na valjan i ispravan nain.
Odgajateljeve misli poput vode koja prodire u sitni pjesak prodiru u vlakna, ivce i psihu djeteta. Stoga odgajatelj nikada ne treba da se zadovolji koritenjem samo jedne skupine faktora, jer naprimjer kao to u obezbjeenju snage i otpornosti miia postoji niz faktora, isto tako poput fiziolokih i hemijskih faktora djeluju i moralni faktori na psihu djeteta. Psiholoko napredovanje bez posjedovanja svih potrebnih faktora za napredak je nemogu. Vano je da se ovi faktori u odgoju djeteta, naroito u prvim godinama ivota, stalno imaju u vidu te da se praktino ve sutradan po roenju dijetata ponu uzimati u obzir. Zbog ovog razloga majka mora biti ak vie i od uitelja upoznata sa mehanizmima i nainima odgoja djeteta. Beba vrlo jednostavno razaznaje neke stvari kao to su dobre i vesele aktivnosti oko njega, ono zna kada majka i otac nisu tu, doivljava kritike i pohvale koje joj se izriu - sve to dugorono utie na bebu. 107

asni Poslanik, sava, osim to je o odgoju djece i oivljavanja njihove linosti dao dovoljno uputstava svojim sljedbenicima, sve te preporuke i potrebne smjernice do detalja je primjenio na svojoj djeci te je od njih
106 107

Ma we farzandane ma, str. 31. Rah we rasm zendegi, str. 168.

59

nainio osobe sa samoptovanjem i dignitetom. Na Vjerovjesnik od dana roenja, vremena dojenja do godina zrelosti neprestalno je nadgledao svoju djecu i stalno ih je korak po korak upuivao i odgajao ljudskim vrlinama i insanijetu i u svako doba je, shodno stupnju njihova duevnog savrenstva, ukazivao potovanje i respekt. Vanije od toga je i to da on nije samo obraao panju na metod i valjanost odgajanja svoje djece ve je iskazivao stanovitu panju prema odgajanju djece drugih ljudi oko sebe. Prema tome, ovaj prvak Islama bio je muslimanskoj djeci kako veliki uitelj i odgajatelj tako je nastojao, koliko god je mogao, i da im ojaa njihove mentalne sklopove i karaktere. Ovom prilikom navesu vam nekoliko primjera iz prakse Poslanikovog odgajanja, svoje i tue djece: Poslanikov metod u odgoju djece Umul Fadl ena Abbasa ibn Abdulmutalib njegovala je i nosala je malog hazreti Husejna, unuka Poslanikovog. Tako ona kazuje: Jednoga dana Poslanik, sava, uze ovo dijete iz mojih ruku i prisloni ga sebi na prsa. Dijete dojene se tom prilikom pomokri na Poslanikovu odjeu. Ja sam otro povukla dijete iz naruja Poslanika prema sebi, da je ono usljed tog trzaja zaplakalo. Poslanik mi tada ree: O Umul Fadl polahko, moju odijeu emo lahko oprati, ali ime emo moi ukloniti prainu stresa i oteenja koji su se nataloili na srcu Husejnovom. 108 Dijete odoje sa svom svojom tjelesnom i duevnom nejakou razumije ljubav koja mu se poklanja. Ono takoer shvaa grubost i surovost. U ljubaznom postupku uiva a u grubosti biva onespokojeno. Tamne fleke se formiraju od otrine i ljutnje instruktora u biu djeteta i bivaju razlog njegove iskompleksiranost i gubitka linosti. Uklanjanje ovoga mentalnog stanja je izuzetno teko. Zato je asni Pejgamber, sava, eni njegovateljici hazreti Husejna kazao: Oprat emo moju odjeu lahko, ali ime emo otkloniti prainu ponienosti i kompleksa nie vrijednosti sa srca djeteta. Ova odgojna metoda Poslanikova odnosila se takoer i na dojenad drugih ljudi i predstavljalo je dunost i obavezu svih roditelja. Poslanikov odnos prema djeci drugih ljudi Kada bi se donijelo malo djetece Poslaniku zbog uenja dove ili nadjevanja imena, Pejgamber bi iz potovanja prema blinjima dijete uzimao u svoje naruje i drao bi ga u svom krilu. Deavalo bi se da se dijete pomokrilo u Poslanikovom krilu. Osobe koje su bile prisutne pokuale bi otro ukloniti dijete da ne bi upkilo Poslanika. Pejgamber, sava, bi im to zabranjivao i govorio da ne nastupaju ustro naspram mokrenja djeteta, ve da puste dijete da se slobodno isprazni. Kada bi se ceremonija oko dove i davanja imena zavrila, lanovi porodice bi sa
108

Hedije el-ahbab, str. 176.

60

punim zadovoljstvom preuzimali svoje dijete i na Pejgamberu, sava, ne bi primjeivali nimalo neraspoloenosti ni nelagode. Kada bi ovi otili Pejgamber bi oprao svoju odjeu. 109 Iz ovog hadisa tri su stvari vrlo vane: 1) Ono prema emu je Poslanik, sava, kod muslimana izraavao svoje puno potovanje i respekt, i za ta je koristio sva sredstva i metode, jesu i njihova djeca - dojenad koje je toplo i s ljubavlju uzimao u naruje i govorio im njene rijei. U gornjem hadisu se veli da bi Pejgamber, sava, iskazivao potovanje prema blinjima djeteta. 2) Beba na osnovu prirodne i fitretske potrebe mokri, jer na ovom nivou nije upoznato sa poeljnim i nepoeljnjim drutvenim obiajima i konvencijama. asni Poslanik je kazao: Ne nastupajte ustro naspram mokrenja djeteta, ve pustite da se dijete slobodno pomokri. Osim toga nesumnjivo je da ustra i otra reakcija onemugaava dijete da iz sebe isprazni svu mokrau, a ti ostaci su sa higjenskog i medicinskog aspekta tetni po zdravlje djeteta. 3) Otri roditeljski postupci prema bebi bivaju razlogom ponienja i iskomplesiranosti bebe i predstavljaju osnovu za trajna oteenja djeije psihe. Psiholoki lomovi doivljeni u ranoj djeijoj mladosti donose svoje negativne posljedice u ivotu koji slijedi. Oni koji su voljni da zaponu s lijepim odgojem svoga djeteta, potrebno je da ne dozvole da se na njegovom nutarnjem biu ne nakupljaju praina runih otisaka i psihikih oteenja. Pejgamber i hazreti Hasan Doao je Pejgamber, sava, na namaz i poveo je sa sobom malog hazreti Hasana. Posadio ga je pored sebe i zanijetio dem'atski namaz. Jednu od seddi je puno oduljio. Prenosilac hadisa veli: Ja sam podigao glavu i ugledao malog Hasana kako sjedi na Poslanikovim ramenima. Kada se namaz zavrio vjernici rekoe: O Boiji Poslanie ta bi pa si toliko oduljio, ovakvu seddu od tebe jo nismo vidjeli, da ti nije stigla objava? On kaza: Ne, nije objava, dok sam bio na seddi moje dijete Hasan mi je zajahao na ramena, nisam htio ustro reagovati pa da dijete padne na zemlju. Saekao sam toliko da dijete samo sie na zemlju. Ovo je jasan primjer koliko je Pejgamber, sava, imao potovanja i respekta prema svom malodobnom unuku pred svim dematlijama. Sa dugim otezanjem sedde zbog svog unuka Pejgamber je svima stavio do
109

Biharul envar, sv. 6, str. 153.

61

znanja kako se odgaja djeija linost i kako se postie njegova samostalnost. No, Poslanik, sava, je na isti nain izraavao punu djelatnu panju prema djeci ostalih ljudi kako je to inio prema svojoj djeci. Kazao je Imam Sadik, as, da je Poslanik predvodio podne namaz u dematu i onda je dva zadnja rekata otklanjao vrlo brzo, izostavljajui mustehabe. Nakon namaza dematlije upitae: O Boiji Poslanie je li se u toku namaza neto dogodilo? A Poslanik, sava, upita: A jeste li to vi neto primijetili? Odgovorie: Pa dva zadnja rekata si klanjao (pre)brzo? A zar niste uli pla i zapomaganje djeteta? upita on. 110 Dakle, Boiji Poslanik, sava, jednom zbog djeteta oduljuje seddu, adrugi puta, isto zbog djeteta, ubrzava namaz i u oba sluaja djelatno demonstrira lekciju potivanja djetetove linosti. Pejgamber, sava, sjeae kad uoe Hasan i Husejn, iz potovanja prema njima Pejgamber ustade, a djeca slabanog hoda odetae. Proe neto vremena, a oni se ne pojavie. Pejgamber hitro otie ispred njih i stavi ih na svoja ramena, potom im je, vraajui se, govorio: Kako vam je samo dobra jahalica, ali i kako ste vi dobri jahai.111 Na ovj nain je Poslanik, sava, u nekoliko sluajeva svojim unucima iskazao potovanje. Ustajanje njima, njihovo isekivanje, njihovo prihvatanje i posaivanje na svoja ramena, sa zavrnom izjavom dobri jahai predstavlja vrhunac iskazivanja potovanja prema djeci. Zanimljivo je da je ovo potovanje Poslanik, sava, obino iskazivao pred drugim ljudima, tako da je poluivao dva efekta: a) Prvo, korijen jaanja djeije linosti deava se intenzivnije kada se to pokazuje pred svijetom; b) Drugo, zahvaljujui ovoj javnoj Poslanikovoj praksi i druga djeca nisu bila liena panje i potovanja svojih oeva. Pejgamberovo potovanje spram djeteta Kada bi se Poslanik vraao s putovanja te kada bi se sreo sa djecom svoga grada, zaustavio bi se, potom bi naredio da mu ashabi dodaju djecu, onda bi on neku djecu posaivao sprijeda a neku otpozadi svojih prsa, lea i ramena. Djeca bi se ovim inom osjeala neobino sretnom i klicala bi od sree i zadovoljstva. Ova lijepa sjeanja nikada ne bi zaboravljala. Poslije bi se nakon dugo godina sastajali i evocirali uspomene o ovim divnim trenucima. Jedan bi govorio: Mene je Poslanik drao u naruju, a tebe je je na leima. Drugi bi kazivao: Poslanik je svojim ashabima zapovijedio da tebe stave na njegova lea...112

110 111 112

Kafi, sv. 6, str. 48. Biharul envar, sv. 10, str. 80. Muhadetul bejda'e, sv. 3, str. 366.

62

Veli se da se u dananjem svijetu izuzetna panja poklanja djetetu te da je odgoju djece i potivanju njihove linosti u porodici i u drutvu posveena prava panja. Da li je mogue da dananje drutvo iskae vie potovanja prema djetetu nego to je to inio asni Poslanik sava? Veli se da vladari pojedinih zemalja odlaze povremeno u sirotita i tamo po dva sata ive ivotom jetima i siroadi. Uzimaju ih u naruje i slike s djeicom prenose u novinama, piu kolumne o njima te na taj nain narodu i jaavnosti pokazuju visoke stupnjeve osobnog poitivanja prema toj jadnoj djeci i siroadi. Ali, koji se to vladar poput Pejgambera, sava, na tako jednostavan nain zadrava sa djecom u sokaku, iskazujui im ljubav i ljubaznost, uzimajui ih u svoje naruje i stavljajuiih na svoja lea i ramena. U najkraem, on je prema djeci iskazivao jednu specifinu i naroitu ljubaznost i samilost. Njenost i ljubaznost prema djeci bila je jedna od pohvalinih osobina Boijeg Poslanika, sava. 113 Boiji Poslanik, sava, je svojom prijaznou, samilou i potovanjem prema djeci, uz uobiajene praktine odgojne aspkte djece, zadobijao i druge dvije vane koristi: a) Uspijevao je od djece formirati snane i samostalne ljude, a za prvog ovjeka jedne zemlje nema bolje investicije od ozakonjene i slobodne drave, iz koje nie odvana i karakterna cijela nacija. b) Moralno dobroinstvo i Poslanikova emotivnost razlog su velike ljubavi djece spram njega. Ljubav Poslanikova je vezala za nj njihova srca te su ona od starta zavoljela svog velikog vou. Kazao je Imam Husejn, as: Srca ljudska su fitretski ukalupljena u sklonosti ka ljubavi prema onome ko prema njima nastupa dobro i u sklonosti ka mrnji prema onome ko prema njima nastupa na zao nain. On je takoer kazao: Srca ljudska su prirodno orjentisana ka ljubavi prema onome ko prema njima nastupa dobro i ka mrnji prema prema onome ko prema njima nastupa sa zlom. 114 Izraavanje potovanja ljudima najbolje je sredstvo poticanja uzvratne reakcije njihovog bia sklonog ljubavi prema sebi. Djeca, mladi, ene i mukarci svi uivaju u neijem izraavanju potovanja prema njima. Vladari putem izraavanja svog potovanja prema narodu mogu izazvati uzvratnu poslunost naroda prema njihovim zapovijedima. Isto tako, ukoliko dijete osjea potovanje svojih roditelja, ono e manje biti sklono nestalucima i neposlunosti. Ukratko, vladarevo iskazivanje potivanja narodu moe biti njegov najai adut u uzvratnoj ljubavi i poslonosti
113 114

Muhdetul bejda'u, sv. 3, str. 366. Vesail , sv. 4, str 74.

63

naroda prema njemu, a njegovo vrijeanje naroda pak moe biti najai razlog odbojnosti i neposlonosti naroda prema njemu. Imam Rida, as, je kazao: Potrebno je ima najljepi odnos i uvaavanje kako prema djeci tako i prema odraslim. 115 Imam Ali, as, je kazao: Uljepaj svoje kazivanje drugom da bi uo njegov lijep i utiv odgovor. 116
U aktuelnom svijetu postoji samo jedno sredstvo kojim se neko moe pokrenuti na djelovanje. Jeste li ikad o tom sredstvu razmiljali? To jedino srdstvo jeste postojanje volje u ovjeku za djelovanje. Zasigurno vi moete doi do pjeakog puta, usmjeriti cijev vaeg oruja u prolaznika i uzviknuti: Daj svoj sat! Radnika s prijetnom otkaza moe prisiliti na rad. Ali, sve e to funkcionisati samo donekle. Oni e vam biti posluni samo dok im ne okrenete lea ili dok se ne odmaknete od njih. Moete s biem svoje dijete natjerati na pokornost, ali e ova prinudna poslunost imati svoje sumorne posljedice. Prema dubokom miljenju filozofa Don Dejvija, najai ovjeiji podsticaj na pregnue jeste sticanje osjeaja vanosti. Dobro ovo upamtite: Sve ostalo na stranu, ali biti vaan! U ovom izrazu krije se cijeli jedan svijet. Historija je puna svjedoanstva i primjera postignua velikih ljudi, koji su uinili dodatni napor da pokau svoju vanost. Dord Vaington je zahtijevvao da mu se obraaju sa: Veleasni presjednie Sjedinjenih drava! Kristafor Kolumbo je elio da ga zovu svjetskim moreplovcem ili otkrivaem Indije. Neke osobe se ak razbolijevaju da bi time privukle panju ostalih i tako skrenule panju na sebe ne bi li istakle svoju vanost.

Kreiranje moralnih odlika Pravi instruktor je onaj koji prepozna u djetetu ovaj nagon ka samoisticanju, koji ga na pravilan nain vodi, i hrani njegovu nagonsku e, te na osnovu toga kreira u djetetu lijepe mralne osobine, a eventualne opasnosti koje mu stoje na putu od nj otklonja. Jedan od naina izraavanja potovanja prema ljudima jeste i ono svakodnevno nazivanje selama. U svim zemljama svijeta koriste se posebne fraze i izrazi kojima se ljudi pozdravljaju i koji pri meusobnom susretu jedni drugima ukazuju potovanje. Selam je u islamskoj etici posebno naglaena formula kojom se dvojica muslimana trebaju osloviti prije nego zaponu bilo kakav razgovor. Susreo se ovjek sa Imam Husejnom, as, i odmah ga upitao za njegovo zdravlje. Pa mu ree Imam: Reci selam prije raspitivanja za bilo ta, Bog ti se smilovao! Da bi mu potom poruio: Nikom se ne odazivaj prije selama.117 Dijete u porodinoj atmosferi na dva naina saznaje ovu Boansku zadau:
115 116 117

Mustedrek, sv. 2. , str. 67. Gururul hikem, str. 139. Mustedrek, sv. 2, str. 68.

64

(1) sljeenjem roditelja i ostalih odraslih lanova porodice, (2) posredstvom uitelja koji ga podue da obavezno treba selamiti starije. Kako god se u porodici bude ukazivala panja i potovanje prema djetetu i koliko god ga roditelji budu pazili, shodno tome poveae se i njegova panja, edeb i poslunost prema njima.
Dijete koje se otpoetka dobro odgoji i s kojim se postupa s ljubavlju i njenou, rijetko e zastraniti od onog ponaanja koje se od njega oekuje. 118

Odgovor na djetetov selam Ukoliko dijete nazove selam odrasloj osobi, potrebno je da ona ljubazno odgovori na nj, iskazujui time potovanje prema djeeijoj linosti. Ako mu pak ne odgovori na selam, onda je praktino ponizila dijete i time mu je nedvojbeno iskazala nepotovanje i u njemu stvorila duevnu ranu. Prvak Islama, izraavajui osobito potovanje prema djeci, ak je prevazilazio uobiajene odgovore na djeiji selam, ve je, zahvaljujui svom visokom moralnom statusu, u sokacima prvi djeci nazivao selam te neposredno ukazivao ast njihovoj linosti. Ovakve Poslanikove aktivnosti ponukale su hadisku ulemu da su u knjigama hadisa pravili posebna poglavlja imenujui ih poput: Istidabul teslim 'ala el-sibjan, sugeriui odraslima da imaju erijatsku obavezu odgovoriti na selam mladih. 1. Prenosi se od Enesa ibn Malika da je kazao: U prolazu se Boiji Poslanik, sava, susreo s nekoliko djeice, poselamio ih je i dao im je hranjive poklone. 119 2. U vrline Boijeg Poslanika, sava, ubraja se i to to je selamio sve i malo i veliko. 120 3. Prenosi se od Dafera ibn Muhammeda (Imam Bakira), as, da je Poslanik, sava, kazao: Pet je nunih obaveza muslimanu sve do smrtnog asa,...jedna od njih je nazivanje selama djeci, a to treba ostati sunnet i poslije mene. 121 Nazivanje selama djetetu ima dva psiholoka uticaja: a) onaj ko naziva selam djetetu stie skruenost, b) a dijete kojem se naziva selam stie pojaan identitet i karakter. Dijete na ovaj nain poinje u sebi osjeati vrijednost i potovanost te e u takvom ozraju rasti s uvjerenjem da ga ljudi prepoznaju kao ovjeka i da mu zajednica poklanja panju.

118 119 120 121

Ma we farzandane ma, str. 30. Mustedrek, sv. 2, str. 69. Ibid. Vesail, sv. 2, str. 209.

65

One osobe koje ele dosljedno slijediti sunnet Pejgamberov, sava, trebaju prvi pozdravljati i selamiti dijete, ime e u sebi jaati vrlinu skromnosti, a kod djeteta njegovu linost i samostalnost. Pravedno postupanje sa djecom Jedna od dunosti blinjih djece jeste uvanje pravde i jednakosti meu njima. Roditelji koji imaju nekoliko djece potrebno je da prilikom svakog svog odnosa ili iskazivanja potivanja prema nekom od djece, vode rauna o ouvanju kvaliteta tog odnosa vodei rauna o linosti svakog od njih. Sve njih kao svoju djecu treba tretirati pravedno i ujednaeno. 1. Doao je ovjek kod Boijeg Poslanika, sava, s dvoje djece, jedno je poljubio a na drugo nije obratio panju. I kada to vidje Poslanik ga (s prijekorom) upita: Zato prema svojoj djeci ne postupa jednako?122 Poslanik, sava, je takoer kazao: 2. Budite pravedni meu vaom djecom kao to elite da se prema vama bude pravedno. 123 Jedina nada, pozitivno oekivanje i svijetla taka koju dijete oekuje jeste ljubav njegovih roditelja. Nita ne smiruje djeiju psihu kao ljubav njegovih roditelja i, isto tako, nita ne moe nauditi psihi djeteta kao manjak ljubavi njegovih roditelja.
Zavidnost starijeg djeteta u odnosu na roenje mlaeg brata sasvim je normalna, jer ono misli da e dio roditeljske ljubavi koji su roditelji gajili prema njemu sada otii ka mlaem bratu jer eto sada nije samo ono predmet roditeljske panje ve se ta panja dijeli na jo nekoga. 124

Kada roditelji ne vode rauna da svoju ljubav i postupanje pravedno razdijele meu svoojom djecom dogaa se da forsirajui jedno dijete svu drugu djecu zanemaruju i poniuju te njihovoj linosti nanose uvredu. Ovi roditelji sa svojim neispravnim i nepravednim ponaanjem stvaljaju ostaloj djeci do znanja: Samo va brat valja i jedino on zavreuje nae potovanje i panju jer u vama ne vidimo vrijednost. Nesumnjivo je da e ovakvo postupanje poluiti neuinkovite i tetne dugorone posljedice. Osjeaj ponienosti Jedna od loih posljedica roditeljske nepravednosti jeste stvaranje osjeaja kompleksa nie vrijednosti u djeijoj psihi. Kada druga djeca vide naklonjenost roditelja prema samo jednom od njih, postaju djeca slomljenog srca, sebe smatraju niskim i bezvrijednim i ovaj osjeaj ponienosti se u njihovim mladim srcima jo multiplicira te ostaje postojanim do kraja njihova ivota, i oituje se kasnije kroz neka njihova nepoudna djela.
122 123 124

Mekarimul ahlak, str. 113. Biharul envar, sv. 23, str. 113. e midanim, terbijate etfal duvar, str. 27.

66

Kompleks nie vrijednosti sadrava sve znaajke neposjedovanja samopouzdanja, slomljeosti srca, neposjedovanja vrijednosti i volje. A hiljadu je razloga koji mogu dovesti do pojave kompleksa nie vrijednosti. Dijete moe stei takkvu vrstu kompleksa, koji ne samo da ga nee proi sa zavretkom doba puberteta, ve ga nee proi do kraja ivota. Kada odraste ovakvo dijete e u odnosu na svoje okruenje stalno gledati da se izoluje ili e u najmanjem osjeati udaljenost i distanciranost prema drugima. Osoba koja se kloni ljudi iz svoga okruenja, znai da osjea svojevrsni kompleksa nie vrijednosti koji je uzrokovan loim iskustvom u dijetinstvu. Iz ovoga, na osnovu psiholokih analiza, zakljuuje se da svaki ruan dogaaj i sjeanje slabe ljudsko dostojanstvo i intigritet. To je djelo koje uveava djeiji kompleks nie vrijednosti. Zapravo to je sredstvo koje ga svrstava u red lienih i ojaenih lanova zajednice.

Jedna druga posljedica roditeljske nepravednosti jeste poticanje osobine zavidnosti kod djece koja su pretrpjela duevni lom u odnosu na dijete koje predstavlja miljenika kod roditelja. Ova djeca koja zadobijaju manje ljubavi i panje svojih roditelja bivaju nezadovoljnim i pogoenim. Jedini razlog ove lienosti jeste u neprvednom dranju njihovih roditelja te prema njihovom miljeniku pokazuju zavidnost. Gledaju ga s neprijateljskim i mrzovoljnim pogledima u elji da mu se osvete i da svoju lienost ljubavi tako kopenziraju. Stalno razmiljaju kako da mu naude i gdje god stignu nastoje da ga omalovaavaju i provociraju. Nekada ova posebna ljubav prema jednom djetetu izaziva toliku zavidnost kod ostale djece da ih to navodi na pomisao o estokoj odmazdi. I n jednom ona se uputaju u opasnu rabotu koja izaziva nenadoknadive posljedice. A osnovni izvor njihove reakcije jeste u nepravednosti i neujednaenosti roditeljske panje prema djeci. Nekada se dogodi da jedno od djece stri u porodici po svojoj prirodnoj ljepoti, razboritosti, stupnjevima morala i dobrote, koje mu je Uzvieni darovao. Tako se ovo dijete meu svojom braom boljim i usavrenim od svih njih, u ovakvim okolnostima koliko god roditelji nastojali biti odmjereni i pravedni meu djecom to njih nezadovoljava, to zato to oni neprestalnim motrenjem njegovih izvanjskih i nutarnjih prednosti u sebi stiu osjeaj kompleksa nie vrijednosti i sebe naspram njega vide sitnim te u svojim glavama kreiraju zamisli kako da mu naude i kako da kompenziraju svoju manjkavost u odnosu na njega. Iskreni Jusuf, as, naao se upravo u ovakvom miljeu meu svojom braom. Bez sumnje Jakub, as, nije bio ovjek koji ne potuje naela roditeljske pravednosti u odnosu na djecu. Upravo da ne bi izazvao kod Jusufove brae osjeaj zlobne zavidnosti u odnosu na na Jusufa, Jakub, as, bi u nekim situacijama Jusufu davao potrebna upozorenja. Npr, u sluaju sna koji je Jusuf sanjao i koji mu je navjeavao veliki napredak i uspon, Jakub, as, mu je savjetovao da taj san ne kazuje svojoj brai. Ali su braa Jusufova ipak nala izgovor u poveanoj ljubavi Jakubovoj

67

prema Jusufu te su odluili da ovom malodobnom djetetu nanesu velike ivotne nevolje. Kompenzacija kompleksa nie vrijednosti Roditelji koji uoe izrazite vrline kod jednog od svoje djece, poinju se bojati zavidnosti kod druge svoje djece. U tom sluaju je potrebno da pribjegnu posebnoj taktici te da kod ostale djece ne izazivaju osjeaj ponienosti i kompleksa nie vrijednosti. Zato oni koriste sva pogodna sredstva da izbjegnu ovu situaciju, jedna od tih sredstava jeste pametno voenje koje je spomenuto u hadisu od Imam Bakira, as: Umirivanje psihe Imam Sadik, as, prenosi da je njegov otac (Imam Bakir as) rekao: Tako mi Allaha nekada se moj odnos prema nekom mom djetetu svodi na bezvoljnu dunost. Posadim ga na krilo, obraam mu se izuzetno ljubazno, nahvalim ga puno, sve to iako je drugo moje dijete zasluno za ovakve hvalospjeve i izraze potovanja. Ustrajvam na velianju njega i brae mu zato da bi sauvao moje najbolje dijete od njihova zla, da mu ne bi nanijeli ono zlo koje su Jusufova braa nanijela Jusufu. Zato se oni prema mom odabranom djetetu ne ponaaju kao Jusufova braa prema Jusufu. Uzvieni je i objavio suru Jusuf kao primjer i opomenu ljudima da ne bi jedni prema drugima gajili zavidnost. 125 Iz ove predaje razumijeva se da je jedno dijete Imam Bakira, as, imalo prednost nad ostalom njegovom djecom. Otac je u ovom sluaju pribjegao taktici smirivanja njihove psihe na nain da im je tepao i veliao ih, a sve to samo zato da bi ih sauvao od nutarnje zlobe i zavidnosti prema njegovom stvarnom miljeniku i da ne bi u nutrinama njihovih bia isprovocirao i izazvao osjeaj nie vrijednosti. Jedan od naina jaanja linosti djece jeste uestvovanje starijih u igrama sa njima. Dijete je zbog svoje slabosti u snazi i moi, a koje vidi kod odraslih, te zbog svoje fitretske enje ka uzdizanju i usavravanju voljno da slijedi postupke starijih i da sebe vidi sposobnim poput njih. A sam Uzvieni je u nutrinama djece stvorio ovu tenju ka potpunosti i savrenstvu. Uee oca u djeijoj igri Kada se odrasli sputaju na djeiji nivo, sa njima se igraju i pomau im u njihovim djeijim poslovima, onda se njihova (djeija) srca ispune radou i prijatnim uzbuenjem. Dijete u nutrini svoga bia, videi da stariji uestvuju u njegovim zabavama, osjea da radi neto vrijedno i da se ono uzdiglo ne stepen odrasle osobe. Ovakvi osjeaji jaaju linost, integritet i karakter djeteta.
125

Mustedrek, sv. 2, str. 626.

68

Igranje odraslih sa djecom u modernoj pedagogiji smatra se jednim od vanijih odgojnih metoda. Stoga su moderni uenjaci ovu stvar u svojim knjigama istakli kao obaveznu stvar o kojoj roditelji trebaju da povedu rauna prilikom odgoja svoje djece.
Potrebno je da otac uestvuje u igrama i zabavama svoje djece, ovo treba shvatiti kao neto nuno i obavezno. Na osnovu godina djeteta, mjesta i prilika, otac uestvuje u djeijim igrama. Jasno je da on za ovakvo ta ima vrlo malo vremena, ali samo oevo sputanje na nivo djeteta u djeijim oima to izgleda kao njihovo penjanje na nivo oca poluuje toliko dobra da oevi, u svakom sluaju, pa makar i malo vremena, moraju rtvovati za ovakvo ta. 126 Moris Ti u svojoj knjzi Lekcije za roditelje pie: Budite jarani vae djece, sa njima radite, sa njima se igrajte, priajte im prie i sa njivo vodite intimne prijateljske razgovore. Posebno je u ovome potrebno znati govoriti djeijim jezikom. Ova upoznatost s duhom djece, osim to biva razlogom da nikada neete donositi brze i defintivne stavove o djeci, daje vam mogunost i dozvolu da onda kad vam je to podesno moete s lahkoom rijeiti njihove vane probleme. 127

Poeljnost igre sa djecom Cijenjeni predvonici Islama imali su ovaj princip potpuno u vidu mnogo prije i u pogledu njega su muslimanima dali potrebna uputstva. Igranje s djecom spada u vjerske mustehabe (poeljna djela) te su u tom smislu u poglavlju Poeljnost sputanja na djeiji nivo donijeli predaju: 1. Rekao je Pejgamber, sava: Ko imadne malo dijete pa neka se u njegovu odgoju sputa na njegov nivo. 128 2. Imam Ali, as, je kazao: Onaj ko ima dijete treba se i sam u njegovu odgoju spustiti na nivo djeteta. 129 3. Rekao je Poslanik, sava: Boija milost sputa se na oca koji svoje dijete pomae na putu vrline i dobrog djela, koji mu pomae u dobroinstvu, koji mu biva jaranom u toku dijetinstva i koji od djeteta uini znanog i utivog insana. 130 Uiniti sretnim dijete Igranje roditelja sa djetetom poput je kupovine nove odijee, lijepih cipela i igraaka koji ine dijete sretnim i zadovoljnim. Uiniti sretnim dijete tretira sa svojevrsnim ibadetom. Ibn Abbas prenosi od Boijeg Poslanika, sava, da je rekao: Onaj ovjek koji svoju kerkicu obraduje poput je onoga ovjeka koji je djecu Ismailov, as, oslobodio. Onaj ovjek koji uini zadvoljnim svog
126 127 128 129 130

Ma we farzande ma, str. 22. Ma we farzande ma, str. 45. Vesail, sv. 2, str. 626. Mustedrek, sv. 2, str. 626. Mekaimul ahlak, str. 114.

69

sinia i njegove oi uini radosnim poput je onoga ije su oi zasuzile u strahu od Uzvienog Allaha. 131 ovjek po imenu Jeala Ameri izaao je iz drutva Boijeg Poslanika da bi uestvovao na jednom prijemu na koji je pozvan. Ispred svoje kue ugledao je Husejna, as, kako se igra sa djecom, ne protee dugo kada se pojavi Pejgamber, sava, ispraajui ashabe iz svoje kue. Kada je ugledao Husejna, as, Posslanik je rairio svoje ruke prema njemu, i odvajajui se od ashaba krenuo prema njemu da ga uzme. Dijete je smijeei se bjealo tamo amo, a Pejgamber ga je pratio takoer se smijeei. Najednom ga je uhvatio, stavljajui jednu svoju ruku ispod njegove brade a drugu iza njegova vrata a potom ga poljubio svojim usnama u njegove usne. 132 Veliki Prvak Islama u prisustvu ljudi ovako postupa sa svojim djetetom da bi osim svoje ljubavi prema njemu i ljudima pokazao nain odgoja djece, nain igre sa njima i metod njihova obveseljavanja. Radnja koja djeca izvode u toku igre i govor koji pri tome izgovaraju pripada mislima i duhu te djece, istovremeno su pokazatelji stupnja njihove psiholoke linosti. Odrasli mogu u toku igre sa djecom proniknuti u nivo otroumnosti i stupanj duevne valjanosti djece. Nekada se odrasli ovjek igra sa djetetom na nain da ga dijete jai te se po djeijim rijeima igraju jahalice. Naravno odrasli ovjek ne zajahuje dijete, ovdje je cilj igra i zabavljanje djeteta. Ebu Rafi sa Imam Hasanom as, dok je ovaj bio dijete, zapoeo je jednu ovakvu igru. Kada je doao na red da Ebu Rafi zajae, tada mu hazreti Hasan ree: udim se tebi da eli da zajae nekoga koga je sam Pejgamber posaivao na svoja plea. Kada je doao red da Imam Hasan zajai Ebu Rafe ree: Upravo kao to ti meni nisi dao da te zajaem ne dam ni ja tebi da ti mene zajae. Tada mu hazreti Hasan kaza: A zar ne eli onaj ko je jahao na Poslaniku da zajae i na tvoja plea? Tada Ebu Rafe najzad prihvati hazreti Hasana na svoja plea. Snaga duha i digniteta linosti ovoga djeteta (se jasno uoava iz njegova govora i kvaliteta njegove argumentacije. Dijete koje je sam Pejgamber, sava, odgajao pod svojim skutima i iju je psihinu linost on oivio vjeruje u svoju veliinu i nikada ne govori iz pozicije ponienog i jadnog. Koritenje prilike Iz cjeline bolesti koje se javljaju danas da se zakljuiti da su roditelji sa vjerskog i naunog aspekta obavezni u potivanju djece i oivljavanju njihove linosti te koritenju svih prilika koje im se prue. Oni su se takoer duni kloniti direktnih ili indirektnih postupaka kojih poniavaju
131 132

Mustedrek, sv. 2, str. 626. Mustedrek, sv. 2, str. 517.

70

i vrijeaju dijete jer uvrede djece u vrijeme njihova dijetinstva dovode do gubitka linosti i njihve samostalnosti kao i do stvaranja u njima kompleksa nie vrijednosti. Nekada ovo psihiko stanje ostaje u njima do kraja ivota a nekada ih ova bolest dovodi do zastranjenja sa pravog puta, kada oni postaju skloni injenju loih i nepoudnih dijela. Osjeaj kompleksa nie vrijednosti i zastranjenje Imam Ali, as, je u prolazu vidio enu kako nosi vodenu mjeinu na ramenu. Priao joj je pomoi te uzeo od nje mjeinu s vodom i odnio ga na odredite. Usput ju je pitao za stanje u porodici. ena mu kaza: Ali ibn Ebi Talib je mog mua poslao na ratite i on je tamo je ubijen. Ostalo mi je nekoliko djece jetima i nemam moi da ih skrbim. Siromatvo bijeda me natjerala na ljudima sluim kao hizmear. Imam Ali, as, se vratio svojoj kui i tu no je proveo u neraspoloenju. Ujutro je ponio vreu hrane i uputio se u pravcu enine kue. Na putu je sreo neke osobe koje su mu traili da mu ponesu taj vreu. Imam Ali, as, je odbio njihov zahtjev te je rekao: Kijametski dan e natovariti sva moja djela na moja ramena. Potom je doao do kue one ene i pokucao na njena vrata. ena je upitala: Ko je? Onaj koji ti je juer pomogao i donio ti onu mijeinu s vodom, sada ti je taj donio hranu za djecu. ena je otvorila vrata i kazala: Neka Bog bude s tobom zadovoljan i nek presudi izmeu mene i Ali ibn Ebi Taliba. Potom je Imam Ali uao i eni rekao: Hoe li hljeb ti spremiti ili e uvati djecu a da ja se pobrinem za hljeb? ena ree: Ja sam u pravljenju hljeba vjetija, a ti se pobrini za djecu. Briga za jetime ena je pripremila tijesto a Ali je izvadio meso koje je donio i napravio kebabe i sa hurmama stavljao djeci u usta. Svako je dijete s krajnjom njenou i oinskom ljubavlju nahranio i pri tom mu govorio: O dijete halali Ali ibn Ebi Talibu! Tijesto za hljeb je bilo spremno a Ali je potpalio vatru. Upravo u tom mementu sluajno je ula ena koja je otprije poznavala Alija. im je vidjela Alija odjurila je do ene vlasnice kue i kazala: Teko tebi! Ovo je voa muslimana i vladar drave Ali ibn Ebi Talib. ena se od ovih rijei postidje i pokaja se te se uznemirena poe ivinjavati: O vladaru pravovjernih ja se stidim moga postupka. Oprosti mi. Ali joj ree: Zbog toga to sam tebi i tvojoj djeci nedovloljno uinio ja se stidim. 133

133

Biharul envar, sv. 9, str. 520

71

20.
Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini...(En-Nahl, 16) Emocionalne sklonosti

72

Emocije i osjeanja predstavljaju jednu od najznaajnih fitretskih osobina ovjeka, ije je sjeme posijano u nutrini bia svakoga ovjeka. Emocionalne sklonosti jo od prvih sedmica ovjekova ivota manje-vie bivaju primjetne i oigledne i nastavljaju se sve do kraja ivota. Emocije i osjeaji u toku cijeloga ivota imaju dominatnu ulogu nad svim aspektima ovjeijeg ivota. Kvalitet i kakvoa osjeaja i emocija svakog naroda pokazatelji su uzvienosti i uzdignutosti njegovog mentalnog i duevnog stanja ili pak niskosti i degradiranosti duha dotinog naroda i nacije. Pored velike sile zvane razum koja egzistrira u ovjeku, u njemu takoer postoji i druga velika dobrobitna mo pod imenom emocije ili eosjeaja koje mogu zasjeniti razum unato njegovoj prosvjetlenosti.
Umske aktinosti, premda izgledaju neovisne ipak ovise od duevnih plima i oseka i mijenjaju se shodno promjeni naih nutarnjih stanja. Odista, naa emocionalna stanja. Naa patnja i radost te naa ljutnja i mrnja svakog trenutka utiu na na misaoni sklop. Zarad prouavanja misaonih aktivnosti mi ih vjetaki izdvajamo iz sklopa onoga iji su one dio. Ali onaj ko promilja ili prosuuje, mogue je da se istodobno nae pod uticajem svojih valjanih ili nevaljalih, korisnih ili tetnih, smirujuih ili uznemirujuih elja i pouda. Na ovaj nain svijet, koji je usklaen sa emocionaalnim i fiziolokim stanjima koja u naoj dubinu izgrauju nau promjenjivu svijest samo ukazuje na svoja razliita oblija. Znamo da ljubav i mrnja, srdba i strah, mogu ak iskrenuti i otetiti nau logiku. Pojavljivanje ovih emocionalnih stanja iziskuje i produkuje hemijske promjene u tijelu. I ove promjene su utoliko intenzivnije koliko su izraenije promjene emocionalnih stanja. Ovo sve dok se hemijske promjene u tijelu ne dogaaju u toku misaonih procesa. 134

Razum i emocije meusobno se razlikuju sa mnotva aspekata i svako od njih, u svrsi obezbjeenja ljudske sree, ima svoju posebnu ulogu i zadau. Danas u vam, u kratkoj formi, istaknuti neke od razlika izmeu ovoga dvoga. ovjeiji razum je poput pravednog sudije ili znalca koji u zatvorenoj sobi u potpunom miru izuava fajlove i datoteke i koji ih s potpunom preciznou postrojava, sve njihove smjernice vaga i za svaku od njih sa preciznim proraunom donosi sud. Emocije su poput izvrnog organa sudske uprave. Uloga izvrne sudske uprave nije briga i voenje rauna o ispravnosti argumentacije. U sluajevima kada su emocije pod upravom razuma one izvravaju naredbe razuma i shodno njegovim naredbama zaodijevaju cijelo djelo. Razlika izmeu razuma i emocija Razumski sudovi utemeljeni su na argumetu i dokazu. Razumsko prihvatanje ili odbijanje, slaganje ili suprostavljanje utemeljuju se na preciznim proraunima i na dokazima, ali emocije nemaju nita sa preciznim proraunima, one ne razumiju logiku niti shvaaju argumentaciju. Emocije su ista ljubav, one su svijest i uzbuenje. Srce
134

Insan naenahte, str. 121.

73

majke iz ljubavi djeteta se razgali. Djetetova ljubav prodire do samog dna majine due. Ona svoje dijete tretira poput svoje due i na njegov ivot gleda kao i na svoj ivot. Najmanje nezadovoljstvo djetetovo za nju je nesrea. Ali u svim ovima ljubavnim i sranim sagorijevanjima ne postoji nikakav razumski ili nauni argument i povod za majku. Njena ljubav nije utemeljena na raunu i na logici. Ona je jednostavno majka i ona samo na emocijama gradi svoju ljubav prema djetetu. Ljubav i enja aikova nije utemeljena ni na kakvom razumskom argumentu niti proraunu. Ni jedan aik ni zaljubljenik nije to postao na osnovu rauna i kalkulacija. Sa njim na putu ljubavi nema nikakve logike ni znanja, ni govora ni argumenta. I uope zaljubljenik ne treba nikakav dokaz, on se u ovome ne oslanja na razum i na logiku. On je samo aik i privrenik koji je svoje tijelo i duu sagorio u vatri ljubavi. Sa svjeu i ljubavi prema svojoj voljenoj osobi ide na spavanje i s nadom u ljubav voljene osobe se budi. Razum, sa svim svojim vrijednostima i vrlinama koje ima i koje koristi na putu uspona i uzdizanja ovjeka, poput je pravde i znanja hladan i bezosjeajan ali emocije su one koje dovode do pokretanja, uzbuenja, zagrijavanja, prijateljstava, neprijateljstava, ljubavi i mrnje. ovjek je snagom razuma i promiljanja aktuelni svijet stavio pod kontrolu i ovladao prirodom. On je ovladao morima, pustinjama, zrakom, rudnicima, biljkama i ivotinjama posredstvom snage razuma zahvaljujui kome je on sebi olakao ivot. Najvea snaga koja ovjeka izdvaja iznad svih ivih bia i stavlja ga na pijadestal najuzvienijih vrijednsti jeste njegov razum. U mnajkraem, razum je moni upuiva i svijetiljka vodilja koja raslanjuje dobro od zla i on je onaj koji razaznaje ispravan put od provalije. Ali snaga koja ovjeka potie da se otisne na putovanje i koja ga pobuuje na ispravne i neispravne poslove jesu upravo njegove emocije i osjeanja. ovjekovo ivotno okruenje biva podgrijavano njegovim toplim emocijama i njegove vane drutvene aktivnosti zapoinju sa izvora nutarnjih emocija. Sve ljubavi i zlobe, ratovi i zloini i sva samoportvovanja takoer potiu iz emocija i osjeanja.
Informacije koje dobija razum posredstvom osjetilnih organa iz izvanjskog svijeta procesuira te nam tako prireuje ivotna sredstva Ovoga svijeta. Zahvaljujui svojim otkriima, on razumijeva i uveava snagu i veliinu nae moi. On je izgradio mone teleskope u Kaliforniji i na planini Vilson, koji otkrivaju svjetove i galaksije udaljene nekoliko milijardi svjetlosnih godina. A s druge strane je izgradio elektronske mikroskope kojima moe prouavati sitne svjetove molekula. K tome jo, priredio nam je takve naprave kojima se moemo baviti sa ogromnim i siunim stvarima. U toku samo nekoliko trenutaka rui i sravnjuje zgrade koje su bile ponos civilizacije, secira izdvojene elije i cijepa atome. Razum je kreator znanja i filozofije. Kada je odmjeren biva dobrim vodiem, ali nam ipak ne daje osjeaj i snagu ivota, jer on nije nita drugo do jedna od psiholokih i duevnih alatki. Ukoliko bi se samo on u ovjeku razvijao, bez

74

pratee emocionalne infrastrukture, onda bi se ljudi meusobno udaljili i nestalo bi ojstva i insanijeta. Emocije su vie proizvod lunih lijezda, simpatikih ivaca i srca nego mozga. udnja, hrabrost, ljubav i mrnja nas pokreu na obavljanje posla koji je razum isplanirao. Strah, ljutnja, ljubav i hrabrost pojave su koje se iz lunih lijezda pokreu posredstvom simpatetikih ivaca ija luenja i sekrecije nas pokreu na neko djelovanje, na odbranu ili na bjeanje. Mogue je da hipofiza, tiroidna lijezda kao i spolne i nadbubrene lijezde potiu ljubav, srdbu, radost i vjerovanje (iman). Upravo zbog rada i funkcionisanja ovih organa ovjeanstvo opstoji. Logika sama po sebi ne moe ljude drati ujedinjenim. Ona ne moe ispoljavati ljubav niti emitovati mrnju. Izvravanje dobrih djela, kada su ovi emocionalni orgaani oslabljeni i bolesni, uveliko je oteano. To zato to razum iskljuivo vodi brigu o izvanjskim aspektima ivota, a o deavanjima u nutrini ovjeka je potpuno indiferentan. Po rijeima Paskala srce ima dokaze koje razum i logika nemaju. Nerazumske aktivnosti - dakle emocionalne aktivnosti - su one koje nam prireuju energiju i zadovoljstvo, koje nam daju mo da izaemo iz sebe te da sa drugima uspostavimo veze, da ih volimo i da budemo spremni i na rtvu za njih. 135

Bez sumnje svaka od ove dvije velike snage, razum i emocije, obezbijeuju sreu i dobrobit ovjku te predstavljaju faktor samopouzdanja i utjecaja. ovjek preko njih stie do potrebnog savrenstva i to onda kada se bude koristio ovim dvijema snagama u valjanoj mjeri i na pravi nain. Allah zahtijeva pravinost i dobroinstvo... U gornjem asnom ajetu Uzvieni Bog pravdu i doboroinstvo u jednoj reenici stavlja u istu ravan i nareuje ih obinim ljudima. Pravda je novoroene iz razuma, a emocije se raaju iz dobroinstva. Pravda i dobroinstvo Ukoliko u drutvu bude vladala samo pravda i nita drugo, tu ne bi bilo meusobne ljubavi i samilosti, tamo bi ivotna atmosfera bila hladna, suhoparna i bez osjeaja. Tamo ne bi bilo prijateljstva, jaranstva, pratanja, velikodunosti, milosra i dobrostivosti. Nedostajalo bi finoga ahlaka i emocija. Nikakav miris duevnosti i duhovnosti ne bi se irio meu ljudima. ivot u ovakvom okruenju bio bi tjeskoban i trpeljiv. Nemogue je da u ovakvom miljeu cvijetovi njenosti i suptilnosti procvijetaju, kao to je nemogue da u ovakvim uvjetima ljudi postignu savrenog pojedinca i savreno drutvo. To zato to jedan znaajan udio fitretskih osobina - koji se oznaavaju kao emocije - zanemaren. Emocije, poput ostalih prirodnih resursa, treba u odgovarajuoj atmosferi odgajati, jaati i uzdizati. Ako u drutvu pak budu vladale samo emocije i osjeaj i nita drugo, u tom sluaju nee biti nikakva habera o pravdi i zakonu. Tamo bi
135

Rah we rasm zendegi, str. 130.

75

zavladali anarhija i nesigurnost. I u ovom miljeu ivot bi bio tjeskoban i nepodnoljiv. Tada bi u ovom okruenju stupili na scenu nagoni i strasti silnika. ivot ljudi bi se sveo na ivot zvjeri i divljih ivotinja. Monici i silnici bi nad slabnicima izigravali silu i ljudi bi zarad osiguranja ciljeva njihovih pouda bili prisiljavani na svako ponienje i nesreu. Stoga se ljudsko drutvo treba uravnoteeno koristiti i razumom i emocijama. Pravada i osjeaji e se na valjan nain upranjavati i svako e na svome mjestu igrati odgovarajuu ulogu. U tom smislu vam navodim sljedei primjer. Pravda i odmazda nad nasilnikom Razum zabranjuje i spreava neprijateljsko uzurpiranje tueg imetka, injenje nepravde i krenje ljudskih prava. Razum s ciljem uvanja sigurnosti imetka u dravi uspostavlja zakon i kanjava prekrioce zakona. Sudija je plemenit i poten samo onda kada na polaaju sudskom vodi rauna o primjeni zakona. Samilost, jaranstvo osjeajnost i bilo koja druga emotivna osobina ne smije biti zalog njegov koji e ga skrenuti sa puta pravinosti. Emocije i samilost prema nemonima i slabima Uzmite u obzir ovjeka bogatog i nasilnog koji zbog sebinosti nepravedno nasre na tui imetak te siromanu enu i njenu djecu jetime, koji na zimskoj studeni, jadni i nemoni, bez dozvole ulaze u tuu sobu i nastanjuju se oni (nasilnik i ena) su sa stanovita zakona i pravilnika jednaki. Sudija oboje njih tretira uzurpatorima i obadvoje tjera da se ostave uzurpirane imovine. Kada zakon enu i djecu i jetime istjera napolje na zimsku studen, i kada prolaznici na ulici vide djecu kako se mrznu, to u njima izaziva osjeaj saaljenja. Oni liju suze, enu i nezbrinutu djecu vode u svoju kuu i snabdijevaju ih hranom i odjeom. Dakle istjerivanje ene i djece iz neijeg stana jeste pravda, a davanje im hrane i utoita jesu emocije i samilost. Prema tome, pravda je hladna, suha i nemilosrdna. Samilost i osjeajnost ne razmiljaju i ne razumiju, doim je pravda bezosjeajna za jecanja, suze i pla. Poteni sudija samo gleda na zakon i paragrafe i ni na ta vie, dok su emocije i osjeaji puni topline, ljubavi i samilosti. Emocije dijete uzimaju u zagrljaj, ljube ga maze ga, liju suze i sluei mu uivaju. No, meutim, ukoliko drutvo nemadne sudiju i zakon. Ukoliko sudija u provoenju zakona ne bude dosljedan i ozbiljan, nasilnici e ispruiti svoje ruke, pravda i sigurnost biti e rtvovani. A ako u zajednici ne bude emocionalnosti i samilosti, ne bude njenosti i blagosti, slabi i nemoni e biti savladani i potpuno eliminisani. Sreno je i zadovoljno ono drutvo koje upregne obadvije ove vane ovjeije snage, i razum i emocije, i svaku upotrijebi u odgovarajuem i valjanom omjeru.

76

Duhovni kapital Znanje potrebno pravdi proizvod je razuma (aqla). Znanje (ilm) poput je tvari za varenje koja istie iz izvora zvanog razum i koje je duhovna supstanca ivota. Znanje je osnovna supstanca ovjeijeg napredovanja i progresa i jedan je od stubova ljudske sree. Svaka drava onoliko je progresivna koliki je stupanj znanja i nauke uspjela poluiti. Svaka zemlja e onoliko biti bogatija i cjenjenija koliko je vie uspjela osvojiti znanja i naunih injenica. No ne treba zaboraviti na injenicu da je znanje poput pravde hladno, suhoparno i bezosjeajno. Znanje se oslanja na logiku i argument, a u logici i argumentu nema ni slova od ljubavi i samilosti. Samo znanje ne moe zadovoljiti ovjeka, pa se sva ljudska srea ne moe osigurati posredstvom znanja i nauke. Znaajan udio ljudskih fitretskih sklonosti predstavljaju emocionalne sklonosti koje od samog poetka treba staviti pod nadzor. Takoer je bitno da se paralelno sa sticanjem znanja i jaanjem razuma posveti panja zovu prirodnih emocija. Prirodne emotivne ljudske tenje trebaju se usmjeriti ispravnim putem te na valjan nain trebaju biti zadovoljene. I ovom prilikom navodim vam jedan primjer. Jedan je bolesnik smjeten u jednu bolnicu. Svi dooktori razliitih struka dali su se na analizu sluaja pri emu su koristili sva mogua bolnika sredstva i opremu. Obavili su sva snimanja, izvadili i obavili svestranu analizu mokrae i krvi te su na koncu spoznali u emu je bolest. Zakljuuli su da trebaju obaviti hiruki zahvat, prije kojeg su prethodno sterilizovali medicinsku opremu, pacijentu su potom dali sredstvo uspavljivanja, izveli hiruka rezanja, zaili ranu, dali pacijentu antiinfekcijsko sredstvo, odredili pravilan postoperativni reim pacijentu, ukljuujui potrebne lijekove i pogodnu ishranu, pobrinuli se za pravilnu postoperativnu njegu nad njim. Ukratko, upotrijebili su sva medicinska znanja i sredstva za oporavak pacijenta. I odista, malo po malo pacijentova rana bila je bolja. Zadovoljenje emocionalnih potreba pacijenta Dakle, iako je pacijent pod valjanim svestranim ljekarskim nadzorom i nema nikakvih problema, ipak nekako paralelno u njegovom nutarnjem biu poinje raditi psiha i izvlaiti plamike sumnje iz razliitih uglova. Najednom, kao da mu se briga vratila. Svoje pogled je uperio u vrata oekujui i nadajui se da mu se udovolji elji i da mu se srce smiri. Ova njegova elja nije vezana za znanje, lijekove i hranu, on naprosto ezne za zadovoljenjem svojih emocionalnih elja. On je edan ljubavi i njenosti. On udi da ga neko obie, da mu donese buket cvijea, da mu pored njegove bolnike

77

postelje stisne ruku povjerenja i ljubavi te da mu svojim osmijehom tugu preinai u raspoloenje. Posjeivanje bolesnika Kada ga u bolesnikoj sobi opkoli nekoliko njegovih prijatelja i iskreno ga upitaju za zdravlje te sa njim stupe u prijatan dijalog, to ostavi toliko pozitvnog traga na njegovom nutarnjem biu da se to ne moe opisati. On se razveseli, njegovo blijedo lice zadobija boju, sve mu biva slae, snagu poinje povraati ivot mu se poinje vraati. Sva ova njegova radost i veselje pomau njegovom izljeenju. Medicinsko znanje je hladno i bezduno, a posjeta je puna veselja i radosti. Iako su skalpel, makaze, zavoji i lijekovi potrebni za izljeenje pacijenta, ipak svi oni su lieni emocija. Pacijentu su potrebna obilaenja, propitivanja o njegovu stanju, toplo maenje kada e istoremeno na jednom mjestu doi do objedinjavanja medicinskog znanja sa pacijentovim emotivnim udnjama, to tek tada poluuje pravi uspjeh medicinskog tretmana. U uzvienim islamskim nauavanjima podstie se na obraanje medicinskom znanju koje je osnova izljeenja pacijenta, ali i na obilaenju pacijenta to dovodi do utaenja njegove emotivne ei. Islam je svemu ovome poklonio punu panju i o svemu tome donio odgovarajue predaje. Vrijednost ljekara Imam Dafer es Sadik je o vrijednosti ljekara kazao: Nema nijednog grada iji stanovnici nisu potrebiti svakog od tri vrste ljudi, na putu obezbjeenja svog dunjaluka i svoje vjere. I gdje god ljudi budu lieni ove tri skupine osoba, njihov ivot liie na ivot insekata i ivotinja, a ne na ivot ljudi. Prvi su to alimi koji posjeduju znanje i bogopokornost (taqvaluk); drugi su dobroinitelji vladari i upravitelji; i trei su ljekari koji su u svom poslu pronicljivi i predmetom su narodnog povjerenja. 136 U ovom hadisu Imam Sadik, as, ljekara ubraja u jedan od stubova urbanosti i ivota uope. U pogledu obraanja ljekaru Imam Ali, as, je kazao: Ko od ljekara sakrije svoju bolest, izdao je svoje tijelo. 137 O medicini uope i o lijeenju bolesti kazano je mnotvo predaja. Mi emo se ovdje zadovoljiti samo sa ove navedene dvije predaje. O vrijednosti obilaska i posjeivanja bolesnika takoer je iskazano mnotvo predaja, te se ova aktivnost ubraja u jedan od vanih islamskih sunneta.
136 137

Tehaful ukul, str. 321 Gururul hikem, str. 663

78

Prenosi se da da je Imam Ali kazao: Jedan od najboljih ibadeta je posjeivanje bolesnika. 138 asni Pejgamber, sava, ne samo da je zadovoljavao emocionalne potrebe bolesnih muslimana posjeivanjem, ak su i nemuslimanski bolesnici imali koristi od njegovih posjeta. Imam Ali, as, je takoer kazao: Pejgamber, sava, posjeivao bi jevrejske bolesnike. 139 Bez sumnje, ukoliko posjetioci bolesnima u veoj mjeri izraze svoju ljubav i zanimanje za bolesnog, utoliko e to imati bolji uticaj na njegovu psihu i duu. U hadisima se kao dobra praksa posjetiocima bolesniku spominju sljedee radnje: Posjetioc e pun ljubavi jednu ruku staviti na elo pacijentu, ili e mu jednu ruku uzeti svojom rukom, odnijeti mu poklon, ovo se za bolesnika spoznaje kao potpuna posjeta, zato su ovaj metod islamski prvaci preporuivali. Kazao je takoer Imam Ali, as: Potpuna je posjeta kada posjetilac uzme jednu ruku bolesnika ili svoju ruku stavi na njegovo elo. 140 asni Poslanik, sava, je kazao: Potpuna je posjeta kada jedan od vas stavi svoju ruku na glavu bolesnika i upita ga: Kako si, kako si osvanuo i kako si omrknuo? I kada se sa njim rukuje. 141 asni Poslanik, sava, je takoer kazao: Dio posjete bolesniku je i to da mu stavi ruku na glavu i pita ga kako si osvanuo i kako si omrknuo? 142 Imam Sadik, as, je kazao: Potpuna posjeta bolesniku je da svoju ruku stavi na ruku bolesniku, nakon nekoliko trenutaka ustaje i odlazi. A posjeta glupih, tekih i dosadnih ljudi bolesniku su tei od njegove bolesti. 143 Pokloni i hedije Imam Sadik, as, je upitao: Gdje idete? Mi odgovorismo: Idemo obii tog i tog bolesnika. A jeste li ponijeli voa, mirisa kao i poklon bolesniku? Mi rekosmo: Nemamo nita sa sobom. On ree: Zar ne znate da poklon smiruje bolesnika i ini mu psihu rastereenom. Onaj ko obie bolesnika te ga upita za njegovo stanje, te bude stajao pored njega, jo uvjek nije nainio potpunu posjetu. Potpuna posjeta je onda kada posjetilac stane pored bolesnika te svoju ruku s ljubavlju stavi
138 139 140 141 142 143

Ibid. Mustedrek, sv. 1, str. 83. Mustedrek, sv. 1, str. 83. Mekarimul ahlak, str. 196. Biharul envar, sv. 18, str. 145. Kafi, sv. 3, str. 118.

79

na njegovu glavi i na njegovo elo, na njegovu ruku ili mu donese poklon. Te kada mu jasno iskae svoju privrenost i ljubav, i ispuni mu njegove emocionalne potrebe. Vrijednost znanja i morala (ahlaka) Vrijednost moralnih osobina i duevnih vrlina ako ne nadilaze vrijednost znanja po pitanju obezbjeenja ljudske sree, onda po vrijednosti nisu manje od znanja. Pravilan odgoj emocija u osiguravanju ljudske sree neto je nuno poput odgoja razuma. Greka dananjeg ovjeka je u tome to svu svoju kreativnu energiju troi na nauna istraivanja i spoznavanja skrivnih tajni prirode, doim moralne vrline i dobre ljudske osobine koje su jedan od osnovnih stubova ljudske sree praktino stavlja u zaborav. Ljudske emocije se kod veine ljudi danas usmjeravaju uglavnom na nemoralne poude i protumoralna djela. Upravo zato se zloini i kriminali najgore vrste uveavaju irom svjeta, a mladi naroito u razvijenim zemljama poput poplave jure u razvrat, fesad i moralnu provaliju. Program ljudskog ivota treba biti usklaen sa ljudskom prirodom i ljudskim fitretom. U ovjeijem fitretu poivaju dvije vane snage: razum i emocije. Ove dvije snage oznaavaju izvor ljudske sree i trebaju uporedno i zajedno biti nadgledane i valjano odgajane i zajedno uzdizane. Poznati svjetski uenjak doktor Karl veli:
Dananji ovjek oznaava upliv njegovog okruenja, ivotnih obiaja i misli koje mu drutvena zajednica namee. Ovi obiaji udaraju svojevrsni peat na nae tijelo i duu. U aktuelnom stanju naa usklaenost sa okruenjem, o kojem smo izgradili svoju predstavu uz pomo naunih sredstava, nije mogua bez odreene dekadencije. U ovom sluaju ne treba kriviti nauku ve samog ovjeka za poinjene greke. Mi smo ti koji nismo znali razluiti valjano od pogrenog i dozvoljeno od zabranjenog. Na ovaj nain smo okrenuli lea prirodnim zakonima i svom nutarnjem biu te smo tako poinili veliki grijeh koji nikada ne ostaje bez stanovitog udjela kufra. 144 Ta zar aktuelni (moderni) nain ivota nije doveo do moralne i intelektualne ljudske degradacije? Zato se svake godine milijarde dolara moraju troiti na borbu protiv kriminala i nasilja? Zato se i pored ovih pretjeranih trokova i dalje deavaju uspjene pljake banaka, drumska razbojnitva, ubijanje uvara reda i otimanja djece, od kojih neka bivaju ubijena? Gledajui civilizaciju koja ide u recesiju i nazdak ima mjesta pitanju: da sluajno mi i naa organizacija nismo krivi za ovu regresiju i moralni pad? 145 Nauku ne treba pustiti da samo zbog svoje razgranatosti, prosvijetljenosti i ljepote ide po svom nahoenju naprijed. Mi moramo posvetiti dostatnu panju emocionalnim pitanjima ba kao to je posveujemo termodinamikim i drugim naunim pitanjima. Rijeju, moramo obratiti pozornost na svestranu i cjelovitu sliku zbilje (hakikata). 146
144 145 146

Insan naenahte, str. 263. Insan naenahte, str. 265. Insan naenahte, str. 269.

80

Moralni pad Odgoj ljudskih emocija jedan je od najveih vjerskih imperativa. Stotine ajeta i hadisa izreeno je o poeljnim i nepoeljnim osobinama u Islamu. Islam je veliku pozornost poklonio emocionalnim aktivnostima i meusobnoj ljubavi meu ljudima. Velikani Islama su ovom pitanju poklonili savrenu panju i ljudima su to imperativno preporuili. Imam Sadik, as, je kazao: Muslimani su obavezni da se jedni s drugima povezuju i da ulau trud u meusobnom pomaganju i da se ne usteu od meusobnih emocionalne srdanosti i materijalnih davanja. 147 Abulah ibn Jahiha Kaheli veli: uo sam Imam Sadika da kae: Meusobno se uveite i stalno drite vrstu vezu utemeljenu na ljubavi, meusobno inite jedni drugima dobroinstvo i takoer meusobno budite milostivi i saosjeajni.148 Zadovoljavanje nagona U ovjeijem tijelu i dui poloeni su mnogi nagoni od kojih svaki igra odreenu ulogu u obezbjeenju ljudske sree i dobrobiti. Stoga je potrebno da svi ljudski nagoni u tanoj mjeri budu zadovoljeni pa da ovjek sa svih aspekata doe do svog savrenstva. Ne treba se ovjek orjentisati na udovoljavanje samo nekoliko nagona a ostale fitretske nagone zanemariti. U ovjeku postoji prirodni nagon za hranom i njega treba zadovoljiti, ali ovjekova srea nije samo u zadovoljavanju nagona za hranom. U ovjeku takoer postoji puteni poriv te je i njega potrebno zadovoljiti, ali cjelog ovjeka se ne moe svesti na puteni poriv. ovjek posjeduje jedan izuzetnu vrijedan kapital i on je razum, a njega treba zadovoljiti putem promiljenja i prouavanja, treba ga odgajati i jaati. No cijeli ovjek nije samo razum (akl) i znanje (ilm). Emocije i osjeaji oznaavaju ovjekovo znaajno fitretsko nasljee te njihovo zadovoljenje predstavlja osnovne uvjete ljudske sree. Meutim, i ovdje vrijedi ono pravilo da ni emocije ni osjeaji nisu cijeli ovjek, ve samo jedan njegov segment.
Cilj i smisao ivota je taj da od svake ljudske jedinke izgradi uzoritog ovjeka. Da bi se izgradio ovako potpun ovjek potrebno je upregnuti i odgojiti sve njegove tjelesne, misaone i duhovne kapacitete. Prema tome, krajnji domet usavravanja ovjeka je u postizanju njegove sveobuhvatne uzvienosti. Stoga je krucijalna obaveza i dunost svakog ovjeka da svojim aktivnim pregnuem preodgoji svoje duhovne i tjelesne osobine. Ovo mora biti program koji e slijediti siromaan i bogat, zdrav i bolestan, muko i ensko, dijete i starac. Svaki lan zajednice bez obzira na pol, rasu i drutveni status ima svoje stanovite emotivne, intelektualne i

147 148

Kafi, sv. 2, str. 175. Kafi, sv. 2, str. 175.

81

tjelesne prohtjeve za ije ispunjenje svako mora uraditi svoje dunosti i obaveze.
149

Iako svaki pojedinani fitretski potencijal i sklonost, poloen u ljudsku nutrinu, ima neovisni udio u kreiranju ljudske sree i nesree, ipak je znakovito da njihovi pojedinani udjeli i proporcije u kreiranju ljudske sree ili nesree nisu jednaki. Njihovi individualni, dobri ili loi uinci, nisu jednaki ve se znatno razlikuju. Emocije i osjeaji pripadaju onim fitretskim odlikama ija pozitivna ili negativna ozraja u ovjekovom ivotu imaju izuzetan uticaj. Najvei i najsnaniji poticatelj i generator svih ovjekovih aktivnosti, kako individuaalnih tako i drutvenih, jesu upravo emocije. Veina dogaaja koji obljeavaju savremnu civilizaciju potaknuti su upravo emocijama. Krvavi svjetski ratovi, nemilosrdna masovna ubistva i genocidi te druga ljudska zlodjela svoj izvor nalaze u ljudskim emocijama i osjeanjima. Ali, isto tako, nesebinosti i velika ljudska samoportvovanja, ljudske humanosti, sluenja kreposnih drugima, sva ljudska dobroinstva koja ukljuuju panju prema djeci, jetimima i bolesnima veina svega toga uglavnom svoje izvorite nalazi u ljudskim emocijama i osjeanjima. Uticaj pravilnog voenja ljudskih emocija Ukoliko se emocije i osjeanja ljudi jedne zemlje na ispravan nain budu vodili i i u valjanoj dozi i omjeru budu koristili u jednoj zemlji ta e zemlja biti ispunjena sreom i blagostanjem i liit e na Dennet. To bi bila zemlja u kojoj caruju prijateljstvo i ljubav, gdje vladaju zakoni prisnosti i iskrenosti ukratko, to je zemlja puna emocija i samilosti. U suprotnom, ukoliko se emocije i osjeanja ljudi zemlje ne budu vodili na ispravan nain i iste se budu zlorabile, ta e zemlja postati mjesto nesree i stiske. Ustvari, ona e se preinaiti u svojevrsni Dehennem. To bi bila zemlja moralnog posrnua i nereda, zemlja u kojoj dominiraju zloba i zlovolja, pohlepa i tvrdoglavost. ivot u ovakvoj zemlji postaje emeran i jedva podnoljiv. Jedna od najveih naunih i vjerskih roditeljskih obaveza jeste potpuna panja u odnosu na pravilan odgoj djeijeg emotivnog sklopa. Emotivne sklonosti vrlo se brzo i rano bude kod djece. U vrijeme dok je, naprimjer, intelektualni djeiji mehanizam potpuno ugaen i kada dijete nema mo shvaanja nikakve ragumentacije i kada su djeije tjelesne snage nejake i slabane, njegova emotivna svijest je budna i ona oekuje odgoj. Roditeljski nemar u ovom osjetljivom dobu moe poluiti veoma negativne posljedice u djeijoj psihi i usmjeriti ga u nepoeljnom pravcu. Razlike u ljudskim emocijama
149

Rah we rasme zendegi, str. 124.

82

Vrijedno je spomena zapaanje da raznoliki nasljedni faktori utiu na razliitost umnogi emocionalnog sklopa djece. Upravo kao to se ljudi meusobno razlikuju po obliku i boji kose, po jagodicama na vrhovima prstiju, isto tako se razlikuju po emocijama, misaonim sposobnostima i psiholokim stanjima. Ove nasljedne osobine jedan su od mudrih zankova Uzvienog Stvoritelja, koje potiu od neminovnog zakona nasljedstva. Kazao je Imam Sadik, as: Ljudi su rudnici poput rudnika zlata i srebra, pa onaj ko je u vrijeme neznanja (dahilijetu) bio od odlinika i u Islamu je jedan od odlinika.
150

Ovim se hoe rei da nasljedni zakon prenosi osobine i od dobrih i od loih ljudi iz vremena dahilijeta u Islam. Razlike meu djecom jedne porodice Ponekada ovaj zakon nasljeivanja u specifinim uvjetima i okolnostima, usljed nepoznatih faktora, uzrokuje estoke intelektualne i emocionalne razlike meu djecom u istoj porodici. Rijeju, isti otac i mati u toku svog ivota donesu nekoliko djece na svijet koja se oigledno uveliko razlikuju u intelektualnom, emontivnom i psiholokom smislu.
Posve je uoljivo da izmeu djece jedne porodice, koja skrbe iste roditelje isti odgoj i ishranu postoje izrazite razlike u tjelesnom smislu po pitanju konstrukcije i strukture i visine tijela djece, tako postoje razlike i u njihovim misaonim, duhovnim i emotivnim aspektima. Jasno je da je ovdje rije o prevashodnom uticaju nasljednih faktora na djecu. ak i ako usporedimo psie koji zajedno doje jednu majku, ustanoviemo da svaki od njih ima stanovite posebne sklonosti. Naprimjer, kada pored njih odjekne jak puani pucanj, jedan e lei na zemlju, drugi e se propeti na svoje noice, a trei e potrati u pravcu pucnja. Ili kada doje, neki e izabrati najpunije majine sise, drugi e se opredijeliti za iste sise, a neki e uzeti ta im dopadne, neki e pak na odstojanju kruiti oko majine postaje, dok e neki uvijek biti uz majku i nikad se od nje nee odvajati. Ili, ako ih se bude diralo neki e stupiti u vlastitu odbranu, a neki drugi nee uope reagovati. Kada ovi psii u jednakim uvjetima odrastu zadrae veinu ovih razlika. Oni psii koji su mladosti bili mirni i straivi, takvi e biti i kada odrastu, a oni koji su mladosti bili agresivni i agilni, iako e nekada gubiti neto od ovih osobina, ipak e i oni ostati takvi i kad budu veliki.151

Razliite emocionalne i moralne osobine djece Emocionalne osobine poznate su kao one koje su pod izrazitim uticajem nasljednog faktora. Upravo zbog ovoga se djeca meusobno toliko razlikuju. Neka djeca su od samog starta hrbra i odvana, a neka su otpoeka slaba i plaljiva. Neka od poetka pokazuju znake samostalnosti i liderske ambicije, a neka druga ve odmah pokazuju sklonost ka neinventivnosti i sluanju drugih. Neka u startu pokazuju remetilaki i
150 151

Rewdeje kafi, str. 177 Insan naenahte, str. 242.

83

zlovoljni karakter, a neka odmah pokau mirnu i blagu narav. Neka djeca rano pokau velikodunost i sklonost davanja, a neka druga iskau prirodnu sklonost ka krtosti i stisnutosti. U najkraem, prirodna konstitucija djece od istih roditelja zna se uveliko razlikovati. Kao to bi to kazao Imam Sadik razlikuju se meusobno u strukturi i konstituciji kao to se prirodno razlikuju rudnici zlata i srebra.
Moralne odlike poput misaonih aktivnosti proizlaze iz svojevrsnim konstituivnih i djelatnih stanja tijela. Ova stanja pak u isto vrijeme ovise od strukture naih tkiva, nae svijesti kao i od naih fiziolokih i psihikih faktora koji su u toku odgoja i rasta podvrgnuti stanovitom uticajima. openhauer u svojim uvenim spisima poznatim kao Naela morala istie da su neki ljudi prirodno (fitretski) skloni egoizmu i zlovolji, a da su neki drugi skloni blagosti i dobrostivosti. Po miljenju Kaluvardina meu nama postoje osobe koji su potpuno indiferentne na sreu i nesreu ljudi oko sebe. Postoje takoer i osobe koje videi jad i patnje drugih u tome uivaju pa su ak i sami skloni proizvoditi takva stanja drugima. Postoje, meutim, i osobe koje su osjeajne koje doista iz nevolja i nesrea drugih i same bivaju oaloene. Ovaj dar, sklonost ljubavi prema ljudima, postaje izvorom blagosti i ispomaganja drugih. Oni koji imaju mo shvaanja nevolja drugih te koji i sami kuaju bol, potom postaju revnosni u umanjivanju bola drugih. Svaki od nas dolazi na Ovaj svijet kao dobar, prosjean ili fantastian, meutim moralne odlike poput inteligencije podlone su odgoju posredstvom poduavanja, discipline i snage volje. 152

Neuobiajene djeije emocije Za prouavanje i razaznavanje fitretskih emotivnih dobrih ili loih osobina djeteta, potrebno je da njegovi roditelji od samog poetka prate njegove (djetetove) pokrete. Ukoliko dijete ima neuobiajene emocije to e se nesumnjivo emitovati i oitovati iz njegova daljnjeg ponaanja. Pametni i pronicljivi roditelji mogu iz pokreta i mirovanja djeteta izvui informacije o njegovim emotivnim sklonostima. Ukoliko ih ocijene nevaljalim i nepoeljnim, oni preventivnim odgojem mogu zaprijeiti ispoljavanje njegovih negativnih sklonosti i usmjeriti ga u zadobijanje pravih i valjanjih odlika.
Prije no to dijete i prohoda i prije nego li bude stajalo na svojim nogama, kada ga pozovemo ono treba svoju glavu okrenuti. Kada god vidite da se ono ustruava, to znai ono eli samostalnost i to je oigledan pokazatelj njegove nutarnje prirode i karaktera o kojem se trebamo pobrinuti da bude izlijeen. Niti je traenje samostalnosti dobra stvar a niti njegov takav karakter. Dijete bi trebalo glavu okrenuti, ali ako osjeaj traenja samostalnosti u njemu i dalje postoji ono e to kasnije pokazati. Ako dijete udara nogama u zemlju to je znag njegove karakterne ljutitosti. Ukoliko djetetu nita ne fali - dakle ima dovoljno hrane i dobro jede te dobro spava, budite sigurni da je ovo njegovo udaranje nogama u zemlju pokazatelj njegove karakterne ljutnje i to je osobina koju treba iskorijeniti. U ovakvim sluajevima najee je dovoljno ostaviti ga na nekoliko minuta samoe i neobraanja panje na nj. Mi obino velimo da je njegova ljutnja znak njegove
152

Insan naenahte, str. 122.

84

poetne snage i iskazivanja vlastite linosti. Ali to nije tako. Ovu ljutnju treba iz njega eliminisati, a ako dijete ima elemnte snage i linosti, vjerujte da e to ono pokazati prije ili kasnije. 153

Ljubav kao zapreka razumu Da ne bismo zaboravili kazati da na putu prepoznavanja emocionalnih manjkavosti djece postoji velika prepreka ispred roditelja koja ih zapreava da u veini sluajeva spoznaju istinski karakter svoga djeteta a ta prepreka je njihova roditeljska ljubav. Veina ljudi i roditelja loe ponaanje svoje male djece shvaaju kao neto simpatino, te uglavnom svoju djecu ostavljaju slobodnom bez ikakve prepreke. Oni shvaaju istinu oko djece ali ispred sebe imaju prepreku zvanu ljubav koja im onemoguava da njihov razum svati stvarnost onakvom kakva ona jest. Najbolji roditelji su oni koje ljubav prema djeci stave na odvojeni raun od odgoja. Svoje dijete oni iskreno vole ali sa zbiljskim razumskim pogledom oni uoavaju loe osobine svoga djeteta i istinski se zalau na ispravljanju tih negativnosti u njemu. Djeca koja dobiju dobre nasljedne i fitretske osobine i koja u svom karakteru i svom biu imaju ve povoljne emocionalne sklonosti, njihov odgoj je lahak i u njima se brzo mogu oformiti dobre moralne i insanske osobine. Ona djeca koja donesu loe nasljedne osobine i lo emocionalni sklop za njihov odogoj trebat e puno vie panje i vie nadgledanja. Roditelji u ovom sluaju moraju koristiti prema djetetu veliku odgojnu snagu da bi od njega otklonili te negativnosti. S druge strane oni e koristiti pogodna sredstva za razvijanje i poboljanja njegovih loih emocionalnih osobina kao to e nastojati da njegove nepoudne emocije ugue u nutrini njegova bia, a da mu za uzvrat prirede poeljne moralne i insanske vrline postupnim odgajanjem. E da bi se na osnovu viekratnog ponavljanja u njemu formirale insanske vrline i njegova drugotna priroda, koje bi se vrsto ukorjenile u njegovoj nutrini i koje bi postupno gasile njegove nepoeljne emocionalne fitretske osobine i stavljale ih u zaborav. U svakom sluaju valjan odgoj i usmjeravanje djeijih emocija spada u temeljna naela vaspitanja i u bitne roditeljske dunosti. Dijete koje nije roeno umno poremeeno i koje nije dolo na svijet defektno odgojivo je i mogue je njegove emocije i osjeanja uputiti na put dobra i time ga koliko toliko opskrbiti insanskim i moralnim osobinama. Maenje bebe Jedan od najboljih naina i sredstava pravilnog odgoja djeijih emocija ide kroz maenje bebe i iskazivanja joj njenosti i umiljatosti. Upravo kao to beba ima fitretsku potrebu za hranom, vodom zrakom i
153

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 51.

85

spavanjem, ona takoer ima potrebu i za maenjem i njenostima. Ljubav je najblagodarnija psiholoka hrana za bebu. Beba od umiljavanja, maenja, tepanja, ljubljenja, uzimanja u zagrljaj doivljava radost i uitak. Vrijednost ljubavi Ljubav je temeljni korijen stabla ahlaka i morala i osnovna supstanca insanskih i ljudskih balgodarnih osobina. Ljubav Boija prema ljudima i ljubav ljudi prema Bogu, potom ljubav Poslanika i Imama prema ummetu i ljubav ummmeta prema njima, kao i meusobna ljubav muslimana jeste osnovna supstanca vjere. U asnim kur'anskim ajetima i islamskim rivajetima nalazi se osnovni kapital vjere. U tim kur'anskim ajetima i islamskim rivajetima naglaena je izuzetna vrijednost ljubavi. To ak ide dotle da je Imam Sadika, as, izjavio: Pa da li je vjera ita drugo do ljubav? 154 Sva pejgamberska nastojanja u promicanju vjere, sva rtvovanja pravovjernih boraca na bojitima, svi ibadeti i dijeljenja imetka Boijih ljudi sve to proistie iz jednog izvora, a to je ljubav ljubav prema Bogu i ljubav prema Njegovoj vjeri. Ljubavlju gorine slatke postaju, ljubavlju od bakra zlato nastaje. Ljubavlju se bolovi umiruju, ljubavlju bolesti nestaju. Ljubavlju trnje u cvijee se pretvara, ljubavlju se od sireta vino stvara. Ljubavlju od zatvora baa nastaje, bez ljubavi baa staklenik postaje. Ljubavlju vatra svjetlost postaje, ljubavlju ejtanka hurija nastaje. Ljubavlju tuga radost postaje, ljubavlju od demona upuiva nastaje. Ljubavlju ujed radost postaje, ljubavlju se lav u mia preinauje.
154

Biharul envar, sv. 23, str. 122.

86

Ljubavlju se neistina u istinu pretvara, ljubavlju se od srdbe milost stvara. Iz ljubavi se mrtvo u ivo preinauje, ljubavlju se kralj u roba preimenuje. Ljubav prema bebi i djeci Dijete koje od poetka svoga ivota u dovoljnoj mjeri dobije roditeljske ljubavi i napoji se iz istog izvora samilosti, imae veselu ud i prijatnu narav. To zato to ono nee u svojoj nutrini osjeati lienost i nee patiti od kompleksa nie vrijednosti. U njegovu srcu cvijetae cvijetovi moralne vrline i lahko e se razvijati. I ako se ono u ivotu ne suoi sa preprekama druge prirode, ono e biti valjan, ugodan, usluan i prijazan insan. U islamskim predajama panja i ljubav prema malom djetetu je na razne naine preporuena i prvaci Islama su ovome dali naroiti akcenat. 1. asni Pejgamber, sava, je u svojoj hutbi posveenoj ljudskim obavezama u mjesecu Ramazanu kazao: Potujte vae starije i budite milostivi vaoj djeici. 155 2. Kazao je Boiji Poslanik, sava: Nije od nas ko ne bude milostiv prema djeci i ko ne bude potovao starije. 156 3. Vladar pravovjernih, Ali as, na smrtnoj postelji, u svojoj opruci (vasijetu), preporuio je: Budite milostivi vaoj djeici i potujte vae starije. 157 4. Imam Ali, as, je takoer kazao: Dijete svakako u svojim postupcima treba slijediti starije, a stariji trebaju biti milostivi prema djeci. Nemojte prema djeci biti poput nasilnika iz vremena dahilijeta. 158 5. kazao je Imam Dafer es Sadik: Zaista je Allah milostiv prema ovjeku koji gaji veliku ljubav prema svome djetetu. 159 6. Kazao je Pejgamber, sava: Volite djecu i smilujte im se! 160 6. Poslanikov obiaj bijae da svakog jutra pomiluje po glavi svoju djecu. 161 8. Rekao je Imam Sadik, as:
155 156 157 158 159 160 161

Ujun ahbar Rida, str. 163. Madmue werram, sv. 1, str. 34. Biharul envar, sv. 1, str. 34. Nehdul belaga, fejd, str. 154. Mekarimul ahlak, str. 113. Vesail, sv. 45, str. 162. Biharul envar, sv. 23, str. 114.

87

Onaj ovjek koji poljubi svoje dijete upie mu Uzvieni Allah jedno dobro djelo, a ko ga obraduje, obradovae i njega Uzvieni na Sudnjem danu. 162 9. Rekao je takoer Imam Sadik, as: Uveajte poljupce svojoj djeci, jer vam svaki poljubac die vrijednost po jedan stepen. 163 10. Ljubio je Resulullah Hasana i Husejna, pa mu ree Iqre' ibn Habis: Ja imam desetero djece i nikada nijedno od njih nisam poljubio. Te mu ree Resulullah: ta ja mogu to je Allah izvukao samilost i ljubav iz tvog srca.164 11. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Ljubljenje djeteta je samilost, ljubljenje ene je strast, ljubljenje roditelja je ibadet, a ljubljenje brata muslimana je vjera. 165 12. Obavljao je Vjerovjesnik, sava, namaz sa skupinom vjernika. I kada god bi Vjerovjesnik, sava, otiao na seddu, mali Husejn, as, bi mu zajaio na lea, cupkao bi nogama i uzvikivao: Hija, hija! Kada bi se Vjerovjesnik, sava, dizao sa sedde stavljao bi Husejna sa strane. I ta radnja djetetova penjanja na Vjerovjesnikova, sava, lea se ponavljala sve do kraja namaza. Jedan jevrejin je promatrao ovu scenu te je nakon namaza kazao Vjerovjesniku, sava: Ti nastupa prema djetetetu kako mi nikada ne postupamo sa svojom djecom. Vjerovjesnik, sava, mu odgovori: Da ste vi (Jevreji) povjerovali u Boga i njegova Vjerovjesnika, sava, i vi bi prema svojoj djeci ispoljavali blagost i samilost.166 Ova Vjerovjesnikova ljubav i samilost prema djeci toliko je dojmila Jevreja da je ubrzo i sam primio Islam. Slijeenje zakona fitreta Iz nekoliko navedenih predaja jasno se razvia velika vanost ljubavi i samilosti u stvarima odgoja djece. Svi muslimani i muslimanke duni su ispoljavati tu ljubav i samilost prema svoj djeci openito, a prema svojoj djeci naroito. Zdrav i prirodan ivot sastoje se iz ispravnog slijeenja valjanih fitretskih propisa i vrstih prirodnih zakona Kreacije. Svako ko skrene u odnosu na fitretske zakone, koji su Boanskog porijekla, nesumnjivo e se suoiti sa odmazdom i sankcijama same prirode. Jedenje hrane je, naprimjer, jedan prirodni zakon i eventualno neije ustezanje od jedenja hrane dovelo bi do slabljenja njegova tijela i gubitka moi. Ukoliko bi se s tim ustezanjem i dalje nastavilo to bi dovelo do smrti. Rijeju zakoni prirode ili Kreacije bi od neposlunika naplatili
162 163 164 165 166

Kafi, sv. 6, str. 49. Vesail, sv. 5, str. 126. Mekarimul ahlak, str. 113. Biharul envar, sv. 23, str. 113. Biharul envar, sv. 10, str. 83.

88

svoj danak. Ista logika vrijedi i za spavanje eventualnim odbijanjem dueg spavanja ovjek be sebe doveo do smrti. Seksulni poriv prirodni je ovjekov nagon. Odbijanjem zakonitog zadovoljavanja ovog nagona dovelo bi njegovog nosioca do raznolikih psiholokih problema i bolesti, a nekada i do ludosti. Ljubav kao fitretska potreba Jedna od fitretskih potreba koja se javlja u najranijem djetinjstvu jeste potreba za ljubavi i samilosti. Udovoljavanje ovom nagonu nije nita drugo do udovoljavanje zakonu kreacije i ljudskom fitretu. Ako dijete u najranijem dobu zadobije dovoljnu dozu ljubavi, panje i maenja, ono e u odraslu dob zakoraiti kao duevno normalna i zrela osoba s nadom u ivot. Ali djeca koja ostanu liena roditeljskog paenja i maenja ponijet e u kasniji ivot utueno nutarnje bie i neoptimistian duh. A beznadena i psihiki nezadovoljena osoba uvijek je potencijal sklon zastranjenju i krenju zakona. Nedostatak ljubavi i psihike traume
Ako porodinu atmosferu ne obasjavaju zrake ljubavi i ako porodino gnijezdo nije u ozraju razumijevanja i meusobne samilosti, onda upravo tamo treba traiti mnotvo psihikih trauma i neuroza koje treba preventivno spraavati ili vidati ranjena srca tih osoba lienih ljubavi. Djeca iz ovakvih porodica, kada odrastu, budu osobe koje u sebi nose gorka sjeanja iz djetinjstva, bivaju osjetljivi ljudi, brzo se nerviraju i ljute, beznadeni su, nezadovoljni, neuskladivi s drugima, pesimistini su, spremni su na pretjeranu reakciju ak i na samoubistvo, skloni su grijeenju i potencijalni su duevni bolesnici i ludaci. 167

Djeca, jetimi, obino se suoavaju sa dvije nesree: a) materijalno siromatvo, b) manjak ljubavi. U veini zemalja svijeta materijalne tekoe jetima se uglvanom kompenziraju, ali se rijetko deava da oni u svojim domovima dobiju i satisfakciju u ljubavi i njenosti. Teko je nai sluaj da neka porodica usvojenom jetimu nadoknadi rodieljsku ljubav te da na nj gleda kao na svoje dijete. U modernim dravama postoje dobrotvorne ustanove koje veliku panju poklanjaju djeci bez roditelja, obezbjeuju im hranu odjeu, sredstva za kolovanje. I moe se rei da djeca lijepo ive. Jedini problem je to su su ova djeca, bivi liena roditelja, liena roditeljske ljubavi i panje. Ova liavanja e se kasnije postupno oitovati u vidu mentalnih nedostataka koji e biti uzrokom njihova neuravnoteenog i kriminogenog ponaanja.
167

Ruh beer, str. 103.

89

Dijete jetim, koje ostane bilo bez oca ili bez majke, biva suoeno s odreenim negativnim posljedicama i to ozraje se prenosi i na zajednicu. Pedagoki eksperti i psiholozi, obino su u svojim istraivanjima ustanovljavali da je ostajanje bez roditelja najvani razlogo djeijeg huliganstva, zaostajanja u koli i u drutvu, injenja grijeha, kriminala i zlodjela. Jedan njemaki ekspert koji je istraivao ponaanje djece jetima u jednoj koli, ustanovio je da je 44 % od djece ponavljaa u koli bilo bez oca i 33 % djece bez majke. Dakle, ak 77 % neuspjene djece u koli su djeca bez roditelja. Jedno drugo istraivanje obavljeno u Americi, a bavilo se prouavanjem kolskog huliganstva i problematine djece u jednoj koli u Njujorku, pokazolo je da je 25 % problematine djece jetimskog porijekla. Jedno drugo njemako istraivanje je takoer pokazalo da je od ukupno tretiranih 2704 problematine djece i huligana njih 1171 pripadalo djeci bez roditelja. Drugo istraivanje obavljeno u Americi meu zatvorenicima pokazalo je da je u prosjeno 60 % te populacije pripadalo djeci iz nevoljom pogoenih porodica koje su ostale bez jednog roditelja. Njemaki eksperti su istraivali uzroke ponaanja maloljetnih delikvenata i huligana. Ustanovili su da cifra onih meu maloljetnicama koje su se upustile u krau dostie 38 %, a procenat jetimskih maloljetnika onih koji su se upustili u vanbrane seksualne odnose ili seksulne napade i silovanja iznosi 40 %. I napokon u jednom drutvenom i psiholokom amerikom istraivanju ustanovljava se da 70% djevojaka koje su boravile u popravnim domovima pripadaju jetimskoj populaciji bez jednog ili bez oba roditelja. Djecu bez roditelja prije nego individualni problemom treba prije svega tretirati velikim drutvenim problemom koji moe postati izvoritem mnogih grijeha, nepoudnosti, zlodjela, huliganstva delikvencije, ubistava, zaostajanja, seksualnih prekraja i raznih duevnih boleina. 168

Znakovi ljudskosti i insanijeta Prijateljstvo prema ljudima jedna je od najcjenjenijih i najsvjetlijih emocionalnih osobina. Svaka osoba iz bilo kojeg naroda i rase treba biti tako odgajana da ljudima eli dobro te da u svojoj nutrini ima insanski odnos prema svim narodima i nacijama. Ljubav prema ovjeku jedan je od temeljnih stubova svjetskog mira i ljudske sree. Ljubav prema ovjeku pokazatelj je insanijeta i znak savrenstva i uzvienosti ovjekove due i psihe. ovjek koji nema osjeaja za ljubav prema ovjeku, znai da i sam ne nalazi ljubav u okruenju koje prema njemu nije insanski naklonjeno. Sva djeca Ademova jedno tijelo su, koji u svijetu stvaranja iz iste supstance nastae. Pa kada u neko vrijeme jedan organ oboli, ni dugi organi netaknuti nee ostati. Ti koji si neosjetljiv na tuu tugu, pripazi da ne izgubi ovjeiju krunu.
168

Ruh beer, str. 93.

90

Imam Ali, as, je kazao: Svi ljudi na zemaljskoj kugli predmet su Boije milosti i rahmeta, kada i sami djeluju na temelju tri sljedea naela: (1) kada vole ovjeka, (2) kada povjerene amanete ne iznevjeracaju i (3) kada djelatno slijede istinu i pravdu. 169 Ljubav prema ovjeku Ljubav prema ovjeku treba poduavati djecu od najranijeg doba. Roditelji koji prema svom djetetu iskau ljubav i samilost, oni ga mogu usmjeriti i poduiti da druge voli. Dijete koje nikada nije osjetilo ljubav ni od koga. niti je kualo iiju samilost, ni samo ne razumije zbilju ove duhovne injenice koja ivot znai. Sve to je ono vidjelo u ivotu jeste hladnoa, neljubaznost, grubost i osorost. Kako ljudi postupaju prema njemu i ono e na isti nain postupati prema njima. Od ovakve osobe ne moe se oekivati da voli ljude. Ljubav i samilost u porodici predstvaljaju osnovu ispravnog i emocionalnog odgoja. Na tragu ljubavi mogue je djeije emocije upraviti u dobrom smjeru i uputitit ga na ispravan put sree, put insanijeta. Dijete koje bude lieno ljubavi, samilosti i osjeanja, njegove emocije e biti usmjerene u krivom smjeru. Takvo dijete kada odraste imat imat e loe odlike i ekstremne osobine. Krasit e ga grubost, pesimizam zlovolja, neprijateljstvo i zloba, kao i desetine nepoeljnih drugih osobina.

21
Oni koju budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu posluni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim asovima noi za oprost molili...(Ali Imran, 17) U predhodnom kazivanju reeno vam je da su razum i emocije dva velika Boija dara i dva velika fitretska zavjetenja. Na putu stizanja do
169

Madmu'e weram, sv. 1, str. 12

91

sree i dobrobiti potrebno je svaku od ovih podarenih snaga korsititi upravo u podroju za koje je ona i namjenjena. Upravo kao to su, znanje, pravednost, logika, uravnoteenost, promiljanje i razumijevanje nuni uvjeti za ovjeije usavravanje, na isti nain ovjek je potrebit morala, dobrostivosti, imana duhovnosti ljubavi i samilosti koji svi zajedno predstavljaju uzviene emocionalne karakteristike. Odgoj imana kod djece Roditelji su u odgoju svoje djece duni povesti rauna o djeijim emocijama i djeijem razumu te obadvije ove snage trebaju paralelno odgajati i jaati u ispravnim dozama i omjerima. Jedna od dunosti roditelja, a koja predstavlja nau dananju temu, jeste odgoj emocionalnih znaajki imana i ahlaka u djetetu. U skladu s islamskom predajom, roditelji muslimani su duni uloiti napor u odgajanju svoga djeteta kako bi u njemu potakli iman i vjerovanje, koji su kao kao dar Boiji poloeni u njegovom fitretu. Posredstvom ibadeta potrebno je navoditi dijete na poslunost Boanskim zapovjestima te na fonu uspostave djetetove veze sa Bogom od njega treba odgojiti moralno i dobro ljudsko stvorenje. Zbilje koje je mogue izmjeriti Potrebno je prije svega istai jednu stvar koja se tie osnove odgoja imana i ljubavi, kao bitnih emocionalnih odlika, te vam mogu kazati slijedee: Zbilje i stvarnosti u aktuelnom svjetu sa stanovita nauke dvojakog su karaktera: a) U prvu grupu se ubrajaju stvorenja kojima su svjetski naunici, na fonu naunog progresa i na temelju preciznih i monih sredstava i instrumenata, kadri vrlo precizno odrediti mjeru i koji su, putem svojih istraivanja i posredstvom preciznih prorauna, uspjeli doi do ispravnih zakljuaka i rezultata o tim biima i stvorenjima. b) U drugu grupu spadaju zbilje koje egzistiraju u aktuelnom svjetu, ali koje ljudsko znanje nije uspjelo obujmiti putem naunih istraivanja i empirijskih pokazatelja. Radi se o zbiljama koje se naprosto ne mogu samjeriti posredstvom ureaja i preciznih instrumenata te su svjetski uenjaci potpuno nemoni u sagledavanju ovih zbilja. Ove nemjerljive zbilje i injenice, u koje nauka ne moe ni na kakav nain stei uvid niti ih odrediti i obujmiti, egzistiraju u svim stvorenjima svijeta, napose u ovjeijoj strukturi. Po preciznom sudu uenjaka ove zbilje koje se ne daju nauno samjeriti neuporedivo su vanije od onih injenica koje se daju izmjeriti. Nemjerljive zbilje Doktor Karl, poznati svjetski naunik je kazao:

92

Iznoenje koliina donijelo je u upotrebu precizni matematiki jezik, a kvalitet je ostavljen u bunju zaborava. Izvlaenje i izluivanje prvotnih osobina stvari jeste logika, doim je zaboravljanje drugotnih sobina stvari neto neispravno te smo iz toga izvlaili krive zakljuke. A zapravo, sve ono to je u ljudskom biu nemjerljivo vrednije je od onoga to je mjerljivo. Postojanje misli neto je zbiljsko poput fizikohemijske ravnotee stvarnog krvnog seruma. 170

Tuberkoloza i rak su dvije opasne ljudske bolesti, koje ovjeka ine slabim i nemonim, obaraju ga s nogu, tijelo tope i unitavaju mu sam korijen ivota. Uenjaci su obadvije ove bolesti dobro upoznali i u opremljenim i preciznim laboratorijama odredili su sve karakteristike i njihove karakteristike i parametre. Nauka je egzaktno odredila i izmjerila napredak i tok ovih bolesti, uvjete koji pogoduju bolesti, slabosti koje dovode do bolesti i uope sve sutinske faktore i parametre bolesti. Zavidnost je takoer poput tuberkoloze i raka svojevrsna bolest i u nekim situacijama njene znaajke neuporedivo prevazilaze opasnost i tete koje mogu nasztati od tuberkuloze i raka, jer ostavlja na tijelu i dui bolesnika jako negativne posljedice. Ona zamrauje razum, ubija ovjenost, podstie zloine i izdaju, odstranuje od ovjeka radost i veselje, dokida ovjekov san, tijelo postupno truje i ini ga nemonim i na koncu ga unitava. Ali ova bolest se ne moe odvagati u laboratoriji, ona nije uzrokovana nikakvim mikrobima, ne moe se uoiti ni pod kakvim mikroskopom. Zavidnost donosi jedan poseban nutaranji osjeaj. Zavidnost je jedna neporeciva zbiljnost koja ostavlja desetine posljedica i tragova na dui i na tijelu bolesnika, ali se ipak ne moe izmjeriti nikakvim ureajem i aparaturom. Porazi, duevni neuspjesi, kompleksi nie vrijednosti strahovi i brige nisu poput bolesti malarije i bruceloze koje slabe tijelo i koje lice ine utim. Oni su takvi da u sebi sadre desetine razliitih bolesti. Malarija i bruceloza se mogu otkriti pomou naunih pokazatelja, ali neuspjesi, porazi, duevni lomovi i kompleksi ne mogu se odrediti i definisati putem naunih insturmenata i laboratorija. Ljepota cvijeta Granica izuzetno lijepog cvijeta se samopokazuje u kutku bae i svojom pojavom zadivljuje promatrae. Promatra uiva i biva opinjen ljepotom tog cvijeta. No cvijet u svojoj strukturi ima svoju posebnu logiku a u svojoj ljepoti jednu drugu logiku. Cvijet u svojoj strukturi predstavlja nauni predmet iztraivanja a njegova ljepota predstavlja emocionalnu karakteristiku. Naunici - prirodoslovci mogu cvijet potpuno tehniki izdefinisati: mogu mu laboratoriski odrediti sve mineralne i druge hemijske sastojke, ali njegovu ljepotu i blistavost ne mogu samjeriti nikakvim ureajem. Ova zbilja je privlanog karaktera za i privlai ljude oko sebe te oni krue oko cvjetova i uivaju u njima. U
170

Insan naenahte, str. 68.

93

najkraem, ljepota i blistavost cvijeta se ne moe samjeriti ni odrediti nikakvom naunom metodologijom niti bilo kakvim ureajem. Samo ljudske emocije mogu shvatiti i pojmiti ljepotu cvijeta. Ljudske emocije, a ne razum, su one koje shvaaju finou cvijeta i ljudske emocije su one koje se ne mogu zatoiti niti staviti u okvir bilo kakvih empirijskih i iskustvenih nauka. Uivanje u lijepom Ukoliko se jedna vrhunska dragocjena umjetnika slika koja odraava umjetnikove emocije i osjeanja, proda za milion dolara, ona e okupirati hiljade dragocjenih sati ljudi sklonih umjetnosti i ushienju koji e uivati u njenom gledanju. Ako bismo tu sliku promatrali sa naunog aspekta, uoili bismo samo da se ona sastoji iz 10 toplih crvenih boja i 100 toplih zelenih boja te 50 toplih vodenih boja sa specifinim hemijskim smjesama, komada daske, neto platna i sve to ne vrijedi vie od nekoliko dolara. Ali na ovoj tabli je neto to vrijedi preko milion dolara. Ta stvar nije umskog i naunog karaktera, a nije ni laboratorijskog i hemijskog karaktera. Nju se ne moe obujmiti sa naunim parametrima. Ta stvar je ljepota i i krasota. Vrijednosno polje te stvari je bazar ljudskih ukusa, a njeni kupci su emocije i osjeaji ljudi. Njena ljepota nije u hemijskom sastavu niti se ona da podvri nekoj egzaktnoj analizi naunika s fakulteta. Svijetle zbilje imana, ahlaka i pojedinanih moralnih vrlina poput ljubavi prema ovjeku, dobrohotnosti, hrabrosti, velikodunosti kreposti, blagosti i dr., kao i moralne nepoudnosti poput zavidnosti, oholosti, zlobnosti, pohlepe i sl. pripadaju emocionalnom ovjeijem sklopu. Emocionalne dobre ili loe osobine ostavljaju svoje dobre ili loe otiske na ovjeijem tijelu i dui. I njih je nemogue samjeriti i odrediti naunim mehanizmima i aparaturom. Stoga ove stvari treba gledati i promatrati sa nutarnnjim zbiljskim okom i priznati njihovo zbiljsko postojanje.
Istraivai ne mogu naunom metodologijom odretiti i definisati ovjeka, to zato to ljudske tehnike ne doseu ono to nema odrednice vremena i prostora. Ne postoje ureaji za mjerenje pohlepe, srdbe, neprijateljstva, ljubavi i ljepote, naunike gorljivosti i i vjerskog intenziteta neijeg imana. Ali otuda to se uinci psiholokih i duhovnih aktivnosti u prirodi, u mislima, ponaanju i nainu djelovanja ljudi oituju, onda se s lahkoom mogu samjeriti konturni i fizioloki efekti ovih psihikih stanja. I ukoliko mi neku stvar nismo uspjeli definisati, to ne zani da ta stvar ne postoji. 171 Nije uvijek tako da imamo posla sa jednostavnim i lahko shvatljivim zbiljama, koje bi se u oiglednim i raznolikim likovima pred nama pojavljivale. Svjesno ovjeije stanje, kost ovjeije ruke i rana na koi sve su to oigledne zbilje. Ono to nas bodri na izuavanje nekog kvaliteta, ne treba biti to da emo jednostavnim tehnikama doi do tog kvaliteta. Beskrajna tuga majke koja je izgubila svoje dijete, nutarnja duhovna revolucija arifa usljed katarzinog
171

Insan naenahte, str. 35-37.

94

proienja u dubini noi kao i bol pacijenta koga izjeda kancer bez obzira to nisu samjerljivi, ipak su injenice koje se ne mogu porei. 172

Naune pobjede Ne mali broj je naunika dali su se na nauna istraivanja i uspjeli su strgnuti zavjesu sa mnogih prirodnih tajni. Oni su kako sitne subatomske estice tako i ogromna nebeska tijela stavili u fokus svoga istraivanja te su uspjeli otkriti mnotvo injenca koje su u prolosti bile nepoznate. U novoj civilizaciji znanje je sa imaginativnog i preceptivnog nivoa prelo na osjetilni i empirijski nivo. Laboratorije su odredile mjeru mnogim prirodnim elementima i na prijanje dileme dale odgovore u brojkama. Nova nauka poluila je veliku revoluciju u svim oblastima ivota i trasirala put novoj velikoj civilizaciji u svim oblastima ivota. ovjeanstvo je posredstvom monog oruja nauke poelo stavljati prirodu pod svoju kontrolu i stalo uklanjati jednu po jednu nejasnou. Nauka je tako proirila uglove gledanja u mrane prostore prirode te je ovjek sve vie postajao obavijeten o skrivenim tajnama prirode. ovjek se vie upoznavao sa sastojcima i elemntima svijeta, odreivao im mjeru i polahko ualzio u sistem uzroka i posljedica te svakom tom elemntu svijeta, ivom ili mrtvom, spoznavao uzrok i posljedicu. Zahvaljujui otkrivanju tajni svijeta ovjek je bio kadar da upokori silu zemljine tee te da u svemir poalje raketu. Danas ovjek ve razmilja o tome kako da pokori i neka druga nebeska tijela, te kako putem snage znanja i njima moe zagospodariti. Do svih ovih pobjeda ovjek je doao posredstvom znanja. A znanje se oslanja na osjetilne informacije, dakle na laboratorijske i izmjerljive injenice i informacije. Emprijsko znanje sa snanim iskorakom i progresom ostvalja na ljude snaan dojam. Svijet se okrenuo ovom znanju i fakulteti su se masovno utemeljivali na ovakvoj postavci znanja. I malo po malo svijet se potpuno okree emprijskom ili mjerljivom znanju, a ono nemjerljivo znanje polahko se preputa zaboravu. I tako je nagli progres ovog mjerljivog znanja ljude niskog kapaciteta potpuno zaslijepio. Toliko ih je zaslijepio i zagluhio da su postali oholi te su sva ona znanja koja su nemjerljiva potpuno zanegirali. Zanegirali su Boga, vjeru, Boije Poslanike, potovanje prema duhovnom i psiholokom jezgru ovjeka, koje oznaava najveu riznicu ljudske sree, i sve su to prezrivo i podrugljivo bacili niz vjetar. Nedostatnost nauke Utemeljivai nove civilizacije ipak su jasno priznali da je ovjeije znanje u ovom velikom svijetu i dalje izuzetno malo. Dananji naunici takoer prizanju nedostatnost nauke u spoznaji milona skrivenih zbilja i
172

Ibid

95

injenica u ovjeijoj egzistenciji kao i u velikom Univerzumu koji ga okruuje.

Tomas Edison je kazao da mi od onih 1% spoznatljivih stvarih znamo tek miloniti dio. A Isak Njutn je kazao: Svo znanje je kao zaljev iz kojeg smo ja i meni srodni ljudi iz ovog ogromnog prostranstva pokupili samo nekoliko nama zanimljivih zrnaca.

Pretpostavimo li sada da ovjeanstvo jednog dana uspije otkriti sve egzaktne i mjerljive injenice i znanja ovoga svijeta, ipak se mora priznati da jo uvijek postoje injenice i zbilje svijeta koje su neotkrivene i nesamjerljive. To zato to se sve injenice i zbilje ne mogu racionalno i logiki pojmiti. Odve postoje emocionalne i neracionalne zbilje koje razum ne moe porei. Jednostovano, razum i mjerljivost im nemaju pristupa. Ukoliko obrazovani i kolovani ljudi ele biti realistini i zbilju vidjeti onakvom kakva ona zaista jest, onda je potrebno da oni sebe oslobode od naune oholosti, da potpuno slobodno, shodno kritrijumima i vrijednostima racija i mjerljivih znanja, priznaju vrijednost svjetlosnih, duhovnih i neprorauljivih zbilja te da se na putu vlastitog i drutvenog uzdizanja paralelno okoriuju dvjema monim snagama: snagom razuma i snagom emocija. Neopisive zbilje
U ivotu uenjaka, ampiona misli i proienih ljudi nalazi se jedna riznica nepotroive energije. Ovi ljudi su poput planina u ravnici koje nam pokazuju dokle gore moemo da idemo i koliko je visok cilj do kojeg svjesna ljudska priroda moe da kroi. Samo ovakvi ljudi nam u cilju definisanja smjernica za na nutarnji ivot mogu prireditit duhovnu hranu. U ovjeijoj psihi i dui nalaze se faktori koje razum, moralna osjetila i druge ljudske snage nisu kadre upoznati. Ovi faktori, koji se ne mogu opisati rijeima, sastoje se iz svjetlosnih zraka, nagonskog nastojanja a ponekada i izvanosjetilnog shvaanja zbilja. I pojedinac i nacija iz ovoga monog duhovnog izvora crpe energiju. Ova duhovna energija je neopisiva za one narode koji sve stvari ele podvrgnuti jasnim i definisanim formulama. Ovakvo ta vrijedi za francusku zato to francuski intelektualac sve one to nije racijonalno pojmljivo odbija i koji zbilje stvari koje se ne mogu rijeima opisati stavljaju u zaborav. Osobe koje ele ii do krajnjeg uzvienog ljudskog cilja moraju ostaviti po strani intelektualnu oholost i kroiti s tim uvjerenjem da snaga logike nije apsolutna. Tek tada e biti kadri poeti jaati osjetilo ljepote i osjetilo vjere. Naprosto se ljubav prema ljepoti i ljubav prema stvoritelju ne mogu na isti nain stei kao matematiko znanje. Osjetilo ljepote ne moe se stei osim posredstvom duha ljepote. Ljubav, ljepota svoje odabranike vode visoko gore. S toga psiha i dua nas dovode do ushienja i oduevljenja apsolutnom ljepotom i Uzvienim Bogom. Uzviena spoznaja samo gore, na mjestu na kojem funkcionie iskljuivo ljudska dua (ne i razum) moe dosegnuti tu visinu. 173

173

96

Islam u svom sveukupnom poduavanju obraa panju na sve razumske i emocionalne aspekte ovjeka. Islam, s jedne strane, ljude poziva promiljanju i racionalnoj logici te nauavanju novih naunih injenica a, s druge strane, ga poziva proienju due i njenom uzdizanju u visoke duhovne sfere. Islamski vjerozakon sastoji se iz racionalnih pravila i propisa jasno definisanih i proraunatih. Ali sva vjera Islam ne svodi se na racionalna pitanja i naune mjerljive injenice. Duh Islama je ponad razuma, iznad znanja i naunih prorauna. Iznadrazumske zbilje Vjerovanje u Boga, koje je osnova Islama, tie se prolaska dvije stepenice: a) prolaska kroz prvu stepenicu, dakle razumsku potvrdu Boga, b) i prolaska kroz drugu stapenicu koja podrazumjeva nadrazumsko stanje koje znai posjedovanje imana i vjerovanja Boga. Na prvoj stepenici asni Kuran se koristi razumom i ljude podstie na prouavanje sistema ustrojstva svijeta i proraunatosti elemenata svijeta stvaranja. To zato da se ovjek uvjeri da postoji Mudri Stvoritelj te da posredstvom razumskog i naunog istraivanja ovjek prizna postojanje Boijeg Bitka. Ali stvarni iman i vjerovanje u Boga nije samo obraanje panje na bezprijekorno funkcionisanje Boijih zakona uzroka i posljedica. ovjek treba nadii i prevazii ovu stepenicu vjerovanja razuma koja je proraunljiva te se treba popeti na stepenicu due i dubokog duha, ime e suhoparno racionalno zakljuivanje i argumentaciju preinaiti u visoku svjest i oduevljenje upravo zahvaljujui gorljivoj ljubavi prema Bogu, koja e prodrijeti u sve njegove pore. Prema tome, ovjek treba nadii logiku argumenta i prorauna i definicije te u svom nutarnjem biu nainiti usavravajui pomak prema nemjerljivom vjerovanju i sigurnosti koje se ne mogu opisati. Vjerovanje u Boga Namaz je jedan od vanih farzova i sastoji se od dva aspekta: razumskog i nadrazumskog. Ovaj razumski aspekt namaza sadrava odredbe koje su uvjerljive i proraunljive. Obredno kupanje (gusul) abdest, ienje zuba, ispiranje usta i uvlaenje vode u sebe, sa stanovita istoe i higijene su poeljni inovi, pri emu se podrazumjeva da voda i odjea i mjesto namaza budu isti i halal, da dijelovi namaza sa stanovita izvanjske ispavnosti budu valjani da se Demat formira na bazi prijateljskih okupljanja, da kijam, ru'ku, sedde budu praeni duhovnim sadrajima - kao i sline druge stvari - svaka od njih sa racionalnog aspekta treba biti obuhvatljiva i mjerljiva. Meutim, duh namaza i njegova zbilja ne mogu se razumski i racionalno obuhvatiti. Duh namaza

97

jeste uspostava duhovne veze i kontakta sa svojim Gospodarom. Namaz je mirad vjernika i supstanca njegove nutarnje smirenosti te njegove sigurnosti. Namaz klanjaa ini skruenim i skromnim spram najveeg duhovnog Utoita. Visoki domet i duhovno stanje klanjaa se ne moe razumom objelodaniti niti sa bilo kakvim naunim prikazom moe prikazati. Nemjerljiva zbilja namaza sastoji se u tome da nutarnje bie klanjaa bude svestrano proieno, ime se klanja odvraa s puta grijeenja. Zaista namaz odvraa od razvrata i od svega to je runo...(Ankebut, 45) Uravnoteenje nagona Nemjerljiva snaga namaza jeste neopisiva mo koja se pojavljuje u nutrini bia klanjaa i to u takvom intenzitetu da moe sve pobunjenike nagone ukrotiti te da moe zaprijeiti klanjaa od svih ekstremnih elja i prohtjeva i od njega moe nainiti istog i dobrog ovjeka. Nemjerljiva snaga imana je ta koja ovjeka vjernika u samoi odvraa od zastranjenja i zaprljanja. Duhovna stanja ljudi istog srca i onih koji doivljavaju duhovna nutarnja ushienja u mrklini noi, obraajui se Gospodaru, nemjerljiva su i neopisiva. Ona postaju izvoritem najveih duevnih promjena i mjestom nastanka vrlina poput: hrabrost, upravljanje i kontrolosinje due, dobrota srca, dobrostivost, portvovanost ukratko, svi moralni i ljudski kvaliteti stiu se u sjeni imana i na tragu njegove svjetlosti. Plano moljenje nemonika Oni koji su strpljivi iskreni, koji udjeljuju i koji se kaju u praskozorje. (Kur'an)
To znai potrebno je jasno ispoljiti svoju potrebitost i ovisnost prema svome Gospodaru, potom to treba iskazati jednim planim vapajem nemonika, uzvikom potraivanja pomoi. To je u stvari svojevrsna melodija ljubavi, to nije samo iskanje posredstvom nekih rijei ije znaenje ne razumijemo. Posljedice ovoga (iskrenog jadikovanja i moljenja pred Bogom) su uvijek pozitivne. To je ono stanje kada Uzvieni slua svoga roba i daje mu direktan odgovor. Tada se dogaaju neoekivane stvari. Uspostavlja se divna duhovna ravnotea. Ovaj svijet svoje nemilosrdno i nasilniko lice preinauje u blagu i lijepu ehru. Tada neka udna snaga potee iz nae nutrine i die nam glavu gore. enjivo i plano obraanje Gospodaru daje ovjeku snagu podnoenja tuge i nesrea, te kada ga nevolje toliko stisnu i kada ne moe nai logikog izvora nade ono mu daje poticaj i bodrenje da ustraje i ostane vrst naspram velikih mijena i dogaaja koji inae melju ljude. Svijet znanja razlikuje se od svijeta dove i enjivog i planog obraanja Gospodaru. Upravo kao to se neto vanracionalno ne moemo pojasniti

98

racionalnim, ovaj kvalitet vanracionalnog je oit, ma koliko umski bio nedokaziv, i svako ipak mora priznati njegovu zbiljnost. 174

U asnom Kur'anu su razumom neobuhatljive i nemjerljive zbilje nazvane jednom rijeju - gajb. I vjernici su obavezni da u te zbilje, koje nadilaze ljudski um i racio, vjeruju. Onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali...(Bekare, 3) Nesumnjivo je veliki i znatan dio islamskih odredbi, iz oblasti obredosovlja (ibadeta), meusobnih transakcija (me'amulat) i politikih smjernica (sijasijat) razumljiv i racionalno samjerljiv, dok je manji njihov dio nadrealan i neshvatljiv. No vrlo vano je znati da vrijednost shvatljivih, vidljivih i samjerljivih odredbi vjere zapravo potie iz onih neshvatljivih, nevidljivih i nesamjerljivih (gajb) postavki vjere. Prvi i najvaniji oslonac vjere jeste iman (vjerovanje) u Boga. Sveto Boije Bie kao i vjerovanje u Nj obadvoje ovo su nemjerljive injenice i oboje su nadrealni. Isto je tako i poslanstvo (nubuvvet) utemeljeno na objavi (vahju). A i sam vahj je neto nesamjerljivo i razumom neobuhvatljivo. Sudnji dan jedan je od stubova imana, a i njegova dubina je razumu nedokuiva. Onaj ko vjeru promatra samo s aspekta razuma i mjerljivih parametara te zaeli sve elemente i propise vjere razumom obujmiti i precizno razgraniiti zasigurno nije razumio zbilju i sutinu Boije vjere niti je shvatio sveti cilj Islama i Kur'ana. To je neto poput nemogunosti materijalnog i proraunljivog razumijevanja vrijednosti ljepote slike ako bi se ista razmatrala sa aspkta analize sastava hemijskih elemenata koji ulaze u sliku. Tako isto ljepotu i duhovnu proetost vjere Boije i prosvijetljenost nekih ljudi Boijim svjetlom ne moe se se iskazati jezikom razumljivih injenica, niti putem nekih proraunljivih parametara. Prilike koje prua djetinjstvo Dijete prije nego mu proradi aktivni razum i prije nego pone shvaati naune injenice ima u sebi sklonost ka prirodnom jednobotvu (fitretskom tevhidu) i aktivno djelovanje moralnih emocija (avatif ahlaki) te je ono odve spremno i nagodno za odgojni proces. Jako je bitno da roditelji shvate vrijednost ove prilike te da ovu fitretsku budnost i pripravnost maksimalno iskoriste, da se u psihi djeteta - dok ono jo u sebi ima toliku pripravnost i sklonost - ojaaju i potaknu vjerovanje u Boga i moralne osobine. To je bitno uiniti prije nego li djetetov razum proradi i prije nego ono krene u nauavanje ivotnih zbilja umskim i racinonalnim putem. Dijete se tako izvodi na put s istom nutrinom sa samopouzdajem, sa vjerom i valjanim ahlakom.
174

Rah we rasm zendegi, str. 137.

99

Dakle, ovjek mnogo prije nego li Boiju egzistenciju uspije potvrditi razumom, odve po fitretu vjeruje u Boga. Da bi se malom djetetu potvrdilo i postojanje Boga i kreirao osjeaj imana, za to ne trebaju naune injenice i argumenti. Postojanje u dubini njegova bia fitretske snage i prirodnog osjeaja i sklonosti ka vjerovanju dovoljan je materijal za odgoj imana u njemu. Dovoljno je dijete usmjeriti ka njegovom vlastitom fitretskom pologu i ono e se s lahkoom okrenuti ka vjeri u Jednog Boga. Isto tako, za odgoj visokomoralnih osobina u djetetu kao to su: ljubav, samilost, pravinost, velikodunost, sklonost ispomaganja drugih za sve to djetetu ne trebaju nikakvi nauni argumenti. Dijete je dakle u startu mogue odgojiti i usmjeriti ka vjerovanju i visokomoralnim osobinama, tako da mu te osobine prerastu u ivotne navike. Valjano odgajanje emcoija i osjeanja djeteta predstavlja osnovu za visoke duevne i psihike domete. Jer, bez ispunjavanja tih preduvjeta, bez daljnjeg odgajanja imana i moralnih vrlina, nemogue je dosegnuti vrhunsku ljudsku sreu i insansko savrenstvo. A osnova svega toga utemeljuje se jo u djetinjstvu. Prodorna baklja imana
Roditelji moraju znati da je vjera prilikom odgoja djeteta njihov najbolji saveznik. Iman i vjerovanje posredstvom baklje imana uklanjaju i prosvjetljavaju najcrnji mrak i puteve kojima se hodi. Iman je taj koji smekava, ini srce osjetljivim i budi djeiju savjest. Gdje god da bude zastranjenja, iman i vjera dijete s lahkoom ispravljaju i usmjeravaju na pravi put. 175 Ono to ovjeka vodi do duhovnog zenita su emocije a ne razum. ovjekova psiha i dua posredstvom patnje i ushienja vie se uzdiu nego posredstvom razuma. tavie, poloaj vrijedan panje razuma stoji u pozadini duevne supstance, koju omeuje ljubav. Neki ljudi su se danas toliko pribliili ivotu ivotinje da su apsolutno postali priljeni traenju samo materijalnih vrijednosti. Upravo zato se njihov ivot na vrijednosnoj ljestvici spustio ispod ivota ivotinje. To je zato to nematerijalne i duhovne vrijednosti iskljuivo mogu ovjeku prosvijetliti put i donijeti mu istinsko zadovoljstvo. 176 Prvo naelo odgoja zato se ne svodi na odgajanje razuma (akla), ve se to svodi na postavljanje potke i osnove koja je oslonac svih drugih psiholokih faktora. Nunost posjedovanja osjetila morala (ahlaka) ni u emu nije manja od posjedovanja ojetila vida i sluha. Trebamo se priviknuti da na isti nain kako lahko razaznajemo svjetlo od mrkline i kako zvuk razlikujemo od tiine da na isti nain uzrazlikujemo dobro od zla.

Proienje due
Konani i ciljni rast tijela i due nije mogu bez proienja due. Ma koliko se prihvatanje ovog fiziolokog i duevnog stanja danas teko prihvaa od starne poduavatelja i i sociologa, ipak ono predstavlja osnovni stub ovjeije linosti.
175 176

Ma we farzandane ma, str. 76. Rah we rasm zendegi, str. 64.

100

Ono (proienje due) je osnovna pista s koje ljudska psiha uzlijee i dosee svoj maksimum. 177

U skladu s islamskim nauavanjima, odgoj imana i pohvalnog morala kod djeteta predstavlja jedno od osnovnih prava djece. U tom smislu imamo i puno islamskih predaja. Imam Sedad, as, je o pravu djece kazao: Ti e o ovjee biti pitan o svojoj vlasti nad svojim djetetom da li si ga odgojio lijepom edebu (odgoju) i voenju prema njegovu Gospodaru.
178

Rekao je Resulullah, sava: Pravo mukog djeteta kod oca je da potuje njegovu majku, da mu nadjene lijepo ime, da ga podui Boijoj knjizi te da ga lijepo i edno odgoji. 179 Rekao je takoer Resulullah, sava: Kada uitelj kae djetetu - Bismillahi rahman rahim upisae Allah njemu (uitelju), djetetu i djetetovu ocu izbavljenje od vatre. 180 Imam Askeri, as, je kazao da e Allah roditeljima koji valjano odgoje djecu dati veliku nagradu: Oni e (na Ahiretu) kazati: Boe na, odakle ovolika nagrada, pa naa djela ne vrijede ovoliko?, pa e im se rei: Ovo vam je sve zato to ste svoju djecu poduili Kur'anu i to ste ih lijepo poduili Islamu (odgojili u duhu islamskih naela). 181 Priznanja uiteljevog truda Abdurahman Selmi poduio je sina Imama Husejna, as, suru Fatiha napamet, te ga je takoer poduio osnovnim naelima Islama. Imam Husejn je kada mu je dijete prouilo Fatihu uitelja ne samo novano nagradio, nego mu je dao i platno, a k tome jo mu je usta napunio biserima. Pa se zaudi tome (uitelj), Imam Husejn, as, mu ree: Gdje e porediti ovo moje materijalno davanje sa uinkom tvog poduavanja.182 Ovim je Imam Husejn, as, htio poruiti: Nauena sura Hamd moga djeteta neuporedivo je vrednija od bilo kakva imetka. Osokoliti poduavanjem iman i islamska obiljeja kod djece, toliko je akcentirano i podcrtano od strane cijenjenih islamskih prvaka da su se oni otvoreno i jasno distancirali od roditelja koji su nemarni prema ovakvom poduavanju i odgoju svoje djece. Prenosi se sljedea anegdota s Boijim Poslanikom sava
177 178 179 180 181 182

Rah we rasm zendegi, str. 99. Tehaful 'uqul, str. 263. Kafi, sv. 6, str. 49. Mustedrek, sv. 2, str. 625. Mustedrek, sv. 1, str. 290. Mustedrek, sv. 1, str. 290.

101

Pogledao je Poslanik, sava, neku djecu te je rekao: Teko li se djeci Ahiri zemana od njihovih oeva! Pa mu se ree: A je li misli o Poslanie na njihove murike oeve! ? Ne, mislim na njihove roditelje mu'mine koji ih ne ue nikakvim farzovima, a koji su od neznatnih materijalnih vrijednosti njihovih sa njima zadovoljni. Ja se njih odriem a i oni se mene odriu. 183 Nunost odgoja imana I zapadni naunici ozbiljno priznaju i preporuuju potrebu vjerskog poduavanja u cilju dobrog odgoja i i obezbjeenja njihove sree.
Bez sumnje je pouavanje ahlaku i vjeri vea obaveza od svih drugih stvari za roditelje, jer ukoliko se dijete ne podui moralu teko da e od njega biti ita drugo do kriminalac. S druge strane, srce ovjeije se ne moe okrenuti moralu ako u njemu nema vjere. I ako neko eli poduiti nekoga bez vjerske osnove, to je kao namjeravati nainiti tijelo ali bez due. Prva slika i poimanje koje dijete u svom umu stekne o Bogu proistie iz njegovih odnosa sa ocem i majkom. Isto tako prva njegova svjetst o poslunosti velikodunosti i istinoljubivosti prevashodno ovisi o djelovanju i ponaanju porodice. Sve ove stvari dijete e primati u prvim godinama svoga ivota, jer upravo u ovim godinama djetetov um bolje od ostalog doba pamti i memorie ono to shvati. Roditelji ne samo da imaju dobru priliku i ansu da obarate neroitu panju na djetetovu svjest i misli u prvim njegovim godinama, ve su oni obavezni upoznati dijete sa njegovim Gospodarom - Bogom i svim Njegovim dobroinstvima i moima te voljom i veliinom Njegovom. Upravo zato se ne moe dijete poduavati moralu i moralnim naelima bez vjerske podloge. Stoga se dijete treba poduavati iz dva bogata izvora: jedan je vjera a drugi je priroda. Prva slika koje dijete u svojim mislima i umu kreira o Bogu svodi se na odnose svojih roditelja prema njemu. 184

Uticaj imana na dijete Dijete koje se od samog poetka odgaja na temelju imana i vjerovanja u Boga posjeduje jaku volju i psihu. Ono od poetka svoga djetinjstva jako dobro motri i svjedoi valjane rezultate imana i ispravnnog i dobrog govora i ponaanja. Jusuf, as, bio je dijete Jakuba, as. Ovo ljupko dijete prolo je kolu oboavanja kod svog velikog oca te je pod njegovim skutima ostalo dijete opskrbljeno ispravnim vjerovanjem i imanom. Njegova starija braa su mu poela zavidjeti te su donijeli odluku da mu nakode. Odveli su ga u preriju i nakon maltretiranja i runog postupanja prema njemu naumie da ga ubiju. Potom promijenie misao te su ovo dijete bacili u bunar gdje ga je nala egipatska karavana i koji ga prodae na bazaru kao roba.

183 184

Mustedrek, sv. 2, str. 625. Ma we farzandane ma, str. 8.

102

Ebu Hamza upitao je Ali ibn Husejna, as: Koliko je godina hazreti Jusuf imao kada su ga braa bacili u bunar? Imam, as, je odgovorio: Devet.185 Dijete koje ima devet godina, i koje se zatekne u ovako nepovoljnim uvjetima, od njega se ne moe oekivati nita do strah i strepnja. Ali snaga imana ovoga djeteta ostvarila je snaan i nevjerovatan utisak na ponaanje ovog djeteta. Kada su Jusufa izvadili iz bunara i kada su ga prodali na pijaci jedan od prisutnih obratio je panju na malo i usamljeno dijete te je iz milosti i blagosti kazao: Budite ovome usamljenom djetetu blagodarni. Jusuf uvi ovu reenicu tiho i smireno ree: Onaj koji je s Bogom on nije ni sam a ni usamljen.186 Halima, doilja asnog Poslanika, je kazala: Kada je hazreti Muhammedu bilo tri godine, jednoga dana me je upitao: Majko, gdje idu svakog dana ova moja braa? Ona odgovori: Oni tjeraju ovce na pau. A zato i mene ne povedu? A majka odgovori: A eli li ii sa njima? On odgovori: Da! Sutradan ujutru ona je hazreti Muhammeda oprala, namazala mu kosu uljem i na oi mu navukla surmu te mu je objesila jednu jemensku krunu o vrat za njegovo uvanje od zla. Mali hazreti Muhammed je strgnuo tu krunu i rekao: Majko, moj Bog koji je uvjek sa mnom dovoljan mi je kao uvar i zatitnik.187 Vjera u Boga koje je dijete od 3 godine imalo uinila je da ono ovakvo bude slobodno, hrabro i snanog karaktera. Djeija psiha je pripravna za primanje vjerskog i moralnog poduavanja poput plodne i spremne zemlje, tako da kada god se u nju baci zrno ona ga odgoji i ono proklija. Roditelji su duni da ojaaju moral svoga djeteta i da to ine to prije mogue i ne bi trebali ni jednu priliku tako olahko propustiti. Potrebno je da oni vrlo rano i u prvim prilikama dijete podue ljubavi i sklonosti ka Bogu kao i prvacima vjere. Prenosi se od Imam Sadika, as, da je rekao: Poduite dijete to prije islamskim predajama, prije nego vas preduhitre vai protivnici te svojim nevaljalim govorom okupiraju djeiji um. 188 Supstanca ovjeije uzvienosti Proienje due (nefsa) i obraanje panje na svoj duhovni aspekt predstavlja dnevnu obavezu svih ljudi. Zarad sticanja ljudskog savrenstva, potrebno je da svi ljudi paralelno dok udovoljavaju svojim nagonskim (materijalnim) eljama da povedu rauna i o svom duhovnom aspektu te da na duhovnom planu naine stanoviti napor.
185 186 187 188

Trefsiru Burhan, str. 495. Madmue weram, sv. 1, str. 33. Biharul envar, sv. 6, str. 92. Kafi, sv. 6, str. 47.

103

Imam Ali, as, je kazao: Vjernik svoje vrijeme dijeli na troje: Vrijeme za openje i obraanje (munadat) svome Gospodaru, vrijeme za sticanje ivotne skrbi i vrijeme za uivanje u halalu i udovoljavanjenje svojim dozvoljenim nagonima. 189 Obezbjeenje hrane i upranjavanje strasti zajednike su osobine ljudi i ivotinja. Ono to ovjeka izdvaja i uzdie u odnosu na ivotinje jesu ovjekove duhovne veze sa Uzvienim i njegovo postiznanje umskih i emocionalnih savrenstava.. Kazao je Imam Sadik, as: Prije nego umre, sauvaj svoju duu od onoga to teti njenom dobru i srei. Upravo kako se trudi u sticanju ivotne skrbi, tako isto se potrudi u oslobaanja svoje due i psihe od mentalnih neistoa, jer zaista tvoja dua u zalogu je djela koja ini. 190 Svoenje rauna sa samim sobom Upravo kao to je za uvanje ivota i tjelesnog zdravlja neophodno neprestano ulagati napore u pravcu ekonomske skrbi te preventivne i higjenske mjere, isto je tako za ouvanje mentalnog i psihikog zdravlja potrebno stalno bdijenje i ulaganje stanovitih napora. Onaj ko eli da ouva visok nivo mentalnog zdravlja i duhovnu higjenu te oienu nutarnju bit, potrebno je da sve svoje govore i ponaanja stavi pod strogu kontrolu, da se kloni svega to vodi grijehu i duevnoj neistoi te da i svoj jezik sauva od nevaljalog i zaprljanog govora. Potrebno je da takav ovjek svakog dana svia raun sa samim sobom te da sva svoja svakodnevna djela detaljno iznalizira i pretrese. Rekao je Ebi Hasan Rida, as: Nije od nas ko svaki dan ne napravi obraun sa sobom. 191 Zakon imana Osnovni i glavni zakon imana svodi se na dubinu ovjeije due i raznolike aspekte njegove psihe. Istinski vjernik je onaj koji uvjeren u Boanska i poslanika nauavanja u svom nutarnjem biu. Na temelju meusobne spregnutosti i isprepletenosti tijelo i dua interaktivno utiu jedno na drugo, stoga je za vjernika nuna harmonizacija odnosa izmeu ovoga dvoga. Jer, u skladu s islamskim predajama i rivaajetima, iman oznaava zbir duhovnih uvjernja, oitovanja jezika te tjelesnih i djelatnih manifestacija. Ba kao to profesorska predavanja ili hiruka operacija poivaju na nekim znanjima i to se ovim aktima jaa korijen znanja nosilaca ovih

189 190 191

Kafi, sv. 2, str. 453. Kafi, sv. 2, str. 455. Kafi, sv. 2, str. 455.

104

djela, isto tako izvanjski zikrovi iskazani jezikom pobonih ljudi jaaju njihov nutarnji iman. Imam Ali, as, je kazao: Prvi znak imana u ovjeijem srcu jeste siuno svjetlo i bjelina te kada Boiji rob nastavi i uvea injenje dobrih djela, cijelo srce mu se prosvijetli i pobijli. 192 Nesumnjivo je ustrajavanje u tjelesnim ibadetima, skruenim dovama naspram Uzvienog Gospodara veliki zalog za prosvjetljenje due i jaanje imana. Jedan znaajan dio islamskih nauavanja po pitanju duevnog uzdizanja tie se ibadeta i skruenog obraanja Bogu (munadat). Neki ibadeti i munadati, kao obavezni ili dobrovoljni ini, izvode se u svom kanonskom zadanom obliju, doim neki drugi ibadeti, zikrovi i dove, ostavljeni su da se izvode u slobodnoj reiji. Neki ibadeti, zbog obezbjeenja odreenih interesa i dobara, izvode se javno, a znaajan dio drugih ibadeta, ukljuivo i dove, izvode se u samoi i skrovitosti. Imam Sadik, as, prenio je rijei od Pejgambera, sava: Najvea vrijedost i nagrada dobija se za tajnovite ibadete. Obraanja (munadati) Bogu iza pola noi U mrkloj noi kada svi ljudi spavaju, i kada je cijelu zemlju obuzela tiina, izuzetno poboni ljudi ustaju i skrueno se moljenjem i dovama obraaju Bogu. To su oni koji svoje bokove liavaju postelja s ciljem obraanja svome Gospodaru. 193 Vrele suze pobonosti i prodorni plamen imana izbijaju iz dubina njihovih srca. Sa svijeu i neopisivim ushienjem oni uzimaju abdest i kroe sa skruenou i strahopotovanjem pred svoga Gospodara. Oni ope i govore sa Njim, upuuju mu dove, rone suze, tresu se pri svijesti pred Kime stoje, onesvjeuju se, sebe zaboravljaju, trae oprost i milost Njegovu, sa svojim Gospodarrem uspostavljaju ugovor o ispravnosti i potenju, od Nj trae pomo te iz Njegove nepresune moi skrbe snagu i ustrajnost. Duhovni uticaji Ona duevna stanja i nutarnja uzbuenja koje iza pola noi doivi Boiji ovjek neto je to se naunom terminologijom ne da opisati, jer je u pitanju zbilja i neto to je ponad razuma. Iako je rije o neopisivom relalitetu i hakikatu, ipak se efekti toga dobra daju primijetiti na svakom djeliu tog Boijeg ovjeka. U njegovom tijelu i dui pokrenut je tornado koji ostavlja traga na svim njegovim snagama i potencijalima. To smiruje
192 193

Mehadetul Bejdau, sv. 1, str. 277. Qurbul esnad, str. 64.

105

njegovo srce, podaruje mu odvanost, hrabrost i samortvovanje, to uhiuje i kroti njegove nagone. Srce njegovo ini dobrostivim i milostivim. On postaje velikoduan ovjek koji lahko prelazi preko tuih nepodobtina. Rijeju, ovo stanje od nj pravi savrenog ovjeka sa svim insanskim osobinama i vrlinama. Upravo to njegovo stanje istunstva njegove nutrine i ta njegova nebeski prosvijetljena duhovnost jesu zapravo sukus onoga to se jednom rijeju zove zbiljski takvaluk i bogopokornost to i jeste konani cilj kole Islama. Vjerska nadahnua
Uticaj vjerskih nadahnua (ilhamat) nadilazi uticaj filozofskih misli ovjeka. U minulim civilizacijama upravo je vjera formirala osnovu i temlj kako individualnog tako i drutveng ivota. Evropsko tlo i sada je pokriveno ostacima oboavalita koja su podigle nekdanje generacije. Ali danas gotovo da niko ne razumije njihovo pojmovno znaenje. Pa ipak ostaci nekih vjerskih obaveza u modernom vremenu ponovo iskrsavaju u liku nunih aktivnosti kod nekih pojedinaca koji su veeg kulturnog nivoa. Vjerske aktivnosti kao i moralne aktivnosti imaju raznolike aspkte, kolje na najosnovnijem nivou - u liku neodreenih i nejasnih nadahnua - vuku ovjeka ka nekoj veoj snazi koja nadilazi pojavni, materijalni svijet i ovosvjetske misli, to prerasta u tiho oboavanje i potragu za apsolutnom Ljepotom. Ona ljepota i krasota koja je finalni arifov cilj, ne pojavljuje se ni u kakvom posebnom obliku i na sa kakvim posebnim jezikom se ne moe opisati i u srcu naem ljusdkom se nalazi skrovita. Pokrenuti se u proienje nefsa (due) odve je teak zadatak, zato je broj osoba koje imaju motiva otisnuti se na ovaj put malehan. Onaj ko se pak otisne na ovaj opasni i teki put mora se sam sebe (svog ega) i dunjalukih stvari odrei i za sve svoje posrtaje traiti Boiji oprost. Na ovaj nain on stie do duevne slobode, dova za nj postaje duhovni let jedino to on kasnije ne moe opisati ono to vidi. 194

Vjebajui ibadeti Da bi se djeca od poetka odgojila u mu'minskom duhu te da kasnije budu vjernicima u Boga, potrebno je odmah u njima sa imanskog aspekta uspostaviti ravnoteu izmeu duha i tijela. Upravo zato je Islam s jedne strane obavezao roditelje da dijete odmah usmjere i okrenu u pravcu Boga te da ga podue elementarnom bogosluju i obredoslovlju, a da se s druge strane djeca utreniraju u obavljanju namaza i ibadeta. Muavija ibn Vehab je kazao: Upitao sam Imam Sadika, as, u kojoj godini treba dijete natjerati da pone klanjati namaz? Rekao mi je: Izmeu est i sedam godina?195 Kazao je Boiji Poslanik, sava: Svojoj djeci nareujte da od sedam godina ponu klanjati. 196
194 195 196

Insan naenahte, str. 128. Vesail sv. 2, str. 3. Mustedrek, sv. 2, str. 171

106

Imam Bakir, as, u jednom detaljnom hadisu opisao je dunosti djetetovih blinih po pitanju imanskog odgoja u razliitim godinama. Sa tri godine uimo dijete kelime-i tevhidu la-ilahe- ilellah. A sa etri godine dodajemo jo Muhammedu resulallah. Sa pet godina okrenete dijete prema sebi i onda mu potaknete srce te mu kaete da spusti glavu na seddu. Sa est godina dijete ete poduiti da obavi potpuni ruk'u i ispravnu seddu. Sa sedam godina djetetu ete rei: Operi svoje ruke i lice i klanjaj namaz. 197 Bodrenje djeteta Vjebanje ibadeta, uenje dova i djetetovo moljenje Boga postavlja svijetle tragove u dui i psihi njegovoj. Mogue je da dijete namazske izraze i reenice ne razumije, ali njegova usmjerenost ka Bogu, njegovo obraanje Bogu, traenje pomoi od Boga, upuivanje molbi Bogu uinit e ga prijemivim u ovom dobu te e to ono na svoj stanovit nain doivljavati. Ono zadobija nadu, njegovo srce biva okrenuto Bogu i zahvaljujuoj Boijoj milosti ono postaje smireno. U svojoj nutrini ono osjea oslonac za sebe. Taj oslonac jeste nada i sigurnost te usmjerenost ka neogranienoj Boijoj moi - to predstavlja najvei kapital i polog sree u svim dobima ivota koji e biti pred njime. Dijete e kasnije u tekim vremenima, za vrijeme nepovoljnih dogaanja biti kadro da se okoristi ovome nutarnjom snagom, da se osloni na nju, da bude sigurno te da u plimama i osekama ivotnih dogaaja sa smirenom i spokojnom svijeu sauva svoju linost. ...one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-Ra'd, 28)
Da bi neko postigao visoko duhvno stanje nije potrebno da bude uenjak ili ekspert. Dovoljno je da ovjek svakog jutra i svako popodne odvoji nekoliko minuta samo za sebe te da prizove svoju savjest kao sudiju za suenje sebi pa da tako spozna svoje greke i da uspostavi plan popravke istih. U isto vrijeme oni koji znaju proceduru moljenja i obraanja Bogu trebaju dove upuivati. Obraanje i moljenje uvijek donose rezultat, pa ak i onda kada nije onaj rezultat koji smo mi eljeli. Upravo zato djecu treba u ranoj mladosti poduiti da kratko vrijeme provedu u utnji i tiini obraajui se Bogu. Svako onaj koji je jednom uspio, moe kada god to poeli da pronae mir i spokoj u onostranom svijetu, u svijetu koji nadilazi stvari, slike i rijei. Tada e malo po malo mrak njegova neznanja biti uklanjan a u isto vrijeme e svjetlosni izvor zasjati ispred njega. 198

Primjer savrenog ovjeka

197 198

Mekarimul ahlak, str. 115 Rah we rasm zendegi, str. 98.

107

Najbolji primjer jednog savrenog ovjeka, ovjeka sa potpunim imanom, jeste primjer Ali ibn Ebi Taliba, as. U pitanju je slobodoumni ovjek koji i danas izaziva puno potovanje. To je ovjek bez premca, kojeg majka vie ne raa. On je ona historijska linost bez presedana u postislamskoj eri. Bio je kadar izdrati sve snane mijene i vrtnje svijeta dogaaja, te je nakon vie dugih stoljea svoje asno ime uspio ouvati na stranicama historije i tako je uspio sauvati svoju linost od zaborava. Imam Ali, as, jedna je od najsvjetlijih zvijezda na nebu ljudskosti. Historija ivota ovoga velikog lidera puna je primjera taqvaluka, ljudskih vrlina, pravinosti, hrabrosti, portvovanosti i velikodunosti, ustrajnosti i izdrljivosti. U najkraem, on predstavlja zbir svih moralnih i ljudskih odlika i vrlina. Ali, as, je u sjeni stvarnog i zbiljskog imana uspio prevaliti sve stepenice savrenstva i postii sve vrste ljudskog ponosa i vrijednosti. Veliki instruktor i uitelj Ali ibn ebi Talib, bio je predvodnik u Islamu iza Pejgambera Muhammeda, sava. On je to postao na sljedei nain. Od poetka svog djetinjstva bio je pod stalnom paskom i nadzorom Muhammedovim i odgajan je u krilu njegovom - punom milosti i blagoslova. Sve ono to je potrebno jednom mladom biu, njegovu tijelu i dui, hazreti Ali je dobio od Muhammeda, sava. Resulullah asni je pruio malom Aliju sve aspekte vrline potrebne za njegov svestrani kasniji uzlet. Centralna sjemenka Islama Hazreti Ali je imao 10 godina kada je Muhammed, sava, od strane Uzvienog naimenovan Vjerovjesnikom. On tada malom djeaku od deset godina prezentira Islam u punom kapacitetu i poziva ga na put Islama. Pametni djeak tada srano prima Islam te se ovdje zajedno sa Poslanikovom vrijednom enom Hatidom, koja je takoer primila Islam, formira islamski trio koji ustvari prestavlja centralnu sjemenku Islama. U vrijeme kada glas Islama jo uvijek nije bio stigao u ui ljudi i dok ljudi jo uvijek nisu imali habera o Muhammedovoj nebeskoj vjeri Islamu, oni su viali jednog mladog ovjeka kako, obraajui se svome Gospoaru, obavlja namaz. S njegovog boka viali su djeaka a pozadi jednu enu kako svi zajedno obavljaju namaz. Zajedno su stajali na ruku'u, zajedno su padali na seddu. Kajs, koji je bio jedan od arapskih prvaka, udio se ovome te je tada Abbasu, koji se tu naao, rekao: Neka velika i udna stvar! A i Abbas ree: Zaista velika i udna stvar! A zna li ti ko je onaj mladi ovjek?, upita Kajs. Pa to je Muhammed ibn Abdullah ibn Abulumutalib, sin moga brata. A ko je onaj djeak sa njim? Abbas ree: To je Ali ibn ebi Talib sin moga brata. A zna li ko je ona ena? Ona je Hatida bint Huvejlid.

108

Priao mi je moj brati (Muhammed) da mu je njegov Gospodar, Gospodar nebesa i Zemlje, naredio da slijedi ovu vjeru u kojoj je sada. A sada na povrini ove Zemlje nema nikoga u ovoj vjeri osim ovo troje. 199 Pokreta i generator Ali ibn Ebi Taliba u to vrijeme ne bijae nita do snaga imana. Vrela ljubav prem Bogu obuzimala je sve djelie Alijevog tijela. On je vrsto vjerovao da je Muhammed, sava, Boiji Izaslanik, zato mu je nesebino pomagao i branio ga. To je u ono vrijeme u otrovnoj atmosferi, meu divljim i neciviliziranim Arapima, bila vrlo opasna misija. No hazreti Ali je u svakoj prilici, kada bi Muhammedu, sava, zaprijetila neka opasnost, ustao u njegovu odbranu. I kako je vremenom rastao broj muslimana tako je murika zloba bila intenzivnija. U to je pala odluka o ubijanju Muhammeda i zatiranju tragova njegova Islama. Poslanik je bio primoran emigrirati u Medinu. Hazreti Ali se takoer uputio ka Medini. U najkraem, on je u svim bitkama prije i poslije Hidre bio uz Poslanika i svom je svojom snagom branio njega i vjeru Islam. Tako mi Allaha od djetinjstva pa sve do dananje starosti sam udarao sabljom. 200 Alijeva portvovanja i nesebinosti bile su objedinjene sa hrabrou i odvanou te postojanou i ustrajnou. Nikada nisam osjetio slabost i nemo. 201 Onaj ko je od najaranijeg doba formiran kao mu'min, koji je svoju bit povezao sa neogranienom moi Uzvienog, ni ega se ne boji i ni od ega ne strepi. Alijeva, as, hrabrost U vrijeme kada se kao halifa nalazio u Kufi, kada su se nadigli zli vjetrovi smutnje olieni u ratobornoj haridijskoj sekti koja je odluila da ga (Alija) likvidira, Ali bi krajevima noi odlazio u osamu i dao bi se na openje i aputanja sa Svojim Gospodarem. Kanber, Alijev vrli sluga, sa sabljom bi tajno pratio Imama Alija. Sluajno ga je jedne noi Ali, as, ugledao, te ga upitao: O Kanber, ta je s tobom? Ree: Kao to zna o Vladaru pravovjernih stanje je rovito, pa sam izaao da te titim. Ali mu ree: Stanovnici ove Zemlje ne mogu mi nita uiniti bez dozvole Uzvienog Allaha, zato se ti vrati. I on se vrati. 202 Iman i smireni ivci Ali ibn Ebi Talib vrsto je vjerovao u Bit svoga Gospodara. A onaj ko vjeruje i oslanja se na Boga, njegovo srce postaje sigurno i ivci i psiha
199 200 201 202

Irad Mufid, str. 13. Irad Mufid, str. 136. Nehdul belaga, fejd, str. 102. Biharul envar, sv. 9, str. 508.

109

smireni. Briga, strepnja i stres nemaju pristupa takvom srcu. Ali ibn Ebi Talib se svake noi osamljivao sa svojim Gospodarem. Pa nalazio se u Medini ili Mekki, u Kufi ili Basri, u gradu ili pustinji on se drao ove iste prakse. Svake noi u praskozorje usamljivao bi se stanovito vrijeme u obraanju i komuniciranju sa svojim Voljenim. Skruenou i smjernosu, sa ljubavlju i enjom, pristupao bi svom Gospodaru. Iz dubine svog bia obraao bi se Bogu i od Njega zadobijao izljev milost (fejd). Srce njegovo bi se prosvjetljavalo i nutarnje bie bilo bi mu jo spokojnije. Nutarnja ushienja i duhovne revolucije koje bi Ali, as, preivljavao u toku svojih obraanja i aputanja (munadata), ne mogu se racionalno shvatiti niti jezikom opisati. Neki su imali prilike da sluajno zavire u taj Alijev usamljeniki kutak da ga vide u tim neobinim stanjima skruenosti, dove i munadata, i iako je to neopisivo ipak su poneto prenijeli. Jedan od njih prenosi sljedee: Pred kraj noi vidio sam Alija kako je ruke ispruio na zid. Izgledao je poput bespomonog bia - uei Kur'an i lijui suze. 203 Drugi je pak kazao: Toliko je pred Gospodarem izgledao skruen i nemoan da bi se uei o Boijoj kazni onesvijestio i pao na zemlju. Priao sam mu, a on nepokretan poput oborenog stabla. Pomjerio sam ga, a on se ne mrda. Tada rekoh: Inna lillahi we inna ilejhi radi'une (svi smo mi Allahovi i njemu se vraamo). Potom kazah u sebi: Bogami je umro Ali ibn Ebi Talib.204 O blagoslovljena nona ptico, to melodino Boiju pjessmu pjeva, iz nonih munadata Kabe dopire ti glas. Zemzem izvor roni suze iz duplji oiju istih tvojih, budi olienje Ptice radosti gdje god da si. Sjena Feniksova uklanja sjenu suncobrana tvog, ti si onaj vrsti oslonac iz kojeg se izbija vrsti iman. Poto si u haremu Kabe kroio prvi put na pleima Poslanika zadnjeg, u velianju tvoga pranjavog puta malo je sve to kaem. Iako je Sunce oko na horizontu i svjetiljka svijeta, svjetlo njegovo spram svjetla tvog tek je pod tvojim nogama praina. Upravo iman bijae onaj veliki kapital koji je Ali ibn Ebi Taliba iz djetinjstva vinuo do zenita insanijeta. Priutiti sebi Boije zadovoljstvo i
203 204

Biharul envar, sv. 9, str. 510. Biharul envar, sv. 9, str. 510.

110

upokoriti se Boijim zapovijedima otpoetka je bio njegov cilj. Svi njegovi pokreti i stanke bili su usklaeni sa ovim ciljem. Sve njegove emocije i osjeanja proisticala su iz sjene monog imana. Ljubav prema imetku i poloaju, naklonost prema bratu i sestri, samilost prema kerki i sinu, ljubav prema ivotu, ukratko ljubav prema svemu i svaemu kod njega je bila omeena granicama Boijeg zadovoljstva. Vlast i provoenje istine i pravde Onoga momenta kada je bio izabran za halifu te kada je postao prvi ovjek islamske drave, njegov cilj ne bijae slast poloaja upraviteljstva, ili slast hrane i odjee, niti uitak u posjedovanju dobre jahalice jedini njegov uitak koji je proimao cijeli njegov upraviteljski poloaj bio je zadobijanje Boijeg zadovoljstva. A takvo ta je bilo mogue jedino slijeenjem istine i provoenjem pravde. Kazao je Abdullah ibn Abbas: U vrijeme kad je Ali, as, otiao na ratite kod Basre, uao sam u njegov kuerak zvani Zi kar, a kad on ije poderanu sandalu. Upita me on: ta misli koliko vrijedi ova sandala? Odgovorih: Ne vrijedi nita. On mi na to ree: Tako mi Allaha ova sandala mi je draa od upravljanja vama, a vama upravljam samo zato da provedem istinu i pravdu te da sprijeim neistinu i krivdu. 205 Da to je moto Alijeve vladavine: provoenje istine i pravde i spreavanje neistine i krivde. I to bi trebao biti cilj i dunost svakog ovjeka sa imanom. Ali ibn Ebi Talib spram svih tekih i munih dogaaja stajao je uspravno kao planina. Bio je saburli i ustrajan naspram svih ivotnih nevolja i nedaa. Jedino su na njega djelovali i inili ga potitenim nedjela nasilnika i cviljenja potlaenih. Kada su ga obavijestili da je Muavijna vojska prodrla u granini iraki grad Enbar, da su poinili zloine, da su ubili Hasana ibn Hasana Bekrija te da su poskidali nakit sa nogu muslimanskih i nemuslimanskih ena koje su bile pod zatitom muslimana, teko se raalostio pa je tim povodom kazao: I ukoliko bi nakon ovog nasilnikog ina neki musliman iz tuge i alosti umro, ne treba ga koriti, jer je za mene smrt spram ovakvog zloina dostojan in. 206 Oporuka u asu smrti Otrovna sablja teko je ranila Imama Alija, as, i uinila ga je nemonim u smrtnoj postelji. Njegove svijetle oi sve manje sjajile, a njegov prodorni glas sve se manje uo, ali je njegov snani duh i dalje raskono sijao. Ovo je bilo vrijeme kada je on svojoj djeci davao opruku
205 206

Nehdul belaga, fejd, Nehdul belaga, fejd, str. 86.

111

(vasijet). Svaka rreenica ovog velikana bila je svim muslimanima veliki ders i lekcija od ivotnog znaaja. Jedna njegova reenica ticala se uspostave pravde i zatite nemonih. Tako je svojoj djeci kazao: Nasilnicima budite neprijatelji, a unesreenima pomagai. 207 I prijatelj i neprijatelj priznali su duhovne i insanske vrline Imam Aliju, as. Sva historija ovog ovjeka puna je vrlina i predstavlja stvar ponosa. Slijeenje ovog savrenog ovjeka i linosti jeste supstanca valjanosti nae zemlje i naeg naroda (Irana).

22
Uzvieni je u Svojoj svetoj knjizi kazao: I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadimcima! (ElHudurat, 11) Cilj vjerskih i naunih programa u odgoju djeteta jeste valjano formiranje njegova tijela i due. Upravo kao to su dua i tijelo djeteta meusobno spregnuti i ine jedan entitet, isto tako tijelo i duu treba istovremeno, zajedno i uvezano odgajati. Takoer kako tijelo djeluje na duu i dua na tijelo, isto tako dobar ili lo odgoj interaktivno djeluje tijela na duu ili due na tijelo. Ponekada tijelo djeteta zbog manjkavosti hranjivih sastojaka ili pak zbog vika istih skree sa svoje linije uravnoteenosti i postaje bolesno, isto tako i dua djeteta zbog manjka ljubavi i potovanja, ili zbog pretjerane ljubavi i potovanja, iskae iz svoje ravnotene orbite i postaje bolesna. Potrebno je da roditelji koji imaju obavezu odgajanja svoga djeteta, da tokom cijelog procesa odgajanja vode rauna o djetetovim tjelesnim i duevnim interesima te da obadvoje ovo skrbe paralelno u valjanim i ispravnim dozama i omjerima. Osjeaj iskompleksiranosti Osjeaj kompleksa nie vrijednosti jedno je od nepoeljnih i tmurnih stanja ovjeije due koje ponekada potie iz ranog djetinjstva. Ukoliko se ovo bolesno duevno stanje pogora te ako se u nutarnjem biu formira kompleks nie vrijednosti iz toga se mogu izroditi mnoge bolesti tijelosnog i duevnog porijekla i mnogostruke nesree.
Kada god se pojavi duevna neuravnoteenost, onda se kod ovjeka nastavlja jaanje nutarnjeg kompleksa, koji malo po malo slabi ivce i dovodi do ivanog oboljenja ovjeka. Jasno je da je ova ivana slabost ili bolest iskljuivo produkt duevnih uzbuenja i akutnih duevnih problema i nikada nije proizvod tjelesne bolesti ili slabosti. To znai da ova bolest nikada ne potie kao reakcija tijela ve
207

Nehdul belaga, fejd, str. 968.

112

se uvjek javlja kao reakcija due i upravo zato nikakva promjena klime ili korienje mnogostrukih lijekova ne mogu izlijeiti ovu bolest. Svaka vrsta izljeenja bit e privremena, sve dok se ne promjeni sistem ovjekovih razmiljanja i dok ne doe do promjene u njegovom mentalnom sklopu. Ovo stanje duevne uznemirenosti i stresnosti moe dosegnuti onaj nivo kada kada ovjekov ivani sistem tu patnju ne moe vie podnositi, kada njegova snaga i otpornost dou do kraja te kada ovjek doivi slom ivaca. Tjelesne bolesti sadre krizna stanja koja se sastoje od oduzetosti miia, slaboga apetita, nespavanja i pretjerane slabosti. Ako elimo pronai vezu uzroka i posljedica ovih pojava onda emo ustanoviti da se njihov korijen nalazi ili u dijetinstvu ili u minulim bliskim dogaajima koji su doveli do bolesti. Naravno otkrie uzroka je vrlo teko, jer je korijen bolesti mogue otkriti samo sa uranjanjem u nutrinu ovjekove due, dakle dospijevanjem do samog korijena i uzroka te bolesti. Ponekada se korijen bolesti nalazi u mrnji zbog uvrede koju je ta osoba doivljela ili zbog straha koji se zastalno naselio u nutarnjem biu osobe. A mogue je da se korijen bolesti nalazi i u stahu od gubljenja vlastitog digniteta i dostojanstva. 208

Lom linosti Nepoeljni dogaaji gorka sjeanja iz prolosti koji su uzrokom gubljenja digniteta ovjeka i osjeaja gubljenja linosti dovode do samovolje i oholosti u nutrini ovjekova bia, to se odraava na nastanak kompleksa nie vrijednosti. Ponekada ovaj kompleks nie vrijednosti dolazi u opticaj na temelju uvreda i posebnih uvjeta, kada nakon protoka nekoliko sati ili nekoliko dana doe do zaborava istih, ali ponekada to biva trajnim i postojanim faktorom i uzronikom osjeaja kompleksa nie vrijednosti. Kada isti prodre u dubinu ovjekove due tada se osjeaj kompleksa nie vrijednosti preinauje u trajni osjeaj kompleksa nie vrijednosti i to je ve jedna ozbiljna i dugorona bolest od koje njen nosilac pati. Mnogostuki su i razliiti faktori koji dovode do ovoga duevnog stanja. To mogu biti prirodne i uroene slabosti u djetetovoj tijelosnoj strukturi kao i manjkavosti u odgoju - i sve to moe dovesti do osjeaja kompleksa nie vrijednosti i napokon nastanka trajnog osjeaja kompleksa nie vrijednosti. Faktori osjeaja nie vrijednosti
Po Miljenju Adlera kompleks nie vrijednosti obino se javlja kod tri skupine ljudi: (1) Kod osoba s uroenom mahanaom - dakle kod onih osoba koje su od starta svog djetinjstva suoene sa nekim tjelesnim deformitetima, te se one meu svojim vrnjacima osjeeju nemonima i manje vrijednim. Naprimjer, to su djeca koja imaju deformitet ili paralizu jedne ruke ili noge te se ne mogu sa svojim vrnjacima ravnopravno igrati.

208

Uqdeje heqarat, str. 31.

113

(2) Osobe koje svoje djetinjstvo provode pod paskom i nadzorom ekstremnih roditelja pri emu se ova skupina moe podijeliti u dvije podskupine: a. Djeca kojima je poklanjana pretjerana panja, koja se paze kao dragulj i koja se na koncu razmaze. b. Djeca s kojima se postupa okrutno, i koja kada god pokaaju da ukau na svoje prisustvo od strane odraslih budu uutkana, onemoguena i natjerana u oak. (3) Neeljena djeca to su djeca kojima se malo poklanja panja, i koja uvijek osjeaju kao da su nepoeljna i suvina dola na Ovaj svijet. 209

Jedna od najveih Boijih blagodati jesu zdrava djeca. Dijete koje je roeno od prirodno zdrave majke, sa normalnim i uravnoteenim udovima i tjelesnom strukturom, odve je 50% svoga zdravlja obezbijedilo ovakvim roenjem. Ovakvo normalno i zdravo dijete e najvema imati smiren i spokojan duh. No dijete koje je roeno od slijepe, gluhe, degenerine matere ima velike anse da se rodi s nekim tjelesnim mahanama. Takvo e se dijete tokom godina svoga rasta suoiti sa preprekama, kada e neki njegovi organi biti izvan prirodnog funkcionisanja. Takoer je mogue da dijete u nekoj nesrei izgubi neki organ to moe biti razlogom njegove unesreenosti i pojave osjeaja nie vrijednosti a to se moe preinaiti u trajni nutarnji kompleks nie vrijednosti, koji e biti stalnim i nepresunim izvorom nutarnje boli i patnje. Rijeju, upravo kao to uroene tjelesne mahane i deformiteti dovode do osjeaja ponienosti, tako isto i sljepilo, gluhost, njemost - proizali iz neke ivotne nesree - mogu proizvesti u ovjeku kompleks nie vrijednosti. Neuravnoteeni organi i udovi Rekao je Imam Ali, as: Boe moj, od svih velikih njimeta i blagodati koje si mi dao prvo mi duu uzmi; i od svih amaneta koje si mi stavio na raspolaganje prvo mi ivot oduzmi. 210 Imam Husejn, as, u slinoj dovi moli: Boe moj, daj mi sve moje organe i ekstremitete ispravnim, sve dok me smrt ne ogluhi i ne oslijepi.
Djeca su ona koja trpe i pate zbog tjelesne falinosti. Tjelesna retardacija uzrok je mnogih nevolja. Te tjelesne falinosti kreu se od flekice na licu lijepe djevojke, koja joj umanjuje ljepotu, do krivih ruku nogu ili kime. Sve ove tjelesne manjkavasti i falinosti mogu u ovjeku uzrokovati kompleks nie vrijednosti sve do kraja ivota. To ga ak moe dovesti do psihike neuravnoteenosti i ludosti. Dijete koje vue neku tjelesnu deformaciju prinueno je da stalno trpi podsmijehe i omalovaavanja vrnjaka u igri i da upravo zbog te mahane ne bude kadro da se brani. Jedina njegova reakcija na ovo jeste stvaranje nepovjerenja u sebe, samoizjedanje iznutra i pobijanje svog ponosa i nutarnjih osjeanja to su
209 210

Ruhe beer, str. 240. Nehdul belaga, fejd, str. 670.

114

upravo pripremni uvjeti za nastanak kasnijih loih misli i duevnih nesrea. Ranjene emocije, kada ne nau smirenja i izljeenja, prodiru u podsvjesno bie, sakuplju oko sebe svu negativnu i kritiku energiju i postaju medij koji razara i unitava mentalni sklop ovjeka. Iskustvo jednog univerziteskog profesora koji se suoio sa kompleksom nie vrijednosti pokazuje da ga je on stekao jo u osnovnoj koli. I to zato to je on bio najvisoiji uenik u koli te je u toku igre, odmora ili izleta uvijek prvi upadao u oi nastavnom osoblju. I kada god bi neko napravio neki prekraj ili belaj u koli, njega bi izvodili ispred, i za primjer ostalima, kanjavali, iako je on stvarno tek u nekoliko sluajeva bio krivac. Ovo dijete je upravo od tada poelo osjeati fobiju da mu se neprestano ini nepravda i nasilje. A sve to je krenulo samo zbog njegove tjelesne visine. 211

Poniavanje i ismijavanje Dakle djeca koja se rode sa odreenim tjelesnim mahanama pate zbog dva razloga: 1) zbog same tjelesne manjkavosti usljed koje osjeaju svoju nemo i slabost, 2) zbog uvreda i ismijavanja drugih. Onaj ko je nijem vidi kako normalni ljudi uivaju u meusobnoj komunikaciji, a on se osjea hendikepiranim i nemonim u tom pogledu. Ova nemo pritie njegovu psihu te on sebe pone osjeati slabim, nemonim i ponienim. To mu osjeanje nanosi ranu na njegovu psihu. Druga ranu mu nanose oni koji mu se zbog ovog hendikepa izruguju i podsmijavaju te to ta njegova manjkavost i druge navodi na izrugivanje. Vjerovatno je ovo ismijavanje i izrugivanje ljudi tee za njegovo nutarnje bie od samog tereta hendikepiranosti. Postienost i posramljenost Dahiz je bio jedan od kolovanih ljudi u 3. hidretskom stoljeu. Napisao je znamenita djela iji tragovi su ostali do danas. Izuzetno je neprijatno i runo izgledao, ali budui da je napadao Imama Alija, as, branili su ga abasidske halife. Jednog dana svojim uenicima je kazao: U toku cijelog mog ivota niko me nije postidio i posramio kao jedna ena. Jedanput sam se sluajno u prolazu susreo s tom enom, zamolila me da joj pravim drutvo. Dovela me je do prodavnice kipova, pokazala na mene i rekla je duandiji: Hou ovakvog ejtana! Ostao sam ukopan i oajan. Kada me je ta ena ostavila i otila upitao sam duandiju ta je po srijedi. On mi je kazao: Ova ena mi je naruila da joj napravim kipa u liku ejtana. Rekao sam joj tada: Ali ja nikada nisam vidio ejtana e da bih ga mogao napraviti. A danas je ona tebe dovela da ejtana napravim u tvom liku.212
211 212

Uqdeje heqarat, str. 12. Tetimetul Muntehi, str. 370.

115

Sudija naselja Munzer Reid ibn Misri ivo je u 6. stoljeu po Hidri, bio je jedan od visoko kotirajuih sudija kao i dobar pisac. K tome jo bio je uen u fikhu, logici gramatici i historiji. Izmeu ostalog bio je vrlo nizak, crnomanjast, povelikih usana i irokog nosa. Ukratko, vrlo je runo i nezgrapno izgledao. U mladosti je u Kairu zajedno sa Abdul Azizom Idrisijem i Sulejmanom Dilmijem ivio u jednoj kui. Jednog dan izaao je iz kue i vrlo kasno se vratio. Prijatelji ga upitae za razlog kanjenja, a on je izbjegavao da im odgovori. Nakon njihova intenzivnog insistiranja, on se napokon otvori: Danas sam prolazio kroz tu i tu ulicu i sretoh vrlo lijepu enu. Ona me pogledala s prijatnim i zaljubljenim pogledom. Od ushienja sam zaboravio sebe samog. Dala mi je oima mig i ja sam krenuo za njom. Prolazili smo uliice i sokake dok napokon nismo stigli udo njene kue. Otvorila je vrata i pozvala me unutra. Skinula je nikab sa lica blistavog poput Mjeseca. Potom je pljesnula rukama i nekoga pozvala. Sa ardaka kue sila je djevojica izuzetne ljepote. Tada ena ree kerkici: Ako vie bude na spavanju mokrila dau te ovom sudiji da te pojede. Potom se okrenu prema meni i ree: Nadam se da e mi se Uzvieni smilovati kroz sudijnu visost. Ja sam tako sav posramljen i postien izletio pognute glave iz kue. Od siline uvrijeenosti ak sam se i izgubio na putu prema kui te sam se izgubljen motao okolo po sokacima eto zato sam zakasnio. 213 Napredak i progres u nauci mogao je donekle kompenzirati tjelesne manjkavosti. Razrooke oi, nepravilan nos, krive noge i previe razmaknute usne daju ruan izgled ovjeku. Danas ima naina da se operativnim putem otklone neke uroene tijelsne deformacije te da se njihov nosilac oslobodi kompleksa nie vrijednosti. Meutim, dananja tehnologija jo uvijek ne moe otkloniti sve ove urone i steene tjelesne manjkavosti. Kompenzacija osjeaja nie vrijednosti Osobe koje nisu u stanju tehniki i operativno otkloniti tjelesne nedostatke, zarad spaavanja od kompleksa nie vrijednosti potrebno je da se daju na maksimalnom koritenju onih potencijala i snaga koje jo uvijek pri sebi imaju te da pokuaju da se u nekoj korisnoj drutvenoj oblasti, za koju imaju afiniteta, koncentriu i da svu svoju kreativnu energiju uloe u tu oblast te tako postanu linost od ugleda i renomea. Nesumnjivo e njihov uspjeh u nekoj oblasti nauke poluiti takav njihov drutveni ugled i potovanje da e na drutvenoj sceni izgledati kao
213

Lugatname dehhoda, str. 1224.

116

prijatni i privlani likovi, te e im to prekriti njihove tjelesne mahane, i ljudi te njihove manjkavosti nee ni primjeivati. Nije malo bilo osoba koje su bile liene vida, sluha, govora ili nekog drugog vitalnog organa, ali se oni nisu predali, ve su svu snagu svoga duha koncentrisali na uenje te su postali u zajednici ugledno lice na ije tjelesne manjkavosti niko nije obraao panju. Stoga su mogli ivjeti s ponosom i uzdignute glave. To su dakle oni koji su na fonu vlastitog dodatnog pregnua bili kadri izbaviti se iz osjeaja kompleksa nie vrijednosti ili su, u najmanjem, uspjeli umanjiti nutarnji psiholoki pritisak. Kazali smo ve da je najgori pritisak za hendikepirane osobe izrugivanje i ismijavanje koje trpe u svojoj okolini. Prigovaranja, uvrede, cinine dosjetke, omalovaavanja sve su to otrovne strijele koje probadaju njihova srca, kreiraju u njima osjeaj kompleksa nie vrijednosti, izazivajui u njihovm nutarnjem biu gorinu i nepodnoljivu stisku. Jedini nain za eliminaciju ovih uvredljivih komentara i dobacivanja jeste masovno promicanje morala i etikih normi u drutvu. U zemlji u kojoj ljudi skrbe lijepe moralne osobine, u dravi u kojoj svijet izvrava svoje moralne dunosti, nee se niko narugati niti podvrgnuti ismijavanju slijepog, gluhog ili nijemog ovjeka te tako nee ni doi do produbljivanja rana hendikepiranih osoba. Zato to je samo vrijeanje i poniavane drugog u tom drutvu neto nepoeljno. Civilizirani ljudi ako ve nisu u stanju da se ovim nesrenicima smiluju, barem im nikada nee nabacivati so na njihovu ljutu ranu. Imam elju ako ve cvijet nisam da barem trn ne budem, Ako neiji teret ne mogu olakati, barem mu neu oteavati. Ako nisam tragao za prijateljem srca neprijateljskog ??????????????????????????????????

Po nauavanju islamskog ahlaka vrijeanje, etiketiranje omalovaavanje je neto strogo zabranjeno te je islamska ulema ljude vrlo ozbiljno upozoravala da se klone takve rabote. U tom smislu su doneseni posebni hadisi i predaje koji se specifino tiu naina postupanja sa uroeno hendikepiranim i retardiranim osobama, koji ako se budu primjenjivali u praksi e dovesti do toga da se hendikepirane osobe uope ne osjeaju ponienim i u njima se nee javljati klice kompleksa nie vrijednosti. Rekao je Resulullah, sava:

117

Nemojte dugo gledati u unesreene, hendikepirane i gubave osobe, da im to ne bi izazvalo uznemirenost. 214 Imam Sadik, as, je kazao: Nemojte gledati u unesreene i hendikepirane osobe da im to ne bi izazvalo uznemirenost. 215 Imam Sadik, as, je kazao: Omoguiti nagluhom da te uje, bez uzrujavanja, predstavlja sadaku.
216

Takoer se prenosi da je Imam Sadik, as, je kazao: Ko god se nae sa unesreenim i hendikepiranim neka u sebi, ali tako da ga ovaj ne uje, kae: Hvala Bogu kada me je stvorio zdravog i bez manjkavosti. 217 Onaj ko je slijep, onaj iji nos boluje od lepre, u svojoj nutrini osjea nelagodu i ponienost. E sada, ukoliko se nae neko ko dugo i prodorno motri u nepravilni i oboljeli organ ovog ovjeka, jasno je da e se njegovo neraspoloenje i osjeaj ponienosti poveati. Isto tako, ukoliko neko usljed nagluhosti jedva uje neiji govor, on e u svojoj nutrini osjeati vlastitu ponienost i prezir. Ako se neko tom nagluhom ovjeku obraa zgrenog lica i s osjajem srdbe, nagluhi ovjek e se jo gore osjeati. No kada mu se govornik obraa visokim tonom, prijatnog i nasmijeenog lica, to zasigrno nee u njemu izazivati nelagodu i neraspoloenje, ve moe na nj ostaviti poeljne efekte. Uznemiravanje druga Imam Sadik, as, ovo karakterie kao poeljnu sadaku: Dosta je ovjeku za potvrdu njegove moralne iskvarenosti da vidi kod nekoga neku mahanu, a da istu mahanu ne vidi kod sebe, ili da ljude kori za neto to i sam nije kadar ostaviti, ili da kritikuje svog druga za neto nevano od ijeg odricanja se ne dobija neki rezultat. 218 Duboki i uznemirujui pogledi u mahane i sakatosti drugih su neporecivi, ali takvi pogledi uznemiruju i nanose duevnu bol hendikepiranim osobama. Onaj ko svog druga ili saputnika na ovaj nain uznemirava, time je samo objelodanio vlastitu moralnu manjkavost. Na licu Junusa ibn Amara pojavila se bijela fleka, i to ga je poelo uznemiravati, ali otrovna dobacivanja nekih ljudi su poveala njegovu duevnu bol. Govorili su mu: Ti da si kakav Boiji privrenik i da se istinski dri vjere, nikada te ne bi snala takva bolest. Junus ibn Amar je zbog ove fleke, a pogotovo zbog poniavanja i omalovaavanja od strane ljudi, u sebi doivljavao teke patnje i traume. Zato je odluio da doe
214 215 216 217 218

Biharul envar, sv. 16, str. 122. Biharul envar, sv. 16, str. 123. Biharul envar, sv. 16, str. 209. Vesail, sv. 3, str. 209. Kafi, sv. 2, str. 259 - 459

118

kod Imam Sadika as, kojem je objasnio da mu ljudi runodobacuju i prigovaraju zbog bijele fleke na njegovom licu. Imam, as, mu je rekao: Prsti jednoga vjernika iz porodice faraonove bijahu se slijepili i ostali su nepokretnim. On kada bi se obraao svom narodu svoju nepokrenu ruku bi ispruio prema njima i kazao bi: O ljudi slijedite Boije Poslanike. Imam Sadik, as, je s jednom kratkom reenicom odbio neumjesna dobacivanja i prigovaranja ljudi i istovremeno je Junus ibn Amaru dao dobar savjet: Ti takoer, poput onog mu'mina iz faraonove porodice, moe biti dobar Boiji sluga i promicatelj Boije vjere. Na ovaj nain je Imam, as, kod nj umanjio posljedice osjeaja ponienosti i prezira, a u srcu ovoga ovjeka je upalio plamen nade sluenja Boijoj vjeri. Iz reenog slijedi zakljuak da mahane i deformiteti koji se ne daju izlijeiti proizvode osjeaj iskompleksiranosti kod djece i kod odraslih. Ukoliko su ljudi iz druvene zajednice u kojoj dotini ivi neodgojeni i loeg ahlaka, dakle skloni ismijavanju i etiketiranju ljudi s tjelesnim mahanama, zasigurno e ovaj osjeaj ponienosti kod njih prerasti u kompleks nie vrijednosti, dakle u bolest ije se posljedice ne mogu kompenzirati, Istraivanje tuih mahana Islam je u svojim visokomoralnim nauavanjima strogo zabranio ljudima istraivanja tuih manjkavosti i mahana. Kur'an asni jasno naglaava: Ne istraujte mahane jedni drugih. Osim toga, Islam je zapovjedio da se potuje lijep odnos i edeb kada su u pitanju osobe sa mahanom. Istinski musliman nee nikada svojim govorom ili postupkom nikoga poniziti niti omalovaiti. Imam Sadik, as, je rekao: Vjernik je vjerniku sredstvo smirivanja due, upravo kao to hladni izvor utai e ovjeku i umiri njeovi brigu. 219 Imena i nadimci Jedan drugi razlog osjeaja iskompleksiranosti koji potjee jo iz djetinstva moe dovesti do duevne bolesti jeste nadijevanje loeg imena, posjedovanje runog prezimena ili nadimka. Roditelji koji djetetu nadijevaju ime trebaju imati na umu da je to ime njegov pratilac sve do asa smrti. Ako ime bude loe onda e ono uvijek izazivati loe asocijacije i duevnu bol, druga djeca i odrasli e ga zbog toga imena ismijavati i omalovaavati. Kao to svaki ovjek eli da ima lijep i ugadan izgled, isto tako on eli da cijela njegova pojava bude prijatna i primamljiva. Ako se uslikao i
219

Kafi, sv. 2, str. 247.

119

film mu jako lijepo izgleda, onda slikaru nalae da mu izradi stotinu primjeraka slike. A ako je pak ispao loe, fotografu nareuje da uniti film, i jo je gotovo spreman da mu razbije staklo ne bi li sakrio te svoje loe tragove. Spreman je dobro platiti umjetniku da mu skroji lijepu i raskonu vizitku koju moe dijeliti drugima. Ukratko, ljepota je tajna prosperiteta i uspjeha. Ugledah prekrasnog pauna na jednoj slici, Rekoh sebi: ova ljpota mo tvoju nadilazi. Ree mi: uti, svako ima ljepotu, Gdje god da korakne ruka Njegove blagodati je ve tu. Lijepo ime i prezime Jedan od vanih prezentatora svakog ovjeka je njegovo prezime, upravo kao to slika svakog ovjeka odraava lik njenog nosioca u umovima ljudi. Ime svakog ovjeka nagovjetava neto o svom nosiocu i kanalie njegovu pojavnost. Kao to ovjek uiva u ljepoti svoje slike i oajava zbog rune slike, on je isto tako spokojan sa lijepim imenom i prezimenom a nesiguran u sebe zbog loeg imena i prezimena. Osobe koje nose lijepa imena, prezimena i nadimke bez imalo ustruavanja i osjeaja ponienja ih iznose na svakom mjestu. A nekada kada slualac uje neije lijepo ime i sam zapadne u optimizam i lijepo raspoloenje. asni Poslanik Muhammed je izgubio svoju majku u ranom djetinjstvu (dok ju je jo dojio) te nije htio dojku nijedne druge ene staviti u usta. Utom se pojavila sejida Halima, dijete je uzelo njenu dojku i poelo sisati njeno mlijeko. Ovo je povratilo raspoloenje i radost malom djetetu Muhammedu ali tek nakon to ju je njegov djed Abdulmutalib upitao: A iz kojeg si ti plemena?. Ona ree: Iz Beni Seida.A kako ti je ime? Ja sam Demila. On na to kaza: Kako lijepe dvije osobine u tvojim imenima: prvo srena (Seida) i drugo lijepa (Demila). Runo ime i osjeaj iskompleksiranosti Osobe koje nose runo prezime ili nadimak uvijek se ustruavaju da ga spomenu, ako su ve primorani da to uine, onda to ine s nelagodom i osjeajem stida. A kada ga jednom promijene i otarase, u sebi osjeaju radost i posve su spremni da im se to ime pojavljuje u novinama i u javnim oglasima. Meu minulim i modernim drutvima, na selima i u gradovima, postoje tako runa prezimena da bi njihovo objelodanjivanje na ovom skupu naprosto bilo neumjesno i moglo bi kod nekih izazvati nelagodu. Neke porodice svom djetetu daju ime po danu roenja (seanbe utorak

120

na per. jez.). ako to njihovo dijete bude od poetka do kraja ivota kao oban ili poljuprivrednik ivjelo na selu, onda to i nije previe sporno. No ako dijete bude u gradu, zavri srednju kolu i fakultet, dobije neko namjetenje na nekoj funkciji ono e uvijek osjeati nelagodu i kompleks kada ga neko pozove tim imenom. Jedno od prava djeteta kod svoje porodice jeste nadijevanje mu lijepog imena. U islamskim rivajetima i predajama ukazano je na ovo djeije pravo. Kazao je Pejgamber, sava: Pravo djece kod svojih roditelja je da mu daju lijepo ime i lijep odgoj.
220

Kazao je ovjek Pejgamberu, sava: Koja prava ima ovo moje dijete?On ree: Njegovo pravo je da mu da lijepo ime, lijep odgoj (edeb) i fino zanimanje. 221 Kazao je asni Pejgamber, sava: Tri su prava djeteta u u oca: da mu da lijepo ime, da ga podui pismenosti i da ga oeni (uda) kada odraste. 222 Imam Ali je kazao: Prvo dobroinstvo koje otac treba uiniti prema svome djetetu je nadijevanje lijepog imena i zato pripazite da svome djetetu odista date lijepo ime. 223 Resulullah je u svojoj oporuci Imam Aliju, as, poruio: O Ali pravo djeteta kod svojih roditelja je da mu daju lijepo ime i lijep odgoj. 224 Kazao je asni Pejgamber, sava: Prvi dar koji svako od vas dadne svome djetetu je lijepo ime. 225 Promjena runog imena ili prezimena Nelagode i neraspoloenja koja nastanu kao produkt nutarnjeg kompleksa nie vrijednosti nikada nee prestati sve dok se taj kompleks ne razvee i ne oslobodi. Onaj ko nosi u svojoj dui teret loeg prezimena, jedini nain da se toga oslobodi jeste da da promijeni to ime ili prezime. Kada se osoba oslobodi runog imena ili prezimena nutarnji kompleks sam po sebi hlapi i nestaje. asni Poslanik, sava, je lino mijenjao runa imena ljudi pa ak i naselja, s kojima su ovi od prije bili nezadovljni, i na njihova mjesta stavljao lijepa imena te tako nosioce imena ili stanovnike naselja spaavao od zadobijanja kompleksa nie vrijednosti. Imam Sadik, as, je kazao:
220 221 222 223 224 225

Mustdrek, sv. 2, str. 618. Vesail, sv. 5, str. 115. Mekarimul ahlak, str. 114. Kafi, sv. 6, str. 18. Vesail, sv. 5, str. 115. Biharul envar sv. 23, str. 122.

121

Zaista je Poslanik, sava, mijenjao runa imena ljudi i naselja. 226 Prenosi se od Ibn Omera da je kazao: Omer je imao kerku po imenu Asije, dakle grijenica, pa joj je Poslanik promijenio ime u Demila. 227 Kazao je Ebi Rafi'a: Zejneba bint Ummi Selema prvotno je imala ime Berreta, znai dobroiniteljka, pa budui da je to ime samo po sebi sadravalo samovelianje i uzdizanje, neki su joj poeli prigovarati da ovim imenom eli da reklamira svoje vrline, upravo zato je Poslanik, sava, odluio ime joj prometnuti u Zejneba. 228 U apaskim porodicama prije Islama bilo je posve uobiajno da se svojoj djeci daju imena zvjeri i gmizavaca. ak i nakon Islama ova neprilina imena su se u nekim porodicama nadjevala. Ahmed ibn Hejsam pitao je Imama Ridu, as: Zato Arapi daju svojoj djeci imena poput pas, tigar i slina druga imena? Imam mu je na to odgovorio: Arapi su bili ljudi rata i borbe, ova imena su svojoj djeci nadjevali zato kada ih budu dozivali na bojitu da to u neprijateljskim redovima izazove strah i pometnju. Poniavanje i korenje Tako su ovakva imena meu Arapima bila uobiajna, naroito zarad naonoenja ponienja i uvrede. U vrijeme borbe ona su se intenzivno koristila i svaka strana je onu drugu stranu prozivala po to runijem i odvratnijem imenu. Tako je ime jednoga poglavice jednoga arapskog plemena bilo Darije - a znaenje ove rijei, zapravo, oznaava jednu vrstu zmije iz vrsta opasnih zmija. Darije je bio snaan ovjek, odreitog jezika i istaknutog digniteta. On i njegovi saplemenici bili su nezadovoljni s nasilnikom Muavijnom vladavinom i u svojim srcima su spram njega gajili neprijateljstvo. Muavija je osjeao ovo neraspoloenje i neprijateljstvo od strane Darije i njegovih ljudi. Zato on donosi odluku da ga pred narodom ponizi i uvrjedi te da ismije i omalovai njegovo ime. Jednoga dana ispala je prilika da su se Muavije i Darije sastali: Koliko li si samo kod svoga plemena i kod svoga naroda ponien i bezvrijedan kada su ti dali ime zmije! ? Ree mu Muavija. Darije mu hitno odgovor dade: A koliko li si ti tek kod svoga naroda i plemena bio bijedan i bezvrijedan kada su ti stavili ime Muavija, znai kuja. Muavija bi teko povrijeen te uzviknu: uti kopile jedno! A Darije mu odgovori: Ja imam majku koja me je rodila. Tako mi Boga, naa srca gaje srdbu prema tebi u naim prsima, a i nae sablje s kojima emo se
226 227 228

Qurbul esnad, str. 45. Sahihul Muslim, sv. 6, str. 173. Ibid.

122

protiv tebe boriti, u naim su rukama. Ti nisi sposoban svojim zloinom unititi nas i ne moe vie nama vladati. Ti si se u vrijeme zapoinjanja svoje vladavine nama zavjetovao, a i mi smo na osnovu toga zavjeta tebi obeali poslunost. Ako ti bude dosljedan u tvom zavjetu i mi emo zadrati svoju poslunost, a ako ti prekri svoj ugovor, znaj da se iza nas nalaze snani i moni ratnici. A Muavija, koji je iz odreitosti govora i slobodarskog Dairinog duha pretrpio teak udarac, ree: Neka Uzvieni Bog ne namnoi takve kao to si ti u ovoj dravi. Runoa imena i runoa lika ovjek po imenu erik ibn Uvur, bio je velikan i prvak svoga plemena i ivio je u vrijeme Muavije. Imao je ruan vanjski izgled i pojavu. Imao je ime erik, a ovo ime nije smatrano lijepim imenom. Ime njegova oca je bilo Uvur a Uvur znai jednooki. Jednoga dana kada je Muavija bio na vrhuncu svoje moi erik ibn Uvur ue kod njega. Kada se predstavio sa runim imenom i runim prezimenom te se ukazao svojom ukupnom runom pojavom, Muavija je iskoristio priliku da ga posrami i ponizi. Muavija mu ree: Tvoje ime je erik a Bog nema erika (sauesnika), ti si sin Uvura, a zdrav je bolji od jednookog. Runoga si lica, a lijepo lice je bolje od runoga. Nije mi jasno zato te je tvoje pleme izabralo za poglavara i prvaka. erik mu u odgovoru ree: Tako mi Boga ti si Muavija a Muavija po razumijevanju ljudi znai kuja. A to znai da si lajao av, av! pa su ti dali takvo ime. Ti si sin Harba (rata) a selm (mir) je bolje od rata. Ti si sin Suhre (pustinje) a plodna zemlja je bolja od pijeska. A kako si onda postao vladarom pravovjernih (halifom)? Ovo jako ozlojedi Muaviju te mu on ree: Zaklinjem te da odmah izae iz mojih prostorija!229 Mnogo je u prolosti i sadanjosti bilo ovakvih pria. Upravo kao to su neusklaeni ekstremiteti, sakati dijelovi tijela, neugledna vanjska figura ovjeka bili izvorite kompleksa nie vrijednosti, i obino su se zavravali u duevnoj bolesti, isto tako loe ime, loe prezime i ruan nadimak bivali su razlogom osjeaja ponienosti. Ako pretpostavimo da su 99 % osoba jednog drutva utivi ljudi koji se lijepo ponaaju i koji ne bi nikoga uznemirli, i koji se osobama sa tjelesnim mahanama zasigurno ne bi ismijavali dovoljno bi bilo jedan posto ostatka koji nisu valjano odgojeni da uznemiruju osobe sa tjelesnim poremeajima i da im nanose uvrede. Kada neka novoroenad, na osnovu neminovnih zakona kreacije, dou na svijet falina i sakata tako da se ne mogu izlijeiti, njihovo ponienje i osjeaj kompleksa nie vrijednosti bit e neminovni. Takva
229

Semeratul avrak, str. 59.

123

djeca bit e primorana da do kraja svoga ivota trpe zbog svojih deformiteta. Roditelji u ovakvim sluajevima osim sabura i izdrljivosti nemaju drugog lijeka. To zato to otklanjanje prirodnih deformiteta nije u njihovim rukama, ali izbor lijepog imena jeste u njihovim rukama i to je pravo njihova djeteta. Oni u nadijevanju imena svoga djetetu mogu ispuniti svoju dunost kako treba te e davanjem lijepog imena svoje djeteteliiti problema u toku njegova ivota i nepotrebnih kompleksa. Djeca koja posredstvom loeg imena ili prezimena budu ismijavana od strane druge djece, zatvaraju svoj duh i uvijek se osjeaju potitenom, izbjegavaju zajedniku igru sa drugom djecom i plae se druenja sa njima. U kolskoj atmosferi ova djeca bjee u samoizolaciju, u kolskom redu nastoje da stanu ondje gdje ih direktor ili nastavnik nee vidjeti. Nikada u prisustvu djece ne vole da se njihovo ime naglas spomene jer tada iznova doive patnju.
Kompleks nie vrijednosti zadobijaju sve one osobe koje nemaju povjerenja u sebe, koje su slomljene linosti i to su oni koji nemaju volje. Dijete koje osjeti samoprezir, kada odraste pribjegava samoizolaciji ili, u najmanjem, osija prema drugovima iz razreda distanciranost i udaljenost. To zato to je ovakvo dijete jo ranije iskusilo da mu je pribliavanje i druenje sa drugima donijelo samo cinina dobacivanja i ismijavanja. Osoba koja se distancira od bliskih drugova i pribjegne izolaciji, jasno je da je, zbog loih iskustava u ranom djetinjstvu, oboljela od sindroma kompleksa nie vrijednosti i da je u patnji. Prema tome, u skladu sa psiholokim kriterijumima, uvijek god se pojavi neki dogaaj ili prisjeanje koje udaraju na ovjekovu linost, njegov ponos i dostojanstvo, upravo u tome lee osnovni faktori za irenje i jaanje kompleksa nie vrijednosti. A to je ve sredstvo kojim se iskompleksirane osobe stavljaju na drutvenu marginu, kao one koje su slabe i nemone. 230

Za razliku od loih i neprikladnih imena - naroito je to obiaj na Istoku djeci se daju Poslanikova imena i nadimci te imena drugih islamskih imama i prvaka. U umovima miliona muslimana spokojno i bez osjeaja ponienosti i prezira poivaju imena poput: Muhammed, Ahmed, Mahmud, Mustafa, Ali, Murteza, Ibrahim, Hasan, Mudteba, Husejn, Kazim, Rida i slina imena ovima. Svi muslimani koji nose ovakva imena ne osjeaju kompleks nie vrijednosti zbog istih, i ne osjeaju stisku kad se drugima predstavljaju. Velikani vjere i nauke Islamske evlije preporuivali su svojim sljedbenicima da imena svojoj djeci nadijevaju po imenima minulih islamskih prvaka: Kazao je Imam Ali, as: Kazao je vjerovjesnik, sava: U koga se rodi etvero djece i on nijednom od njih ne nadije moje ime, odve me je povrijedio.231
230 231

Uqde heqarat, str. 6. Kafi, sv. 6, str. 19.

124

Ouvanje ivih sjeanja na imena velikana svijeta predmet je panje svih ljudi, kako onih na Istoku tako i onih na Zapadu i za to se ne tede nikakva sredstva. Mnogi novootkriveni nauni zakoni nazvani su po svojim izumiteljima. To zato da njihovo ime bude ouvano u sjeanjima ljudi svijeta. Uenjaci, profesori, studenti, inenjeri i zanatlije svakodnevno na hiljade puta spomenu njihova imena irom svijeta. U nekim zemljama su imena velikih gradova nazvali po znamenitim linostima, a u nekim gradovima glave trgove imenovali su po imenima svojih slavnih linosti. U Iranu je, naprimjer, nekoliko ulica i trgova dobilo ime po slavnim perzijskim pjesnicima i naunicima: Hafizu, Sadiju, Hajamu, Firdevsiju, Ibn Sinau, Ebu Rejhanu Biruniju te su na taj nain njihova imena ostala ivim. Imena Boijih ljudi Jedan od naina ouvanja ivim imena Boijeg Poslanika, sava, i Imama, as, jeste i taj da muslimani svojoj djeci nadijevaju njihova imena. Roditelji koji budi imali osjeaja prema ovoj dunosti te svojoj djeci budu nadijevali imena ovih Boijih ljudi, s jedne strane su dajui lijepo ime svome djetetetu istog liili eventualnog kompleksa nie vrijednosti, a s druge strane su prema ovim dinskim prvacima iskazali svoju ljubav i privrenost te e od Uzvienog za to jo biti i nagraeni. Reeno je Imam Sadiku, as: Mi nadijevamo imena po vaim imenima i imenima vaih oeva i djedova, pa da li nam to koristi? Da, tako mi Boga! ree on. 232 Vrijednost lijepog nadimka i prezimena u prolosti nije manja od istih u naem vremenu. Puno je osoba koje imaju lijepo ime, ali pri sebi nose runo prezime te tako ive u stalnoj nelagodi. Neke su porodice nekad u prolosti na brzinu i nepaljivo uzele loe prezime, i onda mnoge generacije iza toga godinama trpe nutarnji bol i kompleks zbog tog nezgrapnog prezimena. Neke islamske predaje su preporuile istovremno davanje djetetu lijepog imena i nadimka: Dajite svojoj djeci najljepa imena i nadimke. 233 Islamski prvaci bi se onespokojili kada bi uli neki neugodan i neprikladan nadimak kod nekoga te bi tom prilikom davali neophodne preporuke zarad ouvanja digniteta tih osoba. Zarare prenosi od Imam Dafer es Sadika, as, da je kazao: Dolazio je ovjek na susrete sa Imam Sedadom as, a nosio je nadimak Ebu Murih, kada bi ispred vrata traio dozvolu ulaska, predstavljao bi se: Ebu Murih je na vratima. Pa mu je rekao Imam
232 233

Biharul envar, sv. 23, str. 122 Kafi, sv. 6. , str. 618.

125

Sedad: Tako ti Allaha kada doe pred naa vrata, ne predstavljaj se (po runom nadimku) Ebu Murih. 234 Ebu Murih ustvari je jtanov nadimak. Onaj ko sebi dadne ovakav nadimak ustvari je sebe predstavio sa ejtanskom osobinom i onim ko nema dobar nijet. Osim toga takva osoba sebe stavlja u ponien i potcjenjivaki poloaj, a drugima prua priliku za vlastito vrijeanje. Psiholoki uticaji imena i nadimka Nadimak, kao i ime i prezime, na stanovit nain predstavljaju svog nosioca i osatvljaju na njemu psiholoke efekte. Ukoliko je nadimak neprikladan moe izazvati u svom nosiocu osjeaj ineferiornosti, iskopleksiranosti i duevnu patnju. U prolosti su ljudi nae zemlje (Irana) jako vodili rauna o svojim nadimcima jer su znali da je nadimak predstavlja ovjeka i obznanjiva njegova statusa u drutvu. Veliki ljudi iz polja nauke i politike, vojske i policije svako od njih je shodno svom dominantnom i upravljakom poloaju imali su odgovarajui nadimak. Iako se na dananji drutveni poloaj i stanje uveliko razlikuje od onog nekadanjeg ipak, manje ili vie, jo uvijek postoje nadimci koji su ili predmet ponosa ili razlog osjeaja ponienja svojih nosilaca. Jedan broj nadimaka imaju uobiajene oblike i tiu se, naprimjer, posla, poloaja i sl. te svako ko bude raadio neto specifino zadobija odgovorajui nadimak. Neki ljudi za sebe i za svoju djecu izabiru odgovarajue nadimke, koji zaprimaju status imena, i vremnom te osobe postaju poznate po tom nadimku. A nekada se nekim ljudima dogode lijepi ili runi dogaaji i u drutvu ostavljaju lijepe ili rune utiske. Ljudi te utiske svedu na jednu reenicu ili na jednu rije koji potom postaju prepoznatljivi nadimci tim osobama. Abidulah ibn Zubejr naimenovan je od strane svoga brata Abdullaha za zapovjednika Medine, te je s punom snagom obavljao svoje dunosti u svom djelokrugu rada. Jednog dan obraao se veoj skupini svijeta sa mimbera i pokliznuo se. Tako je u svom vazu spomenuo Salihovu devu i zloin koji je uinjen prema njoj. Da bi potom kazao: Jeste li vidjeli ta je uradio Allah sa narom u vezi deve ija vrijednost je 50 dirhema. I potom on bi prozvan procjenjivaem deve. 235 Dakle, osnova njegovg vaza i teme bila je ispravna, ali procjenjivanje vrijednosti deve bila je njegova velika omaka. Zato su mu ljudi dali nadimak procjenjiva deve (muqavvemul naqeh) a to se u arapskim narodnim obiajima preinailo u: Zapovjednie reci cijenu deve! I ovaj
234 235

Kamel, Ibn Esir, sv. 4, str. 87 Vesail, sv. 5, str. 116.

126

nadimak su svi poeli da koriste. To je njemu zadalo teak udarac. Najzad ga je Abdulah Zubejr morao ukloniti s tog poloaja i umjesto njega naimenovati Musab ibn Zubejra. Samo zbog jednog jezikog posrtaja Abidulah ibn Zubejr je morao otii sa mjesta zapovjednika Medine, iako je dobro obavljao svoju dunost. A sve zato to su mu ljudi dali nadimak - zapovjednie reci cijenu deve! , te su ga tako izvrgavali ismijavanju i ruglu i u njemu izazvali osjeaj nie vrijednosti i inferiornosti. A zapovjednik koji u sebi osjea kompleks nie vrijednosti nikada ne moe sa njima snano upravljati. U ljudskim drutvima mnogo je ljudi koji izborom loeg nadimka sebi priuuju neugodnosti, ili ljudi koji svoji loim ponaanjem izazovu da im ljudi pridodaju neki lo nadimak te da ostatak ivota provedu s psiholokim i drugim kompleksima. U nae aktuelnom drutvu postoji mnotvo razliitih nivoa nadimaka. Evo upravo sada dok sa vama razgovaram imam na umu brojne te nadimke. I kada bi izgovorio samo jednu rije ljudi bi odmah pomislili na odgovarajuu osobu ali islamska pravila mi ne dozvoljavaju da spomenem ni jedan od tih nadimaka pred vama. U Islamu se prozivanje ljudi po imenu ili nadimku koji izaziva uvredu ili ponienje, smatra neim naasnim i nepristojnim. Stoga Islam nauava ljude da se okanu ove rabote koja izaziva srdbu i ljutnju u zajednici. Uzvieni Bog u asnom Kur'anu kazuje: Ne nazivajte se runim nadimcima. Pred Imam Ridom, as, spomenuto je ime pjesnika, i to tako da je jedan od prisutnih tog pjesnika spomenuo po runom nadimku, pa mu Imam ree: Reci mu samo ime a kloni se njegova nadimka. Uzvieni vam je naredio da ljude ne spominjete po loim nadimcima, moda bi pjesnik zbog ovoga bio neraspoloen. 236 U drugom Hadisu se veli: pravo vjernika kod njegova brata muslimana jeste i to da ga spominje sa najljepim imenom. 237 Klonjenje od poniavanja ljudi Svi muslimani su duni da se klone spominjanja nadimka koji bivaju uzrokom ponienja i omalovaavanja njihovih nosilaca. Oni ne trebaju da ih po tim runim nadimcima prozivaju jer to u njima izaziva posramljenost i nelagodu. Ali, na alost, svi muslimani ne potuju ovaj propis. Neki muslimani, zbog loeg ahlaka i nepanje a neki zbog nerazumjevanja i manjkavosti uma, spominju ljude po njihovim loim nadimcima te izazivaju u njima ponienje i osjeaj inferiornosti.
236 237

Vesail, sv. 5, str. 116 Madmul bahrejn

127

U poetku treeg stoljea po Hidri u Iraku je ivio ovjek po imenu Ebu Hafs kojem su ljudi zbog nekih njegovih sitnih omaki dali nadimak Luti, te su ga u njegovoj odsutnosti prozivali po ovome nadimku. Ovo je njega jako onespokojilo i njegovoj nutarnjoj linosti zadalo nenadoknadivi udarac. Vremenom se jedan od njegovih komija razbolio. Ebu Hafs mu je otiao da ga obie. Bolesnik je bio u krajnjoj slabosti i nemoi na postelji. Ebu Hafs ga je poselamio i upitao: Da li me poznaje? Bolesnik je sa jedva ujnim glasom izgovorio: Kako da ne znam ti si Ebu Hafs Luti. Ebu Hafs bi teko pogoen ovima rijeima te mu kaza: Otiao si dalje od moga prepoznavanja, nadam se da se iz ove postelje nikada nee dii. Ovo ree i hitro ustade i ode iz njegove kue.238 Koliko li je samo znanih i obrazovanih ljudi, koji su obavljali velike dravne poslove i bili na vanim drutvenim poloajima, ali koji su zbog loega nadimka i runog spominjanja izgubili ugled kod ljudi kada su ih ljudi poeli gladati bijednim i jadnim. Ali ne samo da se tada nisu mogli okoristiti svim svojim kapacitetima, ve nisu mogli nastaviti svoj ivot ni poput obinog ovjeka. Oni su uvijek bili prinueni da nose u sebi duevni bol, da se cijeloga ivota osjeaju lienim i da neprestalno pate od kompleksa nie vrijednosti. Ishak ibn Ibrahim bio je poznat kao ibn Nedim. Bio je vrlo kolovan i rijetko znan ovjek u svome vremenu. On je u nekoliko vjerskih i naunih disciplina poput kelama, fikha, gramatike, historije, jezika i pjesnitva uloio veliki trud te u svim ovima znanjima postigao vrhunac u svome vremenu. Na naunim sjedaljkama, na kojima su se vodile naune rasprave, bio je poznat kao nenadmani takmac te bi uvijek svoje suparnike pobjeivao. On je u razliitim umjetnostima napisao oko 40 knjiga i jo je ostavio niz drugih vrijednih sadraja iza sebe. Ibn Nedim imao je, k tome jo, privlaan i milozvuan glas a volio je i glasno zapjevati. esto bi uestovao na sjedaljkama i banketima s halifom i drugim dravnim linostima. I sa svojim milozvunim glasom pobuivao bi ushienje i podgrijvao prisutne. Praktikujui ovakve sjedaljke vremenom je njegova uenost zasjenjena pjevanjem, kada je u narodu zadobio nadimak pjeva i frula. Ova muzika slava mu je zadala nenadoknadivi udarac. Vie nikada nije mogao povratiti ni pokazati svoj nauni ugled i dignitet. Iako je kod halife i ministara i dalje uivao visok nauni renome, oni mu zbog straha od javnosti nisu smjeli davati naune poloaje koje mu dostoje. Abasidski halifa Me'mun bi govorio:
238

Lugatname dehhoda, str. 2225.

128

Da Ibn Nedim nije proslavljen po pjevanju, ja bih ga odmah naimenovao na poloaj vrhovnog suca, jer on sa aspekta znanja i vrlina prednjai u odnosu na sve dananje dravne sudije. 239 Moe se zakljuiti da loe ime, prezime, nadimak ili nepoeljna slava mogu izazvati kod ljudi osjeaj inferiornosti i kompleks nie vrijednosti te mogu ljudima cio njihov ivot uiniti tekim i gorkim. Loe ime jo od samog poetka povlai osjeaj ponienosti. Stoga je jedno od djeijih prava kod svojih blinjih nadijevanje lijpog imena. Roditelji muslimani duni su povesti rauna o ovoj obavezi prema svojoj djeci te im dati lijepa imena i nadimke, kako ona u kasnijem ivotu ne bi patila i vukla za sobom osjeaj inferiornosti i kompleks nie vrijednosti.

239

Lugatname dehhoda, str. 2225.

129

23
Ne misli nikako da e oni koje veseli ono to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono to nisu uinili - nikako ne misli da e se kazne spasiti; njih eka teka patnja. (Ali-Imran, 188) Jedan od razloga kompleksa nie vrijednosti jeste pretjerana ljubav prema djetetu. Djeca kojima se vie od potrebe ukazuje ljubav, panja i maenje koja na koncu postanu razmaena i narcisoidna u toku nastavka ivota, osobito kada se suoe sa ivotnim problemima i potekoama, upadaju u teki kompleks nie vrijednosti i osjeaj inferiornosti. Bivaju sklona nekim nepoudnim djelima i u nekim trenucima i vremenima upadaju u psihike i mentalne krize, koje ih ak mogu dovesti do ludila ili samoubistva. Kao to sam vam to ranije kazao, ljubav je za djeiju dua poput hrane za jaanje tijela. Ba kao to je jako bitno podesiti koliinu, omjer i kvalitet hrane za uravnoteen rast tijela, ista je stvar i sa duevnom hranom, ljubavi, u odnosnu na jaanje i uravnoteen razvoj due. Upravo kao to su pomanjkanje hrane, pretjerano uzimanje hrane, zatrovanost hrane, faktori koji svaki pojediano imaju negativan uticaj na tijelo e, isto tako, duevni faktori poput pomanjkanja ljubavi, pretjerane ljubavi ili ljubavi na nemjestu, utiu negativno na psihu djeteta i dovode ga do stanovite nesree. Cilj ispravnog odgoja jeste u tome da se dijete duevno i materijalno hrani tako da se obezbjeuje njegova krajnja srea. Jer, najzad, sav ivot je skopan sa tekoama i problemima. U toku ivota ovjek je neprestano suoen sa padovima i usponima, uspjesima i neuspjesima, pobjedama i porazima. Stoga je dobar odgajatelj kadar valjano odgojiti duh i tijelo djeteta da bi ono bilo kadro boriti se protiv ivotnih tekoa i nedaa. Upravo kao to se tijelo djeteta uravnoteuje i jaa na temelju odgovarajuih doza i kvaliteta hrane, spavanja, kretanja i igre tako da bude kadro oduprijeti se vruini i hladnoi, ei, gladi i bolesti isto tako i dua djetetova, ako se na njoj primijene sve preventivne duhovne mjere, moralna poduavanja, uravnoteenesost u ljubavi, ljutni i srdbi biva jaom i otpornijom te tako biva kadra bezbolno se oduprijeti ivotnim iskuenjima i liavanjima, neuspjesima i porazima. Narcisoidna djeca

130

Nasuprot ovome, roditelji bezuslovno padaju pod uticaj djece kojima se prui prekomjerna ljubav. Oni ispunjavaju sve njihove dobre i loe elje te na taj nain od njih proizvode narcisoidne diktatore. To su, meutim, djeca slabog duha i ona koja se brzo naljute. Njihova ivotna odlika postaje to da ve od djetinjstva do kraja ivota u odnosu na najmanju grubost i najmanji neuspjeh postaju oajna i neraspoloena. Ukratko, u ivotnim bitkama vrlo rano bivaju poraena. Djeca odgojena u razmaenosti cijelog ivota su neuspjena i podlona neijem uticaju. Ona se, suoena sa obinim ivotnim problemima, kukaviki povlae, a u teim iskuenjima pribjegavaju samoubistvu. Odgojne greke Iako svaki neprikladan roditeljski oblik odgoja sa sobom povlai odgovarajue neuspjehe te zlosrene i negativne posljedice po dijete, ipak pretjerana ljubav i maenje djeteta predstavlja jednu od najveih odgojnih pogreaka prema djetetu. Nesrea koju dijete nosi kao posljedicu ovakvog odgoja jedna je od najopasnijih stvari po njegovu budunost. Svi eksperti za djeiju psihologiju i pedagogiju smatrali su ovu odgojnu problematiku izuzetno vanom. Svi su u tom smislu iskazali svoje odgovarajue stavove. Primjera radi, ovdje vam iznosim miljenja neekoliko zapadnih uenjaka iz ove oblasti. Gilbert Rubin je kazao:
injenje djedeta razmaenim rezultira u njegovim estokim ljutnjama i diktatorskim mentalitetom, to dalje vodi u traganje za vlau i poloajem. Dijete s takvim mentalitetom, u kombinaciji surovosti i trikova, ubrzo preuzima u kui vlast. No razmaenost djecu dovodi do duevne slabosti, bezvoljnosti i unesreenosti. Oni koji su prolosti s dozom sarkazma majci bez ustruavanja govorili: Tvoje dijete nije razmaeno, ve je upropateno ne samo da nisu pretjerali, ve su nainili ispravnu prognozu njegove sudbine. Ponekada gledajui odgojnu nebrigu i nepanju roditelja spram djece, zadrhtim. To zato to ve nasluujem ubijanja nevinih (od strane tako neodgojene djece kad porastu), koja se nisu morala dogoditi. 240

Neumjesna i pretjerana ljubav Mek Brajd veli:

Zaudna i pretjerana ljubav jo je jedan pokazatelj kompleksa nie vrijednosti. Korjen iste treba traiti u pogrenom metodu odgoja djeteta. Dijete koje sebe smatra epicentrom roditeljske ljubavi i oima njihovim, jednog dana kada odraste i stasa za enidbu (udaju), ak i tada eli da bude u epicentru panje svih ukuana i svijea oko koje se svi vrte. Kada takva osoba vidi da nije privukla panju drugih, tada joj padaju svi ideali, postaje utuena i neraspoloena. ak je spremna i na samoubistvo ili je pripravna druge etiketirati i omalovaavati. Kompleks nie vrijednosti koji se na ovaj nain formira kod nekih osoba moe biti velika drutvena opasnost. 241
240 241

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 23 Uqde heqarat, str. 27

131

A Rejmond Bi veli:
Moramo upozoriti na greke koje se javljaju u najranijem dobu odgoja djeteta. Najrasprostranjenija pogreka je injenje djece razmaenim. Dakle, nezasluena i neumjesna ljubav odmah na startu djecu ini razmaenom. Roditelji su prirodno skloni dobrobiti svoga djeteta i zato mu poklanjaju preveliku panju. Tepaju mu i umiljavaju mu se, nastoje svaku njegovu i najmanju nelagodu otkloniti, i kako dijete odrasta stavlja mu se na raspolaganje sve to ono poeli, tako da je ono sito svih uivanja koja pripadaju njegovu uzrastu. Naravo ova osjeanja izvanjski izgledaju kao podsticaji za dijete, ali iznutra u njegovu nutarnjem biu okonavaju sa stranim posljedicama. 242 Dijete odgojeno razmaenim u kasnijim ivotnim olujama i previranjima nema snagu borbe i otpora. Ono, kad odraste, pri najmanjoj stvari koja se suprostavlja njegovoj volji toliko biva utueno da je u krajnjem spremno i na samoubistvo.

Alfred Adler pozanti psiholog i osniva kole individualne psihologije iznosi sljedee iskustvo:
Jedna ena je patila od povienog tona komijnog radio aparata. Ni nakon viekratnog upozoravanja, komija nije bio voljan da smanji ton na svom radio aparatu. Izvrila je samoubistvo. Adler je nainio istraivanje o njoj i ustanovio da je u mladosti bila ljubimica i razmaenica kod svojih roditelja. U kui joj se bezuslovno udovaljavalo svim njenim zahtjevima. No, kada se nala u realnom ivotu iz kojega su na njene zahtjeve poeli stizati negativni odgovori, ona to vie nije mogla podnijeti. 243

Pretjeranost u ljubavi asna vjera Islam u svojim uzvienim nauavanjima odrie se od pretjerivanja u ljubavi za vrijeme izvoenja programa odgoja. Oni koji pretjeruju u ljubavi i maenju djeteta i koji ga tako dovode do bolesti naricisoidnosti i samoljublja, izvrgnuti su kritici islamskih prvaka: Imam Bakir, as, je kazao: Najgori su oni oevi koji u dobroinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu, i najgora su ona djeca koja zbog manjka dobroinstva od svojih oeva iskazuju nezadovoljstvo. 244 Zato je vrlo vano uoiti opasnost koja dolazi od pretjeranog dobroinstva i ljubavi prema djeci. Upravo zato Imam, as, roditelje koji su skloni pregonjenju u dobroinstvima i ljubavi prema svojoj djeci smatra najgorim roditeljima. Dobri odgajtelji Dijete fitretski eli biti slobodno i da djeluje slobodno. Ono eli sve ivo dodirnuti i eli da mu niko ne staje u tome na put. Ali ovo nije u interesu djeteta jer ono ne razaznaje sve to je dobro i loe. Dobar instruktor i odgajtelj je onaj ko uravontei djeije elje i koji prema onim
242 243 244

Ma we farzandane ma, str. 39. Ruhe beer, str. 131. Tarih Jaqubi, sv. 3, str. 53.

132

stvarima u kojima je djeija korist i interes postupa blago i njeno, a spram onoga u emu je njegova teta on e mu uputiti samo jedan prijekoran pogled i odvratiti ga od toga. Neki oevi i majke nemaju nikakva znanja u vezi sa stvarnim interesima djeteta, e da bi ga u duhu odgojnih naela odgajali. Oni su, meutim, neuki i zli prijatelji svoga djeteta. Njihov odgajateljski cilj iskljuivo se svodi na udovoljavanje svim djeijim eljama. Djetetu takvo otvaraju teren na kojem ono postaje zapovjednikom, a oni njegovim slugama i poslunicima. Ono svakog dana postaje sve sebinije, upa korijen porodinog suivota i sebe namee kao diktatora ostalima. Neumjesne emotivnosti Ovako neuki roditelji u ime svoje ljubavi i plemenitosti prema svom djetetu, ustvari kopaju korijen njegove sree i sa svojim loim odnosom prema njemu vode ga u zastranjenje i propast. Djeca koja se na ovaj neprikladan nain odgajaju, postaju razmaena i narcisoidna, a to je odve teka moralna bolest, koja ostavlja tragove i na tijelo i na duu. Tragovi te bolesti jasno se mogu nazrijeti iz govora i ponaanja takve osobe. Imam Ali, as, je kazao: Najgora stvar je narcisoidnost i samoljublje. 245 Djeca diktatori Dijete koje je godinama diktatorski vladalo roditeljima i koje ih je svo to vrijeme dralo svojim bezuslovnim poslunicima, prirodno je razmaeno i narcisoidno. Ono tako oekuje kada izae iz kue da svi mukarci trebaju da mu bezuslovno budu posluni kao njegov otac i da mu sve ene bespogovorno budu servilne kao to je to bila njegova majka. Naravno da e se ovakva osoba u drutvu suoiti sa otporom, odbojnou, mrnjom i srdbom ljudi koji e je s prezirom gledati a to je odvie dovoljno da bude loa kompenzacija za narcisoidnost i sebinost. Imam Hadi, as, je kazao: Bude lii samoljubljiv i narcisoidan navui e na sebe mnotvo mrnji. 246 A Imam Ali, as, je kazao: Samoljubljiva i narcisoidna osoba navui e na sebe mnogo mrzitelja.
247

Takoer je Imam Ali kazao:

245 246 247

Biharul envar, sv. 17. str. 215. Gururul hikem, str. 147. Gururul hikem, str. 147.

133

Ko je samoljubljiv i narcisoidan navui e na sebe mnogo mrzitelja.

248

Samospoznaja Onaj ko ima snaan i zdrav intelekt, koji poznaje svoje granice i mogunosti nee prekoraivati svoj zbiljski okvir. Samoljublje i narcisoidnost dokaz su neije umske nezrelosti. Jer da takve osobe imaju slobodan i snaan duh nikada ne bi upale u ovakvu boleinu i sebe ne bi cijenile vie nego to vrijede. Kazao je Imam Ali, as: Samoljubljivost i narcisoidnost govore o kratkoi i manjkovosti neije pameti. 249 to e rei da onaj ko ima zdrav i potpun razum nikada nee upasti u bolest zvanu samoljubljivost i narcisoidnost. Samoljublje Djeca koja postanu razmaena i samoljubljiva ne mogu sebe kasnije uskladiti sa neminovnim zakonima ivota niti mogu biti pobjednicima nad ivotnim problemima. Oni ostaju do kraja ivota skopani s ovom boleu i trpe njene posljedice.
Naravno, dijete potrebuje mnogo ljubavi, ali ne pretjerane i ekstremne ljubavi koja e izazvati njegove apetite i elje. Postoje nepromjenjivi zakoni koji uvijek i u svakom vremenu imaju uticaja na ivote i zajednice ljudi. Jedan od tih zakona je i i onaj koji kae da svaka osoba na temelju svog pregnua, truda i izdrljivosti svojim rukama sebi uveliko kreira sudbinu. Razmaeno i ejtanli dijete nemonije je od toga da se moe hrvati sa ivotnim potekoama. Ono e uvijek biti u jednom prividnom i neuravnoteenom svijetu i sve do zadnjeg asa ivota vjerovae da su jedan osmjeak, jedna mala naklonost i traak blgosti dovoljni da da sve ljude pokrenu. Prema rijeima dr. Adlera u knjizi Odgoj djece, djeca koja prou ovakav odgoj prirodno ele da ih svi vole i da im se svi dive. Teko da smo pretjerali ako kaemo da ovo prati dotinu osobu sve do asa smrti. I zaista ko to jo ne vidi odraslu i ostarjelu narcisoidnu djecu? To su osobe koje ponekada dou do samog pobjednikog cilja, pokazujui stanovite sposobnosti, a onda zbog svog nekog djeijeg postupka sve to upropaste. Ta zar i sami ne vidite injenicu da jo uvijek ima ena u esdestim godinama koje misle da sa srdbom i omalovaavanjem mogu zadobiti sve to hoe. 250

Nasilni roditelji Mnogi roditelji poklanjajui puno panje i ljubavi svome djetetu vjerovatno nisu ni svjesni koliko naizgled lijepi postupci njihovi, usmjereni ka odobrovoljavanju srca njihova djeteta, su ustvari veliko nasilje prema njemu jer e, s druge strane, dobiti razmaeno i
248 249 250

Nahdul belaga, fejd, str. 1081 Gururul hikem, str. 424 Ma we farzandane ma, str. 40

134

samoljubivo dijete za cijeli njegov ivot, a sebe e, prema rijeima Imama Sadika, uvrstiti u najgore roditelje. Da bi ovaj odgojni odjeljak koliko toliko bio jasan te da bi blinji djce bili upoznati sa erijatskim i psihikim dunostima, dananju temu nastavljamo sa pojanjavanjem negativnih efekata razmaenosti djece. Ovo sve s nadom da e cijenjena gospoda s panjom pratiti moje izlaganje, da e ove smjernice praktino provesti na svojoj djeci te da e istu odgojiti sa zdravim duhom. Prva stvar koja treba u dananjoj raspravi biti razjanjena jeste pitanje od kojeg vremena roditelji trebaju da ponu dozirati i mjeriti ljubav koju daju djetetu e da ono ne bi upalo u bolest razmaenosti. Svi znaju da je hranjenje djeteta i jaanje njegova tijela proces koji poinje od prvog dana njegova ivota. Dijete je jedno ivo stvorenje, a svako ivo stvorenje potrebuje hranu kako bi obdravalo svoju materijalnu egzistenciju. Ali svi roditelji ne znaju da je odgajanje dobrih i loih navika u djetetu, ustvari odgajanje njegovih buduih dobrih ili loih osobina. U sklopu ovoga je i pretjerano poklanjanje ljubavi djetetu to biva razlogom njegove razmaenoti. Dakle, pitanje je sada u kojem dobu poinje ova razmaenost? Neki ljudi misle da je novoroene puki komad ivog mesa koji samo treba hranu i spavanje te da mu je najmanje potrebna jedna godina ivota da bi ono poelo postupno razmiljati te da bi tek od tog vremena roditelji trebali poeti s odgajanjem lijepih osobina u njemu. U najkraem, oni misle da tjelesno hranjnje djeteta poinje od prvog dana ivota djeteta, a da njegovo duevno hrajenje poinje sa jednom godinom vremenske zadrke. Ovakvo rezonovanje je isprazno i potpuno promaeno. Dijete ve od prvih sedmica svoga ivota, zahvalujui razvijenim nagonskim ulima, posjeduje refleksne sposobnosti pa i sposobnost da pamti navike i obiaje. Ako su te navike i obiaji runi oni mogu biti preprekom kasnijih zaprimanja lijepih navika.
Novoroene odmah posjeduje relativno razvijen nagonski i reflektivni sistem u sebi, ali ne pojeduje navike, jer sve navike koje je steklo u majinoj maternici u vanjtini su mu beskorisni. ak ga treba poduiti i nekim respiratornim radnjama. Jedini nagon koji ima dobro razvijen jeste sisanje mlijeka iz majinih dojki. Kada se upusti u sisanje mlijeka ono se tek upoznaje sa novom atmosferom, dok mu ostatak vremena proe u svojevrsnom nesvjesnom stanju, a iz ovog stanja izlazi jedino kada spava, to je vei dio od 24 sata. Nakon samo dvije hefte ono u potpunosti mijenja ovo stanje. Ono tada poinje vrlo disciplinovano pamtiti i ponavljati radnje koje su se ponavljale u minule dvije hefte. Moda je njegova memorija tada jaa i inenzivnija od hiljade drugih aspekata. Ono tada mrzi svako promjenu koja se u meuvremenu dogodila. Prve djeije navike Iznenaujua je brzina kojom dijete novoroene upija navike iz svog okruenja. Svi loi obiaji i navike koje dijete upija, ako su loi, predstavljaju prepreku

135

upijanju kasnijih dobrih navika i obiaja. Ako prvotni obiaji i navike budu dobri, onda emo se u budunosti suoiti sa mnotvom pozitvnih podsticaja i bodrenja. K tome jo, ukoliko ti obiaji i navike u startu budu dobri, poslije neemo imati nikakvih problema, jer e njegovo kasnije ponaanje liiti na poetne (pozitivne) nagone. Isto tako e poetni obiaji i navike imati negativan podsticaj na njegovo kasnije ponaanje. Obzirom na reeno, potrebno je povesti punu panju na prvotne djeije obiaje i navike. Osim toga, novoroene mnogo prije nego to odrasli mogu i pojmiti postaje sklono pravljenju smicalica i obmana. Ono kada vidi da mu pla donosi dobar rezultat, ono e odmah krenuti da svoje prohtjeve zahtijeva kroz pla. A kada kasnije uvidi da mu dreanje i suze ne donose plodove, ve izazivaju odbojnost, ono stupa u ulogu zaudnog promatraa, kada mu okolni svijet izgleda hladan, suh i bezduan. Dakle pravo vrijeme kada se dijete pone poduavati moralnim navikama jeste upravo momenat njegova roenja. Jer upravo je ovo vrijeme kada bez ikakve sumnje moemo krenuti s odgajanjem. Ali ako zakasnimo te s odgajanjem krenemo kasnije, onda emo se morati muiti s ispravljanjem suprostavljenih obiaja i navika koje je ono odve pokupilo. Rijeju, ko god ne krene s odgojem blagovremeno, suoie se sa stanovitom mrnjom i odbojnou. 251

Trasiranje duevnih osobina djeteta Dakle, poeljne ili nepoeljne osobine trasiraju se i formiraju se u djeijem biu jo u prvim sedmicama po njegovu roenju. Odlike i osobine koje dijete u startu prometne u svoje navike, prodiru u dubinu njegove due i kasnije mijenjanje istih je odve teak problem. Ba kao to roditelji od prvog dana vode rauna o hrani svog novoroeneta, koju mu daju u pravim mjerama u pravim vremnskim razmacima, a sve u duhu naunih standarda, upravo bi isto tako, od prvog dana, trebalo povesti rauna o njegovoj duhovnoj hrani te dijete hraniti s valjanim navikama i obiajima. S onim to je juer kazano, odgovoreno je i na ono postavljeno pitanje. Dakle, od prvog dana ivota novoroeneta treba poeti s odvaganom i odmjerenom ljubavlju, da bi tako sprijeili nastanak razmaenosti i samoljublja kod novoroeneta. Jer kad je dijete napunilo godinu dana ivota, ono je odve prevalilo nekoliko odgojnih faza. Ukoliko su roditelji u ovoj prvoj godini ivota pretjerali s maenjem i ljubavi, ispravljanje reenih slabosti kasnije e biti vrlo teka zadaa.
Nakon prvih nekoliko mjeseci ivota novoroeneta trasiraju se i formiraju prvi temelji ahlaka i morala novoroeneta, a navretkom prve godine roditelji su svojim odgojem ili dobili insana koji posjeduje kapacitete i sposobnosti za svaku vrstu discipline i reda, ili dijete koje ni na kakav nain ne posjeduje nita od toga. Naravno, ubrzo e doi vrijeme kada (mi roditelji) vie neemo moi dominirati nad njihovim odlikama i karakterom. To zato to smo odve bili zaboravili svoju dunost na prvotnom odgajanju novoroeneta, i to nam je taj dogoj bio manje vaan od svakog drugog posla. 252
251 252

Dare terbijat, str. 57. Ma we farzandane ma, tr. 39

136

Mjera i doza ljubavi Druga stvar koju treba danas razmotriti jeste pitanje kako odmjeriti i uravnoteiti pravu mjeru i dozu ljubavi. Nesumnljivo je da djeca osim hrane i ostalih prirodnih potreba imaju i fitretsku potrebu za ljubavlju i njenou. Potrebno je, meutim, da ovaj prirodni zahtjev i potreba djetetova bude na valjan nain upotpunjena te da dijete bude odgojeno u skladu sa fitretskim zakonom stvaranja (sunnete halqat). Precizna i teka dunost roditelja u valjanom odgoju djeteta iziskuje stanovitu ljubav, ali je pitanje koliko ljubavi, u odreeno vrijeme, i u kojoj dozi je potrebno dati djetetu, vodei rauna da ne doe do prekoraenja doze te da u djetetu doe do pojave razmaenosti i samoljublja. Ili je u pitanju ljubav na nemjestu ili prekomjerna ljubav. Za ukazivanje na odgojene greke roditelja kada je u pitanju neumjesna ljubav moe se donijeti desetine primjera. Ali ovaj puta emo prezentirati tri primjera. 1. Jedan od primjera je taj kada neuki roditelji prema djeci iskau pretjeranu ljubav, nepotrebnu ili neumjesnu ljubav, tj. kada dijete postaje razmaeno i samoljubljivo, a to se naroito dogaa u situaciji kada se dijete razboli. U ovome sluaju pametni roditelji nastupaju poput dvaju ozbiljnih lijenikih osoba, nastojei ga izlijeiti svim sredstvima. Oni dovedu ljekara, potuju lijenike upute u davanju hrane i lijekova te mu u tano odreene sate redovno mjere temperaturu. Roditelji u djetetovim radoznalim oima zaprimaju ulogu, medicinskog personala koji revnoso obavlja svoju dunost. Oni djetetu stave do znanja na i tvoj odnos je isti, samo se eto neto dogodilo, ti se razbolio te si zbog toga lien tranja i uobiajene hrane. Mi potujemo sve lijenike upute u vezi tebe, a i ti u jedenju hrane i lijekova treba sluati lijenika. Naravno, tvoje stanje e nakon nekoliko dana biti dobro. Ukoliko su, predpostavimo, roditelji u svojoj nutrini zabrinuti za njegovo stanje oni se pred djetetom ponaaju uobiajno normalno te ne ine nikakve postupke preko kojeg bi dijete shvatilo njihovu zebnju i zabrinutost. Nepotrebne roditeljske brige Neki roditelji za vrijeme djeije bolesti promjene svoje uobiajno stanje. Spram djeteta pokazuju brinost i strepnju. Sjednu pored djeteta i sa alosnim pogleda gledaju u nj, liju suze, a ponekada ga miluju po glavi. Priaju sa njime tepajui mu, a ponekada njegovo vrelo lice motre sa suzama. to god vie mogu maze ga i stavljaju mu do znanja da je njegova bolest neto vano i opasno. Praktino mu stavljaju do znanja da su svi zbog njegove bolesti utueni, da su rtvovali svoj mir i spokoj, da je otac obustavio svoj posao, a majka zaboravila svakodnevne obaveze te da je atmosfera u cijeloj porodici zbog njegove bolesti poremeena.

137

Ovakvi neuki i primitivni nastupi nemaju ni najmanjeg efekta na izljeenje djeteta, ali ostvaruju negativan uticaj na njegov ahlak i moral. Oni ga ovime ine razmaenim i narcisoidnim. Dijete tada postaje uvjereno da je ono izuzetno vrijedno im se o njemu toliko svi brinu. Ono kao da u sebi kae: ja sam taj koji je toliko vaan i koji zasluuje ovoliko panje, ja sam taj ija je bolest cijelu porodicu izbacila iz ravnotee te se svi samo o meni brinu. Djeija bolest se na koncu izlijei, ali pogrene misli i navike se formiraju u dubini njegova bia. Ono stalno poslije ovoga oekuje potovanje i ljubav koju su mu pruili njegovi roditelji, ono oekuje kada se ponovo razboli da ne samo njegova kuna eljad okrenu panju prema njemu ve oekuje da svi ljudi povedu brigu o njegovoj bolesti. Nekada dijete lano izjavljuje da je bolesno da bi zadobilo roditeljsko maenje i paenje. Kada ovakvo dijete odraste i suoi se sa situacijom da niko ne obraa panju na njega te da mu za vrijeme njegove bolesti niko ne iskazuje svoje naruitu panju, jasno je koliko e takva osoba osjetiti se sitnom, a tek koliko e u svom nutarnjem biu osjetiti ponienost i kompleks nie vrijednosti. Dejl Karangi izjavljuje:
Mari Roberts bio je poznat romanopisac koji mi je prenio anegdotu o jednoj zdravoj mladoj eni koja je sebe svjesno oboljeva ne bi li privukla na sebe porodinu panju i ne bi li ukazala na svoju vanost. Vrijeme je prolazilo i ona je poela shvaati da su anse za njenu udaju sve manje. Dakle, naspram njenih oiju prostirao se tamni horizont na kojem se nije vidjela nikakva nada koja bi razgalila njeno srce. Dalje romanopisac nastavlja: Ova gospoa je pala na postelju i prepustila se desetogodinjoj njezi svoje stare majke, koja joj je svakodnevno nekoliko puta posude s hranom snosila odozgo niz stepenice. Najednom se dogaa da joj majka umire, ona pada u jo vei oaj i nekoliko sedmica plae i oajava. Vidjevi da joj niko vie ne dolazi da je utjei, ustaje, oblai odjeu i poinje normalno ivjeti prijanjim ivotom.

Ljubav na nemjestu Samoljublje i narcisoidnost oznaavaju jedan od znaajnih faktora nesree i osjeaja kompleksa nie vrijednosti tokom cijelog ivota. Ljubav na nemjestu porodice prema djetetu jeste samo po sebi veliki zloin prema djetetu, jer se upravo u tome kriju nepoeljne budue osobine. Zato svima vama cijenjeni sluaoci preporuujem da se ozbiljno klonite neumjesne i nepotrebne ljubavi prema djetetu, jer to donosi nepoeljne osobine njegovom nutarnjem biu. Prisjetite se ranije iz reenih opomena od strane Imama Alija, as, i Imam Bakira, as. Najgori su oni oevi koji u dobroinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu.

138

2. Dijete koje je tek prohodalo i igra se u sobi, u ruci dri lopticu, baca je na jednu stranu, potom tri za njome uzima je i ponovo baca te tako vie puta ponavlja ovu radnju. Jedanput loptica dolazi na kraj sobe, ono tri za njom saginje se da je uzme te udara elom u zid. Ovo je za dijete posve novo iskutsvo. Dijete ne zna kako da se postavi u odnosu na ovo to ga je snalo: da li da plae, da se smije, da nita ne kae ukratko, ono je u nedoumici. Ono najednom gleda u roditelje i oekuje njihovu reakciju. Dijete u ovom stanju nema vlastiti stav, ono samo oponaa reakciju roditelja. Ako se oni nasmiju - ono se smije, ako oni iskazuju zabrinutost - ono plae. Oni nita ne kau - ono nita ne kae i nastavlja se igrati. Osjetljivi trenuci Ovaj trenutak i trenuci poput ovog izuzetno su osjetljivi. Neispravan roditeljski postupak u ovom momentu ostavlja lo trag na djeiju psihu u budunosti. Pametni roditelji u ovakvim situacijama uope ne gledaju dijete, ne obraaju panju na djeije oekivanje i ovaj dogaaj uope ne tretiraju ozbiljnim. Jednostavno sve ivotne scene poput ove u djeijem ivotu lakonski tretiraju. Neki razboriti roditelji spram ovakve dogodovtine ne ispoljavaju nikakvu reakciju, jedino ovo koriste kao priliku da uozbiljenim licem i tonom koji ne trpi pogovora djetetu izreknu edukativnu reenicu: Kada doe do zida paljivo se saginji da vie ne udari glavom u zid. Nerazumni i neuki roditelji u ovakvoj situaciji iskazuju djetetu neumjesnu ljubav, uzimaju ga u naruje, njegovo elo s drugim dijelovima tijela maze svojom rukom, iskazuju svoje aljenje za ono to ga je snalo, tepaju mu mnoge njenosti, ili iz protesta udaraju po zidu u kojeg je dijete udarilo. Dijete spram svega to se u meuvremenu dogodilo prua svoju reakciju. Pojaano plae, roni suze, sebe smatra zaslunim spram reenog dogaaja uivajui u pojaanom maenju. Naravno, roditelji i u drugim sluajevima poput ovoga postupaju na isti nain te tako, malo-pomalo, razmaenost i samoljublje postaju karakterrna crta djeteta. Ono poslije postaje razmaeno i neotporno te na najmanji udes oekuje maenje i tepanje. Potom ono sa ovom karakternom crtom odrasta, ostavlja za sobom djetinjstvo, u drutvu vidi velika previranja i potrese ali nasuprrot nejgovih oekivanja niko nije spreman da mu prui ruku utjehe i podrke. Sada kao odrasla osoba biva neraspoloen i oajan. U sebi osjea ponienost i upada u kompleks inferiornosti. Svoj ivot provodi u gorini i u nutarnjim patnjama. Neumjesna i neprilina roditeljska ljubav su ga uvalili u ovaj mrani prostor i trajnu nesreu.

139

Najgori su oni oevi koji u dobroinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu. tetne elje i prohtjevi 3. Oigledan nesrazmjer i suprostaavljenost postoji izmeu nefsanskih i duevnih elja svakog ovjeka, s jedne strane, i individualnih i drutvenih interesa, s druge strane. ovjek sa aspekta tenji svoje (porone) due eli biti osloboen svih stega i bilo kakvih uslovljavanja. On naprosto eli da sve to mu se prohtije kae, da sve to poeli jede, da svoje strasti upranjava u neogranienoj koliini. No, meutim, njegov osobni i drutveni interes mu nalau da ukoliko misli u toj sredini ivjeti normalno, on se mora suspregnuti od svih nepoudnih i nezakonitih elja. I to je najosnovniji i najtemeljniji uvjet drutvenog ivota za svakog pojedinca i svaki narod na svijetu. Ljudskio drutvo na fonu ova dva velika principa moe dosegnuti ovaj sveti cilj i upriliiti sebi srean ivot. Prvo je potrebno da svi ljudi upoznaju sva dobra i sva zla ivota. Nadalje svaki ovjek treba sobom toliko ovladati da moe s lahkoom sebe osloboditi od nepoudnih i nepoeljnih postupaka, a to je, uostalom i stav nebeskih vodia i vjerskih prvaka. U kojem god omjeru uspiju u drutvu provesti ispravan i valjan odgoj, te uspostaviti meu ljudima valjan edeb i moral, upravo u tom omjeru e se smanjiti drutvene nepoudnosti i grijenosti. I koliko god ljudi budu nemarniji prema odgojnim vrlinama, utoliko e se zla proiriti u drutvenoj zajednici. Imam Ali, as, je kazao: Kome se propie i nametne kultura (edeb) i odgoj, smanjie mu se grijesi, a kome se umanji kultura i odgoj, uveaju mu se grijesi. 253 Prijemivost odgoja Iako je ovjek u svim fazama ivota odgojiv, ali prijmivost odgoja mnogo je intenzivnija u vrijeme djetinjstva. Duh i tijelo djeteta otvoreni su za prijem i dobrog i loeg odgoja. Ono to dijete primi u svom djetinjstvu prodire u dubinu njegove due i to se vee s njim do kraja njegova ivota.
Dijete je puno lake odgojiti nego izdresirati psa iz najpametnije sorte pasa. Ono se moe tako odgojiti da e bez osjeaja zamora poput make ii etveronoke, da hoda po drvetu, pliva, da na sijelu pazi na svoje sjedenje i ustajanje, da govori nekoliko jezika, da poznaje naine napada i odbrane, da posjeduje usmjerenost ka korisnim poslovima i dr..Moralne osobine se u djetetu utreniraju na isti ovaj nain. Psi po automatizmu naue da ne kradu, ali oni osobinama poput postojanosti, hrabrosti i iskrenosti moraju biti podueni dok su jo mali, tada im to pree u

253

Gururul hikem, str. 645.

140

refleksnost dakle te steene osobine oni kasnije ispoljavaju bez povoda, argumnta i pojanjenja. 254

Prva kola odgoja i terbijeta djeteta odvija se pod skutima oca i u krilu majke. Roditelji su duni da u toku djetinjstva dijete odgajaju korak po korak, shodno njegovim umskim kapacitetima, da ga poduavaju ta su to dobra a ta zla na ovom svijetu. Dakle, kada mu pojasnimo zla onda emo mu objasniti kako da ih se kloni, isto takva stvar je i sa dobrima kojom prilkom emo mu objasniti kako da ih dosegne. Sve ovo nee biti izvodljivo sa neumjesnom i nekontrolisanom ljubavlju. Dijete koje sebe smatra neogranieno slobodnim u svakom pogledu, ako za svako dobro ili zlo koje uini jo bude i nagraeno roditeljskom potpunom ljubavlju, ono e postati razmaeno i samoljubljivo. I ne samo da se ono nee kloniti zla, ve kada bude inilo zlo oekivati e da ga ljudi bodre u tome, jer je prethodno imalo podrku svojih roditelja u injenju istog zla. Nada i strah Dijete u porodici treba da ivi stalno izmeu nade i straha. Ono treba da bude u nadi u ljubav svojih roditelja i treba da se plai njihove srdbe. Dijete treba vjerovati da nije slobodno u vrenju zla te da e za to biti kanjeno. U porodinoj atmosferi treba da postoje ljubav srdba, korenje, ali i progledavanje kroz prste, podsticanje i prelaenje preko pogreaka svaka ova stavka na svom mjestu. Roditelji trebaju sve ove gore nabrojane atribute u odgojnom smislu primjenjivati u odgovarajuim prilikama. Ovo zato da dijete u svim tim uvjetima osjeti u sebi odgovornost i da ne postane razmaeno i samoljubljivo.
Sve to je potrebno za dobro raspoloenje i zdravlje djeteta to treba primjenjivati na njemu. Kada hladan vjetar udari dijete te ono dobije temperaturu, treba ga skloniti na stranu i drati ga su suhom i toplom. A ako bez razloga plae, treba ga prepustiti samom sebi pa neka drei koliko hoe. U suprotnom, ono e se ubrzo pretvoriti u diktarskog vladara. U sluajevima kad mu se treba obraati panja, onda mu treba uputiti njenosti i blagosti tano u potrebnoj mjeri, u tome se ne smije pretjerati. Nikada dijete ni u jednoj od njegovih ivotnih faza ne treba tretirati kao igraku. tavie, od samog poetka treba se prema njemu ozbiljno odnositi i ponaati, sa stalno prisutnom vizijom: ovo e sutra biti ozbiljajn ovjek. Naravno, nije mogue dijete tretirati kao odraslu osobu, ali moramo sve uiniti da mu uklonimo prepreke koje ga vode ka prihvaanju navika i obiaja odraslih. Osim toga, ne trebamo nikada zaboraviti da pretjerano gajenje kod nj osjeaja vanosti njegove linosti, moe ga u kasnijim fazama ivota uiniti ranjivim, a to je ustvari stvaranje u njemu predstave koja nije usklaena sa zbiljom. Ukoliko se ovome ne bude pridavalo dovoljno panje, dijete e to na stanovit nain osjetiti te e njegov sud o vlastitoj vanosti biti istovjetan sudu i stavu njegovih roditelaj prema njemu. U daljnjem ivotu, ljudi iz ire drutvene zajednice prema njemu se nee odnositi tako prijateljski. A navike samoljublja

254

Insane naenahte, str. 296.

141

koje mu trae da on uvijek bude u epicentru panje, dovee ga do oaja i beznadenosti. 255

Preutna odobravanja na nemjestu Neumjesne ljubavi i preutna odobravanja na nemjestu od neukih roditelja neku djecu toliko ini bestidnom i zlom, razmaenom i samoljubljivom da samo prepriavanje njihovih bedastoa i ejtanluka izaziva stid. Gledao sam dijete od nekoliko godina kako zbog razmaenosti i narcisoidnosti ini ogavnosti, udara kunog slugu, dere mu odjeu, baca na druge drvlje i kamenje - izazivajui razbijanje neije glave i druga tjelesne povrede. Roditelji takvog djeteta u odnosu na njegove ejtanluke i zloudnosti uivaju u tome i umjesto da ga prekore i kazne, oni mu se smiju i sa glupavim osmjesima oni ga podstiu i bodre u nastavljanju s tim runim djelima te ga tako vode prema crnim danima i nesrei. Imam Bakir, as, je o neukim odgajateljima kazao: Najgori su oni oevi koji u dobroinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu. Glupava oekivanja Djeca koja su na osnovu roditeljske ljubavi bila pretjerano maena od roditelja ali i od ostalog svijeta, u kasnijem ivotu gaje pretjerana oekivanja. Oni kad odrastu oekuju da e im ljudi kao u njihovoj porodinoj kui povlaivati te da e na njihove nepoudnosti i loa djela uzvraati velianjem i pohvalama. No drutvo na njih ne obraa panju i na njihova glupa i blesava oekivanja odgovara prezirom i ignorancijom. Rekao je Imam Ali, as: Traenje pohvale za nezaslueno jeste glupost i ludost. 256 Bolest iskompleksiranosti Poraz koji narcisoidne i razmaene osobe doive je teak i teko podnoljiv. To ih vodi u osjeaj ponienja i inferiornosti te u svojoj nutrini vrlo teko podnose ovo poniene od strane ljudi. Ubrzo se suoavaju sa mentalnom boleu i ludou, ili uine neka neuraunjiva runa djela. asni Kur'an ovakvim umiljenim i samoljubljivim osobama vrlo jasno obeava kaznu:

255 256

Dar terbijat, str. 56. Gururul hikem, str. 470.

142

Ne misli nikako da e oni koje veseli ono to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono to nisu uinili - nikako ne misli da e se kazne spasiti; njih eka teka patnja. (Ali Imran, 188) A Imam Ali je kazao: Ushienost Boijeg roba sa sobom, signal je za njegovu blizinu Boijoj srdbi. 257 Klonjenje od ushienosti sobom i samoljublja Boanske evlije klonile strogo su se svakog postupka koji bi dovodili i do najmanje samoushienosti, a mrzili su one koji su bili skloni ovakvim osobinama. Primjera radi, donosimo vam postupanje hazreti Sedda, as: Imam Sadik, as, je kazao: Muhammed ibn Usame nalazio se na smrtnoj postelji. Navratie kod nj Imam Sedad, as, i njegovi Beni Haimovii. Bolesnik spazi Beni Haimovie i kaza im: Uvijek ste me smatrali bliskim i jednim od sebe, sada kada sam na smrtnj postelji jo uvijek imam dug, elio bih da mi duu rasteretite te moj dug preuzmete. Imam Sedad bez oklijevanja kaza: Treinu duga ja preuzimam! i uuti se. Svi ostali prisutni su utijeli i niko se nije javljao za preuzimanje ostatka duga. Potom se hazreti Sedad ponovo javi: Cijeli tvoj dug je sa mnom, te dalje kaza, bio sam odmah voljan da ti preuzmem cijeli tvoj dug, ali nisam htio da se istravam da ne bi neko od vas kazao: Vala, ovaj Ali ibn Husejn (Sedad) poklopi svo dobroinstvo, i nama ne ostavi ni priliku da uestuvjemo u tom. 258 Razmaena djeca Razmaenost i samodopadnost djece u raznolikim okolnostima dolazi do izraaja. Ova vrsta djece jo u mlaem dobu svoje roditelje sa svojim nevaljalim i neispravnim postupcima dovode u tegobu, zahmet i potekoe.
Kada se dijete u porodici razmazi, te se rodi drugo dijete, to ovom prvom djetetu nanosi veliki duevni udarac. To zato to je njegov dosadanji odgoj bio pogrean. Do juer je ono tako vaspitavano da je radilo ta je htijelo i imalo je kod svojih roditelja tretman roditeljskog nedodirljivog cvijeta. Ono je vodilo glavnu rije o sebi, a nijedno maenje i paenje ga nije mimoilo. No, s roenjem drugog djeteta ono u njemu vidi konkurenta koji ugroava njegov nedodirljivi primat dakle, konkurenta koji ga eli svrgnuti, i koji to na koncu i uspijeva. Prvo dijete naspram novonastale situacije nalazi se u nedoumici ne znajui ta da poduzme i kako da reaguje. Najzad je prinueno svoje protivljenje progutati u sebe te to povremeno ispoljavati na nain da se nou pomokri u postelju, povremeno vriti, a ponekada psuje i izgovara neke rune rijei. 259
257 258 259

Gururul hikem, str. 424. Madmuue veram, sv. 2, str. 45. Madmue veram sv. 2, str. 208

143

U nekim porodicama starije dijete postaje razmaeno. Sve njegove kretnje, osmjesi, rijei u oima svojih roditelja izgledaju vani i zbiljski i privlani. Tako to dijete izrasta u bitni porodini ideal. Vremenom dijete shvata da sva panja i potovanje trebaju iskljuivo ii na njegov raun. No kada se u porodici rodi i pojavi drugo dijete, poinje velika afera. Ovo starije dijete mora shvatiti da od sada mora dijeliti roditeljsku ljubav i naklonost, te uvia da zbog ovog mlaeg djeteta njega povremeno i zapostavljaju, to je svakako uzrok njegovu novom bolu. Ukoliko se sluajno ovo dijete slomljenog srca razboli, onda e ono uznastjati da kroz bolest privue panju, samilost i naklonost roditelja. A oni prihvataju ovu ulogu i sputaju se na djetinji nivo i igraju djeiju ulogu te na ovaj nain dijete koje se ponaalo normalno i prirodno i koje je postalo pogoeno roenjem novog djeteta, postaje zasjenjeno, to mu biva nepodnoljivo. Ono e sada izvesti hiljade naizgled blesavih i neoekivanih postupaka e da bi svoje roditelje dovelo u preneraenost i izluenost. 260

Moralno posrnue ivotne nesree i drutvena liavanja djece koja pate od sindroma narcisoidnosti i razmaenosti poinju onda kada ona stignu do svoga razmaenikog zenita, kada napuste djetinstvo, i kada djelatno uu u drutvenu zajednicu. Oni ovdje, sa neispravnim i neodgovarajuim postupanjem, pokazuju svoje loe osobine te u toku drutvenih komunikacija i drutvenog druenja pokazuju sve nivoe svojeg moralnog posrnua i neposjedovanja moralnih vrlina. Razmaene i samoljubljive osobe suoavaju se sa dvije velike nesree: Oekuju da se ljudi i ene u zajednici prema njima odnose poput oca i matere, da ih tetoe, paze i bez osnova cijene i potuju te da njihove zapovjedi bezuslovno sluaju. Kada uvide da ljudi ne samo da ih ne potuju, nago ih, nasuprot tome, ak ismijavaju bivaju teko razoarani i u sebi osjete jako ponienje i inferiornost. S druge strane nutarnji porazi i psihike traume postaju materijal za nastanak eeg kompleksa nie vrijednosti. Jedna ovakva osoba biva ljuta, impulsivna, po druge agresivna, teka i nepodnoljiva. Ljudi je gledaju s prezirom te s runim rijeima i odbojnim postupcima ine tu osobu srditu i nezadovoljnu. Zato je ona uvijek skopana sa sljedea dva stanja nesree.
ivot u dvadesetom stoljeu vie od svega potrebuje hrabrost i postojanost te je borba sa problemima i tekoama u ovome vremenu bez ovih osobina nemogua misija. Upravo dijete koje se loe vaspita i odgoji biva lieno ove dvije znaajne osobine, i to zato to su ga u djetinjstvu putali da slobodno ini ta hoete ono u svojoj porodici prerasta u maloga diktatora. Kao rezultat svega ovoga, ovo dijete u svom djetinstvu nije shvatilo da u ivotu postoje problemi, tekoe, prereke, loi ljudi itd. Dijete koje je loe vaspitano kada odraste, a ako uz to naslijedi bogatstvo, htijelonehtijelo, morat e se druiti i uspostaviti kontakte s ljudima, a poto e ljude iz svoje okoline vidjeti sa drugaijim navikama od onih koje je vidjelo u svojoj porodinoj okolini u mladosti dakle sada se prema njima ne moe odnositi kao
260

Ma we farzandane ma, str. 45

144

sa ljudima koji nemaju kriterija, koji su blagi, koji prelaze preko njegovih nepodoptina onda mu nita ne preostaje nego da sve njih izvrgne poniavanju, omalovaavanju i tretira kao osobe nedostojne druenja. A upravo takvim odnosom e tek tada sebi zagorati ivot. A ako ne imadne bogatog nasljea od roditelja, onda e biti prinueno da nastavi ivot stiui samostalnu nafaku. Tada e se, zbog nedostatka one dvije bitne odgojne osobine - hrabrosti i samostalnosti, suoiti sa velikom ivotnom nesreom i beznadenou. Ubrzo e shvatiti da ono nije sposobno za ivot u svjetu naticanja, prepirki i problema, a da s druge strane nije kadro opstati na svojim nogama samostalno. Biti e prinueno da se nae u skupini drutveno marginalizovanih osoba koje zapravo predstavljaju drutvene parazite poput kockara, gatara i deparoa, itd. 261

Loe osobine koje proizlaze iz samoljublja donose svojim posjednicima mnotvo ivotnih nevolja. Osobe koje pate od ovih moralnih boleina uglavnom imaju zagaen rijenik i ponaanje. Iz njihova prijateljstva ili neprijateljstva, potvrivanja ili negiranja, slaganja ili neslaganja uvjek izviruje i izbija samoljublje i razumsko zastranjenje. Oni sa neispravnim postupcima i neumjesnim govorom sami sebe osramouju i pokazuju svoju samodopadnost i hvalisavost. Imam Ali, as, je kazao: Nepoeljna odlika samohvaljenja i samoljublja jeste u tome to je ona sredstvo za pokazivanje ovjeijih slabosti i manjkavosti. 262 On je takoer kazao: Onaj ko se divi sebi pokazuje mnoge svoje mahane. 263 Jedna od posljedica samozadovoljstva i narcisoidnosti jeste slabost due. Djeca koja postanu razmaena, tj. ona koju roditelji bezuslovno sluaju i ona koja bez ikakva truda dolaze do svega to poele, zaprimaju slabu duu i nejaku psihu te postaju ona koja se brzo iznerviraju i razljute. Takva djeca u ivotnim previranjima, u ivotnim bitkama - u situacijama kada naiu na prepreku i kada ih snau nevolje i bolesti - nemaju otpornosti, odmah se predaju i u potpunoj nesrei i ponienju se povlae. Ona se povlae u polje inferiornosti, izolacije ili ak samoubistva te drugim slinim bedastoama, koje se sve svode na puteve povlaenja sa bojita ivota.
ta je to pokreta samoubistva? I koji su to faktori koji ovjeka navode na samoubistvo? Ako iskljuimo iz ovoga kruga poludjele, alkohoare i drogerae i sline tipove, onda emo vidjeti da od normalnih ljudi inu samoubistva pribjegavaju one osobe koje nastoje da pobjegnu od ivotnih tegoba, bolova i iskunja. U inu samoubistva ne moe se nai nimalo hrabrosti niti iega junakog, ve je to stvar koja proizlazi iz nemotivisanosti i bezvoljnosti da se bori sa ivotnim tekoama. Jer upravo s ovim inom osoba pokazuje da ne moe da se hrve sa nevoljama i ivotnim obmanama s kojim se suoava, te da ne eli dalje da na svojim pleima
261 262 263

Uqde heqarat, str. 14 Gururul hikem, str. 338. Gururul hikem, str. 338.

145

nosi teret vlastite odgovornosti. Samoubistvo je svojevrsni zloin kojim se objelodanjuje osjeaj samooboavanja. 264

Lekcija izdrljivosti Dijete treba od poetka uiti da bude snano i da bude jake volje. U njemu neprestano, rijeju i djelom, treba jaati snagu otpornosti, izdrivljosti i postojanosti u borbi sa ivotnim tekoama. ovjek u borbama i previranjima vremena, postaje kamen temeljac mlina. Omoguavanje djetetu da postane razmaeno i samoljubljivo znai njegovo onemoguavanje i slabljenje njegove volje i izdrljivosti na bojinici ivota. Pretjerana ljubav prema djeci jedan je od tamnih pokrivaa njihova razuma, i ima ulogu stvaranja zastora neznanja i neshvaanja svojih dunosti, ime neuki roditelji za vrijeme odgajanja svoje djece istu skreu sa pravog puta, jer ne obraaju panju na vjerske i naune programe ime svoju djecu neumjesnom i pretjeranom ljubavlju dovode u poziciju da im ta ljubav znai otrov koji unitava djeiju sreu. Ovakvim odgojem roditelji se u liku prijatelja preobraavaju u najveega neprijatelja svoje djece, ime ih guraju u mranu zonu ivota i trajnu nesreu. Ovakva vrsta odgoja nije poeljna ni sa stanovita vjere a ni sa aspekta nauke. Roditelji koji sa pretjeranom ljubavlju ine nasilje svojoj djeci i od njih prave samoljubljive tlaitelje, morat e pred Uzvienim Bogom i sami odgovarati zato to su svoju nevinu djecu gurnuli u raznovrsne nesree i nevolje. ????????????????????????????????????? Imajte uvijek na umu hadis Imama Bakira, as, i stalno pravilno vagajte svoju ljubav shodno svojoj dunosti: Najgori su oni oevi koji u dobroinstvu i u ljubavi prema svojoj djeci prelaze granicu, i najgora su ona djeca koja zbog manjka dobroinstva od svojih oeva iskazuju nezadovoljstvo.

24.
264

e midanim?Denajat, str. 24.

146

 Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini. (Et-Tur, 21) U predhodnoj lekciji odve smo kazali i objasnili kako roditelji sa svojom neumjesnom i pretjeranom ljubavlju, dajui djeci neogranienu slobodu, svojoj djeci donose mnotvo ivotnih nevolja i trajne tekoe. Jedna druga runa posljedica pretjerane ljubavi prema djeci jeste njihovo gubljenje samostalnosti, samopotovanja i osjeaja neovisnosti. Opasnost od sticanja ove slabosti (gubljenja samostalnosti kod djece) ako nije vea od razmaenosti manja sigurno nije. Osjeaj vlastite odgovornosti i samostalnosti jedan je od najveih stubova ljudske pojadinane i drutvene sree. Svijetle pobjede koje su veliki ljudi svijeta sebi priskrbili i napretci koje su oni ostvarili, na razliitim naunim drutvenim i ekonomskim poljima, mogu se zahvaliti pojedinanoj i induvidualnoj odgovornosti ovjeka te njegovim ustrajnim naporima i aktivnostima. Parazitski mentalitet Nauni uspjesi veu se samo za one osobe koje svoje velike napore i pregnua podupiru nadom i optimizmom. Uenik koji nije dovoljno uio i nije se kako treba spremio, i koji se na ispitu pouzdaje u prepisivanje od prijatalja i jarana, nikada nee dosegnuti visoke stupnjeve nauke. Ekonomski napredak bio je mogu samo za one osobe koje su bile kadre osloniti se na sebe i koje nisu ekale niiju pomo. One osobe pak koje nisu imale povjerenje u sebe, ve su se parazitski oslanjale na druge i od drugih su prosjaki traile pomo, nikada nee poluiti ekonomske uspjehe i pobjede.
Samostalnost i povjerenje u sebe osnova su svakog uspjeha i spasa. Ukoliko veina osoba jednog naroda postigne ovu vrlinu, taj narod e postati velik i moan. A glava tog napretkaa i progresa upravo je u posjedovanju ove osobine oslanjanja na se i povjerenja u sebe. To zato to je kod ovih osoba volja i odlunost snana, a u sluaju oslanjanja na druge ona biva slaba. Humanitarna pomo koja stigne sa strane obino slabi ovjeiju borbenost i odlunost. Jer u ovom sluaju ovjek ne nalazi podscija zato bi se borio, a to se posebno odnosi na sluajeve kada je ta pomo i podrka sa strane vea od potrebne. Tada u ovjeijem mentalnom sklopu odlunost i volja padaju i elja za ulaganjem napora umire. Najbolji uvjeti za ovjeiju samostalnost i neovisnost dolaze do izraaja kada sam ovjek ulae napor i bori se sa ivotnim tekoama. 265

Samopuzdanje
265

Itimad be nefs, str. 14.

147

Postoji nekoliko smislova i definicija samostalnosti i samopuzdanja koje su ljudi opetovano koristili u svome izraavanju ili iznosili u knjigama iz oblasti psihologije i pedagogije i sve se uglavnom svode na to da svaka osoba u obezbjeenju vlastite sree treba da se oslanja na sebe. Niko ne treba da se oslanja na ljude iz svog okruenja niti da oekuje ostvarenje svoje sree kroz njih, niti da njih uzima za svoj ivotni oslonac. Dakle, smisao samopuzdanja i oslanjanja na sebe jeste to da svaki ovjek sebe dri odgovornim za svoja djela, da se odluno podigne na izvrenje svojih dunosti te da zna da je jedina njegova prava podrka u ostvarivanju osobnog uspjeha i progresa jeste u njegovoj ozbiljnosti, nadi u uspjeh i valjanosti njegova djela. I obrnuto, garancija njegova neuspjeha i propasti jesu: ljenost, nemar, indolencija, beznadenost i neispravno i nevaljalo djelo. Ova stvar nije neto odvie novo i nepoznato kako neki misle te da je, eto, Zapad to tek skoro shvatio i potom svijet poklopio. Uzviena vjera Islam je ovaj princip, i ovo svijetlo naelo, znala i prezentirala jo prije etrnaest stoljea i kazala da tajna sree i dobrobiti ovjeka i zajednice poiva na velikom kapitalu koji se zove samopuzdanje i oslanjanje na sebe. Pojedinana odgovornost Osnova islamskog poduavanja i odgoja temelji se na pojedinanoj odgovornosti, pojedinanim dunostima i samopuzdanju i oslanjanju na sebe. Svaka muslimanska individua, kako u vjerskim tako i ovosvjetskim stvarima, ima svoju specifinu dunost i obavezu. Svako ponaosob mora imati svoj vlastiti nijet i u nj treba unijet svoje osobno djelo te tako izvravati sve svoje dunosti, korak po korak. U Islamu srea svakog ojeka i svake osobe ovise o njegovom idejnom sklopu i opsegu djelovanja, ali nesrea i propast svakog ovjeka ovise od loe odluke, loeg djelovanja i neodgovarajueg odnosa prema ljudima i poslu. Dunjaluke i ahiretske nagrade i kazne slijede na osnovu linih i osobnih doprinosa i postupanja pojedinaca. I ova stvar pripada najjasnijim vjerskim dogmama, o kojima je iskazano mnotvo ajeta i hadisa u svetim izvorima vjere. Ovdje emo prezentirati samo neke od njih. Allah nikoga ne optereuje preko mogunosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi. (El-Bekare, 286)

148

Svaki ovjek je odgovoran za ono to je radio...(El-Mudesir, 38) ...i da je ovjekovo samo ono to sam uradi, i da e se trud njegov sigurno iskazati. (En-Nedm, 39) Iz ova tri ajeta jasno se razaznaju svaije pojedinane odgovornosti, kao i vrijednost svaijih linih djela. asni Kur'an bilo koje dobro ili loe djelo tretira pojedinanim uinkom, kao to i sreu i nesreu koje proizlaze iz tih djela tretira pojedinanim. Shodno tome su i nagrade i kazne takoer pojedinanog karaktera. A svako pojedinano djelo potrebuje potpuno i savreno samopuzdanje i oslanjanje na sebe. Vrijednost entuzijazma i ambicioznosti Imam Ali, as, je kazao: Vrijednost svakog ovjeka je u mjeri njegova entuzijazma i ambicioznosti. 266 Dakle pojedinanu vrijednost ljudi treba traiti u vrijednosti njihova entuzijazma i ambicioznosti te samopuzdanja i oslanjanja na sebe. U kojem god ovjeku bude vie ovih mobilizirajuih elemenata, zasigurno e on biti vredniji. U oslanjanju na sebe budi poput Sunca, jer Sunce samo po sebi sija. U cijenjenoj vjeri Islamu, osnova sree i dobrobiti, kao i nesree i propasti ovjeka u njemu samom je. On je taj koji moe, na tragu vlastitog napora i pregnua, izvravanjem svojih dunosti i obaveza, sebe uiniti srenim. A on je takoer taj koji moe svojim loim nijetom i djelom sebe unesreiti, i k tome jo zasluiti i Boiju kaznu. Vjera u druge Islam se meutim, nije zadovoljio samo samopuzdanjem i oslanjanjem na sebe, ve je vjeru u moralnost stavio tano naspram samopuzdanja i oslanjanja na sebe, i svoje sljedbenike upozorio da se klone toga. Imam Sedad, as, je kazao: Sve dobrobiti i sree, po mom miljenju, su u tome da ovjek odbaci nadu i pouzdanje u ono to je u rukama drugih ljudi. 267 Izvor lienosti
266 267

Nahdul belaga, fejd, str. 1100. Kafi, sv. 2, str. 148.

149

Imati samopuzdanje i oslanjanje na sebe jeste: snagom cijele svoje linosti initi napor i zalaganje na putu vlastite materijalne i duhovne sree, to predstavlja supstancu line neovisnosti i dostojanstva kod Uzvienog Boga i Njegovih stvorenja. Obrnuto, oslanjanje na stvorenja, bivanje parazitom, pruanje oiju prema onome to drugi imaju, nadati se ovome i onome ovjeku da e nam neto uiniti sve to predstavlja odraz materijalne i duhovne lienosti i oznaava razlog ponienja i kod Boga i kod stvorenja. Imam Sadik, as, je kazao: Snaga i dostojanstvo m'umina je u tome da prekine svoju nadu i oekivanje u onome to je u rukama drugih. 268 Inertne i bezvoljne osobe u kriznim i prevrtljivim vremenima nemaju snagu ivota ni otpornosti. Vrlo rano se osjeaju nemonim, poraenim i slomljenim. U potpunom ponienju se povlae s poprita. One osobe pak koje su naouruane snagom odlunosti i volje - osobe koje se oslanjaju samo na sebe - prebroavaju ivotne tekoe i prepreke jo vie ojaane i uvijek izlaze na kraj s problemima kao pobjednici. Snaga otpora Imam Ali, as, je kazao: Ustrajnost i suzdranost poput su dva blizanca obdarena voljom i entuzijazmom. 269 Dakle na temelju snane volje ovjek postie dvije jake vrline: (1) ustrajnost u nevoljama i (2) uzdranost od hitnje. Imam Sadik, as, je kazao: Ljudi sa imanom imaju osam vrlina (od kojih su slj. dvije): (1) imaju smirenost i postojanost pri ivotnim previranjima i (2) imaju ustrajnost i suzdranost u iskuenjima. 270 Rekao je Resulullah, sava: Mu'min koji se mijea sa ljudima i trpi njihova uznemiravanja, bolji je od mu'mina koji se ne mijea sa ljudima i ne trpi njihova uznemiravanja.
271

Prihvatanje odgovornosti Ljudi slabog duha i bez samopouzdanja, oni koji se osjeaju slabim i ponienim, bjeanjem u samoizolaciju nastoje da izbjegnu bilo kakvu dunost i odgovornost te ivot svoj provedu u bijedi i lienosti. No, ljudi sa izraenom linosti i karakterom, ljudi koji imaju samopoudanje i koji su borbenog duha, prihvaaju odgovornost i sa ustrajnou unato ivotnim neprilikama poluuju ovosvjetski uspjeh. Ovakvi e, s druge
268 269 270 271

Kafi, sv. 2, str. 148. Nahdul belaga, fejd, str. 1100. Kafi, sv. 2, str. 47. Madm'ue weram, sv. 1, str. 9

150

strane, zbog poslunosti Resulullahu kod Uzvienog imati uveanu nagradu. Osnova neovisnosti i samopouzdanja trasira se jo u vrijeme djetinjstva, kao to se i ponienost i nesamopouzdanje takoer formira u vrijeme djetinjstva. Roditelji koji ele zbiljsku sreu svome djetetu, obavezni su pripaziti i povesti rauna o svim detaljima svoga ponaanja prilikom odgoja svoga djeteta. Oni trebaju uiniti sve da svoje dijete odue od akata i djela koji bi dijete mogli odvesti u gubljenje svoje linosti i postajanje parazitom. Valjano dijete U asnom Kur'anu i hadisma pojanjeno je kakvo je to dobro i valjano dijete (veledu salih). Roditelji su obavezni da odgoje i vaspitaju dobro dijete (veledu salih). Veledu salih znai dobro i valjano dijete - i ova rije oznaava skupni izraz koji u sebi ovaplouje i sadrava sve poeljne i pohvalne, kako tjelesne tako i duhovne, osobine. Roditelji koji su sami valjani, kako po pitanju znanja tako i po pitanju djela, mogu odgojiti dobro dijete. Jer sveukupno njihovo djelovanje, ponaanje i govor postaju neto to dijete kopira i pohalko pretae u svoje osobine i navike. Ako su dobri i valjani roditelji, po pravilu e odgojiti dobru djecu, te ako su loi i nenaravni, iza sebe e ostaviti neodgojenu i nevaljanu djecu. Imam Bakir, as, je kazao: Mentalna istoa i sauvanost od zastranjenja djece dogaa se na tragu valjanosti i dobrote njihovih oeva. 272 Misak ibn Amar prenosi da je uo od Imam Sadika, as, da je kazao: Zaista e Allah uiniti valjanim i uspjenim ovjeka vjernika (mu'mina), njegovu djecu i djecu njihove djece. 273 Jedna od naina odgoja valjane i dobre djece jeste stvaranje u njima osjeaja odgovornosti i samopouzdanja. Roditelji koji i sami imaju i snanu linost i karakter, te jaku volju, mogu ove poeljne osobine sa ispravnim programom obuavanja prenijeti na svoju djecu te i njih uiniti neovisnim i samostalnim. Nadamo se da svi vi muslimanski oevi posjedujete ovu moralnu vrlinu te da ete slijediti islamski put naoavanja kojim ete svoju djecu uiniti srenom i uspjenom. Slabo dijete Dijete dok ivi u maternici majke ivi parazitskim ivotom na raun majke te nema samostalnost niti svoju volju. Njegov ivot je vezan za majin ivot. Ono je jelo onu hranu koju je jela majka te je i u snazi i u slabosti slijedilo majku. Nakon roenja ono se odvojilo od majke i steklo samostalnost, ali je jo uvijek, zbog nemoi, potrebno da ivi stanoviti
272 273

Biharul envar, sv. 10, str. 178. Ibid

151

period poput parazita. Ono ne poznaje dobro ni zlo, niti se moe braniti a niti sebi kakvu korist priutiti u prvim mjesecima ivota. U hranjenju, odravanju istoe, uvanju od neprijatelja - u najkraem, u svim ivotnim okolnostima, ono je stalno oslonjeno na majku i potrebno je njenu pomo. Ali u svojoj nutrini dijete ima potencijal za usavravanje i potrebu za samostalnou. Ono korak po korak napreduje i postupno priskrbljuje snagu. Meutim u djetetovom nutarnjem biu postoji neminovna suprostavljenost. S jedne strane, zbog slabosti i nemoi koje osjea u sebi, ono nema sigurnosti, ono sebe ne smatra neovisnim. Ono potrebuje nekoga jaeg na koga e se osloniti i ko e ga podravati te je kao takvo prinueno da se pokorava njegovim zapovjedima i naredbama. S druge strane, ono fitretski ezne za snagom i uspjehom. eli da bude neovisno, nastoji da stane na svoje noge te da se osloni na sebe i da se oslobodi ponienja i inferiornosti. A ovu elju moe postii samo ako se zametne snagom i moi. Postupno usavravanje Prirodni napredak i postupno usavravanje ine dijete sve jaim, i snanijim. Ljubav prema neovisnosti ga motivie za sve vee opasavanje snagom. Malo po malo njegov fitretski zov i tenja za neovisnou prenose se na sve njegove aktivnosti te se tako dijete oslobaa od ponienosti i stanja parazita. Koliko god se uvea njegova snaga, ono napravi isti toliki iskorak u pravcu svoje neovisnosti i raskida jednu halku oslanjanja na druge. Slast snage Za dijete nema veeg uitka od osjeaja snage i neovisnosti. Svakoga dana kada stekne veu snagu i samo uradi neko novo djelo ono postaje izuzetno sreno. Vrijeme kada se njegovi nemoni prstii pokrenu i uzmogne neto u njima drati, neopisivo postaje radosno. Kada svojim prstiima uzme zveku i pone njome zveati osjea to kao veliku pobjedu. U vrijeme kada se prvi put pokrene i stane na svoje noge, nesvjesno se jako nasmije i iz njegovih oiju izbija srea i radost te cjelo njegovo lice biva nasmjeeno. Bernard Rasel je kazao:
Upravo kada dijete mogodne svoje okice pomjeriti i motriti pokretne stvari, pogotovo stvari koje se njiu i ljuljaju na vjetru, ono uiva. U istoj ovoj sceni dijete uiva sluajui kuckanje njihajue stvari tak-tak. U poetku je njegovo micanje prstiima samo refleksnog karaktera. Poslije ono otkriva da ih moe pokrenuti kada god poeli. Upravo kao to jednu kolonijalnu imperiju raduje nadignuta halabuka oko osvajanja jedne srane zemlje, tako se i dijete raduje osvajanjem neeg novog. Postupno ono odbacuje osjeaj stranosti od svojih prstia te poinje sticati osjeaj za dijelove.

152

Ovo stanje se kod mog sinia prvi puta pojavilo nakon pet godina, i to kada je nakon nekoliko pokuaja, uspio sa stola pomjeriti teko zvono i zazvoniti njime. Potom je svakome ko se nalazio okolo smijeei se zvonio i stavljalo do znanja koliko je ponosan svvojim uspjehom. 274

Izbijanje zubi, poetka govora, prvo stajanje na noge, prohodavanje, tranje i igranje svaki od tih ina oznaava novu pobjedu koju dijete postupno stie, i svaka ta pobjeda razlogom je njegove velike radosti. Roditelji koji ele svoje dijete odgojiti neovisnim i samostalnim potrebno je da se okoriuju ovim fitretskim zakonom, koji je Boijom zapovijeu poloen u dijete, te da svoj odgojni program usklade s djeijim fitretskim tenjama, ime e postii da ono razvijajui svoje fitretske sklonosti paraleno razvija prirodnu samostalnost. Na ovaj nain e se s potputnom panjom sprijeiti u njemu bilo koja vrsta nediscipline i neodgojenosti. Oivljavanje djeijih fitretskih sklonosti Potrebno je da roditelji, shodno procesu djeijeg napredovanja, djetetu puste stanovitu slobodu, da ge prepuste samom sebi, da ono u toku igre i tranja ispolji svoj osjeaj neovisnosti i tenju za otkrivanjem neeg novog ime e biti kadro sticati samopouzdanje. Potpuna panja i briga o djetetu podrazumijevaju da mu se ne doputa sloboda iznad neke granice, da ono ne bi poelo zloupotrebljavati svoju slobodu. Pametni roditelji u ovoj osjetljivoj fazi putaju dijete slobodnim u onoj mjeri koliko je potrebno da bi ono moglo ispoljiti svoje kreativne sposobnosti te da bi se tako moglo razviti u samostalnu i neovisnu linost. Ali neuki roditelji sa svojim pretjerivanjima, bilo da dadnu djetetetu pretjeranu slobodu, bilo da mu uvedu pretjerane restrikcije unitavaju budunost svoga djeteta. Ono tako gubi osjeaj samostalnosti i upada u tamni horizont nesree. Pretjerana sloboda Neki roditelji zbog skidanja bremena obaveza odgoja sa svojih plea ili zbog glupave ljubavi, dadnu djetetu pretjeranu slobodu i prepuste ga potpuno samom sebi na raspolaganje. Nee proi dugo, a ono nee znati nita o ivotnim obavezama. U tim sluajevima roditelji ga upozore na njegove dunosti, i postupno ga uvode u disciplinovano izvravanje svojih dunosti, ali nema odgovarajueg rezultata. Zato? zato to je proputana prilika odgoja u pravo vrijeme. Proputena prilika
Ima i takve djece kojoj svaku stvar treba nekoliko puta ponoviti: ustani, pogledaj ono, nemoj se udariti, oisti svoje nokte i ui, umi se, okupaj se, idi putem pravo,
274

Dare terbijat, str. 63.

153

itaj knjigu a nemoj je poderat, sa kuepaziteljkom budi uljudno, ne priaj puno, itd. Ovakva djeca, pa ak i njihovi drugovi, ine nas umornim. Ne znamo koga da kritikujemo i rezilimo. No roditelje u ovom sluaju treba ukoriti jer nisu dali djetetu potreban odgoj kada je to bilo potrebno i koji blagovremeno nisu posvetili panju aktivnostima svoga djeteta. Na ovaj nain djeca koja su mogla biti korisnim i srenim lanovima zajednice, ona postaju teret drugima i, naalost, nisu vie uputiva te su stalno ovisna o drugima. 275

Ova vrsta djece nemaju samosvijest, samostalnost i neovisnost. Zbog roditeljske nebrige i neodgoja ona su uvijek na teretu drugih. To su djeca koja upadaju u kompleks nie vrijednosti i do kraja ivota vuku za sobom nesreu i bol. Teki roditelji Neki roditelji ne ostavljaju djetetu dovoljno slobode te mu ne doputaju razvijanje radoznalog i istraivakog duha. Oni se petljaju i mijeaju u sve njegove pokuaje da neto samo uini te mu na taj nain ubijaju duh samostalnosti i neovisnosti i time mu onemugaavaju potreban razvoj i duevno i mentalno uzdizanje. Oni sve ovo ine u odjei prijatelja dobrih namjera, a ustvari djetetu prave medveu uslugu i uvode ga u predvorje mraka i nesree. Gilbert Rubin je kazao:
Dijete je naravno ukras kue, ali ga ne treba zato promatrati poput voke ili lijepog cvijeta. Jer ako ono svoje ivotne sokove i hranu uzima od nas, to ne znai da je ono sastavni dio naeg stabla ono je, naprotiv neovisna biljka. Potrebno je njegovo korjenje i granice koji su ga vezali za nae stablo potkresati, da ono ne bi tako obustavilo vlastiti razvoj te da mu tako ne onemoguimo da upija vlastite sokove ivota. Deava se da mlada majka s ponosm kae: Ono je od moje krvi i od mog mesa!, ali naalost nee protei dugo kada e se iz nje uti bolni uzdah, jer je ovaj spoj (sa njom) odve prekinut. Najee ujemo sljedeu izjavu: Toliko ga volim, jer ja na Ovom svijetu nikoga osim njega nemam. Meutim, dijete treba od ovako estoke emocionalne veze drati podalje. Ne trebamo biti sebini i trebamo znati da nae dijete ima pravo na svoj samostalan ivot. Naravno tek emo onda postii odgojni uspjeh ako dijete budemo tretirali kao da nije nae i ako ga prepustimo njegovoj linosti i neovisnosti. Ukratko, treba ga ogajati radi njega a ne radi nas. Ono iz nah postupaka treba shvatiti da mi nismo neposredno vezana halka u njegovom ivotu, niti smo njegov vlasnik. 276

Pametna pomo Mudra roditeljska pomo djetetu koje u koli nije dobro shvatilo uiteljevu lekciju je da mu tu lekciju kod kue polahko ponovimo, e da bi je ono moglo dobro razumjeti. Ali ako roditelji na sebe preuzmu obavezu rjeavanja njegovih matematikih zadataka ili ako mu oni ispiu pismenu
275 276

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 72. e midanim, terbijate etfal duvar, str. 61.

154

vjebu i tako ga oslobode obaveze, takvo dijete nikada nee biti znano i ueno i ovakava pomo je ustvari nenadoknadivo nasilje prema tom djetetu. Dakle, roditeljske neumjesne i pretjerane pomoi djetetu dok je ono malo, ine mu veliku tetu kada ono odraste, jer su mu ovakve pomoi prepreka njegovu sazrijevanju. Ovakva neprincipijelna ispomaganja od djeteta prave trajnog nesposobnjakovia i parazita. Prilike za iskustvo
Nikada ne uzimajte od djeteta prilike kojima e ono stei nova iskusksva i ime e uvrstiti svoju linost, i to tako to mu neete pomagati u svakom poslu. Jer ukoliko mu se bude pomagalo vie od neophodnog ono e stei naviku da mu se uvijek mora pomagati te e tako izgubiti vlastitu samostalnost i nikada nee biti kadro da se osloni i pouzda u se i u svoje kljuse. 277

Najbolje vrijeme za odgoj osjeaja odgovornosoti i stvaranja neovisnosti i samodostatnosti jeste vrijeme djetinjstva. Pri tome je neophodno da roditelji svoje dijete tretiraju jednim stvarnim i samostalnim insanom te da se i u svojim postupcima prema njemu odnose kao prema zbiljskom ovjeku. Potrebno je da svoj sistem odgoja postave na ispravnoj osnovi i da svoje dijete od poetka smatraju neovisnim i odgovornim za svoje postupke. Sistem podsticaja i sankcija Roditelji jo od prvih godina odgoja djeteta istom stavljaju do znanja da je ono odgovorno za svoje dobre i loe postupke. Koliko je potrebno bodre ga i narauju za pozivna i dobra djela, a za loa djela u odgovarjuoj mjeri ga kanjavaju i sankcioniu. Roditelji se strogo klone nepotrebne i pretjerane ljubavi, ali isto tako i pretjerivanja u srdbi. Ovaj metod odgoja primjenjuju dugo i u ponavljajuim manirima sve dok dijete ne stekne samostalnost. Kada se dijete odgaja po ovom sistemu, ono kada napuni deset godina ivota postaje prilino samostalno i dobro shvata svoju linost. Nepristrasni savjeti
Odgajatelj priprema dijete za ivot. E prema tome, treba dijete podsticati na samostalno razmiljanje. Instruktor e samo oslukivati njegov razum i srce i sa njim e insanski postupati, jer se u ovome poslu nikada ne treba izgubiti osjeaj insanijeta. Dakle, odgajatelj e sa njim postupati bez imalo sebinosti i samonametanja. to e rei da on mora istovremeno biti i insan i nepristrasan odgajatelj. Pravedni roditelji i odgajatelji su oni koji uzmognu davati djetetu nepristrasne savjete i od nj tako uspiju nainiti savrenog a ne ovisnog i podlonog ovjeka. Prema djeteteu e iskazati ljubav i staviti mu do znanja da ne treba da ih naslijepo slijedi, i nastojae mu nai zbiljski izvor ivota.

277

Ma we farzandane ma, str. 41

155

Ova ljubav nikada nee biti razlogom djeijeg zanemarivanja i zaboravljanja svojih obaveza. Ono e uvijek nastojati drati se uravnoteenosti. Jer uravnoteenost i pravinost za dijete predstavljaju utoite. Ukoliko otac bude pravedan onda njegovo bivanje ozbiljnim i strogim nee ostaviti negativne tragove na djetetu. Mogue je da ivot djeteta bude kamenit i trnovit, ali poto e osnova njegova odgoja biti vrsta, ono nee osjetiti tete. 278

Odgoj dvoje vaspitane djece Islamski prvaci su pripadnicima Islama dali sva potrebna upustva za valjan odgoj djece, i to upustva kako e u njima odgojiti osobine odgovornosti i neovisnosti. Imam Sadik, as, prenosi da je Lukman, as, rekao svome sinu: O sine moj ako se dobro vaspita u djetinjstvu, okoristie se time u zrelosti. Onaj ko ima namjeru da se podui lijepom ponaanju (edebu) neka se punom voljom koncentrie na to. Onaj ko se punom voljom koncentrie na to neka se obavee na poduavanje u tome. A onaj ko se obavee na poduavanje u tome neka pojaa maksimalno svoje traenje u znanju (ahlaka). A onaj ko pojaa maksimalno svoje traenje u znaju (ahlaka), bie mu jasna korist od toga. 279 O moj siniu, obavei se uvijek na ispunjavanje svojih linih obaveza i poslova. Strpi se i budi saburli spram uzemiravanja koja ete pogaati od strane tvoje brae. Ako eli na dunja'u stii do najveeg digniteta i asti, mani se onoga to je u rukama drugih ljudi (osloni se samo na svoj trud). Boiji Pejgamberi, as, i evlije stigli su do najveih nivoa asti sa klonjenjem od ovisnosti od ljudi i onoga to je u njihovim rukama. 280 O sine moj, zaista si ti radnik unajmljeni, obavlja svoje poslove i za njih uzima nadoknadu uradi (dosljedno) svoj posao i uzmi svoju nagradu. 281 U ovih nekoliko Lukmanovih, as, savjeta istiu se: vrijednost rada u vrijeme djetinjstva, ulaganje truda u odgajanju, savjeti oca upueni sinu, kreiranje osjeaja odgovornosti u djetetu, oivljavanje samostalnosti i neovisnosti u njemu i jaanje njegove linosti, dokidanje oekivanja pomoi od drugih stvorenja, spoznaja o sticanju nagrade i, u najkraem, svi odgojni detalji u sticanju neovisnosti i linog samopouzdanja. Pokazivanje nutarnjih potencijala Lina neovisnost i samopouzdanje izvori su ovjeijih nutarnjih moi i potencijala. Ova nutarnja vrlina svog posjednika ini meu ljudima potovanim i voljenim i daje mu ljepotu i drutveni ukras. Obrnuto, oslanjanje na druge i bivanjem drutvenim parazitom, znai guenje nutarnjih sposobnosti i to je ono to ovjeka meu ljudima ini
278 279 280 281

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 60. Biharul envar, sv. 5. , str. 323-324. Ibid. Biharul envar, sv. 5. , str. 323-324

156

omraenim i ponienim. Roditelji su duni da spoznaju svoju obavezu te da svoje dijete odgoje neovisnim - sa jakom voljom - ime e ono ostalom svijetu moi pokazati svoju ast, dostojanstvo i obraz, i ime e ono tako nastaviti svoj ivot u prosperitetu. Zato je ova vrsta odgoja jedno od islamskih prava djeteta. ast i ugled u ivotu Imam Ali ibn Husejn as, u toku pojanjavanja prava djeteta roditeljima u narodu zapovjeda. Sa djecom tako postupaj da tragovi tvog lijepog odgoja budu supstanca ukrasa i drutvene ljepote djeteta. Da ga tako odgoji da ono moe u raznolikim aspektima ovoga svjeta ivjeti s au i obrazom te da bude ukras zajednice i drutva. 282 U Islamu je obezbjeenje duhovne sree i postizanje duevnih savrenstava neto poput dunjaluke sree- utemeljeno na pojedinanoj odgovornosti. Upravo kao to je materijalna srea svakoga ovjeka povezana s stupnjem njegovih linih aktivnosti, to jest strazmjerna je ovjeijem trudu i naporu duevna srea i postizanje duhovnih stupnjeva svakoga ovjeka takoer je direktno ovisna o stupnju ovjeijeg nutarnjeg imana i njegovim linim pregnuima i aktivnostima. Uzvieni je u asnom Kur'anu kazao: ...i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano. (Merjem, 95) to e rei da e se raun na Sudnjem danu, kako po pitanju nagrade tako i po pitanju kazne, ticati iskljuivo pojedinane i line odgovornosti. Upravo kao to na Ovome svjetu jedan brat, na temelju svog uvjerenja, samopouzdanja, naunih i djelatnih aktivnosti, stie do visokih stupnjeva te u zajednici ivi sretno i s au - njegov drugi brat, na osnovu nesamopouzdanja i nutarnje inferiornosti ivi u bijedi i nesrei, u vatri siromatva i odvratnosti drugih ljudi. Mogue je da i na onome svjetu (na ahiretu) jedan brat sa imanom i izvravanjem svoje dunosti, stigne do najveih dennetskih poloaja (Ilijin), a da njegov drugi brat grenik, bez imana, padne na najnie grane ovoga svijeta. Otac koji na osnovu vlastite neovisnosti i samostalnosti izvri svoje materijalne dunosti kako treba te na dunja'u ivi s au i ponosom, ako svoje dijete odgoji poput sebe, neovisnim i samostalnim, te ono ozbiljno izvri sve svoje dunosti - i ono e poput oca biti sreno i ponosno. Duevna srea oca i sina sa stanovita line odgovornosti i izvrenja duhovnih obaveza upravo je srazmjerna izvrenju dunjalukih dunosti i
282

Tehaful 'uqul, str. 623.

157

postizanju dunjaluke sree. Ukoliko roditelji vjernici svoju djecu odgoje kao vjernike, dajui im upute kako da imaju valjano postupanje sa drugima, te ta djeca ispune svoje line obaveze spram Boga, ona e biti poput svojih vjerujuih roditelja, te e i sama zasluiti neogranienu milost i blagodati Uzvienog Boga. Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini. (Et-Tur, 21) Osnova ljudske sree Dakle, dolazimo do zakljuka da na osnovu vjerskih i naunih mjerila osjeaj line odgovornosti i samopouzdanja, ulaganje vlastitog napora i izvrenje osobnih dunosti predstavljaju osnovu svih ovjeijih aspekata sree, kako materijalnog tako i duhovnog karaktera. Svaki ovjek uzima nagradu svoga truda i svaki ovjek u grupnom radu dobija adekvatnu nadoknadu za svoj rad i napor. Roditelji koji povedu rauna o ovoj stvari i koji svoju djecu jo u djetinstvu tako vaspitaju da u njima ojaaju potencijale samostalnosti i oslanjanja na sebe, uinili su im najveu uslugu i hizmet, ime su ih uveli na put i predvorje ljudske sree. Ponoenje svojim precima U vrijeme neznanja i dahilijeta, prije Islama, ljudi bez pameti su se ponosili svojim djedovima i oevima. I umjesto da se oslone na znanje i nauku na trud i svoje pregnue, oni su se oslanjali na mrtve oeve i djedove te su njih uzimali kao osnovu svoga ponosa. Na dragi Poslanik, sava, u svojim visokomudrim nauavanjima nije se slagao sa ovim pogrenim metodom i isti je tretirao velikim faktorom nesree cijele zajednice. Zato je on odluno ustao u borbu i poveo ljude s puta zablude, s puta oslonjanja na druge, ka oslanjanju na sebe i sticanju vlastitog samopouzdanja - to je bio osnovni faktor sree. Islam je jasno svim tim opasno zalutalim predislamskim arapima pokazao da je ponos svake osobe povezan sa linom voljom i entuzijazmom. Rekao je Imam Ali, as: ast i ponos ovjeka lee u njegovoj snanoj volji a ne u truhlim kostima minulih predaka. 283
283

Gururul hikem, str. 87.

158

Upravo je sriglo vrijeme da cijenjene sluaoce, naroito one mlae, podsjetim na vanu stavku a to je da oslanjanje na sebe. A to znai da ovjek na svome putu prema vlastitoj srei treba da se oslanja na svoje znanje, na svoj lijep moral, na trud i pregnue, a ne na neutemeljene elje i nade bez osnova. Rijeju, neutemeljene elje svakoga ovjeka potiu iz njegovih duevnih stanja. No, pod ovim se podrazumjeva oslanjanje na sebe a ne na svoje neosnovane nefsanske elje. Oni koji umjesto znanja i morala, umjesto napora i truda, trae sreu samo u svojim nutarnjim nadanjima i u svojim neutemeljenim dugoronim eljama - to su ljudi slabog karaktera i bez linosti koji nikada nee stii do konane sree i ljudskog savrenstva. Imam Ali je savjetujui svoga sina Hasana kazao: Dragi moj sine nastoj da se kloni svojih nefsanskih elja, jer oslanjanje na te elje ljude ini glupim i zaostalim. 284 Imam Ali je takoer kazao: Razuman ovjek se oslanja na svoje djelo, neuk (dahil) oslanja se na svoje nade. 285 Oslanjanje na trud i djelo U toku minulih stoljea oni roditelji koji su u praksi primijenili odgojne metode Islama na svojoj djeci, te su svoju djecu odgojili u skladu sa zapovjedima Pejgambera, sava, postigli su sjajne rezultate i za uzvrat su dobili dobru i poslunu dijecu. Zarad donoenja primjera navodim vam historijski sluaj dvoje neovisne djece koja su se oslanjala na sebe i svoj trud. 1. Abdul Melik Mervan se naljutio na Ibad ibn Bekrija. Dao je zapovjed Hadd ibn Jusufu, upravitelju Iraka, da ga pogubi te da njegovu odrubljenu glavu poalje njemu (Abdul Melik Mervanu) u Damask. Hadad, kakav je bio, tvrdog i krvolonog srca, nije se ustezao od izvrenja Abdul Melikove zapovjedi. Pozvao je dotinog Ibad ibn Bekrija te mu saoptio zato ga zove. Ibad se teko onespokojio raalostio. Zakleo je Hadda da ga potedi ubijanja, te mu je kazao: Ja skrbim i hranim 24 osobe, to ena - to djece. Mojim ubijanjem oni e svi propasti. Hadad uvi ovaj govor malo se ustegnu te dade naredbu da dovedu svu tu njegovu porodicu. Kada se svih njih 24 okupi u upravnikovoj palai i kada im posta jasno na ta se odluio Hadad, posvjedoie njegovo skrbnitvo nad sobom i osjetie se nemonim i poraenim. Ali, nasuprot oekivanju, meu njihovih planim i kukajuim glasovima, zau se glas sposobne i razborite djevojice koja poe govoriti. Hadad je upita: U kakvom si ti srodstvu sa Ibadom? Ona kaza: Ja sam mu kerka. A potom sa
284 285

Nehdul belaga, fejd, str. 922 Gururul hikem, str. 43.

159

potpunom sigurnu i smirenou mu ree: Vladaru sasluaj ove moje stihove. O Hadadu ili nam iskai svoju velikodunost, te naeg skrbnika potedi ili sve nas zajedno sa njim pobij. O Hadade nemoj biti sretan to njegovim ubistvom nanesi trajnu i nepodnoljivu nesreu svim 24-ome lanova njegovih. O Hadade nemoj initi ono to e cijeli ivot jedne porodice nainiti nesrenim, jadnim i emernim. 286 vrst i probojan govor jedne djevojice sa izraenom linou i karakterom, podgrijao je Hadadovo kameno srce, tako da je on odustao od smaknua Ibada, a zbog njega je stupio i u korespodenciju sa halifom Abdulmelikom i napokon mu je i halifa dozvolio amnestiju. Dijete govornik 2. U vrijeme kada je Hilafet doao u ruke Omer ibn Abdul Aziza poele su mu stizati delegacije iz okolnih drava s ciljem da mu estitaju halifatsko naimenovanje. Jedna od delegacija je bila iz Hidaza. U delegaciji je bila jedna djevojica koja je pred halifom ustala da govori. Halifa ree: Neka rije uzme neko stariji. Djevojica ree: O muslimanski halifo, ako mjera valjanosti budu godine onda u tvom okruenju ima osoba koje su pree hilafeta od tebe. Halifa se iznenadi mudrou male djevojice te joj dozvoli da nastavi govor. Ona kaza: Dola sam iz dalekog grada. Na dolazak nije ni zbog pohlepe a ni zbog straha. Pohlepu nemamo, zato to smo tvojom pravednou osigurani. Ona je neuobiajeno za svoj uzrast i svoj nivo, sa potpunom sigurnou i smirnou, nastavila svoj govor: Mi se ne bojimo, jer smo sigurni od nasilja tvojih ruku. Na dolazak ovdje je samo zbog zahvale tebi. Omer ibn Abdul Aziz ree djevojici: De me posavjetuj! Ona ree: O muslimanski halifo, neki ljudi su zbog Boije blagodarnosti i zbog velianja od strane ljudi postali oholi. Boj se da takvo ta ne snae i tebe te da to ne uzrokuje posrtaje u tvojoj vladavini. Omer Abdul Aziz se jako obradova ovom djevojicinom govoru te je upita za godine. Ona ree: Meni je 12 godina. Osjeaj neovisnosti Ispravan porodini odgoj djeteta moe ga uiniti neovisnim i samostalnim. I to mu moe priutiti materijalno i duevno savrenstvo. Djeca koja se usljed loeg odgoja pretvore u parazite i oslone se na druge
286

El-Mustetaraf, sv. 1, str. 195.

160

ljude, jesu ona djeca koja nemaju neovisnost i samostalnost. Ona e tokom cijelog svoga ivota biti zatoenici ponienost i kompleksa nie vrijednosti. U sebe nee imati povjerenja te e cijeloga ivota gajiti nadu prema neijoj pomoi i podrci. Nita im ne preosotaje drugo nego upadanje u kompleks inferiornosti i u duevnu boleinu.
Velika je nesrea da od svih ivih bia djetinjstvo ljudskog potomka traje najdue. Potomci drugih ivih bia potrebuju tek nekoliko hefti ili mjeseci da bi stigli do zrelosti i svoje potpunosti - to znai do faze ivota kada ne trebaju tuu pomo. Npr. novoroeno mae ili kue ne trebaju vie od nekoliko mjeseca od asa roenja. Oni tada ulaze u zrelo doba i sami postaju sposobni da sebi obezbjede hranu, boravite i odbranu. Oni vie ne trebaju roditeljsku pomo jer su vrsto stali na svoje noge. Dok ova faza za potomke ljudskog roda potrebuje nekoliko godina, a neke osobe je mogue da ostanu parazitima i na brizi drugima sve do asa smrti. Mnogi mislioci su uvjereni da je vie od pola bolesti u savremenom dobu prouzrokovano injenicom da mnogi ljudi jo uvjek nisu stigli u fazu zrelosti. Jednostavno, oni nemaju neovisne moi djelovanja i snalaenja u ivotu. Oni i dalje osjeaju potrebu za skrbnikom i onim ko e ih pomagati. Upravo postojanje diktatura, u nekim dravama svijeta, biva razlogom nastanka ove slabosti. Rezultat jednog nepotpunog sazrijevanja jeste to da takva osoba ue u zrele godine ali jo uvjek razmilja o ivotnim pitanjima na djeij nain i djeijom logikom i takve osobe odbijaju prihvatiti bilo kakvu drutvenu ulogu i funkciju. Ovaj nain djeijeg promiljanja moe se proitati u mnotvu novisnkih stupaca i izvjetaja. Oboavanje pjevakih i filmskih zvijezda, luda zaljubljenost u sporske ampione, viekratni razvodi braka i sl. Stvari - sve su to pokazatelji moralne nestabilnosti i karakterne slabosti nekih osoba. 287

Pojedinano i drutveno napredovanja Dananjom raspravom dolazimo do zakljuka da je osnovni uvjet ovjekovog uzdizanja i usavravanja, na pojedinanom i na drutvenom planu, pojedovanje osjeaja line odgovornosti i samostalnosti. Svaki ovjek je duan i obavezan da se osloni na svoje znanje, trud, rad i pregnue, te da svojim znanjem i djelom sebi obezbijedi sreu i prosperitet, a da se spasi od parazitstva i oslanjanja na druge. Roditelji su duni da od najranijeg doba ovu osobinu odgajaju u svome djetetu. U skladu s odve kazanim, i u skladu s brojnim ajetima i hadisima, ova stvar je jedna od najvanijih tema uope u Islamu. A, s druge strane, po miljenju savremenih uenjaka i eksperata iz oblasti pedagogije i edukacije, ovo pitanje predstavlja jednu od najvanijih stavki u djeijem odgoju. Cijenjeni islamski prvaci su jo prije 14 stoljea poduili muslimane da je svako od njih odgovoran za svoja djela i svoje postupke. Svaije dobro i zlo bit e na njegov lini raun stavljeno te e tako svaka osoba vidjeti rezultate svoga truda.
287

'Uqdeje heqarat, str. 10

161

Oslanjanje na Istinu Dananji uenjaci su takoer uvjereni da se napreci raznih osoba u razliitim vrstama poslova daju, prije svega, zahvaliti oslanjanju na sebe i i jakom karakteru tih osoba. U svakom sluaju, duevna neovisnost te ukoliko se intenziviraju trud i napor izvjesnog pojedinca - sve to dovodi do pojaanih rezultata i napredaka. U duhovnoj koli Islama svijetla taka vrijedna svake panje jeste ono to druge filozofske i duhovne kole nemaju, a to je oslanjanje na Istinu (hak). asni Kur'an i svete predaje neposredno poduavaju muslimane lekciji o potrebi njihova oslanjanja na Boga i crpljenja snage iz nepresune Boije moi. Hrabrost i snaga koje su krasile muslimane u njihovim udnim i iznenaujuim pobjedama daju se zahvaliti izuzetnoj snazi imana i oslanjanju na Boga. Znamo da upotpunjenje dananjeg govora potrebuje zakljuenje ove rasprave lekcijom o samodostatnosti. Osim toga, potrebno je da se istakne i to da je od naroitog uticaja uvjerenje da oslanjanje na hak (Istinu) poluuje kako materijalnu tako i duhovnu sreu ovjeka. Ovo sve s nadom da ete obratiti panju na veliko tevhidsko naelo iz koga proistie prvenstvo i preimustvo odgojne kole Islama u odnosu na druge kole poduavanja u svijetu. Oslanjanje na druge, oslanjanje na sebe (samopouzdanje) i oslanjanje na hak - na planu postizanja uspjeha i napretka - predstavljaju tri neovisne stepenice koje jedne druge podravaju, od kojih svaka na stanovit nain ostavlja svoje naroite duevne i praktine otiske na ovjeku. Oslanjanje na druge sastoji se stoga da ovjek na putu traganja za vlastitom sreom posegne za pomoi drugih, umjesto da se osloni na sebe. Ovo duevno stanje, kako sa stanovita vjere tako sa stanovita nauke oznaava nepoeljne i pokuene ljudske odlike. Ljudi koji se oslanjaju na druge ponieni su i ovisni su. Osobe koje se oslanjaju na druge nemaju povjerenja u sebe i uvijek ive parazitski. Ljudi koji su ovisni o drugima imaju osjeaj inferiornosti i ponienosti i najvema do kraja svoga ivota trpe patnju duevne bolesti. Nunost ivota diktira svakom ovjeku da se s ljudima drui i da kooperira s njima, ali to druenje ne znai iskljuivo oslanjanje na njih. Pametan ovjek je u drtvenom sueljavanju, blag i kulturan. On nastoji da potuje linosti drugih ljudi i da s njima nastupa toplo i prijazno, da potuje njihova prava. On uvijek nastoji da sve svoje obaveze prema njima izvri i ispotuje, ali nikada ne dozvoljava sebi da padne u ponienje, da sebe uini inferiornim i bijednim. To znai, da posao koji sam treba uraditi ne oekuje da ga izvri ova ili ona osoba uvijek se, dakle kloni oslanjanja na druge u izvravanju vlastitih obaveza i dunosti. Imam Ali, as, je kazao:

162

Potrebno je da svaki ovjek u svom nutarnjem biu spram ljudi posjeduje dvije odlike: (1) ovisnost od njih i (2) neovisnost od njih. Svoju potrebitost spram ljudi iskazuje mehkim govorom i blagim licem, a svoju nepotrebitost iskazuje klonjenjem od poniavanja i uvanjem svog dostojanstva. 288 Osjeaj sigurnosti Oslanjanje na sebe znai da se svaki ovjek osloni na sebe, na svoje znanje, svoj razum, na svoje osobine i svoj moral, na svoju volju i odlunost te na svoj uinak. Ukratko, da se iskljuivo oslanjaju na sebe i da vrsto stoji na svojim nogama. Svaki ovjek, dakle, treba znati da samo i iskljuivo on sam odgovara za svoja djela te da svaija srea ili nesrea proistiu iz njegovih djela. Ova reena stvar iskazana je jezikom Kur'ana i hadisa kao najjasniji aksiom. Iste te stavove potvruju savremeni naunici, po ijim miljenjima je srea svakog ovjeka osovljena na neovisnosti i samopouzdanju. Ljudi koji se oslanjaju na sebe imaju sigurnost su oni koji posjeduju samopouzdanje pa su stoga vrijedni, ozbiljni i radini. Na ova dva stupnja izmeu islamskog pouavanja i uenja savremnih kola postoji stanovita harmonija i usklaenost. Rijeju, ono to je Islam poduio ljude prije 14 stoljea, kroz svoj odgojni program, utemeljen na asnom Kur'anu i hadisu, dananji uenjaci u svojim knjigama upravo preporuuju kao metod odgoja. Islamski prvaci su oslanjanje na rad i pomo drugih smatrali pokuenim, a ljudsku sreu su vidjeli u dokidanju svojih elja prema onome to je u rukama drugih. Naunici dananice su takoer osudili i prezreli parazitarenje i samoponiavanje. Povjerenje u Istinu (hak) Gajiti povjerenje u Istinu (hak) znai ono stanje kada ovjek upotrijebi sve svoje kreativne mogunosti i potencijale, uini sav trud koji je do njega, te se jo pouzda i izrazi nadanje u neogranienu mo Boiju. Jasnije kazano, ljudi sa imanom, u svom traganju za materijalnom i duhovnom sreom, nastojati e maksimalno iskoristiti svoj intelektualni potencijal, svoje steeno znaje, snagu pronicljivosti, svoj moral, tjelesnu snagu i sve prirodne potencijale i resurse. U najkraem, takav ovjek upree sve raspoloive faktore, parametre i sredstva koja mu je Bog stavio na raspolaganje. Pri tom on nikada sva svoja nadanja i oekivanja ne polae iskljuivo na sve gore pobrojano, jer bi u tom sluaju zatoio svoj um. Vjernici su naprosto uvjereni da ponad svih nabrojanih ljudskih i prirodnih resursa i snaga stoji neograniena Boija mo, koja je i zaetnik i uzronik njihova nastanka. Uzvieni Stvoritelj je Onaj koji upravlja
288

Kafi, sv. 2, str. 149.

163

cijelom Svojom kreacijom. Takav vjernik je uvjeren da svi uzronici svoju uzronost crpe iz Njega te da je On Uzrok svih uzroka. Posjednici ovakvog vjerovanja nikada se spram bilo kavih ivotnih tekoa ne osjeaju poraenim. Oaj i beznadenost, koji su uzronici svih poraza, njima nemaju pristupa. Oni, oslanjajui se na neogranienu i neprolaznu mo Boiju, zadobijaju smireni duh, odlunost i odvanost. Ograniena mo i doseg ovjeka Visoki cilj psihologa, pedagoga u svjetskim pedagokim kolama dananjice jeste odgoj neovisnih i samostalnih linosti - ime e se one osloboditi od nepoeljnog parazitiranja. Nesumnjivo je da je ovakav odgoj vrijedan svake panje i hvale. Postupni pozitivni rezultati ovakvog odgoja bivaju vidljivi u kasnijem ivotu. No, ne treba zaboraviti da su tjelesne i duevne snage svakog ovjeka ograniene te su, shodno tome i ovjeija oekivanja i nade nuno suoene sa ogranienjima. Onaj ko nema vjere u Boga, ko se samo podeava prema naunim standardima i oslanja se na sebe sve dok se ne suoi sa orsokakom biva aktivan, vrijedan, ozbiljan i pun nade. Ali kada se suoi sa nepremostivim potekoama i kada mu sva vrata, prirodni faktori i parametri budu zatvoreni, u sebi poinje osjeat nemo, oaj i beznadenost te se kani poduzete aktivnosti. U ovakvim okolnostima, oslanjanje na sebe ne moe ga spasiti od brige i strepnje, niti ga to moe uiniti punim nade. Onaj ko ima vjeru u gospodara svjetova i koji se sa vrijednim znanjem, neovisnou i samopouzdanjem oslanja na Uzvienog Gospodara, nikada nee upasti u oaj i beznadenost. On i u oajnom stanju gaji sjeanje na Boga te se maksimalno koristi svim moguim sredstvima i faktorima koje je Uzvieni Bog stvorio i stavio mu na raspolaganje. On ni najmanju priliku za besplatno postizanje sree ne puta iz ruku. Onoga dana kada se suoi sa orsokakom i kada sva uobiajena vrata prema njemu budu zatvorena, on jo uvjek ima nade. To zato to on nikada svoju duu nije zatoio u iskljuive prirodne faktore te nikada nije neogranienu i neprekidnu Boiju mo zanemario. Ovakav ovjek u najteim trenucima i uvjetima ne poputa svoju panju i koncentraciju prema Bogu i u njegovoj se psihi Boije oitovanje nikada ne gasi, jer su najvei faktori sigurnosti due i snage volje poloeni u Boijoj moi i snazi. ...a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-R'ad, 28) Prednosti kole Islama I ovo je bio naroiti i specifini program Boijeg Poslanika, sava.

164

Pedagoke i psiholoke, naune i djelatne metode odgoja kadre su ljude usredotoiti na sebe i dati im samostalnost, ali za razliku od njih islamski odgojni programipridaju znaaj jo imanu i oslanjanju na Uzvienog Boga. A ovo je samo po sebi najvea prednost edukativne duhovne kole Islama u odnosu na sve druge odgojne kole. Nesumnjivo su svi Boiji Poslanici bili ljudi snane volje i jakog samopouzdanja, ali osnovni izvor njihove zaudne duhovne snage i energije potie od Boga. Musa, as, samo posredstvom oslanjanja na sebe nikada ne bi savladao monog faraona i nikada ne bismogao snage da svrgne nasilniku faraonsku dinastiju. Osnovna njegova snaga bazirala se na neogranienoj Boijoj moi. Pejgamber Islama posjedovao je najsnaniju duhovnu linost i duevnu samostalnost, ali snage koje su u onom neprijateljskom i zloinakom okruenju bile usmjerne protiv njega, on nikada ne bi sam savladao. Ali zato to je Muhammed, sava, svoju osnovnu mo crpio iz Boije neograniene riznice, on je mogao i u najteim uvjetima savladati sve potekoe i oduprijeti se nevoljama i najzad biti pobjednikom. Uzvieni Bog u asnom Kur'anu u samo jednom izrazu objanjava razlog i tajnu Poslanikovog trajnog velikog ispjeha. U ovoj kratkoj reenici oznaava se dunost Boijeg Poslanika u odnosu prema ljudima, prema sebi i prema Uzvienom Bogu. ...i dogovaraj se s njma. A kada se odlui, onda se pouzdaj u Allaha. (Ali-Imran, 159) Dunost Pejgambera spram ljudi asni prvak Islama je po Boijoj zapovjedi bio obavezan da se u drutvenim i vojnim poslovima savjetuje sa ljudima i da sa njima izmjenjuje miljenja, te da njihove dobre primjedbe i prijedloge uvaava. U Islamu je bivanje parazitom ili bivanje na teretu drugom te oslanjanje na druge pokueno, ali je zato potivanje linosti ljudi u razliitim drutvenim slojevima, kulturno ophoenje sa njima kao i dogovaranje sa pametnima i mudrim pohvaljeno i preporueno. Dunosti Poslanika prema sebi Prvak Islama mora posjedovati odvanost i odlunost. Na putu Islama on i sam mora lino izvravati svoje dunosti, on treba stajati vrsto na svojim nogama i ne bojati se eventualnih potekoa. On sa elinom voljom treba da se suoava sa preprekama i otporima, a za takvo ta potrebno je da posjeduje samostalnost, jaku volju i oslanjanje na sebe. Dunost Pejgambera spram Boga

165

asni Poslanik je, prema Boijoj zapovjedi, duan da nakon dogovora sa ljudima i nakon donoenja vrste odluke da se osloni na svoga gospodara, da iz riznice neograniene Boije moi trai pomo te da svoju jaku volju utemelji na Boijoj snazi. Dogovaranje i razmjena miljenja sa ljudima zarad uspostave radnih planova, jaanja samostalnosti, odvanosti i odlunosti, pravilnog ulaganja rada i truda, izvrenja radnih programa - sve su to snani faktori pobjede i uspjeha ovjeka. Prvi i drugi dio ovog asnog ajeta tiu se ove dvije stvari. ak je i dananja nauka, gledano s racionalog i psiholokog aspekta, potpuno svjesna ove dvije stvari. Ali ona nesalomljiva snaga i neugasivi plamen, koji su izvorite najvee psiholoke moi i duevne sigurnosti jeste trea stvar koja prosistie iz ajeta a to je oslanjanje na Istinu (hak). Oslanjanje na Istinu (hak) je mnogo uzvienije od oslanjanja na sebe i hiljadu puta je efektinije i uticajnije od oslanjanja na sebe i svoju samodostatnsot. U klasinim svjetskim kolama psihologije najvei nivo odgoja je usaditi u ovjeka osobinu oslanjanja na sebe i postii samodostatnsot poslije ega nema drugog veeg nivoa. Ali islamska duhovna kola odgaja i poduava ovjeka da iza osloanjanja na sebe postoji jo jedan mnogo uzvieniji poloaj oslanjanja na Istinu (hak). Ovim se ljudi uvezuju sa monom i nepresunom Silom a to je sama po sebi jedna od najveih prednosti asnog Kur'ana.

166

25
Kae Uzvieni Allah u svojoj svetoj Knjizi: ...oni e se na Allahovu putu boriti inee se niijeg prijekora bojati. (ElMa'ide, 54). Stidljivost i povuenost Jedna nepoeljna osobina koja se moe javiti jo u djetinjstvu i koja ovjeka poput hronine bolesti moe pratiti sve do njegove smrti jeste neumjesni stid i povuenost. Ovo duevno i psiholoko stanje, kao i mnotvo drugih nepoeljnih osobina i duevnih boleina, proistie iz osjeaja ponienosti i kompleks nie vrijednosti. Puno je djece koja su se u svojim kolama posve ozbiljno posvetila uenju i uspjeno su savladavala kolsko gradivo, a koja su za vrijeme ispita ili usmenog ispitivanja, usljed duevne slabosti i neutemeljnog stida, upadala u neku neobinu tremu da su ono to bi itala i znala najednom sve zaboravila. Usljed toga bi dobijala loe ocjene i sebe liavala uobiajenog napredovanja u vrijeme svog redovnog kolovanja. Puno je, takoer, djece koja zbog pojaane stidljivosti i povuenosti nemaju hrabrosti za druenje s drugima, jer nisu sigurna u sebe, to zato to u sebi osjeaju inferiornost. Zbog osjeaja nutarnje strepenje i straha ona se boje prisustvoati druenjima, ak se boje posjetiti svoje roake jer se i pri obinom razgovoru sa njima osjeaju posramljeno. Nekada se ova osobina stidljivosti i povuenosti toliko oituje kod nekih osoba, toliko duboko prodre u njihovu duu i toliko unitava njihovu linost, da oni u odraslom dobu permanentno osjeaju tjeskobu i nutarnji bol. Mnotvo je faktora koji mogu u djetetu uzrokovati ovu nepoudnu osobinu stidljivosti i povuenosti. Sveukupna posljedice svih ovih neuravnoteenosti nastaju od uvredljivih govora i postupaka raznolikih osoba prema djetetu. ivana oteenja Dijete koje jo od poetka ivota bude izvrgnuto ismijavanju i poniavanju od strane drugih kada njegova psiha doivljava udare usljed uvreda sebe tada doivljava sitnim i nitavnim, jadnim i bijednim. Jasno je da e ovakvo dijete upasti u stanje pasivizma i samoizolacije te da e se plaiti mijeanja i druenja sa ljudima.
Strah od pojavljivanja i bjeanje od drutva jeste osobina koja proizlazi iz injenice da je ovjek u vrijeme svog djetinjstva ili zrelosti bio izvrgnut mrnji i omalovaavanju drugih - i nema drugog validnog uzroka za ovo. To se dogaa na

167

nain da osoba bude izvrgnuta poniavanju svoje okoline od ega ostanu tragovi i efekti u njegovoj psihi i imaginativnoj svijesti. Neizbjena posljedica ovoga je da ovjek osjea u sebi svojevrsnu inferiornost i bezvrijednost. 289

Stidljivost i povuenost temelji se na pasivnosti i nutarnjoj slomljenosti, a sve zbog potencijalnog straha od korenja i kritika drrugih. Ova osobina stidljivosti i povuenosti na pravom mjestu predstavlja moralnu vrlinu, ali na nemjestu predstavlja psihiku smetnju i nepoeljan moralni teret. Kazao je Resulullah, sava: Dvije su vrste stida: (1) pametni stid i (2) glupi stid. Pametni stid proistie iz znanja i svijesti, a glupi stid proizlazi iz neznanja i nesvijesti.
290

Imam Sadik, as, prenosi od Poslanika, sava, da je kazao: Dvije su vrste stida: (1) stid utemeljen na slabosti i bespomonosti i (2) stid utemeljen na snazi due, razumu i imanu. 291 Slabost due U odgojnom programu djeteta pametni roditelji su duni svoje dijete tako odgajati da, s jedne strane, posjeduje racionalni stid, tj. da ne bude odgojeno kao bestidno i bezobrazno a, s druge strane, roditelji e paziti da mu dijete ne upadne u bolest slabosti due i glupog stida pa da na koncu ne zavri kao pasivno i plaljivo. Da bi cijenjeni sluaoci obratili dovoljno panje prema ovoj vanoj temi, te da bi svoju djecu osolobodili od nepoeljnih moralnih osobina poput slabosti due i neumjesne stidljivosti i sl. potrebno je da tano znaju drutvene koristi stida kao i pohvalnost istoga, ali i slabosti nevolje od nepotrebnog stida. Neke duevne odlike poput ljudbavi prema djetetu ili stvari poput ovih zajednike su odlike ivotinjama i ljudima. Meutim, stid je duevno stanje koje je svojstveno samo ovjeku, i nijedna ivotinja u sebi ne osjea stid ni sram. Imam Sadik, as, u Tevhidu kae Mufadelu: O Mufadele sada obrati panju na osobinu koju je Bog podario iskljuivo ljudima, a ivotinje liio iste. Ta vrlina je puna uzvienosti i veliine, vrijednosti i velianstvenosti to je stid i sram. U ovom kazivanju Imam Sadik, as, osjea da je stid specifikum ljudi ali ne i ivotinja. Dananji naunici takoer ustanovljavaju da je stid iskljuivo ljudska ali ne i ivotinjska odlika.
Mark Twen vjeruje da je ovjek jedina ivotinja koja se stidi i koja osjea da ima potrebu prema stidu. Doktor Flanson, profesor univerziteta Roester, potvrduje ovaj stav kazujui: Stidjeti se znak je zdravlja i u svim ljudima, ak i kod onih koji su goli, jer je stid ope rasprostranjen. Doktor Flanson je uvjeren da ono to
289 290 291

'Uqde heqarat, str. 21. Kafi, sv. 2, str. 106. Biharul envar sv. 15, str. 197.

168

uzrokuje da se krv izlije u lice ovjeka jeste osjeaj nastao na temelju skrivanja neke injenice. 292

Drutveni uticaj stida Drutvena korist stidljivosti jeste spreavanje injenja grijeha i odvraanje ljudi od moralne zagaenosti, sklonosti ka grijeenju i nepoudnim djelima. Svaki ovjek prirodno tei da u putu ispoljavanja svojih nefsanskih nagona ima potpunu slobodu te da svim svojim eljama udovolji, ali eli i da ova sloboda ne bude ni im uvjetovana ni uslovljena no, ona se kao takva nee poklopiti sa ljudskom sreom. Upravo zato u nebeskim nauavanjima izranim kroz poslanike objave, isto tako u zakonima drava svijeta, zabranjene su sve one stvari koje su suprostavljene linim i drutvenim interesima, te su ljudi obavezni da ih se klone. Da bi se sprijeilo ispoljavanje nezakonitih nagona meu ljudima i da bi se u prvi plan stavile ljudske materijalne i duhovne koristi, te da bi se zakoni koji doprinose ljudskoj srei izvravali i da bi ljudi iste u praksi slijedili, potrebno je da neka sila titi zakon i da ljude sklone ispoljavanju nezakonitih nagona natjera na poslunost zakonu. U najkraem, zakon potrebuje garanciju da e biti proveden, jer bez njegove izvrene garancije, ljudske strasti i porivi e opsjednuti ljude i obodriti ih na oboavanje pouda i krenja zakona. Garancija izvrenja zakona Garancija izvrenja zakona razlikuju se kod razliitih naroda svijeta, shodno njihovim razlikama u stupnju razvoja i duevnoj zrelosti i savrenosti. Za primitivne ili poluprimitivne narode i nacije, koji nisu na zadovoljavajuem nivou duhovno psiholokog razvoja i koja nisu proli odgovarajui put odgoja, najbolja i najsnanija garancija izvrenja garancija jeste zatvor, bi i smaknue - rijeju, stroge mjere odmazde. U ovakvom drutvu vlada se koristi silom i batinom te kanjavanjem, sanskcionisanjem i zastraivanjem kako bi ljude natjerala na poslunost i slijeenje zakona. U narodima koji su postigli stanoviti civilizacijski nivo, iji su ljudi, manje - vie, postigli duhovnu i psiholoku puninu, garnacija provoenja zakona ne moe se svesti samo na sankcioni i kanjeniki segment zakona. U takvom drutvu i dravi, odgojni faktori i psiholoka zrelost naroda imaju efektivnu i snanu ulogu u podrci provoenju zakona. Valjan odgoj od samog poetka djetinjstva, visok standard nauke i znanja, oivljenost moralne savjesti i stimulativnost primjene istih jesu
292

Ruznameje itlaat, emareje 10336.

169

faktori koji pomau primjeni zakona i svaki od njih u cilju valjane primjene zakonskih odredbi ima svoj zaseban udio. Ispunjavanje svojih dunosti Osobe koje su od samog djetinjstva prole ispravan i lijep roditeljski odgoj i koje su od tada naviknute na izvravanje vlastitih dunosti, takve osobe e odmah, bez dodatne samoizgradnje i upozoravanja na njene dunosti, krenuti pravim putem i biti e promotori pravde i istine. Ovi ne tragaju za putevima grijeenja i ni u primisli nemaju krenje i izigravanje propisa. Ispravan odgoj u djetinjstvu jedan je od jako bitnih psiholokih faktora za valjano provoenje zakona, koji moe drutvu isporuiti potenu i moralno proienu osobu. Oni koji su uspjeli zadobiti valjan nivo znanja i obrazovanja, i koji su se uspjeli uspeti stepenicama moralne potpunosti, bolje shvaaju i razumijevaju dobro i zlo, kao to bolje od drugih razumijevaju individualne i drutvene tete grijeha i poroka. Neke grijehe i poroke ine upravo ljudi lieni znanja i obrazovanja, dok se istima ljudi znani i obrazovani ne prikuuju. Znanje i obrazovanje sami po sebi mogu biti svojevrsna garancija izvrenja zakona. Upravo Znanje i obrazovanje, u mnogo sluajeva, mogu ljude sauvati i odvratiti od krenja i ugroavanja zakonskih normi. Mnoge danas civilizovane i napredne zemlje posjeduju sankcione zakone za ije izvrenje u raznoraznim sluajevima koriste odgovarajue kaznene odredbe. Meutim, vaan oslonac u tim zemljama za primjenu zakona jeste visok kulturni, moralni i obrazovni nivo njenih graana. Rijeju, u naprednoj i civilizovanoj naciji veliki uticaj na valjano izvrenje zakona ima odgoj i ispunjavanje svojih dunosti ak vie od uticaja sankcionih i kaznenih odredbi. U svetoj vjeri Islamu zbog uvanja asti, tijela i due ljudi uveden je stanovitit broj kaznenih zakona. Islamske sudije su obavezne da u okviru zakonsikih propisa privedu pravdi i povedu postupak nad razliitim osobama koje su se ogreile o zakon te da ih u skladu sa zakonom kazne. Sankcioni zakoni Nema sumnje da su zakonski propisi o odmazdi vaan i uticajan faktor za provoenje propisa i spreavanje ljudi u krenju zakonskih odredbi. Meutim, sami sankcioni propisi ne mogu biti garant izvrenja islamskih zakona. Danas se primjenjuju sve vrste naprednih sredstava i metoda u civilizovanim i razvijenim zemljama s ciljem dobrog izvrenja zakonskih procedura. Islamski zakonodavci su prije 14 stoljea sve ove metode uzeli u obzir prilikom provoenja zakona. Sa stanovita dananjih uenjaka valjan odgoj dijece, odgoj u njima osjeaja odgovornosti i izvrenja obaveza, oivljenje moralne savjesti te dostantno koritenje snage razuma

170

i znanja, jesu uticajni faktori od kojih svaki pomae u izvrenju zakona, u oivljenju istine i ljudskih vrlina. Poslunost zakonu Islamski prvaci su takoer imali u vidu sva ova duevna sredstva, i prema objanjenju koje sam vam dao minulih dana, osnovni cilj islamskog valjanog odluivanja jeste duhovno i psihiko upotpunjenje. Rijeju, cilj je dostizanje visokog poloaja insanijeta. Ubijanje bezgrene osobe tretira se velikim zloinim i protuzakonitnim inom. Kanjavanjem recipronim smaknuem ubice dobija se garant izvrenja ovog zakona. Meutim, ona osoba koja od poetka bude valjano i moralno odgojena, ona osoba koja od djetinstva bude upoznata sa svojim dunostima, nikada nee posegnuti za zloinom ni ti e joj takvo ta pasti na pamet. Ovakva osoba, bez da se plai zakona koji kanjava ubicu, e potivati ivot ljudi i nee niiji ivot ugroavati. Ova osoba e po svojoj naravi i prirodi biti sklona poslunosti zakonu i klonjenju grijeha u svim navedenim sluajevima. Ponekada strah od primjene zakona o odmazdi primorava ljude da se klone zloina i grijeha, a u drugom sluaju moralne i psiholoke vrijednosti, kao i osjeaj za izvrenje vlastite dunosti, ine to da dotina osoba potuje zakon. Ako pridravanje zakonskih normi na pravian nain i potivanje istine i zakona bude proizlazilo straha od kazne to onda nije faktor ponosa ovjeka. Zato to su, zbog straha od bia i kazne, i pojedine ivotinje poslune i pokorne svome instrukoru ili vlasniku. Poslunost koja proistekne iz istog nutarnjeg bia i osjeaja vlastite dunosti ili iz nekog drugog duevnog razloga zasluuje potovanje i cijenjenje te predstavlja znak ljudskosti i insanijeta. Odgoj ovakvo valjanih odnosa, koji predstavljaju zbiljske ljude, cilj je poduavanja uzvienog Islama. Iman i izvrenje zakona Iako su u Islamu za garanciju izvrenja zakona uspostavljene kaznene odredbe i mjere odmazde, ipak osnovni snani akcenat islamskog zakonodavca stavljen je na duhovnu osnovu i na produhovljena nauavanja. Rijeju, osnovna uloga kaznenih propisa u Islamu, u izvrenju uobiajenih propisa, ima neznatnu ulogu. Obrnuto, mone snage imana i duhovnosti, koje poivaju u ljudskim nutrinama veliki su i uticajan garant izvrenja zakona i drutvenih odredbi. Svi islamski dokumenti i tragovi koji su doli po pitanju odmazde i kazne, sveukupno ne prelaze nekoliko stotina ajeta i hadisa, ali po pitanju stvari poput vjere u Boga, Sudnjeg dana, dobrih i loih moralnih osobina, svjesnosti vlastitih obaveza, takvaluka (bogopokornosti), uzvienih stanja due unajkraem, po pitanju stvari koje se tiu odgoja ljudske duhovnosti, dolo je na hiljade ajeta i hadisa. A samo ovo ukazuje

171

na to da se cijenjeni predvodnik Islama na putu provoenja islmskih odredbi i izvrenja ljudskih dunosti prevashodno rukovodio nutarnjim imanskim i duhovnim snagama. Sankcioni i kazneni zakoni primjenjuju se samo za upokoravanje manjeg i ogranienog broja osoba koje nisu valjano i u odgovarajuoj mjeri snabdjevene imanskim i moralnim kapacitetom. Korienje snage imana Jedna od temeljnih prednosti kole Islama u odnosu na sve druge kole odgajanja, koje pripadaju civilizovanom svijetu, jeste to to ona svoj najvri oslonac nalazi u vjeri u Jednog Boga. A to je ono ega su liene druge odgojne kole mimo Islama. Veliki uenjaci svijeta iz oblasti odgoja, u svojim edukativnim programima iz oblasti pedagogije i psihologije, nastoje se okoristiti snagama morala, moralne savjesti, kulture i sl..Putem svih tih odgojnih i edukativnih programa oni nastoje da kreiraju osobu koja e biti svjesna svojih dunosti i obaveza. Islam se, takoer, u cilju obezbjeenja ljudske sree i odgoja svjesnosti o svojim dunostima i obavezama, koristi svom navedenom metodologijom ali, povrh toga, posjeduje jedan specifini program a to je iman i vjerovanje u Boga. Uticaj imana na garanciju provoenja zakonskih odredbi i svaijeg izvrenja svojih dunosti i obaveza jai je od svake druge snage i snaniji je od svakog drugog faktora. Sva odgojna sredstva, koja su garant izvrenja zakonskih normi, mogu u nepovoljnim uvjetima i u suoenostima sa preprekama ostati bez efekta ili, u najmanjem, mogu ostati sa malo efekta. Jedina sila i snaga koja ovjeka na svakom mjestu i u svim prilikama i uvjetima odvraa od kriminala i zloina jeste vjera u Boga. Zbiljski oboavaoci Boga, na tragu svjetla imana, uvijek su svjesni svojih dunosti i obaveza i uvijek nastoje da budu poteni. Ovi se bilo u samoi i pred drugima, u siromatvu i bogastvu, u zdravlju i bolesti, u sigurnosti i nesigurnosti, u ratu i miru, ukratko u svim moguim stanjima nikada ne udaljavaju od pravog puta, i nikada s puta pravinosti i istine ne prave iskorak ni lijevo ni desno. Istinski vjernik (muvehid) bilo da lei na dukatima zlatnim, ili da mu indijski no prijeti smru na glavom. Ne nada se niti niti se plai bilo koga, jer je svoj tevhid utemeljio na vjeri u Jedinog Boga. Djeca s imanom Uenjaci psihologije priznali su u svojim knjigama veliku vrijednost i i duboki uticaj imana i vjere u odgojnim procesima. Djeca koja su pod

172

skutima svojih roditelja odgojena u okrilju imana posjeduju stanovite odgojne prednosti. Ona u toku svog daljnjeg ivota imaju jau psihu, veu otpornost u odnosu na ivotne potekoe, posjeduju vei optimizam i nadu. Jer ona su osobe koje su Uzvienog Boga neprestano svjesne, upravo zato ona ne izvrdavaju u vrenju svojih dunosti i ne pokazuju sklonost ka grijeenju. Stid i sram predstavljaju vane duhovne faktore, koji sami po sebi mogu biti garanti provoenja zakona te sami po sebi mogu biti faktori odvraanja ljudi od izvjesnog broja grijeha. U svakom drutvu postoje nepouzdani i grijeni ljudi koji su zatoenici svojih strasti i poriva. Izvravanje svojih dunosti i dranje zakona i morlnih naela u njihovim oima izgleda neto bezvrijedno, zato se oni ne libe injenju bilo kojeg grijeha. Jedina prepreka na putu njihovog bezonog grijeenja jeste stid. Oni se stide ljudi, boje se ljudskih korenja i govorkanja. Oni dobro znaju ako se upuste u neke od svojih nepoudnosti i uine neka nedjela da e to kod ljudi izazvati odijum, mrnju i provociranje te da zbog toga nikada do kraja svog ivota nee biti mirni i da e uvijek biti izloeni nekom nutarnjem nepodnljivom pritisku. Imam Sadik je o stidu i njegovu psiholokom uticaju kazao Mufadalu: Da ne bi za stid i sram, ne bi bilo potivanja gostiju i ne bi se potivali ugovori. Da ne bi za stid i sram ne bi dolazilo na valjan nain do ispunjavanja potreba i postizanja dobra te odbijanja i klonjenja od zla. Stid nije uticajan samo u izvrenju moralnih dunosti, ve se i mnoge drutvene obaveze odvijaju zbog stida. Jer kada ne bi bilo straha od posramljenosti od strane svijeta, neki ljudi ne bi potivali prava svojih roditelja ni svoje rodbine. Da nije stida i srama ljudski amaneti se ne bi vraali, i neki ljudi se ne bi libili nikakvog razvrata suprostavljenom ednosti i kreposti. 293 Stid i sram spram ljudskog prigovoranja, dakle strah od korenja i kritikovanja od strane svijeta, jedan je od najboljih garanata za izvrenje svojih dunosti i pridravanja zakonskih odredbi u dananjem civilizovanom drutvu. Koliko li je samo pokvarenih monika, strastvenih momaka i djevojaka i obinih ljudi u drutvenoj zajednici koji gaje u sebi nepoude elje i skloni su udovoljiti svojim nezakonitim prohtjevima i koji su iste spremni upranjavati u neuvjetovano i u neogranienim koliinama ali se plae reakcije svijeta. Imaju bojazan od ljudske mrnje i odbacivanja. Tada oni okreu lea svojim pohotama i djelatno se upokoravaju zakonu a sve to da bi se zatitili od poplave narodne kritike i omalovaavanja. Patnja usljed narodne mrnje
293

Biharul envar, sv. 2, str. 25.

173

Nesumnjiva je jedna injenica da korenje i prigovaranje ljudi u nekim sluajevima za prekrioce moe biti tee nego i sama zatvorska kazna i fizike batine. Zasigurno e stid u ovakvim sluajevima biti bolji garant ouvanja zakona od samih kaznenih odredbi i zakonskih sankcija. Naprimjer, neko ko je neto ukrao plaie se policijske istrage, ali e mu isto ovo mnogo tee pasti ako bude objelodanjeno meu svijetom te meu narodom bude prozvan lopovom i kriminalcem. ena koja je poinila blud, radije e se odluiti na estomjeseni boravak u eliji nego da est dana u drutvu bude prokazivana kao bludnica i neasnica. Naravno, koliko god odgojni standardi i psiholoka i moralno-druvena svijest jednog naroda bude na veem nivou, pojaat e se prag osjetljivosti tog naroda u odnosu na stid i posrmljenost od injenja nepoudnih djela. Ova vrsta stida koja doprinosi provedbi zakona i koja ljude odvraa od nepoudnosti i nedjela, tretira se svojevrsnom moralnom vrlinom. Zato je ova vsta stida poeljna i pohvaljena u u Islamu i o njoj je kazano mnotvo predaja, od kojih emo neke i ovdje prenijetii: Kazao je Boiji Poslanik, sava: 1. Ako se ne stidi pa radi ta ti je volja. 294 Neki ljudi bestidnici ne libe se bilo kojeg (ne)djela. Imam Ali, as, je kazao: 2. Kod koga se smanji stid, smanjilo mu se klonjenje od grijeha. 295 Takoer je Imam Ali, as, kazao: 3. Stid i sram odvraaju ljude od runih djela. 296 Imam Sadik, as, je kazao: 4. Nema imana ni vjerovanja onaj kod koga nema stida. 297 Imam Askeri, as, je kazao: 5. Onaj ko se ne stidi i ne plai od ljudi nema bogopokornostni i bogobojaznosti. 298 Kazao je vladar pravovjernih (Ali), as: 6. Onaj ko se pokrije stidom, ljudi mu nee vidjeti mahane. 299 Cilj i svrha ovih nekoliko hadisa i predaja je da se ukae ljudima na vrijednost stida u provoenju zakona i njihovu odvraanju od grijeha. Ali na periferiji drutva nalaze se osobe, poznavaoci svojih dunosti i obaveza, koje ne samo da ne tragaju za javnim grijehom, ve ne grijee kada su u samoi i usamljenosti. To zato to se ovi plemeniti ljudi stide sami sebe, oni zapravo imaju sram spram svog insanijeneta i svoje
294 295 296 297 298 299

Mustdrek, sv. 2, str. 86. Nehdul belaga, Fejd, str. 1239. Gururul hikem, str. 51 Kafi, sv. 2, str. 106. Biharrul envar, sv. 17. , str. 218. Vesail, sv. 3. , str. 221.

174

duhovne plemenitosti. Ova vrsta ljudi moe se ubrojati u najrevnosnije izvrioce svojih obaveza i dunosti. Kazao je Imam Ali, as: 7. Najbolji stid je stid spram samog sebe. 300 Javni grijeh Jedan od razloga koji dovode do sklanjanja zastora javnog i drutvenog stida, neto to ljude bodri i ohrabruje u daljem grijeenju, jeste javno injenje i pojavljivanje grenika u injenju nemoralnosti i grijeha. Upavo zato je Islam nariitu pozornost dao na zabrani javnog injenja grijeha i zato je naroito osudio ljude koji su skloni initi javni grijeh. Imam Sadik, as, prenosi da je Pejgamber, sava, kazao: 8. Zaista kada se grijeh poini tajno nee nanijeti tetu nikome do njegovu initelju, ali kada se uini javni grijeh, pa poinilac ne bude podvrgnut osudi i preziru naroda, on postaje tetan za okolinu. 301 Drutveno zastranjenje Da ne ostane nekazano da stid i sram od ljudi po pitanju grijeenja i injenja nedjela ima tek onda smisla kad zajednica taj prestup smatra neim loim i prezrenim. Ali kada se i samo drutvo da u grijeenje te neki grijesti izgube u njegovim oima runou i prezrenost, te izvrenje istog smatraju neim uobiajenim u takvim okolnostima grenici ne samo da se nee stidjeti svog grijeha ve e se, tavie, njime i ponosti. Ako pak drutvo i zajednica ednost smatraju neim zastarjelim i nepoeljnim, tada e oni uzdravanje od nezakonitih veza smatrati neim konzervativnim i prevazienim. Vanbrane seksualne relacije drae progresivnim, intelektualnim i reformistikim. Isto tako, kada se u drutvu iskrenost i pouzdanost budu smatrali neim blesavim i smijenim, jasno je da e ubrzo u tom drutvu zavladati korupcija te da e la i obmanjivanje dobiti pravo graanstva. Ako se u zajednici opijanje i kockanje ne budu smatrali nepoudnim djelima, tamo stid i sram u pogledu tih djela nee imati nikakvu vrijednost ni znaaj. Osobe koje se budu uputale u ova nedjela, sasvim su svjesne da se nee suoiti sa javnom osudom. Svaki grijeh u drutvu je poput opasne bolesti i za ljude tog drutva oznaava svojevrsnu nesreu i poast. Ali jo veu nesreu od ove za zajednicu predstvalja to da ljudi grijeh ne dre neim runim te da grenika ne smatraju objektom prezira i odbojnosti. Jasno je da u ovakvom stanju to drutvo ostaje nemoralno i da se ubrzano strovaljuje i
300 301

Gurul hikem, str. 191.. Qurbul ustad, str. 26.

175

pada u dekadencu. Nee protei dugo a ono e ve oboljeti od raznoraznih posljedica toga grijeha. asni Poslanik je ovu stvar tretirao kao najveu i najopasniju nesreu koja moe snai muslimasnku zajednicu. Rekao je Boiji Poslanik, sava: ta e biti sa vama kada se vae ene upuste u nemoral i kada se vai mladi zaprljaju grijeenjem te kada prestane nareivanje na dobro a ne i spreavanje injenja zla? Bi reeno: O poslanie, zar e muslimane snai takov stanje? Da i gore od toga! Potom on ree: A ta e biti onda kada ljudi budu nareivali zlo i grijeenje, a injenje loih dijela budu spreavali? Kazae: O poslanie a zar e doi takvo vrijeme? On ree: Da, biti e i gore od toga! A ta e biti kada doe vrijeme pa u vaim oima dobra budu izgledala kao zla, a zla budu imala tretman dobara i pohvaljenih dijela?302 asni Poslanik, sava, je u ovome hadisu drutveno zastranjenje poredao u tri faze: 1. faza, ljudi postaju grijeni; 2. faza, kada e jedni druge nareivati grijeenje, a odvraati od dobrih dijela; 3. najopasnija faza, jeste ona kada dobra i zla potpuno budu promjenila uloge. Kada grijeh i zlo zaprimi oblik dobra i obrnuto kada dobro bude zaprimilo tretman zla. Naalost, mnogo islamskih gradova je danas suoeno sa ovom velikom nesreom te je veina muslimana runou mnogih grijeha odbacila i tretira ih kao obino dijelo. Ova nepoudna praksa skida islamski stid i sram sa ljudi te na taj nain ohrabljuje grenike. Oni se sada bez straha od korenja i omraze lahko uputaju u grijeenje. Na zapadu su takoer neki od grijeha naroito oni grijesi vezani za nezakonite muko-enske relacije izgubili odvratnost i odijum u oima ljudi te se njihova dananja omladina, djevojke i mladii, bestidno i besramno - bez javne osude - uputaju u nemoralne i nepoudne relacije. Kao rezultat toga gubi se krepost i ednost generacije i moralne vrijednosti u tim zemljama, te se mladi suoavaju sa velikim opasnostima. Ako se ova stvar bude gledala kroz statistike podatke u tim zemljama, onda e se jasno uoiti tetnost ove pojave. Primjera radi, ovdje vam prenosim kratki izvjetaj:
UNITED PRES: Prije nekoliko dana doktor Ronald Gipson je na konferenciji engleskih ljekara je u svom izvjetaju o putenim relacijama objavio da je u jednoj engleskoj enskoj koli, meu djevojicama od 14 do 15 godina ustanovljeno da su trudne te da su stupile u prijevremene putene odnose. Ovaj izvjetaj izazvao je ogorenje duhovnih voa i engleskih roditelja. Doktor Gipson je na konferenciji naglasio da televizijski programi ubijaju u mladima zdrav okus a izazivaju i
302

Qurbul ustad, str. 62.

176

podstiu ih na ubijanje i na nevaljale relacije i seksualna nauavanja neto to spada u u domen biologije i sve to ima opasne posljedice po drutvo. Doktor Gipson je takoer istakao da se u cjeloj zemlji sve vie sniavaju moralni standardi, pri emu je napao dva nova duevna lijeka. Nekoliko dana nakon toga, doktor Ambrus Link govorio je o bolestima uzrokovanim nepoeljnim putenim relacijama, te je pri tome istakao da se od 1957. g. naovamo pojavio stanoviti porast broja oboljelih od neregulasnih putenih relacija meu mladima. Meu djeacima od 15 do 19 godina taj porast je 67, 3% a meu djevojicama istih godina je 65, 4%. 303

Odgajanje stida injenica je da stid i sram odvraaju ljude od greenja te da stid sam po sebi moe biti garant izvrenja zakonskih odredbi u drutvu. Sve to dalo je stidu primat pohvaljene moralne odlike. U skladu sa govorom asnog Poslanika, sava, ova vrsta stida proistie iz razuma i imana i pokazatelj je snage due i nutarnjeg bia ovjeka. Roditelji su obavezni svoju djecu u najranijem dobu odgojiti sa ovom vrstom poeljne osobine (stida). Tako e im grijeh biti ruan i grenici e im biti odvratni, a isto tako njihov stid e ih sauvati od grijeenja i odvratiti ih od krenja zakona. Nepoeljan stid, jeste stid koji znai sramiti se od onoga ega ne treba i on predstavlja nepoeljnu moralnu odliku. Izvorite ove vrste stida je slabost due i osjeaj inferiornosti, te je Resulullah, sava, ovu vrstu stida oznaio glupim stidom. A inferiornost i kompleks nie vrijednosti obino nastaju kao posljedica loeg odgoja, uroenih slabosti ili pak drutvenih anomalija. U najkraem, mnotvo je faktora koji mogu biti povod i uzrok kompleksa nie vrijednosti, a koji je opet razlogom nastanka nepoeljnog i glupoog stida i srama.
Svi nutarnji kompleksi, stvarni ili umiljeni, koje dijete osjeti u kontaktu sa svojim okruenjem, mogu dovesti u njemu do ove devijacije. Doktor Andri u svojoj knjizi Nespoznato dijete (Kudaki naenahte) nabraja mogue faktore nastanka u djetetu kompleksa inferiornosti poput: tjelesne uroene mahane, bolesti, osjeaj manjkavosti i nedostatnosti u porodici i dr..Prema tome, potrebno je naroitu panju obratiti na sve ove faktore, e da dijete u svojoj ranoj mladosti ne bi skrenulo u neki od nepoeljnih kompleksa. Jer kasnije ispravljanje takvih kompleksa zahtijeva teku, kontinurianu i bolnu borbu. 304

Dakle, znaajan udio psihikih bolesti svoje izvorite ima u inferiornosti proistekloj iz loeg i nepravilnog odgoja u mladosti djeteta. Ponekad loe i nepravilno postupanje roditelja ostavlja jako loe tragove i uinke na psihi djeteta, koje nuno postaje psiholoki slabo i koje do kraja svog ivota vue posljedice od trauma navuenih u djetinjstvu. Valjan i ispravan odgoj prava je preventiva ovim nepoeljnim i opasnim traumama. Roditelji su zato ve od prvih mjeseci ivota djeteta
303 304

Ruznameje Italaat, emare 10561. Ma we farzandane ma, str. 58.

177

duni da ga tako paze i odgajaju da izbjegnu stvaranje u njemu kompleksa nie vrijednosti.
Iako dijete u poetku svog ivota reaguje samo refleksno (smijanje, pla, jedenje, uzimanje, pokreti, neartikulisan govor) ove refleksne radnje treba samo disciplinovati. Nain hranjenja i voenja sveukupne brige o djetetu pokazuju da li su roditelji dobri i valjani odgajatelji djeteta ili ne. Sada se da postaviti pitanje da li je uope potrebno odgajati refleksne radnje djeteta? Naravno, treba i to od prvih dana po roenju. Pla, dreanje i ljutnja djeteta uveliko su povezani sa odgojem u prvim danima njegova ivota. Ako se tu naine odgojne greke, djeiji budui ahlak (moral), ponaanje i druge odlike uveliko e biti negativno ustrojene i u krivom smjeru navoene. 305

Pohvale i blagosiljanja Jedna od prirodnih ovjeijih skloosti koja je u njemu prisutna od samog djetinjstva, i koja traje do kraja ivota, jeste tenja za hvaljenjem i velianjem od strane drugih. Svako dijete i ovjek oekuju da za svoj neki uspjeh budu nagraeni hvalom i blagosiljanjem od strane prijatelja i okruenja. I kada se to dogodi dijete ili odrastao ovek bivaju izuzetno sretni i veseli. Oivljenje nutarnjih potencijala Kada se dijete hvali i velia, u njegovoj nutrini se bude nutarnji potencijali i sposobnosti, ime skrivena ovjeija savrenstva i potencijali dolaze do izraaja. Kao da hvale i estitanja osobama podaruju novu snagu i trasiraju im uzvieni put osobnog usavravanja.
Jedan od najveih psihologa dananjice doktor Magdugal istie da sva djeca bez izuzetka vie od kanjavanja i grubosti trebaju bodrenje i kreiranje osjeaja samopovjerenja i samosigurnosti. Koliko li je samo djece u ranoj fazi svog ivota ostalo bez pobuivaa i pokretaa svojih nutarnjih sposobnosti i potencijala, a bio im je dovoljan samo jedan mali podsticaj za to. Znaajan udio misaonih trauma i ivanih poremeaja posljedica je grubih nastupa prema djetetu, koji su reakcija na kritiku i nasilno obraanje djetetu. I to je neto to u njemu najee do kraja ivota ostavlja tetne tragove. 306 Svaki ovjek po svojoj fitretskoj prirodi ima potrebu da bude predmetom panje i prihvaanja drugih, jer je ovjek po toj prirodi imanentno drutveno bie. Sjetite se kada ste prvi puta poluili uspjeh i kada ste tom prilikom zadobili prve roditeljske pohvale i blagosiljanja, koliko ste bili sreni. Ili kada vam je uitelj prvi puta u koli estitao za dobar odgovor koliku ste sigurnost i zadovoljstvo u sebi osjetili. Pohvala i estitke od strane drugih stvar je koja teke obaveze ini lahkim i uklanja tekou i umor. Bilo da smo mali ili odrasli, i da smo na bilo kojem drutvenom nivou i poloaju, ako za obavljeni zadatak ili posao budemo dobili odobravanje i prihvaanje od strane sredine u kojoj djelujemo, smatraemo da smo stigli do svoje nagrade. Naa savjest e biti umirena a poticaj za daljnji rad bie podgrijan i intenziviran.
305 306

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 65. Uqde heqarat, str. 17.

178

Podsticaj i bodrenje od bilo koga i od bilo kuda potrebni su, a naroito kada dolaze od vlastitog okruenja i prijatelja. 307

Islamski prvaci imali su itekaakv osjeaj za bodrenje pri dobro odraenim stvarima iz opsega vjerskih ili dunjalukih poslova. Upravo su oni sa pohvalama i blagosiljanjima bodrili i podsticali ljude na dobroinstva. Ovom prilikom navodim vam dva primjera. Pejgamberov poklon asni Poslanik, sava, ugledao je jednog beduina kako klanja namaz i u njemu se moli Bogu s visokim tonom i s potpunom predanou izgovarajui svoju molitvu Bogu. Rijei produbljenog znaenja i smisla toga ovjeka, koje su proisticale iz njegove visoke spoznaje, duhovnog savrenstva i imana ostavile su jak utisak na Poslanika, sava. Poslanik je poslao jednog ovjeka kada taj beduin zavri svoj namaz da ga pozove kod Poslanika. Ne proe dugo, a ovjek dovede tog beduina pred Poslanika, sava, a on budui da je imao pri sebi komad zlata kao poklon koji mu je neko ranije dao, isti dade ovome ovjeku a potom ga upita: Iz kojega si plemena?Ovaj odgovori: Iz plemena Beni Amr ibn S'ame. Poslanik upita: Zna li zato sam ti dao komad zlata? Ovaj odgovori: Zbog milosti koja je uspostavljena izmeu mene i tebe. Pejgamber ree: Naravno ta samilost izmeu nas dvojice postoji, ali ovo zlato sam ti dao zato to si onako srdano i blagodarno veliao svoga Gospodara.308 Ovo bodrenje i blagosiljanje asnog Poslanika tako je godilo srcu beduina, a s druge strane je takoer obodrilo i one koji su ovu scenu promatrali sa strane. Imam Ali, as, o vrijednim i marljivim radnicima u vladi u slinom tonu u svom pismu Maliku Ataru kazuje: Svoje potene i vrijedne slubenike pohvaljuj i blagosiljaj te ih tako vei za sebe. Njihove valjane poslove i usluge spominji i jasno pohvali, zato to pohvala i blagosiljanja hrabre ljude na putu dobroinstva jo vie podstie te nemarne s Boijom voljom stavlja u pokret i pregnue. 309 Upravo kao to je ulagivanje i hvalisanje na nemjestu s moralnog aspekta pokueno i moe proizvesti mnotvo nevolja i nereda, isto tako ustezanje pohvale i blagosiljanja ondje gdje je to neko zasluio moe da kreira u ljudima nepoeljne odlike i da dovede do loih induvidualnih i drutvenih posljedica. Kazao je Imam Ali, as: Hvalisanje i pretjerivanje u hvaljenju vie od onoga to neko zasluuje jeste ulagivanje i podilaenje. A nehvalisanje onoga ko to zasluuje ili
307 308

Rude ahsijat, str. 42. Hakjatul hajvan, sv. 2, str. 63. 309 Nehdul belaga, fejd, str. 997.

179

proistie iz nemoi onoga ko bi trebao pohvaliti ili je posljedica psiholoke bolesti i zavidnosti onoga ko bi trebao pohvaliti. 310 Pohvala u pravi trenutak Ponekada pohvala u pravi trenutak preusmjerava cijeli ivot jednog ovjeka i navodi ga na put sree i dobrobiti. Oivljava njegovu nutarnju linost. Svjetlo nade u njegovom dubinskom biu se upaljuje, ini ga jakim i samopostojanim. On nesumnjivo preuzima vostvo nad sobom, ide u zacrtanom pravcu, napreduje postupno i stie do konane pobjede. A ponekada se dogaa obrnuto, ustezanje od jedne pohvale i blagoslova, ubija ovjeiju linost, ini slabanim i onemoalim njegov duh. On gubi povjerenje u sebe, postaje beznadean i pesimistian, govorei pri tome sebi: Toliko sam bezvrijedan da mi ak ni prijatelji ne pridaju vanost. Njegova nesrea poinje upravo iz te take, on biva oajan u sebi se osjea poraenim. Poinje u njemu raditi kompleks nie vrijednosti, koji se na koncu preobliuje u nutarnju bolest s raznolikim aspektima. Jedan od aspekata ovog duevnog loma jeste i osjeaj postienosti i posramljenosti spram ljudi. Ponekada ovakav ovjek iznutra osjeti toliku ponienost i ojaenost da se ne smije upustiti u druenje s ljudima. Kao da sebe vidi niim i bezvrednijim od toga da ljudi uope sa njim komuniciraju i tretiraju ga jednim zbiljskim ovjekom koji posjeduje svoju linost.
Kada neko sebe ne vidi dobrim i u tuim oima vrijednim onako kako oekuje i zasluuje, najednom bjei u od ljudi i zastalno nastoji da se izoluje od njih. To zato da vie ne bi doivio prethodna ponienja i neprijatnosti. Ili, ako se ve naao u drutvu, on sjedi negdje u oku i nijedne ne progovara. 311

Korenje i bodrenje Pravovremeno hvaljenje i bodrenje jedan je od osnovnih uvjeta odgoja djeteta i to je najbolja preventiva od zadobijanja stida i samoizolacije djeteta. Djeca koja su odgajana kod sebinih i krutih roditelja i koja nikada nisu ula pohvale i balgoslova na svoj rauna, zaprimaju slomljen duh i nesigurnost i uvijek osjeaju ponienost i inferiornost. Upravo kao to roditelji trebaju svoju djecu za loe postupke koriti i na taj nain ih odvraati od nepoudnih djela, ime e u njima odgajati lijep edeb i kulturu, isto tako ih je potrebno od najranijeg doba za svako njihovo dobro djelo pohvaliti ime e se u njima kreirati nada i volja te e im se time ojaati njihova linost. Naravno, pri svemu ovome jako je vano da se djeca pohvaljuju i prekoravaju u pogodnim trenucima i u odreenim dozama. Jer pretjerano i nebalgovremneo korenje i pohvaljivanje ne samo da nee donijeti dobar odgojni rezultat, nego je
310 311

Nehdul belaga, fejd, str. 1239. Rud ahsijat, str. 77.

180

mogue da u djetetu stvore pokvarenu i iaenu narav i da mu nanesu raznolike nutarnje boleine. Imam Ali, as, je kazao: Najvei stupanj gluposti jeste pretjerivati u hvaljenju i u kuenju. 312
U prva dva-tri mjeseca po roenju, dijete se poinje smijeiti te poinje razlikovati prisustvo osoba u odnosu na prisustvo stvari. U ovom vremenu pojavljuje se ljubav izmeu djeteta i majke. Dijete se raduje vienjem majke i to svojim reakcijama pokazuje. Njegove reakcije nisu vie ivotinjskog karaktera i u njemu se ve tada javlja potreba za hvaljenjem i velianjem. Od ovoga momenta pa nadalje, iskusan i vjet odgajatelj ima mone alatke u rukama, a to su: hvaljenje i korenje. Ove alatke u vrijeme djetinjstva imaju vanredan znaaj, s tim to ih treba sofisticirano i dozirano znati koristiti. U prvoj godini djetetova ivota uope ne treba korenje i kritikovanje koristiti. A i poslije toga treba u njegovu koritenju biti vrlo uzdran. U koritenju pohvala i bodrenja nema takve tete, ali i ovdje ne treba pretjerivati da se ne bi izgubilo njihovo dejtvo i efektivnost. Nijedan roditelj nije toliko hladan da nee djetetu estitati i pohvaliti ga kada napravi prvi korak ili prvi put jasno izgovori neku rije. Dakle nakon to dijete nakon puna uloenog truda i nastojanja naini prvi vei iskorak i pobjedu u nekom poduhvatu, prirodna je stvar da je zasluilo estitku i pohvalu. K tome, jo je bolje da pustimo djetetu na volju da misli da se mi slaemo sa njegovim sklonostima i eljama. 313

Put napretka Dijete po svojoj prirodi tei svome savrenstvu i u svoje aktivnosti ulae sve svoje djeije snage i potencijale. Podsticanje i hvaljenje djeteta od strane roditelja i okoline otvaraju mu put napretka, pale u njemu plamenove ljubavi i nade, te njegovu psihu i njegove nutarnje potencijale ine pripravnim, jedan za drugim, da procvjetaju. Obrnuto, nezainteresovanost ili roditeljska neumjesna krutost slabi djeiju volju zarad i ini ga hladnokrvnim za aktivnost i napredovanje. Ponavljanje ovakvih nepoeljni i krutih akcija prema djetetu, moe oboljeti dijete i nanijeti mu nesagledive i nepopravljive dugoone posljedice. Da bi vam bilo jasnije o emu govorim, evo jo jednog primjera. Neopisiva radost prve petice Dijete od nekoliko godina kree u osnovnu kolu i ui nekoliko prvih lekcija iz knjige poetnice. Nakon nekog vremena pie svoju prvu zadau i rezultat njegova rada se u liku ocjene (petice) oslikava na stranici njegove sveske - zadanice. Ova zadaa predstavlja polaznu taku njegovog obrazovnog ivota, ona oznaava njegovu viemjesenu borbu sa lekcijama i ogledao njegove linosti. Ono je dolo kui i svoje oi upire u vrata broji minute kada e otac doi i kada e mu pokazati svoju ocjenu. Dijete puno nade oekuje oevu pohvalu i od radosti svo cvate. Ovi trenutci predstavljaju najsrenije trenutke u njegovom ivotu. Otac
312 313

Gururul hikem, str. 77. Dar terbijat, str. 64.

181

ulazi u kuu, dijete mu daje svoju svesku sa zadaom u ruke i svo od enje i radoznalosti oekuje oevu reakciju. Pametan otac, otac koji zna iskoristiti prilike, s potpunom panjom gleda zadanicu svoga djeteta, smjei se, uzima dijete u naruje i njeno mu miluje glavu. Potom mu nekoliko puta kae aferim i svaka ast. Ovim postupanjem otac mu je dao najbolju nagradu. Ova oeva reakcija probudila je novu snagu u djetetu. To je podiglo njegovu svjest i entuzijazam. Ono e sa vie nade i volje nastaviti svoje kolsko obrazovanje. Ali neuk otac, otac koji ne zna koristiti prilike s dijetom postupa kruto, njegovu zadanicu ni ne gleda. Ako ga eli pohvaliti onda to ini hladno, tako da ga i ne gleda u lice niti mu upuuje estitke. Gore od toga, neki oevi svoje vanjske neuspjehe donose kui i grubo i otro nastupaju prema eni i djeci. Na taj nain ubijaju djeiji duh. Svjetiljku njegove nade gase. Dijete se tako sa gorkim sjeanjem i slomljenom psihom odvaja od oca. Te noi ono sa gorinom i nezadovoljstvom lijee u postelju. Moda otac nee imati ni najmanje osjeaja da je uradio neto runo, ali dijete nee zaboraviti ovo svoje gorko iskustvo. Zapravo mnoge ljudske nesree, gorine i crni dani zapoinju iz jedne take i od jednog trenutka. Mogue je da nesreni trenutak bude ba ona nepanja od koje poinje djetetov pad i nesrea. Ona djeca koju hrani i zadovoljava pohvala, a koja se ne nau u poziciji da im njihovi blinji ne iskau pohvalu i estitku, to su djeca koja od djetinstva vuku slomljenu linost zbog zanemarivanja i ponienja od strane svojih roditelja. Sueljena s nerazumijevanjem upadaju u stanje ponienosti i iskompleksiranosti te se u narednim godinama, i sve do kraja ivota, suoavaju sa raznoraznim duevnim boleinama. Jedna od tih duevnih ili psihikih bolesti jeste postienost ili posramljenost spram ljudi.
Kada vidite osobe koje su stidne, povuene, prestraene, utljive i ugaene, ili pak osobe koje puno priaju i koji su nametljive, ili su hladne i neodlune, ili su nepromiljene i lahkomislne sve su to, ustvari, odlike osoba koje nemaju povjerenja u sebe, zapravo koje gaje u sebi percepciju da ih drutvo nije prihvatilo onako kako je trebalo i da im nije dalo prostor i ansu koju su zasluivali i zavreivali. 314

Obradovati dijete Potrebno je za roditelje da u toku izvrenja svojih odgojnih dunosti da povedu rauna o ovoj vanoj stvari: da svoju djecu hvaliu i uzdiu u skladu sa onim kako ona zasluuju te da se klone njihova neumjestnog hvalisanja, kada to ne zasliuju, te da ih na taj nain nepotrebno ne ine radosnim i da ih tako ne uvode u duevnu bolest, slabost due i postienosti. Rekao je Boiji Poslanik, sava:
314

Rud ahsijat, str. 79

182

Otac koji s ljubavlju pogleda svoje dijete i obraduje ga, Uzvieni Bog e mu dati nagradu u veliini nagrade oslobaanja jednog roba iz ropstva. 315 Umjesna pohvala djetetu predstavlja jedno od najboljih sredstava injenja djeteta radosnim. Ova stvar sa stanovita Islama, zanemarimo li pozitivne odgojne aspekte, dovodi do ahiretske Boije nagrade ocu. Islamski prvaci i evlije su djelatno vodili rauna o ovom vanom velikom odgojnom principu te su svojoj djeci spram svih njihovih pohvalnih djela ili dobrih rijei poklanjali svoju naroitu ljubav. Dvoje malehno dijece Jednog je dana Imam Ali sjedio kui, a s njegove lijeve i desne strane sjedilo je dvoje male dijece hazreti Abas ibn Ali i Zejneba. Ree Ali, as, Abasu: Reci jedan. On ree: Jedan. Ali ree: Reci dva. On ree: Stidim se da jezikom koji je rekao jedan (mislei na Boiju jednou) kaem dva. Imam Ali, as, da bi pohvalio, obodrio i podstakao dijete - poljubio ga je u oi. I ovo je sama po sebi bio znak ljubavi i suptilnosti prema Tevhidu Boijem. Znai jednoboci (Muvahidin) nikada nemaju sklonost ka irku i mnogobostvu. Potom se Ali, as, obrati Zejnebi koja je bila na njegovoj ljevoj strani. Zejneb tada ree: Oe moj a da li nas voli. On ree: Da, naa su djeca dio naih digera. Potom ona ree: Dvije ljubavi u srcu ljudi ne mogu stanovati ljubav prema Bogu i ljubav prema djeci. Treba kazati sada da nas sljeduje samilost i dobrostivost, a da naroita iskrena ljubav pripada neogranienoj Boijoj Biti. 316 Ova tevhidska izjava male Zejnebe izazvala je od Alija estitanje i pohvalu. Tada je Ali prema ovo dvoje djece iskazao jo veu ljubav i samilost te ih je nagradio tako to ih je pohvalio i uzdigao. Alijev, as, porodini milje bio je pun Tevhida i oboavanja Jednog Boga, bio je pun ljubavi i enje prema Bogu. Djeca te porodice su takoer odgojena u toj atmosferi te su i njihova mladalaka srca poput srca njihova oca bila napunjena ljubavi i enjom prema jednom uzvienom Bogu. Izvorite bolesti stidljivosti i posramljenosti ne lei samo u loem odgoju. Ono djelimino moe biti uzrokovano i tjelesnim mahanama i drutvenim manjkavostima.
315 316

Mustdrek, sv. 2, str. 626. Mustdrek, sv. 2, str. 635.

183

Islam se na putu lijeenja ove duevne bolesti okoriuje svim moguim sredtvima i muslimanima daje potrebna upustva i zapovijedi. Dva razloga pasivnosti Na koncu ovog izlaganja sumarno obraam panju na dva uzroka bolesti: a) siromatvo i bijeda, b) runo prezime. Siromatvo je u ivotu ovjeka jedna od najveih nesrea i nevolja. Jer, siromaan ovjek trpi po dva osnova: s jedne strane trpi neimatinu a, s druge strane, trpi prezir i niskost u oima ljudi. Slabosti usljed siromatva Imam Ali je svom sinu Muhammedu ibn Hanefiju kazao: O siniu moj, bojim se za tebe siromatva pa zato moli Boga da te od toga oslobodi, jer je u njemu umanjenje vjere, slabljenje razuma i supstanca dumanluka i neprijateljstva. 317 Umanjenje imana zbog siromatva i bijede nastade, inae nikakva zaprljanost ne bi navukla provalnika u lopovske skute. Ree Lukman, as, svom siniu: Znaj siniu moj, ja sam kuao raznolike strpljivosti i gorine, nita nisam okusio gorije od siromatva. Ako te jednog dana snae jad i bijeda, to nikom ne objelodanjuj, jer e u oima ljudi izgledati ponienim, slabim i bijednim. A bijedni i siromani odmah zbog svoje neimatine u sebi osjete slabost i nemo te zato bivaju postieni i posramljeni spram ljudi. 318 Zatita siromanih Islam je upravo u cilju zatite siromanih koji su zasluni pomoi i u cilju borbe protiv duevnih bolesti koje proizlaze iz siromatva, ustanovio odreena pravila. Islamska vlast na sebe preuzima obavezu da iz narodne blagajne (bejtul mala) barem elementarne potrebe snabdijeva siromanim i nemonim graanima kako bi im time omoguio fiziki opstanak i egzistenciju, s je dene strane, i kako bi im, s druge strane, omoguio da ouvaju svoj obraz, ast i linost i kako bi oni i dalje u drutvu, u okvirima zakona, bili cijenjeni i potovani graani. U Islmskom sistemu nijedan graanin nije zbog materijalne nemoi i bijede lien drutvenog i zakonskog potovanja. Nijedan musliman ovdje nema pravo da na siromanog gleda prezrivo i uvredljivim pogledom. U
317 318

Nehdul belaga, fejd, str. 1018. Sefine, faqr, str. 379.

184

stvari, u oima istinskog mu'mina, pravi siromah i bijednik je onaj ovjek kojem manjka imana i ahlaka, a ne onaj kojem manjka materijalnih vrijednosti. Stvarni i zbiljski vjernik (mu'min) vidi ponos i ast u posjedovanju to veih duhovnih i mu'minskih nivoa, a ne dunjalukih dobara. Mogue je da zbiljki mu'min upadne u materijalnu neimatinu, ali on sebe nikada nee zbog toga gledati jadnim i poniznim, te nee zbog toga zaraditi neku nutarnju bolest. Jednostavno, vjera i iman u Boga, ovima toliko diu duhovnu i psiholoku snagu i osnauju linost, tako da im materijalna lienost ni u kom sluaju ne moe poremetiti duhovnu ravnoteu i slomiti njihovo dostojanstvo i dignitet. Ovakvih linosti kako u prolosti tako i u budunosti bilo je poprilino dosta. Moralne preporuke Da siromana djeca ne bi zapala u kompleks nie vrijednosti te da, kao posljedicu toga, ne bi zadobila bolest zvanu stidljivost i povuenost, Islam je predvidio odgovorajuu efikasnu metodologiju. Izuzme li se efekat njihova materijalnog snabdijevanja koje ih relativno obezbezbjeuje u materijalnom pogledu Islam je dao i dodatne moralne zatitne preporuke kako za djecu jetime tako i za obinu nemonu djecu. Za primjer, navodim vam sljedei hadis: asni Poslanik u toku govora o obavezama i pravima prema komijama, kazao: Kada kupi voa (sebi i porodici) dio toga dadni i komiji. A ako to ne moe uiniti, onda ga makar skrovito unesi u kuu. Tada se pripazi da ti dijete ne izlazi s voem napolje, gdje bi ga moglo vidjeti komijno dijete, koje bi se onda magalo. 319 Runo prezime Runo prezime takoer je jedan od faktora kompleksa nie vrijednosti, koji biva razlogom nastanka postienosti i posramljenosti meu ljudima. Ljudi koji imaju s ovim problema, u sebi osjeaju strepnju i strah od vrijeanja okoline. Islam je u svom moralnom nauavanju zabranio ljudima da upoe jedni druge ismijavaju, grde i etiketiraju. Kazao je Resulullah, sava: Ako vam jedna od vaih slukinja poini blud s nekim, onda je samo kaznite propisanom kaznom, a nemojete je (rijeim) koriti i grditi. 320 Iz ovoga se zakljuuje da ne moemo osobu koja je poinila blud grditi i omalovaavati, kako je tek onda mogue omalovaavati i grditi muslimana zbog njegova grijeha (davanja loeg prezimena ili imena) njegova oca ili majke.
319 320

Biharul envar, sv. 18, str. 212. Madm'ue weram, sv. 1, str. 57.

185

Islam je uvoenjem zabrane vrijeanja i grenja spasio sve pa i one muslimane s loim preizmenom od napada kompleksa nie vrijednosti. U islamskom drutvu su se ljudi s loim preizmenom bez stida i ustruavanja mijeali i druili sa ljudima. Ako bi pak neki muslimani i pokuali omalovaavati druge zbog neega, prvaci Islama bi hitro reagovali i to sprijeili i zabranili. U poetku irenja Islama, Ebu Dehl je neprestano bio prepreka Poslaniku, sava. On je, usljed svojih zlih namjera i zbog borbe za poloajem, uinio velike zloine te je meu muslimanima postao poznat kao opaki prevarant i izdajica. Njegov sin Ikrime ibn Ebu Dehl neposredno po smrti oca naao se pred Poslanikom, sava, te izajvio primanje Islama. Boiji Poslanik ga je zagrlio i estitao mu na tome. Ikrime je nakon toga bio ovjek sa najrunijim prezimenom meu muslimanima. Ljudi ga uskoro poee prozivati kao: Ovo je sin Ebu Dehla neprijatelja Allahova. On se na to poalio Boijem Poslaniku, sava, a on ga je naimenovao za sakupljaa zekata te mu dao posao u islamskom centru za zekat. 321 Kad su danas u pitanju pshike bolesti (poput stida), jasno je da se u poeljan stid u Islamu i dalje ubraja onaj stid koji je svojevrsni moralni osigura i garant primjene zakona. Doim je glupi stid onaj koji dovodi duevne slabosti i povuenosti u sebe. I ovakav stid je u Islamu pokuen i osuen. Da se muslimani ne bi suoavali sa kompleksom nie vrijednosti, i da ne bi upadali u postienosti i samopovlaenje, asni Poslanik je dao odgovrajue moralne zakonske instrukcije i zapovijedi, ime bi se donekle sprijeili sami uzroci nastanka ovih boleina. Neumjesni stid A sada vam iznosim nekoliko sluajeva u kojima dolazi do nemujesnog stida, a koje je Islam u osnovi zabranio: Doista se Allah ne stidi istine. (El-Ahzab, 53) Ljudi sa imanom i vjerom, slijedei svoga Gospodar se ne libe od iskazivanja istine, koju neprestano svjedoe na svom uzvienom putu. Istinski pobonjaci se, takoer, na putu istine i zbilje, ne boje od korenja, etiketiranja i vrijeanja od strane neukih ljudi. ...oni e se na Allahovu putu boriti inee se niijeg prijekora bojati. (El-Ma'de, 54) Ljudi sa imanom u bilo kojim godinama i u bilo kojim uvjetima ne stide se od stjecanja znanja i nauke.
321

Sefine, str. 216.

186

Imam Ali, as, je rekao: Neka se niko ne stidi, ako neto ne zna, da se podui tome. 322 Ljudi sa imanom kada neta ne znaju vrlo jasno i bez ustezanja kau: Ne znam! Oni se, dakle, nikada ne stide da priznaju da neto ne znaju. Imam Ali, as, je takoer kazao: Neka se niko od vas ne stidi kada bude upitan za neto to ne zna da kae: Ne znam! 323 Islamski prvaci su u mnogo sluajeva odvraali ljude od glupog i nepotrebnog stida. Koliko li je bilo ljudi koji su zbog nevjerovanja, nezanja i slabosti duha upali u kompleks nie vrijednosti, koji se potom preinaio u glupi stid i neumjesnu posramljenost. Meutim, ljudi s vjerom, slijedei mudra nauavanja uzvienog Islama, osloboeni su ovih gluposti.

26

322 323

Nehdul belaga, fejd, str. 1114. Nehdul belaga, fejd, str. 1113.

187

...i koji stidna mjesta svoja uvaju. (El-Mu'minun, 5) Odgoj ednosti i kreposti Jedna od pohvalnih i moralnih vrlina i uzviena ljudska odlika jeste ednost. Osobina ednosti ovjeka dri u uravoteenosti po pitanju njegovih putenih nagona i uva ga od strastvenih napada. Roditelji su duni svoje dijete odgajati sa ovom osobinom te u samoj mladosti postupno u njima kreirati ovu odliku. Putene strasti spadaju u najsnanije ovjeije porive. Neuspjesi, lomovi i porazi koje ovjek na ovome putu doivi mogu zbog nagonskog ponienja, koji je utkan u samo ovjeije nutarnje bie, u ovjeku izazvati velike komplekse koji postaju izvorite nereda izgreda, izdaje, zloina, ubistava, pljaki, ponekada i duevnih bolesti, a na koncu i ludosti. Pitanje zadovoljavanja putenog poriva i kvalite zadovoljavanja nagona koji su u vezi s tim, jedno je od vrlo vanih naunih i vjerskih pitanja. Naunici su u toku minulih stoljea o ovome problemu iznosili raznolike teorije te su neki otili u jednu a drugi u drugu krajnjost. Narodi i nacije su, kako u prolosti tako i danas, o zadovoljavanju tjelesnih i putenih poriva imali razliite naine ispoljavanja i zadovoljavanja. U dananjem modernom svjetu pitanje spolnog zadovoljavanja zadobija novi kolorit i dobija veu naunu vrijednost. Svjetski uglednici i naunici ovu stvar su smatrali jednim od najvanih naunih, ivotnih, drutvenih, psiholokih, psihopatolokih pitanja - koje se tie odgoja i vaspitanja. Stoga je ovoj stvari poklonjena naroita panja, pri emu su nainjena presizna nauna istraivanja. Sveta vjera Islam je svoje sljedbenike na valjan nain poduila kako da se koriste ovim monim nagonom, ali na zdrav i ispravan nain. Naravno, ova opsena tema potrebuje svoju potpunu elaboraciju, mnogo vremena i mnogo govora. Jer ova tema, kako sa vjerskog tako i s naunog stanovita, kada je u pitanju odgoj djeteta, zavreuje potpunu panju. Ja u vam, meutim, o ovoj temi ukratko i u saetoj formi nadalje jo poneto kazati. Uravnoteenje nagona Svi uenjaci i sve nacije svijeta vjeruju da svi ovjeiji nagoni trebaju da se uravnotee i da se ovjeije nefsanske elje i tenje trebaju zadovoljavati samo u ogranienoj i ispravnoj mjeri i dozi. Neminovno je da se, esto puta, meu nefsanskim eljama i drutvenim interesima pojavljuju diskrepancije i nesporazumi. Opstanak civilizacije i ouvanje drutvenog poretka nemaju druge opcije nego stavljanje pod kontrolu ovjeijih nefsanskih elja i nagona. Ljudi su, pri zadovoljavanju svojih duevnih i nefsanskih poriva, primorani odustati od apsolutne i

188

neuvjetovane slobode i iste su obavezni staviti pod stanovitu kontrolu i u okvir koji definie opi drutveni interes.
Mnogo je osoba koje su nevoljne povinaovati se drutvenom i civilizacijskom sputavanju svojih putenih i drugih nagona. Naroito treba biti svjestan osnovnog naela i razloga ovih ogranienja i zabrana protiv kojih nikakvi protesti nemaju mjesta i utemeljenja. To zato to se ak i sa tehnikog aspekta moe kazati da ukoliko civilizacija eli stii do svog cilja, ona potrebuje regulisanje i ogranienje nagona. Traganje za sigurnou i smirajem, onome to bi trebalo biti proivod civilizacije, bez odustajanja od potpune neuvjetovane slobode moglo bi se smatrati neim sebinim. ovjeanstvo se stoga, zarad mogunosti drutvenog ivljenja, mora odrei nekih prirodnih sloboda koje je imalo prije stupanja u civilizacijsku zajednicu. U zbilji apsolutna prirodna nagonska sloboda znai da svaka individua eli na prikriveni nain, u drutvenom miljeu, ispoljiti svoje nagone ne marei za interese i tenje drugih individua. No, ukoliko bi se udovoljilo tenji za vraanjem na apsolutne nagonske slobode, to bi svakako bila velika greka. ivotno oekivanje spokoja u jednom civilzovanom drutvu, i tenja za posjedovanjem potpune slobode, to je dvolina sebinost, uvijek su suprostavljene stvari, jer se neprestano tei otkidanju od slobode nekoga drugog. 324

U islamskoj civilizaciji, poput onoga u materijalistikoj civilizaciji, ljudi su ogranieni i sputani u eksploataciji svojih nefsanskih poriva i strasti. Samo s tom razlikom to materijalistiko drutvo tei samo ovosvjetskom spokoju i komforu, doim islamsko drutvo tei dvama ciljevima: a) ureenju materijalnog ivota, b) i postizanju visokih insanskih i duhovnih savrenstva. Proienje due (nefsa) Postizanje visokog poloaja insanijeta nije mogue samo kroz materijalni aspekt ivota. Onaj ko eli postii ovaj veliki cilj mora proi kroz proces proienja vlastite due, treba otkloniti sve naslage neistoa i zaprljanosti sa svoga srca. A potom na fonu iste vjere u Boga izgraditi valjane moralne osobine. Upravo kao to je za uspostavu drutevnog reda i uvanja prava drugih nuno ograniavanje vlastitih nagona, tako e i za postizanje ljudskih kvaliteta i savrenstava te visokih moralnih odlika biti potrebno ograniavanje vlastitih duevnih poriva i klonjenje od nepoudnih elja. Vjersko poduavanje i civilizacija Suprostavljenosti koje se javljaju u nekim sluajevima izmeu vjerskog poduavanja i doktrina savremene civilizacije zapravo potiu iz razliitosti njihovih ciljeva. U vjerskim poduavanjima, svako djelo koje
324

Andiehaje Frojd, i str. 121.

189

je suprostavljeno i opem drutvenom i pojedinanom interesu treba biti zabranjeno. Rijeju, niko nema pravo uiniti neko djelo ili postupak koje e biti suprostavljeno opem drutvenom ili njegovom pojedinanom interesu. Meutim, u savremenom civilizovanom drutvu, svako djelo koje se ne suprostavlja opem drutvenom interesu, i ne ne ugroava niije drugo pravo, pojedinac ga sebi smatra dozvoljenim iako to djelo po njega samog i njegovu linu sreu moe biti tetno. Takav pojedinac e sebi smatrati doputenim pijenje alkohola, kockanje, bludnienje i samoubistvo i niko ga u tome nee spreavati. Ova neumjesna sloboda razlogom je nastanka velikih nesrea na Zapadu.
Dr. Karl veli: Svi ljudi ive na fonu vlastitih sposobnosti i vjetina. Ova tenja u ovjeku je fitretskog karaktera. Meutim, kod demokratskih naroda (na Zapadu), ova tenja je pretjerano eksponirana i dola je do granice kada poinje tetiti. Zapadni (evropski i amerki) filozofi su, u stoljeima renesanse, posijali ovo sjeme neuvjetovane i neograniene slobode i to sve pod imenom logike i naprednosti, a ismijali su prethodne obiaje i naela te su svaku vrstu moranja proglasili nerazumnom i zaostalom. Odavde su krenuli u posljednju ofanzivu protiv vjerski utemeljenih (moralnih) naela i nametnutih pravila, koje su nai dobri preci u svojim ivotima slijedili, i koje je ovjeanstvo iskusilo i nauilo kroz hiljadugodinju historiju. 325 Ona sloboda koju koristi veina ljudi, jo uvijek nije ekonomska, misaona a ni moralna sloboda. To je sloboda onih koji nemaju nikavih materijalnih neprilika, koji iz jedne vile prelaze u drugu vilu, i koji od jedne trpeze idu do druge trpeze, koju itaju kompletno lane magazine i koji sluaju i gledaju prouvrjene radio tv. programe. 326

Pitanje ispoljavanja i zadovoljavanja putenih nagona jedna je od stvari koje se na Zapadu tretira vie vrijednim i korisnim za ljude nego to je to prirodno a to sve zato to je po istom pitanju ljudima data pretjerana sloboda. Mnotvo je djevojaka i mladia zapadnih zemalja koje su zbog pretjeranog konzumiranja slobode postali ekstremni i koji su zbog prekoraenja u zadovoljavanja putenih strasti upali u razne zarazne bolesti i moralnu dekadenciju. Potom se opi nemoral proirio na veliki dio naroda i drave.
Junajted pres: U skladu sa statistikim podacima prosjean broj djevojaka u Britaniji koje u srednjim kolama uzimaju tablete protiv zaea dostie cifru od 80%. U isto vrijeme, novine Times London su napisale da je ispravan reeni statistiki podatak. Dalje je u lanku napisano da su neke dijevojke pitale svoje predavae koju vrstu tableta protiv zaea je najbolje koristiti. Na kraju lanka je napisano da ova katastrofa proizlazi iz pretjerane slobode koja je data mladim Britankama. 327 Asoijated pres: Doktor Mulenz istie da svaka peta engleska djevojka koja dolazi na vjenanje u crkvu, dolazi trudna. Doktor Mulnez koji inae radi u junom Londonu u tom lanku iznosi slijedee: Svake godine u londonu se obavi 50 000 abortusa i svako 20. dijete koje se rodi je nezakonito. Sa ovim dolazi podatak da se iz
325 326 327

Rah we resm zendegi, str. 2. Rah we resm zendegi, str. 9. Ruznameje Itlaat, emareje 10623.

190

godine u godinu uslovi ivota poboljavaju i da se poveava broj novoroenadi. Doktor Mulenz vjeruje da se raa stalno uvean broj nezakonite djece iz uglednih porodica te da djevojke koje potjeu iz bogatih porodica vie od drugih raaju nezakonitu djecu. 328

teta koja proistie iz pretjerane i neutemeljene slobode kada su u pitanju putene strasti dovodi do unitenja osnove porodinog ivota i do zagaenja cjele generacije te do opasnog spolnog zastranjenja. Kao posljedica ovoga javlja se povean broj ubistava usljed propalih ljubavi i uruavanja moralnih vrijednosti. tavie ova stvar je u koliziji sa ljudskom au i sa uzvienim ljudskim stremljenjima. Najzad, ovjek je vei od toga da bude rob strasti i da slua samo svoje putene porive. Nesumljivo je da seksualni nagon treba biti zadovoljen poput svih ostalih nagona. Stoga je svaki musliman, u duhu neizbjenog zakona kreacije, duan da upranjava ovaj prirodni poriv ali s jednom bitnom napomenom: poriv mora biti upokoren ovjeku, a ne ovjek porivu. Slobodni ljudi Onaj ovjek koji bezuslovno slua svoje duevne (nefsanske) porive nije slobodan ovjek. On je, tavie, rob i sluga svojih strasti. Slobodan je samo onaj ovjek koji snagom imana i razuma, te sa snagom morala i dobrote, sebe oslobodi od robovanja imetku, poloaju, svojim strastima i srdbama. Rekao je Imam Ali, as: Ko napusti strasti, slobodan je ovjek. 329 Isto tako je Imam Ali, as, kazao: Rob strasti nii je od stvarnog roba. 330 Takoer je Imam Ali, as, kazao: Najvei neprijatelj ovjeku su njegove strasti i srdbe. Onaj ko ih uspije upokoriti podigao je sebi (duhovnu) vrijednost i i postigao je svoj cilj. 331 ivotinjski porivi Stanoviti broj ovjeijih sklonosti zajedniki je izmeu ivotinje i ovjeka, poput slj. sklonosti: ljubavi prema sebi, ljubav pream svojoj djeci, strasti i srdbe, jedenja, spavanja i sl.. Jedan dio sklonosti tie se iskljuivo ljudske vrste, to su sklonosti poput vraanja povjerenih amaneta i pridravanja dogovrenih ugovora, portvovanosti i ednosti, stida i dostojanstva (asti) i dr.. Insanske sklonosti i nagoni
328 329 330 331

Ruznameje Kejhan, emareje 5356. Tehaful uqul, str. 89. Gururul hikem, str. 203-498. Ibid.

191

Zajedniki nagoni i sklonosti iako su sa aspekta potrebe nastavka ivota nuni i ljudima i ivotinjama te iako je svaki od njih na svom mjestu vrijedan i potreban meutim, ti nagoni i sklonosti nisu i nikada nee ni biti mjerilo ovjeije ljudskosti, plemenitosti i insanijeta. Ovi nagoni ne mogu biti oslonac i utoite ponosa ovjeka. Nagoni i sklonosti koji mogu biti supstanca ovjekovih vrlina i dobara, jesu upravo nagoni i sklonosti koji ovjeka odvajaju i ine ga razliitim od ivotinja, i to su nagoni koji ovjeku omugaavaju da na njihovom fonu stigne do zenita ljudskih vrijednosti i vrlina. To su dakle nagoni i sklonosti koji ovjeka ine specifinim i posebnim stvorenjem. Koliko god da ove duevne sklonosti kod nekog naroda budu jae i ivlje, utoliko e vrijednost i drutvena ivotnost tog naroda biti vea i toliko e taj narod biti blii zbiljskoj ljudskoj srei. Neke ljudske sklonosti su ugrane u sam ovjeiji fitret i u dubinu njegova nutarnjeg bia. Valjan odgajatelj je duan da pravilnim propitivanjima iste oivi te da ih iz stanja potencijalnosti pretoi u stanje aktuelnosti poput npr. sklonosti ka vraanju amaneta i obdravanju ugovora. Meutim, treba istai da neke sklonosti u ljudskim nutrinama nemaju fitretsko utemeljenje. Dobar instruktor e se u odgojnom procesu okoristiti svim naunim metodama i odgojnim sredstvima te e posredstvom istih u nutarnjem biu svojih uenika kreirati osobine poput stida i ednosti. Moralne vrline Visoke moralne vrline jesu upravo one osobine zarad ijeg upotpunjenja i usavravanja je asni Pejgamber, sava, poslat u svoju zemaljsku misiju. Upravo je promicanje ovih vrlina bio znaajan segment poslanike misije. I upravo je o visokim moralnim osobinama objavljeno na stotine ajeta i prenesono na stotine hadisa. Uinci i tragovi ovih osobina odnose se na ljudsku sreu, ouvanje asti i ljudskog dostojanstva, kao i na uvanje ljudskih nagona i sklonosti te uravonteenju istih ime se ovjek uva od negativnih i nemoralnih efekata. ...i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena da zarauju pa onaj koji nije u to upuen misli da su, zbog skromnosti, imuni; poznae ih po izgledu njihovu, oni prosei ne dodijavaju ljudima. (El-Beqare, 273) Nagon gladi ovjeka tjera u potragu za hranom i konzumiranju iste. Ljudi kojima vladaju ivotinjski nagoni ne ustruavaju se ni od jednog runog i nepoudnog postupka. No, plemeniti i asni ljudi, koje krase

192

visoke moralne osobine, ak i u situacijama kada hara glad, ne podaju se moralnim prekrajima i do hrane ne dolaze na nezakonit nain. Oni sebi ne doputaju ljudsku niskost i ponienje. Njih ne obuzimaju hajvanski nagoni, oni zapreavaju puteve takvim nagonima prema sebi. Uzvieni Bog je u gornjem ajetu opisao siromane muslimanske asne due, koje krase visoke moralne odlike i koji ne dodijavaju ljudima. Njih Kur'an predstavlja i veli da su su to ljudi koje krase visok ahlak, ednost, ast i dostojanstvo. To su oni koji su ovladali svojim ivotinjskim porivima i koji nikada ne pruaju ruku potrebitosti i oekivanja prema drugim ljudima. Ovdje su na sceni samosvjesni siromasi, sa visoko uzdignutom linou i potovanjem u drutvu. Meu ljudima tako ive da ih neupueni meu njima raunaju bogatim i monim. Spolna ednost Spolna i putena ednost jedna je visokomoralna osobina koju vjet instruktor, s valjanim odgojnim metodama, moe odgojiti u djetetu. Ukoliko se u ovjeku odgoji i ukroti ova osobina, ona e biti kadra da u njemu kontrolie seksualni nagon. U sluajevima kada strast proradi i pobuni se u ovjeku te imadne namjeru da ga odvede u ekstremizam i krenje moralnih zapovijedi naspram nje se poput snane brane istura moralna ednost. To rezultira odbijanjem upokoravanja strastima i uvanjem ovjeka od sigurnog pada u moralnu kaljugu. One osobe koje su liene ove moralne osobine i ednosti, uvijek su izloene opasnosti moralnog stropotavanja, iz kojih mogu proizai bolne posljedice. Ukoliko ih dogaaji i ivotne okolnosti ubace u rvanj strastvenih i putenih izazova - te ih uvedu u djela sueljena sa ednou teko je povjerovati da e se oni moi od ovoga sauvati i izbjei moralni pad i nesreu. Osnove pohvalnih i poeljnih osobina poput ednosti, kreposti i drugih vrlih odlika, poinju se formirati jo iz vremena ranog djetinjstva djeteta. Stoga je vrlo vano da roditelji uloe stanoviti odgojni napor te da ove vrijedne osobine formiraju u djetetu, dok ono ne stasa - kada e ve biti kasno za preodgoj. Roditeljski edni i neporoni razgovori kreirae istu atmosferu u porodici, to e biti dobar preduvjet za nastanak i formiranje trajne odlike ednosti i kreposti kako kod djece tako i kod cijele porodice to je i najbolji put za odgajanje ove dragocjene osobine kod djece. Islam, dakle, ima potpuni obzir u odnosu na reene odgojne smjernice. Stoga je Islam roditeljima, u cilju njihova valjanog odgoja ednosti kod njihove djece, dao sve potrebne instrukcije. Danas emo ako Bog da iznijenti neke od islmaskih smjernica, ali e prije toga biti potrebno da umove cijenjenih slualaca pripremim kroz iznoenje osnovnih sadraja

193

tekstova koje su napisali neki naunici iz ove oblasti seksualnog nagona. Nesumnjivo je jedan od najjaih ojvjeijih nagona puteni nagon. Po dananjem razumijevanju, seksualni nagon ne tie se samo pukog seksualnog odnosa muakarcaa i ene. Smisao ovog nagona zaprima ire znaenje, od ijih aspekata je i enja za seksulnom vezom. Zakon ljubavi Sa aspekta dananjih svjetskih uenjaka, seksualni nagon poput je zakona ljubavi i zakona topline, koji su od poetka poloeni u ovjeiju nutrinu. Jo u vrijeme djetinjstva, u godinama prije puberteta, ova sklonost se suptilno pojavljuje i pokazuje kroz razliite aspekte i kanale. A u zrelim godina uzavrela strast iba poput plamenog jezika i pokazuje svu svoju vrelinu i uzbuenje. Ovo u tijelu i dui mladog ovjeka izaziva buru. Veina uenjaka prihvaa injenicu da neke djeije reagcije proistiu iz njihova putenog nagona. Meutim, Frojd u ovom sluaju, kao i u nekim drugim sluajevima, pribjegava pretjerivanju i ekstremizmu te skree s kolosjeka zbilje i stvarnosti. Frojd je u svojim teorijama otiao u krajnost i previe se oslonio na puteni nagon. Iao je ak dotle da je i majinu ljubav izvorno sveo na putene strasti, o emu mi dalje neemo detaljisati i diskutovati. Frojd je uvjeren da u ovjeku egzistiraju samo dva glavna nagona: prvi je ljubav prema sebi, i drugi je puteni nagon. On glavni dio ljudskih uitaka, od poetka djetinjstva do kraja ivota, nalazi na izvoru putenog nagona. Po Frojdovom miljenju, i po miljenju njegovih pristalica, dijete kada doji svoju majku ili kada sisa svoj prst, ini to stoga da zadovolji svoj puteni nagon.
Spolni nagoni djece i spolni nagoni odraslih imaju isto izvorite, tj. istovjetna pokretaka sila pokree i jedne i druge. Dovoljan je ovaj istovjetan izvor, da mi za neke pokrete i reakcije djeteta povjerujemo da potiu iz spolnog nagona te da ih tretiramo kao svojevrsni odraz djeije spolnosti. Frojd izmeu mehanizama obznanjuje mnogobrojne nivoe i faze i to na nain da se djeija spolnost prvotno ispljava preko usta i da se izvodi kroz sisanje dojke. Potom se isti nagon prenosi na zube odnosno na grickanje i ujedanje. 332

Neki uenjaci su uputili kritike opaske Frojdu po pittanju njegova tretiranja nagona te su stanoviti dio njegove teorije smatrali nerealnim i u njeno pobijanje iznjeli su odgovorajue argumente, ali su takoer i sami priznali da neke djeije reakcije proizlaze iz putenih nagona.
Kada god zaelimo da da sve Frojdove teorije o seksualnosti prihvatimo, nainili smo svojevrsno porinue. Potrebno je ovdje nainiti filtriranje Frojdovih teorija, to se u toku posljednjih nekoliko godina postupno i ini. S tim to pitanje seksualnosti ne treba mijeati s pitanjem ljudske reprodukcije. Jedna stvar se ne moe porei, dijete osobito u drugoj fazi svog djetinjstva (od 3 do 6 godina) ve posjeduje stanovitu seksualnost. I ova stvar nipoto nije samo ljudski specifikum,
332

Andiehaje Frojd, str. 42.

194

jer svi znaju da majmun, naprimjer, nekoliko godina prije punojetnosti pokazuje izvjesne znake seksualnog ponaanja. 333

Dijete koje se tek rodi posjeduje u sebi potencijal za budui govor i razmiljanje. Zarad odgajanja i valjanog jaanja ova dva potencijala potrebna su dva potpuna programa: jedan je prirodni program i drugi je odgojni program. Kada je u pitanju prirodni program tada svi odgojni faktori i faktori rasta treba da budu zdravi, e da bi na fonu njihovih aktivnosti jezik i mozak postigli prirodno savrenstvo, i da bi njihovi potencijali govora postupno bili aktivirani. Ako bi zbog bolesti, ili iz nekoga drugog razloga, jezik i mozak bili zaprijeeni od svog daljeg napredovanja, dijete bi postalo nijemo i nesposobno za razmiljanje. U odgojnom programu za ispravan odgoj valjanog govora i razmiljanja potreban je odgovarajui odgajatelj koji e jezik i um djeteta staviti pod potpunu kontrolu i uputiti ih na ispravan put. Jezik djeiji e tako biti ouvan od neukaljanosti od razvratnog i neprilinog govora, a um od nevaljalih misli i zastranjujuih ideologija. Seksualne sklonosti se takoer od poetka javljaju u djetetu. Potrebno je da prirodni faktori postupno odnjeguju djeiji seksualni nagon te da ga na osnovu zakona stvaranja prevedu iz stanja potencijalnosti u stanje aktualiteta. Osim toga, potrebno je da odgojni faktori taj nagon valjano usmjere i sauvaju od razvrata i zastranjenja. Roditelji koji sami nisu isti i kreposni i koji pred djetetom govore neumjesan govor i rade stvari suprostavljene ljudskoj ednosti, to biva razlogom nesree i zastranjenja njihove djece, koja u startu kreu na suprotnu stranu od estitosti i kreposti. Odgojni i prirodni programi Najvaniji princip koji u valjanom i ispravnom odgoju djeteta treba potovati jeste usklaenost odgojnih programa sa prirodnim zakonima. Roditelji su duni da prilikom odgajanja svojega djeteta prate prirodne fitretske zakone te da djecu odgajaju u skladu s njima. Naprimjer, hrana djeteta prije nicanja zubi razlikuje se od hrane poslije nicanja zubi. Potrebno je da odgajatelj u reimu ishrane djeteta takoer slijedi zakon prirode te da mu hranu prilagoava shodno njegovu prirodnom rastu i razvijanju. Ljubav prema igri takoer je jedna od fitreskih potreba djeteta. Odgajetelj treba svoj odgoj prilagoditi fitretskom zovu djeteta te e on svoj program zainiti zdravom i korisnom igrom. Fitretski spolni nagon jedan je od najvanijih nagona djeteta. Ovaj nagon razvija se u skladu sa stanovitim brojem preciznih prirodnih zakona i pravila, kroz koje dolazi do postupnog spolnog sazrijevanja, sve dok osoba ne stigne do potpune zrelosti.
333

e midanim?Bulug, str. 43.

195

Da djeca ne bi upala u spolne probleme, te da ne bi dola u koliziju sa uzvienim zakonom udorea, potrebno je da roditelji uspostave ispravan i s fitretom usklaen program spolnog odgoja, putem kojeg e ih uputiti i izvesti na put sree.
Danas je prihvaeno da se spolni razvoj djece zaustavlja u intervalu izmeu 6 i 12 godina. Prema rijeima uenjaka psihoanalize u ovom dobu lei skrovita jedna cijela ivotna faza djeteta. U ovoj fazi izmeu djeaka i djevojica uspostavljaju se ljubavne naklonosti koje nemaju nikakvih seksualnih poriva. No, pokretaka sila spolnog nagona, naroito u doba puberteta eskalira vie nego u bilo koje vrijeme. Iako je spolna sklonost iva do vremena erijatskog punoljetstva (djevojice 9, i djeaci 15 godina), ona jo uvijek egzistira sakrivena pod pepelom. Ali od ovog vremena nadalje ona isprua svoj jezik i pokazuje sva svoja oitovanja. A onda se tako procvjetana ustaljuje. 334

U ovih nekoliko redaka tri stvari se uoavaju kao upeatljive: a) prvo je to da je doba od 6 do 12 godina straosti specifino doba djetinjstva, b) drugo je to da je seksualna strast u ovom dobu jo uvijek vatra koja miruje pod pepelom, da bi neposredno iza toga buknula i pokazala svoje plamene jezike. c) prirodni zakon ili zakon kreacje nalau da u dobi od 6 do 12 godina ovaj nagon biva skriven. Ove tri stvari prihvatljive su kako za Frojda tako i za ostale uenjake. Skriveni spolni nagoni Obzirom na princip usklaenosti prirodnih sklonosti i metoda odgoja, najbolji i najefikasniji program valjanog spolnog odgoja moe se dobiti u dobi djeteta od 6 do 12 godina. To bi bio program koji je skladan sa skrivenim seksualnim nagonom, kada se kod djece javlja meusobna ljubav bez direktnih putenih strasti. Drugim rijeima, prirodni program tie se spolnog odgoja nekoliko godina prije puberteta. Potrebno je da program odgoja bude usklaen sa zakonima prirode ro e pomoi odgoju djeije spolnosti. Islam je u svom odgojenom programu djeteta, dobne starosti izmeu 6 i 10 godina, obratio naroitu pozornost teei odgojiti pravilnu spolnost kod djece, stvarajui kod njih osobine trajne ednosti. Upravo zato je Islam svojim sljedbenicima dao sva neophodna upustva. Prirodni i konvencionalni zakoni Islam u svojim odgojnim programima njeguje usklaenost prirodnih (kreacijskih) zakona i dogovornih (teri'i) propisa te sa svojom odgojnom praksom pripomae u stvaranju povoda i naina prikrivanja djeije seksualnosti.
334

e midanim?Bulug, str. 43.

196

Islam djecu dobne starosti od 6 godina navie nastoji sauvati od podsticanja i provociranja njihovih seksualnih poriva i roditelje obavezuje da svojoj djeci omogue uvjete u kojima e svoje putene nagone drati skrovitim. U tom smislu je preneseno mnotvo ajeta i hadisa od kojih u vam neke ovom prilikom prezentirati. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Ve u dobu od 10 godina odvojite postelju izmeu vaa dva djeaka, djeaka i djevojice i izmeu dvije djevojice. 335 Takoer je, prema Imam Bakiru as, kazao Boiji Poslanik, sava: Odvojite postelju djeaka u dobi od 10 godina od enskih osoba. 336 Prenosi se od Abdzlah ibn Omera da je Boiji Poslanik kazao: Razdvojite vau djecu u posteljama kada dostignu 7 godina. 337 U drugom hadisu se od Pejgambera prenosi: Razdvojite djecu u posteljama od 6 godina. 338 Imam Musa ibn Dafer prenosi od Imama Alija, as: Svoju djecu sa 7 godina pokrenite na namaz a sa 10 godina ih razdvojite u postelji. 339 Usklaenost zakona Zakon prirode diktira da djeca od 6 godina pa do doba puberteta imaju skriveni i uguen spolni nagon. Islam je svoj odgojni program uskladio sa zakonom prirode i dao naredbu da se djeca od 6 godina pa na vie razdvajaju u postelji da ne bi usljed tjelesnog dodira potakla meusobni spolni nagon. Rekao je Boiji Poslanik, sava: Neka vam djeak od 6 i vie godina ne ljubi djevojicu. Isto tako neka se tue ene ustegnu od ljubljenja djeaka koji je preao 6 ili 7 godina. 340 Ebu Hasan, as, je kazao: Kada vam djevojica dostigne 6 godina, onda tui ovjek (nemahrem) nema pravo da je ljubi niti je moe grliti. 341 Imam Sadik, as, rekao je prenosiocu hadisa: Kada djevojica dostigne 6 godina nije dobro da je vie ljubi. 342 Ahmed ibn Numan je upitao Imama, as: Kako da se odnosim prema djevojici od 6 godina koja je dola kod mene, a nije mi bliski rod (mahrem). Imam mu je odgovorio: Nemoj je ljubiti niti grliti.343
335 336 337 338 339 340 341 342 343

Vesail, sv. 5, str. 28. Mekarumul ahlak, str. 115. Biharul envar, sv. 23, str. 114. Mustdrek, sv. 2, str. 558. Mekarumul ahlak, str. 115. Mekarumul ahlak, str. 115. Vesail, sv. 5, str. 28. Vesail, sv. 5, str. 28. Biharul envar, sv. 23, str. 114.

197

Rekao je Imam Ali, as,: Brisanje stidnog djela mahramicom od strane majke svoje kerkice od 6 godina smatra se jednom vrstom bluda. 344 Ljubljenje, grljenje, posaivanje u krilo i diranje stidnih djelova tijela jesu faktori koji podstiu spolnu strast. Zarad toga da se spolni nagon djece starosti 6 godina i navie sauva skrovitim, Islam je u svom odgojnom programu predvidio i naredio odgajateljima djece da se klone spomenutih radnji. O vjernici, neka od vas u tri sluaja zatrae doputenje da vam uu oni koji su u posjedu vaem i koji jo nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kad u podne odloite odjeu svoju, i poslije obavaljanja none molitve. To su tri doba kada niste obueni...(En-Nur, 58) Uzbuujui prizori asni Poslanik je kazao: Tako mi Boga, ako se ovjek spolno zabavlja sa svojom enom, a njihovo dijete u istoj prostoriji bude budno ih vidi spojene, i uje njihove strastvene uzdahe to dijete nikada nee biti istinoljubivo. Dijete koje se osvjedoi u taj akt, bilo muko ili ensko, i samo e na koncu zaglaviti u bludu. 345 Imam Sadik, as, je kazao: Kada se u sobi nalazi dijete neka muevi ne stupaju sa svojim enama ili robinjama u intimni odnos, to zato to ovaj in navodi dijete na bludnu radnju. 346 Imam Bakir, as, je takoer kazao: Kloni se mjesta stupanja u intimu gdje te dijete moe vidjeti, koje moe shvatiti tvoje postupke i iste drugima opisati. 347 Islam je je zbog slijeenja zakona kreacije i s ciljem pokrivanja spolnih nagona djece, u svom odgojnom programu naloio roditeljima da se klone strastvenih meusobnih radnji koje bi bile u vidnom dosegu djece, jer ako te ine vide djeca to e u njima pobuditi seksualne nagone. Iz cjeline spomenutih hadisa da se zakljuiti da Islam nudi sveobuhvatne odgojne programe koji su usklaeni sa mudrim zakonom kreacije. Nauna iskustva uenjaka potvruju da ljudska fitretska priroda kao i Boiji kreacijski zakon nalau da djeiji spolni nagon treba staviti
344 345 346 347

Mekarumul ahlak, str. 115. Vesail, sv. 5, str. 16. Vesail, sv. 5, str. 16. Ibid.

198

pod kontrolu i uiniti ga skrovitim u godinama sticanja zrelosti (puberteta). Rijeju, taj nagon treba poput vatre drati skrovitim ispod pepela. Slijeenje fitreta Ispravan odgojni program za dijete jeste onaj koji slijedi logiku fitreta i logiku krecijskih prirodnih zakona. A to je onaj odgojni metod koji spolni nagon djeteta uva skrovitim i nepobuenim u ivotnom okruenju. U svim predhodno navedenim ajetima i hadisima reeni cilj je obznanjen sa punom panjom. Naglaeno je od strane prvaka Islama da roditelji trebaju poduzeti punu panju i nadzor nad ivotom i podstupcima svoje djece u porodici. Oni trebaju djeije spolne nagone uvati od svih faktora koji ih pobuuju i podstiu njihove strasti. Roditelji koji i sami posjeduju ednost i klone se govora i postupaka koji su suprostavljeni ednosti, ak i u odsustvu djece, i roditelji koji slijede prirodni zakon i erijat, nastoje uvati djeije spolne nagone pokrivenim i skrovitim. Samo tako oni mogu ouvati svoju djecu ednom estitom i prirodno zdravom. Na taj nain oni mogu jo od ranog djetinstva u svojoj djeci formirati poeljne i pohvalne osobine. Svi kreacijski zakoni i pravila prirode ustrojeni su mudro i na dobrobit ovjeku. Zastranjenje i skretanje u odnosu na bilo koji od ovih zakona donosi negativne rezultate to neminovno povlai razliite vrste odmaze. Skrivanje putenih nagona djece nekoliko godina prije njihova puberteta jeste samo jedno od hiljadu mudrih Boijih pravila u svijetu kreacije. Djeija snaga u danima skrivenosti spolnih nagona dobro koristi priliku, jaa konstrukciju i tjelesne organe. Dijete se dobro razvija, postie svoju potpunost i svi njegovi tjelesni sastojci su spremni prei u fazu puberteta. U vrijeme kada spolni nagon izie iza zavjese skrivenosti i kada zapretana vatra ispod pepela izbije i ukae svoj plameni jezik, tada je djete ve izgradilo svoj tjelesni sistem i spremno je prihvatiti ovu promjenu. Ono je sada spremno na sve dolazee okolnosti i uvjete. Dijete ovdje bez i najmanje opasnosti, i sa najzdravijim tjelesnim prirodnim stanjem, okonava svoje djetinstvo i ulazi u fazu puberteta koja predstavlja drugu fazu njegova ivota. Ako se zakon prikrivanja spolnog nagona ne bude proveo u punoj mjeri, ako razliiti faktori doprinesu brem sazrijevanju te ako se spolni nagon u djetetu pojavi prije njegovog prirodnog vremena, djete e pogoditit raznolike anomalije i ostaviti loe tragove na njegovom tijelu i dui. Prebrzo sazrijevanje

199

Bolest prebrzog sazrijevanja i posljedice koje proizau iz toga jesu prvi loa stanja djeteta. Da bi ova stvar donekle bila jasnija te da bi sluaoci o ovoj problematici stekli podrobnije informacije, prenjet u vam saete ulomke iz knjiga nekih svjetskih uenjaka o razvoju djeteta, kao i spremnosti njegove tjelesne konstrukcije za potpunu zrelost. Novoroene predstavlja skup organa i raznolikih tjelesnih djelova. Razliiti tjelesni organi sastoje se od skupa razliitig skupina siunih djelia. Svaka skupina tjelesnih djelia posjeduje razliite i specifine odlike koje se u razliitim uvjetima objedinjuju i formiraju pojedini organ. Prema tome novoroene, ili bilo koje ivo stvorenje aktuelnog svjeta, sastoji se iz skupa razliitih skupina i oblikovano je od tjelesnih djelia. Dananja nauka ove sitne djelie naziva elijama i rast tijela skopan je s poveavanjem broja tih elija. Tjelesni razvoj
U svakom trenutku ivota u tijelu nastaju nove elije a predhodne stare potorene elije izumiru. Budui da se ove dvije radnje dogaaju istovremeno, tijelo moe da se ravnomjerno razvija. Meutim, ukoliko bi broj novih elija nadilazijo broj umiruih elija, onda bi se uveao broj tjelesnih elija i tijelo bi poraslo. Od poetka ivota pa sve do poetka 3 decenije ivota, tijelo se zbog uveanja broja novih elija - razvija. Meutim od 20. godine ivota pa nadalje, broj novih elija odgovara broju umiruih elija, i upravo se zbog toga u ovim godinama zavrava tjelesni razlog. S poetkom doba starosti broj novih elija se jako smanjuje, dok broj umiruih elija ostaje konstantan. Upravo zbog ovoga se broj elija kod starih osoba postupno smanjuje, to znai da se tijelo sada smanjuje. Za rast i raanje nove elije potrebuje se primarna supstanca i snaga. Primarna supstanca sastoji se od ugljenih hidrata, masnoa i bjelanevina, koje kroz hranu ulaze u tjelesni sistem te se nakon mnotva promjena preinauju u siune elije. Te elije se meusobno privlae i objedinjuju u jednu cjelinu. 348

Jedno od najpreciznijih Boijih znamenja u strukturi tijela ovjeka jeste zaudni poredak i organizacija elija. Od momenta kada hrana ue u eludac i kada je probavni sistem svari, pa sve do faze kada se ta hrana preinai u ivo bie po imenu elija, ona prolazi kroz zaudne faze gdje se dogaaju intenzivne akcije i reakcije.
Kada se sva sredstva pripreme, kada svaka elija dobije potrebnu i dovoljnu koliinu hrane za svoju izgradnju i kada potrebna supstanca bude u koliini dovoljnoj za ivot dvije elije, elija se djeli te na taj nain nastaje nova elija. Jedini tjelesni organ koji je izuzet iz procesa elijske diobe jesu ivanja vlakna dakle mozak i ivani nervi. Budui da novoroene donosi sve nervne elije i tkiva na ovaj svijet sa sobom, i znajui da mu se u toku ivota ne izgrauje vie ni jedna modana ili ivana elija, upravo zato unitenje ove vrste elija dovodi do bolesti ili do nenadnoknadivog gubitka. No, zbog prisustva svih ovih elija, mozak novoroeneta poinje se razvijati. U prve tri godine ivota ovi uinci toliko se brzo dogaaju da se priblino 95 % razvoja mozga dogodi upravo u ove tri godine. 349
348 349

Hormoni, str. 8 e midanim, bulug, str. 25.

200

Razvoj mozga u razliitim ivotnim dobima Prirodni razvoj razliitih dijelova tijela djeteta razlikuje se u prvim godinama njegova ivota, u godinama prije i poslije puberteta. Isto tako se broj otkucaja srca, brzina disanja jedne osobe uviliko razlikuje u dobu djetinjstva i ostalim dobima ivota.
Dijete se na poetku vrlo brzo razvija te ve u petoj godini dostie svoju dvostruku visinu u odnosu na onu pri roenju. Od toga vremena nadalje njegov rast karakterie opadajua krivulja i u desetoj godini ivota dostie svoj najnii nivo, da bi poslije ove faze krivulja ponovo poela da raste. Djeaci obino poinju s novim razvojem u dvnaestoj a djevojice godinu dana ranije. U doba puberteta visina osobe se uvea za 20-25 cm. Iako ovaj porast u odnosu na cijeli rast ovjeka nije znaajan, ali obzirom da se ova promjena dogaa brzo pa ak i iznenadno to rezultira mnotvom zaudnih efekata. Unutarnji organi tijela takoer se upravo u ovom srazmjeru razvijaju i rastu a obino veina njih u vrijeme puberteta postie najveu svoju teinu. Najvei opseg srca dogaa se u dobu izmeu 12. i 16. godine ivota, kojom prilikom se srce dvostruko uveava, a za ovo poveanje njegove zapremine potreban je uvean napor i naprezanje. Mnogo se drugih tjelesno vanih ivotnih funkcija mijenja, ali su te promjene sporijeg karaktera. Naprimjer, broj otkucaja srca je u poetku djetinjstva 135/min, da bi ve u poetku puberteta ve bio 90 otkucaja u minuti. Kod djeaka dolazi do smanjenja za 75 a kod djevojica 80 otkucaja u minuti. Upravo ovom srazmjeru, djevojice u pubertetu sporije diu od djeaka. No, dini kapacitet koji se mjeri posebnom dinom napravom, i koji je znaajan pokazatelj snage ivota ovjeka, pokazuje znaajan porast disajnog kapaciteta u dobi izmeu 14 i 16 godina.

Unutarnje lijezde i hormoni Jedna od bitnih tema za istraivanje dananjih naunika jeste istraivanje unutarnjih lijezdi i hormona koji se lue iz lijezda. S naunog aspekta djelatnosti hormona su od izuzetne vanosti i odvijaju se na vrlo komplikovan nain. Hormoni u osnovi tjelesnog rasta djeteta i postizanju njegove zrelosti imaju izuzetnu vanost i uticaj.
Nova bioloka istraivanja su potvrdila da unutarnje lijezde za luenje lue hormone te na osnovu toga ostvaruju izuzetan utjecaj na rast i napredak tjelesnih organa. Njihov uticaj je toliko jak da je Pand, istraiva lijezda i hormona, klasificirao lijezde koje lue hormone u vrijeme puberteta. Najvanija lijezde su hipofiza, tiroidne lijezde, spolne i nadbubrene lijezde. Neki hormoni utjeu na rast i razvoj tijela a neke druge djeluju na spolni razvoj. Kada bismo hemijske supstance, koje se proizvode u malim koliinama u tijelu, mogli klasificirati onda bismo ih nazvali talasom. Treba naglasiti da ovi hormoni djeluju poput dva razliita talasa koja se meusobno sueljavaju. Izmeu ostalog, bito je i pitanje rasta visine tijela koje potiu tiroidna lijezda i hipofiza. Potom se tjelesni rast malo-pomalo smanjuje te u dobu puberteta i spolne zrelosti dolazi do proizvodnje novih hormona. Njih izluuju hipofiza, a spolne hormone, poput testerona, izluuju muki testisi, a hormon folikolin izluuju enski jajnici. 350
350

e midanim, bulug, str. 31.

201

Hormoni puberteta Pubertetski hormoni bivaju uzronicima velikih promjena u strukturi tijela djeteta, kada se tijelo djeteta skokovitom brzinom razvija i u kratkom vremenu te ono iz djeije forme prerasta u formu odrasle osobe. Ovdje vrijedi napomenuti da tijelo djeteta prethodno mora postii odgovarajui nivo razvoja, da bi potom bilo kadro da doivi brzi normalan razvoj. Ukoliko tijelo ne bi imalo dovoljnu prethodnu razvijenost, dolo bi do neureenog i tetnog hormonalnog razvoja.
Koliko god djelovanje hormona bilo uinkovito, preko njih se ne moe objasniti cjelokupno mijenjanje organizma i skokoviti tjelesni napredak. Kada jedni hormoni nestaju a drugi se pojaano lue i proizvode, tada dolazi do rasta tjelesnih poremeaja. Prema tome, njihovo djelovanje je jako vano, ali su za njihovu djelotvornost potrebni odgovarajui uvjeti i pogodan teren. Dakle, tkiva i organi trebaju u dovoljnoj mjeri biti snabdjeveni da se inae razdvojeni tjelesni organi ne bi razvijali spojeno. Rijeju, za uobiajeni rast i razvoj tijela izmeu organa i tkiva, koji su okoriavaju hormonskim pokretanjem i djelovanjem, treba postojati odgovarajua uklaenost. 351

Prebrza zrelost nastaje kao posljedica injenice da dijete prije nego dostigne odreenji prirodni stupanj razvoja, i prije nego to bude spremno za sljedeu fazu razvoja, njegove spolne lijezde poinju luiti hormone te dijete polno sazrije prije nego to prirodno stigne u fazu puberteta.
Prerana zrelost obino se dogaa izmeu 12 i 17 godine. Tada spolna lijezda prije navretka 10 godina ivota pone luiti spolne hormone te time dijete uskae u zreliju fazu ivota. Na taj nain djeca koja proive ovaj ubrzani polni razvoj postaju falina u kratkom vremenu i ubrzanije rastu i razvijaju se u odnosu na svoje vrnjake. Ali nakon to doive skokovitu zrelost u kratkom vremenu njihova hrskavica biva unitenom i onda oni poinju zaostajati za svojim vrnjacima. 352

Razlike prirodnog okruenja Djeca ljudske vrste, poput svih stvorenja ovoga svjeta, pod uticajem su svoje prirodne okoline. Obzirom na klimatske i geografske razlike u ostalim prirodnim faktorima i obzirom na razliitosti u razliitim regionima svijeta, nuno dolazi do posljedice da djeca u u razliitim regionima svijeta imaju razliit razvoj i napredak. Upravo je zato vrijeme prvi faktor spolnog puberteta i pokazatelj sposobnosti raanja i irenja vrste meu mukim i enskim jedinkama, pri emu gore spomenuti faktori utiu na sposobnosti spolnog oploavanja u odreenoj starostnoj dobi.
Starosno doba u kojem se pojavljuju prvi znakovi spolne zrelosti (puberteta) mjenjaju se u promjenjivim uvjetima. Pojava enske mjesenice (menstruacije) uvjetovana je georafskim i klimatskim faktorima. Topli krajevi omoguavaju bru pojavu mjesenice od hladnih krajeva. Kod Laponki menstruacija se javlja u 18. godini a kod Etiopljaki od 9. do 10. godine. Nova istraivanja obznanjuju da
351 352

e midanim, bulug, str. 33. Hormonha, str. 15.

202

koliko god je klima podsticajna, utoliko se bre javlja mjesenica. A to znai da to u jenom sluaju moe biti faktor toplote, a u drugom faktor hladnoe. 353

U dobi kada je mlada Etiopljanka bila kadra roditi dvoje djece, Laponka u tim godinama jo uvjek nema mjesenicu. Ova razlika od nekoliko godina oznaava prirodnu raznolikost i tie se razlike u uvjetima okruenja u kojima se ivi. Ovako promatrana stvar znai da niti je mjesenica Etiopljanki prerana a niti je mjesenica laponki prekasna. Smisao spolnog sazrijevanja jeste to da djevojica ili djeak ponu pokazivati znakove izluivati spolne zrelosti, a to je neto to se vremenski od regiona do regiona razlikuje.
Budui da je prerana zrelost rezultat hormonalnog poremeaja, ovdje se sa temeljitim lijeenjem moe pomoi veini osoba zahvaenih ovom nevoljom. Poremeaji osoba premale visine (kepeci) ne nastaju iskljuivo kao posljedica prebrzog puberteta, ak su poremeaji prebrzog sazrijevanja opasniji po zdravlje.
354

Mogue je da se u nekim vremenima ranije od uobiajenog pojavi spolni nagon te da njegov izvor ne bude poremeaj, ve da to budu neumjesni pobuivai i podstrekai na to, koji u psihi djeteta kreiraju prodorne uinke te budu razlogom prijevremenog puberteta. Moris Debis veli:
Duevni poremeaji, nastali usljed promatranja strastvenih prizora i scena dovode so pojave prvih znakova prebrzog sazrijevanja. 355

Mnogo je faktora koji mogu kod nezrelih osoba podstai i uzrokovati duevne strastvene pobude te ubrzati pojavu spolnih nagona. Izmeu ostalog to su: itanje pria sa strastvenim sadrajem, gledanje prizora koji pobuuju strasti, grljenje i ljubljenje osoba suprotnog pola, tjelesni kontakti u postelji i sline stvari koje pobuuju nefs. Sve ove stvari doprinose prebrzom sazrijevanju i naglom ulazu u pubertet. Roditelji koji ele da im se djeca razvijaju u skladu s fitretskim programom i koji ele da im djeca djetinstvo provedu u mentalnom zdravlju, te da na prirodan nain sazriju potrebno je da slijede islamska nauavanja te da spolne nagone djece dre skrivenim, da ih niim ne pobuuju samo tako e ih sauvati od prebrzog saszrijevanja. Jedna od nepoeljnih ljudskih obilka, koja je suprotstavljena ljudskom fitretu i moralnoj ednosti, jeste spolno zastranjenje. Ispravan nain spolnog zadovoljenja, po prirodnom zakonu i erijetu, jeste taj da se mukarci i ene meusobno zakonito zadovoljavaju i da spolne nagone meusobno na propisan nain upranjavaju. Neke su osobe, meutim, u svojoj tenji za zadovolanja svojih nagona, zastranile u odnosu na pravi put te iste upranjavaju na neprirodan nain. asni Kur'an ovakve osobe naziva prestupnicima.
353 354

e midanim, bulug, str. 30. Hormonha, str. 15. 355 e midanim, bulug, str. 30.

203

 ...i koji stidna mjesta svoja uvaju, osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; - a oni koji i pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju. (El Mu'minun, 5-7) Scene suprotstavljene ednosti Jedan od faktora koje moe spolne nagone skrenuti sa pravog fitretskog puta i odvesti osobu u zastranjenje, jeste javljanje nepoeljnih prisjeanja scena iz djetinstva, a koje su suprotstavljene udoreu i ednosti. Spolni nagon mladih i nezrele djece je prirodno ugaen i prekriven. Ako odgojni porodini uvjeti budu usklaeni sa naelom o prikrivanju spolnih nagona te ako dijete ne bude u prilici da vidi nemoralne strastvene scene i ne bude trpjelo duevne izazove, prirodno je da e ono rasti i razvijati se na normalan nain i da e mu spolni nagoni sazreti na prirodan nain. U vrijeme kada mlada osoba normalno sazrije i ue u pubertet, kada joj se pojaa spolni nagon i spolna zrelost postane oigledna, ona ide svojim prirodnim putem. A to znai da djevojka postaje svjesna mladia a mladi djevojke i polje za spolno zastranjenje ne ostaje otvoreno.
Kada dijete dospije u pubertet, i kada mu se ranije uspavani spolni nagoni probude, ono biva mamljeno da se sada potvrdi, e da bi se njegova psihika i nutarnja snaga poeli dokazivati. U ovom vanom i odlunom trenutku tenja prirodne spoznaje ivota smjera za pokazivanjem puta za dobrovoljno dobroinstvo koje se oituje u spolnoj reprodukciji i irenju vrste. Prirodni znakovi upute, u muku i ensku, oituju se u vrijeme njihova spolnog sazrijevanja kroz ulne promjene u njihovim reproduktivnim organima. Priroda sa ovim znakovljem i odrednicama eli da im stavi do znanja da prirodan put koji one trebaju proi jeste upravo put reprodukcije. Ukoliko je osoba shvatila ovu prirodnu direktivu i posluala, tj. ako je mukarac priao eni i ona njemu, zarad stupanja u vezu i ispunjenja prirodnog zahtjeva o reprodukciji, tada moemo kazati da se upranjavanje strasti odvija uredno i na pravom putu te da su spolni nagoni iskoriteni na prirodan i normalan nain. Milioni osoba su prele ovu crtu koju je Frojd imenovao kao meusobno upotpunjavanje. 356

Ljubavi i mrnje Sklonosti i tenje ka neemu, kao i mrnje koje se javljaju u djetinjstvu, dobar i lo govor koji se uju, rune i lijepe scene koje se vide sve to u nutarnjem biu djeteta ostavlja tragove, a u odraslim godinama se oituje i pokazuje kroz njegova djela i postupke.
356

Frojd, str. 66

204

Postoje i porodice koje aktivno vode brigu o moralnoj istoti i spolnoj ednosti i koje u vidokrugu svoje malodobne djece rade neasne i nemoralne stvari, roditelji koji ne potuju fitretske propise o uvanju djetetovih spolnih nagona i dranju ih skrivenim, te koji tavie, svojim nemoralnim ponaanjem, priguene djeije nagone pobuuju, aktiviraju ih i bodre. Rijeju, osobe koje svjesno i nesvjesno prireuju razliite povode i sredstva kojim podstrekavaju stravstvene nagone kod svoje djece i kod njih stvaraju elje i odvratnosti mogue je da kod te djece, u njihovim odraslim godinama, proizvede spolno zastranjenje i silazak sa fitretskog pravog puta spolnog zadovoljavanja. Po miljenju uenjaka psihologije, izvor spolnog zastranjenja djelimino lei u osjeaju inferiornosti i iskompleksiranosti koji egzistira u ovjeijem nutarnjem biu, iako ga ovjek u vanjtini ne priznaje.
Zastranjenje i, posljedino tome, neuspjenost u prirodnom braku rezultat je svojevrsnog osjeaja kompleksa nie vrijednosti. Koliko god u vanjtini osobe ove vrste pokazivale da su inteligentne i snanog duha i monih ideja, one u svojim nutrinama trpe osjeaj nie vrijednosti. Da je bilo drugaije one bi poput drugih ljudi svoje prirodne potrebe realizovale, te bi s hrabrou i bez ustezanja stupile u vezu koja dovodi do produenja i opstanka vrste. 357

Prigueni nagoni Jedna druga vrsta poremeaja koja nastaje usljed neprirodnog provociranja spolnih nagona djece prije puberteta, jesu kompleksi koji se oivljavaju u starijim godinama, zbkao recidivi preranog spolnog pobuivanja iz mlaih dana. Dijete prije nago to doe u pubertet je slobodno u ponaanju i govoru. Zakon i drutvo do tada ga ne kanjavaaju za njegove nestaluke i postupke. Ako su roditelji edni i ako je atmosfera i okruenje u kojem se dijete odgaja isti, dijete e se odgojiti estitim i ui e u pubertet istog i zdravog tijela i duha te nee imati ni najmanjih problema niti zastranjenja u pubertetu. Ali ako okolnosti i atmosfera u kojoj se odgaja budu nezdravi, nemoralni i zagaeni i ako mu roditelji budu pokvareni dijete e se nai u raznolikim opasnostima. S jedne strane ono e promatrati nevaljale postupke i djela svojih roditelja koja su u koliziji sa moralom i ednou, a s druge strane biti e odgajano u krivom i zastranjujuem pravcu. Dijete koje se od poetka krivo usmjeri i pone odgajati neednim, njegovo ispravljanje i preodgoj u starijim godinama biti e vrlo teak proces i velika je vjerovatnoa da e ta linost trajno ostati nemoralnom i zaprljanom. Od onog ija bit je od poetka ustojena na loem, od takvog se nikada dobru ne nadaj.
357

Uqdeje heqarat, str. 36.

205

S druge strane pobuujui faktori nevaljalih roditelja i pokvarenog okruenja biti e razlogom preranog aktiviranja djeijih spolnih nagona, kao i buenja njegovih pogrenih osjeaja i strasti. Mogue je da dijete upravo tada doivi moralni pad te da bude zagaeno sa postupcima i osobinama suprostavljenim kreposti i moralu. Kada takvo dijete ue u zreliju fazu, postane punoljetno i stekne drutvenu odgovornost, ono e se suoiti sa nekoliko duevnih problema i psihikih kompleksa. Usljed stalnog sukobljavanja u svom nutarnjem viu, ono e trajno biti suoeno sa kuanjem nutarnjih tegoba i patnji. Drutvena ogranienja Prva stvar koja dovodi do ove anomalije jeste to to je ono provelo djetinstvo u loem i pogrenom odgajanju, te stoga eli da svoje spolne nagone u svakom pogledu zadovoljava na slobodan i neogranien nain. I svaka ranija pouda iz djetinstva, koja se utisnula u njegovu psihu, sada pokazuje svoje reakcije. Ali pametna pravila i drutvena dobrobit ga ograniavaju i prisiljavaju da svoje neodmjerene nagone ukroti i svoje zastranjujue elje iz doba prije puberteta ugui. Ovo u njemu stvara osjeaj ljubavnog poraza i ovo u njegovoj nutrini dovodi do nastanka svojevrsnog kompleksa nie vrijednosti.
Drutveni pritisak izaziva raznolike probleme zbog recidiva izazvanih spolnim nagonima u djetinstvu. Sa aspekta drutvenog odgoja, spreavanje ispoljavanja spolnih nagona sve dok ne doe vrijeme za reprodukcijom i proirenjem vrste, kao i sluanje i upokoravanje drutvenim konvencijama te podinjavanje volje pojedinca drutvenoj volji predstavlja se kao jedna sutinska stvar. Isto tako, drutvo eli potpuno spolno aktiviranje odgoditi dok osoba ne stigne na jedan od nivoa zrelosti i puberteta. Jer, upravo im bi dolo do prerane slobode spolnog aktiviranja, odgoj vie ne bi imao ni najmanjeg uticaja na dijete. 358

Kompleks nie vrijednosti Jer ono to ovakvog ovjeka sramoti i to stvara u njemu osjeaj inferiornosti jesu pokvarena djela, koja su suprostavljena udoreu, a koja je eventualno poinio u vrijeme prije puberteta. Takva osoba podsjeajui se na ono to je prolo osjea niskost i zaprljanost. Da bi se oslobodila od nutarnjih tegoba ona nastoji da reena iva pokvarena sjeanja protjera iz svoje psihe, da ih pohrani u svojoj nutrini i da ih trajno zaboravi.
Povratni recidiv stvara trajni pritisak na neskrivenu svijest, a neskrivena svijest je pak svojim reaktivnim pritiskom prinuena uvati svoju ravnoteu. Prema tome uvanje recidiva uravnoteenim zahtijeva neprestano troenje energije. A ta je to stanje recidiva? To je stanje kada se neko obrati svojoj neskrivenoj svijesti (koja stoji nasuprot skrivenog nutanjrg bia) poet e osjeati bol i patnju. U pitanju je odvie bolno i sramno reaktivno prisjeanje. Zaborav iz djetinjstva s tog je aspekta to ovjek nakon moralnog proienja, na te, elju odgoja, nastoji
358

Frojd we frojdism, str. 46

206

da izbrie iz memorije onaj dio ivota u kojem se bez prereke podavao svojim poudama. 359

U najkraem, rasprava se vodi o tome da spolni nagoni djece, u godinama prije puberteta, prirodno trebaju biti skriveni i prigueni. Potrebno je da roditelji u svom odgojnom programu slijede fitretski zakon te da ih svoje odgojne uvjete prilagode i usklade s djeijim skrivenim spolnim nagonom. Djeca koja rastu u pokvarenom miljeu i uvjetima u kojima se podstiu strasti, nakon to uu u odraslo doba suoavaju se sa razliitim duevnim i moralnim poremeajima i psiholokim kompleksima.

27
Oni koji ne vjeruju govore: Ne sluajte ovaj Kuran, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (Fussilet, 26) Ispravan odgoj djeteta jeste prvi i temeljni stub pojedinane i drutvene sree ovjeka. Upravo zato primarna obaveza i teka odgovornost lijepog odgoja djece padaju na plea roditelja. Ispravan odgoj dogaa se na fonu dva naela: a) nauno naelo to znai da odgajatelj sa naunog aspekta uradi svoje dunosti na precizan i znan nain. b) naelo ozbiljnosti svodi se na to da odgajatelj sa potpunom ljubavlju i ozbiljnou svoja nauavanja kroz odgoj djelatno prenese na dijete te da ispuni sve svoje dunosti prema njemu. Roditelji koji ne poznaju valjane metode odgoja i koji nerazaznaju dobro od zla, ili pak ako to znaju ali to na ispravan i valjan nain djelatno ne primjenjuju na djeci - oni nisu kadri svoju djecu odgojti valjano i ne mogu od njih nainiti dobre ljude. Stvari koje sam vam dosada kazao po pitanju loeg odgoja djeteta, uglavnom su sljedee: a) neumjesna ljubav, b) nepotrebna grubost,
359

Ibid.

207

c) pogrean i neutemeljen stid, d) isputanje umjesnih pohvala, e) neumjesno hvalisanje. Lo odgoj

Lo odgoj znai ostaviti dijete u slobodnom prostoru bez zacrtanog okvira i programirnaog mu vremena. To su okolnosti kada je dijete u prilici da bez muke i truda postie sve to eli. Ovo osobito vai onda ako je svjesno da za svoja (ne)djela nee biti kanjeno. Isto tako je loe ako se dijete neosnovano bodri i razmazi; ili ako dijete odraste bez staratelja, ili ozbiljnih staratelja; ili ako mu se neosnovano prata; ili kada se na nj utie pod srdbom i grubim postupanjem; ili ako mu se dopusti da one oko sebe stavi u funkciju svog maltretiranja; ili ako mu se dozvoli da sve i svakoga gleda i spominje s omalovaavanjem; ili ako se nikada ne govori ni rijei o njegovu uspjehu i dobrim aktivnostima; ako se odgaja u bijednoj, lijenoj i lopovskoj porodici; ako svoj ivot provodi bez vjere i nade, bez cilja i upute. Sve gore navedeno upuuje na lo odgoj. 360

Lo i neadekvatan odgoj ostavlja negativne tragove na tijelu i na dui djeteta. Neki tragovi loeg odgajanja ostaju utisnuti u svom nosiocu do kraja ivota i njihov posjednik trpi stalnu patnju zbog njih. Kao to smo to vie puta istakli, jedna od zlih posljedica loeg odgoja je i pojava kompleksa nie vrijednosti u djetetu.
Linost ovakvog odgojenika postaje manjkava. Takva osoba gubi stabilnost i postojanost, nema povjerenje u sebe, pati od sumnjiavosti i nesigurnosti, nastoji pobjei od ivotne stvarnosti i tei da nae utoite u snovima i matanju, alkoholu, drogi, kocki i sl. S druge strane, mogue je da ovako odgojena osoba bude sklona kavgi, da zarad skrivanja kompleksa nie vrijednosti bude proizvodila krizne situacije, da se bori protiv istine, da sebe vidi viom od drugih te da pati od skretanja u krajnosti i ekstreme u svojem ponaanju. 361

Djeca, omladina starci ene i odrasli ljudi - u najkraem, raznolike klase ljudi u raznim starosnim dobima, mogu zbog jednog ili vie razloga zadobiti kompleks nie vrijednosti. Ako taj kompleks i vor na dui ne bude razvezan te ako to duevno stanje ostane ukorijenjeno u nutarnjem biu kao bolest, onda e njegov nosilac neprestalno biti izloen bolu i patnji, a u nekim sluajevima e zavriti u ludosti. Upravo kao to stid ini lice crvenim, tako i strah mjenja boju lica. Ukratko, kao to sva duvevna stanja ostavljaju traga na tjelu, isto tako kompleks nie vrijednosti, koji predstavlja svojevrsni osjeaj bola i duevnog pritiska, takoer ima svoje povratne reakcije na tijelu i moe se na ovjeku uoiti kroz njegov govor i ponaanje. Reakcije kao izraz kompleksa nie vrijednosti Mnoga smijanja i plaevi, ponienja i prepotentosti, osvete ili prelaenja preko tuih nepodoptina, samoizolacije ili samopokazivanja,
360 361

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 22. Uqdeje heqarat, str. 7.

208

iskazivanja potovanja ili vrijeanja, povlaenja u sebe ili napretci, nareivanja na dobra i odvraanja od zla - te desetine drugih ljudskih reakcija - vuku svoj korijen iz kompleksa nie vrijednosti. Ponekada ove reakcije izgledaju prirodne i odmjerene, tako da ne samo da ljudi ne uoavaju njihovo psihiko porjeklo, ve njihova initelja uope ne registruju i ne tretiraju kao nekoga ko pati od kompleksa nie vrijednosti. S jedne strane u odogju djeteta treba voditi rauna o postupcima koji proizlaze iz kompleksa nie vrijednosti, jer je to vrlo vana odgojna stavka. To zato to je za ispravan odgoj djeteta potrebno da roditelji budu svjesni ta znai smisao pojma kompleksa nie vrijednosti i kakve posljedice proizlaze iz njega. A s druge strane ovo je potrebno zato da ljudi imaju adekvatna pojanjenja i tumaenja ove stvari kako bi mogli drati svoju duu moralno proienom i kako bi svoja djela drali osloboenim od strastvenih pouda. Drim potrebitim da o ovome povedem kratku diskusiju te da ukaem na neke moralne i djelatne nepoudnosti djece i odraslih koji proistiu iz kompleksa nie vrijednosti. Ovo sve s nadom da e se poente reenog iskoristiti u mnogostrukim ivotnim prilikama. Nagon ljubavi prema sebi i svojoj biti predstavlja jednu od najosnovnih fitretskih sklonosti ovjeka. Prirodno je da svaki ovjek prema svome bitku i svim svojim savrenstvima osjea naroitu naklonost. Kompleks nie vrijednosti stoji tano naspram osjeaja ljubavi prema sebi. Kompleks nie vrijednosti upravo je moni neprijatelj koji gordo nastupa protiv ljubavi prema sebi i koji pobunjenjiki nastoji i eli ovjekovu linost uruiti i umanjiti njenu vrijednost. Onak ko pati od kompleksa nie vrijednosti, iako u svojoj nutrini neprestalno doivljava nerede i ratno stanje, ipak stalno nastoji ovaj svoj nutarnji haos i nemir sakriti pred ljudima te eli da njegov nagon ljubavi prema svojoj biti ne bude oteen. On stalno, zarad dranja skrivenog ovog svog nutarnjeg stanja, dio svojih energetskih potencijala troi na ovome putu te svoje tijelo i duu ubrzano uruava. Nutarnja nastojanja
Kada ovjek je potpuno zdrav i energetski potentan, ako ipak bezrazlono u sebi osjea slabost, posrnulost i uznemirenost to znai da mu je duh nezdrav. Ovo ukazuje na to da se u njegovom nutarnjem biu odigrava sukob i nered. To na opasan nain uzdrmava njegov mentalno - ivani sklop i troi njegovu duevnu eneregiju. Najbolja iva usporedba za ovakvog ovjeka je automobil u kojoj voza dri nogu na konici, a istovremeno na svaki nain nastoji da pokrene auto. Ovakvo koenje, koje ukopava tokove u mjestu, jeste supstanca zamora i tereta za pokretaku silu motora. Automobil koji je normalno radio godinama, ubrzo biva izbaenim iz svoje normalne funkcije. Mozak koji zbog duevne neuravnoteenosti i brige trpi patnju, nalazi se upravo u ovome stanju. Dakle,

209

nalazi se u poloaju konice koja pritie duh i mozak ovjeka, te uzaludno rasipa i nepotrebno troi energiju ovjeijih ivaca pa i njegovu tjelesnu snagu. 362

Kompenzacija manjkavosti Osoba koja pati od kompleksa nie vrijednosti, zbog osjeaja nutarnjeg ponienja, a u pokuaju da zadovolji svoje nutarnje bie, uputa se u postupke koji su po njenom miljenju dobri i valjani s tim da je potpuno usredsreena na to da ljudi ne uvide izvorite njenih postupaka koji proizlaze iz kompleksa nie vrijednosti. Zato ona nastoji da svoja djela prikae na stanoviti ispravan i mudar nain e da bi ljude uvjerila u valjanosti ispravnost svojih djela. Evo dva primjera za ovakvu kamuflau vlastitog kompleksa. Odgovori uenika na pitanja iz pojedinih kolaskih predmeta, da li zbog neposjedovanja dovoljne sposobnosti i talenta, ili zbog ljenosti i pasivnosti, nisu bili adekvatni, te je uenik pao i ostao je nepismen. Samog sebe je spram ostalih uenika tretirao nesposobnim. Bio je siguran ako bude radio kontrolni da nee dobiti prolaznu ocjenu te da e zbog toga kod ostalih aka biti osramoen. Zbog toga je u sebi poeo planirati kamuflau. Zarad skrivanja svog nutarnjeg kompleksa odluuje da napusti kolu te da sebe opravda rijeima: Zato bi ja uope uio u ovoj koli, kada od toga nema nikakve koristi. Znanje u ovoj dravi donosi samo nesreu i siromatvo. Koliko je samo obrazovanih ljudi koji su u ovome gradu bez posla i koji se okolo motaju traei jedan zalogaj hljeba - pri tome je imenovao nekoliko osoba. On je u toku svog govora nastojao da kod ostalih uenika dobije istomiljenike i da i njih nagovori na naputanje kole. ahtar je kazao:
Sjeam se da su jednu djevojku pozvali na jednu veliku proslavu. Ona se nekoliko dana sreivala. Samo nekoliko dana je potroila na gardarobu i frizuru. No, iznenada joj se, dva - tri sata prije polaska, majka razboljela. Nije je smjela samu ostaviti. Sve to je majka govorila i sve na emu je insistirala, nije koristilo najzad je ki briznula u pla. Govorila je kako u majku ostaviti u ovom stanju a ja otii na provod. Ovo tim prije to majina bolest nije bila skoranjeg datuma, tako da ona i nije trebala neku nunu njegu. Poslije e majka priati da joj ki nekoliko noi nije dobro spavala, bila je rastrzana i dobro sam vidjela da se bojala otii na onu proslavu. To zato to se plaila da za svoju odjeu nee dobiti pohvalu od ostalih djevojaka. Odlino joj je dola moja bolest kao opravdanje da ne ide tamo, a moja pohvala za njenu brinost prema meni donijelo joj je smirenje, jer je zbiljski vjerovala da je dobro odluila to nije otila na sijelo. ak je tu no za raliku od od prethodnih noi dobro spavala. Meutim, iz kasnijeg njenog govora i postupanja bilo je oigledno da ona pati za to to nije otila na to sijelo. 363

Mladi uenik zbog kolskih neuspjeha i mlada djevojka zbog nedovoljno lijepe odjee zadobijaju kompleks nie vrijednosti. Ovi
362 363

Uqdeje heqarat, str. 7. Rude ahsijat, str. 81.

210

osjeaji djeaka odvraaju od daljnjeg kolovanja, a djevojku od uea na sijelu. Uenik je svoje djelo preinaio u siromatvo kolovanih ljudi, a djevojka je svoj in opravdala brigom o majci. I nijedno od njih nije bilo spremno da spomene svoj kompleks nie vrijednosti, koji je bio zbiljski uzrok njihovih postupaka. Raznolike su reakcije koje ljudi od sebe odailjaju, a sve na osnovu svog kompleksa nie vrijednosti. Jer, osim to se kompleksi meusobno razlikuju po intenzitetu, i uvjetima okruenja i drutvenog miljea koji realno djeluju na govor i ponaanje ljudi svi se kompleksi meusobno i po drugim odlikama razlikuju. I uope, duevni sklop, porodini odgoj, steeni i fitretski korijeni osoba meusobno se razlikuju. I najzad ljudske reakcije, koje su rezultat njihovog mentalnog sklopa, meusobno se isto tako razlikuju, pa su ak i kontradiktorne. Tako neki ljudi sa utnjom i priguenou, neki sa pretjeranom priom i galamom, neki sa ulizivanjem i dodvoravanjem, neki sa nadmenu i prepotentnou, neki sa ednou i dobrotom, neki sa razvratnou i raskalaenou, a neki drugi sa nekim drugim postupcima zapravo ukazuju na svoj kompleks nie vrijednosti. Osvetoljubivost Jedna od najopasnijih reakcija kompleksa nie vrijednosti, kojima neka djeca i odrasli reaguju, jeste buntovnitvo i nasilnitvo nastalo kao posljedica osvetoljubivosti ime se nanose nenadoknadive tete i posljedice.
Drugi razlog za pojavu kompleksa nie vrijednosti kod djece jeste grubo i nemilostivo postupanje sa njima. Dakle sa djecom se postupa na poniavajui nain i sa mrnjom. Od ovog dvoga jo su gore tjelesne batine koje i duh i mozak djeteta stavljaju pod pritisak. Nevina djeca koja se nau izloena ovim zlostavljanjima i maltretiranjima suoavaju se sa problemima, usljed kojih se ona izraaju u najvee neprijatelje drutvene zajednice. Upravo kao to ljubav i samilost ine osnovu drutva i bivaju razlogom okupljanja i koncentracije ljudi, mrnja i surovost su isto tako faktori raskola i razvadajanja u ljudskoj zajednici. Kada dijete u porodici i domu ne osjeti nita no nevoljnost prema svome prisustvu, onda mu ne preostaje nita nego da misli da e i svi drugi ljudi sa njim postupati na ovakav nain sa mrnjom i odbojnou. Ovakva osoba poinje initi nered, svetiti se. U njegovu srcu nema mjesta za ljubav blagost i samilost. Ona se vremenom preinaava u notornog i najbezdunijeg neprijatelja drutva. Sve gorine, mrnje i zlobe koje je nakupila u djetinjstvu sada dumanski uzvraa drutvenoj zajednici. 364

Zloba Djeca koja trpe duevne boli i nepodnoljiva ponienja svojih roditelja, staratelja ili neukih odgajatelja, pune naslage zlobe u svojim srcima. A onda zarad kompenzacije svojih duevnih lomova i poraza,
364

'Uqde heqarat, str. 16.

211

stupaju na teren osvete kada se ne libe od bilo kakvog runog i opasnog postupka, niti od bilo kakvog zloina. Jedan mali primjer djeije i mladalake pobune jeste i njihovo bjeanje od kue i od roditelja. O tome, naalost, itate u novinama kada njihovi blinji kukmau i mole pomo naroda u njihovu pronalasku. Neka ova bjeanja pretau se u bolne belaje i nenadoknadive duevne tete. esto okonavaju u gubitku moralne ednosti (prostituciji), lopovluku ili u samoubistvu, ili potom djevojka ili mladi svoj crne dane okonavaju unesreeni i upropateni. A svoju osvetu postiu tako to svoje roditelje i cijelu porodicu osramouju i javno prikivaju na stub srama. Rekao je Imam Ali, as: Loe dijete upropatava ast i obraz porodice i donosi sramotu za njene lanove. 365 Ovdje imam u vidu nekoliko sluajeva osvete djece i mladih, koji su prethodno trpili ponienje, a koje ne bih elio ovoga puta iznositi. Jer, moda se meu sluaocima nalaze mladi koji sagorijevaju u ponienju i srdbi, koji su izazvani od svojih blinjih te sluanje ovih stvari moe kod njih proizvesti pouku kako da se osvete te da se i sami odvae na velike zloine i grijehe. Meutim, neke osvete djece potiu od kompleksa nie vrijednosti te znjanje ovih stvari za roditelje biva korisno i zato u sada o tome neto progovoriti. Pretjerana ljubav Pretjerane i neumjesne ljubavi roditelja jedan su od faktora koji izazivaju osjeaj ponienja u djeci. Dijete koje je u poeljnoj mjeri i u ispravnoj dozi dobilo ljubavi od svojih blinjih, pojavom drugog djeteta u porodici, ne postaje ozlojeeno zato to onu koliinu ljubavi i panje koje je ranije skrbilo od svojih roditelja i sada ima. Meutim, dijete koje je imalo vie od potrebne mjere ljubavi, dijete koje je maeno i paeno vie nego to treba - ukratko, dijete koje je zadobilo tretman none svjetiljke oko kojeg svi oblijeu kao leptirovi - sa roenjem drugog djeteta biva teko pogoeno. U sebi osjea ponienje jer uvia da dio ljubavi koja je iskljuivo bila namjenjena njemu, ide na raun novog lana porodice. Poinje biti zavidno u odnosu na drugo dijete i u odgovarajue vrijeme sprema se za osvetu udara novoroene, tipa ga, ili mu zabija prst u oko. Isto tako sveti se roditeljima. Prema njima se loe ponaa, stalno je u ljutnji i opore je naravi. Na njihov govor osoro odgovara, a ponekada ih vrijea. Djeca i lienost Jedan od razloga nastanka kompleksa nie vrijednosti moe biti u lienosti od odgovarajue odjee, dobre hrane igraki, kolske opreme i
365

Gururul hikem, str. 78

212

sl..Dijete koje meu lijepo obuenom djecom nosi stare patike, zakrpljenu odjeu, ili koje od druge djece vidi dobre igrake - u sebi poinje osjeati lienost i ponienje. Dijete koje ide u osnovnu kolu, a nema potrebnu kolsku opremu, u sebi osjea kompleks nie vrijednosti i sebe meu drugom djecom vidi jadnim i bjednim. Imuni oevi, koji mogu zadovoljiti svoju djecu u potrebnoj mjeri, ali zbog manjkavosti svog duha i vlastite stisnutosti, prema djeci nastupaju kruto i sa krtou, ime djeci i sebi ine veliko nasilje. 1. Rekao je Boiji Poslanik, sava,: Onaj ovjek kojem je Bog dao obilje svoje blagodati, a on se stisne spram svoje porodice, nije duhovno vezan za nas. 366 2. Imam Sedad, as, pak veli: Onaj od vas ko vie doprinese svojoj zajednici utoliko je drai Uzvienom Bogu. 367 Prenio je Ibn Abbas od Resulullaha, sava: Ko bude na bazaru i kupi svojoj porodici poklon, eka ga nagrada kod njegova Gospodara ravna nagradi onih koji potrebitima dadnu sadaku. A osobito kada on prilikom podjele poklona kae: Prvo pokloni idu djevojicama, potom djeacima! Jer, onaj ko obraduje svoju kerkicu sljeduje ga nagrada ravna nagradi oslobaanja roba od sinova Ismailovih. A onaj ko obraduje svog sinia imae nagradu kao da je zaplakao iz bogobojanosti, a ta nagrada je ulazak u Denente od Boga blagoslovljene (Dennat nne'im).368 Djeca koja su u navedenim uvjetima bila izloena kompleksu nie vrijednosti mogu svoju osvetu izvesti na raznolike naine. Ponekada cijena osvete zahvaa oev ivot, a nekada se samo svodi na elju za oevom smrti. Imam Riada, as, veli: ovjek koji je materijalno moan a stisnut je svojoj porodici zasluan je njihove elje za (to brom) njegovom smru. 369 Ta se osveta nekad odvija izazivanjem paljevine, lomljenjem dragocjenosti, unitavanjem ivotnih sredstava - u najkraem, uitavanjem imetka krtog i stisnutog oca. A drugi puta moe biti u pitanju kraa oeve imovine, ime se u ponienom djetetu javlja satisfakcija i zadovoljtina za uinjene nepravde i lienosti. Zlostavljana djeca Doktor Elandi veli:
Uenik koji zaostaje u praenju nastave bilo zbog nemotivisanosti ili zbog intelektualne nemoi i impotentosti, spreman je na osvetu boljim uenicima koje
366 367

Mustedrek, sv. 2, str. 643. Vesail, sv. 2, str. 643. 368 Mekarimul ahlak, str. 114. 369 Vesail, sv. 5, str. 132.

213

uzima za predmet ismijavanja, bockanja i izrugivanja. Okuplja oko sebe sve one koji se smiju, i ko god donese veu provalu, alu i vic na raun nekog od boljih uenika, on vie uiva u svojoj osveti. Pri svemu ovome on ipak grijei mislei da time moe kompenzirati i najmanji dio svoje nesree i svoga neuspjeha. Naravno, ovakva osoba ne obraa ni najmanju panju na uzrok i pokretaa svoga ponaanja. Poto vidi da ni u jednoj oblasti ne moe priutiti bilo kakav uspjeh i privui na sebe pozitivnu panju, onda nesvjesno prua ruku na svoje odmakle takmace, nastoji ih poniziti e da bi svoje nezadovoljstvo i isfrustriranost rasteretio. No, u zbilji, od svoga ismijavanja i izrugivanja ne dobija nikakav rezultat do svoje vlastito unienje. Naalost, na svim stranama ovakvih osoba nema samo meu djecom ve i meu odraslim. 370

U vrijeme kada je Prvak Islama logiki argumentovao islamske postulate te kada je svojim moralom i ponaanjem ostvarivao uticaj na misli ljudi i okretao njihova srca u pravcu Islama, tvrdoglavi protivnici postajali bi nezadovoljnim ovim uspjesima i u svojim nutrinama od napredovanja Islama osjeali su jad i ponienost. Nisu bili voljni da se Poslaniku priklone, a s druge strane bez upokoravanja spram muslimasnke snage nisu mogli nastaviti ivot. Najzad su bili prinueni pritvorno i izvanjski primiti Islam ali, u svojim nutrinama, su patili i osjeali veliko neprijateljstvo. Dvolinost i neprijateljstvo asni Kuran je ove dvoline i licemjerne ljude imenovao munaficima. U osnovi dvolinost i licemjerstvo u svim stvarima, bile one vjerske ili ovosvjestke, ukazuje na ponienost i iskompleksiranost koji egzistiraju u nutarnjem biu munafika. Imam Ali, as, je kazao: Dvolinost i licemjerstvo ovjeka proistie iz iskompleksiranosti i ponienosti koje on osjea u svom nutarnjem biu. 371 Munafici koji su sagorjevali u vatri svog kompleksa nie vrijednosti matali su o nainu kako da se osvete. Kada su postali beznadeni u mogunost ubijanja Predvornika Islama i u unitenje muslimanske sile, okrenuli su se drugim sredstvima. Pokrenuli su proces ubacivanja duevnih otrova, ujedanja, ismijavanja i omalovaavanja muslimana - to su sve bili naini njihove osvete. Munafici sukoliko god su mogli ismijavali muslimane. Ali u poziciji kada nisu imali hrabrosti da to ine direktno, onda su to inili tajno u svojim okupljalitima. To su inili zarad kreiranja vlastite satisfakcije i kompenziranja poraza i osramoenosti koje su im zadali muslimani.
370 371

Rude ahsijat, str. 97. Gururul hikem, str. 777

214

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: Vjerujemo! - a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: Mi smo s vama, mi se samo rugamo. (El-Beqare, 14) Ponekada dijete koje trpi u sebi kompleks ponienosti i zapostavljenosti koristi sijelo i goste da bi se osvetilo. Kada majka ne marei za dijete bude u svom toplom razgovoru sa gostima, dijete odluuje da napravi rusvaj. Naglo klepi vratima, razbije neto stakleno, za sitnicu drekne, uzvikuje bezvezne rijei - to sve tek toliko da prekine majku u njenom slatkom dijalogu sa gostima. Na ovaj nain ono sa svojim nestalucima skree panju na sebe, ime objelodanjuje svoje postojanje, i tako postaje veselo i sretno zbog postignute pobjede. Kompenzacija poraza Odrasli takoer, zarad osvete, u nekim sluajevima preuzimaju ovu djeiju taktiku. esto puta se dogodilo da se neki momak zaljubio u neku djevojku i da je zatraio da je oeni. Djevojka nije iskazala volju da u njemu vidi svog mua i tako ga je ponizila. Mladi se osjea poraenim i ponienim te zarad duevne nadoknade poinje razmiljati o osveti i kree se s nepromiljenim potezima. Neki od njih u noi kada se djevojka udaje za nekoga drugog vrite, prekidaju struju na tom veselju i kvare sijelo, te tako kompenziraju svoj poraz i uivaju u svojoj osveti. Nevjernici koji su u startu Islama pretrpjeli brojne poraze, poeli su da razmiljaju kako da se osvete asnom Poslaniku, sava, i da tako kompenziraju svoj nutarnji kompleks nie vrijednosti na javnom promicateljskom skupu oni upravo izvode one djeije manire zarad osvete Poslaniku. Oni koji ne vjeruju govore: Ne sluajte ovaj Kuran, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (Fussilet, 26) Jedno od najjaih sredstava promicanja i propagande Islama za asnog Poslanika, sava, bilo je uenje Kur'ana asnog. I kada bi se njegov milozvuni glas razlijegao, narod bi sa neopisovom ljubavlju i privrenou sluao i bivao privuen kako melodijom tako i znaenjem nebeske Knjige. Nevjernici su poeli patiti zbog napredovanja Pejgambera i Islama jer je to znailo njihovo obezvreivanje i ponienje. Zato su svojoj djeci nareivali: Kada Muhammed ui Kur'an, vi se derite, lupajte, uzvikujte bezvezne rijei koliko god vie moete! Ukratko, kao da im kau: inite sve ono to e pejgamberov glas pomijeati s neim drugim i to e onemoguiti ljude da uju znaenje Kur'ana. Moda ete na ovaj nain uspjeti nadjaati Poslanika i kompenzirati nae poraze.

215

Kritikovanje je jedno drugo od sredstava kojim se poraeni i oboljeli od kompleksa nie vrijednosti slue ne bi li kompenzirali svoje svoje neuspjehe i osvetili se te kako bi nahranali svoju ranjenu nutarnju sujetu. Kritika kao sredstvo uzdizanja Priije sveega treba znati da je kritika jedno od naboljih i najmonijih sredstava za za unapreenje i i uzdizanje pojedinca i drutva. U zemlji u kojoj razumni ljudi i bez predrasuda mogu slobodno iznijeti kritiku i koji u svakom momentu mogu iznijeti manjkavosti i slabosti drutvenog sistema, to je nesumnjiv znak da je ta drava u fazi uspona, napretka i prosperiteta. Kazao je Imama Sadik, as: Najdrai mi je onaj prijatelj koji mi ukae na moje mahane i slabosti.
372

Imam Musa ibn Dafer u istom hadisu je kazao: Jedan je as za povjerljivo druenje s braom u vjeri. Oni e vas tada iskreno, bez ikakvih nutarnjih predrasuda, upoznati sa vaim manjkavostima. enja za osvetom Pitanje kritikovanja jedna je od najvanijih drutvenih stvari, a koju sada neemo detaljno obrazlagati. Problem je u tome to se ova velika i korisna stvar koristi u svrhu osvete i obrauna s nekim, a sve zato da bi se nemumjesno razrijeio vor vlastitog kompleksa nie vrijednosti - i ove se prakse manje vie dre ljudi u svim uzrastima (u djetinjstvu, adolescenciji i odrasloj dobi). Dijete je slabano i kada se ono nalo u igri sa nekoliko hitre i vjete djece i nakon to je ostalo poraeno zbog svoje nespretnosti ili uroene tjelesne mahane ili ljenosti ono u sebi poinje osjeati kompleks nie vrijednosti, odvaja se od njih i ne eli se vie sa njima igrati. Kada ga kod kue otac ili mati pitaju za razlog, ono odgovara da su to neodgojena i nevaspitana djeca, oni rune stvari govore, meni ne daju moje pravo eto zato se ne elim sa njima igrati. U najkraem ovim laima im se ovako sveti i kompenzira svoju nemo. kolarac poetnik, kojeg je nastava loe krenula, i koji neke predmete slabo razumijeva, nije kadar tano i valjano dati odgovore na postavljena usmena ili pismena pitanja te zato dobija lou ocjenu uljed toga se spram ostale djece osjea poraenim. Zbog svoje nemoi se stidi, u sebi poinje osjeati kompleks nie vrijednosti, plaui dolazi kui i majci kae ja vie ne idem u ovu kolu. Kada ga ona pita zato, on odgovara da je uitelj cjepidlaka i da ga zbog linih predrasuda maltretira. Na ovaj
372

Tehaful 'qul, str. 366.

216

nain novopeeni olarac prekriva svoju slabost i za svoje poraze se sveti uitelju. Istraivanje tuih mahana Svreni srednjokolac natie se za prijem na odreeni fakultet, ali budui da nije dobro uradio prijemni spit biva odbijen. On se naravno zbog svog loeg uratka poinje stidjeti pred lanovima svoje porodice i drugovima. U sebi osjea gorak ukus ponienja, ali nipoto nije spreman priznati vlastiti poraz kao odraz svoje vlastite nemoi. Naprotiv, da bi kompenzirao svoju bedastou, on poinje da pria kako u ovoj zemlji nema nikakvog reda, prosperitet je u orsokaku, sve se dobija na telu, preporuku ili za pare. A ja niti imam nekog jakog u pozadini niti imam novca i prirodna stvar je da sam odbijen. On ovim kritikim tonovima zapravo pokriva svoj kompleks i na taj nain se sveti ustanovi koja ga je eliminisala. Komercijalista iji je potpis u bankama bio kredibilan, godinama je iz jedne robne kue (veletrgovine) uzimao robu na povjerenje. Ali kada mu se finansijska situacija pogorala, i kad je njegov sistem zasnovan na pekulacijama pao, on je ovo doivio kao teak lini poraz. U sebi je osjetio kompleks nie vrijednosti. efu iz robne kue koji mu nije vie iskazao povjerenje poinje iznalaziti mahane. Poinje govoriti kako je to ovjek koji ne poznaje pravo, ne poznaje komercijalu, on je obini lihvar a njihova veletrgovina je pokvarena i nemoralna, i sl..Ovim govorom komercijalist nastoji prekriti vlastitu ponienost i kompleks, sveti se tamonjem efu i njihovoj veletrgovini te tako kompenzira svoj poslovni neuspjeh. Nacionalna kontrola Odvraanje od zla jedna je o bitnih islamskih obaveza. Odvraanje od zla jednna je od kontrolnih poluga iz arsenala zakonskih nacionalnih mehanizma cijelog drutva. Kritika kao metod dvraanja od zla, takoer je jedan od istih i kreposnih mehanizma posredstvom kojeg se drutvo uva od dekadencije i pada. Jedan od bitnih preduslova za odvraanje od zla jeste istoa i neporonost due onoga ko izvrava ovu obavezu. 1. Imam Sadik, as, je kazao: Onaj ko se ne oisti od svojih nefsanskih stremljenja i svoju duu ne isprazni od svojih strastvenih i egoistinih interesa, i ko ne otjera od sebe ejtanske misli i ne potrai utoite kod uzvienog Boga, nije kvalifikovan da ljude upuuje na dobro i odvraa od zla. 373 Neki ljudi, naigled dobroinioci, a u stvari su oni koji su oboljeli od line sujete i kompleksa nie vrijednosti. Takvi kreu u akciju upuivanja na dobro a odvraanja od zla. No, ubrzo se vidi da oni tragaju za nainom
373

Muhdetul bejdau, sv. 4, str. 109.

217

kako da osobe koje su bile razlogom njihova ponienja izvrgnu pretrazi i ustanovljavanju njihovih mahana, te osveti zbog svog ranijeg poraza. Njihove grijehe iznose javno, a nekada ih pred ljudima kritikuju i kore, kako bi ih navodno sauvali i sprijeili od injenja zla. Oni misle da na ovaj nain, svojih zatrovanim savjetima, ije izvorite je njihov kompleks nie vrijednosti i minuli porazi, ine ibadet te da time izvravaju Boije zapovijedi. A ustvari izvorite i motivacija cijelog njihovog nastupanja proistiu iz njihova kompleksa nie vrijednosti, koje su pritvornou i demagogijom predstavili kao odvraanje od zla, a ustvari su od toga nainili bunker za vlastitu osvetu. 2. Kazao je Imam Ali, as: Ko svoj djelovanje usmjeri na krivi put, obmana i pritvornost e ga odvesti u osramoenost i nesreu. 374 Najbolji depozit kod uzvienog Boga jeste pranjenje srca od neistih naslaga, proienje nutarnjeg bia od nemoralnih i neasnih djela i loih nakana i nijetova, i nastojanje u pravcu injenja djela iskrenim srcem i u ime Boga. Naravno postizanje ovakvog neega odvie je teka zadaa i misija. 3. Takoer je kazao Imam Ali, as: Proistiti djelo tee je od samog djela. 375 Nesalomljivi ljudi Veliki ljudi ako se ak i nau u poziciji da ih poniavaju, oni sebe ne smatraju porporaenim. U svom nutarnjem biu ne osjeaju kompleks nie vrijednosti. To zato to su srca njihova prostrana kao okean i nikakve neistoe nisu kadar poklopiti okean i pomutiti njegovu istu i bistru vodu. Veliki ljudi se ak nikada ne svete onima koji su ih ponizili, jer se osvetom ne ele sputati na njihov niski nivo. Ebu Hurejre nije bio zadovoljan vladavinom Imama Alija, as. U prvim mjesecima Alijevog halifata, on je sjeo na zemlju blizu Alija a onda poeo svojim prijateljima o Aliju kazivati poniavajue stvari. ak se trudio da ton svoga govora toliko digne da bi ga uo i sam Ali, as. Alijevi prijatelji uvi ovaj bijedni govor, teko su se oneraspoloili i onespokojili. Sutradan je Ebu Hurejre doao kod Alija i zatraio neke potrebttine, Ali mu je sve to ispunio. 4. Njegovi prijatelji koji su zbog jueranjeg govora bili ljuti, podsjtie Alija na to, a on im ree: Ja se stidim da njegovo neznanje, njegov grijeh i njegovo potraivanje nadvladaju moje znanje, moje pratanje i moju velikodunost. 376

374 375 376

Biharul envar, sv. 17, str. 138. Gururul hikem, str. 347. Biharul envar, sv. 9, str. 519.

218

Imam Ali vei je od toga da ga neki Ebu Hurejre-i svojim poniavajuim govorom mogu nadvladati i izbaciti iz ravnotee, e da bi on u sebi poeo osjeati kompleks nie vrijednosti, zbog svoje eventualne odmazde za pretrpljeni poraz. On progledava Ebu Hurejreu na njegovu prekaju i daruje mu sve to je ovaj traio. 5. Imam Ali je takoer kazao: U najvee mahane spada nepratanje tuih prekraja, a urba u osveti spada u najvee grijehe. 377 Prema tome, najgora reakcija i djelo koje poduzimaju oni koji su bili predmet neijeg uznemiravanja i poniavanja jeste osvetoljubivost. Jer upravo na putu osvete ovjek se moe uplesti u velike grijehe i uzrokovati vlastitu propast uz propast drugih. U ovom smislu, zadovoljavamo se onim to smo kazali, a na kraju dananjeg obraanja, spomenuemo jo nekoliko uobiajenih ljudskih reakcija. Za ive i aktivne ljude, za ljude snane volje, osjeaj slabosti i ponienosti biva vaan faktor kao podsciaj u njihovom jo veem pregnuu i nastojanju, ime oni ulaui dodatni trud, stiu do veih vrijednosnih nivoa i stepena svoje potpunosti. Jer da ovjek sebe nije vidio slabim i nemonim spram monih i snanih sila prirode, nikada se ne bi podigao i krenuo u borbu s prirodom te ne bi poluio sve ove velike i zadivljujue rezultate. Ljudska slabost spram nepodnoljivih bolova i patnji dovela je do pojave nauka medeicine i farmacije, koje su se postupno digle sve do ovih stupnjeva razvijenosti. Ljudska nemo naspram morskih valova dovela do nastanka monih prekookeanskih brodova. Ljudska neotpornost spram hladnoe i toplote dovela je do ugradnje sistema centralnog grijanja. Ljudska nemo da vidi nou ishodila je izgradnjom monih nonih svjetiljki i reflektora. Rijeju, ljudska slabost, nemo, ponienost postali su izvorite najveih pokreta i ishodili su najveim naunim, tehnolokim i industrijskim promjenama u svijetu. Puno je pametnih ljudi s karakterom i dignitetom koji su zbog nekih tjelesnih nedostataka u sebi osjetili ponienost, ali taj osjeaj nije im mogao uzdrmati njihovu odve postojeu elinu volju niti im je to moglo obustaviti njihova traganja i ulaganja napora na putu koji je pruao nadu za napredak i prosperitet. Oni bi svoju slabost previdjeli i zanemarili, te bi na fonu jo veeg truda i zalaganja dokazali svoju vrijednost, a za drutvo bi postali korisnim i potovanim lanovima. Kazao je Imam Ali, as: Uzdignite svoj ugled i dignitet u drutvu time to ete prelaziti preko sitnih i manje vanih stvari. 378
377 378

Gururul hikem, str. 537. Tehaful 'uqul, str. 224.

219

Druga vana stvar u borbi za istinu i uspjenost u druenju i mirenju sa ljudima, koja moe biti od koristi svim ljudima je to da u druenjima sa ljudima zaboravimo na sebe te da, koliko god je mogue, ne obraamo panju na to ta o nama ljudi misle i kako na nas gledaju. I uope ne trebamo gajiti oekivanje da na druenjima bude govora o naim osobinama, pohvalama na na raun ili o tome ta se slae s naim miljenjima stavovima i ukusima a ta ne. Naprotiv, mi treba da afirmativno govorimo o drugima i o onome to oni vole i ele. Upravo im smo za trenutak na sebe zaboravili, debeli zastor se skida sa naih oiju, i svijet vidimo jasnije i svjetlije. U drugima poinjemo otkirvati dobra i jezik svoj upoljavamo u hvaljenju i velianju dobara drugih. 379

Ako neka mlaa osoba zbog neke tjelesne mahane bude osjeala komleks nie vrijednosti, najbolji put borbe protiv tog kompleksa je taj da roditelji, koliko god mogu, misli svoga djeteta odvrate od razmiljanja i da ga uposle s poslom za koji je ta osoba kadra i sposobna da ga obavi. Usto e ga stalno bodriti i podravati u tome. Velika je vjerovatnoa da takva osoba moe sreno i uspjeno nastaviti svoj ivot i svoj kompleks postupno prepustiti zaboravu. Klonjenje od druenja Neke osobe bivaju poraene zbog kompleksa nie vrijednosti i zbog toga trajno trpe nutarnju patnju. Sebe vide poraenim, gube svoju linost. Zarad toga da ne bi bile predmetom ljudskog poniavanja bjee od druenja, izoloju se, ne izvravaju svoje dunosti i bjee od svake vrste drutvenog angamana. Na ovaj nain one svoj duevni lom nastoje kompenzirati i tako smanjiti svoj nutarnji pritisak.
Ako ovjek zbog jednog ivotnog posrtaja ponese neko teko sjeanje i upadne u stanje zaplaenosti, horiznot njegova ivota e nadalje biti ispunjen brigama i crnim slutnjama. Drugim rijeima, umjesto da se ovakav ovjek sa borbom i pregnuem pokua osoviti na svoje noge, i sa potpunim oslanjanjem na sebe, uznastoji krenuti naprijed, on e svo svoje nastojenje okrenuti u prolost, u prisjeanje na prijanji nekadanji rahatluk i bezbrino djetinjstvo. Ovakav tok se sa psiholokog aspekta naziva retrogradnim procesom. U vrijeme djetinjstva ova osoba niti je imala slobode djelovanja e da bi neto nainila, niti je imala kakve odgovornosti da bi se za neto sikirala. Jednostavvno ivjelaa je bez obaveza i bez razmiljanja i brige obilo emu. Upravo u ovome lei razlog zato se mnoge odrasle osobe ponaaju djetijasto, i zato su neuspjene i besplodne u sadanjosti. Ovakvi ljudi ne samo da ele da se vrate u djetinjstvo, nego se ak u svojim ivotnim padovima i usponima ponaaju kolebljivo i nesigurno besplodno tumarajui i lutajui okolo. 380

Drutveni paraziti Osobe koje se odaju samoizolaciji i klonjenjnu od ljudi, da ne bi pokazale pred njima svoj kompleks nie vrijednosti u veini sluajeva postaju besposliari i oajnici koji za svoje svakodnevno preivljavanje parazitski potrebuju pomo drugih. Islam je nezadovoljan sa ovome
379 380

Rude ahsijat, str. 120 'Uqde heqarat, str. 6.

220

vrstom ljudi i gleda ih vrlo kritikim pogledom. Imam Sadik, as, prenosi od asnog Poslanika, sava, predaju: Boij Poslanik, sava, je dva puta Boijim prokletsvom prokleo osobu koja teret svog ivota stavlja na tua plea. 381
Svako prirodno eli da sa drugima ima dobre odnose i eli da kod drugih bude promatran s ljubavlju i potovanjem te da se drui sa ljudima. Ali kada to ne uspije, onda mu se bijeg od ljudi ini neim boljim i lakim od druenja i mirenja sa njima. Meutim, injenica je to da ako ovjek bjeanjem od druenja i mirenja sa ljudima i moe privremeno primiriti svoj nutarnji kompleks, to meutim ne moe kompenzirati njegov prirodni nagon, elju i potrebu za kontakte sa ljudima, a pogotovo ga ne moe izlijiiti. 382

Patnja izolacije Nekada je duevni pritisak zbog izolacije i lienosti druenja sa ljudima neuporedivo tei od samog kompleksa nie vrijednosti. Osoba koja se odlui na samoizolaciju i odvajanje od ljudi, to ini iz neznanja i slabosti svoga duha, te se zbog eventualnog ponienja od strane ljudi stavlja u zatvor i dovodi se u sigurnu nesreu koja je vea od samog svog kompleksa. Imam Sadik, as, je kazao: Kada ovjek osjeti nezadovoljstvo i alost zbog sitnog ponienja i i se prepirao zbog toga, upravo ovo ga moe dovesti do velikog ponienja i do velikih nevolja. 383 Jedna od nepoeljnih reakcija kojoj pribjegavaju patenici kompleksa nie vrijednosti jeste klonjenje od druenja i drutva. Ovakvi se sa ovim nepoeljnom praksom klone vrijednih aktivnosti i umjesto korisnog lana drutva sebe pretvaraju u pasivnog i neaktivnog lana drutvene zajednice. Klonjenje od ljudi zbog straha od ponienja i uvrede nije svojsveno samo odraslim osobama. I neka se djeca, zbog osjeaja kompleksa nie vrijednosti i zbog straha od uvrede i ismijavanja, povlae u osamu i izbjegavaju druenje sa ostalom djecom. Potrebo je da roditelji prema ovakvoj djeci budu posebno paljivi i milostivi te da se koliko god je to mogue bore protiv slabosti njihova duha. To zato to je dijete s jedne strane pati od sopstvenog kompleksa nie vrijednosti, a s druge strane nastoji da izbjegne ponienje od strane drugih, meutim ovo duevno stanje poput bolesti prenosi se na ostale aspekte ivota i ostavlja trag na djeiju psihu. Postupno izoluje njegovu prirodu i ono potpuno bjei od druenja sa ljudima, to e samo po sebi ostaviti negativne posljedice i to e trasirati lo put za njegovu budunost. 1320
381 382 383

Vesail, sv. 5, str. 133. Rud ahsijat, str. 115. Tehaful uqul, str. 266.

221

ahtar veli:
Sin mojih komija uvijek je bio povuen i usamljen. Kada bi kolsko zvono signaliziralo odmor, on bi i napauzi bio sam koraajui po oblacima i nebesima. Odmah bi se iz kole vraao kui i izbjegavao bilo kakvo igranje sa vrnjacima. Nije uestovao ni u jednoj sekciji niti u humanitarnoj druini. Nikada nikoga nije pozivao svojoj kui niti je odlazio u bilo iju kuu. Govorio bi: Svoju sobu za uenje i svoje knjige vie volim od bilo koga. Meutim, zbilja je bila ta da je ovaj djeak tjelesno i fiziki bio slab te se u u igri nije mogao nosti sa drugom djecom. Zato je odluio da ne bi morao trpjeti samilosti i ponienja pred drugima da se jednostavno povue od bilo kakve igre. No vremenom ga je ova navika potpuno udaljila od druge djece i ostavila ga u samoizolaciji. Da je ovaj djeak shvatio izvor svog bola, ili da se obratio bilo kojem psihologu, saznao bi da se se svako slabo tijelo moe ojaati i razviti. Pa ak i da eventualno apsolutno nije imao nikakvih ansi da se tjelesno razvije, zasigurno je imao dovoljo prostora da se pokae i dokae u drugim stvarima, u kojima je imao prostora da uz napor i pregnue postigne zavidan nivo i poloaj. 384

Iznoenje tuih mahana Jedan drugi pokazatelj i reakcije po kojima se paenici kompleksa nie vrijednosti prepoznaju jeste prenoenje tuih mahana. Osobe koje se iz nekog razloga osjeaju slabim i ponienim te u svom nutarnjem biu osjeaju nezadovoljstvo, zarad zadovoljenja svoje sujete i zbog zatite od tuih poniavanja, uvijek su sklone da na skupovima prenose i iznose mahane i falinke ovoga i onoga. A ako neko drugi bude iznosio tue mahane i manjkavosti one se raduju. Rekao je Imam Ali, as: Osobe koje same pate od slabosti i manjakavosti ele da se mahane drugih objave na sve strane, da to ljudi prepriavaju, u emu bi one nale prostor za svoja opravdanja. 385 Uenik koji je bio lo na ispitu, koji je dobio negativnu ocjenu, nije spreman spominjati imena onih koji su dobili pozitivne ocjene i nije nagodan da njima u prilog iznese bilo kakvu pohvalu. On se trudi da sakupi imena onih koji su dobili negativnu ocjenu, i svo vrijeme o njima govori. A sve to da bi time umanjio znaaj vlastitog poraza i da bi osobni osjeaj ponienosti zamazao, da bi s druge strane umanjio otricu kritike svojih roditelja i blinjih. Trgovac koji je bankotirao u svome poslu, koji je postao nemoan da isplauje svoje ugovorne obaveze, u sebi osjea kompleks nie vrijednosti. Da bi barem donekle ublaio svoje duevne patnje te da bi svoju nevolju iznio izvan sebe, neprestano je spominjao druge trgovce poput sebe, koji je takoer propao i bankotirao. On time eli da se njihovo nezavidno stanje na sjedaljkama obznani i prenosi okolo tako da koncentracija ponienja ne bude usmjerena samo na njega.
384 385

Rud ahsijat, str. 116. Gururul hikem, str. 407.

222

Bjeanje u narkotike i opijate Sljedea reakcija koju paenik kompleksa nie vrijednost moe da suoi jeste ogrezlost u alkoholu i drogi, to je na alost est sluaj u svijetu, gdje su mnoge osobe zatrovane ovim zlom. ovjek iji jedan organ obolio i koji se zbog bolova previja, moe se oraspoloiti na dva naina. Jedan je lijeenjem bolesti, a drugi je gaenjem osjeaja o bolesti, posredstvom opijajuih sredstava i droga. U oba sluaja bolesnik biva rastereen, s tom razlikom to se u prvom sluaju bolest zbiljski iskorjenjuje dok u drugom sluaju bolest ostaje samo pokrivena - koju pacijent trenutno ne osjea. Kompleks nie vrijednosti je duevna bolest koja svoga nosioca neprestalno mui i kojem ona dokida smiraj i rahatluk. I ovdje je mogue na dva naina dokinudi bolsnikovu patnju, jedan je otvaranje vora na njegovom komplesku i drugi je prekrivanje osjeaja putem opijajuih sredstava. U oba sluaja pacijent biva spaen od strepnji, s tom razlikom to je u prvom sluaju izlijeen a u drugom sluaju ne osjea kompleks nie vrijednosti. Osobe koje su nemone u lijeenja kompleksa nie vrijednosti pribjegavaju alkoholu i nalaze utoite u drogi i ostalim opijajuim sredstvima, ne bi li barem nekoliko sati plamen osjeanja kompleksa zatomili i ne bi li se barem za kratko oslobodili brige i strepnje. im se opijajue sredstvo ukloni, neraspoloenje i briga zajedno sa kompleksom nie vrijednosti ponovo navale i svog nosioca ponovo pritisnu.
Budui da je svaka patnja produkt nekih misli, stoga treba nastojati da se sve one stvari koje su uzronici takvih misli i poimanja koje dovode do duevnih i tjelesnih patnji ukolonti ili barem oslabiti. Upravo zato prvo sredstvo za kojim poseu ljudi jesu alkoholna pia i narkotici. Treba znati da nastavak koritenja narkotika dovodi do postepenog slabljenja njihova dejstva, i to na nain da duim njihovim konzumiranjem ona gube svoju osjetljivost i ne samo da ne olakavaju patnje ve i sama mogu postati povodom novih bolova i patnji, tako da se njihovo uobiajeno postojanje preinauje u njihovo nepostojanje. 386 Kada se ova stvar istrai sa psiholokog aspekta, ustanoviti emo da su osobe koje poseu za njima uglavnom one koje su izgubile povjerenje u sebe. Nikada osoba koja sebe poznaje i koja vjeruje u svoje nutarnje sposobnosti nije spremna da upadne u ovu skupinu ovisnika o narkoticima i drugim opijatima. Ova skupina nesrenika, crne budunosti, u svom drutvenom ivotu pa i u svojoj nutrini sudaraju se sa preprekama i postaju oajni i beznadeni. Umjesto da izaberu ispravan put rijeavanja problema, te da se upuste u borbu sa njima, oni se odavanjem alkoholu, narkoticima, kocki i drugim tetnim navikama, nastoje zaboraviti svoj kompleks nie vrijednosti. Rijeju, oni nisu spremni za borbu na mejdanu ivota i s njega kukaviki bjee. 387

Svetiti se, kritikovati druge, samoizolovati se, ogovarati druge, piti alkohol sve su to reakcije oajnika i osoba paenika od kompleksa nie
386 387

Andiehaje Frojd, str. 108 Uqde hekarat, str. 33.

223

vrijednosti, koji s navedenim djelatnostima nastoje kompenzirati svoje poraze i ponienja te preko ovih neuinkovitih akata nastoje zadovoljiti svoje nutarnje bie. No nijedan od navedenih postupaka ne razvezuje vor sa kompleksa nie vrijednosti niti lijei bolest nutarnjeg bia. ak, tavie, svaka od spomenutih nepoudnih reakcija proizvodi nove materijalne i duevne nevolje. Najbolji put borbe Najpriliniji i najbolji put i nain borbe protiv kompleksa nie vrijednosti jeste taj da ovjek ne pristane da prihvati nametnuta ponienja kao svoje poraze. On e ih koliko god je mogue previdjeti, zanemariti i zaboraviti. On e i dalje slobodnoumno i neoptereeno razmiljati. Donijet e vrstu odluku da pokae svoje kvalitete i sposobnosti. Izabrae da se bavi onom djelatnou za koju smatra da ima talenta. Sav svoj kreativni potencijal i maksimalnu ozbiljnost e upregnut i staviti na taj kolosjek. Nesumljivo, kada stigne na cilj, kada ovlada svojim zanimanjem i ispuni svoju drutvenu ulogu i potrebe ivjet e s ponosom i s obrazom. Tada mu jednostavno nee vie ostati prostora da razmilja o svojoj ponienosti, a niti e ga ljudi gledati s omalovaavanjem. U dananjem svijetu puno je slijepih, gluhih sakatih osoba, koje su svoje mahane i nedostatke zaboravile i koje zadovoljno s punim elanom nastupaju, ispujavajui svoju drutvenu ulogu. Ovi na fonu svoga kolovanja, truda i napora dostiu zavidne poloaje i ive potuno normalno s ponosom i uzdignute glave. Rekao je Imam Ali, as: Sa velikom izdrljivou spram nevolja i velikim zalaganjem, ovjek moe postii visoki poloaj i trajnu sreu i spokoj. 388

388

Gururul hikem, str. 337.

224

28
Kazao je Uzvieni Allah: I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

Oholost
Jedna od odlika koja se oituje na duevnim paenicima, kao reakcija na kompleks nie vrijednosti, a koja nastaje zbog pokuaja skrivanja svojih poraza jeste oholost. Ova loa osobina sa aspekta vjere i znanja, tretira se jednom od najveih i najopasnijih duevnih i psiholokih bolesti. Imam Sadik, as, je kazao Ponositost i uznositot (kibur) pripadaju samo Allahu, onaj ko se bude naticao s Allahom uzvienim u ovoj osobini, nee mu Allah poveati nita osim ponienja. 389 Osnovni i temeljni izvor ove nepoeljne osobine lei u inferiornosti i osjeaju kompleksa nie vrijednosti, koje nadmeni i oholi ovjek osjea unutar sebe. Ohol ovjek, prikazivanjem svoje veliine i nadmoi, nastoji zapravo da od ljudi sakrije svoj nutarnji kompleks, ne bi li tako zadovoljio svoju sujetu i barem donekle kompenzirao svoj poraz. Osjeaj ponienosti Imam Sadik, as, takoer kazuje: Nema ovjeka da se uzoholio i uznio, a da time nije ukazao na niskost koja se krije u njemu. 390 On je isto tako rekao: Nikoga nije spopala oholost, a da to nije zbog niskosti koju usjea unutar sebe. 391 Na prvi pogled ispada da neiji uzrok oholosti lei u njegovoj veliiniu i moi - tj. neko postaje ohol tek onda kada sebe ugleda velikim i monim te najednom pone osjeati u sebi svoju visost i drugima sebe takvim prikazuje. No, iz ova dva hadisa upravo proistie suprotan zakljuak: Imam, as, osnovni korijen i uzrok ovoj nepoudnosj osobini iskljuivo vidi u osjeaju vlastite niskosti i svom kompleksu nie

389 390 391

Kafi, sv. 2, str. 309. Kafi, sv. 2, str. 309. Ibid.

225

vrijednosti. Zarad podrobinijeg pojanjenja korijena oholosti potrebno je da vam istaknem jo neke detalje u vezi ove problematike. Neumjesno oekivanje Svi ljudi, bez obzira kojem soju i kojoj klasi pripadali, imaju svoju odreenu i znanu vrijednost. Drutvo ih upravo u skladu tim vrijednostima poznaje i spremno je da ih u nivou tih vrijednosti potuje. Oni ljudi koji su spoznali granice svojih vrijednosti, oni u skladu s tim i oekuju iskazivanje potovanja od strane drutvene zajednice prema sebi. A narod ih, s druge strane, u skladu sa osjeajem svojih dunosti, otvorenih ruku prihvata te im, u skladu sa njihovim uticajem u drutvu, toliko potovanja iskazuje. Imam Ali, as, je kazao: Ko stane na granici svoje zbiljske vrijednosti (i ne bude pregonio) ljudi e ga cijeniti i potovati. 392 A onaj pak ko bude iskazivao skruenost i skromnost, te od sebe bude pokazivao manje nego to vrijedi, ljudi e mu iskazivati i oitovati potovanje vie od onoga to vrijedi i zasluuje. Rekao je Resulullah, sava: Odista skromnost uveava neiju veliinu i vrijednost, pa budite skromni smilovao vam se Allah. 393 Postoje ljudi koji zbog sebinosti i egoizma ele svoju stvarnu vrijednost uveliati nekoliko puta i uzeti raun od drutva za to. No, samo ljudi koji ne poznaju svoju zbiljsku vrijednost vide sebe veim od onoga to jesu i od naroda oekuju poveano potovanje. Ovi oholi tipovi oekuju da e ljudi sa njima postupati na nain kako to oni oekuju i da e ih cijeniti i veliati kako to oni ele. No, nisu svjesni injenice da ne samo da ih ljudi nee cijeniti onoliko kako to oni oekuju, ve e ih izvrgnuti ismijavanju, poniavanju i uvredama. Rekao je Ali, as: Ko pree granicu u samoljublju, bie izvrgnut uvredama ljudi. 394 Samozaljubljenik je ovjek kojem ljudi zajednicedadnu, naprimjer, vrijednosnu ocjenu 5, a on umislio da mu je vrijednost 50 takav ovjek e se sa ljudima moi druiti samo na dva naina: (1) ili e se liiti svojih ubleha i spustiti svoju realnu vrijednost na 5, (2) ili e tvrdoglavo ostati dosljedan sebi i svojoj umiljenoj vrijednosti 50 i nastaviti i dalje insistirati na tome. Ako postupi po prvoj opciji, onda e se ljudi odnositi prema njemu normalno i na uobiajen nain, uz obostrano uvaavanje. To e biti znak da je on izaao iz svoje bolesne faze, iz pogrenognog svjetonazora, da je
392 393 394

Gururul hikem, str. 668. Madmu'e verram, str. 201. Gururul hikem, str. 668.

226

sada spoznao svoju stvarnu vrijednost te da od zajednice ne oekuje nita pretjerano. Ljudi e takoer prema njemu poeti da se odnose u skladu sa svojim ljudskim dunostima i iskazivae mu taman onoliko potovanja koliko zasluuje. Odmazda za umiljene Ako pak bude postupio po drugoj opciji, to e biti razlog nastanka kompleksa nie vrijednosti u njegovom nutarnjem biu, a shodno tome pojavie mu se i oholost. A umiljen tip, koliko je glup, utuvie sebi u glavu da e ga ljudi potovati taman u onolikoj mjeri koliko je on sebi zacrtao (onih 50 stupnjeva). Ljudi e, meutim, ostati ustrajni da ga cijene u skladu s njihovom procijenjenom vrijednou od 5 stepeni, i oni nee iskazati nimalo spremnosti da ga cijene prema veoj ocjeni. On e nespremnost ljudi da ga cijene u skladu sa vlastitim nerealnim oekivanjima, smatrati uvredom i ponienjem te e se tako suoiti sa prvim velikim duevnim i moralnim porazom. On e, ovako narcisoidan, narodno nerazumjevanje prema svome liku i djelu poeti u sebi osjeati kao nelagodu i nezadovoljstvo. A onda e, uvjeren da su ljudi svjesno potcijenili njegovu visost, krenuti s verbalnim upozorenjima na svoju veliinu jasno izraavajui njihovu obavezu prema veem potivanju njegova lika. Ljudi e, s druge strane, na ovu njegovu megalomaniju i neodmjerenost, uzvratiti prdnjama, podsmijesima i grdnjama te e ga time dodatno kazniti za njegovu umiljenost i narcisoidnost. Vienje ljudi bezvrijednim i nitavnim Narodne uvrede, ismijavanja i prdnje jo e uveati njegovo nezadovoljstvo. Porazi za porazima koji e uslijediti raznijet e njegovo nutarnje bie i on e upasti u stanje tekog kompleksa nie vrijednosti. Na temelju toga, on e na drutvo i zajednicu gledati pesimistino, prema njima e poeti gajiti zlobu i gledae u njima svoje poniivae. Ee da bi nadoknadio sve izgubljeno on se sprema da uzvrati udarac. Ljude oko sebe poet e gledati i smatrati bijdenicima i nikogoviima. U sebi e govoriti: Ovi ljudi su nitarije pune predrasuda, bezvrijedna stvorenja, nemoralne hulje koje ne znaju prepoznati istinu i pravo drugog. Da bi na koncu poentirao: Njih takve, bijedne i jadne, nitkove i hulje, koji ne zavreuju da imaju tretman ljudskih bia, uope ne treba cijeniti ni potovati. Na temelju viekratnih ponavljanja, ovaj nerealni i neosnovan govor poinje da se ukorjenjuje u njegovu nutarnjem biu te on cijelo drutvo i zajednicu vidi jadnim i bijednim. Najzad njegovo tretiranje ljudi nitarijama prerasta u njegovu trajnu osbinu poput ostalih njegovih moralnih osobina. Ime ove rune i nepoeljne odlike u etikom rijeniku zadobija naziv oholost.

227

Imam Sadik je tako kazao: Oholost se sastoji iz toga da se na ljude gleda potcjenjivaki i s prezirom te da se istina omalovaava. 395 Imam, as, je dakle oholost (kibur) pojasnio na najkrai nain te efektno definisao oholu osobu kao onu koja posjeduje dvije osobine: (1) potcjenjivanje i uniavanje ljudi i (2) omalovaavanje i neprihvatanje istine i realnosti. Moe se kazati da je nevieje istine i zbilje i dovelo ohole do toga da ljude potcjenjuju. Jer, onaj ko sebe vidi zbiljskim pogledom taj i ljude vidi u njihovu realnom stanju te ne dolazi u iskuenje da pretjeruje, kako u pogledu njih tako ni u pogledu sebe, ve ostvaruje obostrano realno vienje. Iz kazanog se zakljuuje da oholost proistie iz kompleksa inferiornosti oholog ovjeka. Ili, onaj ko sebe ne vidi jadnim i bijednim, nee se zaraziti osobinom oholosti. Sa ovim konstatacijama bivaju jasna dva gore citirana hadisa od Imam Dafera es Sadika, as. Nasilnitvo i stogost prema potinjenim I ova tema zaigurno spada u domen ljudske psihologoje i o njoj su upoznati eksperti za psihologiju. Tako psiholozi kau: Svaki ovjek koji postane sklon nasilnitvu, nepravdi, krenju zakona, tenjom za vlau nesumnjivo je u svom nutarnjem biu optereen strahom, slabou, brigom ukratko, nekim vidom kompleksa nie vrijednosti.
Svaka vrsta tenje za pobjednitvom i ovladavanjem nad drugima, zasigurno upuuje na osjeaj duevne nesigurnosti. Kada ef nad svojim potinjenim radnicima trenira silu, ovo njegovo djelo jasno upuuje na njegov skriveni strah da nee moi osim putem discipline i diktirane poslunosti ouvati potinjene radnike pod kontrolom. On dobro zna da ovakva njegova linost i nastupi imaju vie negativne nego pozitvne reperkusije. To potvruje i zakon, o veoj teti nego koristi, kada mu na eni istresa silu i otac koji na djetetu trenira strogou. Bilo gdje da se raire diktatura, nasilje, prinuda, ubijanje istine, krivokletstvo to je jasan znak nepostojanja kvaliteta onoga ko ih provodi i nepovjerenja u sebe i svoju odlunost. Dobar psiholog kadar je, posredstvom samospoznaje i samootvaranja, proniknuti i ui u korijen ovih nasilnih navika svoga pacijenta. 396 Poznavaao sam inenjera koji je bio visokostruan i koji je imao status savrenog profesora. Prema prijateljima, blinjima i porodici bio je izuzetno uviavan i blag. Meutim, u tvornici se prema potinjenima ponaao krajnje tvrdo i netolerantno. Sam bi jeo, a nikada sa radnicima nije razgovarao niti je uestovao u zajednikim proslavama i veseljima. Nikada se nije naalio, niti je bilo kome dozvoljavao da uputi rijei kritike ili prigovora. Meutim, mi smo znali da on u dubini svoga srca i due pati i trpi bol te da bi elio da moe sa svima komunicirati, sjedati sa njima za sofru, zajedno prijateljski sa njima askati i aliti se. Kada ga je uzeo na tretman vjet psiholog odmah je shvatio, bez da mu je to kazivao, da on nema povjerenja u poslunost potinjenih, te da se plai kako ga oni dre nedostojnim za

395 396

Manil ahbar, str. 242. Uqde hekarat, str. 82.

228

efovski poloaj, te kako mu je jedini nain da zadri ovaj status - gvozdena disciplina i krutost. 397

Osnovno mjerilo pojave oholosti i nadmenosti jeste postojanje u osobi neke slabosti i ponienosti. S ovog aspekta mogue je se ova bolest javi kod svih vrsta ljudi: siromanih i bogatih, crnih i bijelih, potinjenih i efova u najkraem, u svim razliitim slojevima drutva. Imam Sadik, as, je kazao: Mogue je da se oholost pojavi u najniim slojevima drutva i u bilo kojoj rasi. Potom je za primjer naveo sluaj kada je asni Poslanik, sava, iao jednim sokakom u Medini. U tom trenutku je jedna crnkinja istila smee i ivotinjsko ubre u sokaku. Osobe koje su bile uz Boijeg Poslanika rekoe joj: Makni se Poslaniku s puta! Crnkinja se nije ni obazrla na njihov govor te je hladnokrvno nastavila svoj posao pokazujui oholost, drsko je kazala: Sokak je dovoljno irok, idite tamo s drugu strane! Neke od sestara su traile da se ona zatvori. asni Poslanik je kazao: Pustite je to je ena ohola i nadmena. Crnci, s tog aspekta to su uvjek bili poniena i vrijeana rasa od strane bjelaca, u vatri kompleksa nie vrijednosti osjeajui se ponienim i uvreenim, trpei zbog toga duevnu bol. S toga nije udno to je jedna crnkinja pokazala nabusitost a sve to zbog rasnog osjeaja kompleksa nie vrijednosti i zato je upala u oholost i sa ljudima je ovakvo osoro razgovarala. Arapi prije Islama su bili u najgorim materijalnim i duhovnim uvjetima. Bili su u raljama nereda pogantina i feseda. inili su svakojake zloine i nisu se libili ni od kakvog grijeha. Tj. Sve zato to nisu imali ni naunog ni kulturnog ni vjerskog ni moralnog potencijala i vrijednosti. Osim toga nije ih krasilo ni ekonomsko ni materijalno blagostanje, a niti su bili ljudi od posla i truda. Zato su ti ljudi bili ponieni, zaostali i zato ih je krasio najvei nivo oholosti, grubosti i suruvosti. To je bilo zato to su sebe smatrali u svakom aspekta bjednim jadnim ponienim i nikakvim. Imam Ali, as, je oajno stanje ivota predislamskih arapa u nekoliko kratkih rijei saeo: Zaista je Allah uinio Muhammeda, sava, Poslanikom i opominjaem svjetovima i sigurnim prenosnikom ajeta Boijih. A vi ste, o skupino Arapa, u to vrijeme bili u najgoroj vjeri i u najgorem okruenju. Obitovali ste izmeu surog kamenja i zmija otrovinica. Pili se vodu zagaenu i hranu oporu. Meusobno ste se trijebili i veze rodbinske se raskidali. Uzeli ste bili kipove za oboavanje, i bijahoste se utopili u grijehu i neposlunosti. 398 Iako je cijenjeni Prvak Islama uloio sav svoj kreativni potencijal da onaj primitivni, zaostali i oholi narod uputi te da im, na tragu nauavanja
397 398

Rud ahsijat, str. 117. Nehdul belaga, fejd, str. 83.

229

uzviene vjere, razvee njihova kompleksa nie vrijednosti i da ih oslobodi od svih vrsta ponienja i bijede, ali njihova osobina oholosti, ukorjenjivana u toku dugih vjekova, je toliko duboko bila usaena u njihovim nutrinama i duama, da je i nakon vie godina rada i truda asnog Poslanika, u toku njegove poslanike misije, i dalje ostao stanoviti broj oholih i nadmenih osoba koje su na druge gledale potcjenjivaki i s omalovaavanjem. Za primjer navodimo jednu kratku historijsku anegdotu. Alkame ibn Vail Alkame ibn Vail doao je u Medinu na sastanak sa asnim Poslanikom, na Poslanikov poziv. Kada je uao kod njega iznio je svoj problem. Pri tome je (Alkame) odluio da u Medini prenoi kod jednog uglednog Ensarije. Njegova kua je bila u jednoj od udaljenih mahala u Medini, a put do nje Alkame nije poznavao. Sticajem okolnosti na sastanku sa njim kod Poslanika se naao i Muavija ibn Ebi Sufijan. asni Poslanik je Muaviji kazao da Alkamu uputi do kue onog Ensarije. Muavija veli da je zajedno sa Alkamom izaao iz kue Boijeg Poslanika. Da bi nastavio: Alkame je uzjaio svoju devu, a ja sam, na velikoj vruini, iao pjeke za njime. Na putu sam mu u neko doba kazao: Izgorjeh od vruine, daj da i ja uzjaem na tvoju jahalicu. A on mi odgovori: Ti ne zasluuje da jae zajedno sa prvacima i uglednicima. Muavija ree: Ali ja sam sin Ebu Sufijana. Alkama na to ree: Znam, asni Poslanik mi je to ve rekao. Muavija kaza: A zar mi nee sada dozvoliti da makar tvoju obuu obujem, da mi se noge ne pre. Ovaj odgovori: Moja obua je za tvoje noge prevelika, ali ovo to sam ti dozvolio da hodi u sjeni moje deve, to ti je ve velika usluga od mene, a i velika ast za tebe. To znai moe kod ljudi da se hvalie kako si putovao u sjeni moje deve.399 Ovi neuki megalomani, koji ne znaju ili ne mogu spoznati stvarnost i sutinu i koji uvjek ive u svojim visokim snovima i u svjetu mate i fantazije, najee bivaju predmetom nesree kako sebe tako i drugih. Oni su u nekim okolnostima skloni opasnih rabotama, i od njih se mogu oekivati potezi i zloini koji se niim ne mogu kompenzirati. Neutemeljene elje
Jedan od znakova kompleksa nie vrijednosti jeste ivljenje u oblacima, u mati i u snovima. To se u nauci kvalifikuje jednim izrazom - fantaziranje. Fantaziranje znai bjeanje od ivotnih stvarnosti tj. bjeanje od problema, tekoa, nevolja i prepreka u svijet neostvarljivih lijepih elja i fantazija. Fnataziranje se pojavljuje onda kada se ovjek dovede u situaciju da uope ne moe reagovati niti aktivno neto initi spram ivotnih zbilja. Kada takav ovjek stekne osjeaj da treba bjeat od ivota, i kada ga to stanje potpuno obuzme,
399

Adabul nefs, sv. 1, str. 302.

230

naroito ako je to ovjek od moi i na nekom visokom poloaju, onda e ga snai takve nevolje i zle posljedice kao to je kompleks nie vrijednosti koji je snaao Nijemce nakon poraza iz 1918 g..ovo stanje e se preobliiti u pervertiranu svijest i duevno fantaziranje. Od tada e njemako drutvo poeti da sanja dan kada e ovladati drugima. U tom duhu poele su se pisati mnoge knjige, skladali su se stihovi a jedna od najuvenijih pjesama iz tog doba naslovljena je kao: Njemaka uzvienija od svih. Ova fantazirana svijest najzad je porodila Drugi svjetski rat, koji se takoer okonao njemakim porazom. 400

Zakljuak je taj da oholost i nadmenost proistiu iz kompleksa nie vrijednosti. Osobe koje su zatoenici svoje umiljenosti i svog egoizma, kada osjete kompleks nie vrijednosti, zarad zadovoljavanja svog egoizma i zbog ouvanja svog diginiteta, postaju ohole i nadmene te poniavanjem i potcjenjivanjem ljudi kompenziraju svoje nutarnje neuspjehe i poraze. Ako bi im dola kakva mo u ruke, skloni su injenju velikih zloina. Sada se namee pitanje zato neke osobe obolijevaju od egoizma? I kako se ova nepoeljna duevna osobina ukorjenjuje u ljudima? Te kako te osobe na osnovu uticaja tih odlika gube osjeaj za istinu i realnost, upadaju u svijet svojih fantazija, lete u oblacima, gaje nerealna oekivanja i iskakau iz svih okvira zbiljskog ivota? Egoizam- duevna bolest U odgovoru na ovo pitanje treba kazati da drugi uzronici i faktori u vrijeme djetinjstva, kao i tokom cjeloga ivota, mogu da dovedu do stvaranja duevnog stanja egoizma i samoivosti. Budui da je osnova nae teme odgoj djeteta, danas govorimo o faktorima koji dovode do ove duevne bolesti. Prvi faktor koji dovodi do ovog duevnog poremeaja jeste prirodna falinost djeteta. Upravo kao to neka djeca dou na svijet sa poremeenim ekstremitetima i deformitetima, od kojih je neke tjelesne deformacije mogue posredstvom medicinskih tretmana ukloniti dok su neki drugi neizljeivog karaktera. Isto tako mentalni i duevni sklop neke djece od prvog dana roenja nije normalan, te je neku mentalno oboljelu djecu mogue putem valjanog i preciznog odgoja i psiholoke njege mogue izlijeiti, za razliku od drugih sluajeva kada to nije mogue. Promblematina djeca Naunici dananjice ovu djecu sa deformitetima nazivaju djeca sa ogranienim mogunostima. O svim njihovim uroenim bolestima danas su nainjena znaajna istraivanja i steena su mnoga iskustva te se ta oboljenja mogu svrstati u razliite skupine. Jedna skupina djece sa posebnim potrebama jesu ona koja odve u svojoj mentalnoj strukturi sadre osobinu oholosti i egoizma. Ovakva djeca sa svojom specifinom mentalnom strukturom kao da su od svojih
400

'Uqde heqarat, str. 36.

231

matera roena prepotentnom i arogantnom te od poetka njihovo duevno stanje nije normalno.
Paranoina djeca Od samog poetka svog ivota posjeduju specifian moralni kod. Kao da u svom fitretu imaju ve poloenu oholost koji je na osnovu njihova egoizma nadvadao sve druge njihove nagone. Izuzetan razvoj osjeaja egoizma i samoivosti kao i zanemarivanje drugih naroito se ispoljava, tako da takva djeca ve u mislima imaju elju zlostavljanjem drugih. Efekat koji proizlazi iz pogrene logike, i koji najavljuje opasnost ovog stanja, ukazuje da se dijete obuzeto paranojom oslanja na ovu pogrenu logiku, raunajui istovremeno da je ona nepogreiva i od nje nipoto ne odustaje. U njegovom umu stvari i stvorenja su proicirana u pogrenoj formi i slici - kao da se likovi vide u slomljenom ogledalu. Izgled i ponaanje paranoine osobe je posve poznat. Lice mu se stisne, biva hladno i obino ljutim izrazom, usne su mu tanke i razvuene, pogled ukoen i hladan. Kada je u fazi ljutine ne moe ga nita iz ovog stanja izvui. Njegova linost je tako ukruena da niti utie na nekoga niti prima niiji uticaj. Ovo ukoeno stanje duha, koje se u veini sluajeva slabo uoava, definie paranoinu osobu. Njegovo stanje oituju crte lica koje se ne mrdaju, miii na licu koji su potpuno nepokretni i koji ne pokazuju nikakve tragove radosti. Dijete uzima potpuno krut stav i odaje takav utisak kao da se priprema da napadne, a ustvari ga ne zanima nita ivo. ak postoji vjerovatnoa da bilo kakav odnos i posao sa drugima obavlja bez ukazivanja im ikakva potovanja. Svi ovi pokazatelji ukazuju na linost koja je mogue slomljena i koja se ne mijenja niti eli da se mijenja. Paranoino dijete je u pokretu vrlo naglo i od starta djetinjstva ono svira melodiju neovisnosti. U neko vrijeme ova vrsta djece najavljuju rat onim drutvima koja nemaju osjeaja za njihov egoizam i koja nisu spremna da zadovolje njihovu sujetu, a koja im uz to jo zadaju nevolje. Ovakvo nezadovoljne osobe postaju opasne i oko sebe mogu uzrokovati grozne tete.

Kod ove vrste djece, koja su prirodno egoistina i ohola, pokreti, utnje, govor, ponaanje spram djece i odraslih u igri i u obinom stanju, uvjek su skopani s umiljenou, egoizmom i oholosti. Ukoliko ova djeca, u toku svoga djetinjstva, zadobiju povoljne uvjete i uspiju svoje sebine elje slobodno zadovoljavati, te ako se u toku svoje mladosti u odogjnom miljeu ne budu suoavala ni s kakvim preprekama najednom e se preobratiti u nemoralne, sebine, ohole nedrueljubive, arogantne i nasilne osobe koje u svom ivotu ive nametljivo i bezosjeajno. Ova djeca u ivotu vrlo brzo bivaju poraena jer ljudi mrze da se drue sa njima ovakvima. Oni ih odbijaju od sebe i drutvo ih s ponienjem i prezirom odbacuje na marginu. Na koncu, ona svoj ivot provode liena i neuspjena. Odgoj djece s posebnim potrebama

232

Ispravan odgoj ovakve vrste djece, koja u sebi nose oholost i nadmenost, treba biti usklaen sa njihovim specifinostima. I ova djeca kao i sva druga problematina djeca, ili djeca sa posebnim potrebama, iziskuju specjalni odgojni program kojima se razlikuje od odgojnog programa obine djece. Valjan i struan odgajatelj sa dobrom naunom metadologijom i instrukcijama, sa dobrim praktinim radom moe njihove prirodne sklonosti ka sebinosti i oholosti smekati i sprijeiti njihov dalji razvoj, a u mjesto ovih nepoeljnih osobina u njima moe odgajati poeljne vrline. Odgoj kroz dogovaranje Ekspert za psihologiju, avini, o lijenju tvrdoglavosti i izofrenom govoru ohole djece veli:
Osnovni podsticaj za izofren i kontradiktoran govor lei u oholosti. Gledita tvrrdoglave i ohole osobe obino su kriva i pogrena. Ako takvu osobu bez prethodne pripreme suoimo sa zbiljom, to moe biti opasno. tavie, to moe uvrstiti njene tvrdoglave navike i loe osobine. Prvo, nee htjeti prihvatiti injenicu da govori nesuvislosti i jo e, s obzirom na svoju ukorijenju tvrdokornost, donijeti dokaze za svoje stavove. Kod ovakve osobe nikada nemojte insistirati na prihvatanju vaih stavova, jer ste ju jo vie gurnuli u njenu tvrdoglavost. Ona e samo jo pojaati otpor vaim gleditima. Sa njom uope ne raspravljajte i kako god znate klonite se njenog provociranja. Iako znate da iza njenih stavova uglavnom ne postoji neto sadrajno, utivo je pitajte za njena idejna vjerovanja (akidu) i ak se sa njom savjetujte. Ukoliko do sada ovo niste ispitali i iskusili probajte to. Kada se najednom na ovaj suptilan i mirovnjaki nain suoite sa ovakvom nabusitom, krutom i umiljenom osobom, biete iznenaeni kako biva izbaena iz igre i kako ne zna ta da kae. To zato to je ona sebe iskljuivo pripremala na protivljenje i kontriranje vaim stavovima i idejama. Ostavite je neko vrijeme u tom njenom stanju, nee proi dugo kada ete uvidjeti kako vam ona dolazi, obraajui vam se za pomo, izraavajui spremnost da prihvati va stav. Ovaj metod koji spreava borbu s djetotom, izmeu ostalog ima jednu od dobrih strana i tu to u djetetu zapreava razvoj ovih nezgodnih duevnih odlika i to postie u njemu istraivaki napon to samo po sebi moe doprinijeti definitivnom izljeenju djeteta. U najmanju ruku, to doprinosi tome da dijete o bilo emu donosi svoj vlastiti i neovisni sud i stav. 401

Pobuivanje istraivakog naboja Ukoliko ova nenormalna djeca, sa prirodno izraenom sklonou ka oholosti i tvrdoglavosti, budu preputana sebi i ako ne budu stavljena pod odgovarajui odgojni tretman, mogue je da uskoro, kad porastu, naine ogromnu i nenadoknadivu tetu, kako sebi tako i irem drutvenom okruenju. To zato to narodna neuviavnost i prezir prema njima, ne samo to nee obustaviti i smekati njihovu krutost i oholost, ve ete njihove negativne sklonosti i pojaati. To e njihovu oholost i osorost
401

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 80.

233

samo eksponirati i preinaiti u zov za osvetom nad drutvom koje im je zadalo toliko nutarnjeg bola i koje im nije zadovoljilo njihovu egoistinu sujetu za samooboavanjem. Od tog momenta oni postaju vrlo opasni po drutvo i zajednicu. Gilbert Rubin tako veli:
Petnaestogodinji adolescent bijae izuzetno lijep, ali i odbojan i neprivlaan za svoje okruenje. Dugo vremena je odmjeravao eksplozivni materijal, i jednog dana je jedan grumen istog aktivirao i sa njim izgorio. I uvijek je bilo ovakve djece. Moete li pretpostaviti koji mu je bio cilj ovog ina? On je htio raznijeti cijeli svijet da, cijeli svijet, ukljuujui i sebe. I ovaj veliki cilj zapravo je samo pokazatelj njegove velike duevne i moralne izopaenosti. 402

Fitretska oholost i sebinost Iz svega ovoga moe se izvesti zakljuak da je duevni i mentalni sklop djece razliit, te da neka djeca u startu, kroz fitretske odlike, nose neke anomalije izraene kao oholost i egoizam. A to je prvi faktor koji ih dovodi do samooboavanja. Samo se kroz precizan nauno utemeljen odgojni metod i specijalne pedagoke metode, njihov nakrivo nasaen mentalni sklop, moe ispraviti i njih uputiti na pravi put te zaprijeiti njihovo daljnje moralno posrnue. Na svu sreu broj ovakve mentalno deformisane djece u odnosu na broj mentalno zdrave djece nije velik. Numjesno velianje Drugi faktor koji u ovjeku moe dovesti do kreiranja odlike sebinosti i samooboavanja, a to se preinauje u supstancu nesree i dolazak crnih dana, jeste lo odgoj u djetinjstvu. Neuki roditelji koji svoju sitnu djecu bezrazlono i neutemeljeno hvaliu i uzdiu i koji im bez razloga poklanjaju viak ljubavi i samilosti, sa ovakvim postupanjem zadaju veliki udarac njihovoj buduoj srei i dobrobiti. Oni u njihovm mentalnom sklopu i u njhovom nutarnjem biu utemeljuju osobinu sebinosti i samooboavanja i tako ih u ivot putaju razmaene i cmizdrave. Zavoenje djeteta Ovo je sluaj kada roditelji u prijateljskoj odori svojoj djeci ine neprijateljstvo i od samog poetka onemoguuju dijete da sebe spozna u svojoj stvarnoj vrijednosti. Od poetka mu stalno govore: Ti si moja dua, ti si moje srce, ti si svjetiljka nae kue, ti si najvredniji dragulj svijeta, ti si najbolje dijete poput kojeg vie nigdje nema. U najkraem, toliko mu servraju lai i patvorevina, suprostavljenih zbiljnosti - iskazujui mu svo to vrijeme djelatnu i zbiljsku ljubav - da ono malo pomalo poinje umiljati da je stvarno toliko vrijedno i da mu zaista niko nije vie ravan.
402

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 34.

234

Sve hvale i velianja, koje dijete zaprimi u toku svog djetinjstva, deponuju se u njegovu nutarnjem biu i njegovu psihu stavljaju pod snaan uticaj. U odraslijem dobu upravo taj deponovani materijal iz djetinjstva postaje izvorite njegovih moralno dobrih i loih osobina.
Vrijeme djetinstva predstavlja vrstu oslonu taku posredstvom koje se kasnija osjeanja veu i ire. Koliina ljubavi koju djete u djetinstvu deponuje u svom nutarnjem biu, jedna je uporina taaka. Zanemari li se aspekt privlaenja uitka, ljubav predstavlja skup osjeaja koje je dijete steklo u porodinom miljeu. Osjeaje ljubavi koje je dijete s poetka djetinstva steklo, dakle u dobu od 5- 6 godina, te prijatna i neprijatna iskustva koja su preistekla iz toga vremena, ostavljaju u njegovoj podsvijesti, (nesvjesnom biu) tragove koji formiraju kasnije vane take njegovih duevnih osobina. U zbilji, ove se take doimaju kao energetski centri nesvjesnog u ovjeku, koji e u njegovoj budunosti uticati na njegovo ponaanje. 403

Naslage iz djetinstva Nutarnje bie loe odgojenog i razmaenog djeteta puno je sebinosti i egoizma. Ovakvo dijete osim sebe nikoga ne vidi, to zato to ga neuki roditelji nisu drugaije poduili. Najvanija naslaga koja mu se nataloila u njegovoj nutrini jo od djetinstva - jeste samooboavanje. Takva osoba prisjeajui se dana djetinstva i dalje vjeruje da je ona dua svjeta, srce svjeta, da je bolja od svih te da je jedinstven objekat ljubavi. Potom ova osoba, sa ovakvim mentalnim sklopom, zakorauje u drutvo oekujui da e sve ene, poput njegove majke, i svi mukarci, poput njegova oca, iskazivati prema njoj samilost, da e je maziti i paziti. No, prvi puta kada, naspurot svome oekivanju doivi, nemilost i kada uvidi da drutvo prema njoj nastupa hladno i odbojno, postaje oajna. Njena linost biva uzdrmana. U sebi poinje osjeati kompleks nie vrijednosti. Ponavljanje bezobzirnosti i poniavanja od strane naroda samo pojaava njenu nesreu i kompleks nie vrijednosti. Nutarnji lomovi i neuspjesi, koji svako malo trgaju njenu nutrinu, preoblaavaju se na koncu u totalnu bolest, izraenu kao kompleks nie vrijednosti, koja u njenoj nutrini die tornado. Rastrgane misli
Osjeaj kompleksa nie vrijednost prestavlja svojevrsno nezadovoljstvo i duevnu isaenost koja cijelu ovjeiju linost dovodi pod svoj uticaj. Kompleks nie vrijednosti sastoji se od gomile rastrganih misli koje nisu postale sastavni dio ovjeije linosti i koje se ni sa kakvom vrstom promjene forme i obika, ne moe uvesti u sastav ovjeije linosti. To zato to svi kompleksi izazivaju patnju i mrnju te to njihove meusobne skirvene borbe ovjeij duh stavljaju u ulogu poprita borbe. Ove gomile rastrganih misli zapravo su ideje i osjeaji koji su vjerovatno nastali kao odraz ovjeijih minulih dogodovtina i raznolikih ivotnih iskustava. I ovjek umjesto da, prilikom sticanja tih naroitih osjeaja, iste odmah zaboravi i izbaci iz mozga, on ih deponuje u nutrini svog skrivenog bia
403

e midanim, terbijate etfal duvar, str. 42.

235

(podsvijesti) i kasnije dolazi u poziciju kada god mu naumpadnu, i kada se sjeti dotinih scena, da mu one nanose bol i tegobu. 404

Sebinost i oholost osoba, neto je to se postupno preinaava u samooboavanje, zapravo proistie iz duevne manjkavosti i moralne krnjavosti. Ljudi koji su bolesni od ovih bolesti i koji od ljudi oekuju da ih cijene vie nego to zasluuju, nesumnjivo e se suoiti s porazom i propau, na osnovu kojih e zaprimiti kompleks nie vrijednosti. Imam Ali a. s. je kazao: Dovoljno je ovjeku manjkavosti samo to da sebe uzvisuje. 405 Takoer je Imam Ali kazao: Dovoljno je ovjeku oholosti i samoobmane da sve ono to mu njegov nefs prikae lijepim prihvati i da u to povjeruje. 406 Imam Ali je isto tako kazao: Onaj ovjek koji trai od ljudi vie od onoga to zasluuje dostojan je lienosti. 407 Otvaranje vora kompleksa nie vrijednosti Bolest iskompleksiranog ovjeka potjee od njega samog kao to je njegovo lijeenje ovisno od njega. Ukoliko se on valjano poslui svojim razumom i ne bude zloupotrebljavao roditeljski odgoj, krene u osobno duevno proiavanje, ostavi let u oblacima, zaboravi samooboavanje te se zaustavi na liniji svoje zbiljnosti istog momenta e mu se zastori mraka ukloniti, svijet e mu se ukazati prosvjetljenim, njegovi neuspjesi e se okonati a njegovi kompleksi nie vrijednosti jedan nakon drugog e se poeti otvarati. On e tako dobiti priliku da do kraja svoga ivota bude normalan ovjek, da od drugih oekuje prema sebi upravo onakav odnos kakav zasluuje, to e mu drutvo sigurno pruiti i uzvratiti. Obrnuto, ako ustraje sa svojim grekama i zabludama, ustraje na samooboavanju, ne bude se odazivao na zov svoga razuma, ne bude poznavao svoje granice a sebe bude smatrao jo uvijek velikim i voljenim te od ljudi neosnovano bude oekivao visoko potovanje neminovno e se suoiti sa porazima koji e slijediti jedan iza drugog, a njegovi kompleksi e se pojaavati do nepodnoljivog nivoa i ivot e mu uiniti gorkim i uasnim. On e poeti razmiljati o osveti za kompenzaciju svojih ponienja i poraza. U odnosu na drutvo i ljude u okruenju ispoljavae arogantnost i oholost, uzvraajui tako na njihovu nepanju prema njemu, a zanemarujui pri tome injenicu da nepanja ljudi prema njemu prizlazi iz njegovih neumjerenih oekivanja a da, s druge strane, njegova nepanja prema ljudima, odraava uzvraanje kako oni ne zasluuju.
404 405 406 407

'Uqde heqarat, str. 558. Gururul hikem, str. 558. Gururul hikem, str. 558. Gururul hikem, str. 665.

236

Bolest oholosti Potom se ova nevolja pojaava i moralno zastranjenje se intenzivira. Kada se samooboavaoci preobrate u arogantne bolesnike, kada ih spopadne bolest samooboavanja koja je neuporedivo vea bolesti sebinosti onda se sve to objelodani. Tada arogantan tip postaje nesretnik koga prate mnotvo novih belaja i nevolja. ovjek samooboavatelj, na temelju kompleksa nie vrijednosti i s nadom u umirenje svoje savjesti te kompenzacije svojih nutarnjih poraza, pribjegava oholosti. Zaboravlja, meutim, da oholost ne samo to ne nadoknauje minule poraze, ve mu donosi nova ponienja i nove neuspjehe. Onaj ovjek koji bude zaraen osobinom oholosti i koji na ljude iz okruenja bude gledao s prezirom i omalovaavanjem, zasigurno e se od strane naroda suoiti sa kontrareakcijom. Ljudi e ga okarakterisati krivim za njegovo poniavanje i onda e krenuti u odmazdu nad njim. Rekao je Imam Ali a. s.: Ko se uzoholi prema ljudima doivjet e ponienje od ljudi. 408 Nevolje i belaji, s kojima se suoavaju ovi nesrenici i bolesnici od oholosti, nee se skonati samo na ponienju i preziru od strane drutvene zajednice, ve e u nekim sluajevima doivjeti pritisak svojeg kompleksa nie vrijednosti, koji e mu postati izvorite novih tekih psihikih bolesti kojima nema lijeka.
U istraivanjima koje je proveo naunik Adler o patnjama izazvanim kompleksom nie vrijednosti, on je pokazao da duevno i psihiko stanje, kao i kvalitet vaspitanja i odgoja, te panja prema linosti djeteta, imaju veliku ulogu u pojavi i nastanku njegovih psihikih i nervnih bolesti. 409

Oholost i zamraenost razuma. Oholost je jedan od najveih zastora mraka spram razuma. Koliko god uticaj ove nepoeljne osobine na psihu ovjeka bude vei, njegov razum e biti zamraeniji i koliko god se posljedice proistekle iz ove osobine budu vie ukazivale, upravo u tom omjeru razumsko rasuivanje ovjeka bit e umanjeno. Oholi ljudi u svom ponaanju nastupaju nerazumno i mogue je u nekim sluajevima da zaglave u ludosti. U islamskim hadisima, ova stvar je tretirana izuzetno vanom. Po miljenju islamskih prvaka, opasnost od oholosti za razum je opasnija od svih drugih nepoeljnih osobina. Imam Ali, as, je kazao: Najgora nesrea koaj moe snai ovjeka je oholi um. 410 Kazao je Imam Bakir, as:
408 409 410

Tehaful uqul, str. 88. e midanim, bimarihaje ruhi we asebi, str. 42. Gururul hikem, str. 448.

237

Nee se pojaviti oholost u srcu jednog ovjeka a da mu se, manje ili vie, u slinoj mejri ne umanji razum,. 411 Duevna bolest. Svjetski naunici dananjice oholost smatraju duevnom boleu, a ohole ljude s naunog aspekta smjetaju u one koje pate od svojevrsnog ludila. Dakle stavljaju ih u red istovjetan sa ludacima.
U nekim stanjima delirijuma i nepovezanog govora, dolazi do pogrenog vienja i tumaenja stvari neki ljudi preuzimaju drugu prirodu, ime oteuju svoje moralnu osnovu i mo pravilnog tumaenja. U ovom sluaju ohola osoba postaje zlobna i zlovoljna sa sklonou da ljude u svom okoliu zlostavlja. I malo-pomalo zlovoljnost i loe nakane ukorjenjuju se u njegovom nutarnjem biu. Kada je u pitanju samo ova stvar, onda se ima posla sa osobom koja ima problematian moral. Ali ako se ova njegova nutarnja odlika intenzivira, mogue je da on ue u okrilje zbiljskih halucinanata i da se zavri u antidrutvenim akcijama i potezima. Sariju Vekapgara ove je duevne odlike naslovio kao halicunacije te ih je na taj nain definisao i dao na daljnje istraivanje. Ovi bolesnici na prvi pogled ne izgledaju ludim, jer jo uvjek nisu izgubili snagu racionalnih argumenata. Kada se sa njima razgovara, stie se dojam da se ima posla sa pametnim i uenim ljudima. Upravo zato ovi ljudi su na prvom koraku nazvani ludim pametnjakoviima. Kovanica djelimina ludost tie se upravo ovih osoba. Osnovna oteenja koja dubinski usmjeravaju nutarnje nagone ovih osoba mogu se nazvati duevnim i moralnim oteenjima. Njima su svojstvena duevna stanja koja proizlaze iz oholosti. Ona bolesnika izvode sa kolosjeka nepristrasnog tumaenja stvari i otvoreno i hladnokrvno ga vode na put kojim je mogue da osobe koje mu, samo pretpostavljeno stoje na putu napredovanja ka viim poloajima, bezrazlono osudi. Ovo oteenje koje ima naruitu osobenost i u obinim ivtonim tokovima, u politikoj atmosferi koja obiluje sa, podmetanjima, zlobom i poniavanjima drugih, naroito nalazi iroko polje djelovanja. Kod nekih bolesnika ove vrste, oholost i sklonost ka pobjednikom mentalitetu je izraenija i po Falreu predstavlja svojevrsnog tlaitelja nad tlaiteljem. Moralna savjest ovih bolesnika na stanovit nain u sebi sadrava bezosjeajnost i opijenost i upravo zato oni ono to poele to i izvravaju, s tim da tui govor i ponaanje omalovaavaju i bagateliu. Svako ko im se suprostavi, ili potpuno spram njihovog djelovanja hladnokrvno ne pogne glavu, odmah od takvog prave svog neprijatelja, tretirajui sebe rtvom. Meutim zaboravljaju jednu stvar a to je da su oni ti koje druge zlostavljaju. Ova vrsta bolesti prirodno zadobija znaajne drutvene reperkusije i predstavlja izvorite mnogih svaa, zloba i ratova. 412

Dabir ibn Abdulah Ansari veli: Jednog dana je Boiji Poslanik, sava, u svom hodu susreo se sa scenom da su se ljudi sabrali iz radoznalosti oko jednog epileptiara. asni posalnik, sava, je upitao: Zato su se okupili ovi ljudi. Reeno mu je: Okupili su se oko jednog ludog epileptiara. Posalnik pogleda u epileptiara a potom ree: Ovaj ovjek nije lud, hoete da vam kaem ko je zbiljski luak. Oni rekoe: Da Boiji Poslanie. On ree: Stvarni luak i izgubljenik je onaj koji
411 412

Safinel bihar, str. 460. e midanim, bimarihaje ruhi we asebi, str. 33.

238

oholo ide putem i koji od samoumiljnenosti gleda niz svoje skute te koji svoje bokove pokree pokretanjem svojim ramena. Ovakva osoba je stvarni luak a ovaj ovjek oko koga ste se okupili je samobolesnik. 413 Osobe koje boluju od oholosti, zbog umiljnosti i samooboavanja sve svoje poslove uzvisuju i dre lijepim. Tako oni oekuju da i svi drugi slijede njihovu praksu te da njihove postupke i poteze dre mudrim i ispravnim. Svako onaj ko im se suprostavi biva pristrasno i luaki napadnut. A lou namjeru i zlobu prema njemu deponuje u svome srcu, to je samo jo jedan pokazatelj zamraenosti njihova uma i slabosti njihove due. Hazreti Ebi Hasan, as, je kazao: Samooboavanje ima svoje nivoe i derede. Jedan od nivoa je taj da ovjek svoje loe ponaanje u svojim oima doivljava lijepim i ugodnim. Ovakve osobe od svojih loih djela bivaju srene i zadovoljne te misle da su neto dobro uradili. 414 Umiljenost i slabost razuma Imam Ali a. s. je kazao: Samooboavanje i umiljenost najbolji su dokaz slabosti razuma i nemoi ovjeka. 415 Uznositost i velianje neto je to odgovara samo Uzvienom Bogu Koji je po svojoj Biti neovisan i Kojemu siromatvo i potrebitost nemaju nikakva pristupa, doim su sva stvorenja ovisna o njemu i potrebita Njega u svakom pogledu. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavistan i hvale dostojan. (Fatir, 15) ovjek je takvo bie da zbog gladi, ei, hladnoe, vreline izgubi sabur i strpljivost i ovjek je taj koji zbog napda derae ili otrovne ivotinje odmah pokae slabost i nemo da se odupre. U najkraem, ovjek je stvorenje koje je od glave do pete zatoenik svoje slabosti i nemoi, i koji nikada ne posjeduje zbiljsku veliinu i stvarnu uzvienost e da bi sebe mogao prikazivati velikim i da bi se spram drugih mogao ponaati oholo i nadmeno. Ako sebe poznaje na pravi nain te shvati svoju stvarnu sutinu i ne bude u tome pretjerivao, ovjek nikada nee upasti u bolest samooboavanja, oholosti i nadmenosti, niti e Boije robove poniavati i omalovaavati.
413 414 415

Meanil ahbar, str. 237. Kafi, sv. 2, str. 313. Biharul envar, sv. 17. str. 79.

239

Obrnuto, ovjek koji ne poznaje svoje granice, koji je rob samooboavanja, osim sebe nikog drugog ne vidi i osim svog linog intresa i zadovoljavanja svojih nagona, ni o emu drugom ne misli. Prirodno je da drutvena srea i opi prosperitet kod njega nemaju nikakvu vanost. Osim toga, od ovakog tipa mogue je oekivati da se upusti u velike zloine te da svoje samooboavanje pretoi u nesreu i propast.
Nai nagoni, koje mi tumaimo kao sebinost predstavljaju nau tjelesnu i duevnu egzistenciju. Koliko god nai drutveni nagoni nas stimuliu ka izvrenju drutveno vrijednih poslova i koji bivaju poticajem drutvenom ivotu i drutvenom usavravanju, lini nagoni, nasuprot ovima, nemaju obzira prema zajednici. U svakom poslu se ogleda lini ego i ono ja. Moj interes postaje osovina svih pregnua, i iza svakog posla i dunosti koje obavim te postiem ostvarenje svojih prava odzvanja ono ja. Ovdje se pod firmom tenje za vlastitim vrlinama i ostvarenju ljudske sree - ovjeije poude i nagoni zamaskiraju i zakukuljuju u postizanje bogastva i linih pobjede. No, jasno je da svi ovi nagoni izviru iz samoljubavi i borbe za svoj interes. Upravo je samooboavanje to koje ovjeka nagoni da ideale rtvuje za svoj interes i svoje nagone. Rijeju, dua ovjeka odve je sklona samooboavanju. 416

Umjesne primjedbe Jedna od vrijednih i znaajnih slobodarskih usluga koje mogu nainiti valjani odgajatelji jesu umjesna opominjanja koje oni daju na vrijeme te kojima ohole i umiljene nasilnike upozoravaju. Oni su ti koji daju valjane savjete i mudre primjedbe zarad ouvanja ljudskog udorea. Ova stvar u historiji Islama ima svoje duboko utemeljenje. Mensur Devaniqi bio je jedan od nasilnih halifa i tlaitelja iz abasidske dinastije. Jednog dana jedna obina nemona muha poela je da slijee na lice ovoga diktatora. Toliko je navaljivala na njegove usne, oi i nos da ga je uinila oajnim. Jednog momenta on je kazao svojim slugama: Pogledajte ima li koga u predsoblju? Rekoe: Ima, Muqatil ibn Sulejman. Muqatil je bio ondanji poznati mufesir i muhadis. im je uao kod halife, Mensur ga upita: Zna li zato je Allah stvorio muhu? Ovaj bez oklijevanja odgovori: Da, da bi ponizio nasilnike - i uutka tako Mensura. Mensur se uuti, uvi ovaj odgovor, te se rasrdi na Muqatil ibn Sulejmana, to je upuivalo na to da je njegov govor ostavio dobar trag na diktatoru. 417 Blagovremeno korenje Muhleb ibn Abi Sofre bijae guverner Horasana, postavljen od halife Abdulmelika Mervana. Jednog dana je on svoje skute skupio i u punoj
416 417

e midanim?Denajat, str. 17. Hajatul havjvan, sv. 1, str. 255.

240

oholosti i umiljenosti proao ulicom. Jedan slobodoumni ovjek ga je vidio, priao mu i kazao: O Boiji robe, ovako oholo ii, ljuti i srdi Uzvienog Boga i Poslanika. A onda ga Muhleb upita: Zar ti mene ne poznaje? Onaj ovjek hitro odgovori: Da, poznajem te. Tvoj poetak je bio beznaajna sjemena kapljica a tvoj kraj bie smrdljiva leina, a izmeu ova dva vremena to tvoje tijelo bit e nosa neto pogantine. Muhleb se udalji, ali ovaj odreiti i prodoran govor ga odvrati od daljnjeg oholog hoda. 418 U Islamu je oholost, jedna od najpokuenijih i najodvratnijih osobina, u iju osudu je objavljeno mnotvo ajeta i preneseno mnogo hadisa, za ije bi prenoenje ovdje trebalo puno vremena. Zato u ovom prilikom prenijeti samo jedan hadis: Prenosilac hadisa kae: Pitao sam Imama Sadika a. s. koji je to najmanji nivo otpadnitva i nevjerstva, a on mi odgovori da je oholost najnii stupanj nevjerstva. 419 Moete primjetiti da Imam Sadik a. s. oholost ne tretira samo jednom pokuenom moralnom osobinom, ve je smatra stupnjem nevjerstva, ime hoe istai njenu opasnost po svoga nosioca, tj. hoe kazati da oholost predstavlja prvi stepen nevjerstva. Uloga odgajatelja Potrebno je da roditelji u odgoju svoje djece posvete potpunu panju ovoj pogubnoj osobini, te da ne pretjereju u hvalisanju svoje djece i iskazivanju ljubavi i panje prema njima, da ne prelaze odreene granice te da se klone krajnosti u tome. To zato da ne bi od njih nainili sebine i narcisoidne osobe, koje e u budunosti zbog ivotnih poraza i kompleksa inferiornosti zadobiti bolest oholosti, usljed koje e na ljude poeti gledati s prezirom i potcjenjivaki. Nuno je da roditelji cijene ljude i da na ovaj nain svojoj djeci dadnu lekciju iz adaba i bontona o lijepom ponaanju, ime e ih odvratiti od oholosti i umiljenosti - osobina koje predstavljaju dno ljudskosti. Lukman mudri je svom sinu savjetovao: I, iz oholosti, ne okrei od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18)

418 419

Madmu'ue weram, sv. 1, str. 199. Kafi, sv. 2, str. 309.

241

Hoe mu rei, dragi siniu, nikada ne dozvoli da bude ohol i uznosit, ne okrei glavu od ljudi, obori glavu prema zemlji ne hodi nadmeno i osoro jer Uzvieni Bog ne voli one koji su umiljeni i koji se ohole. Savjet djeci Vrlo je bitno da roditelji osim lijepog i ispravnog odgoja svojoj djeci upute korisne savjete te ih poput mudrog Lukmana upozore na runou i odvratnost oholosti i poniavanja ljudi, ime e njihovo vjerovanje uz valjan odgoj upotpuniti.

29

242

A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri nee da znaju. (El-Munafikun, 8) Prikazivanje sebe beskrajno skruenim, dodvoravanje i ulizivanje spadaju u najgore reakcije kojima pribjegavaju osobe koje pate od osjeaja kompleksa nie vrijednosti. Neke osobe koje u svojoj nutrini osjeaju slabost, posramljenost, niskost, strah- ukratko, jednu vrstu iskompleksiranosti, zarad kompenzacije nutrnjih manjkavosti i dranja skrivenim svojih kompleksa od ljudi, pribjegavaju skruenosti, poniznosti i ulizivanju. Ova vrsta iskazivanja vlastite slabosti i ponienosti kako sa aspekta vjere tako i sa aspekta nauke jeste jedna od najniih ljudskih osobina, od koje naalost mnogi ljudi boluju. S Boijom dozvolom, ja u vam danas govoriti o ovoj vanoj duevnoj osobini kako sa individualnog tako i sa drutvenog aspekta. Prije ovoga potrebno je da se osvrnem na jednu vanu pohvalnu vrlinu i moralnu odluku koju tretira nauka o ahlaku - a to je skruenost. Svaki musliman u vrijeme druenja sa drugima obavezan je ne samo da se kloni oholosti i osionosti, ve je k tome jo obavezan da prema ljudima iskae svoju skromnost i da svakoj osobi spram sebe, kojem god drutvenom sloju ona pripadala, ukae duno potovanje. Skromnost i skruenost O skruenosti, njenoj moralnoj i drutvenoj vrijednosti, izreeno je mnotvo hadisa, koje je ulema prenijela u svojim knjigama. Islamska vrla ulema bila je okiena ovom valjanom osobinom i praktino je pokazivala i djelatno demonstrirala ovu vrlinu spram svih slojeva drutva, bili oni siromani ili bogati, crni ili bjeli. Hazreti Musa ibn Dafer proao je pokraj crnca neuglednog izgleda. Poselamio ga i sjeo pored njega. Neko vrijeme je sa njime razgovarao a potom a potom od njega neto zatraio. Neki ljudi koji su promatrali ovu scenu rekoe: O sine Poslanikov pa zar ti da sjedi sa ovakvom osobom i jo od njega da trai neto? Imam, as, u odgovoru kaza: Ovaj crnac pripada Boijim robovima i on je moj brat na temelju presude Boije Knjige. A on je i na komija u Boijoj zemlji. Adem, jedan od najboljih otaca i vjera Islam kao najbolja vjera povezuju nas jedne s drugima.420 ivotopis evlija Islama ovjek iz plemena Bulh kae: Na putovanju Ali ibn Musa Er-Ride, as, u Horasan, i ja bijah u njegovoj pratnji. Jednog dana zasjeli smo za sofrom svi: sluge i crni i i bjeli robovi. Rekoh mu: Bilo bi bolje da robovi i sluge imaju odvojenu sofru. Imam ree: uti, Bog je jedan za sve nas,

420

Tehaful uqul str. 413.

243

pramajka i praotac svih nas su istovjetni. Nagrada i kazna svakog ovjeka bit e mjerena njegovim djelom (a ne porijeklom). 421 Mnotvo je drugih hadisa poput ovog koji uglavnom govore o potpunoj i savrenoj skruenosti asnog Poslanika, sava, i istih Imama, as, u njihovim odnosima sa svim slojevima ljudi. Prvaci Islama osim to su savjetovali drugima skruenost, sami su im, svojim djelom i postupcima, drali lekciju iz morala i udorea. U pohvalu skruenosti vrijedi primjetiti dvije vane stvari: 1. Onaj ovjek je dobar koji u svojoj skromnosti i skruenosti ne pretjera i ne izie iz okvira - jer je mogue da neko pokazuje skruenost iznad potrebne mjere, to prelazi u ulizivanje i podilaenje - a to je samo po sebi loa osobina. 2. Skruenost kao zbiljska insanska vrlina treba da proizlazi iz ovjeijeg nutarnjeg srca i izvora psihe, te da ona bude odraz potivanja prava drugih, ali ne iz slabosti svoje due i vlastite ponienosti. Drugaije kazano, skruen je onaj ovjek ko je siguran u svoju linost i ko u svom nutarnjem biu ne osjea nikakvu vrstu kompleksa nie vrijednosti. Jedino se ispunjavanjem svoje ljudske dunosti, iskazivanjem potovanja prema ljudima, prema njima pokazuje skruenost. Imam Ali, as, u istom je govoru opisao ljude sa imanom sljedeim rijeima: Oni su ljudi lahki i blagi, njene prirode i skromni. A njihova psiha je od kamena vra. U odnosu sa ljudima oni su usrdni, skromni i skrueni.
422

U ovome hadisu Imam Ali, as, zapravo kazuje da je mu'minov duh skruen i od tvrdog kamena vri. Ovim se hoe kazati da njihova duevna smirenost, spokoj i sve moralne vrijednosti - poput skruenosti i skromnosti - potiu iz ovog postojanog stanja njihova duha. Nutarnja ponienost Skruenost koja predstavlja izvoriite nutarnjih inferiornosti i batinskih ponienosti, jeste ona skruenost koja proizlazi iz straha i pohlepe. Ukratko, skruenost koja se temelji na osjeaju iskompleksiranosti i ponienosti, ne samo da nee proizvesti uzvienost duha i smirene due, ve e sama postati uzrokom ukorjenjenosti nutarnjih kompleksa i jo gorih ponienosti. Ovo se naroito dogaa kada skruenost izae iz svog prirodnog okvira i preobrazi se u ulizivanje i podilaenje. Islam polae izuzetnu panju na uvanje dostojanstva i digniteta muslimana, te ovu njihovu osobinu stavlja u red Boije i Pejgamberove asti - ime ljudskoj asti daje uzvieni status. Islam svoje sljedbenike
421 422

Sefine, str. 667. Nehdul belaga, str. 1234.

244

nastoji sauvati od svake ponienosti i istu im jasno zabranjuje. U Kur'anu se kae: Allahu pripada ast i Poslaniku i mu'minima. uvanje od ponienosti Rekao je asni Poslanik, sava: Nije dozvoljeno mu'minu da se poniava. 423 Rekao je takoer Boiji Poslanik, sava: Nije vjernikovo (mu'minovo) da dozvoli sebi ponienje. 424 Kazao je Imam Sadik, as: Zaista je Allah naredio mu'minu svaku stvar osim ponienja sebe. 425 Dakle mu'min nema pravo da sebi kreira uvjete i povode vlastitog ponienja. Poniavajui nagoni Kazao je Imam Hasan Askeri, as: Koliko li je runo samo da musliman eli i tei onome u emu je njegovo ponienje. 426 Imam Sadik, as, je kazao: Zaista je Uzvieni Allah naredio mu'minu svakojake stvari, ali nije mu naredio nita ime e uniziti svoju ast. 427 Nebeska islamska vladavina utemeljena je na asti i dignitetu muslimana. I u skladu s njenim postojanim propisima, svi ljudi trebaju da budu asni i cijenjeni te svako djelo koje bi moglo izazvati i najmanje uruavanje njihove asti i koje bi im moglo nanijeti uvredu i nauditi njihovom dostojanstvu - za muslimane je strogo zabranjeno. U islamskoj vjeri i vlasti dodvoravanje, ulizivanje, samoponiavanje i podilaenje nemaju nikakva pristupa. Islamska vjera je kola koja odgaja slobodnoumne i dostojanstvene ljude. A slobodoumnost i vitetvo ne mogu ii podruku sa ponienou i inferiornou. kola slobodarstva uvanja asti i dostojanstva, a klonjenje od poniavanja i ojaenosti, za svakog muslimana je vano. Islamski fakihi to tretiraju kao erijatsku dunost za ljude te su u tom duhu izdali i fetvu o pribavljanju vode za uzimanje abdesta: Ukoliko se vjernik obaveznik (mukelef) nae u uvjetima da ni na kakav nain ne moe pronai vodu za abdest obaveznog namaza, te ako mu je jedini nain da je pribavi od jedne osobe. Ukoliko bi ta osoba
423 424 425 426 427

Tarih Jakubi, str. 67. Mustadrak, sv. 2, str. 364. Kafi, sv. 2, str. 364. Tehaful uqul, str. 489. Muhadetul bejda'e, sv. 4, str. 108.

245

institirala na zahvali to bi za vjernika znailo ponienje on tada ne bi uzeo abdest tom vodom. A ako dotina osoba ne bude institirala na zahvali, onda on moe uzeti abdest tom vodom. Jasno je iz ovoga ako je davanje vode uslovljeno ponienjem i zahvalom nekome, Islam nije zadovoljan sa ovakvim abdestom, u tom sluajevu vjernik treba uzeti tejemum i na taj nain zadovoljiti svoju arijetsku obavezu bez poniavanja samog sebe. Islamske evlije ne samo da nisu djelovale protiv asti i dostojanstva muslimana, ve su one muslimane, koji bi se upustili u poniavajue akte, upozoravali i spreavali od toga. U tom smislu je preneseno dosta hadisa. Poniavaji govor Imam Ali, as, je kazao: Jednog dana je asni Poslanik uao kod skupine ashaba. Oni su ga otvorenog srca i dobrostivo pozdravili i ukazali mu ast kao svome prvaku i zatitiniku. Boij Poslanik im je na ovo otro zamjerio i potom im je kazao: Ne govorite vie ovako i nemojte me nazivati gospodinom (sejd) i zatitnikom (mevla), ve me nazivajte Pejgamberom i Boijim Poslanikom. Govorite poteno i istinito, i u svom govoru ne pretjerujte i ne idite u krajnost, da n ebiste otili u zabludu i da ne biste zastranili. 428 Jednog dana Imam Ali, as, pojavio se na svojoj jahalici. Jedna grupa ljudi potrali su za njim pjeke. On im ree: Zar ne znate da takvo postupanje kvari moral (uzoholjuje) jahaa, a one iza njega ponizuje. Vratite se i nastavite svojim putem.429 Imam Ali, as, je, iavi ka Siriji (am), usput uao u grad Anbar. Ovea skupina slugu i njihovih posjednika bijahu uzjaili na svoje jahalice i izaahu da Aliju odaju poast. Kada je on priao, oni su najednom sjahali sa svojih jahalica i pjeke krenuli za njim. Ovo je za Alija bilo iznenaujue, te ih je upitao: ta vam ovo znai, zato ste sjahali i zato trite za mnom? Oni odgovorie: Ovo mi shvatamo kao svoju moralnu dunost i kao izraz potovanja prema naim vladarima i prvacima. On im odgovori: Tako mi Boga niti vai prvaci i zapovjednici od toga imaju neku korist niti vas veu za sebe, a vi ovom napornom rabotom na Ovom svijetu bivate izvrgnuti patnji i ponienju, a na Onom svijetu vas eka nesrea i kazna Boija. Koliko li je tetna ona patnja i tegoba koja ishoduje Boiju kaznu i odmazdu! A koliko li je puna koristi ona olakica i sloboda iza koje slijedi osloboenost od dehennemske vatre. 430

428 429 430

Diaferijat, str. 184. Tehaful 'uqul, str. 209. Nehdul belaga str. 1094.

246

Imam Ali, as, je jedanput naredio: Svako ko ima neko potraivanje od mene neka to uini pismenim putem, ne bi li se tako pitalac sauvao ponienja iskanja. 431 Iz ovih nekoliko hadisa jasno se razumijeva do koje granice sve Islam vodi rauna o asti i dostojanstvu muslimana. Islam nikome ne dozvoljava da svojim govorom ili ponaanjem, da ak ni samome sebi ne uzrokuje ponienje i omalovaavanje. Islamska drava i narod obavezni su da uvaju pojedinanu i nacionalnu ast i da koriste svaku vrstu znanja kako bi uklonili bilo koje ponienje ili uvredu sa islamske vlasti ili muslimana. Nagon posesivnosti Posesivnost i osjeaj ljubavi prema svojoj biti jedan je prirodni nagon u ovjeku koji je kompatibilan s ovjeijim biem. Ovaj nagon ovjeka navodi na injenje stanovitih napora u ouvanju svoje linosti, svog tijela i svoje due od bilo kakvih neugodnosti i nevolja. Svaki ovjek po svom fitretskom ustrojstvu voli ivot. U sluaju kada oedni, bude gladan ili bolestan, ili osjeti da mu je ivot u opasnosti, njegov nagon ljubavi prema sebi se aktivira te on upotrijebi sav svoj kreativni potencijal ne bi li doao do vode, hljeba, prirode, lijeka i zatite. Isto tako, svaki ovjek po svom fitretu eli da ouva svoju ast i dostojanstvo i ulae maksimalne napore u njihovom odranju. Kada osjeti da mu je obraz u pitanju i kada vidi da se nalazi pred ponienjem i gubitkom digniteta, svom snagom se die i koristi svu energiju ne bi li sauvao poziciju svoga renomea i dostojanstva. Kontradiktorna i suprostavljena osjeanja Nagon samoljublja i posesivnosti pokazuje svoja raznolika ispoljavanja u tijelu i dui u razliitim formama i oblicima. Kada se nema suprostavljenosti i kontradikcija meu razliitim oblicima samoljublja, svaki od njih se na prirodan nain zadovoljava i program djelovanja svakog od njih biva jasan. Ali, veliki problem se pojavljuje onda kada samoljublje postane proturjeno i ovjeka stavi pod pritisak suprostavljenih elja i osjeanja. U ovom sluaju neke osobe koriste se ispravnim i pametnim metodom dok neke druge zastranjuju s tog puta i uputaju se u neasnosti. Naprimjer, neke osobe zbog ljubavnih poraza ili zbog ponienja i oaja, pokuavaju pobjei od problema te pribjegnu samoubistvu jasno je da se ovdje radi o osobama koje su zastranile.
Monteskijo ovu stvar objanjava na sljedei nain: Samoljublje i posesivnost pojavljuju se u raznim oblicima, a ponekada i u suprostavljenim djelatnostima. Samoljublje biva povodom da ovjek sebe rtvuje za ljubav te ak biva zadovoljan

431

Semeratul evraq, sv. 2, str. 244.

247

da presijee korijen svoga ivota a to opet pokazuje da on sebe vie voli i od svoga ivota.

Svaki ovjek po svom fitretskom ustrojstvu osjea u sebi samoljublje i u svim pravcima nastoji da otkloni svoje slabosti i manjkavosti. Osobe koje sebe vide sitnim, ponienim i u sebi, s jedne ili vie starna, osjeaju manjkavost i nedostatnost u svom nutarnjem biu bivaju zabrinute, zajedno sa pritiskom u svom nutarnjem biu osjeaju nezadovoljstvo i veliku tegobu. Za ovu skupinu ljudi pametan put kompenzacije kompleksa nie vrijednosti je taj da svoju snagu koriste na pravi nain i na pravom mjestu te da svoj talenat i potencijal pokau oiglednim, ime dokazuju da su oni vrijedne linosti u drutvu tako e oni postupno svoju nutarnju bolest stavljati u zaborav. Duhovno samoubistvo Meutim, neki paenici kompleksa nie vrijednosti zbog ljenosti, beznadenosti i drugih razloga zastranjuju sa ispravnog puta te zarad skrivanja svoje nutarnje slabosti i zbog kompenziranja svojih manjkavosti odluuju se na duevno samoubistvo. Svoju ast i neovisnost rtvuju i ubijaju svoju linost. Oni sa svojim skruenostima, pomjeanim sa ponienjem, te svojim ponaanjem udruenim sa ulizivanjem i dodvoravanjem, padaju u bijedu i krajnje ponienje te zarad bjeanja iz malog kompleksa nie vrijednosti nalaze utoite u jo veem jadu i teem kompelksu nie vriejdnosti. Potom na temelju daljnih kontradiktornih, i s logikom suprodstavljenih postupaka a na temelju trenutnih osjeanja, rtvuju svoju ast koja je jedan od vanih pokazatelja samoljublja te tako cijeli svoj ivot provode jadni i bijedni. U drutvu postoje brojne skupine ljudi iji osjeaji su kontradiktorni i koji na osnovu nutarnje slabosti osjeaja kompelska nie vriejdnosti pribjegavaju skruenosti i skromnosti, pomjeane sa podilaenjem i dodvoravanjem, te na taj nain unitavaju plemenitost svoje due. Ovom prilikom u vam spomenuti neke od razloga za nastanak takvih osobina: 1. Neumjesne grubosti i krutosti, koje neki roditelji ispoljavaju spram svoje djece, predstavljaju jedan od vanih faktora stvaranja komkpelksa nie vrijednosti u njihovom (djeijem) nutarnjem biu. Dijete koje ivi u okruenju straha, bojazi, brige i strepnje; dijete iji roditelji ga ne smatraju stvarnim insanom; dijete koje je uvjek predmetom mrnje i odbojnosti svoje okoline i koje nikada nije okusilo zalogaje ljubavi i potovanja i, najzad, dijete koje je sa svakog aspekta utueno, koje nije vidjelo nikakva uspjeha i koje je u ivotu samo nizalo poraze za porazima - samo po sebi bit e preobraeno u bie slabane i onemoale due. Tako e ono samo sebe smatrati niskim, bjednim i nemonim stvorenjem. Ovakvo dijete kada naraste i kada naini iskorak u drutvu, suoit e se sa

248

velikim duevnim nezadovoljstvom, nee imati hrabrosti da pokae svoju linost i neovisnost. Neprestano e u sebi osjeati slabost i manjkavost spram drugih.
Aktivnosti koje se izvode s nemirnim duhom i bez ljubavi, jasno upuuju na to da osoba osjea neki nedostatak i manjkavost i umilja da zbog toga mora uiniti vie od drugih da bi ispunila svoju dunost. Meutim, sve borbe, napori i nastojanja bez ispravnog cilja ukazuju na neiju iskompleksiranost. Nije nuno da se ovaj strah i nesigurnost pojavljuju zbog neeg vremenski bliskog, ve je najvema rije o prisjeanju na neki minuli nemio dogaaj, a koje je bilo izbrisano iz ovjeije vanjske memorije. No taj deponovani strah nikada nije nestao iz ovjeijeg nutarnjeg bia. I onda se najednom efekti tog nutarnjeg straha pojavljuju u vidu brige, ljutnje i neodmjerenosti. U svakom sluaju, svaka vrsta nepoljnog i nepodnoljivog dogaaja bilo to u kui, koli ili drutvu da snae dijete uzrokovae lom na njegovoj linosti i umanjie njegovu sposobnost. To zato to su ovim nepovoljnim dogaajem polomljene njegove emocije i osjeaji i ono vie nee biti kadro da se predstavi i pokae bez recidiva prolosti, niti moe iz sebe zraiti pozitivnim i vedrim vibracijama. 432

Ako ovakva osoba uzmogne gorke uspomene iz djetinjstva potisnuti u zaborav te tekobe i uvrede koje su joj uzrokovli neuki roditelji i blinji zanemariti, a potom se snano uhvatiti u kotac sa poslom za koji ima potencijala i jo ustrajati na ulaganju truda i napora to e neminovno rezultirati prihvaenou u drutvu. Ta osoba postae koristan i uticajan lan zajednice i moi e cijeli svoj ivot provesti u srei, neovisnosti a osloboena od ponienosti i iskompleksiranosti. No ukoliko se ona neprijatna sjeanja ne gurnu u zaborav te njihov posjednik sebe neprestano bude drao niskim, jadnim i bijednim neprijatna sjeanja e zasigurno poeti pokazivati svoje reakcije, ime e svog posjednika stimulisati na nepoudna djela. Jedna od tih reakcija jeste njegovo stalno potiskivanje ka ponienosti i osjeaju nedstojnosti. Strah od ponienosti Skruenost i finoa, a nekada udvornitvo i podilaenje, koje ispoljavaju neke osobe nedvojbeno ukazuju na optereenost njihovih posjednika kompleksom nie vrijednosti. Onaj ko je u danima djetinjstva proivio ponienja i omalovaavanja od strane svojih roditelja i ostalih ukuana, i koji zbog toga nije dobio priliku da razvije svoju linost on uvijek ivi u strahu da i neko drugi ne bude sa njim postupao kao nnjegovi roditelji i boji se da i od nekih drugih ljudi ne bude izvrgnut uvredama i poniavanjima te da se ponovo meu ljudima moradne osjeati ponienim i osramoenim. Da bi preduprijedio ovakvo ta, on pred svakim pokazuje skruenost i umjerenost te na taj nain prekriva svoj nutarnji kompleks nie vrijednosti i sebe tako spaava od njihovih eventualnih uvreda.
432

'Uqde heqarat, str. 17.

249

Naravno ovakva skruenost ne proizlazi iz uzvienih moralnih vrijednosti, ve je to samo slika nutarnje ponienosti koja se odslikava na ovaj nain, u pokaaju da sakrije njen stvarni izvor - kompleks nie vrijednosti. Gorka sjeanja 2. Siromatvo i bijeda roditelja takoer su jedan od moguih faktora ojaenosti i iskompleksiranosti djeteta. Djeca koja su svoje djetinjstvo provela u siromatvu i neimatini, u svom nutarnjem biu deponuju stanoviti osjeaj zaostalosti i slabosti. Ovaj osjeaj sam po sebi ne nestaje ve obino ostaje do kraja ivota. Neki od njih, na temelju svog dodatnog zalaganja, svoje valjanosti i dostojnosti, uspiju sebi osigurati status potovane i neovisne linosti u zajednici, te zahvaljujui stalnim pozitnim pregnuima uspiju svoj kompleks potpuno potisnuti u zaborav. Ali oni koje podlegnu svojoj ljenosti, i opredijele se za pasivnost i upadnu u beznadenost te se ne mognu osloboditi onog runog osjeaja, uvijek e biti i ostati zatoenici svoje slabosti i kompleksa nie vrijednosti. Oni e se naspram bogatijih ljudi gledati niskim i bijednim. Njih e neslobodno veliati sa skruenou i podilaenjem i svoju e iskompleksiranost pokazati bjelodanom.
Postoje djeca koja se rode i mladost provedu u siromanoj porodici. Mogue je da roditelji prema njima postupaju lijepo i blagonaklono i da im prue valjan odgoj (to je najee i sluaj), ali kasnije kada porastu mogue je da im se jave prisjeanja na djetinjstvo u neimatini i svoje neugledno mjesto na drutvenoj ljestvici te da im to uzrokuje osjeaj posramljenosti i duevne ponienosti. Kada se ovakve osobe suoe sa bogatim i osobama veeg ranga, u sebi poinju osjeati kompleks nie vrijednosti i osobnu inferiornost. 433

Islam vrlo negativno gleda na one ljude koji nekoga potuju i cijene samo zbog toga to je on bogat i moan. Kae asni Poslanik, sava: Prokleo je Allah onoga ko bogataa cijeni zbog njegova bogatstva. 434 Siromani ljudi sa dostojanstvom U startu Islama asnog Poslanika slijedili su uglavnom siromani i nemoni. Sveta nebeseka Knjiga ih je tako odgojila i uinila plemenitim i estitim da se unato materijalnoj neimatini nisu osjeali poraenima spram bogatstva niti su spram bogataa osjeali poniznost i nikada se nisu preputali inferirornosti i osjeaju manje vrijednosti. Imam Sadik, as, je kazao: Doao je ovjek bogata kod Boijeg Poslanika, sava, a potom je uao siromah i sjeo pored bogataa. Bogata potom sabra svoje skute oko sebe, a Poslanik, vidjevi to, upita ga: Jesi li se to uplaio da te njegovo
433 434

'Uqde heqarat, str. 18. Lejalil ahbar, str. 128.

250

siromatvo ne dotakne? Ovaj odgovori: Ne!A jesi li se prepao da dio tvog imetka ne pree njemu? Ree: Ne! A to si onda skupio svoju abaju? On odgovori: O Poslanie Boiji, bogatsvo moje koje je moj vjerni pratilac, i koje je sa mnom i danju i nou, odvratilo me je od realnog gledanja na stvari, runoe mi je prikazivalo lijepim, a vrline runim. Zarad kompenzacije ove moje nepoudnosti evo ja rtvujem pola svog imetka i poklanjam ga ovom siromahu. Pa se obradi Boiji Poslanik siromahu: Prihvata li ovo? On ree: Ne! Te ga upita bogata: A zato ne? On odgovori: Bojim se da me ne snae ono to je tebe snalo. Slabost u znanju 3. ovjek koji eli da se uvrsti u red alima i uenjaka, ali mu manjka znanja i naobrazbe, u sebi poinje osjeati slabost i iskompleksiranost. E da bi sakrio svoju nutarnju slabost i manjkavost, on posee za posrednim sredstvima. Tako se ponekad potapa na izjave uenjaka i prenosi tue izjave.
Ovaj ovjek bio je lan udruenja koje se godinama raunalo kao drutvo intelektualaca. On je takoer pametan i valjan ovjek, osim to nema visoku naobrazbu. On uvijek, kada se nae u poziciji da pred svima otpone govor, svoje kazivanje pone sa citatom ovog ili onog pisca, nikada ne iznosei svoje vlastite stavove. To bi otprilike ilo ovako: Ovdje vas podsjeam na misao Pola Valerija iz njegove knjige Svjetski pogledi... Ili: Ja s oduevljenjem prihvatam uvjerenje Nikole Burdifa iz njegove misaone poslanice Razmiljanja o bitku... Zato se on uvijek koristio ovim potapalicama? Prvo, to je zbog njegova osjeaja zaostalosti koji je gajio u svom nutarnjem biu i drugo, je zbog kompleksa koji ga je i natjerao da sebe drugima prikazuje intelektualcem, a to sve zato da bi mu oni rekli: Ti za nama nita ne zaostaje! Kao da mu njegov kompleks apue: Dozvoli da i drugi vide da si ti itao filozofsku literaturu. 435

Nepoeljni uitelji No, problem postaje mnogo opseniji kada ovakav uenjak poeli da se dokopa katedre s namjerom da poduava uenike. Kada ipak uspije da se dokopa katedre sada mora neim prikriti svoje nezananje. I to ga tjera da se ponaa na jedan od dva naina: (1) Ili da uenicima nametne diktaturu te da ga niko ne smije nita pitati, ili (2) da spusti svoje skute poniznosti i skruenosti toliko da niko nee ni obraati panju na njegove nedostatnosti. Naravno ova iznuena skruenost i skromnost nije posljedica njegove visoko moralne linosti, ve je to odraz njegova prikrivenog kompleksa nie vrijednosti koji ui u njegovu nutarnjem biu. I tako on sebe

435

Ma we farzandane ma str. 54.

251

uvlai u jo dublji komplesks, a sve zato to hoe da prigrabi poziciju koju svojim znanjem i sposobnostima ne zasluuje. Imam Sadik, as, je kazao: Ne dostoji mu'minu da sebe dovodi u ponienje. A prenosilac ga je upitao: A kako on moe sebe poniziti? Kazao je: Tako to e se uhvatiti posla kojeg nije dostojan i zbog kojeg e se morati izvinjavati.436 Isto tako se prenosi od Imam Sadika, as: Ne pripada mu'minu da sebe dovodi u ponienje. A prenosilac ga je upitao: A kako on moe sebe poniziti? Kazao je: Tako to e se uhvatiti posla za koji nema sposobnosti ni moi.437 Imam Bakir, as, je pak kazao: Lo li je rob Boiji koji je sebi zacrtao cilj do kojeg mora doi pa makar i po cijenu ponienja. 438 Kada bi ovakav ovjek znao svoj kapacitet i svoje granice nikada se ne bi upustio u transakcije kojima e rtvovati svoj karakter i svoje dostojanstvo. Nikada ne bi doao u pozciju da podilaenjima, laskanjima i uniavanjima trai neto to mu ne pripada. 4. Grijeenje predstavlaj drugi faktor zbog kojeg se osjea ponienost i iskompleksiranost. Onak koji je sklon grijeenju i koji je sa sebe strgao zastor potivanja zakona, stalno je pod pritiskom proganjanja moralne savjesti, pri emu sebe vidi kao zagaena i pogana ovjeka. Grenik nastoji da svoju grijenost u svom nutarnjem biu sakrije i pokopa te da nepoeljne i sramne scene potisne u zaborav. Meutim, moralna savjest ne ostavlja grenika mirnim, nego ga stalnim korenjem podsjea na grijeh i priinjava mu nove patnje i bolove.
Ako ovjek moe svoja osjeanja...

Grijeh i osjeaj iskompleksiranosti Iskompleksiranost i osramoenost zbog grijenosti spopadaju grenika i oni ga ine osramoenim te zadaju teak udarac njegovom karakteru i linosti. Koliko god grenik bio snaan i jake volje, zbog grijenosti on postaje slab i onemoao. Grenik pokuava da putem samounapreenja i preporoda ispravi svoju psiholoku slabost ili da je prekrije, te da se tako pokae snanim, ali duevni porazi i nutarnje reakcije, htio to on ili ne htio, putem njegovih djela i govora opet otkrivaju njegovu nemo i pokazuju ih bjelodanim.
Mi nastojimo da svoje sramote u svojoj nutarnjoj svjesti sakrijemo i zaboravimo da bismo se sauvali od njihova uznemiravanja i zlostavljanja. Ali ta podsjeanja usprkos naoj elji izbijaju u nae misli i u naa djela, a toga nismo ni svjesni,? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ?
436 437 438

Kafi, sv. 5, str. 64. Muhdetul bejdau, sv. 4, str. 108. Sefine, str. 93.

252

Skruenost na temelju grijeha Ponienost i iskompleksiranost su osobine koji se jasno uoavaju kroz usiljene skruenosti koju ispoljavaju neki grijenici. Oni zarad prekrivanja svojih grijenih mrlja spram ljudi, pribjegavaju skruenosti i skromnosti te na taj nain svoju niskost preobraavaju u kultivisanost i iskazivanje potovanja prema drugima. Slubenici koji u vrenju svojih slubenih poslova od ljudi uzimaju mito i koji su zagaeni velikim korupcijskim grijehom, uglavnom se pokazaju kao skromni i moralni ljudi. To su oni koji se svojim bosovima obraaju s potpunom utivou i s dodvoravanjem, koristei pri tome rijei iz vokabulara laskanja. Oni su vrlo posluni i uvijek na raspolaganju svojim efovima, sve to ovi ele oni su na revnosnoj usluzi. Nesumnjivo, ovakva skruenost koja proizlazi iz njihove moralne pogantine i straha od osramoenosti, ne samo da nema moralnu vrijednost ve je to jasan dokaz o njihovoj niskosti i iskompleksiranosti koju osjeaju u dubini svoga bia. Jad neistih ivjeti ivotom neasnih i grijenih ljudi znai priskrbiti sebi jedan od najmonijih atributa niskosti i ponienosti. Osobe koje ele da ive asno i dostojanstveno i koje ne ele da upadaju u red neasnih i ponienih, moraju se kloniti grijeha i ni na kakav nain ne smiju sebi dozvoliti zaprljanost grijeenjem. Kazao je asni Poslanik, sava: Ko eli da bude astan i ugledan meu ljudima neka bude Bogu Uzvienom pokoran (bogobojazan). 439 Imam Ali a. s. je kazao: Onaj ko eli da bude bogat bez bogastva i da bude ugledan bez vlasti, plemena i porodice svoje, onda se mora kloniti grijeha i ui u okrilje poslunosti i pokornosti uzvienom Bogu. 440 Imam Sadik a. s. je kazao: Preporuujem vam bogopokornost (takvaluk) i da svojim grijehom ne podinjavate ljude sebi te da time ne priskrbljujete sebi niskost i ponienost. 441 Bezvrijedne osobe 5. Ponekada, kada neke nedostojne osobe odgovarajueg poloaja i bez valjanih kvaliteta, zadobiju poziciju koje nisu dostojni, onda se dogaa da pametni ljudi izbjegavaju da budu posluni ovakvim vlastodrcima i ne pokazuju spremnost da im se upokore.
439 440 441

Biharul envar, sv. 17, str. 48. Gururul hikem, str. 692. Vesail, sv. 3, str. 202.

253

Kazao je Imam Sadik a. s.: Onaj ko trai poloaj kojeg je nedostojan, zabranjena mu je poslunost na zbiljski nain. 442 Oni koji bilo zbog ega osjeaju u sebi manjkavost i nedostatnost i koji sebe smatraju nedostojnim za odreeni poloaj a, s druge strane, ljubav prema poloaju i vostvu ih ini takvim da svoju manjkavost i nedostatnost ne priznaju te se ne klone toga - oni su zarad skrivanja svoje slabosti i uvanja od vienja ljudi spremni pribjei razliitim aktivnostima.
Postoje i druge karakteristike i odlike kompleksa nie vrijednosti za koje se moe rei da imaju i svoje pozitivne aspekte. U ovom sluaju, osoba koja u sebi osjea kompleks nie vrijednosti i ponienost, prinuena je da, zarad uklanjanja efekata toga kompleksa, da pojaano radi. Kako bi kazali psiholozi, sve to takva osoba poduzima jesu kompezacioni poslovi. Ali, naalost, budui da ova djela ne proizlaze na fonu dobroinstva, ona se mogu nazvati laljivom kompenzacijom. Zapravo, ova djela u svojoj zbilji znae pokrivanje i maskiranje jednog nutarnjeg osjeaja koji odraava nedostatnost i iskompleksiranost.

Grubosti prema potinjenima Nesposobni rukovodioci ponekada, zbog svoje nutarnje slabosti i iskompleksiranosti, prema obinim ljudima nastupaju diktatorski, otro i grubo, ne libei se upotrebe runih i oporih rijei. Na taj nain oni svoju nedostojnost i nesposobnost dre skrivenim, a zaplaivanjem ljudi uvaju svoj poloaj, traei od njih bespogovornu poslunost. Oni kadkad prema obinom svijetu i potinjenima nastupaju s pozicije umjerenosti i skruenosti a prema nadreenima s pozicije ulizivanja i povlaivanja, te na taj nain skrivaju svoju nutarnju slabost, a stalnim izbjegavanjem konfrontacije s bilo kome, ostaju sauvani. Osobe koje se prepuste ovim ponienostima i neasnostima, zarad kratkog upravljanja i efovanja drugima, jesu niski i jadni ljudi koji, najzad, svojim transakcijama najvie tete nanose sebi. Kazao je Imam Ali, as: asak ponienja i niskosti ne moe se nadomjestiti s au cijelog ivota. 443 Dodvoravanje i podilaenje Ovi posjednici niskosti koji se zarad ouvanja profanog ovosvjetskog poloaja preputaju ulizivanju i laskanju, oni ne samo da ovom bijednom rabotom sebi nanose tetu ve i druge uvlae u crne dane i nesreu. Kazao je asni Poslanik, sava:

442 443

Tehaful uqul, str. 321. Gururul hikem, str. 434.

254

Kada ljudi postanu zadovoljni sa grenicima, te kada bijedni dodvoravai postani predvodnici i kada se zloiniocima bude ukazivalo potovanje tada treba oekivati belaje i nesree. 444 Imam Ali je takoer rekao: Kada pokvarenjaci u drutvu budu izazivali ushienje i potovanje, srea i nada tog naroda nestaju. 445 On je isto tako kazao: U dravama u kojima se niskim i ljigavim ljudima povjere velike stvari, te drave su osuene na propadanje. 446 Povlaivanje i laskava predusretljivost nesposobnih ljudi koji pucaju na upravljake poloaje, neto je to proizlazi iz njihove nutarnje slabosti i ponienosti. Nikada se ova duevna slabost i manjkavost nee preobraziti u nutarnju vrlinu i moralnu vrednotu. A i kako e kada joj izvorite u slabosti i ojaenosti due. Karakterni ljudi Kada se asni, estiti i neovisni ljudi nau na visokom upravljakom poloaju, oni sav svoj kreativni potencijal stavljaju u funkciju valjanog izvrenja svoje dunosti. Dodvoravanje, podilaenje, povlaivanje i laskanje nemaju pristupa njihovom mentalnom sklopu. Oni ni u najkritinijim, i po njih najopasnijim trenucima, ne rtvuju svoju linost i svoj karakter i ne podaju se niskosti i bedastoi. Kazao je Imam Ali, as: Ukoliko astan i estit ovjek doe i na najvei rukovodei poloaj u drutvu, on nikada sebe nee prodati i nee skrenuti s puta morala. On je poput planine koju ni najjai vjetrovi ne mogu pomjeriti niti je mogu uzdrmati. 447 Ministar jakog imana Hade Ebu Mensur bijae ministar kod sultana Tugrela. Bio je to uen i obrazovan ovjek. Krasile su ga osobine odvanosti, digniteta i snage duha i vjere. U izvrenju svojih vjerskih dunosti uvijek bijae revnosan. Obino bi nakon obavljanja sabahskog farz namaza ostao stanovito vrijeme na sedadi uei dove i zikrove. Nakon to bi sunce izalo, obukao bi ministarsku odoru i otiao u svoj ured. Jednog dana ga je sultan Tugrel neto trebao prije izlaska Sunca. Sultanovi slubenici otili po nj njegovoj kui i zatekli ga u uenju dova i zikrova. Rekoe mu mu sultanovu zapovijed, ali on se uope na to nije obazirao i nastavio je sa svojim ibadetom. Naravno, slubenici prenoe
444 445 446 447

Biharul envar, sv. 17, str. 41. Gururul hikem, str. 312. Gururul hikem, str. 427. Gururul hikem, str. 407.

255

sultanu ta se dogodilo - da on uope nije mario za njegovu zapovijed - i to je sultana jako ozlojedilo i rasrdilo. I kad je ministar Hade Ebu Mensur zavrio sa svojim ibadetom, odmah je uzjahao na svoju jahalicu i hitro doao pred sultana. Ovaj ga je odmah otro upitao: Zato kasni? A on je smirenim tonom odgovorio: E moj sultane, ja sam rob Boiji i sluga sultanov. I sve dok ne okonam svoje robovanje Bogu ne mogu krenuti sa sluenjem sultanu.. Ovaj dubok i upeatljiv vezirov odgovor ostavi snaan dojam na sultanovoj dui te mu i suze potekoe. On estita ministru i preporui mu da uvijek na ovaj nain postupa, e da bi prvenstvo Boije nad sluenjem sultanu jo vie ojaalo njihovu dravu. 448 Osobe sa izraenom linou, karakterom i dostojanstvom, koje odlikuje snaga duha i neovisnosti, jako su uoljive kako to su primjetne i linosti koje se odlikuju po povlaivanju, laskanju i umjetnoj predusretljivosti. Kazao je Imam Ali, as: Svaki ovjek se oituje snagom svoga duha i karaktera. 449 Skrivanje osobne inferiornosti Iz navedenih nekoliko sluajeva, mogue je uvidjeti da osobe koje pate od niskosti i kompleksa nie vrijednosti nastoje da laskanjem i ulizivanjem prekriju i zatome svoju nutarnju slabost i svoj kompleks nie vrijednosti. Ove vrste osobnog uniavanja sa stanovita svete vjere Islama jako su osuene, to zato to ovakve linosti svoju iskompleksiranost, izraenu kroz dodvoravanje i podilaenje, prodaju pod moralnim vrlinama, a ustvari radi se o jako pokuenim osobinama zaodjenutim odorom ahlaka i utivosti. Islam jako cijeni skromnost i skruenost kao visokomoralne osobine, ali zato osobe koje u odjei ovih vrlina, skromnosti i utivosti, zapravo ispoljavaju svoju sklonost ka udvornitvu i povlaivanju ne bi li zakamuflirali svoj kompleks nie vrijednosti estoko osuuje. Osnovni uvjet za skruenost i skromnost jeste duhovna stabilnost i duevna neovisnost. Kao to sam to ranije ve kazao, Imam Ali to naroito apostrofira: Njihov karakter od kamena je vri, a u odnosu sa ljudima oni su usrdniji i skrueniji od roba. Skrueni i usrdni su oni ljudi koji bez straha i pohlepe, samo zarad izvrenja svoje dunsoti, prema ljudima ispoljavaju ove vrline skromnosti. Osim toga, skroman je onaj ovjek ija utivost i skruenost proizlaze iz uzvienog duha i moralne potpunosti. A ljudi koji se svijetu
448 449

Davamel hekajat, str. 173. Gururul hikem, str. 343.

256

zbog svoje niskosti prikazuju sa ovim osobinama oni to ine zbog osjeaja nutarnjeg kompleksa te tenje za poloajem i funkcijom - a sve iz nagona pohlepe. Ukratko, ovo ukazuje na njihovu nutarnju slabost. Ali, ovim ne samo da se ne ukazuje na njihove moralne osobine, ve se ukazuje njihova duboko ukorjenjenu niskost i bolest zapretane u njihovom nutarnjem biu. Klonjenje od ponienja Iz hadisa i rivajeta koje sam vam odve prenio jasno se oituje injenica da je uvanje svoje asti i plemenitosti, a izbjegavanje niskosti i ljigavosti, jedna od najvanih definitivnih dunosti muslimana, dunosti s kojom ne smije biti kompromisa. Ni jedan musliman ne smije sebi prirediti uvjete u kojima e biti ponien i inferioran. Stoga su u Islamu strogo zabranjene osobine poput laskanja, dodvoravanja i podilaenja osobine koje su u koliziji sa vitetvom i ljudskom au. Najvei nivo robovanja i najvei stupanj skruenosti treba ispoljavati spram uzvienog Boga i naspram nikoga vie. To zato jer je Uzvieni Bog stvoritelj svega a snishodljivost i podilaenje su dozvoljeni samo spram Njegove uzviene veliine. Prikupljanja znanja Odve poznato laskanje i skruenost islamski prvaci su dozvolili u nekim sluajevima, i u nekoj mjeri, zarad ouvanja veeg interesa - jeste sluaj laskanja i podilaenja neukih ljudi kao nain efektnijeg nastupanja pred ulemom zarad prikupljanja znanja. Da bi mladi uenici bolje shvatili vrijednost znanja i dunost posjedovanja skruenosti spram alima, te da bi se efikasnije dali na prikupljanje znanja, na kraju dananje lekcije u vam o ovoj problematici progovoriti nekoliko rijei. Neke osobe koje nisu bili dobri aci i nisu na valjan nain uile u koli te nisu poluile dobre rezultate, vole se druiti sa alimima. No, zbog manjka znanja u sebi osjeaju svojevrsni kompleks i sebe u odnosu na uene smatraju slabim i poniznim. Te zbog toga to ne mogu sa njima voditi naune rasprave, osjeaju nutarnji pritisak i patnju. Vjetaki i umjetni govor Tako neke od spomenutih osoba zbog samoljublja nisu spremne priznati svoju nedovoljnu pismenost i obrazovanost, te nastoje koliko god je to mogue vie sakriti svoj kompleks nie vrijednosti. Zato ovi, da bi se pokazali znanim i da bi manjak vlastitiog znanja kompenzirali, ponekad nastupaju djeijom taktikom pa ak i kroz vlastitu posramljnost skreu panju na sebe.
Onaj ko govori usiljenim tonom ili se previe trudi da govori knjievnim i umjetnikim jezikom pripada ovoj skupini ljudi. Primjer ovakvih ljudi moe se

257

nai meu onima su doli na svijet u nekoj bijednoj porodici i koji su imali ograniene mogunosti vaspitanja i kolovoanja, onda najednom da bi to kompenzirali pribjegavaju koritenju umjetnog naina govora, sa usiljenim tonom, teei upotrebi komplikovanih intelektualnih termina, e da bi se tako uvrstili u red elite i intelektualaca. Dakle, ovakvi ljudi pribjegavaju koritenju knjievnih termina, stranih rijei i mudrih poslovica, a sve zato da bi onaj ko ih slua zakljuio da je ovdje rije o uenom ovjeku koji vlada stranim jezicima, knjievnou i svjetskim temama. 450

Jedini nain kompenzacije i nadoknade proputenog jeste nastavak uenja i kolovanja, a ovaj posao ne zahtijeva hrabrost i odvanost zahtijeva samo trud i zalaganje. Dakle, ovjek jednostavno treba priznati manjkavost i nedostatnost svoje informisanosti i uenosti. On treba, priznanjem vlastite zbiljnosti, sebe izvui iz reda uenih ljudi te treba svoj nivo ispravno odrediti i kloniti se visokog leta u oblacima. On spram uitelja svoja krila poniznosti treba spustiti na zemlju i ponaati se kao skrueni uenik. Spram uitelja on treba iskazati svoju utivost i snishodljivost, pa ak, ako treba, da mu malo laska i podilazi. Ko god pri prikupljanju znanja stida nema, poput je onoga ko cvjetove ubira sa trnja i kamenja. A ako sada nemadne znanja, jednog dana opet e se stidjeti, kada e opet morati uiti. Ponienost usljed neznanja Islam je saglasan sa ovom vrstom skromnoti i poniznosti i dozvoljava laskanje u potrazi za znanjem. To zato to sa prikupljenim znanja ovjek zadobija najvei ast i ponos. On u ovoj transakciji ne samo da ne trpi tetu ve zadobija najvei kapital, jer se probija ka veim stepenicama znanja i informisanosti. Kazao je asni Poslanik, sava: Ko se ne strpi u poniznosti jedan asak pri uenju od drugog, ostae ponien u neznanju zavijeka. 451 Farz je traiti znanje stoga to bez znanja nema hakka. A samo se onaj stidi od uenja ko nije svjestan svoga neznanja. Imam Rida, as, je kazao:
450 451

'Uqde heqarat, str. 25. Biharul envar, sv. 17, str. 46.

258

Znanje predstavlja riznice dobra, a njegovi kljuevi su pitanja. 452 Rekao je Imam Ali, as: Laskanje i zavidnost ne pripadaju ljudima od imana osim u sluaju prikupljanja znanja. 453 Nada za uspjeh usklaena je s razumom, kada ti puls bude usmjeren ka opem kosmolokom. Pitaj ono to ne zna jer ne stid od pitanja razlog je ponosnim i uenim tvog bivanja. Umjesno laskanje Moete primjetiti da se kroz ovaj hadis ljudi podstiu na prikupljanje znanja ak i po visokoj cjeni - laskanja. Znano je da je u Islamu toliko istaknuta ast i ponos muslimana, a toliko osuena niskost i ponienost, ipak kada je u pitanju prikupljanje znanja dozvoljavaju se laskanje uitelju i skrueno podilaenje. A sve ovo pokazuje da Islam znanju i znalcu poklanjaju najveu panju i spremni su na najvee rtve zarad znanja. Plemenitost i vrline znanja Onaj ko mrzi ponienost i ljigavost te eli postii ast i ponos kroz znanje, i ko je voljan dosegnuti do riznica spoznaje i okoristiti se njenim svijetlim biserima, treba se liiti samoljublja i koristoljublja. On treba da bude spreman na ponizna i utiva pitanja pa ak i na laskanje spram svog uitelja samo zarad sticanja novog znanja, to je jedini put kompenzacije kompleksa nie vrijednosti.

452 453

Ujun ahbar Rida, , bab 30. Tehaful uqul, str. 207.

259

30
Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo ta oni iznose. (El-Enbija, 96) Podsticanje loih sjeanja i neprijatnih misli u ivotu ovjeka predstavlja jedan od najmonih faktora ovjeije nesree i nevolje. Osobe koje na temelju straha, iskompleskiranosti, poraza, beznadlenosti, slabosti, neuspjeha i drugih slinih stvari osjeaju uznemirenost, brigu i strepnju te zbog toga trpe stalnu patnju - ako ne budu ramiljali o svom lijeenju i ne pokuaju da se oslobode tekih i nepodnoljivih duevnih patnji - njihov ivot bit e gorak i nepodnoljiv a mogue je i da ih spopadnu raznoliki drugi poremeaji. U minulim predavanjima osvrnuo sam se na razloge pojave duevnih briga i kompleksa nie vrijednosti kao i reakcija koje paenici od ovih nevolja od sebe reflektuju i ispoljavaju. U dananjem predavanju govorit emo o sljedeim temama: A. nevolje i opasnosti koji proistiu iz duevne uznemirenosti, B. lijeenje duevne uznemirenosti sa vjerskog i naunog aspekta. Jedinstvo tijela i duha A. Dua i tijelo su toliko jedno s drugim uvezani i isprepleteni da svakog od njih svoja dobra i loa stanja prenosi na ono drugo, i to je neto oko ega vlada opi konsenzus meu uenjacima, kako onim prijanjim tako i dananjim. Dakle, tijelo ovjeka je pod stanovitim uticajem i njegove due (psihe) a njegova psiha je takoer pod uticajem stanja tjela. Onaj ko osjea brinost i strepnju u svom nutarnjem biu, i kada god mu se javljaju ova duevna stanja, htio on to ili ne, ona ostavljaju nepoeljne posljedice na njegovo tijelo i izvode ga iz stanja ravnotee u bolesno stanje. U istraivanjima svjetskih naunika potvreno je da znaajan udio raznolikih bolesti proistie iz aspekta duevnih uzbuenja i psihikih briga i uznemirenja. Za lijeenje ovih bolesti potrebno je na prvom mjestu obratiti panju na korijen bolesti, i prije lijenikog tretmana i davanja lijeka treba se boriti sa brigama i strepnjama i iste ukloniti iz ovjekove memorije i podsvijesti. Bil Karangi slavni ameriki psiholog, kako to prenosi nekoliko drugih uenjaka, ustanovio je nekoliko tjelesnih bolesti za koje je mogue da potiu od duevnih stresova i briga. On je u svojoj knjizi prenio sljedei pasus. inioci briga

260

Nekoliko godina prije svoje penzije sa doktorom Kuperom - koji je direktor kompleksa bolnica u sastavu eljeznica Santa Fe - obavio sam zajedniko putovanje kroz ameriku dravu Teksas. Jednog dana kada smo razgovali o uticajima duevne uznemirenosti i brige, moj kolega doktor mi je kazao: 70% bolesnika koji se obraaju lijenicima zarad lijeenja od straha, duevne uznemirenosti i brige mogli bi sami sebe izlijeiti. Mogli bi naprimjer izljeiti ivane senzore organa za varenje, ireve na elucu, srana oteenja, bolesti nespavanja, neke vrste glavobolja i jo nekoliko vrsta bolesti sline prirode. Doctor ozef Montako, pisac knjige o Oteenjima eluca, takoer daje slinu izjavu. Ono to jedete, eludac ne vari, ve vari ono to vas jede a to su brige i duevne uznemirenosti koje predstavljaju osnovni uzrok pojave ove bolesti. Doktor Al Variz koji je u klinici Majo uposlen veli: Intenziteti bolesti ireva na elucu najee su povezani sa (slabim ili jakim) intenzitetima unutarnjih uzbuenja i duevnih uznemirenja ovjeka. Ovo njegovo shvaanje temelji se na eksprerimentima i istraivanjima izvedenim na 15000 pacijenata koji su se zbog eludanih problema obraali klinici Majo. etiri petine njih nisu imali nikakve osnove ni prirodnog uzroka za eludanu bolest. Strah, briga, duevna uznemirenost, stress, zavidnost, egoizam posebno, potom nesposobnost svog uklapanja u sredinu - predstavljaju najee faktore nasstanka ira na elucu. Bolest ira na elucu uzrokuje smrt mnogo ljudi. I u skladu s onim to je objavio asopis Life - meu svim opasnim bolestima, po brojnosti, ir na elucu zauzima 10 mjesto. rtve duevnih patnji Braa Majo, ija klinika je odvie poznata, objavili su da veinu kreveta popunjavaju pacijenti ije bolesti su uzrokovane duevnim tegobama. No njihove bolesti nisu uzrokovane lomom ivaca ve nutarnjim uznemirenostima, brigama, strahovima, stresovima i neuspjesima. Broj rtava izazvan nutarnjim uznemirenostima i duevnim patnjama u rapidnom je porastu. Aktuelni izvjetaji ljekarske komore govore da svaki dvadeseti Amerikanac stanovito vrijeme provede u bolnici za duevne bolesti. Isto tako se navodi da je svaki esti mladi, zbog misaonih i duevnim manjkavosti, osloboen od sluenja u amerkim oruanim snagama u Drugom svjetskom ratu te je tako ostavljen na brizi svojoj porodici. A koji je to osnovni uzrok ludosti? Niko ne zna precizne uzronike ove bolesti, ali ono to je izvjesno je to da strah i uznemirost svakako pomau u njenom nastanku. Upravo sada predamnom se nalazi knjiga, od Edvarda Podolskog, naslovljena kao Sprijei uznemirenost i brigu pa ivi u rahatluku ija osnovna teza svodi se na sljedea pitanja i odgovore: ta uznemirenost i brinost ine srcu? Brigom se podie krvni pritisak a i reumatizam je jedna od moguih posljedica uznemirenosti i brinosti. Kako uznemirenost i brinost dovode do slabljenja eluca i aktiviranja ira na elucu? Kakva je sprega izmeu brige, aktiviranja tiroidne lijezde i eera u krvi? Vilijam Mek Ginigel na konvenciji amerikih stomatologa je kazao: Uznemirenost i brinost dovode do nastanka oteenja zuba, da bi dodao, strahovi i nagla uzbuenja dovode do uznemirenosti i brinosti a ovi do gubljenja tjelesne uravnoteenosti kalcijuma usljed ega dolazi do propadanja zuba. Da li ste vidjeli osobe kod kojih tiroidna lijezda pojaano radi, ja sam ih vidio. Takve osobe se tresu i izgledaju da su upravo iz groba izale. A ova njihova drhtavost ovisi od intenziteta luenja tiroidne lijezde. Srce im jae udara, cijelo tijelo im je

261

je pod upalom i uzbuenjem. Ako im se ne zaustavi ovo pojaano luenje, oni se brzo suoavaju sa smru. Nedavno sam se s jednim pacijentom, mojim prijateljom, koji je patio od pojaanog luenja tiroidne lijezde, zaputio u Filadelfiju kod jednog poznatog eksperta za lijeenje ove bolesti, koji se inae ve 38 godina bavi lijeenjem ove bolesti. Prvo to je upitao mog prijatelja bilo je: Koji duevno psihiki bol i patnja su ti uzrokovali ovo stanje? ime je istovremeno upozorio mog prijatelja da ukoliko se ne bude oslobodio duevnih i psihikih briga da mu se ova bolest moe ubrzo preseliti na eer u krvi, srana oboljenja i eludane ireve. 454

Briga i tjelesne bolesti U mnotvu hadisa i rivajeta, islamski prvaci su ukazali na uzroke ove opasne bolesti kao to su strah, briga, zavisnost, zloba tuga. U najkraem, ukazali su nutarnje duevne uznemirenosti i uzbuenja, kao i na naine lijeenja istih. Kazao je Imam Ali, as: Tuge i uznemirenosti tope tijelo. 455 On je takoer istakao: Tuge i brige pola su starosti. 456 Ovim se hoe kazati da tuga, briga i uznemironost snanog ovjeka onemoava i u mladosti ga oronjava i ini polustarim. Vladar pravovjernih je takoer kazao: Zavidnost ornjava ovjeka a zloba ga ini potitenim. 457 Isto je Imam Ali, as, kazao: Onaj koga progone strahovi nema rahatluka ni spokoja u ivotu. 458 On je takoer istakao: Tuga razdire tijelo. 459 Vladar pravovjernih je takoer kazao: Sumnjivci su uvijek bolesni. 460 To jest oni koji uvijek u svakoga gledaju sa sumnjom, s negativnim predznakom, i koji u svemu vide teoriju zavjere neprestano su izloeni u duevnoj patnji. Iz svega navedenog slijedi zakljuak da nutarnji komleksi, tuge, ojaenosti, strahovi, brige u najkraem, nutarnje duevne uznemirenosti i uzbuenja ostavljaju svoje negativne efekte na tijelu ovjeka, njegovu cjelokupnu tjelesnu strukturu izbacuju iz ravnotee i normalnog funkcionisanja i bivaju uzrokom mnotvom raznolikih bolesti. Borba protiv briga
454 455 456 457 458 459 460

Aineje zendegi, str. 25. Gururul hikem, str. 35. Nehdul belaga, str. 1143. Gururul hikem, str. 6. Gururul hikem, str. 34. Gururul hikem, str. 23. Gururul hikem, str. 29.

262

B. Duevne brige i nutarnji kompleksi, koji su izvorite mnotva raznolikih tjelesnih i duevnih bolesti, sa naunog i vjerskog aspekta izljeivog su karaktera. Paenici i bolesnici od navedenih boleina, naoruani vrstom voljom i definitivnom odlunou, mogu sebe izlijeiti te izvojevati pobjedu nad svojim duevnim patnjama i tjelesnim bolestima - proisteklih iz njih.
Prije svega, treba imati na umu da kompleks nie vrijednosti nije neto neizljeivo. Odreen broj ljudi se uspio iupati iz pandi ove nezgodne bolesti. Isto tako je znaajan broj svjetski poznatih ljudi patilo od neke vrste tjelesne deformisanosti i manjkavosti to je i jedan od osnovnih razloga nastanka kompleksa nie vrijednosti a koji su uspjeli nadvladati svoju iskompleksiranost. Upravo ova borba za kompenzaciju tjelesnih slabosti uinile su ih pobjednicima na raznim ivotnim poljima. 461

Proienje due Treba imati u vidu da je lijeenje ovakvih bolesti na bazi lijenikog tretmana i posredstvom medikamenata odvie teko. Lijeenje svih onih koji pate od zlobe i zavisnosti, od straha i iskompleksiranosti, od tuge i uznemirenosti, od brige i potitenosti jedino je mogue posredstvom iskorijenjivanja osnove ovih bolesti. Ovi nuno moraju svoja srca proistiti od ostataka ovih boleina a to znai brisanje crnih taki pesimizma i zlovolje sa stranice svog nutarnjeg bia a za uzvrat trebaju se naoruati sa poudnim i moralnim vrlinama, to i jeste odgojni cilj svete vjere Islama. Kazao je Imam Ali as Slavljeni Allah doista eli da budete dobrohotni i dobronamjerni prema ljudima. 462 Isto tako je kazao: Najbolje sredstvo za privlaenje Boije milosti za jednog ovjeka jeste to da u svojoj nutrini eli dobro svim ljudima svijeta. 463 Takoer je kazao Vladar pravovjernih: Lahko e ugasiti vatru svoje srdbe onaj ko zbiljski umrtvi zlobu i zlovolju u svom nutarnjem biu. 464 Isto je tako Imam Ali, as, u Poslanici, svom namjesniku Maliku Ataru, napisao: U pogledu ljudi dokini i oisti u sebi svu zlobu, zlovolju i neprijateljstvo. 465 Naputanje briga
461 462 463 464 465

Uqde heqarat, str. 39 Gururul hikem, str. 271. Gururul hikem, str. 212. Gururul hikem, str. 212. Nehdul belaga, str. 988.

263

Programi lijeenja koje dananji svjedski eksperti predlau jeste otvaranje i odvezivanje nutarnjih kompleksa i spaavanje ljudi od nutarnjih briga i uznemirenosti - temeljei to iskljuivo na samospoznaji i analizi duevnog stanja pacijenta. Rijeju, prema tumaenju koje vam danas dajem, jedan psiholog za smirenje nutarnjih uznemirenosti jednog pacijenta, moe se osloniti samo na naune temelje i koristiti se psiholokim i psihijatrijskim programima. On sa analizom i ustanovljavanjem krajnjeg faktora (izvora) brige i buenjem nutarnjih potencijala jaanjem duha i podsticanjem samopovjerenja i karaktera pacijenta i drugih bitnih faktora kadar je izlijeiti duevne brige kod pacijenta i spasiti ga od skrivenih pritisaka i nepodnoljivih osjeaja nezadovoljstva i kompleksa nie vrijednosti. Na temelju vie hadisa koji su nam prenjeli nai islamski prvaci, prije vie od 14 stoljea, lijeenje duevnih bolesnika, koje podrazumijeva otvaranje i razvezivanje njihovih nutarnjih kompleksa, oslanja se na dva bitna ovjeija potencijala: (1) snagu znanja i (2) snagu imanja. S jedne strane, vjerski prvaci uzimaju u obzir sve naune injenice i psiholoke parametre za borbu protiv nutarnje brinosti u pokuaju razvezivanja nutarnjeg kompleksa. A s druge strane, oslanjaju se na bez presedana monu snagu imana putem kojeg se, oslanjanjem na Uzvienog Gospodara, smiruju brina i onespokojena srca. ...a srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-R'ad, 28) Nesumnjivo je uticaj imana na smirivanje due i nutarnjeg srca neuporedivo snaniji i jai u odnosu na snagu znanja. U vrijeme opasnosti, u momentu kada briga i strepnja doseu svoj vrhunac i kada nutarnja uzbuenja pokreu tornado, tada se psiholoke naune metode pokau nemone i neuinkovite da umire ovjeka mona snaga imana ostaje jedina kadra da upokori ovaj nutarnji tornado i nastalu paniku i da donese duevni mir i spokoj. Upravo ovo je ona stvar s kojom islamski program ima prednost nad svim psiholokim programima dananjice i kojim se kola Islama istie na svim drugim pravcima i kolama u svjetu. Da bi cijenjeni sluaoci bili svjesni vrijednosti imana u lijeenju duevnih bolesnika i da bi spoznali prednost kole Islama, te da bi spoznali prednost ove kole nad ostalim kolama svijeta utemeljenih na nauci, ovom prilikom navesti u vam jedan primjer: Praznovjerja Meu razliitim nacijama i narodima svijeta neke stvari se smatraju neugodnim i crnim predskazanjem te ljudi na njih gledaju s praznovjerjem. Takav je sluaj sa prvim trinaestim danom u mjesecu kod

264

mnogih naroda, ili glas crne vrane kod Arapa, ili pjevanje sove kod Iranaca. Ljudi koji pate od sujevjerja, ako se zateknu spram toga, oni se gube, postaju zabrinuti i onespokojeni. Ponekada neki od ovih ljudi zbog sujevjerja toliko gube samopouzdanje i sigurnost te toliko bivaju onespokojeni da im ivot postaje muan i gorak. Tako da im cjeli ivot zna proi u duevnoj brizi i nelagodi. Prije nekoliko godina itao sam u jednom asopisu da je kerka u jednoj uglednoj evropskoj porodici imala predrasudu prema 13. danu u mjesecu, koja se ba 13. u mjesecu rodila. Kada je kerka porasla i shvatila da je dola na svijet 13. dana u mjesecu, postala je zabrinuta i onespokojena. to je vie rasla to joj je vie rasla zabrinutost i nesigurnost. Bila je optereena kompleksom to joj roendan pada ba na taj trinaesti dan. Roditelji su je odveli kod psihijatra ne bi li je izlijeili od ove psiholoke patnje. Psihijatar je upotrijebio svu svoju naunu mo ne bi li smirio ovu djevojku - ali rezultata nije bilo. Sama je sebe smatrala unesreenom zbog roenja u nezgodan dan i o svojoj je nesrei neprestalno drugim govorila. Djevojka se nakon zavretka kolovanja udaje, dobija sina, ali uvjek ostaje da sagorjeva u brizi zbog broja 13. Jednog dana je sa muom i djetetom sjela u auto i vozili su se ulicom. Psihijatar ih je ugledao i oni su stali, potom je psihijatar priao djevojci pa potom kazao: E jesi li vidjela da ti je moj savjet bio ispravan, da si se nepotrebno brinula i sebi zagoravala ivot. Eto vidi sada sa muom i djetetom potpuno zdrava i normalna ivi lijep ivot. Mlada ena zaplaka i kaza: Gospodine doktore ja sam i dalje potpuno uvjerena u nesreu 13. dana i sigurna sam da e me tog dana pogoditi neka nesrea. Sujevjerje za osobe, na osnovu kojeg steknu kompleks o nekim stvarima, predstavlja kamen temeljac njihove zabrinutosti i duevne optereenosti. Intenzitet optereenosti ovisi o nivoima intenziteta sujevjerja kao i duine i promjenjivosti istog. Neka sujevjerja utiu na pojedine osobe nekoliko dana ili mjeseci, a neke ljude poput ove djevojke Evropljanke progone cijelog ivota. Poticanje duevnih patnji Eksperti iz oblasti psihologije uvjereni su da je sujevjerje neto to je proizalo iz ljudske gluposti i da nikakvi objekti zle slutnje i loeg predskazanja ne mogu ovjeku nauditi. Oni vele da je sujevjerje svojevrsno poticanje nevolja koje okupira misli slabih i neukih ljudi i ne donosi im nita do neprijatnosti i briga. Vjerski prvaci takoer nisu nali nita dobro u zlim slutnjama i sujevjerju, ali je jasno ako neko bude sujevjeran i bude neta umiljeno smatrao istinskim i zbiljskim poluiti e sebi nutarnje smetnje i strahove. Jasno je da su brinost i strepnja

265

svojevrsna psiholoka stvarnost te da mogu biti izvorite bolesti i nevolja kako onih tjelesnih tako i onih duevnih. Kazao je Imam Ali, as: Sujevjerja i vjerovanje u zle slutnje ne sadre nikakvu zbiljnost. 466 Nesreni dogaaji koji se u nekim prilikama dogode u svjetu kreacije imaju svoje zakonite uzronike i nemaju nikakve veze sa objektima sujevjerja. Loe ponaanje i loa narav ljudi je ono to donosi odreene nepovoljne dogaaje. Meutim neuki ljudi to preinaavaju u loa predskazivanja i sujevjerja. Mnogo ljudi u Teheranu vjeruje da je trinaesti farvardin nesrean dan i zato nastoje ve u rano jutro toga dana napustiti grad. Oni se toga dana lijepo provode, raunajui da su izvan grada izbjegli nesreu. Prije nekoliko godina upravo ovog dana jedan se mladi zbog previe pijenja vina toliko opio da nije mogao ustati na noge. Blizu akama prelazio je ulicu, i zbog toga to od pijanosti nita nije video ispred sebe, upao je u jedan aht. Toliko je udario glavom od kamen u ahtu da je vilicu i nekoliko zubi polomio, i sva usta sum u bila krvava. Ljudi su se sabrali, izvukli ga iz rupe i zajedno su konstatovali kako je danas trinaesti farvardin i kako ga je eto snala nesrea ovoga dana. Nesrea pijanosti Istina je, meutim, ta da ga nije pogodila nesrea ovoga dana ve vlastita pijanost. Rijeju, njegova nevolja i nesrea proizale su iz akohola i pijanosti. asni Kuran ovu vanu stvar objanjava kroz tumaenje jedne saete prie u jednoj kratkoj reenici. Nekoliko pobonih ljudi, u jednom krajoliku, ustali su zarad pozivanja i odgajanja ljudi. Neuki ljudi su ih porekli i nazvali lacima i nisu ih prihvatili. Oni rekoe: Mi slutimo da nam nesreu donosite... (Jasin, 18) Uzrok vae nesree je s vama! - rekoe oni. Zar zato to ste opomenuti? (Jasin, 19) Zapravo Boiji izaslanici su im htjeli poruiti: Ne moe vam nae prisustvo biti zla slutnja i loe predskazanje, ve ukoliko pameti imate zlu slutnju i nesreu potraite unutar sebe. Loe predskazanje i zla slutnja zapravo lee u vaim nutrinama, u vaem loem ahlaku, vaem ponaanju i u vaim pokvarenim mislima i vjerovanjima. Ukiliko se elite toga osloboditi, nema druge osim da sebe reformiete i preporodite. Duevni okovi
466

Nehdul belaga, str. 1264.

266

Oni koji u svojim nutrinama gaje pogrena vjerovanja u loa predskazanja i zle slutnje, oni e neminovno biti izloeni duevnim i psihikim patnjama i okovima. I to se deeva tako da im se spomenu ove zle slutnje, to automatski izaziva aktiviranje nutarnjih kopleksa, koji potom svoj uticaj prenose i na tijelo. I kao takvi mogu biti izvorite raznolikih boleina. Zasigurno ovako sujevjerna osoba, zarad donoenja smiraja u svoju duu, ima potrebu za lijeenjem. A sada emo prei na nain i metodologiju lijeenja ovih duevnih bolesti koju su preporuili islamski prvaci. Mislim da e, poreenjem ova dva metoda, cijenjenim sluaocima biti jasno ukolikoj je prednosti islamski metod utemeljen na imanu. Svijet Boije kreacije U najkraem kazano, metod eksperta koji oboljele od sujevjerja lijei savremnim metodama psihologije sastoji se u tome da pacijenta nastoji uvjeriti da je cio ovaj na svijet ustrojen na postojanim i vrstim zakonima te da sva deavanja u ovom svijetu, dobra ili loa, svoje utemeljenje imaju u jasnim i nedvojbenim prirodnim uzrocima, a posljedice se smjerno pokoravaju zakonu kauzaliteta. Prema tome, nijedna stvar ne moe se u ovako postrojenom svijetu dogoditi bez svojih jasnih uzroka i povoda. A to znai da zle slutnje i loa predskazanju u aktuelnom svijetu nemaju svojih stvarnih povoda i uzronika te tako ne mogu ni ostvariti svoje zbiljsko postojanje ve su stvar neijeg umiljanja i mate. A do nastanka ovih pojava dolo je u prolosti kada su ljudi bili neuki te su djelovanje prirodnih zakona pripisivali nekim matovitim i nevidljivim biima. Jedna od tih fantazija i mataraji kreirana u ljudskom umu, jeste i zla slutnja. Sve je ovo, dakle, bilo u onim vremenima kada su ljudi bili neuki. I ova stvar se vjekovima, s koljena na koljeno, prizivala i prenosila i tako je dospjela do naih dana, kada jo uvijek ima ljudi koji u to vjeruju. I kada se nekome iskae zla slutnja (da bi ga neto loe moglo snai) to biva razlogom njegove duevne pometnje i zabrinutosti. Uinci duevnih stanja Tako ovi lijenici (psihijatri) pacijentu veli: To loe predskazanje nema nikakvu zbiljnost ni ostvarivost, ali tvoje duevno stanje u pogledu prihvatanja ili odbijanja ovoga je zbiljsko. No, ti si taj koji ovu stvar prihvata ili ne prihvata. Ako je prihvati kao jednu zbiljnost i stvarnost, u svojoj nutrini si naloio vatru, i onda e nuno u toj vatri sagorijevati i svoju duu, svoje tijelo i sebe e voditi u unitenje. Ovaj nauno psiholoki metod nije svojstven samo lijeenju od zlih slutnji i sujevjerja, ve se odnosi na lijeenje duevnih pritisaka i na razvezivanje nutarnjih kompleksa.

267

Prema tome, sam kompleks nie vrijednosti nije bitan, vaan je na nain poimanja stvari. Ako stvarima pristupamo sa izraenom hrabrou, samopovjerenjem i samostalnou onda smo sebi priskrbili supstancu napretka u ivotu. Obrnuto, ako takvim mislima u sebi nainmo teren i sebe uinimo njihovim poslunicima nee proi dugo vremena kada e zle misli okupirati na mentalni sklop, nae ivce i nau cijelu linost. Time emo rtvovati zdravlje svoje due i svog tijela. 467

Prije vie od etrnaest stoljea prvaci Islama su govorili istom ovom naunom logikom i na isti analitiki nain su dolazli do ustanovljanja spomenutih duevnih fobija i strahova. Imam Sadik, as, je kazao Omeru ibn harisu: Zle slutnje i loa predskazanja povezana su sa tvojim umnim percepcijama. Ako ih u svojim mislima smanji ili pojaa, one e se smanjiti ili pojaati, a ako ih uope ne kreira u svom umu, nee ih ni biti. 468 Usklaenost vjere i nauke Moete primijetiti da je Imam Sadik, as, u ovom hadisu govorio iskljuivo naunim injenicama i da se u svom govoru oslanjao na psiholoku logiku. Jasno je da su ovdje vjera i nauka zajedno ile ruku pod ruku i da su se oslanjale na psiholoku logiku upravo na onu logiku koja se tokom minulih vjekova koristila za lijeenja koju su dananji naunici uzeli kao osnovu za lijeenje duevnih bolesti. Ukoliko eksperti psihijatrije uspiju logikim naunim injenicama zbiljski uvjeriti pacijenta da su zle slutnje neosnovane stvari i izvui njegov duh iz ovih matovitih i fantaziranih zaapletenosti i zavrzlama to e nesumnjivo poluiti pacijentovo izljeenje i pacijent e umjesto straha i strepnji doi u stanje duevne smirenosti. Meutim, rijetko se kod psihijatara dogaaju ovako uspjena izljeenja. To zato to postoje takvi bolesnici, poput one mlade Evropljanke, koje nikakvi logiki ni racionalni argumenti ne mogu vratiti u normalno stanje, jer je njihova zla slutnja ukorijenjena u dubinu njihova nutarnjeg bia te tako ne moe ni doi do njihova duevnog oporavka i izljeenja. Odve smo kazali da psihijatar koji je lijeio reenu Evropljanku, unato potroenim mnogim satima, usprkos iznoenju mase racionalnih i logikih argumenata, on ju ipak nikad nije uspio vratiti u normalu. To se nije dogodilo ak ni nakon udaje i zasnivanja porodice. Ona nikada nije uspjela da se izvue iz stalnog prisjeanja spomenute zle slutnje (13. dana u mjesecu). Nemo nauke u lijeenju nekih bolesti
467 468

'Uqde heqarat, str. 40. Rewdeje Kafi, str. 197.

268

Ona je toliko uvjerena u nesreu trinaestog u mjesecu, ako bi imala i 80 godina provedenih u zdravlju i dobrobiti, da bi je taj nesreni trinaesti ponovo snaao i u najstarijim godinama. Jasno je da u ovakvim uvjetima znanost ne ostvaruje uticaj na pacijenta i znani psihijatar u lijeenju ovakvih pacijenata ne moe uiniti nita. Za razliku od naunih metoda, vjera se u svojoj metodologiji ne oslanja samo na naune injenice, ve se na ovom putu okoriuje i snagom imana. Uticaj imana u smirivanju i lijeenju pacijenta od duevne uznemirenosti neuporedivo je jai i intenzivniji od nauke. Onoga momenta kada vjernik, pobonjak, upadne u vjerovanje o zloj slutnji, prvaci vjere su preporuili dva naina njegova lijeenja i dva pristupa razgovaranja sa njime. Prvi je nauni metod i kao to je ve reeno taj metod se temelji na logici i on je istovjetan za vjeru i za nauku. Drugi metod temelji se na imanu i on je u iskljuivoj ingerenciji vjere. Islam smatra da je vjerovanje u zlu slutnju i druge vrste praznovjerja neto to je u koliziji sa osnovom tevhida i jednobotva. Islam sva praznovjerja ubraja u ogranke irka (mnogobotva). Kazao je Boij Poslanik, sava: Vjerovanje u zle slutnje (gatke) spada u irk. 469 Dakle, onaj ko u aktuelnom svjetu uzvjeruje u zle slutnje i gatke te bude uvjeren da dobro i zlo izlazi iz toga, ustvari je na stanovit nain Bogu pridruio druga. Takoer je Pejgamber, sava, kazao: Ako se neko vrati sa svog predvienog putovanja zbog zle slutnje (da bi mu se neto moglo dogoditi), on je odve uinio jednu vrstu irka. 470 Logika imana Ondje gdje se pacijent ne zadovoljava naunom argumentacijom i logikom te i dalje bude vjerovao u zle slutnje i gatke, predvodnici Islama su za nj predvidjeli ljeenje metodom imama. Oni pacijentu kau: Sluaj dobro, ti si sa svojim vjerovanjem u zle slutnje i gatke sebe izveo iz reda vjernika i uvrstio si se u red murika i oboavaoca kipova. Budi svjestan da je zlo predkazanje i gatka ljudska misaona tvorevina, te ako to bude u aktuelnom svjetu smatrao uticajnim i ako bude smatrao da dobro i zlo proizlaze iz toga, onda si u svojoj nutrini sainio Uzvienom Bogu druga. Isto tako islamski prvaci ovakvom pacijentu vele: Ako se plai zle slutnje i ima strepnju od nepoznatih dogaaja te strepi od onoga to ti pada na pamet trai utoite kod Boga, predaj se Njemu i od Nj trai pomo. On je Taj koji je u svakom stanju uvar i zbiljski Skrbnik. On moe svaki dogaaj i svaki belaj ponititi i moe ovjeka zatiti i spasiti od svake opasnosti.
469 470

Hajatul hajvan, sv. 2, str. 66. Hajatul hajvan, sv. 2, str. 66.

269

Imam Ali, as, je ovako molio: Boe moj, ja ti se utjeem od zlih misli koje nastaju u mojoj nutrini i sauvaj me od njihove opasnosti. 471 Prvenstvo vjere Islama Za vjernike u Boga traenje pomoi od njegove neograniene moi jeste sredstvo za smiraj duha i odklanjanje runih misli. Ondje gdje je nauka nemona u otkalanjanju zlih misli i nutarnjih uznemirenja, vjera u Boga se pokazuje kao najbolji lijek i ona je ta koja podie pacijentov urueni duh i vraa mu smiraj i sigurnost. ...a srca se, doista, kad se Allaha sjeti smiruju! (Er-R'ad, 28) Upravo je ova stvar ono to vjeru Islam uzdie nad svim kolama nauke i misli. Veina naunika psihologa priznaju da iman i vjerovanje imaju izuzetnu vanost u duevnom lijeenju pacijenata, i uenjaci psihologije to u svojoj liteaturi potvruju. Psiholozi se u svojoj ljekarskoj praksi koriste vjerom za lijeenje pacijenata koji vjeruju u Boga te na taj nain dolaze do izuzetno dobrih rezultata. Ukratko, jasno je, a to potvruju i veina uenjaka, da se u imanu krije ogromna snaga kroz koju se na izvanredan nain postie izljeenje i smirenje dua pacijenata vjernika. Psihijatrija i iman
Najnovija nauna metodologija psihologije poduava upravo onome kako su to poduavali Boiji Poslanici - zato? Psiholozi su ustanovili da iz tog razloga to dova, namaz i jak iman smiruju, oni uklanjaju brige, okove i srahove koji prouzrokuju vie od pola raznolikih bolesti koje zahvataju ljude. Jedan od cijenjenih poznatih naunika kae: Onaj ko zbiljski vjeruje u Boga, on nikada nee upasti u psihike boletine. 472 Dejl Karangi veli: Hiljade osoba koje su se suoile sa duevnim bolestima i koje vrite i kukaju po ludnicama, u promijenjenim uvjetima ivota, kada oni umjesto samostalne borbe za ivot zatrae pomo od neograniene Moi i Sile, s velikom vjerovatnoom oni nau izljeenje. Mnogi od nas kada se nau u stanju duevne uznemirenosti te kada se iscrpimo do zadnjeg atoma snage i kada postanemo potpuno beznadeni i oajni tada se okreemo Bogu. Naravno, mi i u poetku nevolje koja nas snae vjerujemo u Boga, ali se postavlja pitanje zato se moramo premiljati i ekati zadnji momenat oaja da bi prizvali Boga. Zato ne bismo svkog dana obnavljali svoju snagu i mo. Zato za (pojaane) molitve ekamo dan da nas neto snae. Ja kao protestant, svaki puta kada osjetim potrebu za molitvom, odmah svratim u prvu kapelicu koja mi se nae na putu i tamo se Bogu molim. Vie puta mi se dogodilo da sam naiao na katoliku crkvu i da sam se tamo Bogu pomolio.
471 472

Sefine, str. 103 Aijne zendegi, str. 155.

270

Aleksis Karl, nosilac najveeg naunog priznanja Nobelove nagrade, pie: Molitva i obred su najmonije snage koje poput sile zemljine tee imaju svoju zbiljnost i realnost. U svojoj lijenikoj praksi uvjerio sam se u sluajeve kada niakakva lijenika metoda nije donosila rezultata, a obraanje i moljenje Bogu dovodilo je potom do neuobiajenih izljeenja od duevne uznemirenosti i melanholije. Molitve i obredi, poput su hemijskog elemnta radijuma koji u sebi krije ogromnu energiju, koju sami po sebi oslobaaju. Posredstvom molitve i obranja Bogu, ovjek pokuava svoju ogranienu mo konektovati na neogranienu Mo, ne bi li tako uveeo svoju mo. Kada se mi molimo Bogu, mi se zapravo spajamo na Njegovu Mo koja u sebi uokviruje sve aspekte moi. Nemogue je da se ovjek sa enom makar na trenutak obrati Bogu, a da ne polue pozitivan ishod. 473 Viljem Dejms, professor sa Harvarda, veli: Povrinski talasi okeana, koji svakog trena stvaraju buku i udare, nikada ne proizvode turbulencije u dubini okeana. Po mom miljenju osobe koja imaju pristupa veim i uzvienijim injenicama i stabilnijim fenomenima, znaju da svakodnevni ivotni usponi i padovi ukazuju na relativno nevane stvari. Stoga je jedan zbiljski poBoan ovjek otporan na svakodnevne ivotne potrese i lien je nutarnjih uznemirenosti i turbulencija. On je kao takav pripravan da svakodnevne obaveze obavlja hladnokrvno i ilo. 474

Slobodni pobonjaci Zbiljski slobodni ljudi su oni koji vjeruju u Stvoritelja svjeta i koji se na Nj oslanjaju. To su oni iji je iman i vjera u Boga uinila njihov duh snanim i monim. Niskost i ljigavost nemaju pristupa njihovoj dui. Ponienja koja razdiru, uvrede koje se nastavljaju, porazi iza poraza, neuspjesi i pobjede ukratko, svi faktori i uzronici brige i nervoze nisu kadri uzdrmati slobodarstvo, neovisnost, diginitet i karakter istinskog pobonjaka. Sve to ne moe izazvati u njemu oaj, beznadlenost i mentalitet poraza. Njegova snana vjera u Boga, u njegovoj istoj nutrini, poput je vrste brane koja usljed svoje otpornosti spram estokih ivotnih tornada ostaje neokrnjena i neuzdrmana. Sve to biva razlogom uzdignutosti i pobjednikog mentaliteta njenog posjednika. Ebu Basir je kazao da je od Imam Bakira, as, uo sljedeu izjavu: Slobodarski ovjek uvjek je Slobodan. Ako me snae nevolja, ja se strpim. Ako me pogode tornadi belaja ja ne pretrpim poraz. Ako Slobodan i poBoan ovjek bude zatvoren i bude zlostavljan teko da ga to moe izbaciti iz ravnotee, jer on je i dalje Slobodan ovjek. Upravo kao to Jusufovom slobodarskom duhu nikakva nevolja nije mogla zadati udarac, iako je odveden u ropstvo. Dospijevajui tamo, on trpi zlostavljanja, u sklopu koji je i zatvorski mrak i elija i druge nevolje koje idu uz to. Sve to nije izbacilo iz ravnotee njegov smireni duh. Najzad, Uzvieni mu poklanja svoju veliku milost i uzdie ga na vrhunac moi i

473 474

Aijne zendegi, str. 156. Aijne zendegi, str. 158.

271

veliine, dajui mu poloaj upraviteljstva kod egipatskog faraona, kojem je on neko bio rob i sluga. 475 Ovo sve govori da se lijeenje duevnih kompleksa i briga u klasinoj psihologiji temelji na znanju, doim se to isto u koli Islama temelji na znanju i k tome jo na imanu. Svjetski eksperti priznaju prodornu mo vjerovanja u lijeenju duevnih bolesnika. Svaki bolesnik u ije srce dospiju prosvjetljujui poslaniki zraci daju materijal psiholozima da se okoriste ovim svjetlom, te da upotrebljavajui snagu imana, pospjee lijeenje svojih klijenata. A sada neto o postupku lijeenja Kao to je to ve kazano uzroci i izvorita nutarnjih kompleksa i duevnih poremeaja mogu biti raznoliki kod razliitih osoba. Neki od tih kompleksa predstavljau steevinu iz djetinjstva a drugi potiu iz doba zrelosti. Djeca koja budu roena s tjelsnim mahanama, djeca koja se u stratu ivota nau u siromanoj i bijednoj porodici, kao i djeca koja na pogreaan i lo nain budu odgojena sva ona u kasnijem dobu imaju sklonost nekoj vrsti kompleksa nie vrijednosti. Ona djeca pak koja su iz faze djetinjstva izala zdravom i relativno dobro odgojenom, ali koja su su se u odrasloj dobi suoila s porazima, neuspjesima, uvredama i ponienjima te su tada zaradila kompleks nie vrijednosti spadaju u drugu skupinu duevnih bolesnika. Samoobraun Kao to vam je odve kazano osnovni uzroci kompleksa nie vrijednosti nalaze se u raznolikim oblicima. Neki duevni kompleksi i mentalna uzooteenja potiu iz djetinstva a neki drugi iz zrele ivotne dobi. Prvo i najvanije sredsvo lijeenja briga i duevnih kompleksa, sa naunog i vjerskog aspekta, temelji se na analizi i pretrazi duevnih stanja pacijenta te prepoznavanju uzroka iskompleksiranosti. Sve dok se ne upozna zbiljski uzrok kompleksa nie vrijednosti lijeenje se ne moe obaviti na uspjean nain. Znaajan udio u lijenikim uspjesima savremene medicine lei u preciznoj i osjetljivojoj aparaturi koja kod tjelesnih bolesti otkriva skrivene faktore u pojedinim organima tjela, te na taj nain lijnika upuuje na valjanu dijagnozu izvorita bolesti. Razumska procjena Psiholozi vele da oboljeli od duevnih patnji i kompleksa nie vrijednosti, za uspjenost svoga izljeenja, trebaju voditi dnevnik i initi racionalne i razumske procjene o sebi. Potrebno je da pacijent svoja tamna sjeanja iz djetinstva koja se maglovito ukazuju i koja mu uzrokuju
475

Kafi, sv. 2, str. 89.

272

duevnu bol, uini bjelodanim. On treba te svoje maglovite misli, koje mu stalno padaju na um, izvui iz nejasnosti. Svoje optereujue misli, koje poivaju u dubini njegove podsvjesti a koje nekontrolisano i pobunjeniki tumaraju okolo on treba izvrgnuti ozbiljnoj i preciznoj procjeni i tako ih staviti pod kontrolu. Ukratko on treba one ope likove koje se nasluuju iznad tamnih oblaka koje iz daleka izgledaju zastraujue i koje mu donose brigu i kompleks iznjeti na istinu uma, potom ih precizno secirati i analizirati. Svaki dio e napisati na stranici u obliku pitanja, i na svako pitanja e sa uputstvom razuma dati odgovor. Potom e zarad lijeenja biti obavezan da u vezi svakog od njih donese pravilnu i razumnu odluku. Psiholoka profil bolesnika
Najbolje d svega je da sjednemo, da malo o sebi promislimo, i da pokuamo uvidjeti ta je to uzrok naeg kompleksa nie vrijednosti. ta smo sebi otprije zadali kao ciljeve ivota? Da li je stizanje do ovih ciljeva lahko ili su stanovite prepreke na putu do tih ciljeva? Kakve su te prepreke? Kakve smo dosad greke pravili u trasiranju puta i hodu ka tim ciljevima? Sve to treba napisati na papir, uspostaviti kauzalne relacije izmeu uzroka i posljedica i meusobno ih sortirati i grupisati. Sljedea tabela koja slijedi moe vam biti uputstvo za tu proceduru: a) O osobama s tjelesnim mahanama 1) Da li ja pridajem veliku vanost svojim tjelesnim nedostatcima? 2) Da li ja obraam punu panju onome to drugi o meni govore? 3) Da li sam u pokuaju kompenzacije svojih tjelesnih nedostataka ojaao neke druge svoje sposobnosti? b) O osobama koje su u djetinstvu loe odgojene. 1) Da li ja jo uvjek ivim sa mislima i osjeajima iz djetinstva? 2) Da li od drugih iz okruenja oekujem da sa mnom postupaju kao moji roditelji? 3) Da li ja na sebe gledam kao svjetlo oiju, najdrae bie, svjetiljku kue, najljepi cvijet te da li oekujem da me i drugi ljudi tako tretiraju? 4) Da li padam u oaj i neraspoloenje kada svoja oekivanja ne ispunim i kada uvidim da me drugi ne potuju i ne cijene? 5) Zato se trudim i nastojim da budem predmet potovanja drugih? c) O onima koji su u toku djetinstva bili predmet mrnje i poniavanja 1) Da li moj strah dolazi otuda to me ljudi tretiraju bijednim biem? 2) U odnosu na koga osjeam svoju niskost i zato? 3) Da li su moja iskustva i dogaaji iz djetinstva razlogom da druge oko sebe tretiram s mrnjom? 4) Da li je moj duevni ivot objedinjen sa strahovima i okovima? Kada sva ova pitanja, koja se tiu kompleksa nie vrijednosti, postaiv sebi i kada na njih dadne precizne odluke, ustanovit e kakva si ti osoba. Rijeju, spoznat e svoj psiholoki profil i stanje svoje due?

Samoobraun svojih manjkavosti

273

Islamski prvaci su takoer preporuivali vlastito preispitivanje, samobraun, tretirnje svojih manjkavosti i pisanje istih. Takoer su davali adekvatne zapovjedi za pretresanje svojih elja, svojih dobrih i loih misli, spoznavanje i lijeenje svojih moralnih i duevnih slabosti. Imam Ali, as, je kazao: Potrebno je da pametan ovjek naini precizan obraun sa sobom, da da sve svoje vjerske manjkavosti i mahane prebroji, da svoje misli i moralne osobine, svoja ponaanja u drutvu i okolini ispravno odvaga da sve to pohrani u svojoj memoriji ili zapie na papir te da uini dodatni napor da ih eleminie. 476 Imam Ali, as, je takoer kazao: Onaj ko preispita svoja djela i napravi samoobraun, te postane svjestan svojih mahana i pogreaka- tek tada on moe krenuti sa dokidanjem grijeenja i otklanjanjem svojih mahana. 477 Isto tako je Ali istakao: Ko se bude bude preispitivao hajrovat e, a ko se zapusti tetovat e. 478
Ukoliko se neko uspije sjetiti svih svojih ivotnih anegdota, onda e uspjeti dokuiti u sebi izvorite svojih misli, etike i ponaanja. A kada uspije u ovome, to je istovjetno situaciji da je razvezao vor sa svog mentalnog sklopa. Tada e se odve lahko osloboditi od svojih misaonih i djelatnih uvjetovanosti, to e biti sasvim dovoljan preduslov da krene u svoju kompletnu preobrazbu i preporod. 479

Rezultat osobnog preispitivanja i samoobrauna bie otkrivanje korijenova duevnih bolesti i uzronika osjeaja kompleksa nie vrijednosti. A to samo po sebi znai odvezivanje mnotva duevnih vorova i kompleksa ime se ovjek spaava od mnotva maglovitih i nejasnih briga, koje mu svakog momenta prijete. Ali ispravno lijeenje i nalaenje potpuno zdrave alternative zahtijeva jedno drugo raunanje, koje je Imam Ali u istoj predaji u kratkoj reenici iskazao rijeima: te on uini dodatni napor da ih (boleine) eleminie. I kada ovjek naini samoobraun, te oui sve svoje manjkavosti i slabosti, i iste prenese na papir, uz znanje naina ispravljanja istih put preporoda bit e mu otvoren. Lijeenje briga i kompleksa Za onoga ko je, naprimjer, u djetinjstvu bio maen i usljed toga uao u ivot razmaen oekujui od ljudi da prema njemu nastupaju s roditeljskom panjom no poto oni to nee initi, on e se osjeati neraspoloenim i u njegovoj nutrini poet e raditi kompleks nie vrijednosti, koji e pomalo nagrizati i provocirati njegovu duu. Dakle, on
476 477

Biharul envar, str. 116. Gururul hikem, 696. 478 Nehdul belaga, str. 1170. 479 Rude aahsijat, str. 70.

274

e sada ustanoviti da mu ljudi ne iskazuju oekivanu ljubav poput njegovih roditelja. Ova spoznaja e donekle umanjiti njegove duevne patnje izazvane od strane nejasnih i maglovitih duevnih pritisaka i briga, ali e ga stanovita duevna bol i dalje progoniti. Da bi se potpuno izlijeio on e trebati nainiti jo jedan samoobraun kako bi ustanovio koliko njegova oekivanja nadilaze njegove stvarne kvalitete. Dakle, on sada mora ustanoviti granice svojih stvarnih kvaliteta. Trebat e se suoiti sa sobom i shvatiti da je vrijeme djtinjstva prolo. Treba da krag svoje veliine razbije i da svoju umiljenost svede na pravu mjeru. Tada e se suoiti sa sobom i kazati: Moji roditelji me nisu dobro odvagali i razumjeli ostavili su me punim oekivanja i zadovoljnim sa sobom ali ja zbilja nemam one vrijednosti koje su mi oni pridavali. Ako elim da normalno ivim, morat u zaboraviti ono vrijeme i morat u pogaziti svoja nerealna oekivanja. Trebat u odbaciti svoje neosnovane elje, a sebe u zajednici harmonizovati sa realnim i zbiljskim parametrima i oekivanjima. Ako ovakav duevni paenik odradi i drugu fazu kako je predvieno, on e odsjei korjen svoje brinosti i do kraja ivota e smirene due i spokojnog duha ivjeti meu ljudima. Kazao je Imam Ali, as: Ne stremi i ne udi za onim za ta nema kvaliteta i to ti ne pripada.
480

On je takoer kazao: Najbolji lijek je naputanje neostvarivih i nerealnih elja. 481 Prema tome za izljeenje svih duevnih briga i kompleksa potrebno je proi sljedee dvije faze: a) ovjek prvo treba sebe upoznati, napraviti vlastiti samoobraun i ustanoviti uzronike svojih kompleksa i briga. Rijeju, treba shvatiti korijen svoje duevne bolesti. b) Potom e, na drugom nivou, upotrijebiti svoj razum i racio za iznalaenje pravog puta lijeenja, kojim e sebe izvesti na kolosjek zbilje i realnosti.
Shodno rijeima Viterheda iznesenim u njegovoj knjizi Vjerska psihologija, lijeenje kompleksa nie vrijednosti u vezi je sa dvije stvari: (1) samospoznajom i (2) usklaivanjem cjeline svoje linosti On veli: Ukoliko sebe upoznamo do zadnje mogue granice te se nakon toga uskladimo sa okruenjem, sa ljudima i svarnou tada smo pronali najbolji put za svoju duevnu izbalansiranost. 482

Poticanje drugih nutarnjih snaga

480 481 482

Gururul hikem, str. 800. Gururul hikem, str. 800. Ma we farzandane ma, str. 55.

275

Neki ljudi pate od neizljeivih tjelesnih deformiteta, te zbog toga u sebi osjeaju stanoviti duevni kompleks i ova mahana se ne da izlijeiti ni sa jednom duevnim samoobraunom niti bilo kakvim psihijatrijskim ni ljekarskim tretmanom. Ovima je jedino rjeenje da u sebi ponu poticati nutarnju snagu i otpornost. Oni se trebaju sa svojim ovim deformitetom pomiriti, ali za uzvrat trebaju zapoeti proces oivljavanja nekih drugih nutarnjih sposobnosti te svoju manjkavost otklanjati sa sticanjem nekih drugih vrijednih atributa i savrenstava. Tako e moi svijetu pokazati jednu drugu stranu svoje linosti.
Dijete s tjelesnom mahanom, u dobu izrastanja, treba pozvati u vlastiti nutarnji preporod ili ga suoiti na vlastitom samoobraunom. Zarad kompenzacije one tjelesne manjkavosti treba ga podstai na buenje drugih potencijala poloenih u njegovoj nutrini ime e mu se omoguiti da pokrije svoje manjkavosti kako prema sebi tako i prema drugima. 483

Uzvieni Gospodar u U asnom Kuranu daje svom Poslaniku sljedeu zapovijed: Ti lijepim na zlo uzvrati...(El-Mu'minun, 96) Kada bi svi ljudi ovaj dobrobitni program primjenjivali, te kada bi na svako zlo i runou uzvraali dobroinstvom, kada bi na nasilje uzvraali pravednosu, na srdbu blagou, na manjkavost s potpunou, na posrtaje sa oprostom ukratko, kada bi na na svaku nepoudnost uzvraali sa udoreem tada bi cijelo drutvo postiglo svoju insansku potpunost i savrenstvo. Imajui u vidu da su mnogostruki uzronici duevnih briga i i nutarnjih kompleksa, to prirodno iziskuje i razliite puteve i naine njihova izljeenja. Ali uvijek treba imati u vidu da se osnova izljeenja svih njih svodi na dvije reene stvari: a) Dakle, da se temeljitom analizom i pretragom ustanove stanja i kompleksi od kojih pati pacijent i da se tano utvrde njihovi uzroci. b) Te da se za odvezivaje svakog tog nutarnjeg kompleksa i brinosti upotrijebi valjana, na raciu zasnovana procedura, koju e pacijent sa potpunom odlunou htjeti primjenjivati i tako sebe osloboditi od nutarnjih patnji i pritisaka. A sad je red da se jo jednom osvrnem na stvar vrijednu panje koja se tie zlih slutnji i sujevjerja. Klasino lijeenje o dove bolesti utemeljno je iskljuivo na znanosti, doim je lijeenje zasnovano na vjeri utemeljeno na znanosti i na imanu dakle, na dva paralelna kolosjeka pri emu je iman (vrsto vjerovanje) mnogo jaa snaga od same znanosti. Ekonomski porazi i bankroti
483

'Uqde hegarat, str. 40.

276

Zamislite kada kod naroda cijenjeni i godinama uspjeni trgovac zbog nekih robnonovanih trinih poremeaja ostane nelikvidan i ne mogne vie normalno poslovati, te bude prinuen da svoju radnju zatvori, on e se zasigurno suoiti sa brigama i nutarnjim kompleksima. On e zbog nastalog kompleksa nie vrijednosti sebe poeti smatrati sitnim i nitavnim. Izgubie, mir, spokoj, san i rahatluk. Zbog nutarnjih patnji i duevnih provociranja, on e svakog dana i tjelesno i duevno kopniti. Na koncu je mogue da zavri s teim duevnim oboljenjima i poremeajima. Lijeenje i u ovom kao i u prethodnim sluajevima utanaeno je na dva nivoa i on e morati odgovoriti na neka pitanja. a) Odakle mu potie briga i kompleks nie vrijednosti? b) ta treba uiniti za otklanjanje briga i kompleksa nie vrijednosti? Ukoliko u nutrini bankrotiranog trgovca nema neki drugi razlog za pojavu kompleksa nie vrijednosti, onda je stvar vrlo lahko razrjeiva: on je jednostavno postao brian i nespokojan zbog gubitka osnove svog ekonomskog ivota. On se stidi i zbog toga to je nekad bio ugledan a danas je nemoan, jadan i emeran. Jaanje duha Za isti gornji sluaj i drugi odgovor je relativno jednostavan: njegovu beznadenost treba preobratiti u nadu i optimizam. Njegov slomljeni i nemoni duh treba ojaati. Treba ga ponovo obodriti na ulaganje truda i napora. Unajkraem, treba ga podstai da se bori i da se ponovo upusti u poslovne aktivnosti i pregnua. On treba ponovo poeti sticati kapital i tako poeti vraati izgubljeno dostojanstvo i ponos. Tako e on svoj kompleks nie vrijednosti preinaiti u ast, a nutarnji nespokoj u sigurnost. Dakle, njegov osnovni problem je eliminacija uzronika njegove beznadenosti i osjeaja poraenosti, a vraanje namjesto toga optimizma i sigurnosti. Klasini psihijatri bi tako bankrotiranog trgovca, shodno naunoj i iskustvenoj metodologiji, na razliite naine podstakli na jaanje njegove nutarnje snage. Govorili bi mu: - Ne budi oajan, jer beznadenost je najsnaniji factor za nastanak nesree i dolazak crnih dana. Donesi vrstu odluku, ponovo kreni s poslom, ulai trud i napor tako e kod ljudi povratiti ugled a sebi povjerenje u sebe. Svaku priliku koristi da napreduje! Potom mu prenose historijate osoba koje su takoer bile bankrotirale u ivotu, a koje su donijele vrste odluke, napravile promjenu u svom ivotu i ponovo uspjele. Te mu govore: I ti ako eli poput njih biti uspjean, onda mora da se okrene optimistikom gledanju na stvari, da ojaa svoju volju te da krene u borbu i u aktivnosti sao tada e moi sve svoje poraze kompenzirati i okonati svoje patnje i nevolje!

277

Oslanjanje na Boga Islamski prvaci su, za razliku od klasinog psihijatrijskog lijeenja osim koritenja naunih i iskustvenih metoda, istima dodavali veliku silu imana te pacijenta usmjeravali ka Uzvienom Bogu. Njemu bi govorili: Ne boj se, budi optimistian, imaj nade u Uzvienog Boga. Ako bude radio i djelovao oslanjajui se na Njega, nee biti sam. Uzvieni e biti s tobom. Onaj ko bude pod platom Boije zatite nikada ne moe pretrpjeti poraz. Cijeli aktuelni svijet i sva ljudska srca nalaze se u Boijoj ruci. On je uzronik svih stvari i On je taj koji najvei problem moe razrijeiti na najjednostavniji nain! U sluajevima kada nije u pitanju slomljeni duh ovjeka, psihijatri moda mogu obodriti ovjeka i doi do lijepih rezultata, ali u sluaju da pacijent doivi duevni lom, usljed nekog snanog ivotnog udarca, te kada mu njegov entuzijazam potpuno padne, kada mu nepodnoljive brige dokinu volju nimalo ne izgleda optimistinom mogunost da e ga psihijatri moi izvui iz stanja izgubljenosti i oaja. No, u istom ovom sluaju, ako nesreom pogoeni pacijent bude imao snaan iman, tada e logika Boijih ljudi kod nj stei upliv. On e kroz svoje jako vjerovanje i oslanjanje na Boga uspjeti povratiti svoju snagu. To zato to vjera i nada u Boiju pomo i podrku obasjavaju sve tamne uglove njegove due i podaruju mu snagu i ivot. Ebu Tajar bijae jedan od trgovaca u Kufi. On je usljed nepovoljnih ekonomskih kretanja bankrotirao i izgubio svoju linost. I navrati on jednog dana u Medinu kod Imam Sadika, as, te mu stade refererisati o svom sveukupnom stanju, pri tome mu kaza da je ekonomski bankrotirao i da i sada zbog toga preivljava more i traume potom je Imama upitao za mogui nain izbavljenja iz ovog stanja. Prvo to ga je Imam upitao bilo je: Ima li i sada prodavnicu na bazaru? On odgovori: Da, imam ali je ona ve odavno naputena, jer nemam trgovake robe da je napunim i prodajem. A Imam mu dade sljedei savjet za njegovo duevno izljeenje: Kada se vrati u Kufu, otvori svoj duan, sredi ga i sjedi u njemu. Dakle, za razrjenje nutarnjih briga i kompleksa jednog trgovca nema drugog puta do obnavljanja trgovakih aktivnosti. On se mora vratiti u svoj duan i otpoeti sa svojim trgovakim poslovima. Naravno, nije lahko izai iz stanja oaja i beznadenosti, jer obnavljanje aktivnosti zahtijeva nutarnji optimizam i duhovnu snagu. Da bi ga Imam uinio optimstinijim i da bi mu dao nade, kazao mu je sljedee: Kada htjedne izai na bazar prvo otklanjaj dva rekata namaza, a potom reci: Boe moj, ja se ne mogu pouzdati u svoj slomljeni i poraeni duh, jedina moja nada i oslonac je Tvoja nepobjediva i nesalomljiva mo i snaga. Samo si Ti moja snaga i samo je u Tebi moja

278

mo, samo od Tebe ja molim izbavljenje i spas i niko mi to mimo Tebe ne moe dati. Iman i nada Ebu Tajar je sada radio po zapovjedi Imam Sadika, as. S tim to je bio toliko siromaan da nije mogao platiti ni poetnu robu za duan i bojao se da se vlasnik robe ne pojavi prilikom prvog sata otvaranja radnje i ne zatrai novac za svoju unajmljenu robu, ali njegova usmjerenost ka Bogu ojaala je njegov slomljeni duh toliko da je s sigurnou otvorio duan i da je u duanu bez robe bio pun nade u Boiju milost. im je otvorio duan, ne proe ni as kada mu otvori vrata prodava tofa traei da mu pola duana da pod kiriju. Ebu Tajar se sloi i pola duana mu unajmi ali po cijeni kirije cjelog duana. Tako je prodava tofa otvorio svoju polovicu duana i stavio robu na prodaju. Na trgovac vidjevi sve ovo dobi novu motivaciju i elju za biznis. Prodavau tofa je ostalo nekoliko neodmotanih truba tofa za prodaju. Ebu Tajar mu predloi: Jednu od ovih truba tofa stavi meni na raspolaganje da ja prodajem, ja u svoju zaradu izuzeti, a ostatak u tebi staviti na raspolaganje. Onaj trgovac to prihvati i dade mu sve nerazmotane trube tofa te on trube prenese u svoju polovicu duana da bi ih mogao nuditi svojim muterijama. Sasvim sluajno toga dana je estoko zahladnilo i muterije su navalile u kupovinu tofa. Do akama je prodao sav materijal, odvoio svoju zaradu, a ostatak predao vlasniku tofa. Potom je Ebu Tajar rekao: A onda sam nastavio ovu praksu preuzimanja truba tofa i prodavanja, pri emu bih izdvajao svoju zaradu, a glavninu novca od prodaje davao bih vlasniku tofa. Posao mi je tako dobro iao da sam ubrzo sebi kupio nekoliko jahaih ivotinja, nabavio sam sebi sluge i slukinje i izgradio nekoliko kua. Cjenjeni islamski prvaci, u svim sluajevima za razvezivanja kompleksa nie vrijednosti, koristili su se dvjema snagama: snagom imana i snagom znanja. Snaga imana predstavlja najjae sredstvo za lijeenje duevnih bolesti i najuticajniji faktor za kreiranje duevne stabilnosti i smiraja. Upravo koritenje snage imana uinilo je kolu Islama naprednijom u odnosu na sve svjetske naune kole lijeenja. Od Uzvienog Boga traimo da srca svih muslimana svijeta prosvjetli imanom i da sve nas blagosilja materijalnim i duevnim dobrobitima imana.

KRAJ 06. 01. 2009

279

280