.

PROSTOR I VRIJEME KOD KANTA

Studentica :Anja Jovanovska

Odsjek: Filozofija-povijest
Predmet: Filozofija kao sustav. Povijest klasičnog njemačkog idealizma
Profesor: izv. Prof. dr. sc. Predrag Šustar
Akademska godina: 2017/2018
SADRŽAJ
1.Uvod………………………………………………………………………….2
2.Kantova filozofija…………………………………………………………….3
3.Kant- Prostor…………………………………………………………………4
4.Kant-Vrijeme……………………………………………………………….…4
5. Newton i Kant………………………………………………………………..5
6. Leibniz i Kant………………………………………………………………...6

1
 1. Uvod
Kant je jedan od najznačajnijih filozofa svih vremena. Takvim ga smatraju svi filozofi nakon
njega jer se bavio važnim filozofskim pitanjima kao što su metafizika, etika, estetika , zakoni
religija itd, no njegov način pisanja i izražavanja je težak kako navodi Buroker 1. Zato ću kao
svoju literaturu u seminaru koristiti i Burokera da bi lakše prikazala samoga Kanta i kritiku na
Kanta.

U prirodnim znanostima Kant se ogledao na Newtona dok se u pogledu filozofije oslanja

na Leibniza. Njegovo djelovanje se dijeli na dva velika perioda: pred kritički i kritički . U
kritičkom razdoblju on piše Kritiku čistog uma , no kako djelo nije baš bilo prihvaćeno on
dvije godine kasnije piše Prologomena za svaku buduću metafiziku i to je kritika i objašnjenje
njegove Kritike. Kant tvrdi da ljudska spoznaja raste iz dva korijena : iz osjetilnosti i iz
razuma. Pomoću osjetilnosti predmeti su nam dani a mi ih razumom zamišljamo. To nam je
bitno jer su Prostor i Vrijeme apriorne forme osjetnosti . To sve spada pod njegovu
Transcendentalnu estetiku gdje Kant proučava osjetne principe apriori. Kant se tu pita sadrži
li osjetilna spoznaja apriori predodžbe. Predodžba koja sadrži samo formu je čista, a takvih
formi imamo dvije i njima ću se ja baviti, a to su Prostor i Vrijeme.

U svome seminaru ću govoriti o dvjema čistim formama osjetnog podražaja što su Prostor i
Vrijeme. Nastojati ću prikazati kako Kant shvaća Prostor i Vrijeme te zašto su po njemu oni
čisti zor. Potom usporediti te dvije čiste forme sa time kako ih objašnjavaju Leibniz i Newton.

Cilj ovo seminara je upoznati čitatelje s jednim od najznačajnijih filozofa Immanuelom

Kantom te njegovom Transcendentalnom estetikom. Prikazati njegovo shvaćanje Vremena i
Prostora i usporedba njegovog shvaćanja sa shvaćanjem Newtona i Leibniza.

1
‘’ Kant’s critque of pure reason,,. J.V.Buroker, str.1.

2
 1. Kantova filozofija

Kod Kanta za razliku od Leibniza i Prostor je idealan i apsolutan. Njegova filozofija

koja se bavi Prostorom i Vremenom jest Transcendentalna estetika. To je znanost o
svim načelima osjetilnosti – osjetilnost će se izolirati dok ne ostane empirijski zor,
potom se mora izolirati sve što pripada osjetu dok ne preostane ništa osim čistog
zora i same forme pojava.
Dvije čiste forme zora o kojima ću pričati o svakoj zasebno su Prostor i Vrijeme.
Kant razlikuje dva osjetila : Vanjsko osjetilo i unutarnje osjetilo. Vanjsko osjetilo jest
zrenje vanjskih objekata, PROSTOR je forma vanjskog osjetila. Unutarnje osjetilo je
zrenje naših vlastitih mentalnih stanja – direktna svjesnost mentalnih stanja. VRIJEME
je forma unutarnjeg osjetila, ono je univerzalnije nego prostor jer je uvjet
reprezentiranja stvari koja su izvan uma i onih koji su u umu. Unutarnje osjetilo
pretpostavlja vanjsko.

Kantova teorija prostora – prostor nije apsolutan i realan kao stvari po sebi niti je
izveden iz prijašnjeg iskustva .
Kantov cilj je pokazati kako su naše reprezentacije prostora i vremena apriori zorova.
1.Protiv racionalizma – pokazuje kako su reprezentacije prostora i vremena apriori.
- vrijeme i prostor su logično neovisni o empirijskim
podacima danim u zoru odnosno nisu izvedeni iz empirijskih podataka danih u
iskustvu. Dakle, da bi određeni osjeti bili vezano za nešto što je izvan mene i da ih
mogu reprezentirati kao jedan izvan drugoga već moram imati samu reprezentaciju
prostora.
2.Prostor je nužni uvjet iskustva- on je a prioru u jakom smislu, jer je nužan uvjet
reprezentiranja pojava. ,, Prostor je nužna predodžba apriori koja je osnovom svim
vanjskim zorovima. Čovjek sebi nikada ne može stvoriti predodžbu da nema prostora,
premda se veoma dobro može pomišljati da se u njemu ne nalaze nikakvi predmeti.
Prostor se dakle smatra za uvjet mogućnosti pojava, a ne zna za određenje koje je
ovisno o njima. On je predodžba apriori koja je neophodno osnovana vanjskim
pojmovima''2
3.Prostor je zor jer je partikularna reprezentacija – prostor nije razumski pojam on je
dan u osjetilnosti. On je partikularija jer mi možemo reprezentirati samo jedan
prostor, ako govorimo o više prostora to su samo dijelovi cjeline, a cjelina prostora
prethodi njihovim dijelovima.

2
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str. 35-36

3
 4. Prostor je zor jer je dan kao beskonačna veličina – on je beskonačno djeljiv i nije
ograničen, opći pojam samog prostora ne može nam ništa reći u vezi njegove veličine
,, Prostor se predočuje dan kao beskonačna veličina . Opći pojam o prostoru ( koji je
zajednički isto tako jednoj stopi kao i jednome rifu ) ne može ništa odrediti u pogledu
veličine .Kad u toku zrenja ne bi bilo neograničenosti , ne bi ni jednome pojmu o
odnosima moglo pripadati načelo njezine beskonačnosti''3

2. Kant – prostor

Kant govori da postoje dvije vrste osjetilnog zrenja, a to su prostor i vrijeme. Kako se
niti vrijeme niti prostor ne mogu promatrati izvana , kao što predočujemo ostale
predmete koji su izvan nas Kant se pita pa što je onda to točno :

,, Što su dakle vrijeme i prostor? Jesu li to zbiljska bića? Jesu li samo određenja ili
odnosi stvari, ali koji su ipak takvi da bi im i sami po sebi pripadali kad se i stvari ne bi
predočivale ? ili su pak takvi da su samo u formi zora i prema tome u subjektivnoj
kakvoći naše duše, bez kojih se ovi predikati ne mogu pridodati ni jednoj stvari? ''4

Kant kada govori o prostoru o njemu govori kao o formi pojava izvanjskog osjetila ,, Prostor
nije ništa drugo nego samo forma svih pojmova vanjskih osjetila''5. Za prostor govori da je
nužna predodžba apriori tj. apsolutno neovisno o svakom iskustvu. Razlika između apriorne
predodžbe i aposteriorne predodožbe je ta da je aposteriorna predodžba ona iskustvena,
dok je aposteriorna ona koja prethodi iskustvu. Mi kao ljudi ne može zamisliti da nema
prostora, ali zato lako možemo zamisliti prostor u kojemu nema nikakvih predmeta te se
zbog toga smatra da je prostor uvjet za mogućnost pojava.
Kant za prostor govori da je čisti zor. Zor kod Kanta jest izravan pogled na neku osjetilnu
pojedinačnu stvar koja se pokazuje bez posredovanja drugih spoznajnih sadržaja. Zorna
spoznaja je ujedno i intuitivna spoznaja zato što predmet zahvaća u trenutnom stanju. Čisti
zor je ujedno i čista predodžba.
,, Prostor nije diskurzivan, ili kako se već kaže, opći pojam o odnosima stvari
uopće nego je čisti zor.''6

Prostor smatra čistim zorom zbog toga što se u njemu ne nalazi ništa što pripada osjetu. On
je apriorna forma zrenja koja omogućuje matematiku kao znanost, jer matematika sadrži
sudove koji su analitički i apriorni i koji se ne mogu dobiti od iskustva.

3
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str. 36
4
Immanuel Kant- Kritika čistog uma, str 35.
5
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str 37
6
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str 36

4
 3. Kant- Vrijeme

Kada Kant govori o Vremenu kao pojmu o njemu govori slično kao i o Prostoru.

,, Vrijeme nije empirijski pojam koji je apstrahirao od nekog iskustva. Naime

istodobnost ili slijed ne bi ni ušli u opažanje, da predodžba vremena nije apriori
osnovom. Samo pod pretpostavkom te predodžbe vremena čovjek može sebi predočiti
da je nešto u jedno te isto vrijeme (istodobno) ili u različitim vremenima (jedno za
drugim)''7
Dakle, kao što govori za Prostor tako tvrdi i za Vrijeme da je ono apriori predodžba.
Jer je ono kao takvo nužno svakom zrenju, sve može nestati ali Vrijeme kao opći uvjet
mogućnosti ne može.
Kako smo već vidjeli kod Prostora, Kant govori i za Vrijeme da je ono čisti zor
,,Vrijeme nije diskurzivan ili, kako ga već uzimaju, opći pojam, nego čista forma
osjetilnog zrenja ''
Vrijeme nema oblik ni položaj i kao takvo ono ne može biti ništa drugo nego forma
unutrašnjeg osjetila jer ono određuje odnos predodžba u našem unutrašnjem stanju.
Ne može biti određenje vanjskih pojava upravo zbog toga što ne pripada ni položaju
ni obliku.
I Vrijeme i Prostor imaju empirički realitet , oni nisu iluzije. Empirički realitet je
ograničen na područje fenomena, zato Kant kaže da su oni prostorno idealni.

,,Naše tvrdnje uče prema tome empirijski realitet vremena tj. objektivnu vrijednost u
pogledu svih predmeta koji ikada mogu biti dani našim osjetilima .. Takva svojstva , koja
pripadaju stvarima o sebi , ne mogu nam se nikada ni dati pomoću osjetila. U tome se dakle
sastoji transendentalni idealitet vremena . Po njemu vrijeme nije ništa pa se ono samim
stvarima o sebi ( bez njihova odnosa prema našem zrenju) ne može pridavati ni kao
subzistentno ni kao inherentno , ako se apstrahira od subjektivnih uvjeta osjetilnog zrenja''8

4. Newton i Kant

Razlika između filozofa i fizičara je ta da fizičari ne definiraju prostor i vrijeme

umjesto toga oni Prostor i Vrijeme mjere.
Isaac Newton engleski je matematičar, astronom i fizičar. Newton na Vrijeme gledao
kao apstraktnu strukturu.
,, Ne definiram vrijeme, prostor, mjesto i gibanje, jer su svima poznati.
Tek moram napomenuti da obični ljudi te količine poimaju samo u
odnosu na predmete opažanja. Iz takvog poimanja nastaju neke
zablude te je, stoga, prikladno razlikovati apsolutne i relativne, prave
i prividne, matematičke i pučke [pojmove o tim količinama].
I. Apsolutno, pravo ili matematičko vrijeme, po sebi i iz svoje
vlastite prirode, ravnomjerno teče bez odnosa prema ičemu
vanjskom, te se drukčije naziva trajanjem. Relativno, prividno ili
pučko vrijeme je opažajna i izvanjska [...] mjera trajanja pomoću
7
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str 39
8
Immanuel Kant- Kritika čistog uma str. 41

5
 nekog gibanja, kojim se, umjesto pravim vremenom, obični ljudi
koriste, poput sata, dana, mjeseca i godine.''9
Vrijeme je po Newtonu ne ovisi o postojanju stvarnih događaja, vrijeme jest poredak
ali nad apstraktnim odnosno matematičkim jedinicama. Vrijeme je jedinstveno i
sveobuhvatno. Kod Kanta kako sam već prije govorila vrijeme jest već unaprijed
zadan način na koji ćemo promatrati. Poredak koji se daje našim osjetima
postavljajući ih kao uzastopne ili istodobne nije jedan od osjeta. Taj poredak je
Vrijeme, ali ono nije stečeno iskustvom nego zatečeno kao njegov oblik.
Razvoj filozofije i znanosti nije prihvatio ni Newtonov ni Kantov pojam o vremenu.
Odbačena je Newtonova tvrdnja ,, Postoji samo jedan pravi vremenski poredak'' i
,, Vremenski poredak obuhvaća sve događaje''. Također odbačene su Kantove
tvrdnje da ,, Pojam istodobnosti je početan pojam'' tj. da ne proizlazi iz iskustva te
,, Stvarni ( fizikalni ) vremenski poredak, jednak je doživljenom vremenskom poretku''
Kant u svojim tekstovima ne spominje Newtona iako je utemeljio svoju filozofiju na
njegovoj fizici i nekolicinu puta je i priznao svoju ovisnost o Newtonu. Ne spominje ga
zbog toga što je Newton prihvaćao a Kant je to morao otkloniti kao prvu prepreku :
objektivnu datost primarnih osjetnih kvaliteta. Newton na temelju toga proglašava
Vrijeme i Prostor apsolutnima no Kant to odbacuje i njih postavlja kao subjektivne
forme.
Newton Prostor i Vrijeme opisuje kao apsolutne ( postoji ne ovisno o predmetima o
njma) i realne ( postoje neovisno o bilo čijem umu). Najznačajnija je Newtonova
Apsolutna teorija prostora- on je beskonačan, nepromjenjiv, trodimenzionalan.
Postoji kao supstancija neovisno o materijalnim predmeta te prostranim odnosima
među njima.
Kant prihvaća da je prostor u potpunosti neovisan o ljudskim opažajima.

5. Leinbniz i Kant

Leibniz Vrijeme i Prostor smatra idealnim i relevantnim. Pod idealnim smatra nešto
što se javlja u percepciji monada, ne postoji zasebno ali je dobro zasnovan fenomen.
Relativnim smatra da je prostor samo relacija među predmetima. Njegova
najznačajnija je relacijska teorija prostora : prostor se sastoji od ukupnosti prostornih
relacija među predmetima. Kant se slaže sa Leibnizom da stvari po sebi nisu
prostorno vremenske , ali prostor i vrijeme nisu stvarani iz odnosa percipiranih
predmeta
Leibniz kritizira Newtonovu Apsolutnu teoriju kao nekoherentnu jer postulira
postojanje entiteta koji nisu supstancija.

9
Isaac Newton- The Mathematical Principles of Natural Philosophy. Translated by A. Motte. New York:
Daniel Adee, [1687] 1846.