u kretanju i drugi, koji Mulla Sadra identificira s inteligencijama (on je iznad svake promjene).

Vrijeme je za Sadru, kao i za Aristotela, kvanti^eJJcn^ja_ki>jLu Jivijetu stgJjK>grij5p5i^^ obiljejem kozmike egzistencije.45 TocmjeTorTje, mjera prvotnoga kretanja nebesa, ali ne i mjera njKvefrotacije, kao to su to govorili peripatetiari. Prema Mulla Sadri, nebesa ne prekidno kontempliraju savrenstvo svojih Ljubljenih (bia), tj. Univerzalni Um koji u svakome trenutku uzrokuje novu formu koja treba daje projektovana na-esefieiju^unlvirzalnl^^ nebeskog kretanja je, stoga, elja za pojjj^ajjer^^ kretanje beskonanim. Nebesa su u stalnom kreativnom oboavanju - njihovo kretanje znakom je njihov? ^nljemplacije~Boihskoga s pomou inteligencija; njihovo uzrokovanje stvaranja i rasta u prirodi kroz iluminaciju, znakom je njihova akta stvaranja. itav svijet, stoga, sudjeluje u supstancijalnom kretanju, a vrijeme je mjera ovoga^reTanja1aTo~se[^^ na nebesima gdje je najytffijeTTgoTono ko]e~plivTTel?? "MuhTadra koristi princip supstancijalnog kretanja da bi objasnio veinu najzamrenijih problema metafizike i fizike - odnos izmeu trajanja i mijene, to smo ve spomenuli, stvaranje svijeta, stvaranje due i razna eshatologijska pitanja. Ovaj princip se stoga moe drati jednim od znaajnih obiljeja njegove znanstvene formulacije. Kada je rije o pitanju stvaranja, Mulla Sadxa__se_jne_slae^ s jprostim stvaranjem ex nihilo teologa, koji vjeruju da je svijet styojren^\remenu iz UTrtr^hjMnvsTa^alT^TjeT^n_odbawje~stV~p^r^ate&ra_kgji kau da je s\^ef5rSfjejOal^JL?enciji,"ili in prmciploTlTne u vremenu, te stav Mir Damada o al-hudt al-dahri?7Mulla Sadra vjeruje da se sty^rar[e^zbiva u vremenu, (al-kuM al-zamni) zbog toga to se supstancijalnim kretanjem bie univerzuma obnavlja u svakome trenu ili, jo jasnije, da svijet nastaje u svakom momentu, tako da se moe rei da bie svijeta zvsT od njegova^Hebia u prethodnom trenu. Ono po emu se razlikuje od teologa jesTnjegova koncepcija stvaranja ex nihilo koja se nadopunjava sa tvrdnjom da arhetipovi svijeta stvaranja postoje bez promjene u inteligibilnom svijetu i da je svijet povezanja sy^jimJo^ansJdm_Izvorom posredstvom neprekinute hijerarhije. Supstancjjalno (prvotno) kretanje je, zapravo, novo raanje zbog toga to uvijek znai postizanje novoga stanja Bia. Iz onoga to smo gore rekli jasno je da je, prema miljenju Mulla Sadre, kretanje naelno, jer je ono inherentna karakteristika tjelesne i, ak, suptilne egzistencije, a vrijemeflnu je~rxrtCnjenTiapTfst^^

shvatan]e^remena~Fo"kvantiteta"supstancijalnog kretanja koje je samo obnavljanje kozmike" egzistencije podsjeana cenje~abu"ifBarakt a Bagaija za kojega je vrijern^T^deTTnjeTa^I^rnenzja egzistencije. Vidi S. Pines, Nouvelles etudes sur Awhadal-Zamn Abu'l-Baraktal-Bagddi, Librairie Durlacher, Paris, 1955, Poglavlje II. U odjeljku 33 Prve knjige Asfra. hnd pie da su sva tijela ograniena unutar etiri dimenzije - duine, irine,l!utsmeTvremena - i da se razlikuju po pojelilhherentnoj vremenu, dok-je~TIjih^vo~je7finTvo sauvano posredstvom njihovih nebeskih arhetipova. 322 Hjejrariija poima prvim odreenjem esencije koju hnd, slijedei sufije, r?aA n^i\a^Muhame3vom:zbiljm,M nju slijeeJSteinteligencije potpuno odvojene -svv od materije i mogunosti, pri emu je mogunost dayalac,formi univemima i vladalac svijeta nastojanja i razaranja.49 OvaTpTjsTjednjTum je poput mlinakojT meljejiove forme u svakome trenu hrane'i hyle svijeta. On upravlja svijetom u skladu s Boanskom naredbom i daje objavu profetima, inspiraciju svecima.. Slijedei inteligibilnu hijerarhiju, postoji svijet kozm^kj; jmagM s <nutih ili reflektiranih formi, ili istilite izmeu intelig'ibilnog i materijalnog" podruja i, konano, vidljivi univerzum. Svijet je stoga stvoren u vremenu, tj. njegovo bie je obnovljeno nakon trena kada ga nije bilo; istodobno, on je zavrno stanje jedne nepromjenljive hijerarhije koja kroz profinjene i angelike okvire bia uspostavlja vezu izmeu vidljiva kozmosa i njegova Boanskog izvora. 3. BOANSKA I LJUDSKA SPOZNAJA - Iz ovog to smo rekli jasno slijedi da za Mulla Sadru spoznaja formira samu supstanciju kozmike pojave i da je ona kopijom i sredstvom spasenja za duu. Poput gnostika, Mulla Sadra kae da su sjKiznajaj bit, ili. drugaije, spoznavatelj i ono to se spoznaje50 bitno isti, pa identifikuje bit stvari s Bojim znanjem o njima.51 Bog zna vlastitu Esenciju, a Njegova Esencija nije drugo do Njegovo Bie; poto su Njegovo Bie i Esenrijajsto, On je istodobno spoznavatelj, spoznaja i spoznato. U sluaju istih umova ili formi koje su takoer potpuno odvojene od materije, ujnJonteJigi^ilno jedno su isto; razlika je u ta dva sluaja u tome to, premda je znanje umova identino s njihovom egzistencijom, o^n^njj^identino sjrjhovojnjejdjom^ jer njihova egzistencija nadilazi njihovu esenciju, dok je u sluaju Bogaznanje identino s egzistencijom i esencijom, jer je~Esenija Boga identificirana s Njegovom Egzistencijom.52 Mulla Sadra odbacuje misao peripatetiara da je Qeja-Sppznajajtvari projekcijojrjjMv^^ kao i ideju kofu su slijedili

rnn^rrhlmlnacnistr daje Boje Znanje prisustvo samih formi stvari u Njego48 Vidi poglavlje XLVII. 49 Vidi Mulla Sadra, al-Wridt al-Qalbiyya, Ras'il, str. 243-49. Promjenljivi svijet kod Suhrawardija Maqtula znai sav vidljivi univerzum, a ne samo sublunarno podruje aristotelovaca. Prema Mulla Sadri, razlika izmeu sublunarnog podruja sastavljenog od etiriju elemenata i nebesa sastavljenih od etera lei samo u tome to je materija nebesa finija nego kruta materija zemaljske okoline i njome upravljaju iste due, slobodne od strasti zemaljskih dua. 1 Princip da su um, inteligencija i inteligibno - jedno (ittihd al-'qil w-al-ma'ql) druga je taka kojom se Mulla Sadra suprotstavlja prethodnim islamskim filozofima. Ovaj princip, koji su prihvatili neoplatoniari, odbacio je ibn Sina (vidi Iarat, Haidari Press, Teheran, 1379/1959, Vol. III, str. 292-93) i drugi peripate tiari. Priznajui svoj dug Porfiriju i ranima grkim filozofima (vidi Ras'il, str. 319), hnd sebe smatra prvim meu muslimanima koji je obnovio ovaj princip - kamen-temeljac njegova intelektualnog zdanja. Stvarno je Afdal al-Dn Ksni, a prije njega abu al-Hasan 'Amiri u svom djelu Kitb al-Fusl fi al-Ma'lim al-llahiyya, prihvatio ovaj princip (vidi M. Minosie, Az Haz'in-i turkyya, Revue de la Faculte des Lettres, niversite de Teheran, Vol. IV, No. 3. mart 1957, str. 59), ali Mulla Sadra je prvi sistematizirao ovaj princip i jasno ga dokazao. Za raspravu o ovom principu jedinstva uma i inteligibilnog, vidi Asfr, str. 277 ff. BojeZnanje o styarimajdenticno je s njihovomejjzistencijom (Mulla Sadra, al-Sawh^PRSbiyya, TeheranTTTogTa^rn^z^nje, 12"3W820\ str. 36)'. 323 voj Esenciji. On radije posie na gnostikim simbolom ogledala i Boansku Esenciju dri zrcalom u kojem Bog vidi forme ili esencije svih stvari, a kontem-plaCijom ovih formi ili arhetipova u zrcalu vlastite Esencije, Bog stvara sve stvari. Kakojiu.forme stvorenja, kako univerzalnih tako i partikularnih, reflektirane u Njegovoj Esenciji, Bog ima znanje o svakoj estici univerzuma.53 Mulla Sadra dijeli spoznaju ('Um) na steenu (huli) i uroenu (hudri) i, poput iluminacionista, dijeli posljednju kategoriju na znanje stvari p sebi sampj, 0 uzroku njezina uinka i o uinkujugzina uzroka. Percepcija je za nj kretanje od mogunosti ka aktualnosti i izdizanje na stepen bia kamo se onaj koji percipira ili spoznavatelj izdie - od_ylaslite_ razine^egzistencije do stupnja egzistencije onoga to je spoznao, kroz

jedinstvo izmeu spoznayatelja i spozna-tpga (to karakterizira svo razumijevanje)?^ Kada je rije o steenoj spoznaji ili znanju ljudske due o stvarima drugaijim od nje sme, to nije refleksija formi stvari na duu, dua nema pasivnu ulogu u aktu spoznavanja. Zbog toga to je ovjek mikrokozmos sastavljen od svih stupnjeva egzistencije, njegova spoznaja stvari dolazi do kontemplacije ovih formi u ogledalu njegove vlastite egzistencije i stoga je slina Boanskom lialrpTsTime da Boje Znanje vodi objektivnoj egzistenciji (al-wud al-'aini) Tnm, dok ovjekovo vodi samo njihovoj egzistenciji u umu (al-wud al-^ihni). Inae bi ovjekova dua imala kreativnu mo nalik Bojoj; njezino znanje implicira stvaranje formi u dui-formi ije postojanje zavisi o dui kao to postojanje objektivnog univerzuma zavisi o Bogu.54 Prema Mulla Sadri, mentalna egzistencija ili prisustvo u umu formi koje nose spoznaju stvari kao i znanje o samoj sebi je iznad kategorija supstancije 1 akcidencija i identina je s Biem Samim. Znanje koje dua ima o stvarima je upravo poput iluminacije svjetlom Bitka: ono uspostavlja formu onoga to se percipira u umu kao to egzistencija uspostavlja i oituje forme i quidditas stvari jzvanjski. tavie, ono obnavlja u izokrenutom redu stupnjeve kozmikog oitovanja manifestacije. Upravo kao to kozmika egzistencija izlazi iz Boanske Esencije kroz svijet inteligencija i sastoji se od stupnjeva kozmikih dua, tijela, formi i materije, tako znanje joinie od ula, uspinje se do stupnja imaginacije, shvatanja i, konano, do razumijevanja, uspinjui se skalom Bia sve do vrhunca s kojega je sila cjelokupna kozmika manifestacija. 4. DUA - NJEZINO PORIJEKLO, NASTANAK I ENTELEHIJA - Druga od znaajnih promjena koju je donio u formulaciji hikme bio je naglasak na znaenju p^jJTolpgije ili nauke^dui ('Um al-nafs) iznad i izvan onoga to je o njoj utvrdila peripatetiarska filozofija. tavie, izdvojio je razmatranje psihologije iz fizike ili prirodne filozofije uinivi psihologiju granom metafizike i podrujem komplementarnim nauci o poecima (porijeklu) stvari.35 ~ Vidi Mulla Sadra, arh al-Hidya al-Atiryya, Teheran, litografirano izdanje, 1315/ 1897. str. 308-09. Vidi njegovu Rasa U, str. 240. gdje navodi iz Our'na stav nijedna estica praine na nebesima i zemlji nije skrivena Bojoj Spoznaji kao prilog i konsekvencu svome shvatanju Boanske Spoznaje. hnd dodaje da je u profeta i svetaca stvaralaka mo due tako velika da, poput Samoga Boga, moe ak,stvarattobjektivhe7 izvanjske forme. 324

Dua (nafs), prema Mulla Sadri, jedinstvena je stvarnost koja se prvo pojavljuje kao tijelo (ism), a potom kroz supstancijalno (primarno, prvotno) kretanje i kroz unutranju preobrazbu postaje ^vegetativnom duom, potom animalnom i, najposlije, ljudskom. Ovaj razvoj zbiva se unutar supstancije mTghalnOg tijela bez ikakva izlijevanja iz nebeskih dua ili aktivnog uma u nj.56 Supstancija ljudskog sjemena je, prvo, mogunost biljke; potom, kako raste u maternici, postaje~doi~ta biljkcfm, poteTrtcljlIho^ivotinipin. Pri roenju, zbilj-; ski je ivotinjom, pot^ndjalnp ovjekom i, konano, u razdoblju adolescencije, ono je zbiljski -ovjek, a_ptencijalno aneo ili avolov uenik.57 Sva stanja lee skrivena unutar prve supstancije ili klice koja, kroz supstancijalno kretanje, prelazi stupnjeve bia dok se_potpuno ne odvoji od materije i potencijalnosti, kada uiva^ besmrtnost u svijetu istih inteligencija.58 Dua, stoga, nastaje s rijpjfiTali jmajinhoyn^ upt^nij n7ayjsnu^ tijel;59 tanije, dua je na poetku tijelo koje kroz unutranju transformaciju prolazi razliita stanja dok ne pnstanp apsolutno slobodna od materije i promjene. Dua u svakoj fazi svoga putovanja dobiva novu mo ili skup sposobnosti. Kao mineral, ona ima sposobnost ouvanja forme, a kao biljka sposobnost hranjenja, rasta i transformacije izvanjskih supstancija u vlastitu formu. Kao ivotinja, stie sposobnostJcretanjaj_elju^ a kao via ivotinja razvija, osim vanjskih ula i unutranju sposobnost pamenja i imaginacije.60 Konano, u ovjeku postoji pet unutranjih sposobnosti: sensus communis (hiss al-muta-rik) koji percipira forme, shvatanje (wahm) koje opaa znaenja, fantaziju (hayl)Mkpja_juvaJorme, m,emonju (dkira) koja uva znaenje i dvostruku sposobnost imaginacije (mTahayyitd) i misao (/nwta/aE^aj~koja u prvom sluaju upravlja senzibilnim, u drugom inteligibilnim podrujem.61 U toku njezina razvitka ona je ista jedna dua koja se u jednom sluaju pojavljuje kao zrenje, u drugom kao memorija i, u treem, kao elja. Sposobnosti nisu neto dodano dui, to je dua~amat ili,, ezotgrinije, egzistencija sama koja se pojavljuje u razliitim formama u svakom sluaju.62 Dua prolazi stupnjeve nastajanja (ovajj>yijet), a dijelovi njezina hoda oznaeni su arhetipovima Platonovih ideja itava etvrta knjiga Asfra posveena je nauci o dui gdje ona dobiva jedno znaenje potpuno drugaije od kvazimaterijalne supstancije aristotelovaca. Mulla Sadra esto govori o kompletnoj nauci o stvarima kao o mabd' w-al-ma'd, poetku i kraju, i ima ak i knjigu istoga naslova. On identifikuje nauku o Mabdi s teodicejom i metafizikom, a nauku o ma'du sa psihologijom i eshatolo-gijom.

Stajalite Mulla adre u pogledu rasta i savrenstva due nalikuje onome alhemiara, a kae; mo dostizanja savrenstva lei unutar same materije, a ne izvan nje. Mulla Sadra, al-awahid al-rubbyya, str. 152 ff. Zato hnd pie da je prvo sjeme univerzuma bio um, a posljednja faza je takoer um koji je plod istog drveta (ibid., str. 165.). Ovaj princip koji se na arapskom naziva ismniya al-hudt wa rhniya al-baqa, razlikuje se od doktrina po kojima je Mulla Sadra slavan. Nismo posebno navodili ove sposobnosti jer Mulla Sadra slijedi ranije muslimanske autore, posebno ibn Sinu u tom pogledu. Vidi poglavlje LXVI o Prirodnoj historiji u pogledu razliitih sposobnosti. AlSawhid al-Rubbyya, str. 134 id. koji razlikuju jednu od druge vrste. OnajlojjiyajovuodjecuJiovHik u svakoj taki-trjka, ali putnik-je vazda isti.63 IakoselThabrajanju unutranjih sposobnosti Mulla Sadra bitno ne razlikuje od prethodnih muslimanskih autora koji su niz preuzeli od Aristotela, postoji jedna taka gdje se Mulla Sadra potpuno odvaja od peripatetiara: dobro je znano da je Aristotel priznavao samo Univerzalni Um kao besmrtan, a muslini manski peripatetiari, poput ibn Sine. primijenili su besmrtnost samo na intelektualni dio ljudske due. Na tragu izvjesnih sufijkih i hermetikih uenja", on tvrra~sp75sT>bTTot^maginacije ima takoer formu besmrtnosti ili, barem, opstojnosti^hezvisne tijelu. Univerzum je,; veTT^^tavIien od tri podruja: inteligibilnog_s^iieta, senzibilnog svijeta i jednoga posrednog svijeta (barzah) imaginacije koji je i makrokozmiki i mikrokozmiki. Sposobnost Jmaginacije u ovjeka kao i u nekih viih ivotinja, prema njegovu je miljenju mikrokoz-mika dopuna kozmikoj imaginaciji i ima mo stvaranja formi. Smru tijela ova sposobnost, poput intelektualnog dijela due. ima formu vlastitog ivota i moe, zapravo voditi duu do posredna svijeta ak"o on dominira u dui. Muha Sdra, popTn^fr"sT]Tusporeuje duu s kozmosom, s jedne, i s Qur'nom s druge strane, identificirajui via stanja bia due s ezoterikim ^znaenjima Qur'na.64 Postoji sedam^^njey^_egzis^encije due kajaitojjostoji ) sedam nebesa i sedam stupnjeva interpretacije QuPna. Stupnjevi su: priroda i (JBg, dua (ifgk 'um ftn/j), duh'(i^)T~tjna (sfn$, skrivena tajna (hafi) i najskrivenije _stanje jufrfffir stanje sayH^no~jedinstva s Bogom?6* Svaki odgovara odreenomu stupnju bia, cjelini koja se proteeod svijeta prirode ili ula, do Boanskog ivota jedinstva s Bogom. Prema Mulla Sadri, s drugoga stajalita, dua jma dvije sposobnosti -prak-C tiku ('amali) i teorifskuilmijli_nazari), gdje je ova druga u poetku zavisna od / prve ali, docnije, postaje potpuno samostalna.

Praktika sposobnost sastoji se ) od etiri stupnja: koritenja Zakona (erijata) raznih religija poslanih da vode ovjte^anTvo.proienja due od loih osobina, osvjetljenja due duhovnim vrlinama i naukama i, konano, od ponitenja due u BoguT^topoinje 1 putovanjem ka Bogu, a nastavlja se uBogu i, konano, s Bogom.66 Naglaavajui imanentni aspekt razvitka due Mulla Sadra ne zaboravlja transcen-dentni faktor jer, u raspravi iksir al-'rifin pie, da arhandel israfil udahnjuje ivot tijelu i daje mu sposobnost osjeta i kretanja, dok Mk'l omoguuje tijelu da asimilira hranu i daje mu sredstva za opstanak; ibril daje instrukciju u pogledu objave i inova oboavanja i, konano, 'Izra^LjmoguujeJui da apstrahirajoj^riejzjr^erijejda^e sama odvoji odjiiela. Ras'il, str. 306-07. O tradicionalnom .konceptu kozmikoga nastajanja vidi A. K. Coomarasvvamy, Gra-dation and Evolution, Isis, XXXV 1944, str. 1516; XXXVIII, 1947-48, str. 87-94. O jedinstvu due koja je sa gnostikoga gledita identifikovana s Boanskom Esencijom ili mnotvom, vidi A. K. Coomaraswamy, On the One and Only Transmi-grant, Journal of the American Oriental Society, juni 1944, No. 3, str. 19-43. Prema uvenomu Vjerovjesnikovu hadisu koji su podjednako prihvatili i Hiti i sunniti, Our'n ima sedam razina znaenja. Posljednji je poznat samo Bogu. Iz ezoterike interpretacije objavljene knjige Mulla Sadra i sufije prije njega izveli su gnostike doktrine inherentne i skrivene u islamskoj objavi, kao i u svima drugim objavama. Isklr al-'Arifin, Ras'il, str. 295. Ova terminologija je vrlo stara u islamu; prihvatili su je rani sufije iz tradicija profeta i imma. 326 to se tie teorjjskespjsobjosti, i ona ima etiri stupnja: potencijalni^ ili /-cJs' materijalni um ('agi al-hay/lni) koji ima samo sposobnost priznanja formi, ' , t haMidlun^mTa^l^^^ko)\ spoznaje samo proste i preliminarne istine, j\3-> npr. >>cjelin^je_yeca od dijelova, aktivni um ('agi bi al - fi'l) kome vie nije ^ potrebna materija nego se bavi samo intelektualnim dokazima; po sebi, on je ili steerfili dobiven kao Boanski dar. Posljednji u nizu, steeni um Cqq[ aj-mustafad) je aktivni um ujedinjen s Boanskim izvorom cjelokupne egzistencije najvii stupanja dostupan ovjeku, cilj kozmike egzistencije. Ovi stupnjevi takodeTslTpTkazTia putu kojim prolazi dua bez implikacije bilo koje forme mnotva; dua ostaje putnik koji prelazi sva ova stanja i put perfekcije, iji plod i cilj je jedinstvo s Bogom. Mulla Sadra se bavi eshatologijom podrobno u nizu svojih djela i potpuno se odvaja od uobiajenoga filozofijskog jezika u razmatranju ovoga predmeta. Njegov jezik je, u prvome redu, jezik Our'na, Hadisa i gnostika. Odnos ovoga svijeta prema buduemu nalikuje odnosu maternice prema ovom svijetuTdok je dijete u majinoj utrobi, ono je u

ovom svijetu ali je, istodobno, odvojeno od ova svijeta, jer ne zna za njegovu egzistenciju. I ovjek je, dok je u ovome svijetu, ujedno i u buduemu, ali ljudi uglavnom nisu svjesni nevidljiva svijeta. Samo gnostici vide drugi svijet i dok su na zemlji, a to stoga to je za njih ovozemaljska egzistencija jasna. --x hnd dijeli kozmika bia u pet grupa od kojih svaka ima svoju sudbinu 1 \ i cilj koji odgovara njenoj prirodi:67 iste inteligencije odvojene od cjelokupne j' potencijalnostij^inteligencije koje upravljaju nebesima;5;razni psihiki entiteti koji pripadaju svijetu imaginacije, kao to su dj;ini i izvjesni dijelovi ljudske prirode (animalne i vegetativne_due) i, konanojninerali i elementi. Odvojene inteligencije vjeno postoje u Boanskoj Esenciji i nikalTse od nje ne odvajaju. to se tie racionalne due (al-nafs al-ntiqa), ona je ili nesavrena, ili savrena, primjerice, due nebesaj izvjesnih ljudi (u oba sluaja due se vraaju Bogu). Ako je dua nesavrena, ona je ili liena svake elje za savrenstvom, kao kod ivotinja i ljudi koji su mnogo grijeili u ovom ivotu, ili je eljna savrenstva poput mnogih osoba koje su izabrale pogrean put, aljjh^ataju^ svoje_greke i ele da budu voene prema Istini. U prvom sluaju dua poput drugflTpsihikih errtltet^pripada sTehjem svijetu, a poslije odvajanja od tijela postaje sjedinjena s formama posrednog svijeta imaginacije ('alam al-mitl);bS u drugom sluaju dilfa pati poslije, odvajani a od tijela dole se konano ne proisti i ne sjedini s Bogom. Biljke se koriste ili kao hrana za ljude i ivotinje, pa stoga uzimaju udjela u njihovim sudbinama, ili imaju nezavisnu egzistenciju, u kojem sluaju se, poslije zemaljske egzistencije, pridiujiju^ailiejipovirn^ Isto-je s minerahma i elementima; i oni se sjedinjuju sa svojiniajnleligibilnim antipodima poto zavrijijihova zemaljska ezgistencija. Zapravo, zemaljska bia su sjedinjena sa svojim arhetipovima ak i kada su na zemlji, ali susania^nostici svjesni te stvarnosti. 67 Al-sawhid al-Rubbiyya, str. 140. 68 Mulla Sadra, Risla fi al-Har, Ras'il, str. 341-58. 327 to se tie ovjekova tjejesnog uskrsnua Posljednjega Dana, Mulla Sadra kae da je to jedna od velikih tema metafizike koja se otkriva samo onima koji su postigli najvii stupanj.69 TJdesnOukrsnue prihvata i tumai ga na poseban nain. Poznatoje da ovjekova individualnost i bitne karakteristike dolaze od njegove due, a^e^nje^vOijeT^zl^ip^^^6 supstancija tijela mijenja svakih nekoliko godina, a da pri tome niukoliko ne razara jedinstvo ljudskih bia. Kada je rije o sposobnostima due, meutim, shyatanjej_imaginacija su jojjurodene dok vegetativne i

animalne sposobnosti,"kao^to su vanjska ula i stc^Uv^na prima kroz"ti]eloTWem Ahndu, u buduemu svijetu sve e due moi stvarati izvanjske forme kao to to profeti i svefine na ovomu svijetu. Na primjer, svaka dua moi e stvoriti zadovoljstvo steeno uvidom u samu sebe, bez potrebe za neim to nam se pojavljuje kao nekfvanjski organ. Drugaije, organi tijela koji se^javljuju kao izvanjski za duu, stvoreni su iz unutranjosti due na drugome svijetu tako da je uskrsnue due s tlj^Toin~"pofpuno, u skla^nTsa~svim znaenjima koja"moemo dati pojmu tijelo. Razlika izmeu raja i pakla jei u tome da due u rajujmaju mo da^tvaraju sve forme koje su lijepe i prijatne, syoj:vijge_jrajske hurije, dok nejiite^ue u paklu imaju samo mo da stvaraju runei aezadov^ljaA^uejbnne j zapravo su natjerane da trpe od samih formi koje, su stvorile. Mulla Sadra dodaje, meutim, da e konano bolovi koji se trpe u paklu prestati, kao to je rekao ibn 'Arabi, da-e se vtrajjakja oFcnti i djSTse sve vratiti Boanskom izvoru stvari.